Nacionalni park mljet

[podnaslov dokumenta]

13. SIJEČNJA 2024.

tehnika škola karlovac
1

Nacionalni park Mljet

Nacionalni park Mljet, naše prvo morsko zaštićeno područje, već preko 50 godina oduševljava svoje
mnogobrojne posjetitelje bojama i mirisima netaknute prirode

Osnovan je 11. studenog 1960. godine, a njegovom posebnom statusu zaštite uvelike je pridonio naš
istaknuti znanstvenik i akademik Branimir Gušić

Nacionalni park Mljet obuhvaća gotovo 5400ha, ukključujući i morski pojas 500m od obale, otočića i hradi,
te tako zauzima otprilike trećinu otoka. Slana jezera, Malo i Veliko, najjistaknutije su lokacije ovog područja
i važan geološki i oceanografofski fenomen

Cijela površina Parka iznimno je bogata životom, a o važnosti njegove zaštite svjedoče i brojne endemske i
ugroožene vrste. NP Mljet neće razočarati ni ljubitelje kulturne baštine, zahvaljujući svojim brojnam
arheološkim nalazištima i nasljeđu predaka kojim odišu stara otočna naselja. Benediktinki samostan smješten
na jednoj od najljepših lokacija na ovim prostorima, otočiću sv. Marije u Velikom jezeru, najposjaćenija je
znamenitost Nacionalnog parka

Posjet Nacionalnom parku Mljet moguć je brodskom linijom iz Dubrovnika i sa Pelješca, te brojnim
izlatničkim brodovima sa Korčule, Hvara i Splita, koji uglavnom pristaju u lukama Polače i Pomena.
Romantičari uživaju otkrivajući plaže i morske špilje u vožnji kanuom, a oni željni adrenalinskih izazova
pridružuju se jesenskoj tradicionalnoj mađunarodnoj triatlonskoj utrkci Mljet Half Ironman.

Naselja Polače i Pomena s jezerima povezuju pješačke staze. Ugodnom boravku pogoduje kupanje, sunčanje
te šetnja stazama oko jezera i do vrhova Montokuc i Veliki Gradac, odakle se za lijepa vremena pruža
prekrasan pogled na cijeli Nacionalni park, na Pelješac i morsku pučinu sve do Korčule. U bilo koje doba
godine, posjet Nacionalnom parku Mljet posebno je i jedinstveno iskustvo za svakog ljubitelja prirode,
kulture, starih običaja i mediteranskog zraka.

Zemljopisni položaj

Nacionalni park se proteže između 17°19'19'' i 17°26'43'' istočne zemljopisne dužine i 42°45'55'' i 42°48'23''
sjeverne zemljopisne širine. Pruža se smjerom sjeverozapad - jugoistok, paralelno uz istočnu polovicu
poluotoka Pelješca od kojega ga odvaja Mljetski kanal širine 8 km.

Na otoku vlada sredozemna klima, a podneblje se odlikuje suhim i toplim ljetima, te blagim zimama sa
znatnom količinom padalina. Na Mljetu se razlikuju dva klimatska razdoblja, hladnije zimi i u jesen, te
toplije u proljeće i ljeto. Od vjetrova na Mljetu je česta bura kao hladan vjetar te jugo kao vlažan vjetar, koji
donosi oblačno vrijeme i padaline. U ljetnim mjesecima gotovo svakodnevno je prisutan i maestral, zbog
kojeg se i velike ljetne vrućine lakše podnose.

Jakov Medved
Zeleni otok

Mljet se nalazi u južnodalmatinskoj otočnoj skupini. Pruža se paralelno s istočnom polovicom poluotoka Pelješca od kojeg je odvojen Mljetskim kanalom širine 8
km. Sjeverozapadni kraj otoka (rt Goli) udaljen je od Korčule 18 km, a rt Gruj na jugoistočnom kraju otoka udaljen je od Dubrovnika 30 km. Mljet je dug 37 km s
prosječnom širinom 3 km i površinom od 100,4 km2. Najveće brdo na Mljetu je Veliki Grad sa 514 nm, a pruža se sredinom otoka iznad Babinog Polja

Mljet pripada mediteranskom klimatskom području sa suhim, vedrim i vrlo toplim ljetom, te kišovitim, ali blagim zimama, s najviše oborina potkraj jeseni i
početkom zime. To je naš najzeleniji otok, bujne mediteranske vegetacije, bistrog i čistog mora, pitomih pjeskovitih uvala, bogatog podmorskog živog svijeta. Tko
jednom upozna taj povijesni otok čudesne ljepote i izvorne prirode postaje njegovim zaljubljenikom i rado mu se ponovno vraća. Zbog vrlo blage mediteranske
klime i sastava tla, na Mljetu je razvijena bujna vegetacija koja se javlja u dva osnovna oblika: alepski bor (oko Velikog i Malog jezera, sela Goveđari, uvale
Pomena, brda Bugari i Gaja, uvale Sutmiholjske i polja Sutmihajla, tvori najljepši i najsačuvaniji tip šume na Mediteranu) i zimzelena lisnata šuma hrasta česvine
(sačuvane na lokacijama: Valakija, Planjak, Kneže polje, Ivanje polje i Nikin dolac), te antropogeno degradirani oblici vegetacije u koje se ubrajaju makija, garig i
kamenjar. Specifična ekološka sredina glavna karakteristika koje je izoliranost i mala površina otočnog ambijenta, te šumovitost i slaba napučenost, omogućuju
razvitak brojnih životinjskih vrsta.

Na otoku žive kuna bjelica, kopnena kornjača, sivi puh, bjeloprsi jež, brojne ptice poput škanjca osaša, morskog vranca i šumske sove, invazivne vrste mali indijski
mungos i divlja svinja te nekoliko vrsta zmija i guštera. Na otoku žive kuna bjelica, kopnena kornjača, sivi puh, bjeloprsi jež, brojne ptice poput škanjca osaša,
morskog vranca i šumske sove, invazivne vrste mali indijski mungos i divlja svinja te nekoliko vrsta zmija i guštera.

Mljet je uvelike uspio sačuvati svoju prirodnu izvornost i autentičnost zahvaljujući zemljopisnom položaju i činjenici da je udaljen od kopna. More, jaki valovi,
morske struje i vjetrovi oblikovali su današnju strukturu mljetskih obala koje obiluju uvalama, spiljama, garmama i stijenama. Otok je nastao uzdizanjem iz mora, pa
tvori samo dio kopna od kojega je odvojen. More je oko njegovih obala toplije i slanije nego na sjeveru Jadrana. Zimi je more hladnije samo u dubokim uvalama i
Mljetskim jezerima, i to u hladnijim razdobljima. Ljeti je more ugodno toplo za kupanje, a uza samu obalu, u uvalama i osobito u Mljetskim jezerima toplije je 2-3
°C nego na pučini. Za velikih ljetnih vrućina, zbog bujne vegetacije i čistog zraka, i najtopliji su dani ugodni. Te blagodati mora i vegetacije osjećaju se po cijelom
otoku. Na Mljetu postoji nekoliko izvora pitke vode te lokvi boćate vode, zvanih blatine, koje su uvrštenjem u mrežu Natura 2000 prepoznate kao važno stanište i na
europskom nivou.
Naselja

Na Mljetu ima 18 naselja i zaseoka:

Naselja koja se nalaze van Nacionalnog Parka: * Saplunara, Korita, Maranovići, Okuklje, Prožura,
Prožurska luka, Sobra, Babino Polje, vikend naselje u uvali Sutmiholjska, Blato, Kozarica, Ropa

Saplunara je nastala nakon drugog Svj. rata, kao luka stanovnika Korita, te ima 32 stanovnika,
divne pješčane plaže s jedne i kamene plaže s druge strane otoka. Moguće je da je njeno ime nastalo
imenovanjem prostora od strane Sv. Pavla apostola, u prvom stoljeću nakon Krista, kad je doživio
brodolom 61. godine i boravio na otoku Mljetu tri mjeseca. Pinije koje ovdje samoniklo rastu su
među najljepšima su svoje vrste, a sitni pijesak uvala Saplunare i Blaca s grebenima podsjeća na
one predjele planeta Zemlje koji se s pravom ubrajaju u bisere i dragulje ovog svijeta. Predio
Saplunara prepoznat je kao područje iznimnih prirodnih vrijednosti te je zaštićen pod kategorijom
značajnog krajobraza.

Korita je naselje nastalo 1474. godine. Mjesto broji oko 70 stalnih stanovnika. Njegova izvorna
lokacija je mjesto Žara s kojim se on i danas poklapa u mnogim razgovorima. Ime mu je nastalo od
geoloških oblika nepropusnog kamenog sloja koje u obliku korita usmjerava i sakuplja vodu
kišnicu. Mjesto se nalazi u sredini prostora u dugoj udolini okruženo brdima Kočak, Klupačka,
Planjak, Vranjak, Jarište, Konjuška, Vrijesovac i Ljut, a bilo je idealno mjesto za skrivanje od
gusara jer se nije vidjelo sa mora. Okolne puškarnice te zalihe vode davale su joj izvjesnost
opstanka. Nekoliko starih kuća sa dubrovačkim baroknim oznakama potiču iz XVII i XVIII stoljeća
a najpoznatija je kuća Kazilari te Škapić sa datumom 1695. godine. Upad gusara 29. kolovoza 1669.
godine u Korita ostao je trajno zapisan: veliku pljačku provelo je 800 gusara a bilo je 7 mrtvih i 5
ranjenih Korićana. Postoje tri crkvice iz XV. stoljeća: Sv. Vida, Sv. Ilije i Gospe od Brijega, te
samostan Klarisa. Te građevine svjedoci su vremena, bogatstva i vjere stanovnika te umjetnosti koja
je bila tada dominantna i koja je time obilježila prostor i život do današnjih dana. Crkva Sv. Vida
sazidana je u Gotsko-renesansnom stilu, a Gospa od Brijega u renesansno-baroknom stilu. Nakon
druge polovice XVIII stoljeća selo je zbog kuge i nestanka srdela izgubilo na značaju te se obnavlja,
ali ne dovoljno do današnjih dana, i traži svoju priliku u turizmu i kulturnoj i prirodnoj baštini.

Okuklje je najstarije hrvatsko otočno mjesto na obali, koje su osnovali stanovnici Vrhmljeća u XV
stoljeću, a služilo je kao luka mjestu Maranovići. Mjesto je mnogih pomoraca i ribara sa
najzaštićenijom uvalom koju na talijanskom jeziku zovu Porto Cammera. Selo broji oko 10 stalnih
stanovnika, a po ljeti je značajno turističko i nautičko stjecište. U starom naselju na današnjoj
asfaltiranoj cesti nalaze se crkva Sv. Nikole iz XVI stoljeća sa samostanom Sv. Dominika koji su
obnovljeni 1990. godine. Kad su selo opljačkali i zapalili gusari 29. VIII 1669. godine stanovništvo
nije izbjeglo ali je 1693. godine nakon izdaje sluge svećenika Don Trojana Kolendića izbjeglo u
Korita i Maranoviće.

Maranovići je naselje od oko 50 stalnih stanovnika poznato po lijepom položaju iznad i ispod
asfaltne ceste, okolnim poljima i maslinicima te krasnom crkvom i bratovštinom Sv. Antuna iz
XVII stoljeća. Današnja crkva nastala je na temeljima stare gotičke crkve u XIX stoljeću i čuva
lijepi gotički kalež od pozlaćena srebra iz XV stoljeća. Oltar je bio posvećivan 1494. godine te
2004. godine. Župa je ustanovljena 1769. godine. Između sela Maranovići i Korita, na okomitim
stijenama, nalazi se stanište rijetke i strogo zaštićene biljne vrste modrog lasinja (Moltkea petraea).
Ova biljka je endem primorskih padina Dinarida i rasprostranjena je od središnje Dalmacije prema
jugu, a na otocima su malobrojna nalazišta.

Prožura je naselje iz XV stoljeća, nastalo oko dubrovačke gotičke crkve Sv. Trojice i samostana.
Vjerojatni graditelji i osnivači su lokrumski benediktinci 1477. godine što je vidljivo iz darovnice
svećenika Luke sa Korčule a na službi mljetskog kapelana i pisara. Najveća dragocijenost je
3

romaničko brončano i rustičnogotičko raspelo. Na ovome drugom raspelu se nalaze likovi Sv.
Vlaha, Sv. Martina kome je posvećena crkva iznad sela i Sv. Nikola. Mjesto je služilo plemstvu
Dubrovačke republike za odmor a u njemu je rođen Stonski biskup Pavao Gracić u XVII stoljeću.
Crkva Sv. Martina sa trijemom dominira selom, a crkvica Sv. Roka sa polukružnom apsidom iz
mlađeg doba daje dodatni cjeloviti dojam važnog i lijepog mjesta. Kaštil (četverokutna utvrda-
kaštio) iz XVII stoljeća dominira selom i svjedoči o teškim vremenima i prometnoj i strateškoj
važnosti otoka od pamtivijeka do danas.

Prožurska luka je staro ribarsko naselje mjesta Prožura sa izvlačilištem za popravak gajeta i barki.
Stanovništvo od 10 stalnih stanovnika bavi se danas turizmom i ugostiteljstvom. U blizini Prožure,
na dijelu šumskog puta koji vodi od asfaltne ceste prema Strujama, nalazi se stanište izuzetno
rijetke biljke, križanca obične i grčke planike, Arbutus x andrachnoides.

Sobra se nalazi u dubokom zaljevu na sjevernoj strani otoka i glavna je otočna luka. Svakim danom
se sve više izgrađuje i ima oko 70 stalnih stanovnika. Sobra je stalno naseljena od druge polovice
19. stoljeća, a nastala je kao luka Babinom Polju, s kojim je povezana starim seoskim putem i
asfaltiranom prometnicom. Pokraj Sobre nalazi se jedna od otočkih blatina, iz koje se to naselje
opskrbljuje vodom. Odavde su prije isplovljavale mljetske gajete na vesla i jedra sa drvima, koje je
služilo kao građevinski materijal u Dubrovniku za vrijeme Republike. Godine 1880. na mjestu
današnjeg naselja je izgrađeno manje pristanište, a ubrzo je bila uključena u stalnu brodsku vezu
između Trsta i Kotora te se od tog vremena smatra glavnom mljetskom lukom. Na staroj rivi u
naselju nekada je pristajala redovna pruga za Dubrovnik, dok je danas glavno pristanište izmješteno
u obližnji zaljev Zaglavac. Tu se danas nalazi i jedina otočna benzinska postaja. U Sobri postoji
nekoliko restorana, privatni smještaj te ured Lučke uprave.

Babino Polje je najveće, najduže i jedno od najstarijih naselja na otoku, a nalazi se na središnjem
dijelu otoka. Iznad naselja nalazi se najveći vrh otoka, Veliki Grad (514 m).". Ima cca 300
stanovnika na četiri kilometra dužine i administrativno je sjedište otoka. Sastoji se od tri zaseoka
Zadublje, Sršenovići i Zabrežje. Na teško pristupačnoj morskoj obali nalaze se brojne špilje
Rikavice, Odisejeva špilja i otočić nimfe Kalipso, Ogiran. Prema legendi, ime duguje starici kojoj je
knez Desa poklonio zemlju kao nagradu za dobre savjete koje mu je davala za vrijeme borbe s
neprijateljem dukom Reminom, dok ta "baba" zapravo znači dvanaest babinopoljskih rodova, koji
su, u znak zahvalnosti za sudjelovanje u bitci protiv Rimljana na zapadu otoka, dobili zemlju uz
plodno polje. U vrijeme Dubrovačke Republike tu je stolovao mljetski knez i zasjedala otočna
univerzija o čemu svjedoči i knežev dvor kao i Mljetski statut. Crkva Sv. Pankracija nastaje u XI
stoljeću u čast zaštitniku otoka i posjed je lokrumskih benediktinaca te je centar rimokatoličke župe.
Znamenitosti naselja su: /sotnica/ (sudsko - upravna i gospodarska zgrada koju su izgradili
benediktinci kako bi u njoj pohranjivali prihode sa svojih posjeda u Babinom Polju, a u njoj su
obnašali sudbenu vlast sve dok otokom nije zavladala Dubrovačka Republika),* */Knežev dvor/
(renesansna stambena zgrada, koju je dala izgraditi Dubrovačka Republika), /Crkve:/ crkva sv.
Andrije, crkva sv.Mihovila,crkva sv. Ivana,crkva sv. Spasa,crkva sv. Đurđa, crkva sv. Vlaha, crkva
gospe od Milosrđa (Gospa od Brijega), crkva sv. Pavla, crkva sv. Josipa), /kapelice//, spomenik
poginulim borcima NOB-a, spomenik kralju Tomislavu./ Crkva Sv. Vlaha iz XV stoljeća uz Knežev
dvor (Palac) iz XVI stoljeća centralno su mjesto otoka uz obrambene kule koje su štitile prilazne
putove mjestu. Nedaleko od naselja nalaze se spilje Ostaševica,Movrica i Odisejeva špilja, te
najdublja jama na otoku (Jama međugrađen,102m). U Babinom Polju se nalazi glavna pošta,
osnovna škola, ambulanta, ljekarna, vatrogasci, općina, matični ured, uljara, restoran i kafić.

Jakov Medved
4

Blato se smjestilo na srednjem dijelu otoka, uz vrlo plodno, istoimeno, polje. Nastalo je tijekom
XVII stoljeća. Zbog svog odličnog položaja, Blato je u jednom trenutku bilo toliko veliko naselje da
je imalo vlastitu osnovnu školu, koja danas više nije otvorena. Selo smješteno u velikoj, prostranoj i
dubokoj dolini. Polje je jako plodno i pretežno zasađeno vinovom lozom i svim ostalim kulturama
potrebnim za život stanovništva. Selo se nalazi na centralnom dijelu otoka i ima stare staze za sva
mjesta na otoku sa jugoistoka i sjeverozapada. U blizini naselja nalazi se najveća otočna blatina.
Prema sjevernoj strani vodi i asfaltirana cesta koja završava u malom mjestu Kozarica u kome je
stara luka za privez brodica i pristajanje broda. Iz Blata cesta vodi na glavnu cestu te najbliže selo
Ropu kamo se može ići i pješke a ti putevi vode i do Kozarice i Babinog polja te posebno za NP
"Mljet". Selo ima dobro sačuvanu staru arhitekturu i broji oko 40 stalnih stanovnika.

Kozarica je malo ribarsko i turističko naselje kojeg su osnovali stanovnici Blata 1926.g. Ima 30-ak
stalnih stanovnika, a poznato je po slatini, lokvi bočate vode koja je meliorirana za poljoprivrednu
upotrebu. Oko slatine velika je plantaža agruma, brojni maslinici i auto-kamp.

Ropu su također osnovali Blaćani, a broji oko 20ak stanovnika. Smještna je na južnim padinama
otoka uz istoimeno polje. U Ropi se nalazi kamp i privatni smještaj. Maslinarstvo, vinogradarstvo,
ribarstvo i turizam bitne su djelatnosti njenih stanovnika.

*Naselja koja se nalaze u Nacionalnom parku: * Polače, Pomena, Goveđari, Soline, Babine Kuće i
zaseoci Njivice i Velika Loza.

Polače su naselje najstarijeg datuma jer datiraju još od Grčkog i Ilirskog razdoblja. U njima se
danas može vidjeti mnoštvo građevina iz rimskog razdoblja. Naselje se smjestilo na zidinama
kasnoantičke palače po kojoj je i dobilo ime a u njemu živi oko 140 stanovnika. Naselje i luka se
nalaze u najvećem i najsigurnijem zaljevu, poslije rimske Narone na ušću rijeke Neretve, pred
kojim se nalaze otočići: Tajnik, Ovrata, Kobrava i Moračnik. Zbog izrazito sigurnog veza tu se
preko zime znaju zakloniti teretni brodovi a po ljeti je zaljev pun jahti, jedrenjaka, itd. Polače oko
1830. godine naseljavaju obitelji Dabelić i Nodilo te se ono u drugoj polovici XX stoljeća naglo širi
uz obalu. Kulturna baština naselja Polače Arheološki spomenici:

 Ostaci rimske vilae rusticae i ostaci termi

 Antički rezidencijalni kompleks (palača) nastala krajem 5. stoljeća;
 Starokršćanska crkva iz 5.-6. st;
 Nodilove košare - sakralna građevina iz 6. st.; registriran
 Zapadno od kasnoantičke palače dvije pravokutne zgrade s ostacima lezena;
 Kasnoantički kaštel na uzvisini iznad luke Polače
 Hidroarheološki lokaliteti:
 Područje otoka Ovrata - antički brodolom, nalazište amfora, registriran
 Područje otoka Glavat - antički lokalitet 1. st. pr. Kr. I 1. st. posl. Kr. - nalazište amfora,
registriran
 Područje luke Polače - antički brodolom, nalazište amfora, keramike, oplate broda
 Područje otoka Maslinovac - kasnoantički lokalitet, nalazište amfora
 Područje otoka Glavat - antički lokalitet, pojedinačni nalazi
 Područje rt Glavat - antički brodolom, 2.st. nalazište amfora
 Područje rt Glavat - antički brodolom

U mjestu ima restorana i apartmana

Jakov Medved
5

Soline su manje turističko naselje koje se nalazi u istoimenom kanalu na izlazu iz Velikog jezera
prema otvorenom moru. Zbog pplićine kanala, benediktinci su punili prirodne bazene na obali
morem, koje je, kad bi isparilo, davalo sol. Kasnije je mjesto po toj proizvodnji soli i dobilo ime
Soline. Osnovane su 1825. godine.

 Kulturna baština naselja Soline

 Arheološki spomenici
 Prapovijesni
 Brdo Montokuc – prapovijesna gradina
 Srednjovjekovni
 Kameni križ s glagoljičinim natpisom iz razdoblja samoga srednjeg vijeka (14. st.)
 Most na spoju Solinskog kanala i Velikog jezera (17. st.) - srušen 1958. godine zbog prolaza
većih brodova u jezero, na istom mjestu bila je i mlinica koju su sagradili Benediktinci. Na
ulazu u Solinski kanal izgrađena je ekološka brana koja sprječava ulazak plutajućeg krupnog
otpada u Jezera. Naime, za vrijeme južnih vjetrova jako puno otpada ulazi sa otvorenog mora u
smjeru Jezera nošeno jakim vjetrom i valovima. Drugi je razlog okrenutost Jezera u smjeru
juga, odakle dolaze glavne jadranske struje. (fotke brane, fotke plutajućeg smeća)

Babine kuće su naselje posebnog ugođaja na samoj obali Velikog jezera. Zbog jedinstvenog
pogleda na otočić sv. Marije i Veliko jezero brojni gosti uvijek se ponovno vraćaju da svoj odmor
nprovedu "na samom izvoru ljepote otoka Mljeta". Osnovano je sredinom XX. stoljeća. /Kulturna
baština / Arheološki spomenici: -brdo Veli Gradac-ostaci prapovijesnog gradinskog naselja (koji je
čuvao izvor vode u Fontani),antičke i srednjovjekovne utvrde Nasuprot Babinih Kuća nalazi se
zaseok Njivice (to maleno mjesto je nastalo 1936. godine, otvaranjem prvog mljetskog hotela
/Jezero/) a u nedalekom Pristaništu su pošta i Uprava Nacionalnog parka.

Goveđari Krajem XVIII stoljeća točnije rečeno 8. IV 1793. godine kako kaže Ugovor o
naseljavanju iznad polja Pomijenta, između mljetskih redovnika, samostanskih zastupnika s jedne
strane i tri obitelji (Basto, Milić) sa druge strane, regulirani su odnosi među dvije strane kao i prava
i obveze a prije svega dozvoljeno je naseljavanje, rad i davanja benediktincima, pa su se po tom
Ugovoru uskoro pridružile još četiri obitelji (Hajdić, Stražičić, Matana i Sršen). Do sela se može
doći pješke mnogobrojnim seoskim putevima sa svih strana koje ga okružuju te automobilom,
autobusom redovne linije Pomena - Sobra koja prevozi putnike na redovnu brodsku trajektnu liniju.
Najljepši pogledi na selo su sa glavne ceste Polače-Vrbovica od križanja Jarište sve do same
Vrbovice te sa ceste Vrbovica - Goveđari. Na kraju sela u borovoj šumi na pola puta prema naselju
Babine kuće nalazi se crkvica Sv. Nikole sagrađena početkom XX stoljeća 1927. godine s
pripadajućim Župnim uredom na Velikoj Lozi na rubu Pomijente i Vrbovice. Župa Goveđari
ustanovljena je 1897. godine i njene se granice poklapaju sa katastarskim granicama NP "Mljet". Na
putu prema crkvici Sv. Nikole mogu se vidjeti mnogobrojna Guvna za vršidbu žita kao i košare za
koze, magarce, svinje, te kokošarice za perad. Osnovna škola ( prva tri razreda pučke škole) nalazi
se na putu kojim se ulazi u selo kao i napuštena i nedovršena zgrada seoskog doma.

 Kulturna baština naselja Goveđari

 Arheološki spomenici
 Antučki
 Na vrhu Malog Gradca uz ruševine prapovijesne utvrde nađeni su rimski grobovi
 Prapovijesni

Jakov Medved
6

 Između vrha Glavice i Malog Polja otkrivena je prapovijesna nekropola, evidentirana 1917.
godine
 Na položaju Mali Gradac, istočno od sela otkriveni su ostaci prapovijesne utvrde i naselja,
evidentirano 1917. godine.

Pomena se nalazi u maloj uvali, na sjeverozapadnoj strani otoka. Na području današnje Pomene
nađeni su ostaci nekadašnje rimske /vile rustice/, što pokazuje da je ta mala uvala, zaštićena
četirima otočićima, bila naseljavana još i u antičko vrijeme. Vjerojatno je služila kao usputna lučica
brodovima, koji su išli u smjeru Korčule . Usprkos antičkoj naseobini, temelje današnjem naselju
nisu dali Rimljani, već ribari iz Goveđara, koji su u Pomeni napravili malene magazine u koje su
pohranjivali svoj ribarski alat i mreže. Prvi stalni stanovnici dolaze iz Goveđara, osnivaju ribarsku
zadrugu u mjestu, ali je svoj najveći razvoj Pomena doživjela izgradnjom hotela. Zbog hotela, u
mjestu se grade nove kuće te je Pomena danas, zbog blizine Velikog i Malog jezera, turistički
najjače Mljetsko naselje. Jedini hotel na otoku Mljetu smješten je upravo u ovom mjestu na
temeljima ribarske zadruge i centralno je mjesto za smještaj cca. 320 posjetitelja.

Broj stanovnika pokazuje trend uspona a stalnih stanovnika je 52. Kvaliteta mjesta ogleda se u:

 Blizina Temeljnog fenomena NP "Mljet" - gusta borova šuma, Malo i Veliko jezero te ostali
brojni prostori i sadržaji uz mogućnosti više - dnevnog boravka u Pomeni otvara Vam dobru
mogućnost za detaljno razgledanje i prostora cijelog otoka Mljeta. Kulturna baština naselja
Pomena
 Arheološki lokaliteti
 Antička vilae rusticae nalazi antičkih grobova
 Hidroarheološki lokaliteti
 Otok Crna Seka - antički lokalitet, nalaz sidra
 Otok Šilj - antički lokalitet, nalaz amfora
 Otok Pomeštak - antički lokalitet, nalaz amfora
 Otok Lastovska - antički lokalitet, nalaz amfora

Jakov Medved