Blatačko jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1150 metara, na planini Bjeašnici kod sela Blaca.

Voda
iz jezera ističe kroz ponor koji se nalazi na istočnoj strani jezera, a iz ponora ističe u Rakitnicu.

Mještani sela Blace bi glibom začepili ponor vode da voda iz jezera ne otiče i da se dulje zadržava u
ljetnom periodu za potrebe pojenja.

Prema tvrdnjama mještana , Blatačko jezero koje se nalazina samom rubu kanjonske doline ima
hidrogeološku vezu s Crnim vrelom u kanjonu Rakitnice na završetku Kašića Luke (Lepirica , 2006).

Kako doći?

Najlakši pristup jezerom je iz smjera Konjica (20-ak km) preko sela Džepa i Vrdolja.

Koordinate

DD

43.624067, 18.108325

DMS

43°37'26.6"N 18°06'30.0"E

UTM

34T 266698 4834183

w3w

Smješteno na 1.200 metara nadmorske visine na našoj planinskoj ljepotici Bjelašnici, Blatačko jezero iz
kojeg se nekada napajalo hiljade grla stoke broji svoje posljednje godine ili dane.
Rijetki danas prolaze pored sela Blaca, koje je pred rat napušteno, a u čijoj blizini se nalazi gotovo
presušeno jezero. Tek pokoji istinski alpinista prisjeti se ovog jedinog pravog prirodnog pojilišta za
stočare Čuhovića, Blaca, Dubočana i okolnih sela kojih je dolaskom sunčanih dana svake godine sve
manje na planini.

Putujući kroz fotografije koje je bilježio godinama, meteorolog najviše balkanske meteostanice ili
Opservatorija, smještene na vrhu Bjelašnice, Zijad Omerović, prisjeća se kako je Blatačko jezero izgledalo
prije 20 godina.

"I dok se za većinu sličnih mjesta može reći da je čovjek svojim djelima doprinio uništavanju ili nestanku
jezera, rijeka ili šuma, ovdje je sasvim suprotno. Čovjek će svojim nečinjenjem uzrokovati nestanak
jezera. Naime, hiljade grla stoke koja su se hranila na okolnim pašnjacima su dolazila na jezero na vodu.
Tako su ulazili u vodu i barske trave nisu mogle opstati, a danas teško da imaju tri, četiri stada sa po
stotinjak ovaca te nekoliko goveda koja tu dolaze na vodu", govori Omerović.

Pokoji turista i najuporniji čobani, priča nam Omerović, danas znaju zasjesti u blizini jezera. Među njima
je, dodaje, meteorolog, i dedo Alija Macić koji i u 86. godini izlazi sa ovcama na planinu.

Inače, ovaj dio Bjelašnice nema vode ni izvora. Mještani Čuhovića su poslije rata uspjeli dovesti vodu iz
Lukomira, a jezero je bilo izuzetno važno za stoku. Ipak, pustoš kakva se danas zatiče ovdje svjedoči da je
sa mještanima "otišla" i voda i stoka.