Professional Documents
Culture Documents
Ganj Dareh, Irak, 9,000 - 7,500 godina pr. Kr. Ovdje se kao dokaz postojanja
domesticiranja navodi da su klani prije svega muški primjerci, a ti su bili značajno manji od
današnjih divljih koza.
Ali Kosh, Irak, 7.500 - 5.500 godina pr. Kr. Ovdje se kao dokaz navodi pretežnost mladih
životinja, zajedno s promjenama u korijenu rogova.
U pretpovijesnoj Srednjoj Europi su koze bile vrlo rijetke.
Ljudi koriste kozje meso, kožu, mlijeko (više od ovaca) i vunu. Ako imaju na raspolaganju sve
dijelove biljki (izvor: Albright & Arave), jedu oko 60% listove i stablasto bilje, oko 20% zeljasto bilje
i samo oko 20% travu. Vrlo su skromnih zahtjeva, jer im je probava izrazito efikasna. Često ih se
naziva i sirotinjskom kravom, jer ih je lakše hraniti i držati ako se nema puno prostora i dovoljno
hrane. Ranije, a i danas ih se drži u brdovitijim krajevima (Alpe, Norveška) jer su radi svojih
sposobnosti penjanja primjerene i za područja u kojima se goveda ne mogu držati.
Koze mogu uništiti biljni pokrov čitavih područja i time doprinijeti dezertifikaciji, jer pojedu gotovo
svo bilje, zajedno s korijenjem.
Gospodarski se koriste:
Kozje mlijeko
Kozje meso
Poljoprivredno značenje imale su domaće koze još u starom Rimu, a i danas su vrlo značajne
u Maloj i Središnjoj Aziji i Mongoliji. Koze su se sve do početka 20. stoljeća često koristile i za
vuču. Iznenađujuće snažne koze uprezale su se u kočije ili kola, a ako nije bilo na raspolaganju
većih životinja, koristilo ih se i za oranje. U Tibetu su se koze koristile za transport soli.