Domaća koza 

(Capra hircus hircus, ponekad i samo Capra hircus) je nakon pasa i otprilike

istovremeno s ovcama postala gospodarski korištena domaća životinja. Zajedno s ovcama dio
su roda koza unutar porodice šupljorožaca. Ženku ove vrste naziva se isto kao i cijeli rod "koza",
dok je naziv mužjaka "jarac" a mladunčeta "jare".Domaća koza vodi porijeklo od divljih koza.
Domesticiranje se odvijalo vjerojatno još tijekom 11. stoljeća pr. Kr. na području Bliskog istoka, po
svoj prilici južnog Levanta ili Zagrosa. Obično se pretpostavlja, da domesticiranje vrlo brzo
dovode do morfoloških promjena na skeletu takvih životinja kao što je promjena na rogovima, i
njihova manja veličina. Arheološki nalazi istražuju se radi utvrđivanja spola i starosti životinja
kako bi se razdvojili nalazi domesticiranih od ulovljenih pripadnika populacija.
Nalazišta koja dokazuju rano domesticiranje koza su:

 Ganj Dareh, Irak, 9,000 - 7,500 godina pr. Kr. Ovdje se kao dokaz postojanja
domesticiranja navodi da su klani prije svega muški primjerci, a ti su bili značajno manji od
današnjih divljih koza.
 Ali Kosh, Irak, 7.500 - 5.500 godina pr. Kr. Ovdje se kao dokaz navodi pretežnost mladih
životinja, zajedno s promjenama u korijenu rogova.
U pretpovijesnoj Srednjoj Europi su koze bile vrlo rijetke.
Ljudi koriste kozje meso, kožu, mlijeko (više od ovaca) i vunu. Ako imaju na raspolaganju sve
dijelove biljki (izvor: Albright & Arave), jedu oko 60% listove i stablasto bilje, oko 20% zeljasto bilje
i samo oko 20% travu. Vrlo su skromnih zahtjeva, jer im je probava izrazito efikasna. Često ih se
naziva i sirotinjskom kravom, jer ih je lakše hraniti i držati ako se nema puno prostora i dovoljno
hrane. Ranije, a i danas ih se drži u brdovitijim krajevima (Alpe, Norveška) jer su radi svojih
sposobnosti penjanja primjerene i za područja u kojima se goveda ne mogu držati.
Koze mogu uništiti biljni pokrov čitavih područja i time doprinijeti dezertifikaciji, jer pojedu gotovo
svo bilje, zajedno s korijenjem.
Gospodarski se koriste:

 Kozje mlijeko
 Kozje meso
Poljoprivredno značenje imale su domaće koze još u starom Rimu, a i danas su vrlo značajne
u Maloj i Središnjoj Aziji i Mongoliji. Koze su se sve do početka 20. stoljeća često koristile i za
vuču. Iznenađujuće snažne koze uprezale su se u kočije ili kola, a ako nije bilo na raspolaganju
većih životinja, koristilo ih se i za oranje. U Tibetu su se koze koristile za transport soli.