Domai konj Ovo je izdvojeni lanak - sijeanj 2012. Kliknite ovdje za vi e informacija. Disambig.svg "Konj" preusmjerava ovamo.

Za porodicu sisavaca iz reda neparnoprst a a, vidi Konji. ? Domai konj Konji pasmine Nokota Konji pasmine Nokota Status za tite Status iucn2.3 LC.svg Status za tite: Odomaeni Sistematika Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Mammalia Red: Perissodactyla Porodica: Equidae Rod: Equus Vrsta: Equus ferus Podvrsta: E. f. caballus Trojno ime Equus ferus caballus Linnaeus, 1758. Podruje ivota Konj (Equus ferus caballus; Sinonim: Equus caballus) je veliki etverono ni sisavac, pripadnik roda Equus. Konji su odavno bili jedna od najva nijih domaih ivotinja koj a se uzgaja u vrlo velikom broju raznih pasmina, a ivi irom svijeta. Taksonomski, domai konji su domesticirani oblik divljih konja (Equus ferus), i za jedno s magarcima i zebrama spadaju u porodicu konja (Equidae), u red neparnoprs ta a. Sadr aj 1 Osobine 1.1 Vanjski izgled 1.2 Veliina, starost, razmno avanje 2 Pona anje 3 Domesticiranje i dr anje 3.1 Porijeklo 3.2 Povijest domaih konja 3.2.1 Stari Orijent 3.2.2 Stepe 3.2.3 Srednja Europa 3.2.4 Antika 3.2.5 Srednji vijek 3.2.6 Novi svijet 4 Podjela domaih pasmina 4.1 Hladnokrvni i toplokrvni konji 4.2 Podjela konja po te ini 4.2.1 Laki konji 4.2.2 Poniji 4.2.3 Te ki konji 5 Literatura 6 Izvori 7 Vanjske poveznice

Osobine Vanjski izgled Konji se razlikuju graom i veliinom tijela, kao i krznom i njegovom bojom. Ovisno o svrsi uzgoja, dijele se na tri osnovna tipa, hladnokrvne, toplokrvne i punokrv ne konje. U hladnokrvne se ubrajaju u pravilu konji ija tjelesna te ina prelazi 800 kg. Te pasmine kori tene su uglavnom za rad u polju, rudnicima ili za umske poslov e. Toplokrvni su, suprotno prvima, tipini jahai konji jer su lak e grae i pokretljivi ji. Pored toga, oni su dobri dresurni i skakai konji. Punokrvni su prije svega sp ortski konji, uglavnom su vrlo osjetljivi, a u trku dose u i do 70 km/h (Vr na brzin a; najvea prosjena brzina na udaljenost od 160 km iznosi oko 12-20 km/h[1]). Polukrvnim konjima nazivaju se mje anci toplokrvnih i punokrvnih konja. Nazivi hla dnokrvni, toplokrvni i punokrvni ne potiu od topline ili koliine krvi konja, nego oznaavaju njihov temperament. Tako su hladnokrvni konji obino vrlo pitomi i sna ni, i s mirom podnose puno toga, dok se punokrvne openito smatra "ludim", razdra ljivim i ni izdaleka se njima ne mo e tako jednostavno upravljati kao s hladnokrvnim. Konji se u hodu oslanjaju samo na trei, srednji no ni prst. Ostali prsti su im zakr l jali. Oi konja su smje tene postrano na glavi, to im omoguuje vidno polje od gotovo p unog kruga (350). No, ono to se dogaa neposredno ispred njihovog nosa ili straga, k onji primjeuju tek ako okrenu glavu. Konji nisu slijepi za boje, ali ne razlikuju ih ba dobro. Ne ralikuju smeu od zelene i sive, ali boje kao to su bijela, crvena, uta i plava vide jako dobro. Imaju vrlo pokretljive u ne koljke i mogu ih okrenuti u bilo kojem smjeru. Okretanj em prema naprijed, konj pokazuje pa nju i znati elju, no ako ih okrene prema natrag i priljubi uz glavu, to je upozorenje i pokazuje agresivnost ili strah. Ako u i ml itavo vise u stranu to je znak da se ne osjea dobro ili je umoran, no mo e biti i z nak potinjavanja kao i opu tenosti. Ako su mu pri tome oi poluzatvorene, to mo e znaiti i zadovoljstvo. U i usmjerene prema natrag znak su nelagode, a kod jahanja, pa ljiv osti. Radi za tite od grabe ljivaca u prvobitnom okoli u, konji su razvili razliite boje. Jed na od najranijih je svijetli ton smee boje. Tipini pretstavnici konja te boje su n orve ki fjordski konji, koje uz to odlikuje i uoljiva tamna pruga du mjesta gdje izr asta griva. Veliina, starost, razmno avanje Toka na prijelazu izmeu vrata i lea od koje se mjeri visina konja Ovisno o pasmini, domai konji dosi u visinu u "ramenima" izmeu 60 i 210 cm. Konji vi sine do 146,5 cm nazivaju se poni, a oni visoki do 145-148 cm su mali konji[2]. Te ina ponija i velikih konja kree se od 90 kg pa do 1200 kg. Tjelesno odraslim kon j se mo e smatrati u dobi od tri do est godina, poniji ranije, veliki konji kasnije . Veliki konji mogu do ivjeti oko 30 godina, dok poniji mogu ivjeti i do 50 godina. Najvea dokazana starost jednog velikog konja je 62 godine[3]. Oekivani ivotni vije k konja uveliko zavisi o pasmini, uvjetima ivota i nainu kori tenja ivotinje. Kobile su spolno zrele s 12 do 18, a drijepci u dobi izmeu 12 i 20 mjeseci. Kod sv ih konja skotnost traje tono 330 dana (11 mjeseci). Ciklus parenja poinje u proljee , a vrhunac dose e u ljetnim mjesecima. Ako ivotinje ive u talama i hrani ih se inten zivno, mogue je postii skotnost i zimi. Kobile su plodne samo svakih 21 do 24 dana . Nakon skotnosti od oko 11 mjeseci, kobila donosi na svijet drijebe, koje odmah nakon toga poku ava ustati. Ovo je kod konja koji ive na slobodi izuzetno va no, jer inae je ugro eno od zvijeri. Pona anje Konji su tipine ivotinje koje ive u krdima. U krdu vlada jasno uspostavljen hijerar hijski red. Kod promjene strukture krda, kada se, na primjer, krdu pridru i nova iv otinja ili ga napusti dotada nji lan, ponovo se uspostavlja hijerarhija. Ovo se naje a

dogaa govorom tijela, kao to je prijetee pona anje, ali ako to nije dovoljno, i ugriz ima i ritanjem. Redosljed na hijerarhijskoj ljestvici mogu, osim toga, dovesti u pitanje i odrastajui mladunci koji tijekom svog razvoja mijenjaju i mjesto na to j ljestvici. Pri tome se esto mo e vidjeti da mladunci ni e rangirane kobile jednako tako dobivaju ni e rangiran polo aj u krdu, dok mladunci vi e rangirane kobile takoer i maju vee izglede na vi i polo aj. Tipino nju enje pastuha u blizini plodne kobile U ivotu na slobodi krdo se sastoji od vi e kobila, meu njima je jedna kobila - predv odnica, te njhovih mladunaca i jedan pastuh - predvodnik. Kobila predvodnica vod i krdo na pa u i pojilo, a i odreuje kad treba krenuti i kuda ii. To je esto neugledn a jedinka koja se zadr ava malo po strani od krda. Za razliku od nje, pastuh je im pozantna pojava obilje ena tragovima mnogih bitki za vodee mjesto u krdu. On je zad u en za obranu krda od grabe ljivaca i za davanje svojih gena slijedeim generacijama krda. Kod bijega, kobila - predvodnica vodi krdo, a pastuh tri na zaelju krda kako bi tjerao dalje zaostale lanove. U pravilu, kobile cijeli ivot ostaju u istom krdu, dok mlade drijepce pastuh protj era iz krda kad dosegnu spolnu zrelost. Takvi drijepci tvore svoje mladenake zajed nice. U tim zajednicama oni meusobno odmjeravaju snage i vje baju, kako bi jednog d ana, izazivanjem na borbu jednog pastuha - predvodnika i pobjedom nad njim, preu zeli njegovo mjesto u krdu. Ponekad se neke kobile odvoje iz postojeeg krda i s m ladim pastuhom formiraju novo krdo. Kao stanovnik stepe konj je, za razliku od magaraca, ivotinja iji je prvi instinkt da opasnost poku a izbjei brzim bjegom. U dr anju konja kao domae ili radne ivotinje, prevladavaju kobile i kastrirani konji . Oni se u veini sluajeva bez problema uklope u manje-vi e veliko postojee krdo. Past uhe se smatra vrlo neuraunljivim, prije svega zbog sna nog nagona za parenjem, a po nekad i zbog agresivnosti uvjetovane hormonima. Ako pastuh nanju i kobilu koja se tjera, poku at e sve da doe do nje. Pri tome se, ako ograda oko pa njaka ili u tali nij e primjerena, pastuh se pri tome esto ozlijedi. Zbog toga ih se uglavnom dr i na vl astitim pa njacima ili u odvojenim talama. Domesticiranje i dr anje Porijeklo Divlji konji, oblik od kojeg potiu dana nji domai konji, su domesticirani prvi put u centralnoj Aziji, vjerojatno oko 3000 godina pr. Kr., a neki autori smatraju, d a je to bilo jo u 5. tisuljeu pr. Kr. Postoje razliite teorije o tome, kada i gdje j e ovjek prvi put koristio konja. Zadnja istra ivanja, koja se temelje na usporeivanj u mitohondrijskog DNK dana njih domaih konja i fosila izumrlih vrsta, upuuju na odgo vor, da se domesticiranje konja odvijalo na vi e mjesta, nezavisno jedno od drugih . Bitna indicija za takav zakljuak je irina genetikih varijacija, koja je u obje te stirane skupine bila jednako velika. Da se domesticiranje odvilo samo na jednom mjestu, kod domaih konja bi se mogla oekivati puno manja irina genetikih varijacija. Pored toga, testovima je utveno da su neke izumrle vrste bli e srodne dana njim vrst ama, nego to su neke vrste domaih konja meusobno srodne. Istra ivanja mitohondrijskog DNK, provedena 2002. pokazala su, da je domesticirano najmanje 77 osnovnih tipova kobila u razliitim podrujima zemlje nezavisno jedno o d drugog, to je bitno vi e nego kod drugih vrsta domaih ivotinja[4]. Povijest domaih konja Konji na radu u umi Transilvanije Domesticiranje konja donijelo je narodima izvanredne prednosti. Mogle su se u pu no kraem vremenu prijei velike udaljenosti, to je olak alo odr avanje velikih carstava. Pored toga, kao to je to u nekim krajevima i danas obiaj, koristilo ih se za hran u, a bili su i dragocjeni pomagai u ratnim pohodima. Neke nove napadake i ratne te hnike postale su mogue tek uz kori tenje konja.

Stari Orijent Rana carstva Asiraca i Hetita kao i Hurita u dr avi Mitani stvarana su kori tenjem k onja u ratovanju. Oko 1700 godina pr. Kr. u Egipat upadaju Hiksi, nomadski narod nejasnog porijekla. Egipani do tada nisu poznavali konje i bili su u borbi do te mjere podreeni, da su Hiksi uspjeli osvojiti veliki dio Starog Egipta. Stepe Rani nomadski narodi centralne Azije, iz kojih su kasnije proiza li mnogi narodi r atnika-konjanika, "prona li" su sedlo i drugu jahau opremu jo u treem stoljeu pr.Kr. K asnije grki povijesniar Strabon izvje tava o izuzetnom jahakom umijeu Skita. Srednja Europa Ostaci konja dokazani su u srednjoj Europi od starog kamenog doba, i nastavljaju se i u vremenu nakon ponovnog irenja uma iza zadnjeg ledenog doba. No, vrijeme od kad je konj domesticiran u Europi je sporno, jer je te ko razlikovati kosti divlj ih od kosti domesticiranih konja. Antika U Homerovim epovima konji prije svega vuku bojna kola, kao to je bilo uobiajeno u egipatskom Novom carstvu i kod Asiraca i Hetita. Kod sahrane Patrokla (Ilijada 2 3, 163) rtvovani su konji. U grkoj antici konj je bio simboliki povezan sa smru. Kad se junaka prikazivalo kako kroz prozor gleda konje, pretskazivana je njegova sm rt. U vrijeme oko 11. stoljea pr. Kr. prestaju se koristiti bojna kola. Konjanici na sve krupnije uzgajanim konjima pokazali su se, uz sve bolju vje tinu jahanja, kao br i i okretniji, pa time i efikasniji od bojnih kola. Drugog dana odr avanja antikih Olimpijskih igara tradicionalno su bila natjecanja u jahanju i utrci kolima. Grki povjesniar Ksenofont napisao je u 4. stoljeu pr. Kr. djelo Peri hippikes ("O u mijeu jahanja") gdje je izneo znanja o konjimai jahanju. Veina savjeta sadr anih u t om djelu vrijede jo i danas. Potkovu su poznavali jo Rimljani. U Europu je stigla u 5. stoljeu pr. Kr. za vrije me seobe naroda. Tono porijeklo ovog izuma je nepoznato. Meutim, Rimljani nisu usp jeli razviti konjima primjerenu ormu. Primjeren nain za prijevoz tereta konjskom zapregom razvijen je tek puno kasnije. Srednji vijek