Nacionalni park Plitvika jezera

Poloaj Plitvikih jezera

Nakon ved toliko milijuna redovitih posjetitelja ovog dijela Hrvatske, je li uopde
potrebno navoditi njihov poloaj? Odgovor je ne za one koji znadu, a da za sve one koji jo ne
bijahu na njima! Ta velika brojnost posjeta gostiju sa svih kontinenata nae planete Zemlje
samo je jedan od razloga, ali i potvrda njihove izuzetnosti, prirodne zanimljivosti, unikatnosti
i onog neeg to se teko moe opisati rijeima - to ostaje samo zabiljeeno tonom i slikom
ili to se neposredno osjeti pri boravku na njima - podravajudi u nama nenametnutu elju,
da se to skorije ovamo ponovno vratimo. Treba se samo prepustiti pritajenim osjedajima,
potpunoj smirenosti, sluanju ubora slapova, promatranju odsjaja u vodi - u okruju gdje je
sve u pokretu, mijenjanju i proimanju jednog skladnog prirodnog ritma...
Zemljopisno definirano: jezera su smjetena u prostoru jugoistone Europe, a u
dijelu Hrvatske gdje iz sjevernog ravniarskog prostora prelazimo u uzdignutiji i okreni
planinski predio. Jezera su smjetena na dodiru Korduna i Like te ogulinsko pladanske
udoline na samom izvoru krke rijeke Korane - na visini od 480 do 636 m nad morem - na
obroncima Male Kapele i Pljeivice.

Neven imac

Nacionalni park Plitvika jezera

Cestovni pravci, to sa sjeverne strane od Varadina preko Zagreba idu prema

sredinjem i junom prostoru jadranskog priobalja, vode nas uz Plitvika jezera, a prema
njima se slijevaju i putovi to se pruaju od Kvarnera, Gorskog kotara, Slovenije, te oblinje
Bosne i Hercegovine, povezujudi zapad s istokom ili jug sa sjeverom ovog dijela Hrvatske. Svi
ti smjerovi ujedno povezuju turistike zanimljivosti primorsko - jadranske regije s
kontinentalnim prostorom uz oscilaciju posjeta prema godinjim dobima. Odgovarajude
oznake na graninim mjestima i u svim vedim gradskim sreditima upozoravaju nas na
postojanje Plitvikih jezera, odnosno na njihovu udaljenost. Tako smo uvijek u mogudnosti
donijeti odluku o odlasku ili boravku na njima, bilo u proljede, ljeto, jesen ili zimi uvaavajudi klimatske uvjete i nae raspoloivo vrijeme.

Kako nastaje sedra

Zbog osobitosti krke podloge (vapnenac, dolomit), voda Plitvikih jezera bogata
je otopljenim kalcijevim karbonatom i to u obliku kalcijeva bikarbonata Ca(HCO3)2. Kemijski
pojanjeno, voda Plitvikih jezera je ovim spojem "prezasidena". Do toga dolazi tako, da
kinica prolazedi kroz povrinski sloj zemlje apsorbira ugljini dioksid (C02) pa nastaje ugljina
kiselina (H2CO3), koja otapa vapnenac i dolomit - voda postaje znatno mineralizirana,
prezasidena kalcijevim i magnezijevim bikarbonatom. Kad izbije na povrinu, na brzacima i
osobito sedrenim pregradama dolazi zbog rasprskavanja vode do poremedaja kemijske
ravnotee, te se kalcijev karbonat izluuje u obliku sitnih kristalida i taloi.

2/7
3.1.2015.

Neven imac

Nacionalni park Plitvika jezera

Ca(HCO3)2 rasprskavanje -> CO2+H2O+CaCO3 (sedra)

Prezasidenost vode kalcijevim solima osnovni je uvjet za stvaranje sedre. Osim

toga, voda mora biti ista, ne smije sadravati povedane
koncentracije organskih tvari, koje su snana zapreka
odvijanju jedinstvenog procesa sedrenja na Plitvikim
jezerima (dokazali SRDO i sur. 1985.). Nizvodno od
Koranskog mosta u rijeci Korani, usprkos prezasidenosti
kalcijevim bikarbonatom sedrenje ubrzo praktiki prestaje,
jer je povedana koncentracija organske tvari u vodi.
Prisutnost vodenih alga i nekih mahovina takoer je uvjet za stvaranje sedre na
Plitvikim jezerima, posebno kao imbenik oblikovanja vapnenastih izluevina. Te vodene
biljke daju oblik stvorenoj sedri, slapovi Plitvikih jezera zahvaljuju svoj izgled mahovinama,
te prema pojedinim vrstama razlikujemo i bioloke tipove sedre.
Pogledajmo mahovine na sedrenim pregradama preko kojih se rue slapovi i
slapidi. Mladi su izdanci mahovina zeleni i mekani, uglavnom jo bez sedre, prologodinji ved
vie osedreni, dok su stariji izdanci potpuno obloeni, udkaste boje i okamenjeni, te
predstavljaju znamenitost Plitvikih jezera fitogenu sedru. Novija istraivanja dokazala su da
na izdancima mahovina ive milijuni alga i bakterija koje lue galertu (sluz) na koje se
prilijepe prvi kristalidi kalcita i oko kojih de se brzo nakupiti drugi kristalidi stvarajudi sedru.
Ovaj proces see na Plitvikim jezerima u daleku geoloku prolost, ali samo u uvjetima tople
i vlane klime, sline dananjoj. Prije 2000 godina za vrijeme posljednjeg zahlaenja koje je
zahvatilo Europu, sedra se na Plitvikim jezerima nije stvarala. I danas, sedra se mnogo bre
stvara za vrijeme ljeta, nego zimi.

3/7
3.1.2015.

Neven imac

Nacionalni park Plitvika jezera

Biljni svijet Plitvikih jezera

Ljepote Plitvikih jezera i itavog okolnog prostora dugo su vremena (do poetka
19. stoljeda) bile nedostupne ljubiteljima prirode, a i vedini istraivaa. Prvi i oskudni podaci o
flori viih biljaka Plitvikih jezera datiraju iz tog doba. Neto bogatiji podaci o flori Plitvikih
jezera postoje iz sredine devetnaestog stoljeda, ali sve je to jo uvijek vrlo oskudno.
Dvadesetih godina 20. stoljeda zapoela su detaljnija istraivanja flore niih biljaka vezane uz
fenomen stvaranja sedrenih barijera u jezerima Parka. Ta su istraivanja kontinuirano
nastavljena do dananjih dana i pridonijela su pojanjenju stvaranja sedre u naem kru.
Sustavna istraivanja flore viih biljaka Nacionalnog parka Plitvika jezera
zapoela su relativno kasno tek 1984. godine. Rezultati pokazuju bogatstvo biljnih vrsta
(1146 vrste) koje su svrstane u 109 porodica. Osim bogatstva vrsta, ta flora pokazuje i veliku
raznolikost, s obzirom na podrijetlo i rasprostranjenost vrsta. Obiluje i endeminim vrstama,
a brojne su i zakonom Republike Hrvatske zatidene vrste.
Izmeu njih moemo izdvojiti geografski poloaj (oko 60 km zrane udaljenosti
od mora) u zaleu najdue i najvie hrvatske planine Velebita, na granici maritimnog i
kontinentalnog oborinskog reima,

razlike u nadmorskoj visini od 800

m (najvia toka je Seliki vrh 1289

m.n.m., a najnia uz rijeku Koranu

470 m.n.m.), geoloku podlogu,

izloenost

terena,

zranih masa i dr. Uzajamno

djelovanje

svih

imbenika omogudilo je razvoj

tako bogatog i raznolikog biljnog

strujanje
navedenih

svijeta. Na relativno malom prostoru Parka susredu se vrste razliite rasprostranjenosti,

odnosno vrste razliitih flornih elemenata kao to su: mediteranski, mediteransko - atlantski,
ilirski, junoeuropsko - balkanski, balkanski, karpatski, srednjoeuropski, euroazijski,
cirkumpolarni, borealni, artiko - borealni, borealno - euro - sibirski i dr. Prostor Parka obiluje
endeminim vrstama ueg i ireg rasprostranjenja, zakonom zatidenim vrstama, te rijetkim i
zanimljivim vrstama nae flore.

4/7
3.1.2015.

Neven imac

Nacionalni park Plitvika jezera

ume nacionalnog parka

ume Nacionalnoga parka Plitvika jezera jedan su od uvjeta sadanjega stanja i
opstanka vodenih ekosustava jezera i njegovih potoka. Povoljne hidroloke prilike koje
vladaju u prostoru Parka zavise o uravnoteenim umskim ekosustavima koji se sastoje
iskljuivo od odraslih, dobro sklopljenih umskih sastojina prirodnoga sastava. Erozije tla
nema u prostoru Parka, a to moe osigurati samo uma. Puno vie tla stvara uma u odnosu s
neznatnim koliinama tla koje odnese povrinsko otjecanje oborine. Kronje drveda plitvikih
uma dobro zastiru umsko tlo koje predstavlja rahlu, spuvastu tvorevinu to
procjeivanjem proiduje vodu, ini je pitkom, zadrava je i polako isputa u izvorita,
potoke i jezera. Voda koja iz ume ulazi u jezera sigurno odrava njihovu istodu i prozirnost i
pogoduje razvoju sedrotvoraca.
Geoloku podlogu Parka ine preteno mezozojski vapnenci s ulocima dolomita,
ali i sami dolomiti. Najzastupljenije je tlo, smee tlo na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol)
ija debljina zavisi o fenomenima kra gdje u vrtaama i krapama nalazimo duboko
lesivirano tlo (luvisol).
Najzastupljenija je vrsta drveda plitvikih uma obina bukva (Fagvs sylvatica) ije
drvede pokriva oko 73% povrine. Bukva predstavlja velik ekoloki kapital. U najvedem dijelu
ovih uma bukva postie ekoloki optimum stvarajudi siguran i vrst umski pokriva inedi
tako sigumo ekoloko uporite svoga prostora.
Druga vrsta drveda po svojoj zastupljenosti u parku je obina jela (Abies alba).
Ova crnogorina vrsta pojavljuje se u viim predjelima iznad iste bukove ume. U svom
stanitu dolazi jela zajedno s bukvom tvoredi jednu od najljepih i ekoloki najuinkovitijih
uma toga podruja. Sveukupni udio jelovih stabala u umama Nacionalnoga parka iznosi
oko 22%.

5/7
3.1.2015.

Neven imac

Nacionalni park Plitvika jezera

6/7
3.1.2015.

Neven imac

Nacionalni park Plitvika jezera

Od ostalih vrsta drveda u Parku nalazimo od bjelogorice: gorski javor (Acer

pseudoplatanus), javor mlije (Acer platanoides), javor gluha (Acer obtusatum), hrast
kitnjak (Quercus petraea), gorski brijest (Ulmus montana). Od crnogorice tu nalazimo: obinu
smreku (Picea abies), crni bor (Pinus nigra) i obini bor (Pinus sylvestris). Od pionirskih vrsta
drveda koje zauzimaju otvorene povrine spominjemo smreku, obini bor, brezu i trepetljiku
(Betula pendula i Populus tremula). Sve navedene vrste drveda pokrivaju oko 5% povrine
ovih uma.
ume Parka odlikuju se raznolikodu biljnih i ivotinjskih vrsta. Od bilja, to su
slojevi drveda, grmlja, prizemnoga rada i sloj mahovina. Vrlo bogat je ivot u tlu u kojemu
nalazimo korijenje viega bilja, te gljive i bakterije kao i dio ivotinjskoga svijeta koji
razgrauje mrtvu biljnu i ivotinjsku tvar. Vrlo su znaajna mrtva stojeda stabla koja
predstavljaju dom brojnih ptica, kukaca, glodavaca i drugih ivotinjskih vrsta. Veliko
bogatstvo biljnih i ivotinjskih vrsta predstavljaju granina podruja izmeu ume i livade, te
ume i jezera (ekotoni) koja su osobito bogata ptijim vrstama i kukcima.

Broj posjetitelja Plitvikih jezera

Godina

Broj posjetitelja

2011

986 432

2012

764 876

2013

987 543

2014

876 654

7/7
3.1.2015.