Mrki medvjed – Ursus arctos

Ime: Ursus arctos – Mrki (smeđi) medvjed

Izgled: Krupno, zaobljeno tijelo koje se završava kratkim repom, zaobljene uši, šiljata
njuška, snažne čeljusti u kojima se nalaze jaki i oštri zubi.
Dužina tijela: 2-3,3 m
Tjelesna težina: 100-300kg
Ishrana: svaštojed
Parenje: maj- jul
Broj okoćenih mladunaca: 1-4, najčešće 2

Mrki (smeđi) medvjedi koji žive na prostoru Dinarida dio su veće Dinarsko-Pindske populacije koja se
prostire od Alpa na sjeveru do Pinda na jugu. Brojnost ove populacije procjenjuje se na oko 3000 jedinki,
a jezgro populacije nalazi se na Dinaridima.

Mrki (smeđi) medvjedi nekada su nastanjivali i nizijske šume, poplavne doline i prirodne travnjake, ali su
širenjem ljudskih naselja potisnuti pa se danas nalaze u brdskim, šumovitim područjima. Naseljava
staništa, koja mogu zadovoljiti njegove životne potrebe, a to su različiti tipovi šuma, pri čemu naročito
perferiraju sastojine lišćarskih šuma krupnog sjemenja npr. bukva, hrast, kesten. Naročito je važno da
stanište pruža mmogućnost kretanja medvjeda u svim smjerovima kao i u zone različitih nadmorskih
visina. Mir u staništu je presudan zimi zbog novorođenih mečića. Medvjed svake noći traži hranu, obično
u području manje nadmorske visine i veće otvorenosti prostora, odnosno bliže ljudima, a danju se
povlači u mirna i gusto obrasla područja, gdje pravi dnevne ležaje. Prosječna dnevna kretanja medvjeda
su od 1,5 – 10 km. Medvjedi u proljeće traže niža područja sa ranijom vegetacijom i proteinskom
hranom. U jesen, medvjedi traže „zrele” šume s velikim količinama hranjivih plodova (plod bukve, žir,
šumske plodove, mravinjake i sl.).

Zimi se povlače u teško pristupačna i mirna područja radi brloženja, a ženke i radi rađanja mladih.
Procjenjuje se da tokom života medvjed koristi prostor od oko 250 km². Ograničenost raspoloživog
staništa i velik prostor potreban za život onemogućavaju znatniji porast populacije.

U sezoni parenja (maj-jul) mužjaci se kreću na ogromnom prostoru u potrazi za ženkama. Ženka se u
jednoj sezoni može pariti sa više mužjaka, pa postoji mogućost da svi mladi iz jednog legla ne budu od
istog oca. Mladi se rađaju u prvoj polovini januara, za vrijeme brloženja. Ženke rađaju jedno do četiri
potpuno slijepa i bez dlake mečeta, težine oko 350 gr. Mečići su zavisni od neposrednog kontakta sa
tijelom majke, koja ih grije i hrani mlijekom. Mladi sisaju do početka aprila, kada napuštaju brlog i slijede
majku u potrazi za hranom. Sa njom provode prvu godinu života i sledeću zimu u brlogu, a odvajaju se od
nje kada je ona spremna da se ponovo pari.

Na području Dinarida najveću opasnost za mrkog (smeđeg) medvjeda pradstavljaju: fragmentacija,

uništavanje i nestajanje staništa, kao i loša prihvaćenost od strane ljudi.