“Hutovo blato” kao iznimno stanište za brojne biljne i životinjske vrste spominje se od

davnina. Poslije Drugog svjetskog rata “Hutovo blato” je bilo zaštićeno isključivo kao elitno
lovište. Povjest “Hutova blata” kao zaštićenog dijela prirode počinje od 03. lipnja 1954.
godine kada je ustanovljen ornito-faunistički rezervat “Hutovo blato” 6144 ha.

U sklopu ornito-faunističkog rezervata 1959. god. izdvojen je strogi ptičiji rezervat Škrka
(350 ha), zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti. Zbog svog
međunarodnog značaja, “Hutovo blato” je 1971. god. uvršteno u “Popis močvara od
međunarodnog značaja”, a 1980. god. uvršteno je u “Međunarodni projekt za zaštitu
mediteranskih močvara”.

Kao posebno lovište “Hutovo blato” službeno egzistira sve do 30. ožujka 1995. god. kada je
zbog svojih prirodnih vrijednosti proglašeno Parkom prirode. Javno poduzeće Park prirode
“Hutovo blato” utemeljeno je Odlukom Vlade HR HB 1995. god. (Narodni list HR HB br.
45/95) sa sjedištem na Karaotoku općina Čapljina, i od tada gospodari prostorom koje
zauzima Park prirode “Hutovo blato”.

Međunarodni Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. god. “Hutovo blato” u listu
međunarodno važnih staništa ptica. Potom je 2001. god. Park prirode “Hutovo blato” upisan u
listu močvara od međunarodne važnosti po metodologij Ramsarske konvencije i registrirano
je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu.

Općenito o Parku prirode Hutovo blato

Na jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lijeve strane rijeke Neretve, nalazi se
Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Poznato je od davnina kao
zelena oaza, sa obiljem vode u kojoj je uvjete za život našao veliki broj biljnih i životinjskih
vrsta. Močvara je interesantna i značajna sa ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog,
ekološkog i turističkog stajališta.

Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Hutovo
blato teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom,
ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432 m.

Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim
utjecajem sredozemne klime. Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno
Parkom prirode 1995. godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i
površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i
osiguravaju visoku razinu podzemne vode. Tako visoka razina podzemnih voda utječe na
pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela.

Jezera Hutova blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze
ispod razine mora (Jelim 18 m). Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen,
Orah, Škrka i Svitava. Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom
hidroelektrane Čapljina. Sva jezera Hutova blata međusobno su povezana velikim brojem
kanala i jaruga.

Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera
u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Dužina Krupe
iznosi 9 km, a prosječna dubina joj je oko 5 metara. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima
osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od “izvora” prema ušću, i od ušća prema
“izvoru”. Do ove pojave dolazi kada uslijed visoke razine i velikog protoka vode,rijeka
Neretva potisne Krupu.

Zahvaljujući blizini i utjecaju Jadranskog mora, izobilju vode okružene kraško- brdovitim
terenom, biološka raznolikost vegetacije Hutova blata je iznimno vrijedna. Rijetka su mjesta
na svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta. Cjelokupni biljni
pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije : vodena, močvarna,
livadska i šumska. Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem
(Nymphaea alba) i lokvanjem (Nuphar luteum). Pored njih u vegetaciji vodenih površina
zastupljeni su i mrijesnjak (Potamogeton sp.), žabnjak (Ranunculus sp.) itd.
Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima, gdje su dominirajuće
vrste: trska (Phragmites sp.), rogoz (Typha sp.), šaš (Carex sp.) i sita (Juncus sp.).
Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje
upotpunjuju biološku raznolikost Hutova blata. Značajne vrste ovih tipova vegetacije su: jasen
(Fraxinus sp.), hrast (Quercus sp.), veprina (Ruscus sp.), nar (Punica sp.), borovica
(Juniperus sp.), vrba (Salix sp.), brijest (Ulmus sp.), joha (Alnus sp.), kupina (Rubus sp.), dud
(Morus sp.), kopriva (Lamium sp.), djetelina (Trifolium sp.). Neke biljne zajednice tek su
mjestimice razvijene, dok su neke vrlo raširene i pokrivaju velike površine.