Professional Documents
Culture Documents
Pol Ekman Laganje PDF
Pol Ekman Laganje PDF
LAGANJ E
Kako otkriti da vas neko vara za tezgom,
sa govornice, u bračnoj postelji
Sa engleskog preveli:
A leksa n d ra K o s t ić
i
M lH A IL O A N T O V IĆ
MEDI
TERRAN
PUBLISHING
N ovi Sad
2010 .
SADRŽAJ
Reči zahvalnosti ii
I U vod 17
Terenske studije 19 6
Analogne studije 19 7
XI N o v i r e z u l t a t i i id e j e o l a g a n ju i h v a t a n ju u l a ž i 303
Š ta je najvažnije 323
Epilog 335
D odatak 341
Bibliografija - beleške 351
Indeks 265
Kada situacija izgleda baš onako kako nam se i čini da izgleda -
ogromna je mogućnost da je ona u potpunosti lažirana; kada je laž
očigledna, onda je velika mogućnost da tu nema ničega lažnog.
Kada bi neistina, poput istine, imala samo jedno lice, bili bismo
u boljem položaju, je r bismo onda kao sigurno prihvatali sve su
protno onome što lažov izgovori. Ali, suprotnost istine ima stotine
hiljada oblika i beskrajno polje širenja.
Montanj, Eseji
I
Uvod
17
i8 Laganje
laži kratke noge zato što procuri znak nekog prikrivenog osećanja.
Što je to osećanje snažnije i što ima više raznorodnih osećanja iza
neke laži, to je verovatnije da će se lažov odati nekim postupkom
koji će mu promaći. Hitler svakako nije bio progonjen osećanjem
krivice - osećanjem koje stvara dvostruke teškoće onome ko laže:
ne samo da se znaci tog osećanja mogu potkrasti u ponašanju,
već ono može kod lažova stvoriti potrebu da pogreši kako bi bio
uhvaćen u laži. Hitler nije osećao ni najmanju grižu savesti jer je
lagao predstavnika jedne zemlje koja je Nemačkoj nanela poniža
vajući poraz na bojnom polju, i to u nedavnoj prošlosti.
Za razliku od Meri, Hitler nije imao sa svojom žrtvom nikakve
zajedničke moralne vrednosti - nije ga ni poštovao, a ni obožavao.
Meri je morala da prikriva snažna osećanja ako je htela da njena
laž upali. Morala je da potisne očaj i patnju koji su je nagonili na
samoubistvo. I osećala je jaku grižu savesti što laže svoje lekare
koje je volela i poštovala i za koje je znala da joj žele samo dobro.
Zbog svega toga, obično se lakše otkriva laž kod pacijenta sklo
nog samoubistvu ili kod bračnog druga nego kod diplomate ili
dvostrukog agenta. Ali to ne znači da je svaki diplomata, krim i
nalac ili tajni agent - lažov bez greške. I njima se ponekad oma
kne nešto što ih otkriva. Moje analize omogućuju da se proceni
verovatnoća otkrivanja znakova prevare. Zato ja ne savetujem
onima koji su zainteresovani za lov na kriminalne i političke laži
da sasvim ignorišu znake laži u ponašanju, već samo da budu
oprezniji i da tačno odmere ograničenja i mogućnosti koje imaju.
Za postojanje znakova prevare u ponašanju prevaranta nađeni su
izvesni dokazi, ali to još nije do kraja potvrđeno. Moje analize o
tome zašto i kako ljudi lažu, i kada bivaju uhvaćeni u laži, slažu se
sa rezultatima ogleda s laganjem i sa saznanjima iz istorije i knji
ževnosti. Ali još uvek nema vremena da se proveri vrednost svih
ovih saznanja daljim eksperimentisanjem i kritičkim promišlja
njem. Odlučio sam da pišem ovu knjigu i pre nego što dođem do
odgovora na sva otvorena pitanja, jer su lovci na lažove nestrpljivi.
U onim oblastima gde je cena nasedanja na laž najviša, već su u
toku pokušaji da se otkriju neverbalni znaci prevare. Javljaju se
„stručnjaci“ koji nemaju pojma o istraživanjima i naučnim kon
24 Laganje
troverzama, ali odvažno nude svoje usluge pri izboru porotnika ili
prijemu na posao, tvrdeći da mogu otkriti laganje. Neki policajci
i operatori na poligrafu obučeni su da, uz podatke sa „detektora
laži“, koriste i neverbalne znake prevare. Međutim, bar polovina
onih priručnika koji su meni došli do ruku - potpuno su pogreš
ni. Carinici pohađaju specijalne tečajeve za prepoznavanje never
balnih znakova kad neko želi da nešto prošvercuje. Čuo sam da
se u te svrhe koriste i moja istraživanja, ali nikako nisam uspevao
da dođem do njihovih priručnika, mada su mi više puta obećavali
da će mi se „javiti“. Pogotovo je nemoguće saznati šta koriste oba-
veštajne službe, jer je kod njih sve „strogo poverljivo“. Jedino što
znam jeste da su zainteresovani, jer me je Ministarstvo odbrane
još pre šest godina zvalo da im objasnim kakve su, po mom mi
šljenju, mogućnosti i koliki su rizici. Odonda sam načuo da se na
tome radi i došao do imena nekih ljudi koji bi mogli biti uklju
čeni u to. Oni mi na pisma uglavnom nisu ni odgovarali, a ako i
jesu - činili su to samo da bi mi rekli kako mi ništa ne mogu reći.
Brinu me ovi „stručnjaci“ koji se ne podvrgavaju javnoj proveri i
cepidlačenju kritičara iz naučnog sveta. Iz ove knjige biće jasno i
njima i njihovim poslodavcima kako ja gledam na rizike i na m o
gućnosti otkrivanja laži iz neverbalnih znakova.
Pišući ovu knjigu, nisam imao nameru da se obraćam samo
onima koje interesuju teške prevare sa ozbiljnim posledicama.
Došao sam do uverenja da proučavanje kako i kada ljudi lažu,
a kada govore istinu, može da pomogne razumevanju mnogih
odnosa među ljudima. Malo ih je čistih od svake prevare ili bar
od mogućnosti da je prevara umešala prste. Roditelji lažu decu o
seksu da bi ih poštedeli nečega što misle da ona neće razumeti, a
deca, kada uđu u pubertet, skrivaju svoje seksualne doživljaje od
roditelja, jer znaju da bi oni sve to pogrešno razumeli. Laži se do
gađaju među prijateljima (čak i najbolji prijatelj vam neke stvari
neće reći), između učenika i nastavnika, pacijenta i lekara, muža i
žene, svedoka i porote, klijenta i advokata, prodavca i kupca.
Laganje je toliko ključna osobina života da njegovo bolje poi
manje ima značaja za gotovo sva područja ljudske delatnosti. Neki
će se naježiti na ovo, zato što na laganje gledaju s prezirom. Ja se
Uvod 25
27
28 Laganje
4 O vde sam se u sre d sre đ io n a o n o što je G o fm a n nazivao b e zo č n im lažim a, tj. lažim a „za
koje po sto je n eo b o riv i d o k a zi d a onaj ko govori zn a da laže i d a n a m e rn o tako čini“. G o f
m a n se nije fo k u sirao n a ovu v rs tu laži, već n a d ru g e v rste izv rtan ja činjenica, u ko jim a je
razlika iz m e đ u istin ito g i la ž n o g m a n je održiva: .. d a n as teško i da p o stoji poziv ili veza
u kojoj u česn ici n e k o riste p ra k s u p rik riv an ja, koje je u nesk lad u sa u tiskom koji se stiče.
O b a citata su uzeta iz k n jig e The Présentation o f S e lf in E veryday Life (Predstavljanje sebe u
svakodnevn o m ž iv o tu ), N ew York: A n c h o r B ooks, 1959, pp. 59,64.
30 Laganje
Strah je teže sakriti nego brigu, baš kao što je bes teže sakriti nego
ozlojeđenost. Što je emocija jača, verovatnije je da će neki znak
emocije „procuriti“, uprkos najboljim pokušajima lažova da to sa
krije. „Navlačenje“ druge emocije, one koja se ne doživljava, može
omogućiti maskiranje doživljene emocije koja se krije. Falsifiko
vanje emocije može sprečiti „propuštanje“ sakrivene emocije.
Jedan incident u romanu Džona Apdajka Oženi me (Marry Me)
ilustruje ovo i nekoliko drugih stvari koje sam opisao. Muž je pri
sluškivao telefonski razgovor svoje žene Rut sa njenim ljubavni
kom. Sve do tog trenutka u knjizi, Rut je bila u stanju da sakrije
svoje neverstvo ne morajući da falsifikuje, ali sada, kada ju je njen
muž direktno pitao, ona mora da slaže. Iako je cilj njene laži bio da
muž ne sazna za njeno neverstvo, ovaj incident, takođe, pokazuje
kako se lako emocije mogu uključiti u laž, i kako, kada su jednom
uključene, otežavaju ono što mora biti sakriveno:
Izrael može zadržati bilo koju od već postojećih kolonija još uvek
stvar rasprave.
„Bio sam vrlo besan, iako nisam mogao dati oduška ljutnji jav
no. Mi, koji smo bili ovde, diskutovali smo o sporazumima o bez-
bednosti, pokušavajući da poteramo vagon mira napred - a moje
kolege u Jerusalimu, umesto da nauče lekciju o lažnim pregovori
ma, osnivali su još jednu takvu koloniju baš u vreme kada su pre
govori napredovali.“11 Vajcman nije mogao dopustiti da pokaže
ljutnju koju je osećao prema kolegama u Jerusalimu. Prikrivanje
ljutnje takođe mu je omogućilo da sakrije da se njegove kolege u
Jerusalimu nisu konsultovale s njim. On je morao da sakrije jednu
snažno doživljenu emociju bez mogućnosti da upotrebi bilo koju
drugu emociju kao masku. Nije mogao da izgleda srećno, uplaše
no, nezadovoljno, iznenađeno ili zgroženo. On je morao da izgle
da uljudno ali mirno, ne dajući znak da je Gamasijeva informacija
bila vest od bilo kakve važnosti. Njegova knjiga ne daje nagoveštaj
da li je njegovo sakrivanje bilo uspešno.
Poker je druga situacija u kojoj se maskiranje ne može koristiti
za prikrivanje emocija. Kada igrač postane uzbuđen zbog moguć
nosti da mnogo dobije zato što ima sjajne karte, on mora sakriti
bilo koji znak svog uzbuđenja kako drugi igrači ne bi odustali.
Prikrivanje stvarnog uzbuđenja znacima bilo koje druge nedoživ
ljene emocije može da bude opasno. Ako se igrač trudi da sakrije
svoje uzbuđenje praveći se da je razočaran ili ljut, drugi će misliti
da je dobio loše karte i očekivaće da odustane a ne da ostane u
igri. On mora izgledati pokerski ravnodušno. Može da koristi m a
sku ako odluči da razočarenje ili ljutnju zbog loših karata sakrije
blefiranjem, trudeći se da prisili druge da odustanu. Falsifikova-
njem sreće ili uzbuđenja on bi mogao da sakrije svoje razočarenje
i stvori impresiju da ga karta hoće. To neće biti uverljivo drugim
igračima sem ako ga ne smatraju početnikom. Za iskusnog po-
keraša se pretpostavlja da je savladao veštinu nepokazivanja bilo
kakve emocije kada su karte u pitanju.' (Uzgred, mojom definici-
* U svojoj studiji igrača p o k e ra D ejvid H ajano opisuje je d a n d ru g i p ristu p koji koriste
profesionalci: „Ž iv ah n i igrači sve v rem e igre ćaskaju kako bi svoje p ro tiv n ik e uzn em irili
i u n e rv o z ili... Istin e se izgovaraju k ao laži, a laži kao istine. Uz ćaskanje, n jihov verbalni
na stu p uključuje n a d a h n u te i p reu v eličan e g e stik u lac ije ... Jedan igrač to opisuje na sledeći
način: ‘O n im a više p o k re ta od trb u š n e plesačice’“ („P o k er Lies an d Teils“, H u m a n Behav-
ior, m a rt 1979, p. 20).
36 Laganje
nja ovih nedoživljenih osmeha: oni mogu biti suviše brzi ili suvi
še spori. Greške mogu biti, takođe, očigledne u pogledu trenutka
kada se osmesi pojavljuju: oni se mogu dogoditi mnogo pre ili
mnogo posle reči ili fraze koju bi trebalo da prate. Ali, pokrete
smešenja je lako načiniti, što nije slučaj sa ekspresijama svih dru
gih emocija.
Većini ljudi nije lako da falsifikuje negativne emocije. Moje
istraživanje, koje je opisano u petom poglavlju, otkrilo je da ve
ćina ljudi ne može voljno pokrenuti određene mišiće, potrebne
za realistično falsifikovanje nesreće ili straha. Za razliku od bola
i straha, ljutnja i odvratnost se lakše ispoljavaju i u slučaju kada
nisu doživljene, ali se greške često prave. Ako laž zahteva da se
falsifikuje negativna emocija, a ne osmeh, prevarant može imati
težak zadatak. Postoje izuzeci: Hitler je očigledno bio sjajan glu
mac, sposoban da lako falsifikuje negativne emocije. U susretu sa
britanskim ambasadorom Hitler je izgledao besno, nesposoban
da nastavi dalju diskusiju o bilo kojoj stvari. Nemački činovnik
koji je prisustvovao ovoj sceni saopštio je: „Sam o što je zatvorio
vrata za ambasadorom Hitler se udario po bedru, nasmejao se i
rekao: ‘Čemberlen neće preživeti ovaj razgovor; njegov kabinet će
pasti večeras’“.12
Pored sakrivanja i falsifikovanja, postoji nekoliko drugih nači
na laganja. Ja sam već nagovestio jedan takav način kada sam raz
matrao šta bi Rut mogla da uradi kako ne bi otkrila svoju prevaru,
uprkos javljanju panike u slučaju koji sam citirao iz romana Džo-
na Apdajka Oženi me. Pre pokušaja da sakrije svoju paniku, što je
teško učiniti, ona bi mogla da prizna osećanje, a da slaže o tome
šta ga je prouzrokovalo. Navodeći lažni uzrok panike Rut bi mogla
da tvrdi da je potpuno nevina, a upaničena samo zbog toga što se
plaši da joj muž neće verovati. Da je psihijatar pitao pacijentkinju
Meri zašto ona izgleda pomalo nervozno ona bi isto tako mogla
da prizna emociju, ali i da slaže šta je tu emociju prouzrokovalo:
„Nervozna sam zato što tako mnogo želim da ponovo budem sa
svojom porodicom“. Iskreno o doživljenoj emociji i neiskreno o
tome šta ju je izazvalo.
Druga, bliska tehnika jeste da se kaže istina, ali sa izokretanjem,
tako da žrtva u to ne poveruje. Neko vam govori istinu ... na lažan
38 Laganje
„Ti m i se dopadaš“, kaže ona, ,,i svi golubovi na drvetu, i svi psi u gradu
izuzev onih koji prevrću naše kante za đubre, i sve mačke izuzev m ačora
sa kojim je Lulu zatrudnela. A dopadaju mi se i spasioci na plaži i svi p o
licajci izuzev onog koji me je zaustavio zbog nedozvoljenog polukružnog
okretanja, i dopadaju m i se neki od naših užasnih prijatelja, posebno kada
sam p ijan a...“
„Da li ti se dopada Dik Matijas?“ [Dik je Rutin ljubavnik.]
„Ne m arim za njega.“14
u pitanju je ton tvog glasa.“ [Džeri objašnjava Rut zašto ne veruje nje
noj izjavi s kim je razgovarala telefonom.]
„Stvarno? Kako?“ Bilo joj je potrebno da se naceri.
O n je zurio u prazno kao da razmišlja o nekom estetskom problemu. Izgle
dao je um orno, m lado i mršavo. Njegova kosa je bila suviše kratka. „Bilo je
drugačije“, rekao je. „Toplije. Bio je to glas žene.“
„Ja jesam žena.“
„Kada se m eni obraćaš, tvoj glas zvuči“, rekao je, „prilično devojački.“16
43
44 Laganje
Laganje o osećanjima
Bled, slab jedanaestogodišnji dečak, povređen ali živ, izvučen je juče iz olu
pine malog aviona koji se srušio u nedelju u planinam a N acionalnog parka
Josemiti. Dečak je preživeo dane pobesnelih snežnih mećava i noći sa tem
peraturam a ispod nule, i padanje sa 11.000 stopa (oko 3.352 m etra), uvijen
u vreću za spavanje na zadnjem sedištu snegom pokrivene olupine. Sam.
‘Kako su moji m am a i tata?’, pitao je ošam ućen. ‘Da li su dobro?’ Spasioci
nisu rekli dečaku da su njegov očuh i majka bili mrtvi, još pričvršćeni na
svojim sedištim a u razm rskanoj avionskoj kabini, na sam o nekoliko m etara
od m esta gde je on ležao.*
Uživanje u varanju
77
78 Laganj e
* D ok govori, većina ljudi u velikoj m eri zavisi od ovakvih reakcija slušalaca i, ukoliko
ih nem a, oni m ogu da sagovornika upitaju: „Da li me slušaš?“ Postoji i određen broj ljudi
koje označavamo kao zatvorene sisteme - oni ne obraćaju nikakvu pažnju na to da li im
sagovornici pružaju bilo kakve znake ohrabrenja za ono što govore.
8o Lag an je
po rek la, osim ako je govor iz n ek ih razloga usk raćen .' Glas, kao i
lice, m o že pokazati da li je n eko u zb u đ en ili ne, ali još nije p o znato
da li glas m o že p ru žiti toliko info rm acija kao što m ože lice o tom e
koje su em ocije doživljene.
Lažovi o b ičn o n a d z iru i tru d e se da više k o n tro lišu svoje reči
i lice - o n o čem u d ru g i p o k lan jaju veću p ažn ju - nego što k o n
tro lišu svoj glas i telo. O ni će im ati više u sp eh a sa recim a nego sa
licim a. Falsifikovanje reči je lakše nego falsifikovanje facijalne ek
spresije zbog toga što je, kao što je ranije sp o m en u to , lakše uvež-
bati reči nego p okrete lica. Sakrivanje je, takođe, lakše. Ljudi lakše
n a d z iru svoje reči nego svoje lice, cen zu rišući sve što bi ih m oglo
odati. Lako je znati šta neko govori; m nogo je teže zn ati šta p o k a
zuje nečije lice. Jedino bi ogledalo, koje je uvek tu i pokazuje svaku
našu ekspresiju, om ogućilo tako ja sn u p o v ratn u inform aciju, koju
do b ijam o k ad a čujem o reči koje sm o izgovorili. U prkos senzitiv-
n o sti n aših lica, koja m ože da n a m otkrije kada su m išići u tenziji
i k ad a se p o k reću , m oja istraživanja p o k azu ju da većina ljudi ne
k o risti m n o g o ovu inform aciju. Ljudi su retko svesni pojavljivanja
ekspresija n a n jihovim licim a d o k one ne p o sta n u ek strem n e."
Postoji još je d a n dru g i, važniji razlog zašto n a licu im a više
znakova p revare nego u recim a. Lice je d ire k tn o povezano sa de-
lovim a m ozga koji su uklju čen i u stvaranje em ocija, a reči nisu.
K ada nešto izazove em ociju m išići lica p o čin ju n evoljno da se p o
kreću. Ljudi m o g u n au čiti, je d in o po svom izb o ru ili po navici, da
o m etaju ove ekspresije, pokušavajući da ih p rik riju , sa m anjim ili
većim u sp eh o m . P očetne facijalne ekspresije, koje n astaju on d a
kada n ešto izazove em ociju, n isu voljno o d ab ran e, osim ukoliko
nisu lažne. Facijalne ekspresije su d u aln i sistem - voljni i nevoljni,
istin it i lažan, često isto v rem en o . U pravo zahvaljujući tom e faci
jalne ekspresije i m ogu da b u d u tako složene, zbunjujuće i fasci-
* Na primer, radnici u pilani, koji m eđusobno moraju da kom uniciraju, ali su zbog buke u
nem ogućnosti da to čine recima, koriste vrlo razvijen sistem gestikulacija rukam a. Piloti i
radnici na pisti, iz istih razloga, takode imaju razvijen sistem gestikulacija.
** N eurobiolozi nisu sigurni kakva je neurološka šema koja nam pruža podatke o prom e-
nam a u sopstvenom izrazu lica i da li m ozak registruje pom icanje m išića ili kože. Psiholozi
se ne slažu u vezi s tim koliko ljudi osećaju sopstveni izraz lica u vrem e njegovog form ira
nja. Moja istraživanja pokazuju da mi ne osećam o ekspresije koje sasvim dobro form ira
mo i da veći deo vrem ena uopšte i ne obraćam o pažnju na facijalne senzacije.
O t k r i v a n j e p r e v a r e u r e ci ma , g l a s u ili n a telu 81
Reči
* M nogi psiholozi su pokušali da otkriju šta je to što nekoga čini dobrim ili lošim sudi-
jam a kada su u pitanju ljudi. Nije puno toga postignuto u ovom pogledu. Pregled ovog
istraživanja se m ože naći u članku M orin O’Saliven „M easuring the Ability to Recognize
Facial Expressions of Em otion“, u: Emotion in the Human Face, ur. Pol Ekman (New York:
Cam bridge University Press, 1982).
84 L aganj e
u o b zir ove lazove. Bilo bi daleko o p asn ije ako bism o za iskrenu
osobu pom islili d a je varalica sam o zato što sm o p rim etili da ona
govori uvijeno i zaobilazno. N eki ljudi uvek govore tako. K od njih
to nije zn ak laganja; to je, prosto, n ačin na koji oni govore. N eko
po n ašan je koje pred stav lja k o ristan zn ak p rev are za neke ljude je
sam o uobičajeni deo njihovog p o našanja. M o gućnost da se takvi
ljudi p o g rešn o p ro cen e ja ću nazvati B rokovljevim rizikom . Lovci
na laži su p o d lo žn i Brokovljevom riziku k ad a ne p o znaju o su m n ji
čenog i kada im nije p o z n a ta o so b en o st tip ičn o g p o n ašan ja osobe
u koju sum njaju. U šestom poglavlju ću p ro d isk u to v ati n ačine na
koje se Brokovljev rizik m ože izbeći.
D osadašnja istraživanja n isu o tk rila nikakve d ruge izvore p ro
pu štan ja i prevare u recim a. P retp o stav ljam da m nogo više njih i
neće biti otkriveno. Kao što sam ranije opisao, za varalicu je suviše
lako da sakrije i falsifikuje je č i, iako se greške zaista događaju -
n esm o tren e greške, om aške, tirad e i zaobilazan ili in d irek tan go
vor.
Glas
govorne greške. Ali, ovo se, tak o đ e, m ože javiti i on d a kada je stra
tegija d o b ro prip rem ljen a. In ten ziv an strah da ne b u d e uhvać,en u
laži m ože p ro u zro k o v ati da se i p rip rem ljen i lažov zbuni, u z d rm a
i zaboravi n a svoju strategiju. S trah od hvatanja u laži m ože se, ta
kođe, p o m ešati sa greškam a loše p rip rem ljen o g lažova. Kada čuje
kako loše zvuči, lažov m ože p o sta ti još uplašeniji da će biti uh v a
ćen, što sam o povećava njegove pauze i govorne greške.
P revara se, takođe, m ože o tk riti i zvukom glasa. Iako većina od
nas veruje da n am zvuk nečijeg glasa m ože o tk riti koju em ociju
ta osoba oseća, nau čn ici koji proučavaju glas u to još nisu sigurni.
O ni su o tk rili izvesne m e to d e razlikovanja n ep rijatn ih od p rija t
n ih glasova, ali još ne znaju da li je zvuk glasa različit za svaku od
n e p rija tn ih em ocija: ljutnju, strah , bol, o d v ra tn o st ili prezir. Ja ve-
ru je m da će se takve razlike v rem en o m otk riti. Z a sada ću opisati
ono što se zna i o no što bi m oglo da obećava.
N ajbolje d o k u m en to v an vokalni zn ak em ocije je visina tona.
Kod skoro 70 p ro cen ata p ro u čav an ih isp itanika to n glasa je p o
stajao viši kada bi o n bio u z n em iren . V erovatno je ovo najtačnije
za stanje u zn em iren o sti p ro v o ciran o o sećanjem ljutnje ili straha.
Postoji dokaz da visina to n a o p ad a sa tu g o m ili žalošću, ali ovo
nije sasvim sigurno. N aučnici jo š n isu saznali da li se visina to n a
m enja sa uzb u đ en jem , b o lo m , o d v ra tn o šć u ili p rezirom . D rugi
znaci em ocije, koji n isu tak o d o b ro u stan o v ljen i ali obećavaju,
su: glasniji, brži govor k o d lju tn je ili stra h a i m ekši, sporiji govor
kod tuge. N ap red ak u ovoj oblasti izučavanja verovatno zavisi od
m eren ja d ru g ih aspekata glasa, kao što su kvalitet glasa, tip glasa,
energetski sp ek tar glasa u g ru p a m a različite frekvencije i m erenje
p ro m e n a u glasu koje su p o v ezane sa d isan jem 9.
P ro m en e u glasu koje p ro u z ro k u je em ocija nije lako sakriti.
Posebno - ako se p okušavaju sak riti em ocije koje su doživljene u
tre n u tk u laganja - p o sto ji d o b ra šansa da „stvar p ro c u ri“. Ako je
cilj laganja bio da se sakrije stra h ili ljutnja, glas bi trebalo da zvuči
više i glasnije, a brzin a govora bi treb alo da b u d e veća. P otpuno
su p ro tn e p ro m en e u glasu m o g u „ p ro p u stiti“ osećanje tuge koje
lažov pokušava da sakrije.
Z vuk glasa, takođe, m ože b iti izd ajn ik laži ako lažov nije p o
kušao da sakrije em ocije koje su se n a k n a d n o pojavile. Strepnja
O t k r i v a n j e p r e v a r e u r ec i ma , g l a s u ili na telu 89
Telo
Ilustracija 1
* Nažalost, niko od istraživača koji su izučavali prevaru nije pokušao da ponovi rezul
tate našeg istraživanja vezanog za am blemske omaške. Ipak se nadam da će se tako nešto
desiti, imajući u vidu da sam se u prethodnih dvadeset pet godina u dva navrata susreo sa
„propuštanjem “ kroz amblemske omaške.
O t k r i v a n j e p r e v a r e u r e c i m a , g l a s u ili n a telu 99
* Porodice im igranata koje dolaze iz kulturnog miljea u kome se često koriste ilustratori
veoma često uče svoju decu da ne koriste ruke dok govore. O ni ih upozoravaju da će,
ukoliko ilustruju, izgledati kao stranci. Izbegavanje upotrebe ruku će ih načiniti više nalik
onim a staroevropskog kova, onom starijem delu američke populacije.
O t k r i v a n j e p r e v a r e u r e ci ma , g l a s u ili n a telu 101
* Jedna studija prevare je došla do saznanja da ljudi veruju da oni koji često menjaju
položaj tela lažu. Nasuprot tome, zapravo je dokazano da položaj tela nem a veze sa
istinitošću. Za više podataka o ovome pogledajte članak Roberta E. Krauta i Donaida ?oa
„Behavioral Roots of Person Perception: The Deception Judgments of Custom Inspectors
and Laymen“, Journal o f Personality and Social Psychology, 39 (1980): 784-98.
O t k r i v a n j e p r e v a r e u r e ci ma , g l a s u ili na telu 1 09
da neko diše brže, znoji se i guta češće kada doživljava bilo koju
em ociju. ANS p ro m e n e označavaju ja č in u em ocije, a ne n je n u v r
stu. O vo gledište je p ro tiv u re č n o iskustvu većine ljudi. Ljudi ose-
ćaju drugačije telesne senzacije kada su, n a prim er, uplašeni nego
k ad a su ljuti. O vo je, k ažu m n o g i psiholozi, zbog toga što ljudi
različito tum ače isti niz telesn ih senzacija k ad a su uplašeni i kada
su ljuti. To nije d o kaz da je ANS aktivnost, sam a po sebi, različita
za stra h i za lju tn ju .21
M oje najskorije istraživanje, koje je zap o četo o n d a kada sam
skoro završavao pisanje ove knjige, ospo rav a ovo gledište. Ako
sam ja u prav u i ANS p ro m e n e n isu iste već su specifične za svaku
em ociju, ovo bi m oglo biti veom a važn o za otkrivanje laži. To bi
značilo da bi lovac n a laži m ogao o tk riti, ili uz p om oć poligrafa,
ili čak - do o d re đ e n o g step en a - p ro stim gledanjem i slušanjem ,
ne sam o da li je osoba u koju on su m n ja em o cio n aln o uzb u đ en a,
već i koju em ociju ta o so b a doživljava - da li je uplašena ili ljuta,
da li oseća o d v ra tn o st ili tugu? Iako se takve inform acije javljaju
i na licu, kao što sledeće poglavlje objašnjava, ljudi su u stanju da
in h ib iraju m n o g e facijalne znake. ANS ak tiv n o st se m n o g o teže
cenzuriše.
O bjavili sm o, do sada, sam o je d n u studiju, i neki em in e n tn i p si
holozi se ne slažu sa o n im što sm o našli. M oji nalazi su sm atran i
sp o rn im , n eo sn o v an im , ali je naš dokaz čvrst i verujem da će ga
n a u č n i svet v rem en o m prih v atiti.
M islio sam da n a p u tu p ro n alažen ja uverljivih dokaza da e m o
cije im aju različitu ANS aktivnost stoje dva problem a, i m islio
sam da im am rešenje za oba. Jedan p ro b lem je kako dobiti uzorke
čistih em ocija. Za razlik u o d ANS p ro m e n a kod straha, kada su
u p itan ju ANS p ro m e n e k o d ljutnje, n a u č n ik m o ra da bu d e sig u
ran kada njegov subjekt istraživanja doživljava o d re đ e n u em o c i
ju. Pošto m erenje ANS p ro m e n a zahteva složenu oprem u, uzorci
em ocija se m o raju p rib av iti u laboratoriji. P roblem je kako iza
zvati em ocije u steriln im , n e p riro d n im okoln o stim a. Kako nekoga
u čin iti u p lašen im i ljutim , ali ne i je d n o i d ru g o u isto vrem e?
Poslednje pitanje je veom a važno - ne u čin iti ih uplašenim i lju
tim istovrem eno, kako se ne bi dobilo ono što ja i drugi zovem o
110 Laganj e
u n u ta r vašeg tela, često uz p risu stv o kam ere koja beleži svaku v id
ljivu p ra m e n u , zbunjuje v ećinu ljudi. Z b u n je n o st je, takođe, jed n a
em ocija, i ako ona p ro izv o d i ANS aktivnost, te ANS p ro m en e bi
m ogle „u p rljati“ bilo koji u zo rak em ocije koji n a u č n ik pokušava
da dobije. O n m ože m isliti da se isp itan ik u je d n o m m o m e n tu pri-
seća d ogađaja koji je izazvao strah , a u d ru g o m tre n u tk u događaja
koji je proizveo ljutnju, ali o n o što se stv arn o m ože dogoditi jeste
zb u n je n o st za vrem e o b a p risećanja. N ijed an n au čn ik nije pre-
duzeo korake da sm an ji zb u n jen o st, n ijed an nije izvršio pro v eru
kako bi bio sig u ran da zb u n jen o st nije p o k v arila njihove uzorke
čistih em ocija.
M oje kolege i ja sm o elim inisali zb u n jen o st n a taj n ačin što
sm o za naše subjekte istraživ an ja izabrali p ro fesionalne glum ce.22
G lum ci su n av ik n u ti da b u d u ispitivani i oni ne postaju u z n e m i
ren i k ad a ljudi gledaju svaki n jih o v p o k ret. N e sam o da nisu bili
zbu n jen i, već im se d o p ala ideja da im p rik ačim o žice i o sm a
tra m o u n u tra šn jo st n jih o v o g tela. P roučavanje glum aca tak o đ e je
pom o g lo u rešavanju p rv o g p ro b lem a - d o bijanja uzoraka čistih
em ocija. M i sm o m ogli isk o ristiti to što su glum ci g o dinam a vež-
bali te h n ik u glum e Stanislavskog, koja ih je učinila veštim u prise-
ćanju i p o n o v n o m doživljavanju em ocija. G lum ci uvežbavaju ovu
te h n ik u kako bi m ogli da koriste svoju sp o so b n o st pam ćenja p ri
likom k reiran ja o d re đ e n e uloge. U n ašem ek sp erim en tu zahtevali
sm o da se glum ci, koji su bili p rik o p čan i za aparate, dok su video-
kam ere bile u p e re n e n a n jih o v a lica, sete v rem en a kada su oseti-
li najveću ljutnju u svom životu, a o n d a v rem en a kada su osetili
najveći strah , tu g u , izn en ađ en je, sreću i o d v ra tn o st, i da to, koliko
god m o g u jako, p o n o v o dožive. D ru g i n au čn ici su ranije koristili
ovu teh n ik u , ali m i sm o m islili da im am o veću verovatnoću da u s
p em o zbog toga što k o ristim o profesionalce koji su ovladali te h
nik o m i koji neće biti zbunjeni. O sim toga, m i nism o uzeli zdravo
za gotovo da su naši isp itan ici u činili o n o što sm o tražili od njih;
m i sm o proverili da li sm o d obili čiste uzorke em ocija a ne n jih o
ve m ešavine. Posle svakog takvog pov ratk a u sećanje tražili sm o
da glum ci ocene koliko su in ten ziv n o osećali tražen u em ociju i
da li su osetili n eku d ru g u em ociju. Svi oni p okušaji u kojim a su
112 L ag an je
O pisao sam one bih ejv io raln e znake koji m ogu p ro p u stiti sa
k riv en u in form aciju, koji p o k azu ju da o so b a nije p rip rem ila svoju
strategiju ili koji m ogu o d ati em ociju koja se ne uklapa u o d a b ra
nu strategiju.
Jezičke om aške, am blem ske om aške i tira d e m ogu p ro p u stiti
sakrivenu in form aciju bilo koje v rste - em ocije, prošle poduhvate,
planove, nam ere, fantazije, ideje, itd.
O kolišanje u govoru, pauze, govorne greške i sm anjeno kori-
šćenje ilu strato ra m o g u pokazati da g o v o rn ik jako b rin e o tom e
šta je izrečeno, a da, p ri tom e, n em a p rip re m lje n u strategiju. O ni
su znaci bilo koje negativne em ocije. Sm anjenje ilustratora, ta k o
đe, ide sa d osadom .
Povišen to n i glasniji, b rži govor idu sa stra h o m , ljutnjom , a
m o žd a i sa u zb uđenjem . Glas se m enja u su p ro tn o m pravcu sa
tugo m , a m o žd a i osećanjem krivice.
P ro m en e u disanju ili p o jačan o znojenje, češće gutanje i veom a
suva u sta su znaci jak ih em ocija. M ožda će u b u d u ć n o sti biti m o
guće da se, na o snovu stru k tu re o p isan ih p ro m en a, o d re d i o kojoj
em ociji je reč.
V
Za lovca na laži izraz lica može biti dragocen izvor inform acija,
jer se licem m ože i lagati i govoriti istina, a toliko puta i jedno i
drugo - istovrem eno. Na licu se često m ogu naći dve poruke -
ono što lažov želi da pokaže i ono što želi da sakrije. Neke ekspre
sije potpom ažu laž jer šalju neistinitu inform aciju. D ruge ekspre
sije odaju laž jer izgledaju neiskreno, a osećanja ponekad procure
uprkos naporim a da se prikriju. Lažne, ali uverljive ekspresije še
m ogu pojaviti u jednom trenutku, a već u drugom - istinite ali
sakrivene ekspresije m ogu procuriti. Moguće je, čak, da se i d o
življeno i lažno m ože izraziti na različitim delovima lica u jednoj
pom ešanoj ekspresiji. Verujem da većina ljudi ne uspeva da otkri
je laž na licu zbog toga što ne zna kako da razlikuje doživljene od
lažnih ekspresija.
Iskrene ekspresije doživljenih emocija su proizvod nevoljne
facijalne aktivnosti koja nije pod uticajem misli ili nam ere oso
be. N asuprot tom e, pojava lažnih facijalnih ekspresija povezana
je sa m ogućom voljnom kontrolom lica, koja ljudim a dopušta da
om etaju ispoljavanje doživljenih emocija i sim uliraju nedoživlje
ne emocije. Lice je dvojaki sistem koji obuhvata i ekspresije koje
je osoba prom išljeno odabrala, ali i spontane ekspresije, pri čem u
osoba ponekad i nije svesna onoga što se pojavljuje na njenom
licu. U prostoru izm eđu voljnog i nevoljnog nalaze se ekspresije
117
ii8 Laganje
Ilustracija 2
pokret tih mišića. Na prim er, isti ljudi koji nisu mogli nam erno da
povuku ugao svoje usne nadole pokazaće ovu akciju kada osećaju
tugu, žalost ili bol. Mi smo mogli naučiti ljude kako da nam erno
pokrenu mišiće koje je teško kontrolisati, iako je, da bi se to desilo,
obično bilo potrebno na stotine sati. Ovi mišići su pouzdani jer
osoba ne zna kako da pošalje poruku m išiću da učestvuje u lažnoj
ekspresiji. Moje razmišljanje je da ako osoba ne može da pošalje
poruku m išiću da se uključi u lažnu ekspresiju, onda toj osobi
neće biti lako ni da zaustavi i suzbije m išićnu akciju koju, inače,
pokreće doživljena emocija. Ako ne možeš da nam erno pokreneš
mišić da bi falsifikovao ekspresiju, nećeš moći ni da dragovoljno
blokiraš kretanje mišića da bi sakrio deo em ocionalne ekspresi
je.'
Postoje i drugi načini da se sakrije ekspresija doživljene em o
cije bez inhibiranja. Ekspresija može biti m askirana, obično
osm ehom , ali to neće prekriti znake doživljene emocije na čelu
i u oblasti gornjih očnih kapaka. Isto tako, antagonistički mišići
mogu biti tako zategnuti da drže stvarnu ekspresiju pod kontro
lom na obrazu. Osm eh zadovoljstva se, na prim er, može smanjiti
zbog pritiskanja usana i povlačenja mišića brade nagore. Često,
m eđutim , upotreba antagonističkih m išića može sam a po sebi biti
znak prevare, pošto njihova sprega sa m išićim a koji su uključeni
u ekspresiju doživljene emocije može učiniti da lice izgleda nepri
rodno, ukočeno ili kontrolisano. Najbolji način da se sakrije d o
življena emocija bio bi taj da se potpuno inhibiraju pokreti onih
mišića koji su uključeni u ekspresiju. A to m ože biti teško ako
izražavanje emocije uključuje pouzdane facijalne mišiće.
Čelo je glavno mesto za pokrete pouzdanih mišića. Ilustraci
ja ЗА pokazuje pokrete pouzdanih mišića koji se dešavaju kod
tuge, žalosti, bola i, verovatno, kod krivice. (To je ona ista ekspre
sija koja je pokazana na ilustraciji 2, ali je na ilustraciji ЗА lakše
obratiti pažnju samo na čelo, jer je ostali deo lica bezizražajan.)
Zapazimo da su unutrašnji uglovi obrva povučeni nagore. Zbog
ovog će, obično, gornji očni kapak poprim iti oblik trougla i poja-
* R azm o trio sam ovu ideju sa n e u ro lo z im a , p o z n av a o c im a lica ili em ocija, i on i su s m a
trali da je ovo gledište o p ra v d a n o i v e ro v atn o . P ošto jo š nije te stira n o , ovo gledište treba
tre tirati k ao h ip o tezu .
Facijalni z na ci prevare 127
Ilustracija ЗА Ilustracija ЗВ
Ilustracija ЗС Ilustracija 3D
Facijalni z na ci prevare 129
Ilustracija 4
130 Laganje
G lum ac-režiser Vudi Alen je osoba čiji pokreti obrva nisu pouz
dani. On koristi pokret obrve koji je karakterističan za tugu da bi
naglasio govor. Dok većina ljudi podiže ili spušta svoje obrve da
bi naglasila reč, Vudi Alen, um esto toga, obično povlači unutrašnji
ugao svojih obrva nagore. To je deo onoga što m u daje tako pažljiv
ili em patičan izgled. Drugi ljudi, koji kao Vudi Alen koriste pokret
obrve koji je karakterističan za tugu da bi nešto naglasili, te pokre
te mogu lako da načine nam erno. Trebalo bi da takvi ljudi m ogu
da koriste te pokrete u lažnoj ekspresiji i sakriju ih kada odaberu
da to učine. Oni lako upotrebljavaju mišiće koje većina ljudi ne
može. Lovac na laži može reći da ne može da se osloni na te mišiće
ako osum njičeni često koristi takve pokrete za naglašavanje.
Treći problem može kom plikovati interpretaciju rada pouzda
nih facijalnih mišića i drugih znakova prevare: m ože se koristiti
pozorišna tehnika da se ti mišići pokrenu na akciju i učestvuju
u oblikovanju lažne ekspresije. Tehnika glume Stanislavskog (ta-
kođe poznata kao m etodična gluma) uči glumca kako da tačno
pokaže emociju, učeći ga kako da se seti emocije i ponovo je doži
vi. Pri kraju prethodnog poglavlja spom enuo sam naše korišćenje
ove tehnike glume u proučavanju autonom nog nervnog sistema.
Kada glumac koristi ovu tehniku njegove facijalne ekspresije nisu
izvedene voljno, već su proizvod ponovo doživljene emocije i, kao
što naše proučavanje sugeriše, može biti probuđena fiziologija
emocije. Ponekad, kada ljudi ne m ogu da naprave pokrete koji
su prikazani na ilustracijam a ЗА ili ЗВ, tražim od njih da koriste
tehniku Stanislavskog, instruirajući ih da ponovo dožive osećanje
tuge ili straha. Tada će se često pojaviti oni facijalni pokreti koje
oni nisu mogli da izvedu nam erno. Lažov bi, takođe, mogao da
koristi tehniku Stanislavskog i, ako je upotrebi, onda ne bi trebalo
da se pojave znaci lažne ekspresije, jer ona u tom smislu i nije
lažna. Pouzdani facijalni mišići bi se aktivirali u takvim neistini
tim ekspresijama lažova zbog toga što lažov oseća lažnu emociju.
Linija izm eđu lažnog i istinitog postaje nejasna kada su emocije
proizvedene uz pom oć tehnike Stanislavskog. Što je još gore, oso
ba koja uspe da prevari sebe počinje i sama da veruje da je njena
laž istina. Takvi lažovi se ne m ogu otkriti. Verovatno m ogu biti
uhvaćeni samo oni lažovi koji su svesni da lažu.
Facijalni z na ci prevare 133
lica kada je pokret načinjen nam erno. Pokret koji proizvodi bo-
ranje nosa, i koji je uključen u izražavanje osećanja odvratnosti, i
razvlačenje usana unazad prem a ušima, što je otkriveno kod stra
ha, obično su jači na desnoj strani lica ako su pokreti načinjeni
nam erno. Ovi nalazi su upravo objavljeni i nije još sigurno da li će
oni ubediti one koji, kao Sakejm, zagovaraju asim etriju u em ocio
nalnim ekspresijam a.16
Nisam m islio da bi ovo bilo značajno za lovca na laži. A sim etri
ja je obično tako suptilna da sam mislio da je niko ne može uočiti
bez preciznog merenja. Pogrešio sam. Kada smo od ispitanika tra
žili da procene da li su ekspresije bile sim etrične ili asim etrične
oni su pogađali m nogo češće nego što smo očekivali, iako su te
procene morali da naprave bez usporenog snim ka ili ponovnog
gledanja.17O ni su imali povlasticu da ne m oraju da rade još nešto.
Mi još ne znam o da li će ljudi biti u stanju da to rade tako dobro
kada, pored toga, m oraju da gledaju i pokrete tela, slušaju govor
i odgovaraju osobi sa kojom razgovaraju. Veoma je teško smisliti
eksperim ent koji bi to tačno utvrdio.
Verovatno je da su m noge asim etrične facijalne ekspresije n e
doživljene, ali asim etrija nije siguran dokaz da je ekspresija lažna.
Neke doživljene ekspresije jesu asim etrične, ali je tačno da mnoge
od njih to nisu. Slično tome, odsustvo asim etrije nije dokaz da je
ekspresija doživljena - lovac na laži ih može prevideti a, nezavi
sno od ovog problem a, nije svaka, nam erna, nedoživljena ekspre
sija asim etrična, iako većina jeste. Lovac na laži nikada ne treba da
se osloni na jedan znak prevare; mora ih biti mnogo. Facijalni znaci
prevare treba da budu potvrđeni javljanjem znakova u glasu, u
recima ili na telu. Nijedan znak na licu ne bi trebalo interpretira
ti ukoliko se ne javi ponovo, ili čak uočljivije, ako nije potvrđen
facijalnim znakom druge vrste. Ranije su objašnjena tri izvora
propuštanja ili tri načina na koje lice odaje sakrivena osećanja -
aktivnost pouzdanih facijalnih mišića, oči i prom ene u izgledu
lica koje prouzrokuje autonom ni nervni sistem. Uz još dva znaka,
asim etrija pripada grupi znakova koji ne ukazuju na propuštanje
onoga što je sakriveno, već na to da je ekspresija koju posm atram o
lažna. Vremensko usaglašavanje predstavlja drugi izvor znakova
prevare.
Facijalni z na ci prevare 139
* Prezir, takođe, m ože b iti p o k a za n u je d n o stra n o j verziji ove ekspresije, u kojoj ;e ugao
je d n e u sn e zateg n u t i p o m a lo p o d ig n u t.
Facijalni z naci p revare 143
Ilustracija 5C:
Prezrivi osmeh
144 Laganje
Uglovi usana m ogu biti zategnuti a ponekad je, takođe, donja usna
na trenutak blago povučena nagore. O sm eh ublažavanja se često
odlikuje klim anjem glave i njenom blagom iskošenošću nadole i
u stranu, tako da osoba koja se osm ehuje pom alo odozdo gleda
kritikovanu osobu.
Osm eh povlađivanja potvrđuje da će se gorka pilula proguta
ti bez protesta. Niko ne misli da je to što osoba pokazuje sreća,
ali osm eh pokazuje da osoba prihvata neželjenu sudbinu. Ovaj
osm eh liči na osmeh ublažavanja, osim što nem a karakteristične
pozicije glave. Umesto toga, obrve se na trenutak mogu podići,
m ože se čuti uzdah ili pokazati nedoum ica.
Ilustracija 5F:
Čaplinov osmeh
Osm eh usklađivanja reguliše razm enu izm eđu dvoje ili više lju
di. To je učtivi, kooperativni osm eh koji služi da se blago pokaže
slaganje, razumevanje, nam era da se nešto uradi ili priznavanje
ispravnosti tuđeg rada. To uključuje blagi osm eh, koji je obično
asim etričan, bez pokreta m išića oko očiju.
Osmeh kao slušalački odgovor je poseban vid osm eha uskla
đivanja kojim se osobi koju slušamo stavlja do znanja da je sve
shvaćeno i da nem a potrebe da se bilo šta ponovi ili ponovo izrazi.
148 Laganje
Kada se koristi kao maska lažni osmeh aktivira donji deo lica
i donji očni kapak. Pouzdani mišići - koji se pojavljuju na čelu
da označe strah ili uznem irenost - m ogu ostati. Čak i u donjem
delu lica lažni osm eh m ožda ne uspeva da potpuno prekrije zna
ke emocije koju treba sakriti; um esto toga, može doći do stapa
nja elemenata, a pošto se radi o mešavini emocija poneki trag još
može biti vidljiv.
Naša prva provera ovih ideja sastojala se u analiziranju osm eha
na licima studentkinja visoke škole za medicinske sestre koje su
učestvovale u našem eksperim entu. Ako su moje ideje o osmehi-
vanju tačne, studentkinje bi trebalo da u tzv. iskrenom intervjuu
pokažu pravi osm eh onda kada su gledale prijatan film i iskre-
150 Laganje
153
154 Laganje
Kao objašnjenje u zro čn o sti, p rev ara je su štin sk i uverljiva upravo zbog toga
što je tak o sistem atičn a i razložna. K ada d ru g a uverljiva objašnjenja nisu
n a rasp o lag an ju (m ožda zbog toga što su pojave koje pok u šav am o da o b ja
sn im o bile stv a rn o p ro u z ro k o v a n e greškam a, n e sp o so b n o šću da se slede
n a red b e ili d ru g im fa k to rim a koji nam nisu p o z n ati) p revara p ruža zgodno
i lako objašnjenje. To je z g o d n o objašnjenje je r su obaveštajci gen eraln o
osetljivi n a m o g u ćn o st da n a se d n u n a p re v aru , p a ukoliko je otkriju, oce-
njujući da je neko lažov, sebi i d ru g im a izgledaju k a o ljudi sposobni za so
fisticiranu i p ronicljivu analizu.
... To je lako zbog toga što bilo koji dokaz m ože b iti racionalizovan da bi se
u k lopio u p re tp o sta v k u o prevari; u stvari, neko bi m ogao dokazati da je -
k ada se p revara je d n o m iznese kao ozbiljna m o g u ćn o st - ova pretp o stav k a
skoro im u n a na opo v rg av an je.4
O soba koja sebe sm a tra viso k o p rav ičn o m m ože osetiti ljutnju
ako zna da neko su m n ja u n jen u iskrenost, m ali stra h da joj neće
verovati, ali ne i slo b o d n o lebdeću krivicu. Bojažljiva osoba, k o
joj n ed o staje sam o p o u zd an je i koja staln o očekuje n euspeh, m ože
biti uplašen a da joj neće verovati, ali verovatno neće osetiti ljutnju
ili krivicu. Već su p o m e n u te osobe koje su toliko preplavljene k ri
vicom da se osećaju k rivim i o n d a kada su o sum njičene za p re
stup koji nisu počinile. Ljudi koji su obu zeti k rivicom ne m ogu,
m e đ u tim , biti p o seb n o uplašeni, ljuti, izn en ađ en i, u z n em iren i ili
uzb u đ en i. Lovac n a laži m o ra da odbaci pom isao da zn a k emocije
predstavlja zn a k prevare, ako je sam a ličnost osum njičenog vero
vatno sklona stvaranju takvog osećanja krivice čak i onda kada je
osum njičena osoba bila iskrena. Koje bi em ocije trebalo odbaciti
zavisi od o su m n jičen o g - nije svaku em ociju p o d jed n a k o lako
p ro b u d iti k od svake isk ren e osobe koja zna da je p o d sum njom .
K oju bi em ociju, ako bi i jed n u , m ogli o setiti n ed u ž n i ljudi, ako
znaju da su o su m n jičen i za neki prestup, zavisi, takođe, od n ji
hovog o d n o sa sa lovcem na laži, zavisi od onoga na šta ukazuje
njihovo prošlo iskustvo sa to m osobom . U p o zo rišn o m ko m ad u
D ečak iz Vinsloua otac je znao da ga njegov sin R oni sm atra p ra
ved n im . O n n ik ad a nije n ep rav ed n o optužio R onija n iti ga je k a
znio kada je o n zaista bio ned u žan . Z bog njihovog ranijeg o d nosa
otac nije m o rao da o dbaci znake straha, zbog toga što je njihova
pojava verovatnije ukazivala n a m o g u ćn o st da R oni laže a ne na to
da se plaši kako m u otac neće verovati. D ečak nije im ao razloga da
se plaši da m u neće verovati, jed in o je, ako je lagao, m ogao da se
plaši da ne b u d e u h vaćen u laži. O n i koji često n ep rav ed n o o p tu
žuju, oni koji n e p re k id n o su m n jaju u isk ren o st dru g ih , form iraju
o d n o s u kom e znaci stra h a p o staju nejasni kada je reč o tom e da
li osoba u koju oni su m n jaju laže ili govori istinu. Ž ena koju m už
n ep re sta n o o p tu žu je da ga v ara i koja je p re d m et verb aln o g ili fi
zičkog zlostavljanja, u p rk o s svojoj n ed u žn o sti im a razlog da bude
uplašena, bilo da laže ili govori istinu. Izm eđu ostalog, njen m už je
izgubio o snovu da u zn acim a strah a otkrije dokaz da njegova žena
laže. Lovac na laži m o ra odbaciti pom isao d a je zn a k emocije zn a k
prevare ako odnos izm eđ u osum njičene osobe i lovca na laži dopri
1 66 Laganje
osu m n jičen a osoba laže ili ne, kao što je bilo u slučaju D ezdem o-
ne. Č ak i kada p ro cen a ukazuje na to da će o su m n jičen a osoba do-
živeti različite em ocije, u zavisnosti od toga da li je iskrena ili laže,
bih ejv io raln i znaci m o g u biti nejasni. N išta ne m ože biti specifič
n o baš za o n e em ocije p o kojim a bi se lažov m ogao razlikovati od
iskrene osobe. U ovim p rim e rim a ne postoji dovoljno inform acija
da se p ro cen e em ocije koje je osetila o su m n jičen a osoba; p rocena
je da će se doživeti iste em ocije bez obzira na to da li osum njičena
osoba laže ili govori istinu, ili da će lažov i iskrena osoba doživeti
različite em ocije, ali da će b ih ejv io raln i znaci biti nejasni - dakle,
da bi o tk rio prev aru , lovac na laži ne m ože da k o risti znake u p le
te n ih em ocija.'
Jedino ako bi sebi m ogao p red o čiti šta bi bilo da je on u tom
položaju, lovac na laži m ože da izbegne grešku neverovanja u isti
nu i m o ra biti jako o p rezan da zbog svoje lakovernosti ne napravi
grešku i p overuje u laž. N aravno, p o n ek ad će analiziranje vrste
em ocija koje bi m ogao o setiti lažov, i v rste em ocija koje bi m ogla
o setiti iskrena osoba zbog toga što je o su m n jičen a, p o m o ći da se
lažov uhvati. Kao što je slučaj sa p rim e ro m iz Dečaka iz Vinsloua,
takva analiza će izolovati ja sn e znake isk renosti ili prevare i učini-
će zad atak lovca na laži lakšim , čineći ga b u d n im za ona p o n a ša
nja za k o jim a m o ra da traga.
M oje objašnjenje o p asn o sti i m era p re d o stro ž n o sti u o tk ri
van ju p revare do sada se o d n o silo sam o na situacije u kojim a je
o su m n jičen a osoba zn ala da u nju su m njaju da laže. M eđutim ,
isk ren i ljudi ne m ogu n ik a d a sebi p red o čiti da svaka izgovorena
reč, svaki gest i svaki facijalni trzaj, na neki n ačin , p o dležu isp iti
vanju kada neko u njih su m n ja da lažu; takođe, neki iskreni lju
di v eruju da su p re d m e t tak v o g ispitivanja kada, u stvari, nisu.
Lažovi ne znaju uvek da li njihove žrtve su m n jaju u to da ih oni
varaju. Jedno razrađ en o o p ravdanje, koje je sm išljeno da u m iri
su m n ju , m ože p ro b u d iti p o d o z re n je kod žrtve koja je ranije ve-
rovala. Ž rtve koje su m n jaju da su prev arene m ogu i sam e lagati,
krijući svoju su m njičavost da bi u m irile lažova i nagnale ga na
neka osećanja koja p rate laganje, a koja p ro izv ode znake prevare,
poseb n o stra h od otkriv an ja, biti slabija ako o soba koja ne zna da
bilo ko u nju su m n ja - zaista jeste lažov. K ada o su m n jičen i ne zna
da p o sto ji sum nja m anje je verovatno da će lovac n a laži napraviti
grešku da ne p overuje u istin u zbog toga što će znaci em ocije, ako
ih im a, verovatnije biti znaci prevare, ali m o že biti više grešaka
verovanja u laž zbog toga što je m alo v erovatno da će osećanja
koja p rate laganje biti dovoljno jaka da o d aju lažova. V erovatno se
dešava o b rn u to ako se zna da su m n ja p o sto ji - više neverovanja u
istin u ali m anje verovanja u laž.
D va d ru g a p ro b lem a kom p lik u ju p itan je da li bi lovac na laži
bio bolji ako o su m n jičen i nije znao da u njega sum njaju. Prvo,
lovac na laži m o žd a n em a izbora. N eće svaka situacija dozvoliti
žrtvi da sakrije svoje sum nje. Č ak ako je to i m oguće, neće svako
ko m isli da m ože b iti žrtv a nečije laži želeti da sakrije svoje su m
nje, lažući da b i uhvatio lažova. I n em a svaki lovac n a laži talenat
je d n o g lažova koji je u sp ešan u n eo tk riv an ju svoje prevare.
D rugi p ro b lem je gori. Pokušavajući da sakrije svoje sum nje,
lovac na laži rizikuje da u to m e ne uspe, ne shvatajući to. O n, sva
kako, ne m ože rač u n a ti n a to da će lažov biti iskren u vezi s tim .
N eki lažovi se m o g u sm elo su p ro tstav iti svojoj žrtvi kada p rim e te
da je žrtv a sum njičava, p o seb n o ako m o g u pokazati da njihova
žrtva pokušava da sakrije svoje sum nje. Lažov se m ože praviti da
je pravdoljubiv, ljut i p o v ređ en tim e što žrtva nije bila otvorena
u p o g led u svojih su m n ji, n ep rav ed n o ga lišavajući prilike da se
opravda. Č ak i da ovaj m a n e v a r nije ubedljiv, to m ože bar zapla-
šiti žrtv u za n eko vrem e. N eće svaki lažov biti tak o drzak. Neki
bi m ogli sak riti svoje o tk riće da žrtva postaje sum njičava kako bi
m ogli d obiti n a v re m e n u d a zataškaju svoje tragove, prip rem e se
da pob eg n u , itd. N ažalost, nije sam o lažov taj koji m ože da sakrije
takvo otkriće. Istin iti ljudi m ogu, takođe, sakriti da su otkrili kako
se na njih sum nja. N jihovi razlozi m o g u biti p o tp u n o različiti. O ni
m o g u sak riti da znaju kako su osum njičeni da bi izbegli scenu, ili
da bi dobili na v rem en u , n adajući se da će p rik u p iti dokaze koji
im idu u prilog, ili da bi p red u zeli akcije kako bi oni koji ih su m
njiče presu d ili u n jih o v u korist, ako se već m isli da su se ponašali
nesvesni toga da su osu m n jičen i.
174 Laganje
179
i 8o Laganje
nosa izm eđu osum njičenog i lovca na laži i očekivanja osum njiče
nog, što sam ranije razm atrao u šestom poglavlju.
Svi oni koji koriste poligraf i oni koji kritikuju njegovu upotre
bu priznaju da treba um anjiti Otelove greške. O ni se ne slažu u
tom e koliko poligrafska procedura postavljanja pitanja može da
ih uspešno smanji ili ukloni. Postoje četiri procedure postavlja
nja pitanja koje se koriste kod poligrafa, a čak i više ako se uzm u
u obzir neke od varijacija na ove četiri procedure. Sada treba da
razm otrim o samo dve. Prva od njih, tehnika kontrolnih pitanja,
najčešće se koristi kada se ispituju oni koji su osum njičeni kao
krim inalci. Osum njičenom se ne upućuju samo pitanja od zn a
čaja za prestup („Da li ste ukrali 750 dolara?“), već i kontrolna
pitanja. M noge rasprave o ovoj tehnici potiču iz neslaganja o tome
šta baš ovo pitanje kontroliše i koliko je to uspešno.
C itiraću objašnjenje psihologa Dejvida Raskina zašto on, kao
vodeći naučnik, podržava upotrebu tehnike kontrolnih pitanja u
krim inološkim istraživanjima:
Ispitivač bi mogao da kaže osum njičenom : „Zbog ove krađe treba da vam
postavim neka opšta pitanja o vam a u vezi sa vašom sposobnošću da ukra
dete i vašim bazičnim poštenjem . To treba da uradim o kako bismo usta
novili kom tipu osobe vi pripadate kad je u pitanju krađa i utvrdim o da
li ste ili niste tip osobe koja bi m ogla da ukrade taj novac i kasnije laže o
tome. Zato, ako vas pitam 'Da li ste u prvih 18 godina života ikada uzeli
nešto što vam nije pripadalo’ - kako ćete odgovoriti na to pitanje?“ I način
na koji je pitanje postavljeno osum njičenom i ponašanje ispitivača su tako
smišljeni da izazivaju odbram beni stav osum njičenog, otežavajući mu da
kaže: „Ne“... Ova procedura (piše Raskin) zamišljena je tako da omogući
nedužnom osum njičenom da se više brine o tom e da iskreno odgovori na
kontrolna pitanja nego na pitanja koja su presudna za ispitivanje. M eđutim,
krivac će se više baviti svojim netačnim odgovorim a na značajna pitanja
zato što ova pitanja predstavljaju najneposredniju i najozbiljniju pretnju
upućenu njemu. N edužni osum njičeni, m eđutim , zna da odgovara iskre
no na značajna pitanja i više ga brine prevrtljivost ili kolebljivost njegove
iskrenosti u odgovorima na kontrolna pitanja.12
P o li g r a f kao lovac na laži 1 89
Važna psihološka razlika izm eđu osum njičenog koji je kriv i nekog ko je
nedužan, jeste da je krivac prisustvovao sceni zločina; on zna šta se tam o
desilo; u njegovoj svesti postoje slike koje se ne javljaju u svesti nedužne
oso b e... Zato što ovo zna osum njičeni krivac će prepoznati ljude, predm ete
i događaje koji su povezani sa prestu p o m ... njegovo prepoznavanje će ga
podsticati i u zb u đ iv ati...15
... m ora biti pretpostavljeno da izvršilac prestupa zna detalje koji su p ri
kriveni pitanjim a koja m u se postavljaju. Ako izvršilac nije obratio odgo
varajuću pažnju na te detalje, nije im ao odgovarajuću priliku da ih opazi,
ili je bio pijan u vrem e tog događaja, test prikrivenih inform acija neće biti
prikladan za tog osum njičenog.16
nervnog sistema koje m eri poligraf. Kao što postoje velike indi
vidualne razlike u bihejvioralnim znacim a prevare, o čem u sam
diskutovao u prethodnom poglavlju, tako postoje velike indivi
dualne razlike u em ocionalnom ponašanju. Ne postoje potpuno
pouzdani znaci em ocionalnog uzbuđenja, niti postoje znaci koje
pokazuju svi. Nije stvar u tom e šta se ispituje - facijalna ekspresija,
gest, glas, srčani rad, disanje - to neće biti prim etljivo kod nekih
ljudi. Ranije sam isticao da odsustvo om aški u govoru ili amblem-
skih omaški ne dokazuje da je osum njičeni iskren. Slično tome,
odsustvo aktivnosti autonom nog nervnog sistem a koju tipično
m eri poligraf nije - za sve ljude - dokaz da osoba nije uzbuđena.
Kod testa znanja o krivici, ljudi koji ne pokazuju veliku aktivnost
autonom nog nervnog sistem a kada su em ocionalni - dobijaće
neubedljive rezultate. Liken kaže da se to dešava vrlo retko, ali
bilo je jako malo istraživanja koja pokazuju koliko bi se često to
moglo dogoditi ljudim a koji su osum njičeni za prestup, špijunim a
i tako dalje. Ljudi koji ne pokazuju veliku aktivnost autonom nog
nervnog sistema takođe će dobijati neubedljive rezultate na testu
kontrolnih pitanja, pošto se neće javiti bilo kakva razlika u njiho
vim odgovorim a na kontrolna i značajna pitanja.
Lekovi m ogu suzbiti aktivnost autonom nog nervnog sistema
pa se zbog toga m ogu dobiti neubedljivi rezultati na poligrafu,
bilo da je dat test znanja o krivici ili test kontrolnih pitanja. Ovo,
kao i pitanje da li psihopate m ogu um aći bilo kom tipu poligraf-
skog ispitivanja, razm atraću kasnije kada budem sum irao dokaze
koji su dobijeni do danas.
OTA izveštaj, koji je kritički pregledao sve ove dokaze, prona
šao je da su oba upitnika podložna greškama, kao što su tvrdili
njihovi kritičari. Test znanja o krivici obično proizvodi više greša
ka verovanja u laž, dok test kontrolnih pitanja proizvodi više gre
šaka neverovanja u istinu. Upravo je ovaj zaključak, m eđutim , bio
predm et rasprave nekih operatora na poligrafu i istraživača. Stvari
su i dalje nejasne, delom zbog toga što je bilo malo proučavanja,*
* Iako je bilo na hiljade članaka napisanih 0 poligrafu, samo nekoliko njih se pozivalo na
neko istraživanje. U OTA izveštaju je obuhvaćeno 3.200 članaka ili knjiga, od kojih je oko
320 uključivalo istraživanje. Većina nije ispunjavala minimalne naučne standarde. U OTA
proceni bilo je samo oko 30 pravih naučnih proučavanja tačnosti poligrafa u otkrivanju
laži.
196 Laganj e
delom zbog toga što je jako teško sprovesti istraživanje ocene tač-
nosti poligrafa. Mogu se naći m ane kod skoro svakog proučava
nja koje je urađeno do sada. Suštinski problem je u tome da se
ustanovi šta se naziva pravom istinom , da se ustanovi neki način
saznavanja, nezavisno od poligrafa, da li je neko iskren ili laže.
Ukoliko onaj koji istražuje ne zna pravu istinu - ko je lagao a ko
je bio istinit - ne postoji način da se oceni tačnost poligrafa.
Terenske studije
Analogne studije
4 Pre nego što je znao za moju analizu poligraf ispitivanja, Raskin mi je govorio da veruje
kako je ono što odaje lažova pre odgovor na izazov, nego strah od otkrivanja ili uživanje u
prevari. Iako ovo ne potvrđuje moje gledište, pojačava moj argument da simulirani pres
tupi ne mogu biti dobra analogija za niz emocija koje se dozive kada se počine stvarni
prestupi i kada obe strane, i nedužna, i kriva, mnogo stavljaju na kocku.
200 Lag an je
Hibridne studije
Izraelski hibridni eksperim ent nije bio igra. To nije bio jed n o
stavno izazov da se uspe u varanju eksperim entatora. Strah da će
se biti uhvaćen u laži bio je veliki i, bar za neke, postojala je krivica
zbog laganja, jer je ugled (ako ne karijera) bio stavljen na kocku.
Nalazi istraživanja
* Ove pojave ukazuju na ono što ispitivači na poligrafu tvrde: da pretnja izlaganja poli
graf testu proizvodi priznanje krivaca. A odbijanje da se izloži poligraf testu nije sigurna
garancija krivice.
202 Lag an je
* Ja sam koristio OTA procenu o tome koje su od terenskih, a koje od analognih studija
(uz test kontrolnih pitanja) zadovoljile naučne standarde. Liken mi je govorio da veruje
kako je OTA obuhvatila one terenske studije koje su za potrebe proučavanja vršile sele
kciju pri odabiru zapisa, pa su zato procene u terenskim studijama „preuveličane“ U svom
izveštaju OTA nije obuhvatila nijedan rezultat testa znanja o krivici. Ja sam ih uzeo u obzir
da bi čitalac mogao da ih uporedi sa rezultatima testa kontrolnih pitanja. Uključio sam
sve studije sa OTA tabele 7, izuzev Timovog eksperimenta u kome nije bilo nedužnih sub
jekata. Iskoristio sam preliminarne rezultate testiranja iz Baloun-Holmsove studije i EDR
podatke iz studije Bredlija i Dženis (H. V. Tim,„Analiza prevare iz obrasca disanja“, Journal
o f Political Science and Administration, 10 [1982]: 47-51; D. Baloun; D. S. Holms, „Efekti
višestrukih ispitivanja na veštinu (sposobnost) otkrivanja krivice putem poligrafa: Jedan
laboratorijski eksperiment sa pravim zločinom“, Journal of Applied Psychology, 64 [1979]:
316-22; i M. T. Bredli i M. R Dženis,„Prikazi tačnosti, pretnja i otkrivanje prevare: Kardio
vaskularna, elektrodermalna i pupilarna merenja“, Psychophysiology, 18 [1981]: 307-14).
P o lig r a f kao lovac na laži 203
TAČNOST POLIGRAFA
100
Гаспо identifikovani
80
60
40
20
Pogrešno identifikovani
20
40 Ш Lažovi
I [ Iskrene osobe
* Grafikon prikazuje prošeke, koji nisu uvek tačan odraz opsega rezultata istraživanja.
Stanje opsega je sledeće: za ispravno procenjene lažove: u terenskim studijama, 71-99%; u
analognim studijama, upotrebom tehnike kontrolnih pitanja, 35-100%; u analognim stu
dijama, primenom testova znanja o krivici, 61-95%. Za ispravno procenjene istinoljubive
osobe: u terenskim studijama, 13-94%; u analognim studijama, koristeći test kontrolnih
pitanja, 32-91%; u analognim studijama, upotrebom testa znanja 0 krivici, 80-100%. Za
pogrešno procenjene istinoljubive osobe; u terenskim studijama, 0-75%; u analognim stu
dijama, koristeći tehniku kontrolnih pitanja, 2-51%; u analognim studijama, koristeći test
znanja o krivici, 0-12%. Za pogrešno procenjene lažove: u terenskim studijama, 0-29%; u
analognim studijama, koristeći tehniku kontrolnih pitanja, 0-29%; u analognim studija
ma, koristeći test znanja o krivici, 5-39%.
204 Laganj e
* Ja sam koristio OTA procenu ove dve studije.25Oni koji odobravaju poligrafsko testiran
je da bi se pribavile informacije o kandidatima za posao smatraju ove studije pouzdanim
i važnim. Čak i da se ove studije priznaju, ja mislim daje razumno reći da još ne postoji
naučna osnova za izvlačenje ma kakvih zaključaka o tačnosti poligrafa koji se koristi da bi
se pribavile informacije o kandidatima za posao - potrebno je više od dve studije za jednu
tako važnu i protivurečnu stvar.
P o li g r a f kao lovac na laži 207
didat alkoholičar, njega pre mogu unajm iti kao obalskog radnika
nego kao vozača.“28
Barland s pravom skreće pažnju na to da bi se trebalo posebno
zainteresovati za sudbinu onih 78 ljudi za koje je test pokazao da
su lažovi, ali su oni to pobijali. Ti ljudi m ogu biti žrtve greške „пе-
verovanja u istinu“. Barland, doduše, kaže da bi trebalo da budem o
ohrabreni činjenicom da je 66 procenata tih ljudi ionako dobilo
posao. M eđutim , nem a načina da se sazna da li su dobili onoliko
poželjan posao kakav bi dobili da nije bilo rezultata na poligraf
testu. Većina onih koje je poligraf procenio kao lažove, a koji su
to poricali, i koji nisu dobili posao, odbijeni su na osnovu infor
macija dobijenih u intervjuu pre poligrafskog testiranja. „Samo
veom a m ali deo kandidata koji su procenjeni kao prevaranti, ali
to nisu priznali (m anje od 10%), potencijalni poslodavci su odbili
na osnovu rezultata poligraf testa.“29
To kako neko procenjuje ovu proporciju (m anje od 10 proce
nata onih koji su na poligrafu procenjeni kao lažovi, a koji to nisu
priznali, i koji nisu dobili posao), odnosno koliko se štete ovim
može naneti, zavisi od stope laganja. Izraz „stopa“ ovde se odnosi
na broj ljudi koji nešto radi. Stopa krivice kod osoba osum njiče
nih za prestup kojima se daje poligraf test je, verovatno, prilično
visoka, m ožda viša od 50 procenata. Poligraf se obično ne daje
svakome već samo maloj grupi osum njičenih koji već im aju k ri
m inalni dosje. Na osnovu Barlandove studije m ože se pretposta
viti da je stopa laganja kod kandidata za posao oko 20 procenata.
Otprilike, svaki peti kandidat će lagati o nečem u, što bi, ako se
sazna, moglo ugroziti njegove šanse za posao.
Čak i da pretpostavim o da je poligraf test tačniji nego što ve
rovatno jeste, uz stopu laganja od 20 procenata - on im a neke
nepovoljne posledice. Protiveći se upotrebi poligrafa u okviru te
stiranja kandidata za posao, Raskin pretpostavlja, za potrebe ar
gum entacije, da je tačnost poligrafskog ispitivanja 90 procenata,
što je više nego što on stvarno misli da jeste.
nevini; od 800 istinitih ispitanika 720 bi bili tačno procenjeni kao istiniti,
a 80 netačno procenjeni kao varalice. O d 260 ispitanika procenjenih kao
varalice, 80 su bili stvarno istiniti. Dakle, od onih koji su procenjeni kao va
ralice, 31% su stvarno bili nedužni. Ovo je veom a visoka stopa (greška „пе-
verovanja u istinu“) koja vodi uskraćivanju zaposlenja, kada bi ta odluka
bila doneta na osnovu poligrafskih ispitivanja. U kontekstu krim inoloških
istraživanja ne bi bili dobijeni slični rezultati zbog toga što je stopa prevare
u ovoj situaciji verovatno 50% i viša, a tačnost tehnike ne bi dovela do tako
visoke stope nedužnih koji bi pogrešno bili procenjeni da lažu.30 .
zato što priroda posla dopušta razm atranje novog argum enta za
korišćenje poligrafa u okviru testiranja kandidata za posao.
Naslov jednog članka Ričarda Artera, profesionalnog poligrafi-
ste, daje suštinu argum enta: „Koliko lopova, provalnika, seksual
nih prestupnika im a m eđu zaposlenim a u vašem odseku ove go
dine? (Nadajm o se samo 10% od ukupnog broja zaposlenih!)“.31
A rterovi nalazi su zasnovani na rezultatim a anketiranja u trideset
dve različite policijske stanice. (On ne pruža inform aciju o tome
koji je procenat ljudi, od onih kojima se obratio, odgovorio na nje
gova pitanja.) A rter saopštava da je tokom 1970. godine, u okviru
testiranja kandidata za posao u policiji, testirano 6.524 ljudi koji
su odgovarali na njegovu anketu. „Ozbiljno štetna inform acija je
po prvi put utvrđena o 2.119 kandidata, a ona je ugrožavala nji
hove šanse za zaposlenje! Ovo je stopa diskvalifikacije od 32%!
Najvažnije je znati da je velika većina od ova 6.524 testa bila zada
ta nakon što su kandidati već prošli ispitivanje o istoriji njihovog
ranijeg posla.“ Svoj argum ent ц prilog važnosti upotrebe poligrafa
A rter potkrepljuje navođenjem brojnih prim era. Evo jednog koji
je naveo N orm an Lakej, poligrafista iz policijske stanice Klivlend
u Ohaju: „Osoba, koja je bila m eđu prvih deset na našoj listi k an
didata koje treba pozvati na razgovor, priznala je na poligraf testu
da je bila uključena u jednu nerazrešenu oružanu pljačku“.32
Uprkos takvim im presivnim pričam a i zapanjujućim brojkam a
o tom e koliko je lažova m eđu kandidatim a za rad u policiji, ne
sm em o zaboraviti da još nem a naučno prihvatljivog dokaza o tač
nosti poligrafa u testiranju kandidata za rad u policiji. Ako izgleda
teško poverovati u to, to je zbog toga što je tako lako pobrkati
korisnost sa tačnošću. Arterovi podaci se odnose na korisnost.
Razm otrim o šta nam on nije rekao:
Koliki broj od ovih testiranih kandidata za koje je test pokazao
da lažu, ne samo da nisu priznali da lažu nego nisu priznali ni da
su učinili bilo šta loše? Šta se desilo s njima? I ovo su podaci koji
se odnose na korisnost, ali većina onih koji zastupaju korišćenje
poligrafa u testiranju kandidata za posao izostavlja ove podatke.
Od onih za koje su rezultati testa pokazali da lažu i koji su to
pobijali, koliko ih je stvarno govorilo istinu i trebalo da bude za
P o li g r a f kao lovac na laži 211
* Nema načina đa saznamo kolika je tačnost mogla biti u jednom ili drugom slučaju,
pošto nije bilo adekvatne studije. Ali je malo verovatno da je ona tako visoka (90%).
2l6 Lag an je
Ljudi koji
zaista lažu
18С л
Ljudi koji zaista
govore istinu
Ljudi koji
zaista govore istinu
Ljudi koji
zaista lažu
Poređenje poligrafa
sa bihejvioralnim znacima prevare
tačne kao one dobijene na osnovu poligrafskog zapisa. Sve tri stu
dije su imale veliki nedostatak: nesigurnost u pogledu prave isti
ne, prem alo ispitanika, ili prem alo ispitivača koji vrše procenu.41
Ovi problem i su rešeni u još uvek neobjavljenoj četvrtoj studiji,
koju su sproveli Raskin i Kirker.42 Oni su otkrili da procene koje
su bile zasnovane na bihejvioralnim znacim a nisu bile m nogo b o
lje od slučajnih nagađanja, dok su procene zasnovane isključivo
na poligrafskom zapisu bile m nogo bolje od slučajnih pogađanja.
Ljudi često bivaju prevareni jer pogrešno tum ače ili propuštaju
bihejvioralne znake prevare. Setite se m og izveštaja (na početku
četvrtog poglavlja) u okviru naše studije, u kom e stoji da ljudi
nisu mogli proceniti iz naših video-traka da li su studentkinje vi
soke škole za m edicinske sestre lagale o svojim em ocijam a ili su ih
istinito opisivale. Pa ipak, mi znam o da je bilo bihejvioralnih zna
kova prevare koje ispitanici nisu prepoznali. Kada su studentkinje
lagale skrivajući negativne emocije dok su gledale scene hirurških
operacija, visina njihovog glasa je porasla, koristile su m anje p o
kreta rukom da ilustruju govor i pravile su više am blem skih ispa
da sleganja ram enim a. Upravo smo završili facijalna m erenja kod
ovih ispitanika i još uvek nism o stigli da publikujem o rezultate,
ali izgleda da ona najviše obećavaju od svih onih koji identifikuju
laži. Najm oćnije facijalno m erenje bilo je ono u kom e smo zapazi
li jedva prim etne znake m išićnih pokreta koji su otkrivali gađenje
ili prezir na naizgled nasm ejanim licima.
M ora biti da m erim o inform aciju za koju ljudi ne znaju ili ne
m ogu da je vide. Sledeće godine ćemo pronaći šta je od ovoga
istina. Obučićem o grupu ljudi, reći im šta da traže, a zatim ćemo
im pokazati video-trake. Ako su njihove procene i dalje pogreš
ne, znaćem o da tačnost u zapažanju ovih bihejvioralnih znakova
prevare zahteva usporeno i ponovljeno gledanje, kao i precizno
merenje. Mogu se kladiti da će tačnost porasti posle vežbanja, ali
neće biti toliko visoka kao ona koja se dobija preciznim m erenji-
ma.
U studiji poput R askin-K irkerove bilo bi važno uporediti tač
nost procena donetih na osnovu poligraf testa sa m erenjim a bi
hejvioralnih znakova prevare i sa procenam a uvežbanih, a ne n a
222 Lag an je
225
226 Laganje
lizi laži koju izgovara p sih ijatrijsk a p acijen tk in ja M eri, najteže laži
su one kod kojih se u tre n u tk u laganja javljaju osećanja. Em ocije
su sam o deo p ro b lem a - m o raju se p o stav iti i d ru g a p itan ja kako
bism o p ro cen ili da li ćem o u sp ešn o m o ći da sakrijem o em ocije.
No, biće d o b ro ako p o č n e m o sa p itan jim a o em ocijam a.
Prikrivanje em ocija m o že da b u d e glavni cilj laganja - kao što
je slučaj sa M eri, ali ne i sa Rut. Č ak i k ad a to nije slučaj, kada se
ne laže o osećanjim a, m o g u da b u d u p risu tn a osećanja u vezi sa
laganjem . Im a m n o g o razloga zašto je R ut m o ž d a uplašena da je
ne o tk riju ili oseća kriv icu zato što vara d ru g e ljude. Svakako, pre-
trp e la bi posledice ukoliko bi njen pokušaj da p rik rije v a n b račn u
vezu bio otkriven. N e ra d i se sam o o to m e da R ut više ne bi m ogla
da održava tu vezu i dobija sve što joj je p o tre b n o iz nje ukoliko
njen a laž ne uspe - o n a bi m ogla da b u d e i kažnjena. N jen m už,
D žeri, m ogao bi da je n a p u sti ukoliko otkrije n jen o neverstvo, a,
ukoliko d ođe do razv o d a, k ad a se dokaže da je bila n everna - to
m ože da dovede do n ep o v o ljn ijih finansijskih uslova za nju (Ap-
dajkov ro m a n p isan je p re d o b a sp o ra z u m n ih razvoda „bez ičije
kriv ice“). Č ak i ako ne b u d e u tv rđ e n a krivica jed n o g od p a rtn e ra
preljuba m ože d a im a loše p o sledice n a o d lu k u o starateljstvu n a d
decom . A, ako se b ra k nastavi, o n a m ože m n o g o da trp i zbog sve
ga što se desilo, m a k a r u o d re đ e n o m v rem en sk o m p eriodu.
N ije k ažnjen baš svaki lažov koga uhvate; ni Sara, lovac n a u s
pešne, n i M eri, p sih ijatrijsk a pacijentkinja, ne bi p retrp ele kaznu
ukoliko bi ih uhvatili. I d o k bi p rev aran t H am rak , baš kao i Rut,
bili kažnjeni, k o d p re v a ra n ta postoje d ru g i faktori koji sm a n ju
ju njegov stra h od to g a d a će ga otk riti. H a m rak je p u n o vežbao
upravo tu v rstu laži i zna da im a lične p re d n o sti, osobine koje
m u p o m a ž u u laganju. M ada R ut već neko vrem e uspešno vara
svoga m uža, o n a nije sasvim uvežbana u o n o m e što ta v rsta laži
ap so lu tn o zahteva - da p rik rije telefonski razgovor koji njen m už
slučajno čuje. T akođe, o n a nije sasvim uverena u sopstveni talen at
za laganje.
To što zna da će biti k ažn jen a ukoliko n jena laž p ro p a d n e p re d
stavlja sam o je d a n d eo n jen o g straha da će je uhvatiti. Rut se, ta
kođe, plaši i kazne zbog sam og čina laganja. A ko D žeri otkrije da
232 Laganje
nerala u in sp e k ciju ... „Recite m i, U đ e t“, p itao je [nem ački general] M ilh
uob ičajen im to n o m , koji je p re th o d n o dogovoren, „kako n a p red u jem o sa
m aso v n o m p ro izv o d n jo m ? “ U det je, p o scenariju, odgovorio: „О, d ru g a se
rija je već sp re m n a, a treća će b iti gotova u ro k u o d dve n edelje.“ V ilem in je
izgledao ra zo č ara n o i izleteo se p re d M ilh o m da je „razbijen“. ... F rancuska
v azd u h o p lo v n a delegacija v ratila se u Pariz sa d efetističkom p o ru k o m da
je Luftvafe nep o b ed iv .15
•
A vion H e-100, čija je b rz in a usled ovog trik a izgledala zn atn o
veća o d stvarne, bio je jed an od u k u p n o tri aviona tog tip a koji
su ikad a napravljeni. O vakvo blefiranje, u k o m e se stvarao utisak
nep o b ed iv e v azd u šn e sile, „ ... p o stalo je važan sastavni deo H itle-
rovih d ip lo m atsk ih preg o v o ra koji su doveli do b riljan tn o g niza
pobeda; p o litik a p o p u štan ja d elim ičn o se zasnivala n a stra h u od
Luftvafea“.16
I d o k m e đ u n a ro d n e p revare ne zahtevaju uvek lični kontakt
izm eđu lažova i o noga koji će biti prev aren (one se m o g u postići i
kam uflažom , lažn im obaveštajn im izveštajim a, itd.), ovakve priče
po kazuju da im a situacija gde se laž izgovara licem u lice. Tada se
ne m ože k o ristiti p o lig ra f ili bilo koja d ru g a invazivna naprava
koja zahteva sarad n ju su p ro tn e stran e i pristajanje da se njegova
isk ren o st proveri. Tako se u p o sled n jih d eset g o d in a interesovanje
po m erilo ka to m e da li m o žem o k o ristiti rezultate n a u č n ih p ro u
čavanja b ih ejv io raln ih znakova prevare. U uvo du sam objasnio da
m i se, k ad a sam se sreo sa zv an ičn icim a naše vlade, kao i zvanič-
nicim a d ru g ih vlada, činilo da ih m o ja u p o zo ren ja o tom e koje su
sve o p asn o sti ovog p o stu p k a n isu im p resio n irala. Jedan od m ojih
m otiva d a n ap išem ovu k n jig u jeste da p o n o vo istaknem koliko
treb a biti oprezan, kao i da izn esem svoje stavove široj publici a
ne sam o to m uskom k ru g u zv an ičn ik a sa kojim a sam se konsulto-
vao. Kao i kod p revara u k riv ič n im delim a, izb or nije lak. Ponekad
bihejv io raln i znaci prevare m o g u d a n a m p o m o g n u da otkrijem o
da li šef države ili njegov p o rtp a ro l lažu. P ro b lem je da shvatim o
kada će to biti m oguće, a kada ne, kao i kada lideri m o g u da po-
greše usled p ro cen e da n eko laže (bilo njihove sopstvene, bilo one
koju im daju eksperti).
K a k o p r o v e r i t i d a li n e k o l až e 243
* U ovoj tačk i m o ji različiti izvori se n e slažu. D o k S o ren sen kaže da K enedi nije im ao
nikakve su m n je d a tre b a d a p rev ari G ro m ik a, Eli A bel (Elie A bel, The M issile Crisis, str. 63,
v. fu sn o te ) kaže d a je o d m a h p osle s asta n k a K en ed i p ita o R aska i T o m so n a da lije p ogrešio
što n ije rek ao G ro m ik u istinu.
K a k o p r o v e r i t i da li n e k o l až e 249
što je ćelom svetu bilo jasn o da ra d e “.40 Sovjeti su, takođe, želeli
da k u p e m alo v rem en a kako bi završili izg radnju baza za svoje
p rojektile, ali nije im bilo n a ro č ito b itn o da li će A m erikanci već
tokom tih preg o v o ra saznati istinu. Sovjeti su znali da će am erički
avioni U 2 uskoro o tk riti te projektile, ukoliko to već nisu i u ra
dili.
Č ak i ako ne p rih v atim o da su p o stojale razlike u visini uloga,
K enedi je, p retp o stav ljam , osećao veći strah da ne bu d e uhvaćen
nego G rom iko, p o što je v ero v atn o im ao m anje poverenja u sop-
stvenu sp o so b n o st da laže. Svakako je im ao m anje prak se u tom e
od G rom ika. T akođe, m og u će je i d a je G rom iko bio sam opouzda-
niji ako se slagao sa H ruščovljevim m išljenjem o K enediju, izgra
đ en im to k o m sam ita u B eču g o d in u d an a ranije, kada je H ruščov
izjavio da K enedi „nije previše tv rd “.
Sasvim n ev ezano za m o g u ć n o st da je K enedi osećao veći strah
da ne b u d e o tk riv en nego G rom iko, on je im ao d o d a tn i teret sa
stavljen od em ocija koje je treb alo sakriti. O dlom ci iz knjiga koje
sam citirao n avode da je to k o m sastan k a K enedi osećao zaprepa-
šćenje, divljenje i nezadovoljstvo. D a je bilo koja od tih em ocija
p ro cu rila, to ga je m oglo odati, je r bi, u d ato m kontekstu, ta ose
ćanja p o kazala sagovorniku da K enedi zna za sovjetsku prevaru.
Sa d ru g e stran e, G ro m ik o je m o ž d a osećao zadovoljstvo što vara
p ro tiv n ik a. Takva p re tp o stav k a je u skladu sa tv rd n jam a da je bio
rasp o lo žen kada je izlazio.
Šanse da n ešto p ro c u ri bile su m ale, p o što su i jed an i drugi bili
uvežbani i im ali lične o so b in e koje su im om ogućavale da sakriju
svoje em ocije. No, K enedi je im ao većih briga od G rom ika: na
o snovu opisa događaja, osećao je više em ocija u tom tren u tk u , a
bio je i m anje vešt, tj. im ao je m an je poverenja u svoju sp o so b n o st
da laže. K ulturološke i jezičke razlike su m ožda p rik rile znakove
prevare koji su zbog tih p o tešk o ća nastali, ali am b asad o r D o b ri
njin je treb alo da b u d e u stan ju da ih p rim eti. Posle m nogo godina
u A m erici o n je p u n o zn ao o p o n a ša n ju A m erikanaca, odlično je
govorio jezik, a u k o n k retn o j situaciji je bio u do d atn o j p red n o sti
zato što je bio sam o p o sm atrač, a ne d ire k tn i učesnik u razgovoru,
tako da je m ogao p o tp u n o da se posveti analizi osum njičenog.
K a k o p r o v e r i t i da li n ek o laže 253
* D žim i K arter je bio na sličan n a čin im p resio n ira n . U svom o pisu p rv o g su sreta sa s ovjet
skim p re d se d n ik o m Leonždom B režnjevim K a rte r citira d eo svog p o č e tn o g obraćanja u
razg o v o ru sa B režnjevim n a re d n o g d an a: „O vaj su sret je previše o d la g a n , ali sada, kada
sm o se k o n a čn o sastali, m o ra m o da n a č in im o m a k sim aln i n apredak. Bio sam zaista im
p re sio n ira n ju če k ada m i je p re d s e d n ik B režnjev rekao: ‘A ko n e u sp em o , Bog n a m neće
o p ro stiti!’“ K arterov k o m e n ta r da je „izg led alo k ao da je B režnjevu p o m a lo n e p rija tn o “
zb o g ove opaske ukazuje n a m n a to d a je K arter, kao i Č erčil, ozbiljno shvatio ovo p o m in -
jan je b o žan stv a (C arter,K eeping the Fciith [N ew York: B an th am B ooks, 1982], str. 248).
K a k o p r o v e r i t i d a li n e k o l až e 257
Hvatanje u laži
tokom devete decenije 20. veka
261
2б2 Laganje
Kada sam pisao Laganje mislio sam da je vrsta laži koju sam
proučavao - prevare koje se preduzimaju da bi se sakrile jake
emocije koje se osećaju u samom trenutku laganja - od malog
značaja za laži koje izgovaraju diplomate, političari, kriminalci ili
špijuni. Plašio sam se da su profesionalni lovci na laži - policija,
agenti Centralne obaveštajne agencije (CIA), sudije i eksperti psi
holozi ili eksperti psihijatri koji rade za vladu - možda previše
optimistični u pogledu svoje sposobnosti da, na osnovu bihejvi-
oralnih znakova, odrede kada neko laže. Želeo sam da upozorim
one čiji posao zahteva da donesu sud o laganju i istini da ne veru-
ju nikome ko tvrdi da može otkriti prevaru na osnovu bihejvio-
ralnih znakova, na osnovu onoga što krivično-pravni sistem zove
ponašanje. Želeo sam i da ih upozorim da budu i manje uvereni u
sopstvenu sposobnost da otkriju lažova.
Sada postoje jaki dokazi da sam bio u pravu što sam upozo
ravao lovce na laži da većina njih treba da bude opreznija kada
je u pitanju njihova sposobnost. Ali, otkrio sam da sam možda i
preterao sa svojom tezom. Na sopstveno iznenađenje, saznao sam
da neki profesionalni lovci na laži mogu jako dobro da prozru laž
na osnovu bihejvioralnih znakova. Naučio sam nešto o tome ko su
oni i zašto su tako dobri u tom poslu. I sada imam razlog da mi
slim kako ono što sam naučio o lažima koje se odnose na emocije
može da se primeni i na neke laži u političkom, kriminalističkom
i kontraobaveštajnom kontekstu.
Verovatno da ovo ne bih nikada naučio da prethodno nisam
napisao Laganje. Profesor psihologije koji radi eksperimentalna
laboratorijska istraživanja o laganju i emocijama obično ne sre
će ljude koji rade u krivično-pravnom sistemu ili ljude iz sveta
špijunaže i kontrašpijunaže. Ti profesionalni lovci na laži saznali
su o meni ne iz mojih naučnih publikacija koje su bile objavljene
u poslednjih trideset godina, već iz medijskih izveštaja o mom
radu, koji su se pojavili u isto vreme kada i Laganje. Uskoro su me
pozvali da održim neke radionice za gradske, državne i federalne
sudije, advokate, policiju, kao i one koji vrše ispitivanja poligra
264 Laganje
279
28 o Laganje
prim er vidim o kod uputstava koja roditelji daju svojoj deci u vezi
sa unutrašnjom sigurnosnom bravom ukoliko stranac zakuca na
vrata. Kažu im da nikako ne priznaju da su sam i u kući, već da su
tu i njihovi roditelji, koji su m alo prilegli u drugoj sobi.
U svojoj knjizi, koju je objavio četiri godine posle saslušanja
u K ongresu, N ort je opisao svoja osećanja u vezi sa K ongresom i
ispravn ošću svog razloga: „Z a m ene su m nogi senatori, kongre-
sm eni, pa čak i članovi njihovih kabineta, bili ljudi sa privilegija-
m a koji su besram n o napustili kontraše u N ikaragvi i tim e ih uči
nili osetljivim na napade snažnog, dobro naoružanog neprijatelja.
A onda su želeli da mene ponize zbog onoga što je trebalo sam i da
učine! (str. 50) ... N ikada nisam sebe video kao nekog izvan za
kona, niti sam ikada im ao nam eru da uradim bilo šta nezakonito.
Uvek sam verovao, i jo š uvek verujem , da Bolandovi am andm ani
nisu zabranili Savetu za nacionalnu bezbednost da pruža podršku
kontrašim a. Č ak i najrestriktivniji am andm ani sadržali su rupe
koje sm o koristili kako bism o om ogućili da se pokret otpora u
N ikaragvi ne n apusti.“ 1 N ort je u svojoj knjizi priznao da nije re
kao istinu članovim a K ongresa 1986. godine, kada su pokušali da
saznaju da li je direktno pružao p om oć kontrašima.
N ortovo objašnjenje da je lagao kako bi sačuvao živote nije ute
m eljeno zato što, najpre, nije sigurno da je njegov izbor bio jasan.
On je tvrdio da će kontraši um reti usled Bolandovih am an dm a
na, uz pom oć kojih je K ongres u jedn om trenutku zabranio dalju
„sm rton osn u“ p om oć za njih (tj. oružje, prim . prev.). Ali, m eđu
ekspertim a nije p ostojao konsenzus o tom e da će prestanak dalje
pom oći značiti sm rt za kontraše. Radilo se o političkoj proceni,
oko koje se većina dem okrata i većina republikanaca nisu slagali.
Takva situacija nije slična izvesnosti da će dokazani ubica, koji
preti ubistvom , to zaista i učiniti.
D rugi problem u vezi sa N ortovom tvrdnjom da je lagao kako
bi spasao živote odn osi se na pitanje ko je bio m eta njegovih laži.
On nije lagao osobu koja je tvrdila da nam erava da počini ubi-
stvo. Ako bi i došlo do ubistava, njih bi izvršila vojska N ikaragve,
a ne članovi Kongresa. Prem da su oni koji se nisu slagali sa Bo-
landovim am andm anim a m ogli da tvrde da bi to upravo i bila
L a ži u jav n o m životu 281
* U originalu: „The buck sto ps here“, natpis koji je Trum an d ržao na svom radn om stolu
u O valn om kabinetu. U pitanju je igra reci vezana za izraz „P ass the buck“ koji od gov
ara srpskoj frazi „D alje!“ pri igran ju pokera. Izraz „O d avd e n em a dalje“ u tom kontekstu
znači: „N e pren osim odgo v orn o st ni na k og a“ ili „O vde se donosi konačn a od lu k a“ (p rim .
prev.).
294 Laganje
Klarens Tomas
Anita Hil
L a ž i u jav n o m životu 297
Zemlja laži
Nove razlike
' Zahvalan sam Heleni Kronin, iz Londonske škole za ekonomiju, za pitanje zašto nas
evolucija nije pripremila da budemo bolji hvatači lažova, kao i Marku Franku, sa Univer
ziteta Ratgers i Ričardu Šusteru, sa Univerziteta Haifa, na m nogobrojnim korisnim ko
m entarima u vezi sa ovim rukopisom.
ЗОЗ
304 Laganje
M o tiv i za laganje
... nastaje iz društvene strukture vrste. Životinje koje žive u stabilnim dru
štvenim grupama suočavaju se sa posebnim problemima pri pokušaju ko
munikacije u kojoj v araju ... Među društvenim životinjama signali prevare
verovatno bi morali da budu suptilniji i da se javljaju rede kako bi prošli
nezapaženo. Jednako važno, ukoliko životinje žive u društvenim grupama
u kojim a je neki stepen saradnje neophodan za opstanak, potreba za sarad-
njom može da sm anji učestalost davanja nepouzdanih signala."
Do sada sam opisao tri razloga zašto ne hvatamo one koji lažu:
naš evolucioni razvoj nas nije pripremio na to; naši roditelji nas
nisu naučili kako da ih uhvatimo u laži; i više volimo da verujemo
drugima, a ne da budemo sumnjičavi. Moje četvrto objašnjenje
jeste da mi često želimo da nas obmanu, da smo u tajnom spora
zumu sa laži, nevoljno, zato što postoji ulog zbog koga ne želimo
saznati istinu. Razmotrimo dva primera iz supružničkih odnosa.
Možda nije u interesu majke koja ima veoma malu decu da razot
krije laž svog muža, koji krije svoje neverstvo, naročito ako njegov
novac i dalje dobijaju ona i deca, a ne ljubavnica. Preljubnik ne
želi da ga uhvate, tako da oboje imaju interes da se laž ne otkrije.
Slična logika važi za sledeću, više altruističku laž i sporazumno
verovanje. Žena pita svog muža: „Da li je na zabavi bila neka druga
žena koja ti je bila privlačnija od mene?“ On laže kada tvrdi da je
ona bila najprivlačnija, a nije. On ne želi da je učini ljubomornom
i ne želi situaciju u kojoj će morati da se suoči sa takvim njenim
osećanjima, dok ona želi da veruje kako je bila najlepša.
Kod nekih sporazumnih laži, meta laganja, koja želi da veruje
lažovu, možda neće imati korist od laži ili će ta korist biti krat
kog veka. Setimo se, još jednom, možda najgoreg primera u ovom
veku - mete koja veruje lažovu koji je nameravao da joj nane
se zlo. Mislim na sastanak između britanskog premijera Nevila
Čemberlena i Adolfa Hitlera, nemačkog kancelara, koji je održan
15. septembra 1938. i koji sam opisao na početku ove knjige. Zašto
je Čemberlen verovao Hitleru? Nisu verovali svi: bilo je mnogo
ljudi u opozicionoj partiji u Velikoj Britaniji, ali i na drugim me-
stima, koji su shvatili da Hitler nije čovek od reči. Kako verujem,
Čemberlen je nenamerno učestvovao u Hitlerovoj laži zato što
je morao da mu veruje. Da je Čemberlen prozreo Hitlerovu laž
morao bi se suočiti sa činjenicom da njegova politika popuštanja
dovodi njegovu državu u strašnu opasnost. Pošto je morao da se
suoči sa tom činjenicom svega nekoliko nedelja kasnije, možemo
se zapitati zašto već tokom susreta Čemberlen nije shvatio da ga
Hitler laže. To bi bilo racionalno, ali ne i psihološki. Većina nas
funkcioniše po nepisanom pravilu da odlažemo sve što je vrlo ne
prijatno, a to možemo uraditi i tako što ćemo smišljeno prevideti
greške jednog lažova.
Novi rezultati 321
Kao takva meta laži, Čemberlen nije bio jedinstven slučaj. Mete
laganja često voljno i nehotično žele da veruju lažovu. Isti motiv -
nespremnost da se prihvati da dolazi katastrofa - objašnjava zašto
poslovni čovek, koji je greškom zaposlio proneveritelja, dosledno
propušta da vidi znake pronevere. Racionalno gledano, što pre ot
krije prevaru - to bolje, no, psihološki, takvo otkriće će značiti da
se mora suočiti na samo sa gubicima kompanije već i sa sopstve-
nom greškom da je zaposlio takvog nitkova. Slično tome, svi osim
prevarenog bračnog partnera mogu znati šta se dešava. Ili, preado-
lescent koji koristi jake droge može biti uveren da njegovi roditelji
garantovano znaju šta se dešava, dok se roditelji nehotimice trude
da ne vide laži koje bi ih naterale da se suoče sa mogućnošću da
su bili neuspešni kao roditelji i da im sada predstoji strašna borba.
Kratkoročno nam je gotovo uvek bolje da sarađujemo sa laži, čak i
ako to znači da će sutradan posledice biti kudikamo teže.
Motivi koji navode metu laganja da ne uhvati lažova bili su oči
gledni kod hapšenja službenika CIA Oldriča Ejmsa 1994. godi
ne. Prethodnih devet godina Ejms je davao KGB-u informacije
o svim Rusima koji su sarađivali sa CIA, nakon čega je puno tih
Rusa ubijeno. Ejms nije bio skroman čovek: rasipnički je trošio
novac koji je dobijao od KGB-a, kupivši kuću i automobil koji
su bili mnogo skuplji nego što bi on mogao da priušti od svoje
plate. Sendi Grajms, kontraobaveštajni agent CIA, koja je konač
no uhvatila Ejmsa, opisala je svoj rad na sledeći način: „Čovekova
najveća nagrada, njegova najvažnija pobeda je istovremeno i nje
gov najgori poraz... Kada uhvatite špijuna, to očigledno znači da
ste imali problem u svojoj službi: zašto ga niste uhvatili ranije?!“
Peto objašnjenje zasniva se na zapisima Ervinga Gofmana.15
Nas vaspitavaju da budemo učtivi u našim interakcijama, a ne
da krademo informacije koje nam drugi ne daju. Prilično tipičan
primer za ovo jeste kada nesvesno skrenemo pogled ako neko
s kim razgovaramo počne da čisti uši ili čačka nos. Gofman bi,
takođe, tvrdio da pogrešna poruka ponekad može biti društve
no važnija od istine. To je prihvaćena informacija, ona za koju je
osoba koja je izgovara spremna da prihvati odgovornost. Kada na
pitanje: „Kako ste jutros?“ sekretarica koja se oseća očajno zato
što se prethodne noći svađala sa mužem odgovori: „Odlično!“, ta
32.2 Laganje
* Veći odlom ak iz prvog dela ovog poglavlja pojavio se u poglavlju koje sam napisao za
knjigu S ećanje na sv akod n ev n e i em ocion aln e d o g ađ a je (M em ory f o r E veryday a n d E m o
tion al Events), ur. N. L. Stain, P. A. Ornstein, B. Tversky i K. Brainerd (Hillsdale, New Jersey:
Lawrence Erlbaum Associates, 1996). Drugi deo poglavlja objavljen je u časopisu Social
R esearch, 63 (3) (jesen 1996): 8 0 1 -1 7 .
XII
S ta je najvažnije
323
324 L a g a n je
M ikrofacijalne ekspresije
* Hagard i Ajzaks (Haggard & Isaacs) su prvi izneli nalaz o m ikroekspresijam a koje nas
taju usled represije; m i sm o bili prvi koji su ih pronašli kod supresije.
328 L a g a n je
M akrofacijalne ekspresije
Suptilne ekspresije
M ere opreza
Sve ovo što sam napisao trebalo bi više da pom ogne lovcima
na laži nego lažovima. M islim da je lakše popraviti nečije um eće
da otkrije prevaru nego da je načini. Lakše se uči ono što se razu
me. Nije potreban poseban talenat da se shvate moje ideje o tom e
kako se laži razlikuju. Svako ko je vredan m ože iskoristiti kontrol
nu listu za laganje iz poslednjeg poglavlja knjige i proceniti da li
će lažov biti sklon da načini neku grešku. N apredak u uočavanju
znakova prevare zahteva više od pukog razum evanja onoga što
sam opisao; ta veština m ora da se razvija kroz praksu. No, svako
ko posveti vrem e tom problem u, ko pažljivo gleda i sluša, ko traži
znake koje sam opisao u četvrtom i petom poglavlju - m ože da
se popravi. Mi smo, kao i neki drugi, obučavali ljude kako da p a
žljivije i tačnije gledaju i slušaju, i većina ljudi je izvukla korist iz
toga. Čak i bez takve form alne obuke ljudi m ogu sami da vežbaju
kako da prim ete znake varanja.
M ada m ožem o da organizujem o školu za lovce na laži, škola za
lažove ne bi im ala smisla. P rirodnim lažovima ona nije potrebna,
a m i ostali nem am o potreban talenat da bism o od nje im ali neku
korist. P rirodni lažovi znaju i koriste većinu stvari o kojim a sam
ovde pisao, m ada nisu uvek svesni tog svog znanja. D obro laganje
je poseban talenat, koji se ne stiče lako. Da bi to postigao čovek
m ora da bude p rirodni glumac, da um e pridobiti i opčiniti druge
svojim ponašanjem . Takvi ljudi su sposobni da bez razm išljanja
kontrolišu svoje ekspresije i da na svog sagovornika ostave upravo
onaj utisak koji žele. Njima pom oć nije previše potrebna.
335
336 L a g a n je
Takva pom oć je potrebna većini ljudi, no, pošto oni nem aju
priro d n i talenat za glum u - nikada neće naučiti da posebno d o
bro lažu. Ništa od onoga što sam rekao o tom e šta odaje laž, a šta
čini da laž deluje ubedljivo, neće im m nogo pom oći. Čak može da
učini stvari gorim za njih. Laganje ne m ožete da popravite tako
što znate šta treba, a šta ne treba da radite. A ja iskreno sum njam
da vežba može značajno da pom ogne. Samosvestan lažov, koji je
isplanirao svaki potez dok ga je povlačio, bio bi kao skijaš koji
razm išlja o svakoj kapiji dok se spušta niz padinu.
Postoje dva izuzetka, dve lekcije o laganju koje m ogu da p o
m ognu svakom. Lažovi treba da posvete više pažnje tom e da do
kraja razrade i potpuno zapam te svoje lažne priče. Većina lažova
ne isplanira unapred sva pitanja koja im se m ogu postaviti, sve n e
očekivane događaje koji m ogu da se dese. Lažov m ora unapred da
priprem i odgovore za m nogo više m ogućih situacija nego što će
ih biti. Ako m ora da na licu m esta, brzo i uverljivo, izmisli adekva
tan odgovor, konsistentan sa svim onim što je prethodno rekao i
sa onim što će m orati da tvrdi u budućnosti, to zahteva m entalne
sposobnosti i prisebnost pod pritiskom , a to poseduje malo lju
di. Druga lekcija o laganju, koju je do sada svaki čitalac sigurno
naučio, jeste koliko je teško da lažemo a da ne napravim o grešku.
Većini ljudi uspe da drugi ne prim ete njihove greške samo zato
što se osobe koje su m ete njihove prevare ne trude dovoljno da ih
razotkriju. Veoma je teško sprečiti da neka inform acija o laganju
procuri, kao što je teško ukloniti sve znake varanja.
Zapravo, nikad nisam pokušao da nekog naučim da bolje laže.
Moja procena da ne bih ni m ogao m nogo da pom ognem zasniva
se na logičkom zaključivanju, a ne na dokazim a. N adam se da sam
u pravu što više volim da m oja istraživanja pre pom ognu lovcima
na laži nego lažovima. Ne radi se o tom e da verujem kako je laga
nje inherentno loše. M nogi filozofi ubedljivo su pokazali da m a
kar neke laži m ogu da im aju m oralno opravdanje, a da poštenje
ponekad može da bude brutalno i surovo.1No, ja pre saosećam sa
lovcem na laži nego sa lažovom. M ožda zbog toga što moj naučni
rad predstavlja potragu za istinskim osećanjima ljudi. Zanim a me
i maska, no pravi izazov je da otkrijem pravu, iskrenu emociju
E p ilo g 337
341
342 L a g a n je
ta bela i
ODAVANJE PRIKRIVENE INFORM ACIJE
(NA OSNOVU BIHEJV IO RA LN IH ZNAKOVA)
Znak prevare Informacija koja se otkriva
Jezičke omaške Mogu da budu vezane za specifičnu emociju; m ogu da
propuste inform aciju koja nije povezana sa em ocijom
Tirade (govor p un fraziranja) M ogu da budu vezane za specifičnu emociju; m ogu da
propuste inform aciju koja nije povezana sa em ocijom
Indirektni govor N epriprem ljena govorna strategija ili negativne emocije,
najčešće strah
Pauze i greške u govoru Nepriprem ljena govorna strategija ili negativne emocije,
najčešće strah
Govor povišenim tonom Negativna emocija, verovatno ljutnja i/ili strah
Govor sniženim tonom Negativna emocija, verovatno tuga
Glasniji i brži govor Verovatno ljutnja, strah i/ili uzbuđenost
Sporiji i mekši govor Verovatno tuga i/ili dosada
Amblemi M ogu da budu vezani za specifičnu emociju; m ogu da
propuste inform aciju koja nije povezana sa emocijom
Smanjeni broj ilustratora Dosada; nepriprem ljena govorna strategija ili vaganje svake
reći
Povećani broj m anipulatora Negativna emocija
Brz i kratak dah Nespecifična emocija
Znojenje Nespecifična emocija
Često gutanje Nespecifična emocija
Mikroekspresije Bilo koja specifična emocija
Suzbijene ekspresije Specifična emocija; ili m ogu samo da pokažu kako je
specifična emocija prekinuta, ali ne pokazuju o kojoj emociji
je reč
Aktivnost pouzdanih mišića Strah ili tuga
lica
Učestalo treptanje Nespecifična em ocija
Raširene ženice Nespecifična emocija
Suze Tuga, bol, nekontrolisani smeh
Pocrvenelo lice Stid, sram ili ljutnja, m ožda krivica
Pobledelo lice Strah ili ljutnja
D od a ta k 343
TABELA 2
ODAVANJE PRIKRIVENE INFORM ACIJE
(NA OSNOVU VRSTE INFORM ACIJE)
Vrsta informacije Bihejvioralni znak
Nepriprem ljena govorna strategija Indirektni govor, pauze, jezičke greške, sm anjeni
broj ilustratora
Neem ocionalne informacije (npr. činjenice, Jezičke omaške, tirade, am blem i ’
planovi, fantazije)
Emocije (npr. sreća, iznenađenost, Jezičke omaške, tirade, mikroekspresije, suzbijene
ogorčenost) ekspresije
Strah Indirektni govor, pauze, jezičke greške, govor
povišenim tonom , glasniji i brži govor, aktivnost
pouzdanih mišića lica, pobledelo lice
Ljutnja Govor povišenim tonom , glasniji i brži govor,
pocrvenelo lice, pobledelo lice
Tuga (m ožda i krivica i stid) Govor sniženim tonom , sporiji i mekši govor,
aktivnost pouzdanih mišića lica, suze, fiksirani
pogled nadole, rum enilo
Zbunjenost Rumenilo, fiksirani pogled nadole ili pogled u
daljinu
Uzbuđenost Povećani broj ilustratora, govor povišenim tonom ,
glasniji i brži govor
Dosada Smanjeni broj ilustratora, sporiji i mekši govor
Negativna emocija Indirektni govor, pauze, jezičke greške, govor
povišenim tonom , govor sniženim tonom ,
povećani broj m anipulatora
Intenziviranje bilo koje emocije Prom ene u disanju, znojenje, gutanje, suzbijene
ekspresije, učestalo treptanje, raširene ženice
' Amblem i ne m ogu da prenesu onoliko različitih poruka koliko to m ogu jezičke omaške
i tirade. Am erikanci im aju šezdesetak poruka za koje postoje am blem i.
344 L a g a n je
TABELA 3
ZNAKOVI KOJI UKAZUJU NA T O DA JE ISKAZ LAŽAN
Lažna emocija Bihejvioralni znak
Strah Odsustvo verodostojne ekspresije čela (zbog
neukljućenosti pouzdanih facijalnih mišića,
prim. prev.)
Tuga O dsustvo verodostojne ekspresije čela (zbog
neukljućenosti pouzdanih facijalnih mišića,
prim. prev.)
Sreća Nisu aktivirani mišići oko oka
Entuzijazam ili zainteresovanost za ono o N em ogućnost da se uveća broj ilustratora ili se
čem u se govori ilustratori koriste u pogrešno vrem e
Negativne emocije Nedostatak: znojenja, prom ena u disanju ili
povećanog broja m anipulatora
Bilo koja emocija Asim etrična ekspresija, početak ekspresije je
previše nagao, kraj ekspresije je previše nagao
ili isprekidan, pogrešno m esto tokom govora
(neusaglašenost sa verbalnom kom unikacijom ,
D o d a ta k 345
TABELA4
KONTROLNA LISTA LAŽI
LAŽ KOJU LOVAC NA LAŽ KOJU LOVAC NA
LAŽI TEŠKO OTKRIVA LAŽI LAKO OTKRIVA
TABELA 4
KONTROLNA LISTA LAŽI
LAŽ KOJU LOVAC NA LAŽ KOJU LOVAC NA
LAŽI TEŠKO OTKRIVA LAŽI LAKO OTKRIVA
6. DA LI JE K A Z N A U SLUČAJU DA NE: strah da se ne DA: pojačava se strah
L A Ž O V B U D E U HVAĆEN STROGA? bude otkriven je slabog od otkrivanja, ali može
intenziteta; ali, može da da se razvije i strah da
prouzrokuje neopreznost m u se neće verovati,
koji prouzrokuje greške,
odnosno netačno
pozitivne greške
7. D A LI POSTOJE STROGE K A Z N E NE DA: pojačava se strah od
Z A S A M Č IN LAGANJA, PORED otkrivanja; osoba može
G UBITAKA KOJI VEĆ POSTOJE da se odvrati od ideje da
USLED NEUSPEHA U L A Ž U
se i dalje drži laži ako zna
da će kazna za pokušaj
laganja biti gora od
gubitaka koji proističu iz
odluke da ne laže
8. D A LI ŽRTVA L A Ž I IM A BILO DA: ako lažovveruje d a je NE: povećava se krivica
K A K A V G U B ITA K IL I D O B ITA K OD tako, onda je krivica zbog zbog varanja
L A Ž U DA L IJE L A Ž ALTRU1ST1ČNA
varanja manja
I D A LI L A Ž O V N E M A KORISTI OD
NJE?
9. DA L IJE SITUACIJA TAKVA DA DA NE
ŽR TVA M O Ž E D A VERUJE L A Ž O V U
I D A N E SUM NJA D A JE L A Ž O V
ZA VA RAV A?
10. D A L I JE L A Ž O V RANIJE DA: sm anjuje se strah od NE
USPEVAO D A PREVARI Ž R T V U ? otkrivanja; u slučaju da
žrtva m ože da se postidi
ili pati zbog saznanja da je
prevarena - m ože postati
dobrovoljna žrtva________
U . DA LI L A Ž O V I ŽRTVA IMAJU NE: smanjuje se krivica DA: pojačava se krivica
ISTE VRED NOSTI? zbog varanja zbog varanja
12. DA LI JE L A Ž ODOBRENA ? DA: smanjuje se krivica NE: pojačava se krivica
zbog varanja zbog varanja
13. DA LI JE ŽRTVA AN O N IM N A? DA: smanjuje se krivica NE
zbog varanja
14. DA LI SE ŽRTVA 1 L A Ž O V LIČNO NE DA: lovac na laži će
POZNAJU? imati veću m ogućnost
da izbegne greške
koje nastaju usled
individualnih razlika
D oda ta k 347
TABELA 4
KONTROLNA LISTA LAŽI
LAŽ KOJU LOVAC NA LAŽ KOJU LOVAC NA
LAŽI TEŠKO OTKRIVA LAŽI LAKO OTKRIVA
PITANJA O LA20VU
21. D A L I L A Ž O V IM A DOBRO DA NE
PAMĆENJE?
22. DA LI JE L A Ž O V SLATKOREĆIV, DA NE
TO JEST DA LI IM A UBEDLJIV
N A Č IN IZLAGANJA?
348 L a g a n je
TABELA 4
KONTROLNA LISTA LAŽI
LAŽ KOJU LOVAC NA LAŽ KOJU LOVAC NA
LAŽI TEŠKO OTKRIVA LAŽI LAKO OTKRIVA
23. D A L I L A Ž O V KO RISTI DA: više je u stanju da NE
P O U ZD AN E FACIJALNE M IŠIĆ E DA prikrije ili falsifikuje
N AG LASI D ELOVE KO NVERZACIIE?
facijalne ekspresije
25. D A L I L A Ž O V IM A O BIČ Af DA DA NE
S A M SEBE UBEDI DA IE NJEGOVA
L A Ž ISTINA?
26. D A LI JE L A Ž O V „PRIRODNI DA NE
L A Ž O V " IL I PSIHOPATA
27. D A U STRUKTURA LIČNOSTI NE DA
ČINI LAŽO V A O SETLIIV IM NA
STRAH , K R IV IC U IL I UŽIVANJE U
PREVARI?
28. DA L I SE L A Ž O V STID I O NOG Ovo je teško predvideti: dok stid obično sprečava
St o p r ik r iv a ? priznanje, „curenje“ stida može da razotkrije laž
29. D A L I OSUM NJIČENI L A Ž O V DA: ne m ogu se NE: znakovi ovih emocija
OSEĆA STRAH , K R IV IC U ILI interpretirati znaci su znakovi prevare
UŽIVANJE U PREVARI Č A K I
emocija
O ND A K A D A JE N E V IN I K A D A N E
L A Ž E ILI L A Ž E U VE ZI SA N EKO M
D RU GO M STVARI?
30. DA LI LOVCA N A L A Ž I BIJE GLAS NE: naročito ako je DA: uvećava strah od
DA GA JE TEŠKO PREVARITI? u prošlosti lažov bio otkrivanja; može da uveća
uspešan u varanju lovca i uživanje u prevari
na laži
31. DA LI LOVCA N A L A Ž I BIJE GLAS Ovo je teško predvideti: ovakva reputacija može da
DA N E VERUJE LJUDIMA? sm anji krivicu usled prevare, a takođe može da uveća
strah od otkrivanja
D o d a ta k 349
TABELA 4
KONTROLNA LISTA LAŽI
LAZ KOJU LOVAC NA LAŽ KOJU LOVAC NA
LAŽI TEŠKO OTKRIVA LAŽI LAKO OTKRIVA
32. D A LI LOVCA N A L A Z IB IJE GLAS NE: lažov ima m anje DA: uvećava se krivica
D A IE N E P RISTRASA N ? šanse da se oseti krivim zbog prevare
zbog varanja lovca na laži
33. D A LI JE LOVAC N A L A Z l ONAJ DA: verovatno će da NE
KOJI PORIČE, KOJI IZBEGAVA previdi znakove prevare,
PROBLEME I NASTO JI D A UVEK
podložan je netaćno-
M ISL I NAJBOLJE 0 LJUDIMA?
negativnim greškama
34. DA LI LOVAC NA L A Z l NE DA
RETKO TAČNO INTERPRETIRA
EKSPRESIVNA PONAŠANJA?
35. DA L I LOVAC NA L A Ž I NE DA: iako će lovac na laži
IM A PREDRASUDE KOJE GA biti oprezan u odnosu na
SUPROTSTAVLJAJU LAZO VU ? z n a k e р ге у а ге Qn & ш
sklon netaćno-pozitivnim
greškama_______________
36. D A U LOVAC NA L A Z l IM A BILO DA: lovac na laži će, NE
KOJU K O RIST OD NEO TKRIVANJA nam erno ili nesvesno,
LAZl? zanem ariti znakove
prevare
37. D A LI LOVAC N A L A Z l TOLERISE Ovo je teško predvideti: može da uzrokuje ili netačno-
N E IZ V E SN O ST U VEZI S T IM D A LI pozitivne ili netačno-negativne greške
GA N EKO ZAVARAVA IL I NE?
38. D A LI SU LOVCA N A L A Z l NE DA: lažove će uhvatiti, ali
POTPU NO OBUZELE EMOCIJE? će i nevini biti procenjeni
kao lažovi (netaćno-
pozitivna greška)