prof. dr. Predrag Zarevski .

, ,: I " ,

t 1" ! .: I'" !-t r·! '] - c ' . ', ':" ~ '.J

" -. .

. \
" , '-, 'l ' , :;~, i~.;; I I (. \ k'; ': ,I

"..
PSIHOLOGIJA " .... ',. .' .f v
PAMCENJA I UCENJA
III. izdanje

.' \ . - I.... I :

»Naklada Slap«
Jastrebarsko, 1997.

---~--~-
 tl±ta ii 44%&

Predgovor I. izdanju

Parafraziranjc naslova čuvenog filma Woodya Allena »Sve što ste oduvijek željeli znati o seksu, a
niste sc usudili pit at i « može zazvučati šaljive, ali namjera, knjige nije šaliiva (napomena: Allen je naslov
DI film preuzeo od A. Rubina koji je 1976. godine napisao vrlo utjecajnu knjigu pod naslovom »Every-
thing you alwuys vvantcd to know about sex bilt you were afraid to ask«; New York: Macmillan).
Namjera jt;: ove knjige objasniti širokom krugu čitatelja svu složenost fenomena parnćenja, kako bi ga
mogli što. djelotvornije koristiti. Naime, dobro korištenje pamćenja jedan je od najvažnijih preduvjeta
uspješnog odgovaranja ria sve veće zahtjeve okoline u kojoj živimo. '. .

Minasljedujemo određene dispozicije: za razvoj tjelesne građe j'gomje granice kvocijenta inteligen-
cije, određenih osobina ličnostl I si., a sve ostalo se u toku života manje ili više mijenja. Ako je pojedi-
" nae po naslijedu normalne inteligencije' i ako ima koliko-toliko normalne okolinske uvjete za razvoj,
onda je na njemu izbor hoće li biti neobrazovan, neurotičan, zaboravljiv, neuspješan student ili roditelj,
. ! •
odbačen od drugih ljudi ili će bit,i na suprotnim krajevima tih kontinuuma .
- -

Dobro pa mt ili, olakšati vlastito učenje i uspješno podučavati druge u vijeku informatike od
neprocjenjive je važnosti. Stoga ne treba čuditi velika popularnost knjiga ovakve namjene u razvijenim
zemljama Europe i SAD-u. . .

Automobil se može koristiti i tako da samo znale voziti i gdje treba uliti gorivo. Ali ako znate nešto
više o motoru, prijenosu i tehnici vožnje, možete »izvući« znatno više iz tog automobila. A da ne go-
vorimo o tome kako je zgodno smanjiti vjerojatnost javljanja kvarova, odnosno samostalno ih otkloniti.
Prema ovoj anulogiji u knjizi nisu dane samo upute za efikasno korištenje pamćenja, brže učenje, odgoj
djece, rnodifikuciju ponašanja itd., već su dane i teorijske osnove procesa pamćenja i učenja.
Upoznavanje s njima omogućuje znatno dublji uvid u praktične savjete, Knjiga nije zamišljena da se
upotrebljava kao »kuharica«, le stoga nije uputno preskočiti prva četiri poglavlja knjige, ma kako
izgledala suhoparna.

U gušće t iskanun dijelovima teksta označenim vlastitim nazivom nalaze se »akadernske rasprave-
koje mogu d,1I i dodatna objašnjenja za one najradoznalije, ali se također mogu preskočiti bez većeg ul-
jecaja na daljnje I uzumijcvanje teksta.

U okviru teksta bit će i neki primjeri (zadaci) tipa: »Učinlte to i to ... « - nastojte ih učiniti točno
prema uputi. je r su zudani zbog lakšeg objašnjenja određenog fenomena.
Budući tla sc kognitivna psihologija, li koju spadaju i fenomeni pamćenju, najbrže razvijala tj zern-
Ui1l1H1 anglosaksonskog govornog područja, stvoren je niz novih termina za koje još uvijek nemamo pot-
Jlllllll odgovarajuće izraze u našem jeziku. Za tu vrstu pojmova izvorni će termini uvijek biti navedeni u
1.<lv.r~ldi.K t o me , poznavanje tih termina može olakšati. praćenje literature na engleskom jeziku, što je
danas nužno ako se želite ozbiljno baviti psihoiogijom i doclirnim znanostima.

Kako je psihologija pamćenju i učenja nerazdvojivo povezana s ostalim područjima psihologije; li

tekstq ~c nužno jlojavljlljll i koriste ..neki izrazi, eksperimentalni .nacrti i-dobro poznati-zakoni iz drugih
područja psihologije. On i najčešće nisu objašnjeni u samom tekstu, jer se pretpostavlja da ih je veći dio
dobro poznat či(;lteljim~l. Međutim, da bi se izbjegla nepotrebna nesigurnost čitatelja u smislu - znaju li
točno značenje nekog pojmu ili neku zakonitost, na kraju kniige nalazi se i rječnik manje poznatih poj-
movu.
------------------------"-------
6
»Čovjck vrijedi onoliko koliko zna« - stara je poslovica. Stoga se u knjizi nastojalo što manje go-
voriti o već dobro poznatim stvarima, a što veći dio kr\iige posvetiti novijim informacijama koje su teže
dostupne širokom krugu čitatelja. S obzirom na raznolikost tema autor se nada Ja će većina čitatelja
moći pronaći poneko zrnee znanja i za sebe i na taj način postati »vrednijirn«. Uostalom, kao što nam
to lijepo kaže profesor Slon s naslovne stranice, ni slonovi ne bi imali tako dobro pamćenje kao što sc
priča, kad ne bi naučili kako na najbolji način koristiti vlastito pamćenje.

» Literarum radices amare.fructus dulces«

(korijenje znanosti je gorko, ali su plodovi slatki)
M. Tullio Ctcero
Autor

Predgovor II. izdanju

~
potpuno potvrđujući optimističke procjene, ostatak naklade prvog izdanja knjige, koji nije kupljen.~
prelj}lati,' rasprođan je u nepuna dva mjeseca. u dilerni da li se odlučiti za~ novo, prošireno izdanje ilj
objaviti ponovljeno, odluka je pala na ponovljeno, ali prepravljeno izdanje. Tri su razloga govorila )J
prilog. takvoj odluci. Jedan je potražnja knjige, a prošireno izdanje iziskujeiv.remenski teško prcdvidljiv
autorski rad. Drugi je razlog znatno važniji: najpotrebnije se proširenje knjige o svakodnevnom
pamćenju odnosi na mjerenje vlastitog pamćenja i metakognicije, a budući da je upravo izašla iz tiska
knjiga »Provjerite pamćenje« (P. Zarevski, Jastrebarsko: Naklada Slap, 1995), koja je pisana kao nas-
tavak ovog teksta, procijenili smo da je najveći dug prema čitateljlma ovako koncipirane » Psihologije

parnćenja i učenja« ipak ispunjen. Posljednji je razlog taj što smo na temelju povratnih informacija
širokog kruga čitatelja u drugom izdanju odstranili neke propuste, a ubačena su još i neka pojašnjenja
za koja se nadamo da će poboljšati razumijevanje ukupnoga teksta.

U Jastrebarskom, u jesen 1995. godine,

Autor i Irdavač

Predgovor III. izdanju

Treće smo izdanje knjige, obogaćeno najnovijim spoznajama iz područja pamćenju i učenja, plani-
rali za kojih 5 do 6 godina. Međutim, drugo se izdanje brzo rasprodalo, a narudžbe stižu i dalje. Ne
samo iz pragmatičkih razloga, već prvenstveno stoga što u proteklih nekoliko godina nije došlo do nekih
»revolucionarnih« otkrića u području teorija o pamćenju i učenju, odnosno njihove praktične primjene
za uspješnije pamćenje i učenje, kojima bi se značajnije mogao obogatiti sadržaj ove knjige, odlučili smo
ponoviti drugo izdanje knjige. Jedino smo joj namijenili ljepše, »življe« ruho, jer smo svakim danom sve
više opčinjeni time što se sve može naučiti ta divna bića o kojima još uvijek premalo znamo, .

U Jastrebarskom, u proljeće 1997. godine.

AlIlo/' i Izdavač

- ---

.~
 '1

II Kratki pregled sadržaja knjige

Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi dio je prvenstveno teorijsko-empiriiski usmjeren, a drugi se
..~.... - .. ,,,~,, .",_.lIglavI.lQm bavi praktičnom primjenom spoznala o pamćenju i učenju nu različita područja ljudske djelat-
..nosti.,·· ".

)cJ:i II od' ,1:lipo'l.lH1rijih psihologa ti području psihologije percepcije, J.J. Gibbson, rekao je da per-
cipiruri I.Jla(:i čitat i ~Hda!ir\lost li terminima prošlosti, kako bi sc predvidjela budućnost. Dakle, bez
parućenj» J1CI;I:l percepcije. S JIL!gc strane, podaci za pamćenje. dolaze Il naš središnji živčani sustuv ..
J...ril;t pel~ceJlii\;IIC'procese. Isključivo iz didaktičkih razloga se li krlJ~lgama iz. području kognirivnc psiholo-,
,.
,;:'" -
.... ,r:U""iglje u. odvojenim poglavljima izlažu psihologija osieta i perccli'cije, pamćenju. učenja, mišljenja i;
, '-
P:::, ,,, 'tjesaVH)IN problema. U stvarnosti ti Sl! procesi !la ncruzdjeljiv Mtl;in lsprepleteni i ne odvijaju se ne-'
I ~ ;

I'
i ovisno. Sloga će se LI ovoj knjizi u prvom poglavlju proučavatij tok informacija kroz ljudsku sviiest.,
;, Uprav.o . taj tok pokazuje' koliko su međusobno zavisni i povezani svi kognitivni procesi. To prvo po~.·
glavlje čini osnovu ZA razumijevanje suvremenog pristupa procesima' pamćenja j učenja.

U drugom poglavlju potanje se razlazu procesi pamćenja, Parafrazirajući Gibbsona, 11:1 ISl! način
možemo reći da naše sadašnje pamćenje - zbir prošlih iskustava, određuje naše buduće ponašanje.
Drukčije rečeno, pamćenje povezuje sadašnjost s prošlošću, a služi planiranju budućeg ponašanja.
Nameće se zaključak da ključ za rnzumijevenje određenog ponašanja uvelike leži li dobrom poznavanju
procesa i osobina pamćenja log pojedinca. Dakle, pamćenje čini jednu od centraluih karakteristika naše
ukupne ličnosti. Ako izgubimo pamćenje, izgubili smo i svoju ličnost.

Pamćenje je prikazano kroz uvodno i 10 potpoglavl]a, a o svakome od njih napisano je po nekoliko

opsežnih knjiga. Sloga je najveći problem bio reducirati opseg tih potpoglavla na razumnu mjeru, a da
se pritom ne ispusti spomenuli nešto od izuzetne važnosti.

Ul:l'llje je priknznno kroz 7 potpogluvl]«, od kl?jih su nnjopsežnija 'dva posvećena učenju uvjetova-
njel1\. R:uln)j Dl Il! ic ~I() dobro poznavau]« načela l)vjetov:u~n ima golem utjeclV na uspješnost odgoja
d.lel.:.t· rulnde dobi. Ako se II 1010 prvom odgojnom razdoblju učincozbflin! propusti, onda ih je vrlo te-
k" isprnvlj.ui kusnije. Dakuko, teorije uvjetovanja leže i u osnovi dobrog provođenja postupaka za mo-
lilikaciju ponnšanjn. Teorije socijalnog učenja i kognitivne teorije učenja prikazane su li nešto užem
"p~lt~ll. jer se I) ujimu dost;\ govo'ri i IJ poglavlju o modifikaciji ponašanja. Posljednje potpoglavlje bavi
':\' S!OŽ\'.1I011l pr oblcmarikorn odnosa učenja s inteligencijom i različltim kognitivnirn stilovima - jednim
itlA uvijek uedovuliuo isuuženim područjem kognitivne psihologije. Čitavo to potpoglav\je treba shvatili
kOI) uokvircui tekst. j r 11!lilij,:v;I t10slu predznanja iz područja kognitivne socijalne psihologije i pslholo-
, .': '·lti~v·ličliGsrl. To 'jl" .!)lllpngl:!vlje od potenciialne koristi za one koji se profesionalno bave poučavanjern,
i'>'): 'iUl tuj "dio luI,(;t!t moŽe prul'i1flli l;f1()zt\~.Ifle okvire za bolje raiUU1UeV:nUe problematike učenja i po-
učuv.mj». Većini ostalil: čita(elja preporučujem da' preskoče taj dio teksta, jer ih to. neće omesti u razu-
1I1qt'V;tlljll dl'l1;:,o!.' di.kl:1 k1liil(,l.:.
 8

Posljednje poglavlje prvog dijela kniige ukratko opisuje metamemoriju. Naša uvjerenja o uspješnosti
i načinima funkcioniranja vlastitog pamćenja uvelike određuju naše ponašanje. Samim tim je jasno da
dobro poznavanje nečijih metamemorijskih uvjerenja čini predviđanje ponašanja tog pojedinca znatno
točnijim. Osim u tom poglavlju, o raznim aspektima metamemorije govori se i u poglavlju o svakod-
nevnom pamćenju.

Drugi dio knjige počinje onim što svi ljudi, s izuzetkom onih koji su potpuno »digli ruke oci sebe«,
žele znali: kako brže učiti i manje zaboravljati. Prvo potpoglavljc donosi prikaz najpoznatijih
mnemotehnika. Veći dio tih mnemotehnika u raznim situacijama može poslužiti većini ljudi da na
sigurniji nilč(n zaparnte za njih važne podatke. Drugi dio mnemotchnika je 'nnmijenjen onima koji žele
postati mnemonisti, tj. ljudi k(Jji u razmjerno kratkom vremenu uspijevaju zapamtiti veliku količinu po-
data ka. Na kraju tog potpoglavlja raspravlja se o primjenjivosti pojedinih mnemotehnika na skupine
različite dobi, inteligencije i si. Drugo potpoglavlje donosi najvažnije, dobro empirijski provjerene,
praktične savjete o tome kako organizirati učenje u cilju postizanja optimalnih rezultata.

. Problematika svakodnevnog pamćenja postaje sve -aktualnija i sve je viŠe knjiga posvećeno upravo
!'~'" ri. su
-iome.··'Stdga prvonavedent.raztozi 'za to: azatjm se prikazuju neki od n~važnijih empirijskih nalaza"
:c: . ~.. :~.. kao'i' predloženih teorijskih okvira za objašnjenje tih nalaza o svakodnevnom pamćenju, prospektivnorn
. pamćenju, zaboravljivosti i rastresenosti. Medicinarima i ostalim stručnjacima koji daju različite upute
od osobite koristi bit će potpoglavlje o prospektivnom pamćenju, gdje se ;detaljno prikazuju nalazi. °
pridržavanju uputa' i' načinima kako poboljšati pridržavanje uputa. U posljednjem potpoglavlju
.navedeni su neki od najvažnijih praktičnih savjeta kako poboljšati, odnosno kako usporili pad
uspješnosti svakodnevnog pamćenja.

Posljednja tri poglavlja namijenjena su donekle različitim skupinama čitatelja. Sedmo i osmo su u
prvom redu namijenjeni roditeljima, ali i stručnjacima koji rade s djecom i odrasiim ljudima (psiholozi,
liječnici, pedagozi, socijalni radnici, defektolozi i si.), odnosno studentima tih struka. Dijelovi tih po-
glavlja, uglavnom su tiskani gušćim slogom, namijenjeni su u prvom redu kliničkim i školskim psiholo-
zima.

Poljednje poglavlje - pamćenje u sudnici, u prvom je redu namijenjeno pravnicima, kriminolozima,

psiholozima u pravosudnom sustavu, odnosno studentima tih struka, ali će i »obični- čitatelji naći
mnoge zanimljive primjere o tome koliko je složen fenomen pamćenje izuzetnih situacija, -kakve se
javljaju u kriminalističko] praksi. Sudeći po trendu, koji se opaža u modernim udžbenicima psihologije,
koji imaju opširno poglavlje posvećeno toj problematici, čini se da postoji sve šire prihvaćena spoznaja o
potrebi podizanja razine opće informiranosti ne samo stručnjaka, već i laika, o problemima vjerodosto-
jnosti svjedočenja. Cilj je postići što bolje funkcioniranje pravosudnog sustava, koji u svom najosjctljivi-
jem dijelu počiva upravo na svjedočenjima! Stoga je u i ovoj knjizi ta problematika šire prikazana.
 ....
I. Tok informacija u ljudskoj svijesti
Razgovaraju dva sefa. Prvi pita: »Kako to da
tvoj! zapos/eni čak i prije vremena dolaze.ina
posao?" Drugi ,I'e.! odgovara: l' To je [cdnostavno,
imam 20 zaposlenih, a dao sam napraviti samo 7
mjesta '(il pa rk ira nje!«
U ovom ćemo poglavlju vidjeti da naše radno
pamćenje, ključna struktura za obradu informa-
cjja, irna LI prosjeku 7 l'Djcstaza »parkiranje« in-
f(lI'Il1<leija,ali i da ovisno o urnješnosti »vozača« i
veličini »vozila« koje treba parkirati, na taj park-
ing može slati više ili manje automobila-infonna-
ciju.
Prut il ćemo što se događa s lnformaciiama od
t runutka kada dudu li dodir s našim osjetilima, pa
sve do njihove upotrebe umusloženijim kogni-
tivuim procesima poput mišljenja i rješavanja
nroblerna. No, podimo do samog,početka.
Čuvena disertacija Georgea Sperlinga 1%0,
godinc trebala je odgovoriti na vrlo jednostavno
pitnnje: koliko čestica možemo vidjeti jednim po-
gledom'? Pokušaj odgovora filozofa na to pitanje
sunurao je Woodworth (1953) i broj čestica se
kretao izmedu četiri i desetak, Rana empirijska is-
tlaživ,lnja (npr. Cattell, 1866; prema Fishler i sur.,
1971) pokazala su da se taj broj kreće između
četiri i pet čestica. Naime, bez obzira III! to koliko
se čestica pokaže u kratkom vremenskom inter-
valu (do 1(X) rns, kako bi se onemogućili pokreti
očiju) ispitauici rijetko izvijeste o više od četiri-pet
čestica. To oštro ograničenje naše percepcije
(nupomcna: ili opažanja, što je sinonim za percep-
Cijll) zove se raspon opažaja ili raspon zahvaćan]a
pažnje,
Veličina raspona opužaja. najuže-je povezana s
dužinom trajanja podružaja. Ispitujući tu pove-
Ja & iS dU
zanost možemo odrediti koliko je raspon opažaja
ograničen pereceptivnim faktorima, a koliko fak-
torima pamćenju. Naime, produženje trajanja po-
dražaja trebalo bi rezultirati boljim senzomim ula-
zom ', produženjem zadavanla podrH'l,qjn od 200
rns do SOOms u potpunosti se ukida ograničenje ti
obradi infurmacija koje bi bilo vizualnog pori-
jekla. Produženjem zadavanja podražaja odtiOO
ms do zcce i ms vrlo malo sc povećava ril~pon
opaža]a II odnosu no vrlo kratko zadane PQ_
dražaje. ObjašnjeJue leži li tzv. »iztuznoj intcrfer-
enc(ji« - đoslcćanje jedne čestice omera dosiećn-
. nje drugih (Tulving i Arbuckle, 1963). Dakle,
pretpostavka JI,; Ja sami vizualni faktori ne uzro-
kqju razmjerno mali raspon opažaja, već da je to
naša nesposobnost da izviiestirno o više od nek-
oliko čestica. U terminima obrade informacija,
senzorna faza nije ograničavajući faktor, već je to
naša nesposobnost rada s većom količinom infor-
macija koju proizvode perceptivni procesi. Spcr-
!ing je pošao od dvije pretpostavke:
a/ u vrijeme prestanka podražaja više je infor-
macija dostupno za obradu nego što ispitanik iz-
vjcšćuje - dakle, raspon opaža ja podcjenjuje iznos
viđenog,
bi taj »višak« informacija »nadživljava« pre-
stanak podražaja, kao što npr. trag žara cigarete
koju vrtimo u mraku percipirarno kao krug.
Nastojeći dokazati te hipotez uveo je ek-
sperlmentalnu parndigrnu tzv. Jjdomičnog iz..
vješta. O čemu je lli riječ? Ukoliko je ispltanicirna
kratko (50 rns) zadavao matricu od npr. 12 ne-
povezanih slo,;a rasporedcnih u tri reda sa po
četiri slova i :zalim tražio da kažu što više slova
koja su bila zadana, dobivao je uz to tzv. cjelovito
-_._---
 14

izvješće u prosjeku raspon opažaja od oko, 4,5 čes- tom izvješću. Suprotno lome, uz djelomićno iz-
tica. Međutim, ako je nakon nestanka matrice vješće zadržava se linearni trend povećanja izla-
strelicorn označio o kojem redu treba izvijestiti znih informacija. Na temelju različitog vremen-
onda su ispitanici u prosjeku izvješćivali o tri skog razmaka između nestanka zadane mat rice i
slova. Budući da ispitanici nisu znali koji red će pojave znaka za red, Sperling je ut vrdio da se do
označiti strelica za pretpostaviti je da je ispi- 250 ms gubi razmjerno malo vizualnog zapisa, a
tanicirna bilo dostupno (tj. da su zapamtili) tri da uz vrijeme od 500 ms dolazi do pada na raspon
puta više slova, što bi upućivalo na raspon opažaja opažaja koji se dobiva kad se na uobičajeni način
od oko devet čestica. Logika tog eksperimenta mjeri raspon opažaja. Stoga je SOla!rao da je t raja-
ista je kao kod korištenja nastavnih' testova znanja nje vizualnog zapisa negdje između 250 i 500 ms. ,
koji obuhvaćaju određeni postotak ispitne građe, Nedugo zatim uslijedili su eksperirnenti i O
a na osnovi rezultata u testu zaključuje se o ukup- području sluha li kojima je korištena paradigma
nom znanju studenta (postotku naučen og gra- djelomičnog izvješća. Jasno se pokazalo da kratko
diva), jer je najčešće nemoguće ispitati čitavo vrijeme nakon prestanka slušnog podraživanja
ispitno gradivo. U varijaciji tog eksperimentainog posjedujemo znatno više informacija nego što
postupka ton. visoke, srednje ili niske frekvencije možemo izvijestiti. \
!- ';",
ispitanicimaje označavao o kojem redu treba izvi- Bliss i sur. (1966) rfokazali su da i li taktilnom
jestili. Sper1ingje zadavao različit broj slova u ma- području postoji više;: pohranjenih informacija
trici uz različito vrijeme pojave znakaza red o ko- nego što se može odje.dnom izviiestiti. Danas, te
jem treba izvijestiti od trenutka nestanka matrice pojave pripisujemo tZV~ »senzornom parnćenjue.
slova. Na taj je način želio provjeriti kapacitet tog Kad se radi o vizualnorn senzornom pamćenju
vizualnog »zapisa« I utjecaj protoka vremena na uvriježen je izraz »ikoničko pamćenje«, a za audi-
dostupnost vizualne informacije. Na osnovi slike tomo senzorno pamćenje koristimo izraz »eho-
l.l vidimo kako povećanje broja ulaznih informa- ičko pamćenje-s (napomena: li poglavlju o pam-
cija na više od, otprilike, pet čestica ne donosi ćenju nalazi se detaljan prikaz svojstava senzornog
daljnje povećanje izlaznih informacija u cjelovi- pamćenje).
Nakon što smo vidjeli koliko informacija mo-
žemo zahvatiti li kratkom vremenskom trenutku,
10 _ lcm; uspjeh ,,/ možemo se pitati na koji način uspješno pronala-
dosjećanja/
zimo objekte li našoj okolini?
/~ Vizualna pretraga je proces brzog pregledanja
s I.'~. "·'DJelomično
I~ okoline u nastojanju od ređ ivanja mjestu na kojem
.
'b

J.. 6 /'s/,I
izvješće
se nalazi neki objekt: prijatelj u većoj grupi ljudi,
ime u telefonskom imeniku, g\iiva u šumi, knjiga
/~ na polici i si. Tražeći određenu knjigu nikad ne
"
! čitamo puni naslov svake knjige, već brzo
o

..
'j
o
I Cjelovito
izvješće
. pregledavarno knjige tražeći
prvih slova naslova koji tražimo;
prvo ili nekoliko
ako je prijatelj
2 - / kojeg čekamo visok i plavokos, tražimo Srll110 ta
/ dva obilježja itd. Znači; nebitne informacije nasto-
/'
~--~ ~1 ~ ~ 1~ __ ~L- jimo ne' obrađivati, već se zahvaćaju samo neki as-
O 1 4 6 10 12 pekti objekta nužni za obavljanje uspješne pre-
Zadanl broj slova trage.
Problem kako se vizualne konfiguracije iz ik-
Slika 1. 1. Uspješnost dosjećanja u djelomičnom i
cjelovitom izvješću za različit broj zadanih slova (prema oničkog pamćenja »uparuju- S obrascima u pam-
Sperling, 1960). ćenju spada li područje tzv. prepoznavanja oblika
 15

.,

- ..

~.
'... -..
. '-.--
Slika 1. 2. Prepoznajete Ji što se nalazi na slici? Objašnjenje sc nalazi na kraju poglavlja.

(vputtern rccognition«). Danas se prepoznavanje GODZQRU IWMXEY

oblika objašnjava procesom gore opisane detek- QCDUGRD KZNEFM
cijc obilježja. Znači, obrasci (prijatelj, gljiva, knji- DUZGRCQ WAFHKN
ga itd.) prepoznaju sc na osnovi njihovlh jedin- OPSCORD LTIYKZ
stvenih aspekutn - aspekata koji ih razlikuju od SCOQUDG XYZEFH
sličnih objekata. Čitav niz eksperimenata je to po-
tvrdio, Il ovdje je naveden prvi j krucijalnl. Neisscr
je (1964) sljedećim postupkom ispitao koji je na-
čin obrade informacija (traženje čitavog sklopa ili
samo karakteristlčnih obiUežja traženog sklopa) Prema modelu traženja čitavog sklopa u ObA
brži LI prepoznavanju sklopa: zadana su dva niza bi se niza trebalo jednako brzo pronaći slovo Z, a
slovu, u zadatak ispitanika je što brže pronaći li po modelu ekstrakcije obilježja Z je lakše pronaći
kojim sc (:1;111(1 vi111.\ nizu nalazi »rne ta« -...slovo Z, u nizu·oblihslovai-j~r-se traže dvije suvne j jednu
koje varira po poziciji li nutar svakog Člana nizu. kosa crta, a ne baš slovo Z. Rezultati su pokazali
.Jedan nil. je s.ulržnvuo slova 5 oblim crtama, a da se statistički značajno brže pronalazi slovo li li-
drugi samo slova ravnih crta: jevom nizu slova, što govori u prilog modelu

--- --------------------~---
.. ....
 16 I
Slika I. 3. Shema prikazuje s lijeve I
l
- KONTF.KSTIlhl.NA INFOltMACI.IA
~
KUlA VODI KONCf.I'11JM.Il.ACI.)I
strane sustav za usporedbu šablona s
Izv. pretprocesiranicm za orijentaciju
i veličinu šablona, a odnosi se na
I
E$-~... -]
lo.
obradu vodenu podacima, dok se s
plngvtn Jr: upravo doho desne strane nalazi prikaz obrade
PODESI s _
ORJ.lENTACIJU . vodene pojmovima. Obje se vrste
procesiranja javljaju istovremeno i
teku simultano:
A
.,1
-"-'-·1---
možda trna mjesto?

-----10:............. _
A
1- I
I SPECIFIČNA KONCEPTUALlZACUA I

-
\ntllrktJkll

traženja samo karakterističnih svojstava sklopova. Najjednostavniji pristup za objašnjenje kako

Neisser, Novick i Lazar (1963) su pokazali da se, se postiže prepoznavanje sklopa je tzv. usporedba
uz intenzivno vježbanje, više ciljeva (čak do 10) šablona. Prepoznavanje se post iže usporedbom
može naći uz ukupno vrijeme kao da se radi o po- vanjskih signala s unutarnjom šablonern. Ona
trazi za samo jednim ciljem. Dokaze za to imamo usporedba koja se potpuno podudara je pre-
i u svakodnevnom životu - npr. iskusni gljivar traži poznati sklop. Usporedba šablona izravan je način
istovremeno čitav niz različitih obilježja karakteri- prepoznavanja oblika, a usporedba nndolazećih
stičnih za više različitih vrsta gljiva. sklopova sa svim mogućim šablonama odvija se is-
Operacije senzornog sustava i način na koji tovremeno. Sustav ne uspijeva prepoznati oblik
one transformiraju senzornc podatke u percep- tako dugo dok ne nade identičnu unutarnju šab-
tivno iskustvo od velike su važnosti za ukupno lonu zadanom obliku.
ljudsko funkcioniranje. Prema teoriji ljudske obra- Usporedba šablona je najjednostavniji sustav
de informacija percepcija uključuje mehanizme za opis i razumijevarjje .ljudskog prepoznavanja
dobivanja senzornih informacija, interpretiranje, oblika, ali je sasvim jasno da se ljudsko prepozna-
klasificiranje i organiziranje nadolazećih informa- vanje oblika ne odvija na taj način. Kao prvo, pos-
cija. Pitanjem kako se vanjski podražaji pretvaraju toji previše različitih oblika koje Ireba prepozna Ii
u' smislena perceptivna 'iskustva bavi se teorija a da bi se to moglo brzo i uspješno obavili
prepoznavanja oblika (napomena: budući da se usporedbom vanjskih oblika i unutarnjih šablona.
radi o vrlo citiranom i utjecajnom
objašnjavanju ljudske obrade' informacija, veći dio
teksta za problematiku prepoznavanja
pristupu

oblika je
LI Sustav bi bio prekornpleksan , prcglomnzan i ne-
podesan. K tome, ne bi se mogle prepoznati verzi-
je oblika za koje ne postoji šablona. Npr. djeca
I
preuzet iz knjige »Human
ing«, Lindsava i Normann,
information
New York: Acadcmic
process- kad uče slova na osnovi slikovnica ne prepoznaju
rukom pisano veliko slovo A ako je napisano kao
I
Press /1977/>-
I obrnuto veliko slovo U s crtom. Dakle, očito je da
I
__,J
 17

! rehn naći bolji i fleksibilniji sustav za objašnjenje čudno: moramo odrediti značenje podražaja kako
prepoznavanja oblika. bi mogli odrediti njegovu važnost, ali kako znat i
Bolji način Z;I obja~njenjc prepoznavanje obli- koji su podražaji važni prije nego se od red i nji-
ka pretpostavlja da se istovremeno odvijaju dvije hovo značenje? Eto starog pitanja: stoje bilo prije
vrste obrade informacija. Jedan je tzv. obrada - jaje ili kokoš? Na primjer, u mnoštvu ljudi na
vođena podacima, Pretpostavka je da su u svakoj koktelu obično odaberemo jedan glas i pratimo
i:lzi nu ulazu li perceptlvni sustav podaci na odre- što govori ta] čovjek, zanemarujući sve ostale gla-
den način ob radcn i (radi se o tzv. pretprcce- sove. Ako pritom čujemo nekim drugim glasom
siranju), i zatim proslijeđeni li novu fazu, opet u izgovoreno naše ime, obično to opazi mo. Kako je
obliku podataka i tako sve do kraja, kad se javlja to moguće? Pitanje je vrlo slično onom 11 po-
odgovor. . dručju percepcije: da li se prvo na osnovi analize
Kad prethoclno znanje pomaže pri percepciji dijelova odredi značenje cjeline ili se prvo per-
kažemo dn j(' .obrada . vođena pojiuovirnu (tzv. cipirn ojollno:u kojoj se može odredili i zuučenje
kcnceprualizacija). Znači da obrada počinje kon- dijelova. Rješenje paradoksa leži u činjenici da
ccptualizacljom onog što je zadano i zatim se nas- ljudsk] um analizira podražaje radeći simultano na
toji naći potvrda za stvoreni pojam, i tako se dvije razine: sustav za obradu informacija je is-
utječe na procese prepoznavanja oblika u smjeru tovremeno voden i pojmovima i podacima." Tom
očekivanog ,l'e;l.yllala.(iliil?~Hl)l!na: oza podjelu' na interakcijom ;moguće je vršiti analizu kojom se
.- .1 •••••••. '. I "j.

; p~d~c~.ma .-i:·;p'~~nloviJl1~,,;':D:Ć!e.np_
obradu u novijoj odgovara na Složene zahtjeve okoline, a ni sustav
S~. llter?:t~n 1~š-korjste. sljedeće dyije terminolo- vođen podacima, niti sustav vođen pojmovima sa-
gIJe: al '»memory-based.~. and on-li rie proccssing«; mostalno to ne bi uspjeli uspješno obaviti. Naime,
bi »mernorv-bused and stirnulus-based process- informacije koje pobuđuju senzorne organe anali-
ing«). Slika - 1.3 prikazuje s lijeve strane tok infor- ziraju se i šalju uzlaznim vezama k mozgu. Taj
macija koji se oduosiuta I .obradu vođenu podaci- proces kreta riJa informacija voden je podacima.
ma; __dok.se., 8- desne . srrane ..~nalHzj ; prikaz obrade Međutim, mozak mora odabrati samo važne infor-
vodene pojmovima. Obje vrste obrade Javljaju se macije iz obilja informacija kojima je organizam
istodobno 'i teku usporedno. ' okružen i adekvatno ih interpretirati. To je
moguće na temelju određenih očekivanja i poj-
Ljudski organizam okružen je neizmjernim
rnovne organizacije, a upravo lo je srž obrade
mnoštvom podružuja od kojih su samo neki važni.
vodene pojmovima. Samo simultan rad oba sus-
Kad su ekst ra h ira nc informacije iz važnih po-
drnžaja, . treba odredit i što predstavljaju. To su tava omogućuje postojanje efikasnog i fleksibilnog
sustava za obradu informacija kojim raspolaže
problemi odnosa pažnje i prepoznavanja oblika, i
čovjek.
očito je da su usko povezani. Ali, tu ima i nešto

Prodaše psiholor] dušu vraga da saznaju stoje bilo prije:jaje ili kokoš?

Jedan od modela kojinudi \1'/0 ži\' o Vis procesu koji lete n osiuni interakcije tzmedu prepoznavanju sklopu i
patnje je izv. l'ondemonijum, koji je pni pur postavio 'Se.lfrillge (1)5)', prema Llndsavi Norman, 1977), a kasni-
je k i dulje I'(I(Y!iUI/ (napomena: iako su II IIIIII/sk'mi );0 \ornomjeiiku termini pažnja 1pozornost sino~imi,
z1J(J~ VOŽ/ll! di.I·J/ukci;.: k oj« posloji /I angloameričkoj psihologijskoj literaturi između termina • <ullenlion« i »vigi-
kuu 'e" {(·mlilll'/If.lljo ('/' .1'" kari.Will;,a '. ,rlt/miio,,,., a pozornost za »vigilance«. Naime, mi u toku 24 salu na dan
het.noš« vul]«.•. pUI/lti/m' I•..• P<l!j{/Vr1lflO I/I(/I/}I dl veći stupanjpažnje - od dnjemanja do vrlo usmjerene pažnje na
':!(IIIL().jC{i{JllfJildl'ilfilj".· -/",'1'/ .. n~o!v~~\tj(tl-I'FeTI/(!It.\'k.( peno« svjesno -jiulinjen;o~'usmjereni na 'odredent "Zadatak
IWl1tJri/)/I) tj' l'o:ml'J!o.IIi) .. Model je vrlo duhovito prikazan u obliku stripa, u kojem različito crtani demoni
IIhrll'lk!l1l /'(I?/i<'ift· ,,'.'.kol mt/I' informacija,
 ,
CCX;N['('rVE DEHONS

Slika 1. 4. Pandćrnonijum.Self'ridgea isuradnika ~ 1959. godine

Prvi set demona su predodžbenl demon/ (s-image demons«). Ont obavljaju najjednostavniji posao: zapisuju,
snimaju početnu predodžbu vanjskog signala. Dakako, radi se o konstruktu kop se u tzv. modelima više skladišta
zove »skladište senrornlh tnformacija« (uvrijeiena je kratica SIS, od »sensoir lnfonnatlon storoge«), odnosno u
nekim drugim modelima senzomo pamćenje (npr. ikonlčko i eholčko).
Predodžbu zatim analiziraju demon! obllje;fja (vfeature demons«). Svaki demon obiljef.ia trati odredeno
karakteristiku zadanog sklopo (određeni tip crte, kut, kon/uru, boju tona, početak /Ii kraj tona ltd.). Podaci li po-
dručju vida (npr. Hubei i Wiesel, /963) i sluha (npr. Katsuki, 1961) upućuju da detektori obilježja odgovaraju na
podražaje ne prema načelu sve ili ništa (ŠIO postulira sustav za usporedbu šablona), već prema zvonoltkoj raspo-
djeli sličnosti vanjskog podražoja I »specijallzlranosti« detektora obilježio (trv. »luning cutves«) - štoje podu-
daranje veće, jači je odgovor detektora obiljefja (napomena: dok se u neurofizlološkoj li/era turi termin »detcktori
obitježia« koristi za kortikalne neurone ili grupe korlikalnih neurona osjetljivih Ila pojedine aspekte doiivljavanja
vanjskog podražlvanja, u okviru modelu ljudske obrade informacija detektorl obilježja su dobro organiziran sus-
tav dugoročnogpamćenja. Za te se elemente drži da su organizirant na hijerarhijski Ilači" s više rarina, gdje de-
tektori obilje;fja sa svake razine služe kao ulaz kroz kaji se nadolazeće informacije flltrlraju i kodiraju).
Treći po redu su kognitivni demon" (»cognitive demons«) koji prate odgovore demona obiljeiia. Svaki k.ogni-
tivni demon odgovoran je za prepoznavanje određenog sklopa. Kad pronađe svoj sklop (npr. dvije kose ijedno
vodoravne crta - slovo A) počinje »vikati •. (pali se na određeni neuro Ini krug). Sto više obiljefja nade, to glasnije
»viče«, Naime, i kognitivni demonl za oblike sa sličnim obiljefjima (npr. demoni ~a slova V, K i si.) su pobudeni
i šalju poruke na daljim obradu, ali nisu tako »glasni« kao štoje to kognitivni demon za slovo A kojije našao
sva obi{jefja za koja je »zadužen« da spozna i onda dojavi tu spoznaju. Na koncu. demon koji odlučuje (s delt-
sion demon«) na osnovi slušanja 'Pandemontuma kognitivnih demona (i zato Ima nacrtane velike uši), odabire
kognitivnog demona kojije »najglasnljl« kao sklop koji se najvjerojatnije pojavio u okolini. Slikovit prikaz PCII1-
demonijuma nalazi se na slici 1.4.
Novija neuroftziološka istraživanja podržavaju postavke Pandemonijuma, jer su pokazala da se dio procesa
za vrijeme prepoznavanja oblika odvija već mi razini receptom, a veći dio na višlm kortikalnim razinama.
 19
'-
Očito tlo je Pandemomjum znatno uspješniji u prepoznavanju sklopa od sustava šablona, jer ne obavlja
irrovne usporedbe vanjskih i unutarnjih šablona (bez obzira do li s pretproceslranjem ili bez njega), već .1'11 pre-
dodžbe pivo kodirane li niz obilježja, a zatim Pandemonijum pregledava sve sklopove istovremeno. Svaki kogni-
tivni demon iv;idćllje o stupnju il kojem se utaznl podoci podudaraju s određenim skupom obilježja. Npr. akoje
radano slovo A. kognitivn! demoni s ovalnim oblljeQima »drijemaju«, aktivni su samo kognitivni demon! 5 kasim
('1'1111'111. dok šoblone md" po principu »sve ili ništa«. Očito je (o vrlo fleksibilan sustav za prepoznavanje sklopa,
kakav i treba čovjeku. K lome, taj sustav lako uči. Svaki kognitivni demon može postupno naučiti kako interpre-
timtl mzjlćitn uhiljeija povezana s određenim oblicima. Takoder]e lako uključili efekte konteksta uvodenjcm
kontekstualnih demona koji dodaju svoje glasove u Pandemonium. Analiza obtljel.;'a}e sukladna onome š/o .1'1'
;U'" 1/(1 osnovi nrurološkit: istraživanja Q lome kako živčani sustav analizira vanjske podražaje, Ij. o visokoj speci-
jalizaciji pojedinačnih ueurona za određenu V~'1i podraživanja sjedne s/rane, odnosno o ekscitatornim i inhibi
lornim vezanta ncurona S druge strane. .

Eksperitneutalnu provjeru modela uspnredbe šablona i Pandemonijuina ti obzirom na ekstrakciju nhiIjr,vn

proveo je Neisser (i964). U več opisanom eksperimentu ispitao je kojij~ sustav bri) u prepoznavanju sklopa-il!
»mete« - slova Z, u nizovima oblih iii nizovima slova ravnih crta. Prema modelu usporedbe šablona II oba bi se
niza trebalo jednako brzo pronaći slovo Z, a po modelu ekstrakcile obifjeQa Z]e lakše pronaći u nizu oblih
slova, jer se trat« dvije ravne ijedna kosa crta, a tle baš s/ovo Z. Rezultati su pokazali da se statistički značajno
hržc pronatazi slovo Il nizu OVU Inih slova, što govoriprottv modela usporedbe Jablana.

Veliki dio interpretacije senzomih podataka moguč]e više na osnovi znanja o lome što bi signal mogao bili,
flego na informacijama sadržanim u samom signalu, Taj dio posebnih i"formacija odnosi se Ila kontekstualne
efekte. Čini se da je upravo uspješno korištenje konteksta osnovna prednost lfudskog perceptivnog sustava u od-
I/OSU Ila do sada konstrulrane elektrontčke sustaveza prepoznavanje oblika.
Dokazi za efekte konteksta su mnogobrojni ijasnl. Najočitiji dokaz]e što se figure brže apažaiu u smislenom
JIC[;OIl besmislenom kontekstu. Npr. Miller (1962; prema Llndsar i Norman, J977)je ispitanlcima zadavao ni;
nepoveranih riječi uz: visokurazinu buke. Ispitanici su točno identificirali samo oko 50% zadanih riječi. Kad su
'riječ! bile Zil(";"/" ,; smislenomredu prepoznavanje se znatno poboljša {o, štoje pr/pisano efektima konteksta. Za-
lim, snimanjem pokreta očiju pokazalo se da pri čitanju očI idu znatno ispred izgovorenog teksta. Toje očito
"bog efi'kala konteksta koji olakšava prepoznavanje riječi, rio Ile oslanjamo se samo na podatke iz našeg vidnog
osjetila, I'C(' koristimo i naše prethodno znanje o onome što upravo čitamo.

Svi živi jezici 51/ visoko redundantni (preobilni), rio 'imaju suvišak koji ne donosi /lOVU informaciju. Koristimo
ruatno više riječi nego što je potrebno (/0 se jednoznačno prenese informacija. Npr. aka se izbriše svako treće
slovo, poruka Sl' jo§ uvijek prenosi uz visok stupanj točnosti. Doaz za vit Ivdnju - da i st usjel prčiat ov reencu ?
Medutim, kad bi lako kratiti poruke, prijenos informacija bi poslao mukoupan i rizičan. Morali bismo znatno
više puinje posvetit; svakoj izgovorenoj (odnosno napisanoj) riječi i leže bismo-istovremeno percipirali niz drugih
infonnacija koji' pritom dobivamo (npr. o boji glasa, o tžrazu lica, intonacijl itd.). Zatim, svako povišenje razine
šuma (bilo okolinskog bilo unutarnjeg - organskog) imalo bi dramatične posljedice na uspješnost prijenosa
poruka, Zato redundantnosljerika omogućuje ležerno praćenje informacija, dopušta da idemo ispred onoga što
sc trenutačno i" SI!II?0I'l10p,ulara obraduje, i tako ioš više olakšamo ekstrakciju točnih informacija.

Ostajejoš pitonje kako uskladili obrade vodene podacima I pojmovima koje teku istovremeno? Selfridge i
suradnici uvode pojcun ploče. Npr. ako neki kontekstualni demon očekuje daje sljedeća riječ: »Antarktika«, on
pi.\'e Ili informaciju 11(1 "lotu. Ta informacija potječe iz obrade rukovodene pojmovima i kada se nade na ploči
potakne specijalirirane dcmone do počnu tražiti obiljeija slova Ausenzomom ulazu. Istovremeno iTi II vrlo krat-
kom vremenskom razdoblju još r neki drugi demon/ dodaju nove informacije. Dakle, na loj centra/no smještenoj
"IoN nalazi se mnoštvo informacija, i svaki demon gleda ima li za njega-nešto zanimljivo. Cim se pojavi nešto
šio mož« anotizirati, počinje radili. Kad završi svoj specijallstlčkl posao, napiše rezultat na ploču da ga i drugi de-
mon! 1110811 koristiti. ZIICI.čida demon! ne.moraju znalijedan ZIl drugog, već jednostavno sv! prate što se •.biva na
ploči. Pojam ploče najviJe odgovara pojmu radnog pamčenja, odnosno pojmu centralnog procesora II nekim

drugim modelima ljudske obrade informacija (napomena: o čemu se detaljno govori u gušće tiskanom tekstu o
primarnom i Sl'kIlJl(/(I/'1l01l1pamćenju II poglavlju o pamćenju).
20

Ako su sve informacije na centralnoj ploči, tuda nema neke velike potrebe za rarjikovanjcm informacija
koje potječu iz procesa vodenih podacima, odnosno pojmovima. K lome. isti se demon može baviti injormoci-
jama iz obje vrste procesa (ne mari puno odakle potječu informacije, već samo kakve su one.
Međutim, ljudi imaju ograničenu sposobnost obrade informacija i ne mogu analizirali sve ŠIO sejavlju 1/

senzomom sustavu. Naime, postoje dva izvora ograničenja:

al broj demona nije beskonačno velik. Ktome, specijalizirani demon koji radi na nekom podataka IJe Illože
istovremeno raditi i na nekom drugom,
bi ploču je ograničene veličine Ine mogu istovremeno slaltna nju svj rezultati radararličitih demona.
Kako bi se izbjegla navedena ograničenja i osigurala provedba analize u željenom smjeni, tj. da se ploča ne
optereli nebitnim informacijama, potrebna je neka vrsta ukupnog-nadglednika [s slipeinsor«), koji vodi specijali-
'zirane demone u potrebnom smjeni: A lo znači daje riječ o fenomenu pažnje i kognitivnoj kontroli, odnosno da
je riječ o planiranju iprogramiranju ponašanja. Slika 1.5 sve 10 vrlo zorno pokazuje.
U primjeru s koktelom u kojem se miješa više glasova, što su fizlčk! biiži fedan drugom i šio su glasovi
sličniji po vanjskim obitjeijima (išli spol govomika, visina glasa, akcent ild.) leže]« pratili jednu temu. odnosno
jednog govornika, jer veliki dio ograničenog kapacltetu patnje Ide na izdvajanje samo jednog govora. Taj dio
procesaje voden podučimo. Slo bolje znamo o čemu se govorl, lakše antlclptramo i lakše pntlimo sadržuj, li lo je
pojmovima vodena obradu. No. čak i u takvim vtsokim zahtjevima za usmjeravanje pažnje na samo jedan
sadržaj, ipak ostaje muli dio kapaciteta pažn]« u »rezenie za vatne događaje u okolini. I ime sc objašnjava da
ipak čujemo vlastito ime izgovorena glasom koji nenamjerno slušamo.
Model ploče u i'nndemomju predstavlja sustav koji sve to uspješno obavlja. Stalno se testiraju i revidiraju
hipoteze o lome šio se pereIpira. Kad nam predvidanje ne uspije ili nemamo konteksta koji bi omogućio po-
jmovima vodenu obradu potpuno se oslanjamo na senzome podatke. Percipiranje je tada sporo i mukotrpno.
Kad smo u dobro poznatoj, visoko predvidljivoj okolini, percipiramo brzo i uspješno. Uzimamo samo »urorke«
senzomih podataka da provjerimo naša očekivanja i eventualno obavimo njihovu modifikaciju ukoliko se
predvidanja nisu obistinilo.
I eto, lako psiholozi uz obilatu pomoć vraščlča objplnjavaju kako su povezani pažnja i prepoznavanje
oblika, o na odgovor na staro pitanje o tome šio je bilo prije - jaje ili kokoš, mora se još malo pričekati.

Proces prepoznavanja oblika uključuje i m«-
gućnost imenovanja objekta na osnovi obrasca /.a-
danih obilježja. Kažemo: »Prepoznao sam Marka
nakon toliko godina i unatoč tome što je pustio
bradu«, ili »Iako imaš očajan rukopis uspio sam
pročitati tvoje pismo«, što znači da je na osnovi
znamo ila je član klase samoglasnika. oclnosno da
je u našem jeziku i član klase veznika ,
Kognitivne operacije potrebne da se s jedne
razine apstrakcije prijeđe na neku drugu z>1111 i,i7va
vremena. Proveden je niz ekspcrune nata kako bi
se utvrdilo koliko koja kognitivna operacija zaht i-
, ,

niza obilježja prepoznato lice ili da su na osnovi
nizova slova prepoznate riječi, Dakle, vizualni po-
draža] je došao u dodir s prethodno pohranjenom
informacijom o tom pođražaju - Imenom osobe,
značenjem riječi i si. Imenovanje oblika je te-
meljni čin kognicijc. To je svojevrsna apstrakcija,
jer dodajemo informaciju koju sam podražaj ne
sadrži. Npr. slovo »A« je na sasvim konkretnoj
razini zbir vizualnih obilježja - dvije kose i jedna
vodoravna crta u određenom odnosu. Kad ga pre-
poznamo ima i ime. Na još višoj razini apstrakcije
jeva vremena. Medu najpoznatije e ksper i rnc nt e u
tom području spadaju oni Posncru (1969). Zada-
tak ispitanika je bio što prije reći da li je riječ o is-
tim ili različitim parovima slova. U slučaju kaci Sl!
istovremeno zadavani parovi nadcna je oko 100'
ms duža reakcija za' par Aa nego za par AA. ..
Razlika od 100 ms između irncnova ujn AA i Aa
pokazuje da je imenovanje brz, ali ipak mjerljiv
proces. Međutim, ako se parovi daju razdvojene li
vremenu (npr. prvo se zada slovo 13 pa nakon
određenog intervala drugi član para npr. A. c, D. r
 21

Siik'l I. S. Model pleće li Pandeutouiju.

ltd. kao različita slova, ili slovo B, odnosno b kao zornom ulazu postoje nesukladne informacije,
ista slova), onda Vl'Ć uz razmak od 2 sekunde više kognitivni sustav je usporen. U čast Stroopu koji
nema rnzlike II vremenu reakcije mt parove koji 'SlI je 1935. godine tu pojavu detaljno istražio, danas
I!;d(:ki isti (npr. AA) od vremena reakcije na paro- se čitav niz postupaka za izazivanje te pojave nazi-
\T koji imaju isto Imc slova (npr. aA).Topokazu- va Stroop fenomenom. Ako pokuša te što brže
il' dn se već U·I. taku kratko vrijerue promijenio na- imenovati oblike nacrtanih geometrijskih likova
t'ill kodlrnnia illlbrrnacija II kratkoročnom pamčc- na slici 1..6,bez obzira na to što u njima piše, vid-
rUII - s razine kodiran.1n lizlčkihsvoJ~;ti\yq prelazi jet ćete koliko vam treba više vremena kad postoji
sc na semantičko kodiranje. nesuklad između riječi i oblika lika.
,. Stroup 'rcli()llI~n,o kojem će kasnije biti više Pratill -smo' tok' iiiformacijiikfoz ljudsku svijest
riječi, pokazuje poteškoće LI zaustavljanju procesa od zadavanja vizualnih i auditornih podražaja, pa
imenovanja. Rudi se o sljedećem: kad god LI sen- do njihove interpretacije kao smislenih obrazaca.

----------------------_ ... __ __ _ _
..• .... .... ..

----
 22

,v •..•...'

f:SIika
••• <"
(\ršto ;ofžeirrlenujt~ n~crtafi~
'; -. ~. • < •
likove bez obžira na to što u njima piše
• ~ ~:.

~' .~.
0'- ~_.

Sustav pamćenju igra vrlo značajnu ulogu' pri svim spontano odlučuju n,a strategiju pregledavanja
tim procesima. Važno je uočluda se informacija čitavog niza i tek onda davanja odgovora, kao
koja nije napustila svjesni tok pri obradi" informa- boljeg Jješenja nego obavljanja jedne po jedne
cija nalazi u kratkoročnom pamćenju. Tako dugo usporedbe (je li prvi broj u nizu bio ciljni, pa ako
dok je ponavljamo ili nešto radimo s njom, još nije bio, je li drugi bio .itd.). Time se objašnjava da
uvijek je u kratkoročnom pamćenju. nema razlike u vremenu reakcije ako je ciljni broj
Sternberg (1966) je ispitivao na koji se način bio na početku ili pri kraju niza. Taj Sternbergov
»pregledava« kratkoročno pamćenje kad se traži rad je pobudio golem interes i danas sc taj
neki podatak. Radio je na sljedeći način: ispi- zadatak koristi kao poznata eksperirnentalna pa-
tanicima se zadaju različito dugački nizovi brojeva radigma za ispitivanje funkcioniranja kratkoro-
(između 3 i 7 brojeva, što ne premašuje raspon čnog parnćenja pri brzom pregledu njegova sadr-
kratkoročnog pamćenja). Zatim, nakon što se s žaja (tzv, skeniranju - »scanning«). Dakako, kra-
ekrana ukloni niz, ispitanicima se daje jedan, tkoročno pamćenje pod određenim okolnostima
ciljni, broj za koji ispitanici trebaju što prije reći obrađuje informacije i na paralelan način, no više
je li bio član prethodno zadanog niza, Nađeno je o tome kasnije.
sljedeće: Kad jednom informacija napusti kratkoročno
al s porastom dužine niza kod normalnih ispi- pamćenje, ako je se kasnije dosjetimo , onda je
tanika dolazi do linearnog porasta vremena reak- ~ma bila pohranjena i zatim pronađena li dugo-

cije, ročnom pamćenju, Ali o tome se detaljno govori

bi da je vrijeme za odgovor »da- i »ne«, ot- Gpravo u sljedećem poglavlju.
prilike, jednako dugačko, Na kraju recimo još da se najsložcnlii kogni-
cl prema mjestu ciljnog broja u prethodno tivni proces - mišljenje, odvija na osnovi kom-
zadanom nizu Ue li na prvom, negdje u sredini ili biniranja golemog broja informacija pohranjenih
,'U ~.~_pqs~ednjern,,~.!estu) " ne~a razlike u' vroemoou , u; dugoročnom pamčenju s trenutačno zadanim
reakcije. informacijama. To" kombiniranje inlorrnaćija
Sve to upućuje na to da se brz pregled obavlja tzv. centralni procesor odnosno, prema
kratkoročnog pamćenja odvija na serijala n način. nekim drugim modelima, radno pamćenje.
Niz se pregleda od početka do kraja i tek onda se Objašnjenje slike broj 1.2: Procesi prepozna-
daje odgovor. Sternberg pretpostavlja da se ljudi vanja oblika i pažnje zahtijevaju kombinaciju svih
 23

ŠTO GOVORIMO PSIMA! STO ONI ĆUJU!

",.----. -, ~~
Blil. bla .. Fu!lo, b I li \
jOooro. Fudo sad mi\
I ie dosta, dalje od 1 bla, bla, bla, bla, \
.t \ smeća! Jesi li I ( bla, b!a, bla, bla, I
<, ,,' ,\.~\.. razumio J7udCJ:"--' ~J

~j?~ 9- ------~.~
~' ...

~
\
...

Slika I. 7. Prepoznavanje oblika na pseći način

Malo lnformatičkog nočlna razmišljanja za kraj

ZlipmbllfltiiUilw JWII{Ć(!JUa U okviru tzV. teorija !J /jlU/skn.l ob/iMi podataka najjednostavniji pristup je
slj<UJe6: nrocesor (l1wzak) provodi sistemske eperacije • obrt/duje infomiacije: npr. traži informaciju u pamćenju.
Sekvence (I/U!rllt'ija SIJ:ItU:(.fllltjU programimo. Kad god procesor obraduje informacije, .aktiviran je neki-program.
Pritomje vaino !loiJit; da postoJe dva aspekta informacija II pamćenju: .
al informacija II pamćenju koristi se kao podatak - to]e činjenica koja se koristi u programima,
bi informacije u pamćenju mogu biti i sami programi. Znači da iprogrami mogu biti pohranjeni II pamćenju
kao podaci.
Evo dokaza w gornje dvije tvrdnje: prvo izračunajte koiiko je 29 x 8. Umnožak je ?
Sad izračunajte koliko je 29 x 9. Umnožak je __ ?
Vjerojatno ste na drugo pitanje odgovorili brž« nego na piva. Zašto? Na osnovi gore navedenog možete
odredili odgovor. Usporedlte svoje obrazloženje s onim koje se nalazi na kraju poglavlja.

razina obrade informacija - od analize scnzornih pamćenje da »zapišerno- rezultate rada senzornih
podaraka do interpretacije složenih tekstova. Na organa li dijelu obrade koja je vodena podacima;
uobičajenim slikama postoji potpuno poklapanje golemo skladište koje daje informacije za procese
podataka dobivenih na osnovi obrade vodene po- vođene pojmovima; centralni procesor koji će in-
dacima i obrade vodene pojmovima. Na dvosrnis- tegrirati, kontrolirati i rukovoditi procesima
lcnim slikama više nema te jednoznačnosti - tako opažanja, parnćenja i mišljenja. Složeni mehani-
je crno-bijela lotograllju dalmatinera ustvari skup zam koji ima za to potrebne strukture zove se
crnih mrlja Ila bijeloj pozadini, ali jednom stvoren ljudski mozak.
pojam d.tlm,lIill'ra nmogučuie interpretaciju tih Odgovor na pitanje iz gušče tiskanog dijela tek-
i'ndja kao psuj {)akaKo, osobu kqia nikad nije vid· sta: da bismo riješili pitanje 29 x 8, koristimo pro-
jda dilll11!.llitl'l':t nečc uspjeti prepoznati sklop gram za računanje, koji I l"d.Ž i određeno vrUcl1lc.
cruo-bijclih mrlja kao psu. Dakle, oblici se pre- Kad smo to izračunali, onda na pitanje I, mk je
jlO7.i\\\ju kroz illterakdju scnzornlh podalflk:l, 29 x 9 brže odgovorimc, jer il1l,WII) s~ježc pehra- - ._._.
PI'OĆc.s11 pa'mĆCI1.1H i ·l1lišUcn.i~\,'Ako $C zapitamo njen podatak o tome koliko je 8 X 29, kojem samo
koJe su strukture potrebne lli Ink,lv način flml\- pribrojima 29, što nije vremenski zahtjevna opera-
cioniranja, vidje! ćemo da nam treba: privremeno cija.

.'

~----
 15

2. Pamćenje

2.1. Uvod zagušili li informacijama. Naše se pamćenje ne-

prekidno mora mijenjati, modernizirati, jer bi bilo
!vrlo neekonomičncš zadržati stare verzije' za-
Neprekidno nam' dolaze nove' telinol6gij6, ipamćenog (npr. 'ko~ko je stajala pizza prijeidvije
'zabavne igre, sportovi; često' rriijenj~'mo': 'mje~t,o ~odine" ili kako je iZgledalo lice prethođ nog bla-
boravka itd., a sve: to tniii učenje. -'BudliĆi daje ~ajriika kina koje često posjećujerno), koje bi SlIS-
nužni uvjet za učenje pamćenje, u ovoj se knjizi :tav parnćenja usporile i preopteretile.
, ~
prvo bavimo pamćenjem, a tek zatim učenjem. Kad prestanerno učiti, bez obzira Ila lo 'da li
Naravno, netko bi mogao reći da učenje prethodi lzbog problema s pamćenjem ili zato "što nam sc
pamćenju. 'Međutim, trend je većine suvremenih 'ne da", priznajemo da smo li kogniiivnom smislu
knjiga iz područja kognicije (spoznavanja) da po- postali stari i da nam opadaju intelcktualni poten-
glavlje o pamćenju prethodi poglavlju o učenju,
cijali. Premda pamćenje ne možemo vježbati kao
bez obzira na to da li su namijenjene širem krugu mišić, kako su to mislili skolustičari, razuman
čitatelja ili užem krugu stručnjaka.
čovjek današnjice mora znati da vlastitom pam-
Pamćenje suvremenog čovjeka očito je preop- ćenju treba posvetiti pu no pažnje.
terećeno: za razliku od čovjeka u predcivilizaci-
Pamćenje je na zlu glasu po zaboravljivosti i
jskirn kulturama, koji sreće malo ljudi čija bi lica
propustima, kako medu znanstvenicima, lako i
trebalo zapamtiti, koristi razmjerno malo verbal-
među laicima, Laicima se, na temelju selektivnog
nih informacija i si., mi srećemo puno ljudi, i od
parnćenja, u dugoročnom pamćenju ističu vlastiti i
trenutka kad se probudimo, slikovne i verbalne in-
tuđi neuspjesi pamćenja. Tisuće uspješnih dosje-
formacije nas počinju "bombardirati".
ćanja samo li jednom danu ne opažaju - lo je
Stoga ~g'n~Ws'fr&~~~'-~N~)'if{6rlf~ittr "normalno", ali nije normalno kad pamćenje za- .
a.r!selć!'kliVfi6'·~>n'e samo da moramo imati se- kaže. Loš glas o pamćenju među znanstvenicima
lektivnu percepciju i pažnju u odabiru informacija vjerojatno je artefakt tipičnih eksperimcnata u po-
za obradu, već moramo i birati što ćemo pokušati dručju pamćenja: znatno su češće provođeni lako
zapamtiti, da se pamćenje "uhvati" li pogrešci, negoli da sc
bJ p()tpomognuto različitim "pomagalima" za pokaže koliko je dobro.
pamćeni: 'Npr. kor"istimo računala' za pohranu Zašto u nekim .situacijama pamt imo gotovo
ogromnog broja informacija, ali često se namu- sve pojedinosti, a u nekima malo ili nimalo? Je li
čimo kad treba brzo doći i do strojno pohranjenog pamćenje "video-zapis" prošlosti? Nije, inače
podatka. Naime, korisnici kornpjutera ne samo što bismo znali kolika je bila te mperatu ra u 13 sat i
najčešće pohranjuju golem broj podataka, već i prije 19 dana, kolikoje pretprošle godi ne stajala
stalno mijenjaju njihove verzije. Stoga i korištenje tramvajska karta i si. Znači li to ela biramo što
pomagala mora biti dobro organizirano i selek- ćemo zapamtiti? Znači li to i da "pruznine" li

tivno - što pohraniti, a što ne - kako se ne bismo pamćenju često popunjavamo onirn što "rekcu-

.•...~..
26 ------------.~~.,---~ ...,-------,- .. ---
xt rui ru mo" kao unjvjcrojatuije? Da, jer onaj tko jim, manje osjetljivim na zaboravljanje, Biokernija
pokuša uvjeri: će se da može rekonstruirati što i neuropsihologija pridaju velik značaj ist raž ivanju
je- rad io npr, 2,1, prošle godine. A zašto i na koji parnćcnja, jer je to put za uspješnu pomoć ljudima
način zaburavljamo? Zašto zaboravimo otići s različitim smetnjama parnćcnja.
zubaru. aii ne znboravimo otići u kino? Takva i Gerontologiju od svih kognit ivn ih procesa na-
xlićna pitanja Ile postavljaju sebi samo "obični" jviše zanima pamćenje, jer je ono najistaknutiji
!.ludi (luici ), nego i znunstvcnici. Dio odgovora na kognitivni problem starenja. Pcdag ošk a psiho 10-
L! pitanja nudi ovo poglavlje, gija, nastojeći poboljšati metode poučavanja, ta-
M nogo je razloga pamćenje
zašio sc danas koder proučava pamćenje.
intenzivno istražuje li zna-
psihologiji i dodirnim Mnogo sudskih odluka donosi, se isključivo,
m,,;! ima, Zahtjevi za pamćenjem sve većeg', broja na temelju, sVjedočenja,.,-a ono počiva il" pam= :
inlormncija .p r at c razvoj .današnjcga društ~a. ,Želi ćenju. Stoga je i za kriminalističko-pravnu praksu
St 1;'\.lYl:t';U( i iJl uj info ruutclja s kojima se može, is- 'važno istraživanje pamćenje i pojava koje Sl!
t ovrcmcno rajiii, a pamćenje učiniti dugotrajni- povezane s njim.

--.. -~'~----~---------~--------~----,
Kr~Ul/dprikai povijestl istraž ivauja pamćenju

i U dUgoJ.'{J/'(u!i.iSIOIfjriy,\'ihblogijefenomeA,pal11ćenjarbio fe vrlo često il ~di!iu pažnje raznih mlslilaca i

'; prtJ'kli6lra. 7i(jko.sI,.J vrlo 1'0110 nadene mnoge It1l1emotehnlčke me/ode, 'da bi 'zaiimdugopam2l?/lje bilo smatrano
-r .I'{Jii:I'O!II1()ŠC'I/ .• f«!11I je' moguće IJlJho1jša/i vJežbom.' Sloga su jadni uteni~i trlorali"hubali" golemu količinu
(n~j('dqe II epotrebne) grade. ,

, SC/Inf1lu'ela!i rarvoja eksperilneiltalnc psihologije, ponajviše kroz raJover!~konc~m devetnaestog

,:owti ujedno i početak eksperimentalnog proučavanja pamćenja kao' složenog procesa, .koj! se sastoji iz
sfo!jC'l'",
lIc:enja,'zodl'(a vanja i dosječanja {IZV.kognitivističko shvaćanje pamćenja). Spojavom biheviorizma proučavanje
pamčeuja postaje vrlo intenzivno, ali fenomen pamčenja je samo srednji član procesa između zadavanja po-
draioja i elJi,'I1I1I11{nog
odgovora, o ne kompleksni sustav s nizom faza /I interakciji. Pamčenje]e opisivano u ter-
minima uvjetovanih rcjlcksa, a C. S. Hali predstavlja jednog od najznačajnijih autora.
Z(I pristalice geštat! psihologije pamćenje i percepcija u osnovi imaju iste procese i ncdjeljivi su ti ekspert-
mrntironji, i objašnjenju,

S l/o{JI'<'lkolll/i<.ioluy,{je,
biokemije i ostalih prirodnih znanosti razvija se neurofiziološko is/raž/vanje osnova
potnčenja. Većina tih istraživanja bavi/o se izoliranim problemima, odvojeno od ispitivanja procesa pažnje iper-
cepcije, o uvelik c SII bili zanemareni ponašajni aspekti pamćen ja, što je osnovni pristup psihologije pamćenju.
Početkom fez(ie.l'elih godina ovog stoljeća, paralelno s naglim razvojem kompjuterske tehnologije, javlja se
vh vućauje () p(/lIIe'!'f/jll k ao dijelu ukupnog procesa obrade podataka (t;». "human Informution processing"), šlo
dWIiI.\'nesumnjivo predstavlja dominantan pristup psihologije fenomenu pamčenja. Analogije između procesa u
/'(J('IIIIO/U
iprocesa potnćenja SII višestruket postojanje više skladišta; hardvvare kod računala odgovara biološkom
uasljedu ijilllh'(.'/Ollirelllillsredišnjeg živčanog sustava u ljudi, a software onom što čovjek nauči u svom individu-
alnom razvoju, iul,
Nil kfJ/lCII treba spomenuti tla su za istraživanja teorije o pamćenju bile od velikog značaja utjecaja
nuttematičko f.'siiru/o;(ijai teorija detekcije signala.
FeIUlillC1I1I1111 pamčenja r/mJ7r.y;ZSe lhtemivno baVi niz dodirnih ?110llOstip"'all osnovne su =trl jasno pre,7t'
P()~II,(.'/~L~':.!.·~~~~~:'::",
le';" "J%<§~i'IJ,PQ!!;!lfJJ'IJ;)lll,"~;f(g:;yg.)z~fY(/}li·.u·
'molekulama prijjil.1!JP~I1/~;l
dm!!.o'ikill'iilisk" fJ pri P m en}«; a
"treća obuhvaća fUllkcionalne i bihevioralne aspekte fenomena
pamcenja. Prvo rarina spada 1/ domenu biokemijskih i bicfizičkih istraživanja, druga 1./ anatomsk o ifiziotošk a, a
treća /I fisilllllo,'!ka istraživanja,

-_._, -_ ,--------------------------'
..

- -- - -- -- - - -
Štoje pamćenje cl l@gera ili "grozdova" li kojima ispitunik
Pamćenje određujemo kao -mogučnost usv••~ "._-
vrši dosjećanje.
-,

janja, zadržavanja, i korište.ga llifornmCija .. .!~~d.?~~diti~a jspi((!J!jU~J!.':e_pnL:.I!,lje

Kakvi bismo bili bez pamćenja? Bili bismo ~ekl malenJnLn.!!1 ga se može dosjetii i. -I:~da se
nemoćni kao novorodenčad - na razini refleksa. k~ty;)10 metodom ušfctlc I:-;}lli.~'~~~vr~~i~;;J1ia
Ne bismo imali svoj identitet. Zato je pamćenje .!ffiJjcšnosli prethodnog lIČe:!ilil. Naime, gradivo
pr<::(LL!Yl~LJ~zvoja i. očlJvattia vlastite ličnosti. k~ojCJi1Oil1naUčTI i,_J~LWL Z<IIi.ll! (ej a ka k~,
Pamćenje "čuvi? prošlosti "~U:?bii\:lUć-W;: samo naizgled) "potPUIH)" ;!;~.?yili, jer ga se ne
ŠĆLI. dosjećamo i ne prepoznajemo ga, nrL-QQnovnom
Pamćenje je \I najuzo] vezi s pojmom učenja. učenju redovito brže.1-naučimo.--- Razlika _. iZIl1~.ll
--

Pri učenju naglasak je na prvom stupnju parnćenja početnog i ponovnog učenja (ušteda) može se
lWi~p()st()cima vremena i1ibi~;i-p~)ki~ill~.d..H
- usvajanju. Za pamćenje bitna su sva tri stupnja,
se taj materijal naučr.--~---~··-"-·-"·'" -.-
ali je naglasak na zadržavanju i korištenju infor- - Z!lvisne
. --=----varijable koje najčešće. ispi!,lIjemo u
macija.
Kad kažemo "Marko ima dobro pamćenje", eksperime amć~~.iw~u:
tirnas
Ž
onda na pamćenje gledamo kao na sposobnost <1/faspoll pamćeri odnosno količina materi-
prema kojoj se ljudi razlikuju. Pritom obično ~la koj ~tiii-~;lk'~~'
I~dnogp(Jlm-
shvaćamo pamćenje kao jedinstven sustav ili
!~1r;--'~' ..~"-"'-"-~'''''--"-'"
mjesto na kojem se čuvaju informacije. Međutim, bi .1% nITIće materijala nakon
na pamćenje se može gledati i kao na proces. ~~1~~~&.
vre~,!dti~l!l1&.:.odn'o~J!.9.._-~fijeil1e
Danas u objašnjavanju psihičkih procesa prevla=
dava pristup čovjeku kao "procesoru" koji obra-
~vanja
,~~~~-.

c/ vo eme re
f~kO ~erjiala.
o~~L da se izvrši pre-
.
đuje informacije. I u ovoj knjizi koristi se taj pris- poznav -- '-'''--'''-
tup, a njegove SlI osnove 'dan'e u prvom poglavlju.
Dok se metodom uštede koristimo sa mo pri
laboratorijskim istraživanjima parnćenja, metode
Ispitivanje pamćenja prepoznavanja i dosjećanja koristimo ne samo u
_Da li je nešto zapamćeno uglavnom i~~itu- istraživanjima, već i pri ispitivanju znanja u real-
kmo na tri mičInu: prepoznavanjem, dosjećanjem nim životnim situacijama - u školama, na fakul-
Lmetodom uštede. tetima, tečajevima, prekvalifikacijarna i sl. Pritom
se redovito pojavljuju dvije pojave koje treba
Kad nakon učenja nekog gradiva ispitujemo
imati na umu pri učenju. Jedna je različita
j!!epoznavanje, zadaje se to isto gradivo pomije-
šano s nekim novim. Ispitanik treba izdvojiti prije uspješnost parnćenja prema mjestu čestice u nizu
zadano gradivo. Taj .le zadatak najlakši: samo koji se uči. Druga se odnosi na lo je li posrijedi
:treba usporediti zadano s OnIm što Je pohmnjeno neposredno ili odgođeno ispitivanje pamćenju.
lLQ~mćenjll. Slika 2.1.1. pokazuje da se ~'i neposrednom ispiti-
ya:l~u partlć~nla (zimči odJiTah IH.lkol1 llčctliHr;:;~'j-
Pri _ dosjećanju ili reprodukciji materijal više
bolje pamte zadnje čestice. To se tumači time
nije zadan j zadatak je znatno teži. Dosjećanje se
~ se one' JOš. uvijek n~----u-Krii"'-~;1l1
iSIll!uie na dva načina: tzv. slobodno dosjcćuUW,..Jl
Q,amćenju. Tilpojavu'~tQ!l! uo~>
~e je zadatak dosjetili se čini više zadanog ma-
tQl:jja1l1 be-L Q5ž1m--1~ Jč(lOslljed, i'!1~ćame
AJ!, dOb!2_~te i ččslic.e s e.očeI1l~,ulz.ih.J).l1l(l:
•.Ira se da je to zato što su one kodiranjem prve
upravo prema redoslijedu zudavanja.· Kod' slobod-
d~&oročno ptu~ćenjei ~l se zadri-ale, ~er
,!'.lOg -šeOOšJe6aniu ...osim kvanlitaiiv;;;-;Ih'llize
~~ile veći broj. ponavljan.l~1 Čestica ~qj~e
(f91!Q!!L~eprod ue iral!Q&_lllaleri.lalaLY!§LLkYi.11na-
l~a:
nalaze na sredini liste. Tli poiayu l.Ol'cl11osi'fiklmi, r- ->
p~o pravilo vrijedi za oba načinu ispiti-
al ~grešaka pri dosjećanju,
'vanja pamćenja - neposredno i odgođeno.
bi sekvenci iredosllIi:."d3dOsjećllI\ja).
28
---------- -----
.00 ••

\<;'Pi.lV/\PUE VMACENJ/.
L~ ..
~ f{.N(.f}N venu;.

\\\,
,
~___
/

,,)
, OOGI)ĐEHO
p~
,spmV.NJE

\ .... - .•. -- -- - - -- --- ....• ",'"

Slika 2. 1. l. Uspješnost p.unćenja prema miestu čestica Slika 2. t. 2. Uspješnost pamćenju kad se u nizu nalazi i
ti nizu . neka perceptivno istaknuta čestica .

Kao što sc na slici 2.J.1. vidi, Čestice iz sre- procesa pri pamćenju. Neposrednim ispitivanjem
dine niza pamte sc najslabijc. Kako si možemo parnćenja mjerimo prvenstveno uspješnost proce-
pomoći? Odgovor je Ila slici 2.1.2. Ako npr. učimo sa usvajanja ,:informacija, a odgođenim Ispitivan-
listu od deset kemijskih formula, napišemo li petu jem pamćenja mjerimo uspješnost zadržavanja-In-
101'II1ulucrvenom olovkom ili neuobičajeno formacija. Zadaci prepoznavanja dosjećanja li

velikim slovimn i sl., učinili smo Je perccptivno odgođenorn ~pamćenjU služe nam za razlikovanje
UOČWIVOM, . Po rzv. von R.cstorlrovmn
~._=:::..:.:;.:. efektu,
':=Cč·.::.;:c::.--==o:;; komponenti pohrane materijala i pronalaženja "in-
Ile ~!!lll_št(j...,.<;l:_UtlČ,~~ca lL2,bro P3Ill\L\!Cć."i formacija - Kad se neke informacije ne. možemo
'l~~~l~.?!}~~~ ..L~~~~~ dosjetili, ali je prepoznajemo, onda zaključujemo
l?~'.i!Jti! . da je proces' pohrane bio uspješan, ali se radi o
l3itno je uočiti da se različitim načinima ispiti- nemogućnosti pronalaženja te informacije u du-
vanja može znključit! U odvijanju pojedinih vrsta goročnom pamćenju.

,-----------------'--------------------------------------------------~--------~
Modeli za dosjećanje i prepoznavanje

Kad se tu: utožen:» sjetiti imena osobe koju smo nedavno upoznali na nekom skupu, ako pregledamo listu
sudionika, IIqj,'eNe prepoznamo () kojem se imenu radi. lli, ako zaboravimo fiS/II za kupovinu, najčešće je do-
voljna pogledali po policama, i obično se tada prepozna 0110čega se nismo mogli dosjetiti,
Laboratorijsk a istraživanja i naše svakodnevno iskustvo govore da nam je najčešć~latl1o lakše rrepozng)i
Nego.\'(' d(Hut.!W{,wkog podatk.a, To pokazuju i sve češća znanstvena istraživanja svakodnevnog pamčenja. Tako
,;,it;;;;.lltll;ri~k~-JJ,11J;7d( TTvrttlinger (1975) kod 392 osobe od čijeje mature prošlo od 2 tjedna do 57 godina
ispitali kak voje njihovo pamćenje ostalih maturanata iz generacije. Pokazalo se da prepoznavanje i "uparivanje"
imena ifotogrofij« licu ostaje barem petnaestak godina sačuvano uz otprilike 90% točnosti. Čak i nakon 48
godinu prepotna vanje i imena ifotogrofija još je uvijek u velikoj mjeri sačuvano, dok kod dosječanja dolazi do
ozbiijnijeg.pada. Čak i kad bi se ispitanicima pokazala fotografija, dosjećanje imena je bilo znatno slabije, ilo
gotovo IIZ sve inlen 'ale retencije.
Pitanje kojim se istraživači bave od samog početka eksperimentalnog ispitivanja pumćenja je - da li
dosjećanje i prepoznavanje koriste Iste procese, ili Između njih postoje važne kvalitativne razlike. McDougal
. (19.01)-dl!]lil.i!'!l..lt'I)J'ijll [lI'(JM..3:aao,\jeo!u//i1!i prepu<.rtUv(JI!ilJ;· igyfjo SI! fJdo'.!,leni.~1!!l1e,J:
kad se ~a~'!...J:I.'srica,
j!JE11a{()SlL.1l.!J':!II11ifl!..!Jpifivonja ispitanik temelji svoj odgovor Ila djelomično izblijedjelom tragu: slab tragje
. f/JWo.&.!!1 ?JI /!I'If/,fJ'II!1\'tu(ie, dok je za r!osjč?atijCpofreb"iiii);:ičr.j'liiiiiiW"puZn(jjosl/: tzne viI/:Jjčiiii1i ove te()rf;e--
dugo SII h~~jIiTi'l'llij(! (llI reorl]ii7i7J}cnnpfrcrmjll ollvojcn(! procese za Qosjećallje'j prepoznavanje .

. _._ __ _ _-----------
..
 29

Eksperiment! SII pokazali da čitav niz. varijabli uiječe na dosjećanje i prepoznovanje na isti 110611 (npr. vre-
menske varijable), poje i to bio jedan od rarloga zašlo su prepotnavanjc i dosjećanje smatrani istim procesom.
No, neke varijable utječu vrlo različito, i teorije praga nisu ih uspjele objasniti. Evo tih varijabli:
a [frekvencija riječi - dosjećanje je bolje ra frekvenlhijc riječi, a prcposnovanje za t/l{Jlljeji'ekI'C'IIIIJf',Klasično
sludijallall~) (1951/) je pakol,rJlo da je ;Jo,~iećal/jeza riječi sa fl:;;kv{'n('ijom T:l,[iiiO.O(}() svega SO% od
dosjećanja za riječi s frekvencijom 50 - 100: 1,000,000. Za prepomavan]e je obratno.rij. uspješnost prepozna-
vanje je negativno povezana s frekvencijama riječi navedenim u Thomdike-Lorgeovtm listama frekvencija
engleskih riječi:
bi sumirajuči ranije radove, le na osnovi vlastitih radova J;.:~lesi DaPolllo (1967) lIi,:!!!!..!.!.U:ILd(lJ.iLtw~iSJP
.if!!lj(J.ill!I~'lIkr(iei.!!!!!!.!/.er(! ispi/(Jnika da materiia/zaRfl/llti.Jlfls.iJ:tan;;.;;;:;;iiL~jIPJje n(JJ!,Q..I~!.'!.!L'!..l!~:I!j!.C
hi/o
4J!igillf!: Uspjeh u prepoznavanju gotovoje identičan za oba uvjeta. lE!!! Esles I D~I'0Ii!.<!''<j1k(i{!(:U!lIll'J.Jij!;'f:~
po?ua\l(/l!ifHl(I/wu{jls/t.i.J)nl.f.fJ...j.iQlf.w'fJjCJlllHjl!J.igć.aJ~iC_ZQ}I (Iiavo aaisa n .i /1(11I11CI.wic{l.fJlf:.CL -(J.~kiati II S lom i11-
7~rpre/acijom je i nalaz da smislena organizacija' materijala znatno povećava uspješnost dosjećan]a, dok na
uspješnost prepoznavanja nema snažan utjecaj:
cl zo dnja, ali ne i najmanje važna razlika je način na kaji interferencija utječe na dosječanje i pre-
poznavanje. Wtckelgreen (1967) je našao da prisutnost lli odsutnost A-D parova asocijacija nije utjecala na
"uspješnostprepoznavanja A-R parova,' dak za.dosječanje uz isti eksperimentalni nacrt pasloji pad uspješnosti od
ok050")' (napomena; Izrazi lista A,-R i A-D koriste se za označavanje listi parova podražajnth riječi II kojima je
pira riječ išla na obje llsle, a druga različlto. Npr. liste-mogu izgledali ovako:

-,
lWiUi:F. lista A-D
pas - bicikl pas - put
stol -ruža stol - kamen
smokva - lonac smokva - vuna

Takav način sastavljanja liste služi za ispitivanje djelovanja interferencije). Zbog loga pojedinačna čestica, od-
nosno pojedinačni trag u pamćenju, predstavlja prikladnu jedinicu za analizu prepoznavanja, dok pri dosjccanju
(bila za učenje parova asocijacija lli slobodno dosječanje) veze između čestica - unutar il! izmedu različitl]: lista,
predstavljaju važne činitelje uspjeha dosjećanja. Sloga pojedinačne čestice ne predstavljaju prikladnu jet/il/im pri
proučavanju dosjećanja. .,
~ Eksperimentalni dokazi atita su prejaki da '~i se moglo zadržali na jednoprocesnoj teoriji. Postoji vrsta dvo-
r;rocesne teorije koja pretpostavlja da temeljna razlika leži u mogućnosti djelomičnog odgovora pri pre-
poznavanju. Česticase prepoznaje na osnovi prepoznavanja samo malog, ali karakterističnog dijela čestice, dok
lo nije dovoljno i za dosfečan]e. MeđulIm, Kin/seh (1970) to smatra samo dodatnim komplicirajućim faktorom,
o ne temeljnom razlikom izmedu prepoznavanja i dosječan]a,
Pomalo je tla djelomično prepoznavanje igra la veću ulogu što je materijal slabije integriran ti strukturu
pamćenje, Premda se prema lome štoje materijal bolje integriran to više gubi prednost prcpoznnvanja nad
" dosjećanjem. ipak. utkad ne dola •.1 dopotpunog i!Jedtlačenja uspješnosti dosfećanja [prepornavunja. To znači da
- :4:" ~ " - •••• ,. 1 ." •

djelomično prepoznavanje ne mole objasnili sve razlike između dosjećanja i prepoznavanja. Temeljnaje razlika,
prema Kinlschu. u lome šio dosječanje up/iće proces traženja ("seareh "), a prepoznavanje ne. Kod prepornavanja
je problem pronalaženja razmjerno jednostavan: čestica je sen zorno prisutna ijednostavno se pronalaz] njena
korespondirajučil reprezentacija u pamćenju (mada je manje jasno kako se lo zbiva). lspltanik lada procjenjuje
novost iraifa, pa kad se zadovolji određeni kriterij čestica .se prepozna, Novost čestica se najlakše odreduje kad ,I'U
one vrlo rarličite i kad se pojavljuju njelko, a nojteže je odrediti novost onih čestica koje se koriste vrlo često.

'---------- _._---_.----------------------
 30

Problem dosjcćanja je drukčiji. Čestice "isu senzomo prisutne, već ih treba pronaći u pamćenju.
Pronalaieuje zahtijeva prebacivanje s jednog na drugi trag. Zbog logu je vaf.all odnos medu česticama, jer se čes-
lice u ekspcrimcntima so slobodnim dosjećanjem Ile traže u vakuumu, već kao članovi veće strukture, Da se
uspostavi to veću struktura, potrebna je namjera ispitanika da materijal zapamtio Ponekad već postoje prikladne
vere medu česticama i ispitanik il, samo treba zapamtiti - npr. parovi asocijacija koji su česti lakše se pamte od
rijetk ih asocijacija.

Glavni problem ;r vez! s pronalaženjem ji! o;k,.iri kako se veze medu česticama koje već pos/oje u ispitanik-
01'11 dUg()/'{I('II{)1I1 {}(IIII(:,,"jU koriste u zapamčivanju. Ako ,I'U točne pretpostavke dvoprocesne teorije, znači da ek-
sperimcntulnc variiobt: kojr: olakšavaju pronalaženje u zadacima dosjećanja neće utjecali na prepoznavanje, Niz
eksperimenatn Npr. Dale (7967) je tražio od ispitanika da imenuju koliko Kod mogu grofovija u
{o je i potvrdio.
Velikoj Britaniji. t-rek vencija kojom su bile Imenovane pojedine grofovije predstavljale su mjeru "pristupačnosti",
Odabrano je dvanaest grofovija koje su bile vrlo različite po kriteriju pristupačnosti da posluže kao materijal u
zadacima prepoznavanjo i ri{)'ijf'ionja., Pristupučnost je visoko koreltrata S uspješnošću dosjećanja, dok vjerojaf-'
/I OSI prepo<.novw1ill nije bila /I korelaciji s pristupačnosti.

Nastavak dvoproccsne teorije, prema Kintschu, je teorija dva stupnja po kojojje prepoznavanje subproces
dosječanja. Dakle:
dosjećanje = pronalaženje + prepoznavanje
ili drukčij« rečeno: prepoznavanje minus dosjećanje = nemogućnost.uspješnog pronalaženja. Kao i večina.
dallas široko prihvaćenih teorija ti ps4olugiji, to nije nova teorija - zastupali su je npr. James (1890), odnosno
Muller
, .
(1913; prelila Norman 1970), a1
osobi/o suje podržavale pristalice introspekcije.
.

2. 2, Podjela pamćenju prema vremenu .goročno pamćenje. K~ __N~ccsj -'lJlž.nia"

zadržavanja informacija pmlaVUanje, kodiranje, pronalažMjg-1_3I.o;Uećalli~,
"5iJj'e{fuju{oll: kreGJYa iU~IllCijc. '..-.

(Napomena: autori zainteresirani prvenstveno

Uvod
za strukturu pamćen ja govorit će o skladištima
Da li ste se ikad zapitali kako je moguće da parnćenja, a autori više usmjereni na procese go-
ima ljudi koji više Ile pamte ŠIo se dogodilo ili go- vorit će o fazama pamćenja).
vorilo prije svega nekoliko minuta, a da pritom
nemaju smetnje li percepciji, kraćem razgovoru ili
Senzorno pamćenje
mišljenju'! Odgovor na pitanje zašlo je to moguće
leži prvenstveno li lome što ljudsko pamćenje nije Senzorno 1'!l!!lt:tlJljLy.!:1cLKrlltk!Lz,!J.s!mlva _.!}a-
zasnovano na funkcioniranju samo jednog organa, ,!:!ghizc(;e in(brmacij~ u nepl()Dl!J9nienu oblik~u,;__Zn
kao što je npr. kolan]e krvi tijelom povezano s ra- vid to. vrijeme iznosi približno pola sek~:.a
Jom srca. Ljudsko pamćenje SC zasniva na slo- šfUJ~~mraku vrlirii.o~
ž~~I1}JIL-i~tU!)_Q§lloc·)ii~tli1m~j!1TOš5!m l;paljenu clgaretu, percipiramo krug. Ili, ako brzo
5Ll'llklllrama, kok.Juulfu različite i jJlJ1QJ1,ostruke otvaramo i zatvaramo prema gore okrenut dlan is-
;:jS;iLkc: .usJt!i!;~!_~):'.':,9.~~'~~~lja :-ili;~ro pružene ruke, onda vidimo "volurninoznu" sliku
pohrnniti inf(ll'IlIHciju za buduću ullOtreb~ šake. ZlU'iQnosenzorno e::lInćenje objč~kqr-
, rrelm~~)stoji potP~JlO slaga* medu ~aziY ikQnjčko -pamćenje.
ra/.lil:itilll autorlma oko podjele pamćenju prema Zanimljivo je da je prije više od 250 godina
~.l _. _.' .'~ •
vremenu zadržavnnja ,inlb,rmaGijn ili .faza procesa Scgncr u Švedskoj proučavao koliko traje Yiz~lqlni
'pahiccnjf( ti\'-ć0ili 'slIvrelllellih udžbenika iz kog- trag na taj način što je vrtio žar ugljena u mraku i
nit ivIle psihologije nude se prikazi poput onog na da je procijenio njegovo trajanje na 100 ms. To je
slici 2,2.1. Postoje
iulounaci]»
'~
tri faze 11UIl1Ć(mja kroz koje
,- ----....---..
IJro azi' sellLomo, kratkoročno
-~
,...------..:::."
i du-
blisko današnjim procjenama trajanja vidnog J
___ m~ __ ._ _ •••• ~_.~.-~
"zapisa" sačuvanog u vrlo visokoj mjeri. ___ .

--.---- - - ~ - -
 31

PRONALdENJE

PODRAŽAJI
(Informacije)

PAtNJA PON.AVUANJE, KODIRANJE

DOSJEĆANJE
i

LEGENDA

kontrolni
procesi

Slika 2,2. I. Tok kretanja informacija kroz različite faze pamćenja faze
pamćenja

Kap . cUJe~Q .,n!!ku, stranu -~eč,;, .. ~ije~ ,se budući da najvažniji dio poruke - telefonski broj
značenja ne možemo odmah sjetiti, pustimo je da - na }coji treba nazvati, daju u ovakvom obliku:
"zvani" u uhu još neko vrijeme ne bismo li se dos- "Javite se na telefon 426-749, pozivni broj za Za-
jetili njezina značenja. Ili, ako čujemo neki greb 01." Umjesto toga poruka bi trebala glasiti:
sumnjiv zvuk iz motora automobila, onda pažljivo "Javite se na broj OI (kraća stanka) - pozivni broj
slušamo hoće li se ritrnički ponoviti taj zvuk. Tu za Zagreb, (ponovo kraća stanka) 426-749!"
"dijagno~t~ku" ~am omogućuje )l~~i~kopamćenje, Naime, većina ljudi zna pozivni broj za Zagreb, a i
kako se jos naziva slu,šno se:nzorno pamćenje. ako ne ga zna lako ga može pronaći. Budući da se
....----~
gholčliILj)_Q1l!~.tnjc omogućuje i lokalizaciju radi o informaciji koja u tom slučaju ne op-
~ To se događa na osnovi male razlike u terećuje kapacitet ehoičkog parnćenja (ona se već
vremenu dolaska zvuka u uho bliže izvoru, Dakle, nalazi se u kratkoročnom pamćenju' -radi se o Za-.
razlika u dolasku zvuka u uši ostaje jedno vrijeme grebu, a pozivni broj za Zagreb većina ljudi ima
"zapisana" u ehoičkom pamćenju, kako bi se pohranjeno u dugoročnom pamćenju), onda či-
obavila kompletna pereeptivna analiza: odakle je tavo ehoičko pamćenje ostaje sačuvano za zapis
došao zvuk i što predstavlja. zadnjeg broja, koji treba biti izgovorcn kao tro-
znamenkasti broj, a ne broj po broj (napomena: LI
.Budući da ehoičko pil,mćel\ie traje du~~jk-
..Q1!ičkog anćen',\ ',doju riječ kojllcuIemo bolje poglavlju o svakodnevnom pamćenju može se i
pamtimo nego zadnju rije oJu 'VIl!nO, ml'lpr. aKO
vidjeti zašto na taj način izgovarati brojeve). Taj
ispitaniku pročilamo devet brojeva, onda se ..on nam broj u tom slučaju dovoljno dugo zvoni LI
uvijek može dosjetiti zadnjeg broja, jer mu još uvi- uhu da ga stignemo zapisali ili ponoviti li sebi j ti-
jek "zvoni" u uhu,' ali ako mu kažemo nakon me ga sačuvati od gubljenja koje proizvodi rečeni-
čitanja liste brojeva: "Ponovite ih", onda se laj ca zadana nakon broja ("Pozivl1i za Zagreb O I").
zadnji broj gubi iz ehoičkog pamćenja. Tu zakoni- ~nčnLsenzornolLP;1I11ćcnia jes: II tome što
tost očito ne uzimaju u obzir mnogi propagandisti. \Ili ·pr~<;ilno.Jnfu!:!rr<1cf;;-·rn;1 IĆJiI li~'samog pO'-
 32

dl;'I!;t!:! i. nu Ii;lnl'I,ilL.~t;II~,oflH~g
W,I[llĆtnj~~~\OI11 pamćenja LI kojem su pohranjena obilježja koja
p';(lra~~\jll, koje I raje još neko vrijemesluže prepoznavanju oblika (napomena: detaljnije
nakon šjo
je podraŽ;;;<lllil' II/'('.~nltri:- srr)~(ilš[~StmzcirrlOI;a~l-je taj proces objašnjen li poglavlju o toku infor-
'\:l1j;: II nckirn Illu(I~linHl ~;;~;p~e-P1jYi;o~·p;;m- macija kroz ljudsku svijest). Naime, živa bića nisu
"":111(": Ndd autori ~UJ,iIraiu i!a-Sl.:UlLU1JJQ..jlUlutXllje okružene samo dugotrajnim podražajima koji do-
·i-,)i~i!iic I~;~i" - puštaju sigurno provođenje prepoznavanja oblika
(npr. drvo s kruškama rnedvjedu), već nekad
a/ j)rY:l EI:"l \:::grn.ktr\g.!~E[(t~a =JD:U~lH;ko!ll\O
preživljavanje ovisi o tome hoće li se uspjeli per-
\totina l\lili:;ckllIlUU-,. 1~.~Qjtti-\\L.fllJJ.L~,':'..~u
cipirati i podražaji koji vrlo kratko traju .. npr.
11\;" i~:i1t·;l~lir~c.i:f.llu.r;\
.i-l.lJ;'Qiiti j~J2I:!.lkt ično neo-
zvuk slomljene grančice koji upozorava na dola-
graničen kapacitet senzornog pamćenje;
•...••
".r·A_~'__ . zak predat ora ili bljesak munje u mraku koji na
~"'~""""""""""""'_""'·""""'~~h_.---'

bi Elruga faza može trajati više sek~Ji vrlo kratko vrijeme osvjetljava okolinu. Tako kra-
budući diiSel;··llj~\fvec·oF;;w1J:i(TiQKoarral1ja, zlla- tkuu ajui podružajl ne bi mogli biti uspješno
tn;;Je manjeg kap,U:ilCI:l. IlJ,i<U i:!.~l .. l~k~~nk- obrađeni kad ne bi postojalo senzorno pamćenje,
-9:vaWQd-:::poC·t:J:tm:;:':-~-JtIT:la kratkoročnog parn- koje još jedno vrijeme nakon nestanka vanjskog
ćcnj(LLpQ....v.cGllL-'1ll10j:il-.W.priiiQ~eradio._ tm. podražaja zadržava informacije o tom podražaju u
"vrlo kratkoročnom pamćenju" (napomena: de- dostupnom obliku za kasnije faze prepoznavanja
imjniJ;irašp~·;-tom~e se n?ći u Cowan, oblika i procese pamćenja .
....(988).
Budući Ja na našem jeziku nema detaljnog
Dakle, zahBcn~rno l2.~e možemo reći da prikaza svojstava senzornog pamćenja, on. se
se. !~~~~~~.~rs.DJ)Jll .. zaQctgYJl..niu· pod raženosu nalazi u gušće tiskanom tekstu. Međutim, za razu-
'FeGep1ont:.:.!s..~Q!!1..Q!i~I(;~da ~_!!§JijcšnQ pro- mijevanje.' daljnjeg teksta knjige nije nužno
,,~~Iurew)zna..v.allje....oblik:L....Tose događa na te- zadržati se na tim, u mnogim teorijskim aspek-
mclju istodobnog rada senzornog ,i dugoročnog tima još nedovoljno objašnjenim, nalazima.

Jedan od gorčih korijena: senzorno pamćenje na opširniji način

Nema razloga Ile pretpostaviti da senzornih pamćenju ima koliko i senzornih modaliteta. Međutim, za {jude
,\11od III!i!'''('!,'!; rnočaja vid i sluh, te se Sloga uglavnom istraživanja provode u la dva senrorna modaliteta. Si-
1I01Wt/ za seurorno vidno {J{II1I{'eIU(' ji' ikoničku pamćenje (Neisser, 1967), a odnosi se na perzistenciju
nrbudcnja nakon što je nestao vidnipodražai. Termin "leon" koristi se zbog razlikovanja od vizualnih predodžbi
('imag« ") koje sami "gcnerirama' unutariijlm procesima predoča vanja.
~ Prvo i najvažnije pitanje u vezi s lkoničkim pamćenjem je odredenje njegove naravi -Ie li riječ prvenstveno o
perceptivnom procesu ili procesu pomčenja, II jednom nizu eksperimenata Sperling (1960) je zadavao,
pomiješano, slova i brojeve tUI ekranu, a djelom:ična it.lIje1,'eje: tražio samo za slova ili samo za brojeve - tzv,
kategorijatno djelomično i'(;ljelće. Prisjetimo se ria se u "klasičnoj" Sperlingovoj paradigmi traži prostorno
djelomično h:.~jd(:e. Rezultati su bili kao i u cjelovitom izvješću. To pokazuje daje ikoničko pamćenje nekate-
gorija/I/(i. Oi//Josi W liti l'(',<.isII!IICijll informacija koje nisu dio za:vršenog perceptivnog procesa, vec samo mogu
biti prepornnt«. Slab IIsl'l'eit ti djdomit!.II(!1JI iwfegorijll/nlJ1l! i:(,vje§ćl.I sugerirada yriJeme obrade potrebne ;'Co ((1<:1/-
tifikaciju (iu/legorf;:.o(:ijil) elemenota kampfekslwg jJodm!.ajo (Ii ovom slučaj« ekrana s brojkama i slovima)
nadilar! >'rU"1I1{' trajan]« ikrml6kog pamčenja, Kod prostornog r!/elomičnog izvjelćll, uputa da se ubrati {!aiJ1.j(i
sati/o III/.je.lml red dak dovoijno vremena da se informacije 1<:tog reda (čeurt znaka) '~J/11čffiJjIJ", ;clf!Jllijicirt{ilJi
fI,,(imflt' I.'Aralk(;hli!1w,i, pdlltceflju prije nego što se iZgube Iz, ikoničk()gp[)mći.mj(l.~anifllljiv(J~(J je pl'ed!wSl
,iI}l'klmI!1tWi<·i~vJd'F(J nuttena"! II'shič(Jju kad.I·/1 '{spillwldi ftebtlll·7i,il{jl!slfil'sllfllO ~(;"te,WJcllnla'o(,":e'dehe slIj'eflHie;
bo}«, \'14INII(' lli oblik« li nekom složenom porimf.ajlt (prema Wesselles, 1982). To lIk.a'(.u/1! tUI perceptivnu, a 11(!
mnemoničku prirodu ikoničkog pamćenja (napomena: stoga je donekle nespretan i nelogičan naziv "senzorno
pamćenje ". ,Mof.r/o bi prikladnijt bio termin "senzorni registar" /tsenson register't/ ako se govori o sklodištenju,

..
 33

termin koji 11 svom modelu pamćenja predlaiu Atkinson i Shijfrin 1197/7 ili npr. termin "senzorni zapis'j:,clIsoiy
koji ne prejudicira je li tu riječ o pereeptivnom ili mnemoničkom procesu).
record't/,
Drugo se važno pitanje odnosi na kapacitet ikoničkog pamćen ja. Neisser (1967) ističe do ograničen]e ik-
oničkog pamćenje na 4,5 slova dobiveno u Sper/ingovim eksperimentima nije posljedica ograničenost! ka-
paciteta kratkoročnog pamćenja, već perceptivnili procesa identifikacije i imenovanja. Naime, u Spa/il/gol'u
zadatku postoji dioba požnje između vizualnog ulaza i auditomog znaka za red, te se na taj nočin pur/cj(,lIjl!ic
kapacitet ikoničkog pamčenja. To su jasno pokazali već ekspcrimenti Averbacha i Cor/el/o (1961). lspitanrcisu
od 16 slova zadanih u dva reda po osam slova točno pogodili l l.ž slova (70% točnih odgovora) kadse vizualna
oznaka (enu kvadratić iznad ili ispod ciljnog slova) pojavila odmah nakon zadanog podražaja, Uz interval od
200 ms točnost je još uvijek 30%, ili 4,8 slova.
Trece SI! pitanje odnosi JIa trajanje lkoničkog pamćenja. Averbach 1 Corietl su u 'drugo] seriji pokusa istovro
meno zadavali 'podražajna slova i oznake (t'markere") u obliku crnog pravokutnika, a za/im su IIZ ratlićito
dugačak mteival zadavali krug oko citjnog slova (tz\'. maskiranje unazad), kao šio pokazuje slika 2.2.2.
; Pokazalo se da ispitanlclma treba između 200 i 270 ms da nadu oznaku ipročitaju zadano slova. Naime, za
intervate kraće od JOO nis iziavlj~ju da na lom mjestu nije bilo zadane nikakvo slovo. Naknadno zadali krtJg'
oko: mjesta gdje j« bilo slovojednostavno "'pobnše" slovo koje je bilo zadane iz ikqlličkog pamćen ja, Time .~u.
pokazali da se.iWom1acije Iz lkcJničkogpamćenja, osim zbog os/panja urrokovanogprotokom vremena, gube ;:
"briš-onJem", lj, interferencljom, Bltno je uočiti da se radi o "brisanju '; a ne "pomicanju ", kan štoje lo najčešće',
slučaj kod kratkoročnog pamćenja (analogija za kratkoročno pamčenje je s popunjen om klupicom, pa kad na
nju Sjedne/oš netko; krajflf/ padne s klupe). Pritom je važno uočili da krug nije ispunjen, več]e šupalj i da pot- '
PUtlO olnijmljuje slovo. Meduttm, več je i 10 dovoljno da se pobrlše ciijno slovo iz ikoničkog pamćenja! Autor!
smatraju da vrijeme od 200 do 270 ms uključuje i trajanje "čitljlve" ikone i vrijeme iščitavanja. Na temelju tih.
rezultata procijenili su daje trajanje lkonlčkog pamčenja Između 250 i 300 ms, što]e nešto kraće od procjene.
Sperlinga. Budući da se u njihovim pokusima ispituje ikonlčko pamćen ja som o za jedno slovo /I svakom
pokušaju, nema pojave izlazne inteifercnajc I stoga se njihova procjena dtžl točnije određenom.
Enksen i C'ollins (1967) također nalaze veći kapacitet ikoničkog pamćenja od lei iri znaka, koristeći metodu
"podražajnih polovica" (polovice su besmisleni rasporedi točaka kaji upareni II kratkom vremenskom intervalu
daju ingraine). Time se Izbjegava podjela pažn]« na markere i podražaje. Uz istovremeno zada vanje obiju
polovica (tj. 'interval od Osec) točnih odgovora je %'jl, a uztnlenat zada vanja polovica od 300 /lIS tO("1I0st
pada
na 30%. Daljnje produženje mlenala ne donosi i daljnji pad točnosti.
Walsh i Thompson (1978) nalaze kod starijih ispitanika skraćenje Trajanja'lkoničkog pamćenju 1111 24S ms,
odnosu na mlade ispitan ike kad kojih je trajanje u prosjeku 289111s. Također smatraju da se kod starijih
II
smanjuje tempo "iščitavanja" u djelomičnom irvješću, lako da' stignu "pročitali" marije informacija i<.il\OJlia().~
pamčenja prije nego što se 0110 lzgubi. Tuirev (1973) i Wa\sh (1976) nalaze da mladima treb a oko 75111srio
obove sve faze perceptivne obrade Jednostavnog podražaja visoke podražajne energije (npr. slovo Il). Walsl:
(1976) na starijima (60do 70godina) nalazi oko 25 ms duže vrijeme potrebno za "j§Nlavanje"s ekrana su santo
jednini zadanim slovom. Dodavanje pojednog slova produžuje proces kod mladih za dvadesetak II1S,a kod stari-
jih za tridesetak ms (Tl/alsh i Prasse. 1980).
Sakilt (1976), sumirajučt rezultate istraživanja o prirodi ikoničkog pamćen ja, nalazi jake dokoze z.anjegovu
retinalnu osnovu. Smatra daje riječ pnenstveno o zadržavanju pobudenosti štapiča rutine. lkona se, poput
paslike (ili izv. naknadne slike), pomiče kada se pomiču oči. što je još jedan dokaz za relmalno porijeklo.
Međutim, ikonlčko pamćenje sejavlja i kod slabih intenziteta osvjetljenja, dok pasllke nastaju uZ, intonritctsvjctlo
koji pobudujebarem J% folosenzltivnog plgmenta, a najčešće 30% do 100%. Ikoničko pamćenje traje dio
sekund!!. a paj'/i/f~ mogu trajati-i više od dvadesetak III/nula. Ikoničko pamćenje ~e može promatrali kao slaba
paslika, ali čim se da Ima više argumenata u prilog tome da se ne radi samo o kvantitativnim nego i (}kvalita-
tivnim razlikamo. Međutim, većina autora ne slaže se s mišljenjem Sakitlove o fiziotoškoj osnovi ikoničkog
pamćenja. Haber i Standing (1969). varirajući inlena I između sukcesivnog zadavanja podražaje (dijelovi kruga)
u isti dio vidnog polja dok se ne dobije cjelovita slika, procjenjuju daje trajanje ikoničkog pamčenja oko 275 ms .

...-.... _-_ _---..•.. ------------------_._._----_ __ _ _ _ _ -

34

/.\'1; rcrultat dobivaju varirojuči zadavanje podražaje samo jednom oku, ili naizmjence jednom pa drugom. Taj
nola; upućuje 1/iI lo doje mehanizam za percipira/Ije ikone smješten centralno (u mozgu), a Ile u štapicima re-
line.

Turvey je' (/973) jasno pokazao da maskiranje unazad. može biti demonstrirano na dvije razine obrade -
perifernoj i centralno). Peri/crno maskiranje javlja se kad se cilj i maska '(odaju monooptički (samo jednom oku)
i više j« povctuno spodrožajnom energijom maske nego s intervalom između zada vanja cilja i maske. Centralni
lip maskiranje javlja se uz dioptičko podraživanje (cilj se zadaje jednom, a maska drugom oku), il veličina
<:JekIII rnask iranja višeje povezana s vremenom između pojave cilja i maske nego s njihovim podražnjnun energi-
la/na,

Duiin]! dokaz protiv dominantne uloge štapićo u ikoničkom pamćenju pruža rad Averbacha /: Corietlu
( 1961): uspje/il/osi ik011ičkog pamćenja prema mjestu podražaje u vldnom polju bilaje najveća u područjufovee,
/I kojem su smješten! isključivo čunjiči. Walslr i Prasse (1980) navode još dva važna dokaza protiv tvrdnje du je

.fi~iolo;'k{/O.\'IIOi'l/ ikoničkog pamćcnja u štapičima retlne: "

U svi su ispitanici
u eksperiment/ma Sakittove provodili duži period u mraku, kako bi došlo do potpune
rekuperacije oka (povecanja osjetljivosti vida u tami). Sakittova Ilije navela niti jedan eksperiment o ulozi štapiča
pri ikoničkom pamćenju za nerekuperlrane ispitanike;
21 postoje jasni dokazi da su informacije o bOJIdostupne za vrijeme tr:ajanja ikoničkog pamćen ja.
S\~e ovo jasno govori da štapičt retine ne mogu biti jedino mjesto z~ ikoničku pohranu, Wesselles (1982),-.
smatra do ikoničko pamćenje ima dva odjeijena izvora u čunjićtma / štapičtma, te da "dio" ikoničkog pamćenja
kojem je porijeklo u štapićimamožda traje nešto-duže. Walsh i Prasse (,J980)-zaključuju da još nema dovoljno
čvrstih dokaza za rješenje dileme je li mjesto tkoničke pohrane periferno (retinalno), a perceptualnog mehanizma.
<.0 ikoničko pal/t('e'1i~centralno, ili su oba smještena centralno. U svak~m slučaju rane faze perifemlh procesa.'
moraju rovršit! prije nego što počnu prve faze centralnlh. Uslučaju slabihpodražajnih energija centralni procesi:
moraju "pričekati" završetak perifemih procesa u svakojfazl analize. K tome, za raspravu o važnosti retine kao
mjesta pohrane senromih informacija bitno je naglasiti da jak bljesak potpuno "briše" sadržaj ikoničkog
pamćenja.

U raključk u o ikoničkom pamćenju, o kojem još uvijek ima dosta nesuglasica oko kapaciteta, trajanja l fiz-
iološk e osnove. treba navesti Neisserovo (/967) viđenje ikoničkog pamčenja: ono sarži skup obiljeija dostupnih
procesima prepoznavanja ob/ika nužnih za identifikaciju objekata koje gledamo. Znači, nakon što je
uspostovljen») ikoničko pamćenje (stvorena ikona) slijede daljnje/uze obrade koje dovode do procesa percipi-
ronja vidcuog.

Vrlo brro nakon početnog zamaha u istraživanju kapaciteta, trajanja i prirode ikoničkog pamćenja, usli-
jedila su i istraživanju auditornog senzornog pamćen ja ili tzv. eholčkog pamčenja ("echoic memory"). Korištene
.I'U uglavnom dvije me/ode - ekvivalenti onima iz istraživanja ikoničkog pamčenja, To su metoda djelomičnog iz-
vješćo i m ask iranje unazad.

Trajanje efikasnog. ehoičkog pamčenja je ispitano u više eksperimenata. Npr. Treisman (1964))e dihotički
{svak. 0111uhu st' preko slušalica zadaju različite ulazne informacije) zadavala prozne tekstove uz pomak 1/ fazi (u
jedno uho slii.t' ranije isti tekst). Zadatak ispitanika bioje pratiti tekst zadali samo ujedno uho (tzv. "shadow-
ing"). ['ovremcno ih se pita da ii je isti tekst zadan i u drugo uho (ono na koje nije trebalo obraćati pažnju). Uz.
pomak od 4.5 sekunde ispitanici su još uvijek 1/ visokom stupnju davali točne odgovore. Radeći istom tehnikom,
Glucksberg i Covvan (1970) dobivaju vrlo slične rezultate. Ispitanicima je li jedno uho zadavan niz riječi sa
"at/alkom da ili prate, (/ ulaz /I drugo uho, koji se sastojao od riječi ipovremeno neke brojke, trebalo je za/le-
mariti. Uz mzliNIO dugačak interval od pojave broja ispitaliika se pitalo .da lije čuo broj. Pretpostavka je da se
ispltanic], oko ne slušaju audltorni ula; u.to uho, mogu osloniti.jedino Ila :sel1.1;omi
trag "zadal/ug uniju.
Provedeni su i eksperimenti u kojima ispitanici slušaju traku Ila kojoj su snimljeni ciklusi slučajno fluktui-
rajuč» huke. Dužina ciklusa se varira: npr. ponavljanje može bit! svakih 0.5, 1, 1.5 sekundi ild. Kod bi ehoičk o
pamčen]« trajalo samu 0.5 sekundi, onda se ciklusl od 1 i ].5 sekundi ne bi mogli percipira/i.

-------

,
 35

Premda postoje određene interindividualne razlike, većina ljudi može uspješno otkrili ritmičke cik/list' ra
kojeje potrebno trajanje ehoičkog pamćenja i do Irisekunde.
Mossaro (1970) za određenje vremena potrebnog za prepoznavanje sadriaja ehoičkog pamćcnjo koristi
tehniku maskironja unazad. lspitanicima se zadaje 20 ms ton od 870 H: (imenovali kao visoki), ili tali od 770
Hz (im el/ova Il kao niskl), U varijabilnom intervalu izajednog od la dva Iona zadaje se Ion od 820 Iizs ciljem
maskiranja unazad. Uz maskiranje koje sejavlja u intervalu do 40 ms ispitantci su na razini slučajnog pogadanja
da lije prethodno bio radan visok lli nizak fono Ta upućuje daje potrebno više od 40 ms za određenje sadržajo
ehoičkog pamčenja.

Ehoičko pamćenje je usko povezano s percepcijom govora: npr. besmisleni s/og "bali" pobriš« verbalni
sadržaj ehoičkog pamćenja, dok čisti Ion istog trajanja i intenziteta kao besmisleni slog nema tako jak IIljec{lj Ila
ehoičko pamćenje. Dakako, ehoičko pamćenje nije ograničeno samo Ila govor. Npr. kad liam sc u vožnji auto-
mobilomjavi neki "sumnjivi" rvuk: iz motora, onda ga pailjivim.slušonjem nastojimo iz mnoštva zvukova motore!
izdvojili. Da bismo II lome uspjeli, taj zvuk nam mora još neko vrijeme "zvontti" u uhu (poput jekc ili elia). '
Na kraju ovogpregleda novijih istraživanja o senzornom pamćenju može se 'zaktjučit! da jo§ uvijek "ima
mjesta" za daljnja empirijska Istraživanja I teorijska objašnjenja.

Kratkoročno pamćenje arlletla (1932). Analizirao je odgovore ispitani-ka

) $U se IilR"Oi1r.VLl:rti!'i5tIU'gackogvreii1eiii\'m:-
.)~Iakon što ie informacija bila nakratko
"zapisana" ili zvučno "snirn~ena" u našem senzbr- bali što ~jii-nijc dOsje!i(i jiiill~_l~ri~~.·~i~k-;đ~tJe
nam pamćenju, ona dolazi ti ktatkotročno pam- ~Ilalizirao odgovore na tu prič~LIuIQj~~itL.J2!:f-
4,~nj~ Tu j~.!!!..o Pill!1!!!ianjem ~afu:.~o- pričrrna kao u dječjol igri "J)oj;Y!lli:!lQJLlgJQ.IQ11a"
liko ~9Q. nam vremena treba. rnformacije kQil.o:la '(plvi ispitanik ispriča priču drugom ispitaniku
je iz nekQg~Ioi1]Cr1a pažnja kodirajll.-Sc onako kako ju je zapamtio, ovaj trećem itd., a
u kratkoročnom pamćenju. Naime, infonnacije ispituje se zadnjeg ispitanika u nizu) .. JaSll1L se
koje dolaze LI kra1J<brotno pamćenje moraju se pokazalo da odgađanje dosjećanja .. od nosno višek-
"--- • m _ .-----.-

tako promijeniti ili interpretirati da budu smislene ~ttla promJena prenosilelja !~iče _~y-<!~s!o
za pojedinca. Kodiranje pri pamćenju zapravo je značajnih razlika u saQ..rž<iliL.J~ll!igl}9g>_~I~L§.e
promjena infonnacije li oblik koji se može po- prvenšlveno pripisnje osobi tost in~~.E.fL~Q!1 irtl !liu.,
Ill'll!~lt~::tl1.1.$mjCJ,romlg". Na takav se~naČil~ inf9r- U kratkoročno pamćenje osim iz scnzornog
maci]e r)f1Pii:l)lii. Z(I pohratHl. li dMgorQčn(L.PAl'n~ pam6e-n;a-in[ormacije stiŽu i iz tllI-gul~:;lJiliil1:~;;l-
.~~1}~; Ć~RIe,'"RTtOštOJe-vldjjTV(;-ilzsmze--2 .2 I,
Kodiranje se odvija po kontinuumu složenosti krarkoročno pamćenje nam služi za obavljanje
od sasvim jednostavne perceptivne analize, pa sve triju različitih funkcija:
do vrlo složene semantičke konceptua!izacije. Ko-
~imD: ---
@ !.l~1I11 info!ElncQ;~~~~,c_~a .~~.~'.l~I"ilie,
zad~g_,i~....JiQllav:lli!Dl~l!L!LJl.C)lf.O!1)ijenjenu
@ smanjiti količinl.\ i~ija koje treba...Q9- jllillku~dok Ilf\!!ljc potrebna, E-~~~~11-~~_~1.~!L!4.l!pl,
hraniti na taj način što odbgcujemo llcy;)žll.Q..L.l;e- Na primjer, nazoverno telefonske informacije i
~undantno;,. o: h<A.Al\~ytđ' - ako ne zapišemo broj, moramo ga li sebi
ponavljati da ga ne zaboravimo. !J_.1Q,Lje_ fa~!
@ ~kšfJli buduće pronalaženje informacija )raU<0l'očno palll_ćdlje .Q~~iV!!__~_o~l.eta!lie -
...nL.1l)j načjn da njihovu pohfiiliii:J;čjlluu~
al(.2...Jl~-'l.oLlli1illIy]jaIllQ.hm.L.11eJto ncst o upitu.
__b..?lj~IQLt~~borirano kodir~
-q~aboravimo broj! Tipičal1 Z;JC!;il,;k ·I.a-t:,i)ili-
~ .- __ .
Kudiranje je jedinstveno za svaku osobu. To ._J
vanje ove funkcije kratkoročnog pumćenj.r je
je izmedu )st<\log pokazao i čuveni eksperiment
...----------- ._---'- raspon brojeva unaprijed (koliki niz ncnoveznnih
 36
•.•. -._-----_._--------
I
XTQCRAMS XT@CRAMS
VARIJABILNI
MEĐUPODRAŽAJNI
INTERVAL
PSEBOMKZ PSEBOMKZ

Slika 2. 2. 2. Podražajni materijal li eksperimentirna Averbacha i Coriclla (1%1)

brojeva možemo zapamtiti u jednom zadavanju). Ako broj !24315 rastavimo na 124 (npr. model
Zanimljivo je da je taj raspon po prilici jednak Finta) i 315 (npr, jedan više ud PI), ne oP~.
broju čestica koje se' mogu ponoviti za oka dvije terećujerno ~apacitet kratkoročnog pamćenja sa'
sekunde. l3u(i;ll:i da su kineska' imena za brojeve šest, već sa dvije čestice. Vidjet ćemo da se ila
znatno kraća nego engleska ili hrvatska (koja su tome zasnivaju neki mnemotehnički postupci.
otprilike jednako dugačka) razlika u rasponu
Zanimljivo je da je još Ebbinghaus (1885;
pnmćenja je očita: oko 9,9 prema 6,6 čestica u
prema Wilhite i Payne, 1992) našao da u jednom
korist Kinez;)! .
čitanju može' zapamtiti izmedu 5 i 9 konsonanr-
.. ~,' al~_..!!~!:~_~~or~~?lJ~-~l!ži r~k, vokal-konsonlmt trigrama. što odgovara' modernoj
onda IC' Ili.IS[OJUlIO t.1ku kodirati da Jc_š1.<Lll~C- procjeni raspona pamćenja. Ali kad je pokušao
~llj~",Q6hrmrrIlT(),. [p,\;ni-~ za ispitivanje ove pamtiti niz od 36 trigrama nalazi da mu nije do-
funkcije sadržc-uvođel1ie raličitih vrsta ometanja voljno 5 pokušaja, već je trebalo čak 55 pona-
procesa kodimnja: vljanja!

~ka\LnaiH 1~ ncka info~acija, olld~z

dugoročnog pamćen:" vratimo II cratkoročnć. Dugoročno pamćenje
ihlduJ[Cii!1n(Ji!ohično oeŠto ~fa(~r-
Ono što laici podrazumijevaju pod pojmom
fl:t~t;U~lIll-;-~ak-It~II-kITii:k~~~a
pamćenja u vremenskoj podjeli pamćenja upravo
Ihl.l_~.nJllO f"fuillilll IlHmcclll~lJ~ 1iUi{;,ill,.1 zadatak 'ta
.-..-. --.' ....- ------=
ispitiYal~ie-~li J.i.:lg.,..})aHlćC1tJ~-l:t.\! 'aS)(1I1 pam-
je dugoročno pamćenje .

ćenja-_ll[lazad (ispituje sc koliko se dugača niz Scnzof!lO i duaoročno pamćenje il1mj\0!~ti-

'l1cpovezalln1hrojeva može ponoviti u obrnutom čki ~l~lH:lI11,. dok se ln-
redoslijedu od zadanog). 'ffiriiiiicije iz sen;;~~će~YriD-brzo--gUl5C, a
s~lnoriialidi o ::J1.illll]'illlcija=n';-..k~--o6ra.Q.Wa
Da bi razumjeli ljudski govor formiran u
rečenice moramo imati neoštećeno kratkoročno
paži1Ju::od~a daljnjll. Q.2ra(!~ veli~~!?I9i_lllJhr~
matija u dugvQJcnolTly__ __ ~ pamćeldu ost(\je cijeli živol.
'., ._ '"'""'.,....~~
pamćenje, jer treba zapamtiti početak rečenice i ~ . __.,.-_0""'* .•.....•__
stovl~lrna autora k(~i smatraju da. se sve 111101'''
zatim ga povezati sa sredinom i krajem rečenice u
macije koje smo percipirali pohranjuju ti dugo-
logičnu cjelinu.
ročnom pamćenju i da one tamo zauvijek ostaju,
Kapnci~,.kHttkorQčn.QlLI-~~~.l!. ali da zbog problema s pronalaženjem tih infor-
~'105nzffiCđLf.l2l;:.LLdevct nepovczanih čeStic.!!. To macija mi imamo utisak da smo ih zaboravili!
znači da se odjedno"ii1mOZe zapamtiti npr. toliki
~. 'en'c mora biti dob~~.orga:
broj nepoveznnih brojaka. Međutim, grupiranjern
Itizirnno, it~r g<l ne možt:mIL.ll . ,trL.:Q..,.preglgdHl!
l,l:o/,\'!!lQ:,*nl~,llo pnvS~i.!llJgr~m'(;en.ia.:..
j .•..•.
.kao kratkoroČl)o p'lmG~I'l,ietražcĆi potn;bnll infor-H'
Ako' npr. niz bmj:lka 1492 ne 'iiIožemo osmlsliti
'!)lllc.tiu.-p~lcćanju iz dugoročnog _p.am<..4>-nja
kao jedan
Amerike).
hroj (godina
onda moramo
Columbova otkrića
paml iti četiri čestice. _._
osobito ...•,,_... --
su važni tzv. ZlllIC~i(~;lIljc
tricval cl}cs"), koji nas "vOd~
-,
llič područje
C'rc~
 37

pamćenja u kojem bi se mogla nalazili žcljcJllLČeB- pamćenju prvenstveno temelji na fonološkim

li'Ca: U nsnovi- sc-'r1ldlo istom načinu traženja in- ka~~iTkal11a-'rlječl,'-za kodiranje li dugoro-
fonn;icija kao što ključne riječi i razni indeksi u čno-~ J?~!ilĆe~VlI .2~.~A.l~:f)i;l9UiL~ilj~ICJ1U pr-
bibliotekarstvu pomažu da se dođe do tražene ganizac(ja. To se jasno pokazuje u eksperime n-
publikacije, Da nas znaci za dosjećanjc "vode" u tim; gdj~-se varira vremenska komponenta ispiti-
željenom smjeru pokazuju pokusi u kojima se vanja parnćenja (neposredno za kratkoročno i
uspoređuje vrijeme reakcije na ovakva dva pi- odgodeno za dugoročno) i sličnost z ndanog rna-
tanja: teriiala za interferenciju , koja može bi Ii ••kust ička
ili smislena. Utvrđeno jc da akustička sličnost pro-
al "Recite voće kojem je prvo slovo (kraća
izvodi znatno veću interferenciju II neposrednom
stanka) "o"?"
ispitivanju parnćenja, \l smislena sličnost LI odgo-
bi "Recite na "o" (kraća stanka) voće?" đenom ispitivanju pamćenja.
Budući da je odgovor na prvo pitanje znatno Schab (1991) navodi daje i kodiranje mirisa u
brži, može se pretpostaviti da nas znak za dosje- kratkoročnom pamćenju perceptivne prirode, a u
ćanjc "voće" dovodi do našeg "popisa" ili "kata- dugoročnom pamćenju semantičke prirode (napo-
logavoča, aktivira ga i sad treba samo prepoznali mena: način na koji su informacije reprezentirane
potrebnu I. informaciju koju zahtijeva drugi znak za , u dugoročnom pamćenju od velike je važnosti za
dosječanje; Znak za dosjećanjc "o" kao prvi zadan . teorije ljudskog parnćenja. Autori poput Ander-
znak- ne vodi pretragu LI neko uže vpodručje sona, Bowera, Collinsa i Guilliana predložili" su
pamćenja i tako dugo dok se ne zada' i sljedeći niz modela za to. Razvoj računala Je omogućio i
znak za dosjećanje - "voće", od prvog znaka nema izvrsne simulacije procesa predviđenih tim mode-
neke koristi. lima. Budući da il većini modernih knjiga iz po-
Drugi ~in korište!lia z.uakova za cillsjctapjo dručja kognitivne psihologije postoje prikazi tih
je fi/lilOvo ~rcdbLa~~acinl.LkojLsu....kori- modela, ovdje neće biti prikazani Inpr. na našem
št§T :QrLpohrani te čestice - možemo ih~ati jeziku može se naći u Pečjakovoj "Psihologiji sa-
znacima za kodiranie. ~ j jesu najdjelotvor~iii ·znavanja", Sarajevo: Svjetlost, 1982j. Za proble-
iila~ 7,<'1doš[ećanjr--k.bJi Stue javIli i ~ vrijeme . matiku svakodnevnog pamćenja, koja je LI središtu
pohraHe; i~toll1jeslo, isti ]judi. isto .litanj~i. Svi interesa ove knjige, ti modeli nisu od presudnog
zn111l1o da kad npr. sretnemo neku osobu prvi put značaja zbog Svoje artificijelnosti i ograničene
nakon što smo je upoznali na zabavi, spontano se općenitosti za ukupno ljudsko pamćenje jer se
prisjetimo i 'ugođaja koji je vladao na zabavi, ne- bave uglavnom samo semantičkirn pamćenjem).
kih drugih osoba koje smo tamo sreli, jela koja
Da se kod verbalnog učenja ne koriste samo
smo jeli i si. BuduĆi da je naše pamćenje na
verbalni znaci za dosjećanje pokazuje i ovaj ek-
složen način povezano s procesima predočivanja,
speriment: zadatak ispitanika bio je učili masnije
često je dovoljno samo predočiti neki od (u šireni
otisnute riječi uklopljene u smislene rečenice -
smislu shvaćenih) znakova za dosjećanje, pa da se
npr. prva grupa je učila rečenicu ·"Cov.iek je
oosiećanje ostvari.
ugodio pianino". a druga grupa je učila rečenicu
l;)ak-ako;-vettlti-f;0--diQ znakova za dosjećanje "Čovjek je podigao pianino''. Uz znak koji se od-
~gog~.~Y\2&..~stOg zajedničkog pojaldji:\lanja-S.... cilj- nosio na melodiju bili su uspješniji ispitanici iz
nom (traženom) inrormaciiom može klasificiratl prve grupe, dok se uz znak za dosjcćanjc o težini
kaojUf;';'-;lsocijHcUa. !akođerje poznat~ra su ("nešto. teško") bolje .dcsječala druga grupa. Da-
ot!fcđćiiT 'rni~lo često....s:uažnL.zuac~1-{~osje- kle, lspitanicinisu kodirali samo scmant ičko zna-
čmlje . rjr~ŠIih
.•.,.......~.,~
dug,ad.ljil. čenje riječi "plani no", već i ostale aspekte njegova
'lzmeđu-kodiranja u kratkoročnom i dugoro- značenja.
čnom pamćenju postoje određene razlike. Dok se Damo li ispitanicirna na učenje listu od npr.
kodiranJe-~g materijala u k~A9ffl 30 riječi u kojoj su pomjjcšanu imena biljaka.
 3X

damo znak za dosjećanje - npr. koje je pokućstvo

bilo zadano, opazit ćemo bolji uspjeh u dosje-
ćanju. Osim toga, utvrditi ćemo i da su ispitanici

I] .[~Illl
~~pal1llili. lJ.E1.!J!.!'.::Y.llic!\.Ql1t<.lE.~D..ih
nego apstrukt-
_..n.~}~jf!1!!.v?;. T(),~.-.e....-Objašl\iaY'l_"Diu.~!.Cj?i!I'-~a se
pri pamćenju djelotvorno koristimo predočava-
lijen"): -slY;;:;!!ljcn1'-~UiZ~;''1ih predt)džrlb~1.--Z;:;- kon-
"KI~e!nepOJmove -pl'l1vi~ znatno-iilkšt~. N~laj
način stvaraju se dvostruki tragovi parnćenja: slik-
qY.m--:r;::vc(l'illliil,~Il(iU~) da še-zaapstJ'akt~1e po-
. \
jmove obično stvara san;;;veili7tTJi'i~:.rra1h-Jl!?Đ.i!rJF i
vlerojaiiillš! zadržavorua i pronalaženja tihp.o-
iuiQv:i-- (napomeml;-O tome će kasnije sm vIre
riječi).
Općenito, djelotvorno pronalaženje možemo
objasniti analogijom s knjižnicom: katalogizirati
knjige prema veličini ili boji nije efikasno, dok
prema sadržaju jest. Npr. ako se li nekoj knjizi

I
obraduje problematika ovisnosti o drogama, Ona
»Već smo bile u ovoj' sobi. Sjećam se protupožarnog može bili zanimljiVi! psiholozlma, liječniCima, soci-
nparntn.«
jalnim radnicima, krirninolozima ird., n to znači da
joj je moguć' pristup potencijalnih korisnika.
ptica, PO,kUĆSlvCli apstraktni .pojmov~ (npr. slo-
raznih strana. Na isti način neku informaciju. u
bo da , strah, poštenje i si.) i onda ih pitamo što su
dugoročnom pamćenju možemo koristiti u razne
sve zapanulll, utvrdit ćemo sljedeće: ispitanici će
svrhe, pod uvjetom da imamo pristup do nje, Kad
sc najčešće pokušali najprije dosjetiti riječi iz
pohranjujcm» neku informaciju=ne možemo pred-
jedne, zatim ii'. druge kategorije riječi itd. Dakle,
vidjeli sve situacije u kojima bi num ona mogla
Ilil$!il.i.e.spont a Ila organizacija materijala. Ukoliko
dobro poslu/ji i i zato je 'važno da postoji više do-
ni'su s;;mT-prr,!ošjec'i.i'ii.iIi06:iVnrg'rlipTiiiiljc, ako im
brih puteva ZJ njeno pronalaženje.

Promjenljivost dllgol'(J('lIogplJlIIćellja

Jcdnn 1'/,\((1 usu {JoknZflje izvrsno dugoročrro jW/IIt'e/lj<':zn potrebe svojih Iun] . .č>vol<ojl!/I'O pregleda SI/ije?;d"
dll utvrdi "dJ!i!., lli lau« treba t/olJijt!li 8u.~i(!Jlic:(). liko SII larve mlade (I(ul0 mauiejedu od starijih lani) I/ili akn
iI! (HIti/o //('ptrjed""ih };1I.r/"lIim, ta] dan čc iii OS(I manje dOI/ila/i. Kad:::(/ vrlfpaž!jiv pregled I;nijf!:;.dn, osu kreće II
/(JI' i t11!/lO~IJ'(.·.(jJl(Jdonos! tl(ll/"'ei)r/II "mj BI/.Velli<;o. Medutim, 0/1tJ što osa ne /floti: loja promijeniti zapis 1/ svojem
r/tt'OI'Ot'J/tllII !1II/1J("I!lrjU Z,'/ ;«i /(111 Il stučajn tilI St! "bg()di neka pro"!I/J}JU. Naime. ako joj se ukrade' dio gusjenica
i<,i,:llije<.t/r/ ili I' I/(/doe/(/dio gusjenica, osa će donijeti planirani dio gusjenico bez. obzira .vto lo <Ilači gladovanje
Inu! 1/ prvom l'III/'rlj/!, odnosno pretrpono gl1i/ezdo II drugom.
Do/tle, dtr,f(<ll'obw tuunčenje II! vrste osa je sovršeni) ZtJ nlene svakodnevne aktivnosti, al! ne pokazuje p/as-
ticitct. Nu, na SI"(J,'U ta nien« lurve, lOj loj plasticltc: i Ilije potreba» jerne iS!ražiy'u ZI1WI.'I11!.mici svaki dan može li
osa plvmiiellilij"(/'IIJIII "~(/{JI~'lJn1J" noruku. Ovakvo i slično istraifvan]« pokazuju da različite vrste organizama
l'okO?Jljlt r. ttlićite ra]: I!I 11/.\'1; J!fIIll(lJ1!il(. I '.

Kod ljudi velik '{)Iaslieilel" pamćenje omogućuje vrlo složene kognitivne procese koji se javljaju kod
Ije;Yol'(IJ!ia problenm, mištjen]a, djelotvornog planiranja i kon/role ponošanja i si.
 C1WtA/u~~if 39

~da..Je ...-z'Lllm!J:L.naiYllŽniji d~~gQročr~og nih eksperirnenata s ciljem utvrdivania kako suh-

pamćenju onaj u kojem se nalazi mIŠ~ __ X,ll.l1gjc jektivna organizacija materijala za učenje djeluje
uobličcnq j:i.l~1l1la_Isiinr501imn l1l[Odt!~2!očnom na pamćenje. Dva eksperimenJ'L.1JL11l01; . l:!jasno
pamćenju. il~mo I?~!:tr~~~ne informacije ;~Osta- pokazati ,..- -
lih ()sj~lil:,~__okllS.!:.L-'JJiIis~>ZYI.iiSove::-jjpcnli::,Yib;a- ~ng (1966) je lspitanlcima prvo dno ela
~ii~.lA
koje Baddelev (1982) naziva percepti- nauče listu od ® riječi kroz 12 pokušaja Zatim le
vnim dugoročnim pamćenjem. Taj. dio pamćenja
je uz neoštećena osjetila uvjet za postojanje uspje-I
l polovici dao na učenje sasvim novu listu od
riječi. Drugoj polovici ispitanika t a kodcrje clao
18
na
šnog prepoznavanja oblika. učenje listu od 18 riječi, ali sastavljenu na taj
Budući da je za ljude od izuzetnog značaja način da je u slučajnom redoslijedu bilo pomije-
primanje vidnih informacija, opravdano je pret- ša~o 9 riječi s prethodne liste s 9 novih riječi.
postaviti da postoji vrlo, dobro razvijeno slikovno Ponovo su svi ispitantci imali 12 pokušaja za uče-
dugoročno pamćenje. Ono oko čega se znanstve- nje. Ako se učenje osniva na postupnom uspo-
ruci ne mogu složiti jest to da li postoji jedin- stavljanju asocijacija iz~eđu pojedinih čestica, kao
stveno dugoročno pamćenje ili je ono podijeljeno i na kontekstualnim ,informacijama (da su riječi
prema ulaznim senzornim informacijama, tzv. vep jednom naučene), onda bi ispitanici s pola
'pamćenje prema senzornim modalitetima.' No, bu- starih, već naučenihj riječi trebali lakše naučiti
dući da zakonitos.ti zadržavanja i .gubljenja infor- čitavu listu od 18 ~!ječi. Ako je za pamćenje
macija uglavnom vrijede- za informacije usvojene važnija subjekt ivna organizacija materijala koji
kroz različita osjetila, u -daljnjern-će se :tekstu du- učimo, može. se očekivali svojevrsna intcrfereneija
goročno pamćenje .tretirari .kao': Jedinstven <sustav, stara-nova lista, i sla~vi uspjeh grupe ispitanika s
koji sadrži pohranjene informacije-iz različitih os-. mješovitom listom. Rezultati SlI govorili u prilog
jetila. drugoj pretpostavci, jer su ispitanici s'mješovitorn
listom samo u prvih nekoliko pokušaja bili uspje-
šniji od grupe s potpuno novom listom, koja je na
Organizacija materijala u dugoročnom pamćenju kraju pokazala veći ukupni uspjeh u učenju druge
S razvojem kognitivističke psihologije !:la..2§Q: liste. Kao da je prethodno stvorena subjektivnu
bu_ ko~~led!l ~(;!~~ pasivnog pril11alf~Jja organizacija sprečavala uspostavljanje nove or-
inr()r~iEJ_-Yc.t, __itL9JJn._akLi.Y..no organjfira .[la ganizacije.
vlastiti način. Još je 1932. godine Bartlett reagirao Tulving i Osler (1967) dobivaju iSli nalaz ra-
-~aarliricijclnost eksperi menata u Ebbinghausovoj deći tako da svi ispitanici prvo uče listu s I ~ riječi,
tradiciji. Poznat je, već spomenut, njegov eksperi- a zatim polovica ispitanika uči 9 potpuno novih
ment u kojem je ispitanicima dao na čitanje jednu riječi, dok druga polovica uči devet riječi s pre-
indijansku priču, zapadnjacima u velikoj mjeri mi- thodne liste. Ponovo se pokazalo da jed Ilom pro-
Sličnu, te je zatim u različitim vremenskim perio- vedena subjektivna organizacija škodi stvaranju
dima ispitivao dosjećanje te priče. Premda je nove organizacije sa starim česticama,
dosta u tom eksperirnentu izgubljeno u smislu ri- Mi organiziramo pamćenje u skladu 5 našim
goroznosti kvantificiranja zavisne varijable (koli- llndtrašnJim kognilivnim shemarna. One određuju
čine zaparnćenog, odnosno promijenjenih infor- .n~LllJLQ.liL.9dllbir onog Št(d:Cln(L~?,tLI1i.~Ji~~-već i
macija), ono što se nedvojbeno pokazalo je da su pravac distorzija pri rekonstrukciji kQj~U~--2~vija LI'
ispitanici uvelike u svom pamćenju -izmijenili de- slučaju kad se ne [možemo doslovno do;;-iTti
talje, ponekad čak i osnovni zaplet priče. Pogled događaja, Npr. Piehert i Ande~~;;~ (1977) su ispi-
IHI dl1sjt±ćanjc kao rezultat rekonstruktivnittpro: tanicirna dali na čitanje jedan odlomak LI kojem se
~--"-~-"-"--"""-""'--------"--.---'--
e~U~lI(J se sve do danas. opisuje igra dva dječaka LI jednoj kući, Polovici
U novije su vrijeme Tulving i njegovi surad- ispitanika rekli su da čitajU' sa stajal ištu proval-
nici proveli niz laboratorijskih, dobro konlrolira- nika, a drugoj polovici sa stajališta potencijalnog
 I

~ .,;
__ .__ jLl~f),.{

kupca kuće. Pokazalo se tla je dosjećanje bilo već da se radi samo o tome do koje je razine
snažno pod utjecajem pozicije s koje je čitan obrađena informacija - što je bolje (dublje)
ulomak. Npr. "provalnici" Sl! znatno češće za- obrađena, duže će se zadržati u pamćenju. Dakle,
pamtili da je u kući bio TV u boji, a "kupci" da je smatraju da postoji jedno jedino pamćenje nakon
IHI krovu bilo nnpuknućc. Međutim, najzanimljiviji senzorne faze pamćenja, Većina autora ipak sma-
je nalaz dobi ven kada su ispitanici zamoljeni da tra da treba zadržati podjelu na kratkoročno i du-
promijene stajalište i zauzmu ono drugo, z;lači da goročno pamćenje i navode za to barem tri
"provalnici" razmisle kao "kupci" i obratno, te da razloga:
sc ponovo pokušaju dosjetili što više detalja. Ispi-
al razlike li kodiranju - kođirunje 11 krarkoro-
ranici su se stvarno uspjeli dosjetiti novih detalja,
čnom pal11ćenitUe J1lY.Cl1.'i!~ellofo.neJnsk,L2.!:iloctc
koji su bili upravo u skladu sa kognitivnim she-
'C~~onlWU.lk.ust&ka..ill~nosl ma!erijala, .~ok
mama nove uloge' Dakle, u pamćenju je bilo još
dugoročno paJ11Ćellj~ ometa sem:lIuička, . po-
nekih informacija. ali one nisu bile dostupne kog-
jil1o'vriii'SHcHn:iL Te razlike U kodiranju LI najužoj
uitivnirn shernama pojedine uloge. Promjenom
su vezi TSlUidalje iznesenim neuropsihološkirn
persrekliYLmlieJ),~Lz...l..1ill&.lli.tivna shema, i na taj
nalazima;
il<i~I~Ililll.no nedos!.!:!Qne inrormacije postaju
l~I~}_\!Qne. bi lH)tl;.'!.c:.i iz nClIJ'Opsihologijc pukaZtljl.l ela
oštećenja lijeVI.'} hemisfereI1107,ga" (t'Zv:-7.'verbittnr;';
Vjerojatno su najizrazitiji primjeri kognitivnih fiei'i'i1šferekoctdešnjnka..LuJilizili~oJ.ar..aza ~g()yor
shema rl!4nj stcrcot ipl i predrasude .•••Skloni smo
,dOvode dQ..J?olešk6ca u korištenju kratkoročnog
dl)?r'?J?EIl!~LU.!:LQW!gj:0~ ..ksili,.potvrdulu naš~e- pamćenja. Poremećeno funkcioniranje dugoro-
<otipe illred raslli.e.JJfJ: ..SILrlubnuJ.kll1p.a,il.LJL!!!~e
Čnog pamćenje povezano je s oštećenjima obje
},pgnilivne sheme. Npr. Snvder i Uranovitz (1978)
mozgovne hemisfere, osobito tcmporalnim dije-
su ispitanicimad:iIT na čitanje priču o Betty K.
lovima i tzv, Papczovim krugom; ,
P, iča je uključivala i opise njezina socijalnog
života poput ovog: "Premda u srednjoj školi' nikad cl razlike u efektima novosti i prvenstva - (:Q~ i
nije imala stalnog momka, izlazila je na sastanke," razmjerno kratki interval od~<!@nja . dosjS:.0..!lja
Zatim su ispitunici dobili još neke' dodatne infor- ,(fj~ elckt novosti (dobro pamćenje za neko-
macije s ciljem stvaranja stereotipa. Prva polovica liko posIjednjjh čestica li zadanom nizu), dO~..Jla
ispitanika dobila je informaciju da je Betty K. kas- _ PJ!Ill~ljurvog i sre.d.l'\jeU~LlJi'la ncnJa takvo
nije počela živjeti lezbijskirn načinom života, a ·"Uclovavj\L (vidjeti sliku 2,[.1). Međutim, upravo
lli uga polovica' L1a se kasnije udala i živjela živo- na efekt prvenstva i na parnćcuji; Sr~dJljcg dijela
tom kuća nice. Prva grupa se znatno češće dos-
fi'iZLlClelujc . niz' faktora poput brzine 2.adav~llljil
jctila inlorrnacijc da 13clty K. nikad nije imala 'atO~QQl:ijl, bolje Je dugof<Jč,no pamćenje):
stalnog momka, il druga grupa je češće zapamtila uvoderue sekundarn'og zadatka (ometa---rzVođcnje
da je izlazila na sastanke. Očito je da su ispitanici .ri;~lditiUl); PQZ.lJutost (poznatost materi-
razvili različite kognitlvne sheme o životu 13c11y FII!! povoljno djcil!je na dugol'O&no pU.!!lccwe),
K., što je rezultiralo i razlikama u pamćenju de- tfoh (stanjC('jš'5'5C poktizujuslnbilc !Jovo du-
lal,ia iz njezina života, goroc~poJl1genje) l,:d, Važll~je i~uti dayi
ft -na~1ii lilktbti ne djchlju na efekt novosti,
I§CJi.~"-v'~~.tiie 'uz ]ulkc!oniranje. ki·<!.tkoročnog
ZakUučno o vremensko] IJodjeli pamčenja -lli:Jinćen ja. -> '.'
Postojanje senzornog pamćenja kat) prvog u Model parnćenja koji pretpostavlja postojanje
nizu prema vremenskom kontinuumu danas ne tri skladišta pamćenje lli tri faze pamćenja može
usporava ni jedna teorija pamćenja. Kao što ćemo se najslikoviti]e opisati analogijom sa zgradom u.
. ddaljllije· Yilljeli tI' poglavlju o dubln'j -ebrade ln-: kojoj je--knjlžnlca. ,zgrada- se' sastoji-od-staklenog
formacija, neki aulori smatraju da nema razloga predsoblja iz kojeg se dobro vidi i čuje (naše sen-
l<l podjelu Ila kratkoročno i dugoročno pamćenje, zorno pamćenje), razmjerno male čekaonice (naše

-- -----
 _________________________________ 1;1_
kratkoročno pamćenje) i goleme prostorije s re- proces kodiranja) dugo će se tu zndrž.u i. Ako niic
dovima polica popunjenirn s knjigama po raznim dobro upućen (loši procesi kodirunjn) i dude do
načelima koja omogućuju pristup cio tražene police ecljp- np-mR št o raditi hrzo će SC "izgubit i" iz
knjige uz različitu strategiju traženja (naše du- knjižnice, odnosno ako mu nije bilo posvećeno
goročno pamćenje), U čekaonici se odlučuje hoće dovoljno pažnje (premali broj ponavljanja ili vrlo
li: površno kodiranje) "uvrijcđcno" će 01 ići iz knji-
al posjetitelj (informacija iz senzornog parri- , " I" IH' c " posjetitclj
ćenja) poći u pravcu neke police i tamo sc raz- bi kratko zadržati u čekaon ici i izaći iz zgrudc
ličito dugo zadržati, ovisno o tome koliko je dobro (izgubiti se iz našeg toka svijest i). a dil ni ne zaviri
upućen. Ako nade zanimljivu policu (uspješan u knjižnicu.

Malo teorije za kraj: primarno i sekundarna pamćenje

I' Dužnost mi je upozorili' čitatelja da ovaj dio teksta traži dosta predznanja iz psihologije i tla ga sc ber, oPOS-
n~eliod nerazumijevanja -doljnjeg 'teksta može preskočili. Čitateljima osobito zal~teresiranim za procese rabo-
ga
rti~ljO/ijaip'~k bih preporučio. ,U okviru oVog teksta nalazi se jedan, još gušće tiskan dio teksta. Nazvali je "Za
onenajrudoznatije", ali vjerojatno bi primjereniji naziv bio "Za one koji vole mučiti vlastiti mozak" - Sapieuti sat
.,'
{pametnomu dosta}.

Ne samo zbog toga štoje dobro znana u povijesti psihologije pamćenja, već izato što se i dan-danasjavlja li
nekim modelima pamčenja, u ovom dijelu teksta detaljnije se obraz/ože podjela pamčenja na primarno i sekun-
damo. K tome, budući daje osnova za razlikovanje skladišta pamćenja način na koji se i: njih gube informacije,
ovdje će se detaljnije obrazložili i neki eksperimentalni nalaz; i teorijska objašnjenja II vezi os načinom tubo-
ravljanja.
Premdaje prethodno napravljena podjela Ila kratkoročno i dugoročno pamćenje, fenomenološki se /(J pod-
jela uvelike podudara s podjelom na primamo i sekundamo pamćenje, i najčešće se koristi sinonimna. Istini <.0
volju, treba reći daje izraz "primamo pamćenje' donekle opravda/liji nego kratkoročno pamćenje, jer informacija
može bili ponavljanjem zadržana u našem pamćenju Tako dugo sve dok smo budni: Dakle, ..!!.iJ.!! vrijeme
zadrž avanja osnOl'lIOsva :Hva te I'nite amćel1jtJJ već lO da informacija dolazi u njega primamo nakon što je
No, budući da sc lufonnactj« fI(JJce.\c7!llf1~j'i1ilfif'Ul(}J\li'!;(/7iil)rr('e1l7a;7i'i'~
iJbCltlieJ10 perce111JJ.ail1fl...illlJJliza.
";,;1 je kapacitet mali; a informacije iz okoline iiili našeg dugoročnog pamčenja brzo .1(' mijenjaju, 110<.i1)
"kratkoročno" pamćenje je u velikoj mjeri opravdan, No, kako god bilo, danas se ipak češće koristi irro :
"kratkoročno pamćenje ". Izbor naziva "sekundarna "ili "dugoročno "pamćenje je manje sporan . jersc li njemu in-
formacije najčešće ipak zadižavaju na duB rok,
Ova) prikaz uglavnom će se dizali kronološkog redoslijeda objavljivanja eksperlmentalnlh nalara i njihovih
objašnjenja.
U svojoj knjiZi "Načela psihologije" IV. James (fS<)I}D9SI) piri ekspliclle dijeli pamćenje 110 primarno i
sekundarno. Primarno pamćenje iijednačuje sa svjesnošču - događaji koji nisu napustili s\jCJI70,I'tdi< < .1'11 primer-
/log pamćenja. Ako neki događaj' napustisvjesnost, Il prestanemo mislili o njemu, a kasnije ga se dosjetimo, la]
je događaj hio dio sekundarnog pamćenja,
Sedamdesetak godina nakon Jamesa Istraživanje Bnnvna u i', Britaniji i pračllog para Pclerson II SAD
ponovoskreće patnju na razlikovanje te dvije vrste pamčenja. Budući da se li suvremenoj psihološko] literaturi
na/češce bez detaljnog objašnjenja spominje Bnnvn-Pcterson paradigma (izv. "Bnnvn- Pelerson ilistroclor lask ').
osobito u vezi s dokazivanjem postojanja više skladišta pamćenja, ovdje su detaljnije prikaznn a oba ekspert-
menta. K lome. njihova metodologija često je i dan-danas sastavni dio stožentjih eksperimentalni" nacrta u po-
dručju pamčenja.

'----------------------,-------------_._------------
 42

\ Brown (1'i58j JI' ispitunicima eksperimentalne grupe davao izmedu jednog i četiri paru konsonanata za
)'"'111(''''1.1''' li slijedilo ;h je pot puri brojeva, Svi podražcji bili su zadavani dostu brzim tempom od O, 78 sek~~ndi
iiJ" I:"rti, ti ispitanicisu
il: Čita'.':lI~glas, Odmah zatim treb~li su nap~s(JII '" ~on~o!lanala po redoslijedu ""?"
I UWIIV(//Ij<l. Kontroln« grupa nije Imala zadane parove brojeva, većje prije dosjećanja Imala prazni Interv~l od
I 4, 6SseAundi (6 x 0,78). Kolikoj!' ometajuči djelovalo umetnuto čitanje brojeva.jasno se vidi iz slike 2,2.4. Stoje
\~i§e čestica t:a upum ('i 1'(1 lije, većeje negativno djelovanje aktivnosli koja sprečava ponavljanje zadanih čestica.
I I'('H:,(>II / I'(,IN'S/III (1<J.)fJ) SII ispitnnicinia zat/tl/i II svakom pokušaju jedan Irigram kao zadatak za
\ r/".V·e/lli!i<' •• J <iJlldujjJ(:" aktivnost bilo je odbrojavan]e unazad odbijanjem po 3 od zadanog broja, Npr, ako je
) rnda» '.'"!I 751, "min /~\P;tal.l;d u;;l'ilam zuda« kucnnjem metronoma moraju odbrojavati 748, 745 itd. Interval
{ mm:wlljtl 'W'NUII je o.! ,I do 18 sekundi, i rezultati prikazani na slici 2.2,5 jasno pokazuju da sprečavanje
I ponavljan]« 1/1111 dramatićnt: pusljedicl! po pamčeuje čak i tako male količine informacija kao što su to pojed-
" illflt':l" {ri,l:nlJui

Woug!r i Norman (i965) ponovo nakon Jainesa eksplicite navode podjelu pamčenja na primarno i sekun- .
damo. Osobito ihje ('ot1imai(j-.!i!L!; se informacije izprimarnogpamćenja gube:

aj fJXll!tIIlieIllC~«'~.~I};~:L1Lv(!.(Lz!Jf)~~w;.JlmlQk(U!rj}!!!P1tI. b!!3..,!b{,~J~!l(Jitmelnutc O~/JJ!JJ!!!Jj, ili ,

t/'iIlII!Jji!r(,lIf:ijOIll izazvan om dolaskom llovih čestica. '
. ('·--.....~/(fUgh ;"lV~r~n;-:n
su -iSlovre;"el1o v~riroli i tempo z~davanja podražajnog materijala (J ih 4 sekunde po čes- .
(;, ,"'; c,·;: ,,,!. J lici) / k~lfi;;1J1Iinterferencije '(koliko je čestica umetnuto između zadavan]a i dosječanja ctljne čestice), Našli su '
-:...;;';"-,',._-:".~.!.:~:'~~
, f l'
'~'ifik.;"utjecaj
,I
iuteifercncije, {lli he i osipanja na gubitak informacija
\",
izprimamog
.•
pamčenja. Naime, tempo
:' .',"', n". ,_'o ., o" • z:MfilwJlrja illjil/'lNacija nije se-pokazao značajnim faktorom za zaboravljanje u-primarnom pamćenju .
.J ~ • I. I t (

, .. .'., . 'j--"'Kiida 'SI; umjesto trigrama iz: eksperimenta Peterson i Peterson bite.radane tri riječi, a za distraktor nije
. 2/ korištena mutent atičku operacija već detekcija rijetklh signala (ispitanici su trebali opaziti slabi Ion), nije nađena
nikakva razlika LI uspjehu u ispitivanju dosjećanja nakon om
15 sekundi od zadavanja (Rei/man, 1971), Na te-
melju .roh;Of!, n(;/aza Atkinson i Shiffrin ;zaključuju da gubitak informacija i; kratkoročnog skladišta nije uzrok-
~ . .
'ovi1ll protokom vremena, VI!('interferencijom sličnog materijala koji zahtijeva sličnu obradu. Naime, bitno je
uočiti da JI! verbalnom obradom trebalo zadržati zadane riječi, dok je distraktorskl zadatak bio perceptivne
naravi. Medutim, kod je provela Ilovi eksperiment (Reitman, 1974), u kojem je opterećenje primarnog pamćenja
pov<,('0I70 no pcttrigrama, dobila je 12% pada u uspjehu dosječanja nakon J5 sekundi u odnosu na neposredno
dosjećanje. Budtu'! ria Sl' ta] 110laz nije mogao pripisati interferencijt= distraktor je drukčije naravi od materijala
la {JIIIIIG'f'Iljl', jedino Sr! mogla postaviti hipoteza da protok vremena ipak doprinosi gubitku informacija iz primar-
IJO!:POIII<'l'lIjll kud IICI/III inteiferencije,

iVa;j!O,tIII!1j! I 0',•.,.;0 \'i'CJ1J~'llf! lutjUljl:Jt.:tljlliji IIwilelp(ln)ćenja

S više skladišta bio Je model AIMtl!if)!JfI..J....S}J4',;,
!/iIlI( (,7Y(;s, il}lT;:-,l1{.!t/el JJI:.V(PQSffl-;'Ij.i..JJ:Lskl(lfjjš1~ilia:; W-!ll!I'IJO _•.ktOii'ili: (o-;;g;;;,(lra senromom
!!IIlIIt'CI(il1 il.mućkrnn, t'twh'klllll itd. u kasnijim modelima), kratkoročno i dugoročno skladište, Varijacije na
toj model predstuvtjaju manje - više i dan-danas IlOjprihvoćt,;ij'7 iii(i((eTp(lII1ĆeIlJa, g,;/ioV/-;;;--;'načtljko_§xi)ttih
11I0de/a je du je ponavljanje Hutalfjaj<f!!!:...zot!rŽaVf!!!LqjllJ!Y'n/(Jt:ija /I kratkoročnom sk!tllJi.\~-:;eJ'(/On'o-fwy'dava
vjerojatnost prijenosa il!(qiv;pyija iz krtl(/~(t~,?g!!....1J!./;;f!!:.u;?;;;';šk7(iiJJ§iii. ..... .. .

Model Alk insona i Shiffriua IJ jasnojje vezi s Jamesovim poimanjem po kojem je primamo pamćenje, od-
nosnu kratkoročno skladište, centralna komponenta sustava koja upravlja tokom informacija. Bitno]e uočiti da
.III kon tro Ini procesi u kratkoročnom skladištu pod utjecajem informacija koje su već u dugoročnom skladištu,
Atkinson i Shiflrin posiuliraju i postojanje neke vrste privremenog skladišta ili medupamćenja koje se koristi za
ponavljanje (irv, "rehearsal bufer'), Budući daje ograničenog kapaciteta, kad se lo skladište napuni, /lova čes-
lica izbaci S/IIrt! po analogiji S popunjenom klupom - ako se još netko ugura na klupu, onda krajnji padne s
klupe (napomena: pojom medupamćenja ]e najlakše predočili usporedbom s računalnim bufferima - npr, budući
daje
': - ."ispisspor
.~ .-~-----proces,
- ---.~,
mi za vrijeme ispisa koristimo za rad druge memorije. računala kako ne bismo uza/ud gu-
..- ._ .••...
bili-vrijeme čekujućt ravrietak Ispisa, a za lo se vrijeme paralelno' Iz buf!ira odvija Ispis: lli, npr: ako idemo u
garažu po neke stvari, u takvom ntedupamćenju držimo koje su ;0 stvari, a istovremeno koristimo radno
pOfl/ćcnje <li neku drugu operaciju - npr, razmišljamo što ćemo obući za promociju).

---- - -----
 ------------------------------------.~ in
100

-e ,100
o Kontrolni
"" uvjet
rn
t
M
2 ..•
C
~
, -3
o c.
il o'' 60
~
S
o
F,-
40 • •....:g
~
40
co

f o
a
20 20
I
I •• ,!
pi .
. 1. ...

'"'' (5" 3 6- 9 12 15' '·18 1 2 3

IN1'ERVAL RETENClJE (SEC)
"
Slika;2; 2. 3. Dosjecanjc konsonanata u Bunvnovom Slika 2. 2. 4. Dosjećanje trigrama li ekspcrimeutu Pc-
. (1958) eksperirne.ntu: zaboravljanje je izrazitije u ek- tersona i Petersona (1959), kao funkcija dužine inter-
sperimentalnoj grupi u kojoj su Ispitanici tijekom inter- vala ometanog odbrojavanjem unazad
vala retencije čitali parove brojeva, nego u kontrolne]
grupi, u kojojje interval retencije bio neometan

Zanimljivo je da u danas vjerojatno najutjecajnijem modelu pamćenja s više skladišta, onom Raddelcya i
suradnika, također postoji slična struktura pamćenja zadužena za ponavljanje .. No o lome će bili više riječi kas-
nije.
U prvoj verziji modela Alkinson i..:ShiitHn....(~IIQljIt/~iiLlLJ/f!.tl1U1cija IZ t!iu!.Of'()ČJlIJg skladištu pripisuju
"._-~ .
pn 'enslveno osijiai/JII!!!!J!.ova iLi/Lln1e.tJ.eLlUJ.ciji~,IVf.e<.J,uumra_lIt!.J:;:;.ijDnmkla
. -.~.--.-.. -~.
i7 /1)7/ rruiiJJ..e...tI.{1J:J'Lphll1,·wv(i(iJII
;i(!llmifiicnosfi~ženja injoNnflci;a 11· dl1goJ:QČJJJlJJLS.kladi.{fll. Sm€llmi!l' da tWI.lsn!df pronotaženja maie bili
posij~dic'a: ~------ --, -,,-----

al.kriJ!ag.mjesul..JW--Iffmte-se-rroiiflt;fol'fllecija.
hi pf'4iroko .i.liifillil'(lf.I~~dt:J.t4j.•LpJ:i!tfflgt!,4(rlw-flll.pO!iA1jf_JI<1Ii !«i-vjW.f.!ictfJOUtl-p:eei.t:at5.a.l1ul.l'pije .-J2l1!Jll da
se tražena' informacija nalazi.!!..tom pod;'učju. .~.
'R;~i;;;;;;;;;;/; Alkinson I Shiffrina provode Baddeley i sur. (npr. Baddetev, 1976; 1983; Baddcley i Hitclt,
]077), s pnenstvenun ciljem dokazivanja slabosti modela dubine obrade informacija Craika, Lockharta i TI/lv-
ingo (napomena: Izložen je u pol'poglavljii 2.4), i nalaženja boljeg modela za opis ljudskog pnmćenja. Iyajv!:.~e
pažnje Baddelev i suradnici posvećuju radnom pamć!!!Jjtl kM 'illl/taposh!n{icm ': o'li i ,,,uz,ag(me/llijern '.!!!!!!.!!.!'!..'!.
1l1o(/e7(i:-l'/(l/f/le,jlO;'-IO)<J/ljeSenzomogpamćenje ne osporavaju čak niti Cralk i suradnici, a takoder nije sporno
"postojanje dugoročnog pamčenja, premda se oko načinu polirane I povezivanja Informacija vode beskonačne
rasprave. Kratkoročno pamćenje Ima nojneirvjesniji status, i u njegovali! sa teorijskom objašnjanju najvet'e
razlike medu iJ1odeflma. Da stvar bude još složenija, u nekim modelima pamčenja javljoju se iO.~ i vrlo
kratkoročno pamćenje te srednjoročne pamćenje.
44

Za one 'ttljradOl.lfujije

Nil pilolIjI' liri kuji III1Nnsu podaci pohranjeni u pamćenju joJ UVijek nema konačnog odgovora. Budući da pomčenje nije
j"diIlSlv<'1ISOS{(lV. i IIUe reli/li o očekivutt da na to pitanje postoji jednostavan i jedinstven odgovor. i' poglavlju () neurofir-
iolusku! i biokrmijsko] OSI/ovipamćenje bit će o lome više rijea, ali i U okviru OVO!, konteksta treba obaviti određena raziik-
ovanja. U pri~IIIIJlItom problemu dominiraju dvije grupe teorija-

li) vr!o U tjl -cajn i (1IilVlipoPlll Normanu, Kumelhana, l.tndsava ; niza drugih pristupaju problemu reprezentacije pamćenju
stujalistr: fl.'wriJ(11;lIi,em'~/lt#;
HI
•......•..• ---.."...~""----
tj
IJlirkt'/gr;:i!,1(;"'tIlg. Wulkins, Llndcnvood I neki drugi autori razvijaju teorije panićenja koje se r>SIIi\aju na stvaranju
tragova pumćrnj«. .

--Budući da sc a asocijactontstičkum prls(l/pu detaljnije g~on u okviru teorija ...učenju, ovdje će samo radi ilustracije bili
prikarana jedna od više teorija o tragu. Jdj će nam prtkut. ujedno omogućili lakše rarumijevanje ratloga za postulira/ne, IIZ lee
opisane Iri vrste pamćenja, još i vrlo kratkoročnog i srednjoročnog jnnnccnju.
,
Rudi se o pornato] teoriji snage višestrukog tragu ("Vuliiirace strenuth iheon't II ickelgrena (P)JO). teorija traga ujedno
predstavlja pokl/soj stvaranja jed"og općeg modela pamćenja, a bavi se analizom traga na komponente i faze. Ostunne
postavke ove teorije su sljedeč«
uL svaki ilogtldaj Isvaka vezu itmedu dvu tlogudaja karokterizirana je vektorom unidtmenzionulnih ftijera snage za VIr/hi
od 4 moguća traea pu vremenu trajanja: vrlo kratkoročno pamćenje, kratkoročno pamćenje, srednjoročne pamćenje i <lu-
goročno pamćenje /I svakom od nepoznatog bmja modaliteta (\izualni, auditisnt, gbvomo-motonu itd),
-. ,.

bI svaki trag 1/ sj (ikom modalitetu prolazi kroz 4 faze: usvajanje, konsolidaciju; osipanje ipronalaženje.
Usvajanje se Od~'ijlltU vrijeme zudavanja /Ii aktivnog ponavljanja događqji{ kroz koji se inicira trag, a odnosi se na
u,po.wlIvljfllljejJlIll'l/cUolllugtraga, ti III! upotrebljivog tragu (traga koli H' moie ,,'iallaći). Pretvciranjc potencijalnog traga II
upotrebljiv odvija \e kroz konsotittaajsk! proces, koji može trajati danima ili salima za dugoročno pamćenje, desetke sekunda
<,(1 sivilnjoročuo. ili desetinke sekunda za kratkoročno pamćenje, \akoll konsolidacije tragu dolazi do eksjloncncijulnog osi-
pur!iu traga 11(1 nu!u brzinom koju 0\ isi < > eksperimenudnim uvtctmut. Pri pronalaž enja snage svih tragova u svim modolitetima
kombiniraju se /I ukupnu snagu, i o ukupna snagu sej)rocjenjufe u procesu donošc/ua odluka /I wri y pronalažentem (/~\ \ "re-
tricvol-decision proeess'"). Kod prepomavanja prosuđuje se samo ukupna smiga radtlnog' dogođqja lli \eze događaja u odnosu
Ila kriterij odrcdivunja davanju "da-ne" odgovora. Pri \i,Yeslrukom izboru ili dosječunju usporeduju se ukupne snage .\r/Il alter-
uati Mt, (1 hira se ()ndll(Jjv(!(~e
snage.

Zboii ;(/k'I'g kuntrolintnja važnih faktora u ek.sjierinienlima kl>ji trebaju evittuirati teoriju, Wiekelgren uglavnom \iše ispi-
tiijc pn'poVl<i\wlje. o munje dosjećanje. S0esno ponavljanje materiuda nastoji se kontrolirati Sin »gim uputama ispitanicima na
šio će misliti <I ,<I-okom trenutku loje najlakše postići zah Uevom da se misli na trenutačni par podražaia, a ne na prethodili
Kontrola ,]>iJj(J('a\alJja"traga POli(I \ 'ljanjem je nužna.fer teoriju sna?e \ išc\1inkog traga zahtijeva da se Usvakom trenutku ma
koji je dio procesa stvaranja traga za određeni podraža] u toku. Dube smanjivanje ponavljanja postiže se povećanjem frekven-
cije dogaduja ujedinici Vremena,
Predlažuč! četiri nuličita traga autor iznosi da postojeći podaci Ile traže nužno postuliranje četiri odvojena IN/ga, alt zahti-
jcvaju barem dvo. dok za četiri postoje jake pretpostavke. Sljedećipodaci 'li lore o postaju/uu barem ilva tnn );a: ispitanici s bi-
kueralnim srednic-tempovulnim ablaćtjama imaju potpuno sačmano kratkoročni) pamćenje, o vrlo malu mogućnosI IIOV(}A
dugurm'nog punueuja; istraiivanja s narkoticima, te električnim potencijalima primijenjenim na mozak tokoder govore u
I'riluX!'(}StOjilJl;1I dva (rogu. Krivulje opadanja jakosti traga tukodei siithže dvij« komponente - brzo i sporu opodajuči], Alkm-
san i Slujfrin (I' < J( >$) go\ oreči o pacijentima s bilateralnim sreduje-tempotalnini al>la( i ja ma zaključuju da kratkoročno
I'IIJ/lli'/ife ("",rjC takvim pucijentimu, ali zbo : lel'.i/a polU>jt Ih gubitak: IIU.<i>lIIlIosiipolirane tunih informacija u dugoročno
IJlIIl"'('lrjeili 1I('III"~II<'t((m
prollolaielV(I infonnaeija u dugoročnom pamćenju.
0\1 "'l!III1"'"li go\orC' /I I'rdog ratllkovanja srednjoročnog od kratkoročnog P(!ll1ćel1ja:pat'ijent! sa srednjc-temporaluim
·lev/IlJnn pokaZlljwjnsall manjak za sred/tioročno pumćen]« ff usporedbi v nortnćlnlm lspitaniclma, loj se manjak' j{iVlja 'ri
rudriavnnju iujnrmuciju d"ie od e('" 4 sek u radacima \);dje nornudni ispinuuci pokazuju \1'10 sporo <opadaiuču komponentu
lraga koja trajt: min ute, desetke minula pa i duže (Milner. f>(>() >.
 Dokate cO razlikovanje srednjoročnog od dugoročnog pamćenje daje niz neuropsiholoških istraiivanjo. j!oka(lIjill'i da tlu-
goročno pamćenje zahtijeva konsolidacijski period od neko lika sali ili dana za uspostavljanje traga. Jači SII doko,j Ul l"II<.iik-
ovanje kratkoročnog j srednjorođnog pamćenje, lIego srednjoročnog j dugoročnog pamćenju. Podaci () vrlo knukoročnon:
pamćenju su oskudni i ostaje kao hipoteza za provjeru (napomena: naime, još uvijek je sporno je li la vrsta fI()I1IĆ~11}1I dio Stil-
tornog ili dio kratkoročnog pamćen ja).
Teorija je uglavnom provjeravana metodom studija "trifaze": zada se čestica lli kraća lista čestica, rotim neka aktivnost za
sprečavanje ponavljanju, pa test pamćen ja za neke ili sve čestice s liste (uglavnom varijacije Brown & Petersen eksperimental-
nih paradigmi). Pri tom se eksperimentalnom nacrtu usvajanje (možda uključujući dio ili kompletnu konsolidaciju), polirana,
osipanje (kojem je možda prethodila konsolidacija) i pronalaženje razlikuju i može ih se prikladno manipulirati. l.ksperimen-
talni podaci i provjere teorije najuvjerljiviji su za kratkoročno i dugoročno pamćenje, dok vrlo kratkoročno i srednjoročne
pamćenje još treba ispitati" II ntzu modaliteta, Wickelgren ističe da treba prikupili još niz empirijskih dokuru, 111; i do
ohrabrujuće djeluje činjenica da zasad nema podataka koji hi proturječili leonji snage višestrukog traga.

Jedn3. ol!.les/o navođenih razlika iz'?!.!.tIJLJ;l1l!.karoln.og-Lfl..Ilf,l!!f!.fltog (J@ldelll.!U.{!.....!.!.f.1J'3l!J. ki)(ii((!1Ii.f!Ljwdi-

J,!1J.!,ii..l~- Il kralkoroliw.!.!l pmpčer!lu pnl!!l.ffi:.!!.~?... akustičke (preciznije rečeno fonemske naravi, jer se uglavnom
koriste gtasov] ~ovorn?! jf!Zi~(J), . a~tl~aiii.d1:11lu koilJiafijil~([f1Jl1(Jt7mfJ)(1i1l1~0.~:~1f...J.;;!'!..a/1tit'kOj).
Medutim, vecl1la autora 'smatra lu razbkupreslabom zamzhkovarue 111 dva p(lI/lee/U'L iWiJi'ife,· I
k ,.O§.tm..pP.i11&!~lre čl!sJtLt:adi tUI SfUlWl1.itk4J.t'artl1l'. (J I( dY,fIoračnoill pamteI/ili ku pohraniene i lIkl;sli""čkel;;'"
formacije (npr. karakteristike glasa i sl).·· . . .;, -·-----1
,.Let/an ..od najviše jJf(JucaVOtiiJt /enomf!1ld pamćeftja. vezat/i/! uz razlikQvonje~ralko/"()čllog.!!!:!.- dugorO(:I14g'~,
p(Ji'1~~Ji.fJ..;ffi--"'Jilf[JiQVOSJ1 (,'recf!ncj eff'ect"), prikazan' na slici 2,2.'1, Alkinson i IUJrln (1968) efekt novosti
piipisuju isključivo dosJ~iiJir}U lt; kratk()rdi!no!UiJll1111JJJila. Medutim, ., .'. .~~ 10;;;;:\'liIJtislt;JrUšiiii"I~"
rvenfjjii'r:ifjsel;tI "Pit (Ji~ dosiWm1J!;.- In'" <Jfilkt t!ovQSIi ul dugar.d!.v.o..j!1l.!l1.fs;J.Iit. Naime;'7r.;;'o·',",(;-še7oTiZ
slflti!·2."2:TViđL-~;;;igođenog dosjecanja ipak je nešto bolje dosječanje.za nekoliko zadnjih čestica /I odnosu
Ila one iz sredine niza. Dakako, p(l1le se čestice u odgođen om dosjećanjuzbog efekta prvenstva bolje pamte od
zadnjih. /Jadde1ey smatra ifii'iiWJJel ra(JtI()g ptlmMiija može objasnili efekt nOI'osti i u kralkoročiii;")li7il'([u-
ii~h· ..J81'iilfJd..!i.)i(JItU;(Ju..8lralegiie ifiijffjfJjjnJa; "V/dk MV[)S/J" (iirlomuJdja da se česli;;p;;;~·~it~p;i""kr~Y;;
nira),,'lt~.,.~____
može pospješiti prot!olaŽCllieiJl!i.mnacijt1
., > - c· 0'-
bez obtirll da li se ona nalazi 'u kratkoročnom
--- -- --~_ _ ~
ilidugoroč;;oli/ ._. _ ,._,~~-.~

jll1mCf:IIjU.
~,,,,---,-,--

Na kraju kronološkog prikaza razlikovanja primarnog i sekundarnog pamćenje treba detaljnije prikazali
određene dijelove modela pamćenja Baddele~a i suradnika, jer on II svom najvećem dijelu predstavi]a najšire pri-
hvaćen model ljudskog pamčenja, J(a6Š'(jJ{LVJi&.lJt&ft)(j.--1W.PiJlilJijLd1i:LJlwdel~ Baddi}jgJ!~E!Lrt!!'lU~!!.i!}t!!!{"i se
pqmieWe.
.J2!1radilo Pojednostavljenom skicom (slika 2.2.5) može se prikazati Baddeleyev model (1983) radnog
pamćenja.
(Napomena: (Jr/ginaltli ~w~iviU 1II()(/elu mdnogpomćenja Baddeleva (1983) su:
ntral execuiive (m?!dfi/!ll ir:J;rkileliJ. (!/31:r:litxl. e;fC::Cldite...
licuhitory rehearsal loop (ari/ktllacijsku Peilj(l za ponavljanje)
il VLI'jiOCsPt1fioIlki!fei;-p(i(I/naprml(m.p; .koristi I Itras: "seraleh pad". Doslovniprijevod bio bi: vidno prostorni
notes za žvrljanje ili skiciranje. Nažalost, nemamo našu riječ za dječju ploču ti navlaci, po kojoj se moie [.vr!ialf, } t',' 1\ 0..... (\~if- ct : b
a za/im se izvlačenjem i vraćanjem ploče u navlaku s nje sve obriše. Ta dječja igračka najbolje opisuje Bod-
delevevu ideju. Međutim, kako nemamo našu riječ za opis te igračke, u daljnjem tekstu ce sc koristiti izraz
"yi<.ualno-spacijalni ekt;Q!J': što nije doslovno mačenje Baddeleveva term in o, al((/1.rai{lVa SJ1.J.0.!JO
mjest(u"".JL.iu:<.
.Wpis i islo JE.kQ brw brisanje zapisqnog!) , . ,

.?!.:ltd;,~It}l izvršitelj obavila čf}aVlliz l'fll.!i.ifitlh (!fJl!rtn:!io; odabire ii(/r)1"macJ/a i: ,\"('I1Z0l"l/(!,'{ IIJazo;I1 ....A!!.lJJtJu
obrtufll;p;:;g7;::davfikl'alkOl'l:!cno pamecn.je·t!(Jutvrr1i k7;j;;;;;-r;zoim(ii:T)~;;-;~-:;~;'-z(}nwg''';iI:;zil,.{; k,Jje .'ili .Iz
'i1liii;;;itilO!J ptJ.IIIĆeIlJU (napomena: ako tom pogriješi, zgodom
dolazi do
pojava' "de)"'ij-i;I;"r')I:IIII(}i.~"--;;;"):
?hl:tti!.!.l!!1..J!fii!.C!!1fif;JjCJi!1!!..4Vlj(llljitm ti .!itJ.1J.kfi..!Jl..0!!!!!... pamćenju; pf"cll'(lfpf~i'()('1I0 _pil il!i'<JP(i' ....5:f:'_t{':,.,,_,,::.:,
:=..
Ileka~il1j()i1!l(lcij(1:,pr.J,...r:jllŠ4."l!lJ.l~fJiPlY)blt;!!J.fJ Il a iJ.ftJ!1..!.!!!.či 11 ko /li /J in ira inA)rtl!!:E.iJ!...i'i..: ...

. I:.•
 46

Slika Z. 2.5. Baddeleyev (1983) model

radnog pamćcnja

Srctlišlljl Artlkuladjska
V;zlIalno-sl."cij"lu; izvršitelj petlja zn po-
ekrnn ...._ _~ ~ navljanje

[J[) ~'"--..I..-""""

Dakako, da pisredi."~/lji izvršiTelj mogao dobro obavili SlIC te r;nrličiln(idnlke, Irebajul11l1[ "pomQinJcc.~ ar-
iiJwltl:!l!~fll,-iJ}ij(1 ii;;;;;;@fioiiJeTifiii(ifjjjEXfi(~krall Qwpomena: izrazu "vizualno-spactjalni
U. JIe pps/oji

.retlll/1d(:t/rlllf!s/~.i/!l'nt5U ste:
vizualne infimnaci]« spaaijalnog karaktera, a.spacijalne Informacije ne moraju se

.
>~ - .

" .~
nu(r;o feme{ji!illfl, v/t.U(t!J1{lIlpo{l(li:ima). ~'

. K;w dUka<.in j;t/stujailje 'Grliktif4cijske petl]« Za PQI/avl/anje mogu se ilQvesli rezultati' eksperimenata 'Bad-
deleya i llitdia (1977). lspi/(iNid.'1il trebali p{Jmffli do 6 brojeva uz istovremeno izvođenje složenih kognitivnih
.) <-IIdalIIka JJOfJ.Uf wrhul/log!"i!Wllinmji1 i učenja verbalnog materijala. Nije nađen pad uspješnosti na verbalnim
_ zalincil1lO «z ']"IJllkif("/'1,Ii1I)" "plt!I"cćerU' kogntttvnog sustava pamćenjem. do tri broja. Daljnjim povećanjem
<.(/l1tjc·vil~/J IWJI/('elijel1i dotaz] du sve jačeg narušavanja uspješnosti 1/ verbalnim zadacima. Te su rezultate
lJ()kll.~aliobjasnili time tla st' kratkoročno pamćenje sastoji od središnjeg izvršitelja koji usmjerava pažnju i koor-
dtniro rJhnf(/u n{J(/()la~e1f!h inJiml/aclja, te od artlkulactjske petlje za ponavljanje. Ona djeluje kao pomoćni, "rop-
.'I/(i".\"((.\'((II' sre!/i,Ynjeg,jzvl:!fife{ja, 1111 ta] način sto pohranjene govorne informacije mole "recirkulirati'' bez velikih
iuhtjeva 111/ centrolnoi: l(y!"Š'ife(fa. f!fjJl.delw p.t:1lfiE!1irJj<' da IIrjj]wJI1f!'ska pe.llja za ponavljanje mot.e drial! gu-
VIW{,!I~ !t!f(I/'J!{J)J::u'uJyuc!f11l /,51 ?lfg.kunfk (napomena: prisjetimo se da je i Ira/mlj·(/. e riJrt!kolrpIlHJ(!enjo--Ifttt'em
roNko), 11Tf.i!.J.ll1bl:J.tl(Ld,j;iiiiiiii7iU'.iJ.u1!!.!.!:!.f!!!::!i!!'.;

Dokaz \·r(,I»(,I1.\"/«(, ograničenost! Irai<lllju orttkutacijskc petlje tO ponavljanje Batldeley nala,i II eksperlmen-
tulnim rezuluttima: (Iko se l(I(,f{U'1I trt jednostožne riječi, nema pada w·;pj«JlJusii istovnnnenog hvot'lerl.!a drllglJg
"IIdoIka. dok uvodenje Iri vi;<fes!ožlle riječi (koJima dakle treba duie vrijeme za artikll/aciiu) pl'(Jiz.v(J(liparf
lI·mjdllo,l'fi. I Ja di/ljno rf/eCi diduje samo Ila arttkulocijsku fJellju ~(/ponavljanje, ali ne i 11(1eentralnog i:;.Y/:v/felja,
!ltjkll<.tllo se tuko ,fto!te raspon j!atni'eIUfI ""0 riječi (il/jera kratkoročnog patnčenja) ne razlikuje za liste sastavljene
odjednaslaiuih i VI:if<:s!m:'nih r(ie6; Medutim 10 Ilije nudeno i za raspon pamćen ja za brojeve: kratke kineske
nieN ;:a brojeve t!je/(iJU INk., daje kod KlIn'efl raspan pamc:etya )!'o brojeve:r:,l/tlftfQ veći flogo kod nas ili Engleza
(koji imaju ofjJl'iliN.eje</nulwdugačke riječI za hiyjeve), K tome, kako sam DaddeleJ' (1982) ističe, bllingvlsli
("I/;,:I(!.I'IW~ i 1'<Bko.t:jq.iAopUIW<;ltJII veći raspon pomčenja /)rt;jev(] kad SII ovtzadant engleski, 11"'8'0 kad su zadani
/III vclškom, kuji im» flttZl! rijei'i ZY1 brojeve.

Nf!I:lti(je.kao artikulacljske petlje za ponavljanje Baddeley navodi i poda lak daje bolje
{/(J{m;; zli prWojllflje.
/ltllll(I'!I.i<:IISI(J rijei.'; koje s« (npr "bishop" ili "wicket") u odnosu na liste riječi s jednakim brojem
/;17.0 i<govaraju
V/flJ((}VU. ali NjiJt, hg{)l'l1I"dlll,1 (np!'. "hurpoon" ili Yriday'). Sloga za Baddeleya raspon pamčenja ne određuje
bro] (~e.\"k(!.j'UII po selii, \'EX' kvllkCJ čestica JJ/O~m(l reci <.a 1,5 do 2sekunde. To potkrepljuje time ŠIO osobe koje
1!I;ie čitaju imaju u prosicku veći rasp(Jn pamćenja. " •

Daljni dok ar za vremensku ograničenost trajanja artikulacijske petlje za ponavljanje daju eksperiment!
drugih autora.
 47
Lorsbach i Gray (1986) su pokazali daje raspon pamćenja visoko POZitiVIlO povezan s brrinoin imenovanja
riječi u grupi djece s problemima u učenju. Također se pokazalo daje porast količine dosjećanja s porastom dobi
ujedno li visokoj povezanosti s porastom brzine govora (Hulme i Tordoj/, 1989).
, Daje artikulaciiska pcttia za ponovljanje fonemičke naravi, dokazuju eksperiment! u kojima se dobilo njen»
. ometanje tihim poradinskim govorom na koji nije trebalo obraćati pažnju, dokraz/ičiti ŠUlI10vi111' proirvode
takvo ometanje.
Premda artikulacijska petlja za ponavljanje uvelike podsjeća na privremeno skladište za ponavljanje Atkin-
sona i Shiffrina, ratlika je u tome štoje privremeno skladište za ponavljanje komponenta kratkoročnog skladišta,
a artikulaciiska petlja za ponavljanje je pomoćni dio centralnog izvršitelja, koji po potrebi može bili "isključen " ili
"potisnut " iz djelovanja ukupnog sustava kratkoročnog pamćenja,

Kao dokaz za postojanje vitualno-spacijalnog ekrana Baddeley (/983) navodi opažanje da ga slušanje ra-
dio-prijenosa rugby utakmice ometa u vožnji. Osobno sani opazio da kad vozim 'mogu planira ff pu: u neki dio
grada samo na verbalni način - prema nazivima ulica kojima trebam proći. o ne mogu laj pul zamislili virualno-
spacijalno, Ako taj istiput planiram kod kuće, onda lo brže i radije obavljam vizualno-spacijalnim zOIl/Wjanjem
puta, tj. u mislima za djelk: sekunde "proletim" zamišljeni put do odredišta, nego da to radim sporijim verbalnlm
naiinom., . '; .:

. Eksperimentalnih do/drza za postojanje vtzualno-spacijalnog ekrana ima puno;' a lim veću snagu argumenta
daje im činjenica da većina tih eksperimenata i nije provedena s ciljem njegova dokazivanja. Uglavnom se koristi
eksperimentalno paradigma uvodenja selektivne tnterferencije. Kad je interferirajuči materijal zadali rarličitirn
senzornim modalitetima, gotovo da i nema interferencije, Tako je Brooks (1968) eksperimentalno nastojao
provjeriti postoji li odvojeno funkciontranje kratkoročnog pomčenjaza riječi i za vizualne predodžbe, Lljednom
nizu eksperimenata ispitantcima je zadavao rečenice, a zadatak ispitanika je bio.za svaku riječ u rečenici reći
"da" kad je riječ bila imenica, a "ne" za ostale vrste riječi, s tim daje rečenice trebalo zapamtiti. lspitanici su teško
uspijevali u tom zadatku, uz puno pogrešaka. Promjenom označavanja pojave imenica gubi se sva interferenciju,
jer kad su ispitanici trebali udarati po stolu desnom rokom za imenicu, a lijevom za ostale vrste riječi, onda ispi-
tanici gotovo bez pogrešaka uspijevaju u oba zadatka - kategoriziranju riječi i pamćenju rečenica, Generalnost
ovog nalaza potvrduju i eksperimenti na vizuatnom materijalu. Ispitanici su 60 sekundi gledali slovo F poput
onog na slici 2.2.6.
Analogno prethodnom zadatku točke na kutovima slova F možemo promatrati kao riječi u rečenici. lspl-
tanici su na temelju sjećanja trebali II smjeru kazaljke sata provesti rvjezdicu oko slova odredujuči je li točka na
donjoj (verbalni odgovor "da") ilt gornjoj vodoravnoj crti (verbalni odgovor "ne').

DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
DA NE
Slika 2.2. 6. Slovo F i niz DA - NE
(prema Brooks, 1968) DA NE
DA NE
* DA NE
 U,- ovok av način rada nema prljave interferencije i zadalak]e irrarilo lak ispitanicima, Međutim, ako su Ila
fis/u oopir« trebati upirati prstom na niz od 10 redova s oznakama "da" i "ne" (kao šio je prikazano Ila siici
2.2. 7),javija se izrazila intetferencija kao kadje riječi u rečenicama trebalo označava ti verbalnim odgovorima.

Medu/im, pitanje na koje li eksperiment! ne mogu odgovorili jest postoji li strukturalna različito kratkoročno
pamćenj« ?,11 visualn! i verbalni materijal, ili pos/oji samo jedno kratkoročno pamćenje, u kojem, ti slučaju kuda
medu atributimn česticu pos/oji velika razlika, ne dolazi do interferencije. ra;!ilog
UJl!!!f.4.!'.!s.Y-I!YJ!'!!.!!L<!!!.elu
1'II~t<'CI1.i1J . ;ldv'!j(·'I!!,llaSI1Jjanj(L.OI·lili.uli!.ciJJk:!!.jJcl/je 7.(1 J!.IJ..'lQ.yfj(ll!je.L~all1a-spa(ljaJ'!!!!f sli!:gflf.L!!!!.!JIj;!L(If.ie
(;bja,f/~je~Iji' .~lJ,~/" Jl«nftl. itllt.:J:ji)nrJrc:ijt! fld __
}:\'itJl·I'(:!!.!.~fl()ltl i~rf1del{i'L\.'ej·bajl1ih vi.l.iia/l1o-s(Jl1ciEalnih2'1Yala/(1I.
Os/o v!j((ill('i 110 sirani teorijske pretpostavke Baddeieva o postojanju različitih struktura u radnom pamćenju, sa
stujališ:« svakodnevnog pamčenjo treba istakli uli sljedeće: ako koristimo dva senzoma modaliteta ili dva načina
k odiranja umjesto samo jednog, onda možetno u našem radnom pamćenju radržatt i aktivno radili sa matno
viš« lnformorija!
ža
Kako sam Baddele» (1983) ističe, model nije završen, i još nije utvrden konačni broj pomoćnih, "ropskih"
jal
sustavi, sredi.illjeM izvr:Hu!ijll, ${O Ih bude vile, centralni će izvršitelj imati manje "svojih "raduženja. Reisherg i sur.
(1984) stavljaju 1'1'10 ozbtlja» prigovor Ila toj model - zašlo ropske sustave koji doprinose ukupnom radu onog što Jas
se rblrno zove radno pamćenje ili' kratkoročno pamćenje ne opisali (točnije) kao privremeno uj>olrebljtivane sa
strategije, a II!' kao stalno dostupne komponente za skladištenje informaci]u. Slažu se da nije dobro ograničiti ek
broj tih pomot'nih Sl/stava (po Baddelcvu), ili strategija (po Reisbergu i suradnicima), na samo dva. Ono što
predstovlja izvor ograničenja, lo je njihova istovremeno upotreba od strane centralnog lzvršitelfa. (a
Na kraju treba spomenuti da je, uz Baddelevev model pamćen ja, danas vrlo utjecajan I Broadbentov model
Malteškog kriia, .. kojitakoder predstavlja nastavak rada Atkinsona i Shiffrina (napomena: više se o lome može pr
naći il npr. BI'IJI/I!I!t!lIf. 1984: rl!illiiie i Pavne, 1992). Kako IVi/hite i l'avnc Ist/ču, mafIJa Će!1 skoro] budućnosti te
dlJ~'i..dosvojevrsne ilU!'J;j'(lcij:e I1ridd!',/;.!ye;a i Broudbcnlovo modela, jer svaki ima odredene prednosti. K tome, nj
Broadbentov modclj» davotjno siroko ZlJmi.~!it!1I ria iako uklluči i ideju o dubini librflde ln/OI7J1otJij(J. Na taj sv
način dolari do .vrt'\ećegpreklaPlIllja teorija koje se bave strukturom 'pamćellja s onim teorijama koje prven-
p
SIVel/O (.{rnillll!ill procesi pamćenja.
p~
N
g
2.3 Vrste dugoročnog parnćenja glazbe, prepoznavanja Jjudskih glasova, glasanja k
životinja, zvukova tehničkih naprava - osobi to
zvukova raznih motora i si. lli, da spomenemo
Uv()d
B
djelotvornu upotrebu stetoskopa tJ dijagnostici,
J~~oil I1j~ _p()ill~1:t IUl'QrQ~!!52tL pal~llj;:l. koja se osniva upravo na d?bro pohranjenim in-
formacijama o sklopovima različitih šurnova. n
('\l:;to ::c zbog r"zfik:t \1 Iutorrnacilama koje sc
kodsl,"! ~;r!1ri)(ltlf':;-i,;",;;;-'~'-;;IOfi[k~'-i verbalno Dobro je poznato da mnogi glazbenici pamte
pamćenje. POZIHI!a 'je ii)oti}elapani$i)ililfema vrlo dugačke kompozicije, ali po svoio] sposob-
sfIl7oni<'l',ii'j'iiu;'i;1Tic!lJ' iL, 'kojeg--j".iotJ,,:til illfu';;:;-in- nosti parnćenja glazbe vjerojatno će ncnadmašen
c ije, T;;~i;v:g;;.~.;:;:;;~;<~::';':.:;.w.i;~J.D
. Sl'it~lio111 ~d ir- ostati Amadeus Mozart. Povijest bilježi sljedeću
nnm , njušnom i OkUSIlOIll ral1lćenjU:-Zb~oje anegdotu: Allegrijev "Misercre" bio je ekskluzivno
\;"%Il~~ti -~;;. SV~tkOZ~~-~;;i~Ui]VlSe' se proučava vlasništvo Vatikana i pod prijetnjom ekskornuni-
vizualno i a u d it o r no p.unćcn]e , u zbog svojih oso- kaci]c bi/o je zabranjeno prepisati njegove note,
bitosti i njušno pamćenje sve više privlači pažnju Leopold Mozart je još malodobnog Wolfganga
znunstvcuika. odveo da čuje "M iserere" i da kući zapiše cijelo
Najveći dio muterijalu koji dolazi na obradu djelo. Kad su po njegovu zapisu vatikanski pjevači
kroz slušni kan:d li obliku je govornih simbola,' ati izveli ·"Miserere". potvrdili su da je točno zapisan
je svima pozn at o da postoji i vrlo dobro du- uz svega nekoliko malih modifikacija (koje su
go ro no pamćenje
č Zli ncgovornc podražaje, poput bolje zvučalo od izvornog djela)!

- .-.-
------ - ---
 --? ~djela na illl!!.licitno i ekspliciln~enjt su rspuaruct LI visokom postotku na vrlo živ način
.'xl!1os.i se !!~~_~Ji2L!)1illlierno zelimo nečeg pamtili kako su saznali za te vijesti. ~jc_:!.-ogad'!L
(!Q§leJiti(e~splicitno J2<1mćcnjc) ili ne (implicilno .bio; istaknu@,.. bila je ye.Ć~~OSI za živo,
pamćenje). Eksplicitno jlamćenje se ispituje zada- '~blic" pamćenie. ---
cima do*ć,:~oznavanj,!.! a implicitno se ,.lll~:'}e možemo _delin~~~_ ka~l~:I-
išPilli]Clla taj način aa seQ..dred1koliko je pre- zWULdo.hIil.-Pllll~ ~1f!LJl.c.122§_!:!:!~.!tl3:.
'ihodno-"Ižlaga~ nekom materijalu. za koji nije ;a vrijeme i nakon izne.nađujućeg događaja koji
IlOšlojilf3'-namjera za pamćenjem, djelovalo-o!a- ~l~značajnc posljedice za poJc(JTi1ca--ljili naclJu.
k~av:u__uče na kasniju uspješnost u provođenju I~a mkleristih blic pamćcnja su: I;Z-'{P'~~!Q'§ClO~-;:
žiRI7ififkapoveznnlh s prethodno ILIQžcnim Uliteri- st, živost i otpornost; na zau{l..!l!.yllunJc.-l.k.ndcfly
jaro;;i:-V;~fctćeino kasnije da je ta i;ctJela vrlo (T98T;-rrrclm~1h'fT'(ft(iS, 1985) ističe da sc
jilSila kod nekih smetnji pamćenju, gdje postoji "blic" pamćenje javlja p svoj svojoj punoći i živosti
samo novo implicitno pamćenje, ali ne i novo već i na najmanji nagovještaj o tom događaju. Kao
eksplicitno pamćenje. da se ti živčanorn sustavu nalazi rnultirnedijski
U povijesti psihologije pamćenja najmlađ~ je zapis o zvukovnirn, slikovnirn, mirisnim,' vremen-
(ali sve češće istraživana), podjela na prospektivno skim i ostalim aspektima tog trenutka.
. i retrospektivno pamćenje.' Ta. je .podjela detaljno. Brown i Kulik su; našli da je od 80 ispitanika,
prikazana li poglavlju o' s.vakodn~vnom pamćenju, njih čak 79 imalo "blf~" pamćenje za ubojstvo J.F.
te stoga neće biti ovdje posebno opisana. U dalj- Kennedya, te da jeJ3 od njih to doživjelo kao
njem tekstu" ovog poglavlja .detaljnije se, zbog osobni šok. Treba istaknuti da je većina "blic"
svoje važnosti, opisuju .podjele na deklarativno i pamćenja ipak vezana uz osobne, LI ne za nacio-
proceduralno pamćenje,te podjela na automatske nalno važne događaje'.
procese pamćenja i one koji zahtijevaju napor.
McCloskey i sur. (1988) Sl! nakon 9 mjeseci
No, prije te dvije podjele, kao poseban oblik du-
ponovo ispitali pamćenje ispitanika od kojih su
goročnog parnćenja (doduše spornog statusa) pri-
uzeli izjave unutar Ijedan dana od tragedije
kazuje se "blic pamćenje".
svemirskog shuttle-a "Challengera" 28. L 1988.
godine. Taj je događaj bio značajan po naciju , jer
Blic pamćenje je snažno poljuljao povjerenje "običnih" ljudi LI
Jedan fenomen u vezi s funkcioniranjem znanost, tehnologiju i vladu. Ispitanike su pitali
našeg dugoročnog parnćenja već više od jednog vi- gdje su bili kad su čuli vijest, što su luj trenutak
jeka privlači pažnju znanstvenika, a nije nepoznat radili, jesu li osobno vidjeli na televiziji ili čuli na
ni laicima. Nedavno obnovljeni interes za njega u radiju za tragediju, ili su čuli naknadno, le koje su
prvom redu je povezan sa sve većim interesom za im bile prve misli kad su doznali za vijest. Autori
psihologiju pamćenja pri svjedočenju. Radi se o nalaze razmjerno visoko pod uda ra nje između Iih
tzv. "blic pamćenju" (Tlashbulb memorv"). Naziv vremenski razdvojenih izjava, kao i visoku subjek-
potječe od Browna i Kulika (1977), iako se o tom tivnu uvjerenost u točnost danih izjava.
fenomenu zna već dugo. Oni su pitali ispita nike ~W Il i {(ti lik sm at mj u . .ft!.~e.~~~~~'Ui..J.!2.~ebill1
da li se mogu sjetiti na koji su način čuli za smrt J. neuralni mchan,i?um pamcenjn k(:ji sep(lbUUI!jc
F. Kenne<!va. To je bio nastavak rada Colegravea, dramatičnim događajima. Tlm se mehanizmom
~",.",---'~-'--.~----
koji je 1899. godine našao da.je od 179 intervjui- Čitave scene ''UtlšluiTti''i, j2umćenj,e .• ~!~~~Xi~~'"cl.,!se
ranih ispitanika'; 'čak •.27' moglo dati detaljan opis takvi iSlaknlltidogattaji kodira.ju allIOl1lat~~;,.99
pojedinosti o tome gdje su bili i što su radili kad Livingstona preuzimaJu tzv. "print 110W" ("ulisni
su saznali za atentat na A. Li neolna (koji se do- sao", neuronZrOlOs 'uieoriju kojom Se--IJrct pOSIa-
godio prije 34 godine). Brown i Kulik su, pitajući vJja aullimiUsklLkod.iuw.je......b.io!oški .~:;i1uib__Q~a-
ispitanike u vezi 10 istaknutih, dramatičnih @llL....Stoga trag parnćenja sadrži i idiosink ratič nc
dogadaja poput ubojstva J. F. Kennedva , našli da detalje koji nisu u izravnoj vezi sa samim dogu-

<'f
( "" .. -
 50 _

d.ijcm. Sjećanja Ila le događaje zatim se elabori- "Challenger" imali isti ili sličan efekt? !iLoga srna-
,",lju ponavljanjem u sebi i kad drugima pričama o t!}liu da koci ispitivanja blic paJ~~ldilil~ treba
događaju i što smo tada osjećali i radili. Ncisser odrediti islaknutoii"llojctlliJ.at.nOg dogadajaza tog će
(I!JH2) pak SI11Ulfil da nema potrebe za uvođenjem I;ojet!iuc;~~-To·fe-- po njima jedh1Tnafud;-se li
lo!
takvog mehanizma, već da je blic pamćenje rezul- lStmiiVITfi.ji1 blic pamćenje ne miješa žito s kuk- ja
tat čest og prepričuvanja i/ili obnavljanja u sebi tog oljem.
N
doguduja. Međutim, pu Neisseru (1982) živo i de-
e.illemcr (1990) kaže da kad doživimo neki is- o~
tuljno sjećanje iie znači nužno da je ono i točno.
u~nu.~lda.j,.~I1lJ"1:fJl'lO z}fjYillTTIi"n- ·ci:TiTf:11 n i p
Ncisser lako navodi svoje vrlo živo sjećanje na vi-
dog'l..đaj,-t1I,wiHml/30 ..•deta)k i osobne o kt)Ti1c)s t ("il 10 d:
jesi o bombardiranju Pearl l larboura , koje je
smatrao tipičnim primjerom "blic" parnćenja. Kad
;Zij~m~ Budući da se m~7}iiVi1Trilzlrt'it--U~WDtj
emocija i ponavljanja na pamćenje određene vrste
k dd;lljllo Ispitno činjenice \I vCIJ sa svoiim informacija, za te tri vrste informacija mogu 'pos-
D
pamćenjem Il:l daJ) bombartliraujn, utvrdio je niz
tojati lazlil':ite krivulje zaboravljan]a. U knticr
netočnosti i i~krivliavlllljn! Sloga ono što nalviše p
mišljenja McCloskev,a i suradnika da se . blic
lu iue vještake li području psihologije svjedočenja p
pamćenje ne razlikuje od "normalnog" autobiogra-
j('sl činjenictl du upravo ŽiVDS! !\jeĆ(lflja pred- p
fskog parnćenja, te da istražujući blic pamćenje is-
s{,\vlja je.dan ml najvažnijih Iakrorn Za subjektivnu
tražujemo autobiografsko pamćenje, Pillemer
~igllrnO$1 očevidac" li ono što tvrde, kao j za pri-
kaže da su 'njihovi kriteriji za razlikovanje: blic
hvnćanjc njihova iskaza kao vjerodostojnog
strane sudaca i porotnika. No, o tome se de-
od
parnćenja od ;i1ormalnog pamćenja previsoki, te da
su čak i sami našli visoku točnost, dosljednost,
taljnije govori LI poglavlju o pamćenju u sudnici.
živost i otpornost na zaboravljanje istaknutog ido-
Istraživanja Pillcmera iz 1984. godine (kod is- gađaja. PillelJler (1990) smatra da ako u istra-
tih ispitanika je prikupio izjave o blic pamćenju za živanja pamćenja uključimo osobni značaj 1

pokušaj ubojstva R. Reagana nakon nekoliko osobne okolnosti u vezi s događajem, emocion-
alne reakcije i trajanje točnog sjećanja, onda is- e
dana i zatim nakon 6 mjeseci) i već opisano is-
I raživanje M cCloskc\.:u i SUf. (1988) trebala su traživanje blic pamćenje može "osvijetlili" naše
01 kloniti veliki metodološki nedostatak prethod- razumijevanje pamćenja.
nih radova (nnpornenn: donekle le iznimka rad
Surnirajući dosadašnja istraživanja o blic pam-
Ncissera 11982/), a lo je provjera dosljednosti i
ćenju 1 istraživanja o događajima iz života koji su
točnosti blic pm"ćenjfl. Nalaze preko 90%
bili visoko emocionalno nabijeni i/ili traumntič ni ,
ponovljenih odgovora, što pokazuje da se radi o
Christianson (1992) kaže da rezultati sugeriraju
znurno sporijcm tempu zaboravljanja nego što je
kako se takvi događaji dobro pamte i kroz duža
to slučaj S~ svakodnevnim, ncistaknutirn autobi-
vremenska razdoblja. Također se pokazalo i raz-
ografskim pamćenjem.
mjerno dobro pamćenje perifernih detalja takvih
Međutim, unatoč vlastitim nalazima o visokoj događaja, a ne samo njihovih najistaknutijih de-
točnosti i sporom tempu zaboravlianja istaknutih talja. To se objašnjava u prvom redu von Rcslorff
događaja koji imaju značajne posljedice, McClo- efektom - postojanje povećane vjerojatnosti parn-
skey i suradnici smatraju da nema dovoljno argu- ćenja čestica koje neposredno prethode ili slijede
\.
menata za postu lira nje posebnog neuralnog me- neku perceptivno istaknutu česticu (slika 2.1.2). A
hanizma za blic pamćenje. Smatraju da sc radi o visoko emocionalno nabijeni događaji predsta-
dobrom pamćenju istaknutog događaja koje se vljaju vrlo istaknute događaje u našim životima i
može svesti pod autobiografskI) pilm6čnje. MQ i zasigurno se perceptivno ističu u odnosu na našu
postoji poseban neuratni mehanizam, onda ga svakodnevicu. '
.trcba istruživuti na drugačiji način - Im·ku kažu od~ Što na kraju reči o današnjem statusu feno-
vajaniem žita od kukolju. Naime, zašto bi za sve mena blie pamćen ja? Unatoč osporavanjirna
[iude ubojstvo Kenuedva ili tragedija shuttle-a mnogih autora da se tu radi o posebnoj vrsti pnrn-

-----
~ •
 . -;.'

la-
na Sl
pg
ćenja, te da se blic pamćenje ne razlikuje od osta- fun?", ta informacija dolazi iz našeg epizodičkog
li
log pamćenja koje je povezano s jakim emoci- pamćenja. Znanje više nema lu autobiografsku
k-
jama, nedavno objavljena knjiga Winograda i notu - neke stvari jednostavno Zn;11110, ne znajući
Ncisscra (1992) posvećena upravo problematici kada i gdje smo ih naučili.
is_O
odnosa afekta i parnćenja pri blic pamćenju, Po _Iulvi'!l1!.'_J1972}.~ ~ćn!;tnl ičkl1 pamćenje
ni
pokazuje da zbog svojih osobitosti blic pamćenje i nužno za upotrebu jcz.ika. Ono 11ldlUl:1Ijc
to dalje intrigira znanstvenike. )2~lC~ znnGeiUiLdjer;CC_riQl!!\(!~~~.. l1i;'12.1:;D~ k iIl
iV pravila za slaganje rečenica i si. [piwdičko
te pamćenje se odnosi na-Vren1en~k~; odrcdivunic
;- Deklarativno i proceduralno pamćenje
l~rsuSezr;TiTd0g:1daJI (ciil~~()d(;:iT Ilmj()VD
panas. ~(:...~ koristi. podjela. dugoročn?g 'vrcmensko-proslc))'110 IlO\lczivilnjc: 'l(a-()~J~:d~l!LQd
pn~116e~El~~ tle'ldarativl1o i proc(''{]llrii4~.J?~a ..lle.ivllžnllih do.kl.lza. z!LfrizUkmaulJe ..::š(;11fHH i&K:og i
.- potječe od Andersona (976) koji je. razvio k~l- . cJ?izodi6kog pamćel1j?TulvitJ$ __illtv..Gd.Ldu.sc-k()w~
'- p.Eltcrskl!.....:;~~CUu f!lodela kognitivni~esa. -amnezija zadržava _~cmanličko IXlm.~llif:,._..<lIL.!wrna
Model sadrži dvije komponente: deklal1l.tiv'110 . novog epizodičkog pamćet\jo.
zllaf~e~Ojc"S!foonosl......lla znai'ijCl5ii1Jcnica, j pro- - Onaj dio epizodičkog pamćenja koji se odnosi
cc(htr@1lL...znanje, k~i~. sc, 0d:.u.osL.t:a 7J1a~~e.. o .n~ značlljne. autobiogr<tt~ke đogadJUlL.Ohlčno.....č.eSlo
tome kako nešto učiniti. (~ se podjela uvc!l!?žiJa ponavljamo, dio je ča~ i za isan. ili .•s.llimlien~_a
l11Cd~1~ s tim dage deklarativno znanje ncnJcl o nam i ljudi iz okoline pričill!L....<L!lWna.
(JaUe dijeli na cpizodičko i semantičko. Prvo će 'Zbog toga do informacije iz !lULObi.og.r.afskog
b1"r1'Oetaljnije prikazani osnovni nalazI' o deklara- pamćenju Imamo pristup \2. raznih JlliiVaCa~ltQ~tlt
tivnorn pamćenju, podijeljenom na semantičko i j:ifišlupa do infonnacij~ iz seman.lE.k.Qg_pmnćcnj,i.
epizodičko, a zatim će u nešto kraćem obimu biti Premda po dcl1niciji autobiografsko .. pamćenje
prikazane i osobitosti proccduralnog parnćenja. ~da u epizodičko pamćenje,. ori~ Zb(~L ~\lega na-
~5~iL!~ihoJ.ogi~lL_pamćm!la. uveo ~edenog poprima, osnovne?-nač'!i~~ s~.r:~~_ntič~og
p~~1iJ"na_~m~ič.k.lLUi.e.1l1AUl.ill;..o pamćenje, n~ Ra mćen ja. Stoga ce se u ovom dijelu teksta go-
s!j::dećl način obja,'ilnjav<I razliku: z~godičko voriti o 'epizodičkom pamćenju kao o pamćenju za
pamćenje bitno je znati kada i gdje smo usvojili razmjerno nedavne događaje koji nemaju izrazit
J1Cku~u ...J,!!!()J'Il1aCljc KO'Jlmasc često značaj za autobiografiju pojedinca (npr. gdje smo
koristimo "sele" u sel1111l1ličkopamćenje. Ako npr. jučer ostavili ključeve automobila ili Iko nam je
nifilden1ht:alu trebamo objasniti što je tajfun, de- nedavno nešto važnog rekao), ali su od značaja za
finicija će doći iz dijela našega dugoročnog naše svakodnevno funkcioniranje. U gušće tiska-
pamćenja gdje je pohranjeno znanje. Ali kad ocu nom tekstu detaljnije sc prikazuju značajke auto-
kažemo da je jučer mladi brat pitao: "Što je taj- biografskog parnćenja.

r
.•
\
Modeli za objašnjenje osobitosti autobiografskog pamćen ja

Premda za većinu značajnth autobiogrofskih događaja mislimo da ih vjerno pomtitno, ponut "blic
pamćenju", ipak se pok{lzalo daje} f1IlIobfoJ!.,raftko pamćenje u visokoj meri rekQlIslruktivllo l ~()f.li.lIj'wLul1iim
~·/a~o\1ima,Želi(lnw.predlY1yud~iritlIa rt!jel'encijeTšl. uvent režiser Miloš Formati ujednom je intervjuu,
dakako sasvim nenamjerno, dobro opisao SIt autobiografskog pamčenja: nakon š/oje pročitao kl!iigfl "O/Jasne
veze", želto ju je ekran izirati. Međutim, ispriječili su se drugi poslovi i nije stigao. Nekoliko godinu nakon fOKo 1/
Londonu je u kazalištu gledao predstavu "Opasne veze ". Čitavo vrijeme predstave 'imao je sn ažon osjcca] da je
režiser ove Izmijenio i da se uopće nije držao izvornika. Kad je ponovo pročitao knjigu, uvidio je daje uprizorenje
bilo vrlo vjerno, a daje on imao neko svoje vrlo osobno sjećanje na sadržaj knjige!
52

u 1"fJl'(;";,I"!I O/;j<l""i(,!1iU osobitosti (JII/()bi')grrif.rkog pamćen ja još uvijek ima dosta nedoumica, Reiser
( .'')SSj sumiru \ p,' ,lu'llIi! mmlrla ~IJ OI)!((Jliz{l(:iiu nutobiografskog pamćenja, koji se mogu nazvati "Kontekst +
imlc]:« nlll.I'"IiIll,''' I'" nrim« ,n' d/)f,"'ljaji pohranjuju /I pamćenju na taj način da se povezuju sa strukturama
,1/,IIi/d, " ini/t'j,slI,(!!1I ,." flO 1(/i/'o\>/1/Idtfcrencijatnitn ohjljeJjitJIlI, IJo Josjećanja nekog doživljaja dotazi Ila
liWd<'t'i I/m'ill' 1'1')'(1 sc oduhore kontekst II kojem se traienl doživlja] doisIlI ;,:bio, o zatim se elaborira originalni
Il;'I!,", SVI' d'lh \I' /I,' slwpi dovoljan 'my' uhiljC'ija ul sigurno razlikovanje ba,? log doživljaja od sličnih. Pre-
I('//~il/lni" P(l(il'fI /III stnncgijurno dosjcćnnja koje koriste informacije iz strukture znanja da bi se zaključi/o JIa
l'itT(~i(1I11(J tJbt!uo'zj(} HJIIU).I! dorjl1/jnj!!.

N!ll'l'im;"", I'{lku!!'!i" dosječanja 11:/ dogodoj plaćanja u restoranu, manje o plaćanju može se iskoristili
1/ ~I

I,,'k" dOJ(' O/I(/I'/jClltI odredenn novčana transakcija.

/>1 ,H' "lIU;III'dlJ Većinu detalja o događaju {fizičke karakter-
istik» okoline, mirisi. lmku\li glazbe i si; socijalne uloge - društvo, konobari j si; motivacija za događaj - glad
i/Ili dniicnj«), 1/1<'i!.1I1:i' J(' dobit] /1(/ OSI/ovi monja o dotićnom restoranu, što je diferencijalno obilježje za događaj 1
!J!u/anja te 71Jltt icstonmu, ~

Ndss('1' (11)8J) j flf'l'doy ( JYS6), smatraju da]« autoblogrujsko pamćenje 1/ 1'1'10 visokom stupnjt, rekonstruk -
li!,IIO, u V;,I'ok.UIII stupnju transformirano,
i sfog() jr: j OJI/OS/lO /I slučaju po/put/og raboravo Ileko;! dagaduja
I1m/lIlllj".ifI<'II(1 nekom p/all,:lbi/llolII rekonstrukctjom. Brewer (1988) predlai« djelomično rekonstruktivni pogled
/1.1 tll/lobitJ!!mj.~k" pamćenje, što pretpostavlja <liti/ali stupan} njegove vjerodostojnosti. Korišteniem <!wlwva Z(l
dosjećanjc /)/'011(1(1 je kvaiitatlvnu analizu dosjećanja •.u ni •. autobtogrofskih doga.đaja "naivnth ispitanika'
(IIOpOmel1a: /I/IIi'e .1'11pornat! autoeksperlmenti ti kojima SIJ 1.111(011, (1985) i r,Vogelllll', (798(';) bilijedini i.l'pi-
tonici, o cO ispit/l'lIIije pamćenje biljef.,iII str važne autobiografske d()gl1(iaje, i kasnije ih se dosjećali uz /'(IZI/NtQ
dllge IJeriode retencije). tspltanici SII li dana nosili timere koji ~'U ih ZVllkdm /I odredeno doba dana upororavali
da rapisu vrijeme, mjesto le nilhove ~kclje., misli i emocije II tom trenutku. Dosječan]« za te autobiografske
dogaduJi: obnvtjonoje II iri navrata: nakraju lJ-tlnewlOg perioda vodcnjazabiiješki, nakon 2.1 i nakon 46 dana.
Našao JI? du 1'11 rijetk« akcije i rljetke lokacije tbivanja povezane s visokim stupnjem dosjecan]«. Troženo
i/oxjl!{ 1II}11 I<Ik vil, (/og.Jdrlju 1)11(/Sit povezana S lylliov[)1IIj(JSJlOIII vidnom predodžbom. BuJIIći do je naden {!izo!,
pustom]: pogn',I'l/ih {/n,t!c't'mj;(I, Brevvervaključu]« da SII Ji natozi više II skladu s modelom djelomlčuog rekonstru-
ironju (1(l/o/)i(lJ!I'I,/.i'kn8.pomt!er{io, l1ego s modelom snažnog rekonstrutranju. Međutim, {JI/O .flO trehn iJII1l1i 11/1
nmnjest doje tšrewortspita» autobiografsko pamćenje nakon razmjerno kratkog vremenskog perioda, te je i lo
"NIO u/ii!eti/o ti Vili/eru (ot"ll{ieg{!llIm'cl1j(l nego što se lo obično dobiva,

Nelson r J ')88) ,1'/1101/'(1 (fti JI! pamčenje za nedavne dogada]« pod utjecajem prethodnog ZIlli/liu i asocijacija
I;oj(' \'11 se ::bile:.o vrilcme PI'Ofjl'ljllvolljll tog dogattaja, Np!', čujete da se sili susjeda teni, i vase misli "skrenu" 1/(/
,,:,'('/1, tspretnnn]« dl/III o , bručno putovan]c i st. Nakon duff'g /'(/<govom //logu se javiti po/(:,~k(/,'l' u r<1;/IINV<1ltjlI
u!i",t;O '''''1'' l'kl'l,IIUII! /'('{TI1tJ, II što "ubacllo" II pamčenj«, Budući do pojedinačne riječi iz.r.:;iwljll
,H: implicite

1,1,liNI bl'rJj 1/,W'C'lj(/t'Ij'O, l'I'r'[jlQs!(/l'kn koju je Nelson eksperimontalno P{'l:J1<jCltl\l(lU bi/aje do lI! Sl' ispitlllliei le:'"
tlp,jn!mJ rijdi.\' 1'('(i1l1 Im>jltlll asoctjaćija. Naime, nezadana, ali nsoctjacijoma pubu(Jene riječi i;f/(!I/I'IIYlrjll SII
:1111,111,11111UII,'ij.,.'all111 z!I(J(Jililr riječi, VelitWl10 $klltJ(/ pove<;lI}Jih r{ie:f.l s <'IljnQI/J odreilllJe se ItO {(IJ način ria W'
vrćcns hn,ju 1,\jli!.'iIIilw bilIu f/J riječ, u af/i freblliu napisat! ili !flO im prvo padsu: .//0 pamet 1/ vesi S 10111rijeći
(SIII/S/I'II(I PU1'<'<:IIII(.lSt), ili dow (leRsi(;kfl poveeanost). Velii!iJlo skupu 1I0vi!<:tll1ih riječi definira se kao ukupan
Im) l'ildi6fih t!i,','! dalt svl fspiTtmh:i, tJ IIIZlI eksperlmenata Nctsona I suradnika potvrdeno je pOIMllO
"(.'j'j .\'tI
(II"',/w.\/(JI'!w ,WI/ItO k(ld IIt'j)osl'l!tlno?! c1o,'lir:ća(tja, dok se pri odloienont dosjećauju gubi taj klekl. Z(J po/azIJu
!liP<I/l'f'JI "{IliJI/N nnlas; doje efekt veličine skupa riječi povezanih S (;11)11011/ djelovao S0fl10 il uvjettma dosječanja
(JI! ;'(}r/OIl"1II re," I'fijcdll, i .lobodnom dOsjl!Ct.lI1jll II(JIIJU log ejetao. Ali upravo do:,jt'eatl!I1
d(lk pri W('(J(l .IIUvwYIl
10(111) po 1'('(/(I.I'lijetill ill!o!'maciju /efi LI sni autobiografskog pomčenja! SJog(f se /I primjeru srt ratgo-
~1It1(/l-'(uija
1'(11'0111 o vjcnčunju lete dusječamo štoje eksplicite rečeno, a što smo sami dQda!i,jcrprf.!trai.ujeuw veliki ,ikup
pudcnaka - §iVIII1IO zadanih i onih asociranih.

,
,
 53

Cohen (J 989) daje vrlo sažet pregled razlika ~nlZlraIlO. Pg Tulvi)!ill.!....l.!!.l·;gliJs,I.lI ~!!u;llliti\(.:i.ii
između epizodičkog i semantičkog pamćenja ima i lItJecaj~' ~JI~1Čl!'-J2..ron,~I~ll~1!j~~.informacija:
(tablica 2.3.1). {jok seu' epi:c,dičkom p.unćcruu inrorm';;'~U(. 'pro-
Zbo~s~ljc vr~\l!.!~.~g;!!lii:acili! epi1,9dičko l1,iln-1.C uz ~ail,S~~;~;I~O-~:"'I;;;;;;'i;i~,;jc
palllcenTc je plln~ellji:ii.ic.~jn~ltjj.t!.. od J1l@macl]C II st:.\1Ialu.~Škol11 Pillilcclll~'-_I2.~)_J;!./J'ie

_:ČI1~iiltlčko~~~I mĆ(!:!.1j'!,_15g1l2...j9JQ!lCCplu'!I!l!:~- !Qndcncijll odvijanja na automatski I~,~~j~.

Tablica 2.3.1. Razlike između epizodičkog i semantičkog pamćenje

'.
EpkodlČko Semantičko

.Tip informacija Specifični događaji, Općenito znanje,

•• __ ~
kojepredstavlja
__ • ._~~~~ •• ~ __ 4M_~ •• _.
objekti,
__
ljudi
.~**~_._~_p~~~ ~.~~ o ~~
činjenice svijetu _
l '.
.Tip organizacije Kronološka (po vremenu) U shema ma ili
u pamćenju ili spacijalna (po u kategorijama
mjestu)

Izvor informacija Osobno iskustvo Apstrakcije iz

ponovljenog
iskustva, ili
generalizacije
naučene od drugih

Usmjerenost na Subjektivnu realnost: Objektivnu

vlastito ja ("seir') realnost: svijet

Načelo specifičnosti kodiranja

Jedan od argumenata za razlikovanje epizodičkog i semantičkog pamčenja Tulving nalazi i li eksperimental-

noj demonstraciji tzv. specifičnosti kodiranja. Thompson i Tulving (1970) su proveli eksperiment II kojem su
provjerili uspješnost znakova za dosfečanje. Ispitanici su pivo učili liste parova riječi od kojih je p'WJ rnatc za
dosjećanje, a druga ciljna riječ. Dio parova bile su visoko asocijativne povezane riječi (npr. nebo - PLAVO), a
drugi dio parova bile su slabo asocijativno povezane riječi (npr. drvo - PJEŠAK). Odabir asocijacije učinjen je
prema odgovorima ispitanika na liste riječi na koje su davane slobodne asocijacije. Kao znakovi za dosječonje
jake asocijativne snage izabrane su riječi koje su u visokom postotku izazvale slobodnu asocijaciju za odabranu
riječ, i obratno. Osim znakova zo .dosječanje koji su zadani ulozi učenja, te ih stoga možemo zvali i znacima za
kodiranje, u testu dosječanja bile su zadane osim tih, originalnih znakova, i riječi koje su bile ili visoko ili nisko
asocijativne povezane s originalnim znacima za kodiranjeldosjećanje, ali same nisu bile zadane ufari učenja. Te
riječi nisu bile originalni znaci zo kodiranje, već su služili samo kao znaci za dosječanje. Thompsona i Tulviuga
osobi/oje zanimalo hoće lijako asoclrani znaci biti dobri pospješitelji ("proinpt') dosjećanja bez. obzira da li su
bili zadani za vrijeme učenja, ili su kasnije ubačeni.
"I

I
------------------------------_ .._--------- _ .

).
 54

Na loj su način postojale četiri vrste parova riječi prema znacima za kodiranje i znacima za dosjecanje, tj.
postojale SIJ četiri vrste 11lije la kodiranja j dosjećanja:
sn
o/jako/juko - VIa/( za dosjećanje i znak za kodiranje SIJisti i jako su asociram, lav
bi jako/slabo - znak za dosjećanje je slabo asoaran s ciljnom riječi, i nije bio zadan u fazfkodiranja ; ulazi Tu
nje
kodiranja ciljna riječ bila je učena uz jaku asocijaciju,
me
clsiabo/stabo - znaci za dosjećanje Ikoe/iranje su išli, ali su slabo asociram , aac
dl slabo/jako - mok za dosjećanje jako je asoaran s ciljnom riječi, ali nije radan ulazi kodiranja : u far! skl
tre
tcodirunjo je znak za kor/iranje bio slabo povezali s ciljnom riječi.
OlT
!leZl/llali prikazali i II tablici 2.3.2jasI10 pokazuju da jake asocijacije nisu općenito bolji pospješileiji ra
dosjećanje.

Tablica 2.J.l. j>osluiak dosjećanlli ćesticu kao funkcija uvjeta za vrijeme kodiranja dosjećanja (prema
Thomson i Tulving, 1970) '''''

ZNAK ZA DAN ZA ZNAK ZADAN ZA KODIRANJE

DOSJEĆANJE laka asociranost Slaba asociranost

Jaka asociranost 83% 33%

Slabo ·(Jsocirani znaci za dosjećanje radan! za vrijeme kodiranjapokazali su se boljim pospješiteljima

dosjcćanja ac/jakih asocijacija koje nisu bile zadane za vrijeme kodiranja. Prema načelu specifičnosti kodiran ja
efikasni ZI/aci za dosje/anje sadrže informaciju koja je bila uključena u originalno kodiranje događaja. Znači,
naglašava .1'(' po vezanosti između traga pamćenja i znaka za dosjećanje. Dosjećanje se osniva na podudaranju
informacija sadrianih II znacima za dosjećanje i tragovima, ŠIO znači da djelotvornost nekog znaka za dosječanje
Ile možemo predvidjeti ako Ile znamo kakvi su bili uvjeti kodiranja.

Načelo specifičnost: kodiranja može poslužili za objašnjenje pojave ovisnosti pamćenja o stanju pri učenju i
II,.i dosjcconju, () telIIII ,r" kasnije biti više riječi.

_IHI.oblik
!,r~IIlI~~ pohrane u epizodičkorn parnćenja na semantičko i epizodičko , ona je vrlo
pamćenju utječe ;;;;;~;;;"tTčkOJ)iif'iiCeiirc-Posred- uvriiežena i popularna medu psiholozi ma, vjero-
sl vOin-'p~fi.lcS:{H'Io!Il!:111ja, ta. dva s~;stava rttd~_ po- jatno zbog toga što je vrlo parsimonična u smislu
I',r]l i6.~;;"-;"zavif;lIo, (Tm~(mThaciji-;~;;-r;ort.llla objašnjenja nekih pojava u vezi s pamćenjem
Tllfi,i;;G'{'l9S5)' i~;~l!.:;i,JJJi\W~jili$ki~~;-;iit;~~;;k0elll vrlo je pogodna za rad psihologa u praksi. Npr.
I roccdurulno pumćcn]c l;adrži semantičku J?Uh1- znamo li da starenje u prvom redu pogađa epi-
1;l"lIjc kao ,;;;:.. ;clmi
podsustav, il scrnarntčko pam- zodičko pamćenje, dok semantičko najčešće ostaje
':l:ldt.: ima cpi"i.:iJlli1:1io pt!tllćcnjck"op(~Lp(ld- sačuvano. Stoga ispitivanjem epizodičkog pamćc-
su ••.t.rv. sllcniii:f:JZi ;:cii'ij mlnQsnložc prikazati s tri nja možemo procijeniti koliko je uznapredovalo
. \~lipse .. k;ltl što je: ff) prik,lZ,\110 na slici 2.3.1. propadanje pamćen]a. Uz to, čak i neki od
Zakljllčllo o scuuuu ićkom i cpizodičkom parn- naižešćih kritičara ·SJTI!ltt:.<Ul1 pn Tulvingovn podjela.
ćcnju Ireba istaknuti nekoliko važnih mo menata. ima veliku heurističku važnost, jer je pobudila niz
Kao prvo, uu.u oč vrlo argumeruiranun napadima vrlo značajnih i p!odonosnih istraživanja, ali da joj
11<1 znanstvenu ut crncljcnost podjele dugoročnog je potrebna daljnja teorijska razrada.
 55
Slika 2. 3. l. Hijerarhijski u ređen sus-
tav dugoročnog pamćenja prema
Tulvingu (1985). Epizodičko pamće
nje čuva vremenske, prostorne i vre- .,.-..- •...
mensko-prostorne informacije o do- Proceduralno pamćenje <,

aadajima. Semantičko pamćenje je

skladište znanja koje omogućuje upo-
trebu jezi ka. Proced l1 Ta Ino pamćenje
omogućuje provođenje akcija

- I·i f

A što ima za reći oporba?

Svaka popularna teorija ili zakon u znanosti redovito doživljava i napade, pa-tako lli Tulvingova podjela
nije iznimka. Hintzman (1984) upozorava na sljedeće: budući da se semantičko pamćenje stvara iz cpirodičkog,
nije nužno postuliranje odvojenih sustava. K lome, činjenica dajedna nezavisna varijabla različito utječe na dva
zadatka (npr. utjecaj nezavisne varijable dobi na zadatke za ispitivanje epizodičkog 1semantičkog pamćcnja) go-
vori samo o tome da ti zadaci uključuju barem jedan različit proces, što još uvijek nije dovoljan razlog za
uvođenje dva odvojena sustava pamćen ja.
McKoon i sur. (1986) smatraju daje razlika između tu dva pamćen ja zasnovana na vremenskom nasuprot
konceptualnom kodiran ju osobito nestabilno, jer epizodičko pamćenjeje po definiciji vremenske naravi. Nadalje
se problem komplicira i time štoje nemoguće procijeniti razliku između epirotličkog i semantičkog pamčenja, jer
je nejasno koja je vrsta semantičkih informacija uključena u epizodički trag nekog događaja. Smatraju da je
Tulvingovu tvrdnju o tome kako je epizodičko pamćenje podložnijc zaboravljanju nemoguće provjerili ako st>
obje vrste pamćen ja ne izjednače po dimenzijama stupnja do kojegje nešto naučena, po teilni nuucrijala Zli
učenje i si. (napomena: kako to vole psiholozi reći, uspoređuju se kruške ijabuke na različitim dimenzijama, a
misli se da se radi o istim dimenzijama). U prilog tome navode i eksperimentalne dokaze više autora koji
pokazuju da kod pacijenata s amnezijom postojijednak tempo zaboravljanje novih Informacija, i semantičkih i
epitodičkth,
Nedavna revizija Tulvingova modela pokazuje da jeprihvatio niz kritičkih primjedbi, le da je epizodičko
pamćenje sveo pod funkcionalno različit sustav, koji rasle unutar, ali i ostaje uklopljen 1/ semantičko pamćenje
(Tulving, 1984). (Napomena: možda zbunjuje.fer nije dovoljno naglašeno, da kod djece u fari usvajanja govora
i pojmova dugoročno pamćenje II velikoj mjeri još nije diferencirana u smislu kontinuuma scmantičko-epi-
zodičko.fer je u toj dobi poimanje prostora, odnosno u još većoj mjeri vremena, nedovoljno razvijeno. Tek li vri-
jeme! polaska u školu, a osobito u odrasloj dobi semantičko pamćenje je već izuz~tl1o veliko i tada je potpuno
opravdano govorili o rastu eptzodičkog pamčenja unutar semantičkog), '.
Godinu dana kasnije Tulving predlaže model još bliži shvaćanju dugoročnog pamćenja kao jedinstvenog
skladišta u kojemje semantičko pamćenje dio procedura Inog pamćen ja, kao šio je to prikazano na slici 2.J.l.
Dakle,jedino što možemo zaključiti jest daje podjela na semantičko i epirodičko pamćenje vrlo uvriježeno medu
psiholozlma, ali da teorijski razvoj JOJ'uvijek traje, te da model iz 1985. godine vjerojatno nije i konačan,

- .. '
 56

Za proceduralno pamćenje bitno je stvaranje možemo normalno razgovarati. Štoviše, u loj nam
uizova asocii;lcija j;;j;;t'd ufj\.iiFmmlZ' rfiTi---opefficija. je fazi teško riječima opisati proceduru jer je ona
N:lj~~niJl--<;lI- tihlik -j),~)(;\;dui::1lnog- pajll(~;l:j;! potpuno automatizirana - zamislite da nekome
vjL'~t i Ile,._I:!Qr,_, ,~ip'kanje na pisaćen~-;ifqJU. ign~lIjc morale riječima opisati kako da za veže vezi ce na poku
Ic.nisa, pranje Ltiba'iii1jrogru'lluiillj'e 'Igre-na ~OI)1- cipelama! Vještina usvojena do zadnje faze ne sreli?
pj!lL()]:l~:-~--- ,-- -- --- - lakoć
zaboravlja se i vrlo duge stanke malo ili nimalo ne
štete njezinu izvođenju. pred:
ELQCcdur<llllo.p'iEj{"JIL~J'..Q,:LlI~v:!.hlrUa vještinu
naj češće _\l~~utlljL' lri faze, Prva je -k~g~ otpri
prove
[uza. _Jr~!~:;!J.Y.:!Hlf-ll:i}-};ve J.@!;i naprav\U (npr. Automatsko pamćenje i pamćenje poda
PI i usvnjanju vješt ine vožnje motorkotačem kako
koje zahtijeva napor k'rcć!
sc mijenjaju brzine', gdje je starter, svjetlo itd.).
D rug,l, .iQ .• n.V:!. Iwvc7jv:tllj:F ,rP.Qfi nje kada odre- Druga značajna podjela dugoročnog parnćenja i:3u~
doga
dimo : najdj1;:lol~orlliji-:-riačln oba~lUn]adIlli1ova odnosi se nato koliko pažnje i napora ulažemo u _...?"-'
ZIH1Č;
zadl1la~,'l_ L'h:lčirLi)~ivanj['JL::sjclimlU !Qj-sc to da bismo nešto zapamtili. ~~ma-
1[lziutvrđuju i PO~Jl!1?.!'!.2~kla1:tiill~!....~ral(e:··Sve tsko pamćenje i pamćenje koje zahtijeva napor
jl;a~
obra
se manje koriste vcrbalni ~tspektipafll~~~ (npr. '--i:ivclikC--se pOdudi:1f3 s podjelom lrče~lu-
s:rrt~
sa 111 01Iliiliiikcijii-";w "I)rita-Grzi na cloue;cIru ga gore" čaji:io'rnainj~rno, ali ima i ncl<eposebnosti. koje
. nitše
itd.), a sve .se više koriste motorički aspekti parn- traže dodatno objašnjenje.
,'proo
.ćenjn. U zadnjoj fazi na osnovi dugotrajne vježbe Svi znamo koliko smo truda morali uložiti u ,. \•••• !~
dulnzi do~~tsJrogouvu.u~. "fzvh- učenje rimske povijesti ili njemačkih gramatičkih
de nje vIi~Šfine'ZIinrQeVii minimum svjesne kontro- pravila, jer nam to nitko nije mogao Iijevkom uliti "'iskl
I~. To ()~~Qgll\;ljJ(}~PJ)k.I;lnjanjepažnje ~ele- u glavu, kako vole reći nastavnici svojim uče- jenin
ment ifl]H,:jcšlinc. kao Šl~=U-H;t:H--(npr. pri ski- nicima. S druge strane, često čujemo nekoga kako ne s
janju ili gimilil;;llciCiii strategija igre (npr. pri u prolazu dobaci prijatelju: "Treći put idemo na funk
len isu), U loj Iazi nel\~ri?a1nIh samoin- piće!" Znači li to da su se taj dan već dva puta
strukcija, pa usporedno s provođenjem vještine slučajno sreli? Da! Je li itko od njih namjerno ološ'
ona
razii
razn
uspj
jači

,
~
stre
mat
tJiC
~l:fG

ćenj
obil
pan
skoi
tanj
mat
dot
uvij
Slika 2. 3. 2. Vježba dovodi do savršenstva, ali ... nek
POji
n
a 57
e
il pokušao zapamtiti činjenicu da su se već dva puta Sto brže odredite kolikoje znameuki /I svakoj grupi
sreli? N ije! Pa kako su to onda zapamtili? Da li s brojeva!
lakoćom i LI mraku svoga stana pronalazite razne
predmete? Znate li najčešće i bez sata koliko je 111)[ 3333 77 666 5 444 99999 2
otprilike sati ili koliko ste vremena negdje 5555 22 666666 7777 44
proveli? OdgQvor na sva la pitanja je LI tome_ što
333 88 777 3 9999 333 22222 II
podatke o InjeSILI gdje se nešto nalazi i kuda se
4444444 666 8888 333
k'rcć~ffiolI;rošt();l1adimenzija), vremenu zbiv5nja
i~liJt\gQYILtraiat}j~ IC čestjllj_p6iaYUiYmijLll~.hog I naučene automatske procese pamćenju ne
do~(Laia plImti!J10 automatski. Io....Lllači df! n~tc možemo namjerno "isključiti". Zalo određivanje
~~1;'l9~k(: događaI1j~Qhm.1itLp.\lŽuill, il broja znarnenki traje. duže kada se broj zna-
ipak ćenTILih zaR-,m1Lil~wrno na njih menaka u nizu ne podudara sa znamenkonrko-
obnlćaf!lo pažnJ~ nećemo biti . mnogo llspješniji, jom je niz napisan. Automatske pojavljivanje nazi-
$[frtfo-ćc-moTmati marije slobodnog .. kal1aci1cta va brojeva "tjera" nas da kažemo naziv broja od
. niJŠe&aradnog parnćenja za neke druge kOg[litivne .. kojeg je sastavljen niz; a ne broj zna mena ka u
. JProCeše'kQj~dviiaiu is1Q.Y.remeno. . . nizu. Zbog te "borbe" ~. ovom smo zadatku znatno
".~'. ~~i!~-':'-" : .. " ..... ' •• '} ,-. -
: . A1itomatsRe procese pamćenja he . možemo 'sporiji nego što bismo ,1Jili da su inrormacije' suk-
"isključiti" - namjerno nepridavanje pažnje nabro- ladne, kao što su to u nizovima 22, 333 ili 066666.
jenim vremensko-prostornim aspektima zbivanja Vještine koje su dovedene do automatskog
ne samo što nije moguće, -već i ometa normalno stupnja izvođenja imaju osobine stečenih auto-
funkcioniranje ostatka našeg kapaciteta pažnje. matskih procesa, kao što je to. javlja nje značenja
riječi. Spoznaja da visoka razina stresa negativno
Nabrojeni automatski procesi dio su našeg bi-
ološkog naslijeđa. Vrlo brzo se razvijaju u djece, i
ona već razmjerno rano (s desetak godina) postižu
razinu uspješnosti odraslih osoba. Također se
razmjerno dugo održavaju na visokom stupnju
uspješnosti i kod starijih ljudi - sve dok se ne jave
jači amnestički poremećaji.
g~~....Je za problematiku svakodnevnog
~enja najv3ž.niieigst njihova otpornost na
stres, umor, bolest, raspoloženje i s\ Dakle, auto-
..... ". -~~~

matski procesi pamćcnja ()I,llO!p.lćujll dobru orijcn-

(!ici1t.iu""prč;štorui vremenu, 11 da še]!itoln ne
-tf.e~fillši:'()~llj~aciieti n!iŽ!de.
Osim naslijeđenih automatskih procesa pam-
ćenja postoje, prema gore navedenim osnovnim
obilježjima, isti takvi naučeni automatski procesi
parnćenja, Najizrazitiji primjer naučenog automat-
skog procesa pamćenja predstavlja sposobnost či-
tanja. Učenjem slova postižemo da nam se auto-
matski pojavljuje značenje riječi. Tako možemo
dobro pratiti smisao teksta. Mala djeca koja još
uvijek sriču slova ne mogu pratiti tekst duži od
nekoliko riječi. Da nam se značenje riječi i slova
>}- Nudimo vam posao jer smatramo da biste bili kao
pojavljuje automatski, pokazuje i ovaj zadatak: stvoreni za rad pod stresom ... halo .... halo ... «

---------------------------------_._ __ ._-_._
.. ...
5x
----_ ---.--~--~------~---- ..

djeluje samo na procese pumćenja koji zahtijevaju tih dužina prekidani redovni programi, Kad je
napor važnu je l.iI osposobljavanje za opasne pro- konačno došlo do promjene valnih dužina, us-
Icsije. Piloti, ronioci, diverzanti, padobrauci, vojni tanovljeno je da ih unatoč čestom ponavljanju
i policijski specijalci, pirotehničari i si. vrlo često većina slušatelja ne zna! Istraživanje (Bekcrian i obt
r.ulc u uvjet ima visoke opasnosti koja proizvodi Baddelev, (980) je pokazalo da je prosječni obi
sl res. Kako ih spusiti od zaboravljanja neke važne slušatelj oko .1000 puta čuo tu poruku! Premda je se
I Il I'(ltll1:ldjG ili postupku li takvim si! uacijama? 84% slušatelja znalo za datum promjene, svega na
Iqd.l:njl~ je li I uJi1e-.d~1 vjehillu-trd};l-fi..I>',vitLdCL_Je 25% ih se uopće pokušalo dosjetiti novih valnih ><duH
-ll1il.:l(' d" !'\>sl;lne potpuno automatska UiJ.n.c 01- dužina. Točnost tih dosjećanja je bila na razini već
porna lIa-:<ilri.'.~·:··-._.,.... -
-~- '.
slučajnih pogodaka! Zašto? Slušateljima je na
Evo' još 'jecll1ogzaJ<ltka koji može ilustrirati početku objavljivanja tih novih valnih .dužina: bilo tzv.
navedena načela: treba što brže u ovom nizu riječi besmisleno dva mjeseca unaprijed ih pamtiii. A cilj
udi cdit i, govoreći naglas, 'koja je riječ napisana zatiru su počeli ignorirati poruku vjerujući dasu je - n

velikim, 8' koja malim slovima upirući prstom u uz toliko ponavljanje zapamtili! Slušateljima je slo
svaku riječ po redu. tada morala biti poslana pismena informacija o ne~
novim valnim dužinama, a znanosti je predan vri-
VELIKA iVIALA MALA mala I'v1;ALA velika jedan poklon-dokaz iz realnog života, koji '. po-
.,
... ,
'." . .'IEI,I·!}.;\,. 'mn,fa'_ velika I kazuje da, ~ko se informaciji ne posveti p~a,
. ,- .-:_:'~'''''H ;,:./1•...• :--i,:nt?i-' ,i \'ill,.-I/i;;: ~ često pouav~~e nc~p:otu:a111 jfiIQtola-
ivlAiA-"'Vl:lik';i'" '{E'tIRA ···..I\1A.0;· Vclik~ mala velika cilja li dug(}[o'eno pamćenje. '
MALA vellka I __ o ' .

t .'._ •• " .• :.:' • " Nadalje.vmagični broj sedam plus/minus', dva

I
M_A'!A' vclik« mala vdika' MALA y:ELI KA velika za raspon kratkoročnog pamćenje ima iznimke - u
'! ... <, ...• ".·.MALJ\ "'f!lala,. , nekim istmžjY:Utiima mspou se kretao od dvije do
dvadesetak čestica, ovisno o organizaciji materi-
jala j stupnju njegove obrade. Zatim, kratkoročno
2, 4. Dubina obrade informacija pamćenje unatoč svom imenu može vrlo dugo
pri pamćenju zadržati informaciju, a s druge strane se pod odre-
đenim uvjetima vrlo brzo gube informacije iz du-
goročnog pamć6n.ja. Stoga je nekad vrlo teško
Uvod
odredili za neku informaclju u kojem st: skladištu
Model li kojem se pamćenje promatra kao (ili vrsti parnćenja prema vremenu zadržavanja in-
Sustav tri l~lJ:e kroz koje prolazi iulocntaclja neki formac{!a) nalazi.
mnori llH'l,jVHJU "rnodelcHll..Jišc skladišta". Naime,
Zbog niza takvih nalaza Craik i Lockhart
ritz..: sc mogu PI;<iil~~t;;tii k~~lišta u kojima
(1972) odbacuju model više skladišta, te predlaTu
xc na odrcđcui rok zadržavaju inlormnciie. Prem ..
model prema kojem nakon prolaska informacije
(1:1 takav pristup p.unćcnju ima niz pristalica i
kroz senzorno pamćenje postoji samo jedno
izuzetno obimun eJYlpjriJ~kj tCIl)\:U, ipak lakav
skladište. Prema njihovu "modelu dubine Obratit')
niodo] ile Hspijeva ti potpunosti Objasniti sve ern-
infortllllcijl1llri palli~enju'" ~ierojatnosf zadd-a-
rJirijskc nalaze.
Vfiiija ini6iiii1i<.:lje oVlsi o tome do koje je razine ili
JcdnH,9.(L( i~nps:!.lllLp.osul\!klJ~~. viSe,Jklll~ dubine obrađena pri kodiranju (napomena: u toj ko.
~~dil sC_'pQ!i:I'!ful}lj':llI.1_jlllo11!lacUJLj~lS!'atko- fazi razvoja modela sinonimno su se koristili naz- .o::!.!
l~čnqg pre9.~I~lljILU dlmyrOČJ10_.p;Hn~~. Među- ivi "Levels of processing'' i "Depth of proccssing"). oJ
.. '~pr." pmp~tganda BBC-a
tim, to l1ij\' qvii('~;'-)~\I~o, roi
~~~?n ,)e<9upill~. ,J!"za .. PU~11Ćel\ia PD'en-
polrošil» je +oko" 500.000 ~Tunti:':naKampariju sl~en<?"'J~~Q!.~lliL.p.en·ep.t1lalnc..JlllJiIiZC." tQ.....Q!! tra- do
'}Tj
upoznavanja slušatelja s novim valnim dužinama J~io ~_ovi&i-fr-dttbinj--anaLi:r..L.J1Qdrllžai,g. Da-
st.micu 1313C-a, tako da su stalnim ponavljanjem kle, radi se o kontinuumu u kojem se plitka sa
štc
list
cilj
 59

obrada odnosi na analizu fizičkih ili senzornih listama bila zadana bliže početku, a na drugunu
obilježja informacija, na duhljoj razini prepoznaju bliže kraju liste. Što je zadana riječ bila dalje od
se oblici i daju imena objektima ili događajima, a početka, ispitanici su" je duže morali držat i li
na najdubljoj razini analizira se značenje. Što je kratkoročnom pamćenju (ponavljali je radi
,<\li2.IlU razina do kojeg je, informacija obrađena, zadržavanja) dok je ne bi našli u zada noj listi
ve_ćiLjc:>::it:[.oral.l~()st njezina=9.~l~9a,~a:---~ riječi distraktora. Budući da SLI utvrdili da je za
~ Dubina obrade najčešće se ispituje tehnikom ciljne riječi smještene pri kraju liste bilo bolje
tzv. "slučajnog učenja". Ispitanicima se kaže da je dosjećanje nego za one s početka liste, može se
cilj mjerenje vremena reakcije na neke podražaje pretpostaviti da je i tip I obrade doveo do du-
- npr. što brže precrtavati u riječima neku vrstu goročnijeg pamćenja. Moguće objašnjenje za
slova, ili odrediti da li se zadana riječ rimuje s takav nalaz je da ispitanici nisu koristili tip [
nekom drugom riječi, ili da li neka riječ logično obrade, već tip II. Međutim, tad se postavlja pi-
završava rečenicu itd, a zatim se, neočekivano za tanje kako predvidjeti i kontrolirali koji će tip
njih, ' ispituje koliko su podražajnog materijala za- ob:-ade koristiti ispitanici. '"
pamtili.' Pretpostavka modela Je:'da se, kad sead f Početni eksperimenti li vezi s dubinom obrade
ispitanika traži da u riječima što brže ~ precrtaju jasno su pokazali dajretencija ne ovisi samo o
neka slova, radi onajplićoj obradi. Ako Se traži da dužini učenja, već i q kvalitativno] prirodi upotri-
utvrde da li se neke riječi rimuju, radi se o jebljenih procesa. Dakako, obrada do dublje
dubljoj, fonerničkoj obradi. Zadatak za najdublju ra~ine najčešće ujednq, i duže traje. Međutim, da
obradu zahtijeva i semantičku i sintaktičku analizu je "vrijeme utrošeno ra obradu nevaljana mjera
- npr. odrediti da li neka riječ logično završava dubine procesiranja, pokazali su sami Craik i
neku rečenicu. ' Tulving (1975): nesemantički zadatak određivanja
~,Craikm_i,-<~oc~~~~~~pisu ~zine ob!ade da li riječ "kornet'' zadovoljava shemu KVKKVK
tazlik:!ll!:1 tip I i tip II procesir~nja. ~ip I s~~osi (gdje K označava konsonant, a V vokal) traži više
rliL<-'.J~«.i.kliraLli~"~ifl~)ITnacija ~ jednoj razini vremena od semantičkog zadatka li kojem Je tre-
obrade, On.O treba 'zadržatilnformacj}eusvijesti .
.. --~--,.- .
balo. reći je li kornet životinja .
beLH~p()SlilVh<u~ trajnog, traga li -p;rrnienju.
StQRil se, Hl? 1 obrade naziva I p<>navl~lJl,dl
~~svega~lll!X~&eno~_ _~~~L._
.. SlI autori
.~edlož.iH da se ,umje~~poJl21~~,,(J}!J?J[fe_.!'i~7~1(!~
l.Uilrl,wlIuja ("maintenance rehearsal"). Kad se
uvede .t1Qfain70~~~~.::..!:I2Jl9Ian. Naime, dublja
]cO'diiOm--pažnJa pomakne od informacije pod-
obrada ujedno postavlja veće zahtjeve na ka-
vrgnu te obradi tipa I, bit će izgubljena iz pam-
pacitet centralnog procesora, što se obično ispi-
ćenja tempom koji određuje razina obrade na ko-
tuje eksperimentalnom paradigmorn sekundarnog
jem' je bila zadržavana. U tom smislu tip I obrade
zadatka. Po toj paradigrni ispitanici trebaju što
ima veliku podudarnost s primarnim pamćenjem
brže i točnije raditi neki primarni zadatak, ali is-
Jamesa. .
tovremeno trebaju raditi i na sekun dn rno 111 za~
_Tip Il obrada koristi .elaborirana ponavlianie, datku. Što je manja uspješnost na sekundarnorn
koje proizvodi analiza semantičkih svojstava infor- zadatku, pretpostavka je da je ce nfm!ni procesor
~ie želimo zapamtiti. Qyaj til? vodi dubljoj bio opterećeniji primarnim zadatkom. Dakle,
o~b.t:a.diJojem je cilj pohrana informacija na duži preko uspješnosti u sekundaruorn zadatku sc na
rok. Međutim, pokazalo se dai tip I gbrade može neizravan način određuje kognitivni napor uložen
d;;vesu- do . dugoročnog zadržavanja ,informacija, u obavljanje prirnarnog zadatka, Pokazalo sc da
-Npr. Darlcy i Glass (I 975) su pravel! eksperiment što je zadatak teže riješen (znači zahtijevao je veći
sa slučajnim učenjem u kojem su ispitanici trebali kognitivni napor), bolje se pamti. Npr. Tyle'r i SUf.
što brže pronaći po jednu ciljnu riječ uklopljenu u (1979) su ispitanicima davali da rješavaju ana-
listu riječi distraktora. Na svakoj od više lista grarne (plića razina obrade) i upotpunjavaju reče-
ciljna riječ .Ie bila drukčija, s tim da je na nekim nice (najviša, sernantička razina obrudc ) nakon
t:q~;l ie Ilcučd, iv,t!l(I po iSI itanike slijedilo ispiti- bi izmedu atributa ili svojstava više novih čes-
vanje dosiećanju. M t~d III i111, podražajni materijal tica koje I.el-.. nebaZal'llfll1if.i:------------
je bill 1,lk" ;;aslav!j01l da je polovica anagramu bila -~ -'·V~Žn~·~vojstvo --(og'fevidiranog modela je da
ldk" (npr, croodt }, 11 drugJI laka (npr. dortoc) za se elaboracija pojavljuje na bilo kojoj razini obra-
ixtu ciljuu rijt:(' (docI,,!,), odnosno na osnovi de. Npr. učeći neki sonet možemo obratiti puno
rečenica bilo je li pola slučajeva teško, a li pola pažnje na rime, dakle na srednje duboku obradu,
lako pronaći odgovarajuću riječ, Pokazalo se daje iii se pažnja može usmjeriti na značenje stihova,
kognitivni napor, a ne postuliruna razina obrade što je najdublja razina obrade (napomena: li po-
odredila uspješnost pamćenju - rješenja do kojih glavlju o mnemotehnikama pokazat će se da
se leže dolazilo, bolje su se pamtila. elaboriranost. leži li osnovi većine mnernotehni-
Nadalje, u nekim je slučajevima obrada na čkih postupaka).
(modelom pretpostavljenoj) plićoi razini dovela
do boljeg pamćenje nego obrada na dubljoj razini,
Pažnja i dubina obrade infonnacija pri pamćenju
pa je postalo nejasno što svrstati li dublju, a što li
pliću obradu. Upravo zbog takvih problema s ope- U najužo] vezi s dubinorn obrade i kogni-
racionalizacijom dubine obrade Craik i Tulving tivnirn naporom je fenomen pažnje. Iako je ideja
(1975) provode reviziju modela. Po njima, za o granicama kapaciteta pažnje stara (npr. James,
vjerojatnost zadrž~l.fu-_inLbrml\ciie nije.......,više 1890), J1rvi ;forIludtii model pažnje postavio je
bitna.sarrJe-un5TiUi do koje se obraduje. već i ~irl~ Broadbenl' (1958). Kao i drugi" ranUii110deli
11.\ :ilt::Cffibof~_.ktJ.diu!!!i~!J!lli}d' se pažnje, J ovaj je bio tzv." model uskog grla". Usko
oclno~.i.Jl~,-_stvaranje HsociJill;.Ua: grlo tog modela predstavlja 14V'_K~I!~ograničenog
.•.. _ .._ .... _-_.-_----_ ... _.- .
al izmedllnaLrjbJlJ.~l." ili svQjslllya novih starih, kapaciteta" i ."blizak je današnjem pI)JnY(I-racl\lOg
pameenja:-'-j>Qštulirao je seriju faza TrnZkoj<::\>ro-
već, P91!t<llljcllih_~_cstica'_ ili --.~--..•.

Depresija i uu tomatsk i kognitivni procesi

Osim pri putnćenju, automatski se procesijavijaju ikad ostalih kognitivnih procesa: percepcije, rješavanja
nekih kognitivni}. radataka i si. Zar ne kažemo: "Palo mije 170 pamet.: ", fto predstavlja primjer automatske po-
.i1l!'1! l1dwg, k(J!~(lilil'Jl(j.l! ,,/'(,CI~SlJ jer se Jlije radilo o namjernom dosjećanju ili rješenju nekog problema, Za
obja,injl'/(je depresije od 1'I!likog su tnačaj« T;:1'. automatske misli koje stalno "drže" dio ograničenog kapaciteta
POZlI/I! 1l.\·mjl'lvlltJg (Itl do.tidal/je dokaea o vlastito] be:;;'l'ri/ednosll i besmislenosti života: Stoga]e razumljivo da li
.h'pl'c.I'iji (IIZ opće pWlIlllljkm{ie motivacije) dolazi do smanjene /lsp]ešl1ost/ kagnitivnth procesa Il koje treba
utožiti 1I(/IH1/'. Mecfrlfilll, depresivno stanje minimotno inteifertra s outomotskim kognttivnim procesima. Harlloge
I.VUI'. (199.1) fJt'(' e~/NI()m nojl.llt1clljli{Hit radova o (oj prooh!maUci p()ka<.aJi SU da veličinu irltelfcreil.:ijetbog dc-
presi]« prikngnitivnim procesima u kaje treba ulotili napor određuje:

al stunanj napora koji treba uložiti - npr. depresija vi~Yeutječe IUI uspješnosr dosjećauja nego na IIspjcJJlOSI
prepoznavanja; kod depresivnlh je manji stllpallj organietrania I klasteriranja materijala koji treba zapamtiti; pri
dubljo}, semantlčkoj obradi podataka jači .'III e/dat ilepres(le nego mrplićim razinama obrade tuformacija.
bi stupanj težine depresije la
cl emocl mall/O IJ/;lJjl!ffQS(materijala - depresivni ne ulažu napor u obradu emocionalno ugodno obojenih
informacija, (tok obraut» IiIfjt'di za emoclattalno negativne informacije (napomena: o lome se detaljnije govori 1/ .

poglavlju u /J1lf11t!l.'iUlli koftlckslu). "

Zoktjučak je da depresija, poput stresa snažno djeluje na kognitivne procese u koje treba uloiiti napor, a
/I ili I" ili nimalo 11(1 automatske kognitivne procese,

n(
;-
61

a
Studentska dilema
o
Student na predavanju često ima dilemu ove vrste: čuje neku informaciju koja ml! se čini vrlo ?1I({('ajllom i
pokušavaju što bolje kodirati (što dublje ju obraditi i povezali s prethodnim znanjem, Ij. provesti .flo bolj« <,111/;0-
raciju), ali pritom gubi nove informacije koje takoder mogu bili važne. Dilema se mute postavili i 11(1 o vili način:
da li se osloniti na vanjsko pamćenje (doslovne rabilješke predavanja) ili na unutrašnje pomćcnjc (predavanja
obrađena do najdublje razine - potpunog ratumijevanjo onog o čemu nastavnik govori). Rješenje hi bilo Ulpisal
što više dobro elaboriranih podataka. Nažalost, nema izlaza iz le diteme.fer je II-aje radilo pamćenje (centralni
procesor) vrlo ograničenog kapaciteta. No, te tvrdnje treba podrobnije objasnili.
Perceptlvni su procesi prvi korak procesa pamćenja, Ostvaruju se na osnovi obrade vodene podacima (/I ter-
minimaSelfridgeovlh procesa u Pandemoniju), Čim kratkoroč~o pamćenje počne s fadom na ~lJdri.avallju infor-
macija, upliče se ipojmovima vodena obrada. Obrada vodena podacima javlja se automatski, uz minimalno
sudjelovanje pažnje, dok obra/no vrijedi za obradu vodenu pojmovima. Stoga se u "studentsko} dilemi":
al ili automatski zapisuju sve informacija, što nažalost ne dopušta njihovu Integraciju II postojeću strukturu
dugoročnog pamčenja, tj. odustaje se od potpunog razumijevanja grade s ciljem zapisivanja što više par/Olaka
bi ili se vrlo malo (ili ništa) ne zapisuje, ali se nastoji aktivnim praćenjem nastavnikova irlaganja shvatitit
sve o čemu se gavan'. ,-
Eksperimenti u kojima se ispitanlcima zadaje određeni glavni zadatak, o urgred se pojavijuju još neke infor-
macije, za koje se zatim neočekivano po ispitanika traži dosječanje, pokazuju da se ispitanici mogli dosjetili
samo nekoliko posljednjih zadanih informacija kojima nije poklonjena pažnja. To dosječanje omogućuje
kratkoročno pamćenje, dok se trformacije ne pohranjuju u dugoročno pamčenja -ako im prethodno nije bila
posvećena pažnja {provedena obrada do određene dubine}. Dakle, sudjelovanje pažn]e]« nužno za os/variva nje
pamčenja svih onih podataka koji se ne pamte na automatski način. I stoga nema jednostavnog rješenja za '>/11-
dentsku dilemu. Dakako, što se bolje Via problematika lakše je praćenje predavanja na osnovi konteksta, ali to
nažalost najčešće nije slučaj - ilije gradivo potpuno novo, ili (tipičan) student ne pročita prethodno predavanje
prije nastave.

Da studenti nekad imaju vrlo zanimljive teorije o studentsko] dilemi pokazuje sljedeći primjer. U uvodnom
dijelu predavanja o odnosu pažnje ipamćenja upravo no primjeru studentske dileme nastojim objasni/i /(~i od-
nos. Obično se onda razvije vrlo živa rasprava, jer studenti lu dilemu doživljavaju kao realan problem i obično
imaju vrlo kreativno rješenja za nju. Doduše, u la rješenja su uključene samo operacije koje treba provesti 1I0S-
tavnik, pa bi se po studentima ta dilema ustvari trebala zvati "nastavničkom dilemom ", (J Ile studentskom: liti
ono š/o sam od jednog studenta čuo na ispitu nadmašito je sva dotad ponuđena rješenja. Kad scun pituo .1'111-
denta da objasni studentsku dilemu i kad nakon dužeg razmišljanja nisam dobio odgovor, pokušao sam mu da/i
znak za dosjećanje, pa mu kažem: "Pitanje se odnosi na dilemu /I vezi s predavanjima ... ". Student se razvedri i
reče: "Ah, do! Dilema je ići ili ne na predavanja!" Ovakav hamletovski odgovor pokazuje da taj studen/nije imao
tešku borbu u sebi da /I da ide na maja predavanja.

laži informacija između ulaza i izlaza, kao fazu čija, već je kapacitet fleksibilno rnspo rcđ e n Ila
obrade u kojoj djeluje selektivna pažnja. različite faze obrade kao i na različite aktivnosti.
Kahneman navodi ,(\a se kognit ivnc operacije
.~liedeći dominantni model pažnje bio je upravo razlikuju po v~ličini kapaciteta pažnje koju
l4aht1~lllallc!'y""~ Model odrazumij(Wa ogra- zahtijevaju. To argument ira podacima da rane
ničcmL.Q"ču. ćne ••. Ilrt!spoloživn za ilW(} el1je :l.ze obrade (senzorna analiza) I1C zahtijevaju pa-
kognitivnih operacija.:- Ovo se ogram ellJe ne od- :,j., ,n se ,i "htjevi povećavaju kako se obrada
nosi na pojedinu specifičnu fazu obrade informa- primiče konačnom odgovoru kogn it ivnog sustava.
 62

Istraživanja u području kognitivne psihologije različite vrijednosti kovanog novca, tj. rade to pot-
pokazala SlI da se neke kompleksne operacije puno automatski, ako se slika novčića pomiješa s
mogu odvijati uz minimalni kapacitet pažnje (npr. nekoliko sličnih slika, velika većina ljudi ne uspije-
Posuer i Snyder , 1975 ; Schneider i Schiflrin, va prepoznati koja je slika pravog novčića (Nick-
1977), le SlI obilježene kao automatske. Na dru- crson i Adams, 1979). Dakle, da bi došlo do
gOi1l kraju z:lmišljcnog kontinuuma nalaze se parnćenja koje omogućuje i dosjećanjc, a ne samo
komplcksnc operacije koje zahtijevaju znatan ka- prepoznavanje, potrebno je materijalu pokloniti
pncile! pažnje i koje su nazvane svjesnim ili kon- određenu pažnju.
t ro liran im. 'Izmedu automatske i neautomatske
obrade postoje značajne razlike prvenstveno u
Zaključak
vct.i SCI svjCSI)OŠl:U,namjerom da se zapamtl, s 03-
jclljivošću mi interferencjju, te s efektima vježbe. lako ni najnoviji modeli dubine obrade' infor-
macija pri pamćenju informnciin ne uspijevaju ob-
Zn<lCHJIIOje pitanje što to zapravo ograničava
jasniti niz fenomena u vezi s pamćenjem, danas su
kapacitet za obradu informaci]a u određenom tre-
osnovne pretpostavke takvih modela vrlo pri-
nutku. Bitno je shvatili da kapacitet pažnje nije
hvaćene. Bitno je uočiti da se njima postulira kon-
Iiksan, već da varira i int raindividualno i interindi-
tinuwn stanja: pamćen ja , a ne oštro podijeljeno /
" vidualno. Brojne orgunske varijable (pobuđenost,
pamćenje na kratkoročno i dugoročno. Međutim,
'... : sire s, raspoloženje, umor, bolest i si.) kao i vari-
treba naglasiti da taj model nije zamijenio modele
~,,'!~(' ,:~;" c. :)Ii)I~ p.koiin~' (razina vanjskog pgdraživanja) mogu
više skladišta: I stoga se Još uvijek čeka n4 'neki
Lo' " lIt:jccali . na kapacitet pažnje:" Također dolazi do
novi model pamćenja, koji bi uspješno objedinio u
promjena, kapaciteta' pažnje u funkciji dobi - kroz
cjelinu ernpirijske nalaze iz obje vrste modela
tijciinjs!vo raste do odrasle dobi, da bi u starosti
(napomena: premda Broadbentov model malte-
ponovo došlo do pada. Sve te. varijable imaju
škog križa ima te pretenzije, još je uvijek daleko
znat.m utjecaj na procese pamćenja koji zahti- od tog konačnog cilja). .. .
jcvaju napor, a gotovo nikakav utjecaj na auto-
matske procese pamćenju (napomena: problema-
liku pažnje, automatskih procesa i procesa koji
2. 5. UtjecWi cerebralne lateralizacije na
z:111lijcvaju napor pri pamćenju vrlo su detaljno is-
tražile i teorijski elaborirale Hasher i Zacks 1979 i
procese parnćenja
(/,1I1<1Snjihove poglede na lu problematiku pri-
hvaća većina znanstvenika. Budući da je ta tema-
Uvod
lika već opisana li okviru poglavlja o vrstama
pamćcnja , ovdje neće bili ponovo prikazana). Istraživanja kako cerebralna lateralizaeija
~ecijnlizil'Hlj2st .lil~~~, desl;~_~~~~,_~ozg.a
Koliko SlI bitni procesi pažnje za pamćenje za određene procese I lunkc\ll\) IItJeee na kor;nt-
mogu pokazat i i sljedcća dva primjera. Premda i1VnOfl;;:;-kcioiiTii1ije QU velike su važnosti i
pt ofesionalni t ipkači bez gledanja tastature brzo i spadaju u područje niza dodirnih znanosti (neuro-
IOČIIO t ipkaju (radi se o automatskim procesima flztologija, neuropsihologija, kognitivna psiholo-
p.unćenja koji Sl! temelj takvoj vrsti vještine), nisu gija, psiholingvistika i si.). Ta istraživanja pružaju,
li stanju rekoustruirati redoslijed tipki tastature a sigurno će i u budućnosti pružati, dragocjene
(Norman, 19X9)1 Dakle, oni odlično prepoznaju podatke o funkcioniranju mozga,
raspored, ali ga se ne mogu dosjetiti. Pretpostavka Premda već kod novorođenčadi postoje odre-
je tla tom aspektu tustature nikad ne poklanjaju đene hemisferne razlike, cerebral na lateralizaeija
'pažnju, Je;: .?lqga i nisu u stanju provesti dosje-
j,' se razvija kroz djetinjstvo i (prema. većini autora)
ćunjc,
završava u doba rane adolescencije. Veći dio Uud-
Na značaj pažnje upućuju i eksperimenti koji ske populacije čine dešnjaci i kod njih je lijeva
su_ pokazali da premda ljudi odlično raspoznaju hemisfera mozga dominantno povezana s go-
 __________ -------------- 63

vornirn funkcijama, dok je desna dominantno po- 4. apstraktni pojam

vezana s perceptivnim procesima, osobito s obra- Qakle, " konkretnost " je glavna odrednica do-
dOI1l vanjskih vidnih podražaja i vizualnih pre- ~l·ose-(Jbjašnj;:;v;l-sivara~'icnl- n-teg 11rqja
dodžbi. Sukladno tome, pamćenje verbalnog ma- tragova za stvarne objekte li odnosu na npstrakrne
terijala se pripisuje lijevoj hemisferi, dok je desna pojmove. Za konkretne sc pojmove stvara slikovni
hernisfera uspješnija u pamćenju složenih po- i verbalni engram, dok 'se za apstrakrne pojmove
dražaja koje je teško imenovati.
najčešće stvara samo verbalni engrurn.
Treba istaknuti da: niz ekspe rimenata (npr,
Bihevioraina istraživanja' . Brooks, 1%8; Kosslyn, ;1975; Paivio, 19R6; Shepa-
Kad se govori o pumćel\ju i cerebrainoj later- rd i Mctzlcr, 1971) pokazuje da predodžbe sadrže
alizaĐhonda se is(ra.živunj[l ugJavnom veZUJU uz vizualne informacije kQje se obraduju na sličan
tzv~- "dlJalne procese". koo.hilija pripamcenju, način kao što se odvija :perceptualna obrada vizu-
·:)Na}ql)ćcnityaje postavka Paivta ~1986fda,' alnih informacija. Paivio lo navodi kao argument
/ se-yprbi)lneTneverbalne informacije rcprezcTiIl- za postojanje predcdžbenih reprezentacija u, du-
rnJucT~ju li odvojenim,' all.povez.al1lm Sl1t1.-, goročnom pamćenju, ~oje se razlikuju od verbal-
_~~~i~.h,n;s~stavin1~. e(~nlda!Jt1 :u.n~ci~nliln~ ..,9d-· .nlh, , .
vqICn!. aktlvnosL.,JcdllQg mo~- inICIratI ak!!Vllost "
Druga vrsta dokaza za hipotezu o dualnom
.iln.lgoj'}, sustava. E~) drugoj pretpo~.tog kodiranju dolazi iz eksperirnenata kojim je pro-
modelasimboličke informacije, razlikuju se kvali- učavana selektivna interferencija izmedu lipa
tatlV;10-U ta dva sustava. Jedan je sp'eciiaUZlFdll za sekundarnog zadatka i tipa mncmotehničke stra-
reprezcntiranje i obradu neverhalnog sadržaja na tegije koju koristi ispitanik. Sl rutegija za aktivi-
iZravan (ana logan} način. Budući da su prcuodžbe ranje desne hemisfere je predočivanje (ispitaniku
jeamstveni predstavl1Icl takVog funkCIOniranja, se instrukcijom sugerira da predočava zadane
ces'fQ'Setaj sustav naziva sustavom za predodžbe riječi), a za ljjevu hemisferu je lo verbalno (me-
("jinageryslstem"). Drugi se sustav naztvaverbal- haničko) ponavljanje zadanih riječi. Npr. Seaman
ni!ii~ <!...mlVlS~lllgvlSl!čkijjl jedinicanHl.L.generi- i Gazzaniga (1973) su kod dcšnjaka utvrdili da je
r~njem govor~: vrijeme reakcije pri prepoznavanju kraće za desnu
Organizacija informacija unutar ta dva sustava hernisferu (tzv. neverbalnu hemisferu) kad ispi-
je kvalitativno različita. Prema Paiviu sustav za tauici koriste piedočivanje kao umemotehniku,
predodžbe organ,lz.iUl...o.'in~~usiliik- dok je za lijevu (verbalnu) hernisfcru bilo kraće
[ure-višeg red;{~k{J,d.a,...je.Jz!a.zJz.g1stHva-šffiiCtial- vrijeme reakcije kad ispitanici koriste verbalno
J.iQg (proslornO'g) karaktera, tj. sinJaan jli~a- ponavljanje zadanog materijala .
.J.clan.,.., Verbalni sustav, vjerQjatno zbog toga što su Hcrmclin i O'Connor (1971) Sl! pokazali da
i ulazne informacij~.Jl sustav sekvencijalne naravi slijepi dešnjaci pri čitanju Brailova pisma češće
(riječi koje slušamo ili čitamo dolaze jedna po koriste lijevu ruku, što ukazuje da simbole
jedna, a ne u obliku kompleksnih slika, koje mo- Brailova pisma ne tretiraju kao lingvističke sim-
'žemo na paralelan način obrađivati), organizira bole, već kao spacijalne konfiguracije-i ela ih zato
'i,Q&vističke jedini~, li stmktllmvišet:Lrcda na prvo obraduju u desnoj hemisferi, a zat i111le in-
,c~~erUalan) način. formacije preko corpus callosuma prelaze u lijevu
Podaci eksperimenata značajnih za područje hemisferu (napomena: zbog kon: ra lateralni Il
problematike dualnog kodlran]a pokazuju da je junakrsnihj uzlaznih veza od dodirnih osjetila do
, vjerojatnost dosjećanja S obzirom na zadani ma- mozga, informacije dobivene lijevom rukom prvo
terijal u opadajućem redoslijedu sljedeća: odlaze na obradu u desnu hernisferu. Općenito,
I. stvarni objekt različite senzomc i motoričke funkcije imaju pot-
2. slika objekta punu, ili u visokom stupnju dominanino unakrsnu
3. ime konkretnog objekta inervacijii).

-. !>'J%l."xv't ::Ou (l'If:đU!S:ob90 f'-'~ ~{ru

- "erA u:t.()Q (V\~ u bI\-) PI ex: NHCtIU ,....... dOo.. >su\OLCNCt ) :LCOTe-I1ti -G) d e~ l--1 V
- 'c <.A\<t~ 'i?C'i\,t'(\)}:. 1,'~ -st.J\tc CU.Ool()-4ct",h cA:}~G.\k\) Nl;:\o tCI ["iU.1
- ·';;\.{\:.t:y<- \l\CU'5'C~ lu:.0 ~1Ge. \ )'fV\PY\\1V 8C,
'-',h'c0oS\v l\W.,e.V"'\ L\-{ i1W~
("I

Je.HI li ljevuci "ljrvuci "?

Zli većinu de.iJ!ja/w/e la/era/h;aci/a POfpWIO i lijeva hemisfera]e zaduženo za obradu verbalnih informacija,
(J obovljaje prV"iI.\tI't'"'' na senja/on način, dok je desna, neverbolnu hcmisfera, zadutello zaspocijalne procese i
funkcionira Ila !tJllisli"<lJl i pnralelan IIti čin, Kad Il targollu nvkome J...al,elllo: "Baš si ljevak!", lo obično ima
k onotaciju da je' osoba '\'1/10tOIlO" i/ili nespretna. Otkud dolazi takvo implicitno vjerovanje ljudi da su ljevaci
drugačiji od de.l'i'ili k o i zas:» većina roditelja prisiljava malu djecu koja spontano pokazuju Ijevorukost da pišu i
koriste pribor {aje/o kao dešnjaci?

Po nekim aiuoriina kod ijevaka je verbalno funkcioniranje zastupljeno u obje hemlsfere. To se odraiava na
spucijalno funkcionlranje /it:va~~({. kojeg UIII('/tJ serija/Ili način obrade verbalnih Informacija. Zbog fOJ!<! SI/ pil
ncverbalnom kvocijentu inteligcnci]« (za k(lji.i1? 0(/ većeg značojo poralclon način obrade informooii«, o
l/Ioi:/I('l/oSI !Jm.I·/ort{ogPrt:rlf/"(/\!III/ja igra pri tome vrlo vflfllll ulogu) (j"\lod slal/.I'flt-li! manje uSPJe];!H od
dešnjak:a, dok u verbatnom kvocijentu nema razlike, Takoderjc opuženn manja razlika 1/ u.Ypji>.ifl1()s(/ PO!Il6elljO
IOJl/kn'lllih pojmova 1/ odnoso 110 apstraktne kod ljcvaka, negu šu:je lo slučaj kod dešnjaka (Shennan i.sur.
Nin). Tu sc IIfljl1el11iiJIllljc moie pripisati intcrferencijl verbalnog i vizualnog kodiranja II desnoj hemisfer), ·!',.!eki
autor! .\'IITt/fmjl' da se li(i/i!flO/llf:ll javlja SOl1l0 kod IV', "miješanih" ljevaka, dok ]e kod "pravih" {jcva/ća' {yevI)
r.I!Il,i.'ifC!rll.1f.!uC(/a/lIl1. (/ desna verbalna, le da se ispitivanjem pravih ljevaka ne očekuju takvi efekti interferencije
prln'l'So kodiranja. '.

Daljnji dokaz za hcmisfernc razlike pri pro- nesukladna informacija nije znacajno djelovala na
cesima percepcije i pamćenje je tzv. Stroop feno- procese čitanja, Međutim, nesukladnost boje tinte
meu. Stroop fenomen je produženje vremena i imena boje' pri imenovanju boja stvara, znatne
It::lk\'ije kad li analizi senzornog ulaza postoje poteškoće - Imenovanje boja nesukladno napisa-
kuullikm« iulorrnncije. Konflikt stvuraiu automat- nih riječl je 74,3% duže nego imenovanje istog
~ki procesi tlilmćcnjll (napomena: premda je u broja kvadratića tih boja! Budući da se boja i
IOgitwlju Q automatskim procesima pamćenje već naziv ne.: podudaraju dolazi do interferencije i
dj t:I om ii:'110 opisan Stroop fenomen, ovdje će biti produženja vremena reakcije (imenovanja boje).
~ill: obradcnj. U prvoj verziji Stroopova testa iz Naime, značenje riječi se na automatski način ak-
I(!.I5. llCldine (SII"OOp, 1935; ponovo liskano 19tJ2) tivira iz našeg dugoročnog pamćenja (Ila osnovi
li pet nlzlii:ilii1 boja tinte bili su napisani nizovi aktivnosti lijeve hemisfere) i onda ometa ime no- I

nazivn tih boja (crveno, plavo, smeđe, zeleno, vanje boje tinte (perceptivni proces za koji je j
ljubičasto), ali uvijek jc postojala nepodudarnost zadužena desna hemisfera) kojim je napisana I
boje tinte i imena boje - npr. crvenom tintom bila riječ,
je napisana riječ "zeleno". Zadatak ispitanika je
Premda se još 1886, godine J. Mc Keen Cattell
što brže imenovati boju tinte riječi u nizovima bez
počeo bavili automatskim procesima pamćenju
obzira na značenje napisanog. Sljedeća su dva
(prema, MacLeod, 1992), nakon objavljivanja
zadatka ispitivala:
Stroopova rada razvijen je niz različitih verzija
HI brzinu čitanja (istih 100 naziva boja testova da mjere ono što se danas najčešće naziva
napisanih crnom tintom), "Stroopovim fenomenom". Da je taj test, osim za
bi brzinu imenovanja boja (istih sto boja LI ni- praktičan rad psihologa, od' velike važnosti i za
zovima kvndrat ića), eksperimentainu psihologiju pokazuje neprekidn i
Stroop je utvrdio da dolazi do neznačajnog porast navođenja Stroopova tesla kao instrumenta
porasla vremena čitanja imena boja od 5,6% kad u eksperimentima prema podacima koje je sumi-
su informacije nesuklndrie u odnosu na čitanje rao za period od 1974. do 1990. godine MacLeod
Ili~.a imena boja otisnutih crnom tintom. Dakle (1992).
 (i5

Istraživanjima u slušnom području tehnikom Ako komisurotomiziranom ispitaniku LI desno

dihotičkog slušanja pronađena je prednost desnog vidno polje, ili u desnu ruku damo škare, ispitanik
uha i lijeve hemisfere za pamćenje verbalnog ma- će ih moći prepoznati i dati verbalni odgovor
terijala, što potvrđuje speciializlranost lijeve hemi- "škare", Međutim, ako mu u lijevo vidno polje ili LI
sfere za pamćenje verbalnog materijala. S druge lijevu ruku damo škare, neće ih moći imenovati.
strane, za pamćenje glazbe pronađena je prednost Ako mu kasnije damo, da izmedu više predmeta 1i-
lijevog uha, odnosno desne hemisfere (npr. Kimu- jevom rukom opipa, i škare, prepoznat će ih,
ra, 1961; 1964). Dakle, i desna hernisfera može zapamtili ŠlO je
"radila", premda se ne korist] verbalnim kodira-
Neuropsihološka istraživanja njem. Premda ispitanik ne može riječima opisati
Neuropsihološka istraživanja daju najizr~vnije predmete koje je opipao lijevom rukom , geslom
dokaze za postojanje dva sustava za procesiranje može pokazati funkciju tih predmeta, Takoder
verbalnih i neverbalnih informacija. To se odnosi može lijevom rukom nacrtati ono što je zadano li-
u prvom redu na osobe koje nemaju, zbog jevom vizualnom polju. Nadalje, značajno je
oštećenog corpusa cal!osuma, veze između lijeve' i opažanje da premda; desna hernisfern ne može
desne hemisfere, te osobe s unilateralnim' ošteće- verbalizlrati, prepoznaje pisane ili verbalno za-
njima hernisfera. .. 'dane zapovijedi - npr'; zapovijed: "Pritisnite gumb
Izuzetno vrijedan izvor podataka o specijali- kad se javi zadana riječ" uspješno izvršavaju. De-
zaciji hemisfera daju eksperimenti s tzv. komi- sna hemisfera komisurotomiziranih osobito uspje-
surotomiziranim ispitanicima (to su ispitanici ko-' šno prepoznaje konkretne imenice.
jima je u odraslo] dobi, tj. kad je već završena lat- Ako komisurotofniziranlm rspuarucrrna di-
eralizacija uništen corpus callosurn i na taj način hotički zadajerno naredbe (u svako uho se po-
su prekinute veze između hemisfera). Budući da moću slušalica zadaju, drukčije informacije), onda
hemisfere dobivaju informacije iz kontralateralnih lijeva ruka radi ono što je zadane li lijevo uho i
osjetila, takvi su ispitanici "idealni" za istraživanje obratno. Međutim, nakon izvođenja zadatka ispi-
razlika u funkcioniranju hernisfera. Kornisuroto- tanici mogu verbalno izvijestili samo o aktivnosti
mizirani su ispitanici bolji od onih s unilateralnim desne ruke.
oštećenjima, jer je kod unilateralnih oštećenja
teško precizno utvrditi koliko je teško oštećenje, a
Zakljucak
još je teže odrediti koliko je druga hemisfera
preuzela funkcije oštećene hemisfere. To osobito Danas se ispitivanje latcrnlizacijc kognitivnih
vrijedi u slučaju kad do oštećenja jedne hemisfere funkcija i dalje intenzivno provodi jer mnoga pi-
dođe prije nego što se završi lateralizacija. Naime, tanja ostaju otvorena za eksperirnente i hipoteze.
razvoj specijalizacije mozgovnih hernisfera dosta Tu je u prvom redu veliki problem ontogeneze
je dug i po svoj prilici donekle različit kod djece hernisfernih razlika, tj, kad se javUa specijalizaciju
različita spola. Kod komisurotomiziranih ispi- određene hemisfere za neku kognitivnu funkciju,
tanika to su "dva mozga" koja se mogu odvojeno kad se proces latrealizacije potpuno završava i
podraživati istim podražajima, a da pritom nema koja mu je završna razina. Premda je. laj problem
izravnog prijenosa informacija iz jedne u drugu značajan, bremenit je rnetodološkim poteškoćama
hemisferu (napomena: da hernisfere i kod takvih - u prvom redu to je zadavanje različito složenih
ispitanika nisu sasvim odsječene, već da vjerojatno zadataka ispitanicima različite dobi. Zut im , lu su i
preko nižih centara ipak postojic-određena razlike u lateralizaciji u funkciji spola - pitanja
povezanost ukazuju nalazi Gazzanige /1965j: kad oko kojih smo daleko od suglasnosti znanstvenika
podraživanje desne hemisfere komisurotomizira- jesu 11 kojoj mjeri žene i muškarci koriste iste
nih ljudi izaziva emocije, to se odražava na govoru procese pri obradi informacija, da li kod žena lat-
lijeve hemisfere, ali bez razumijevanja što je izaz- eralizacija brž; završava, te je li laterulizaci]a
valo emocije!). izraženija kod muškaraca?

---,--------

:.
66

Dominaclja ili utrka?

Prenu/o se u povijesti istraiivanja cerebralne laterattzacije dugo govorilo o lijevoj hemisferi kao dominantnoj,
a o desnoj !((JO nedominantnoj, 1/ novije vrijeme sve se više autora opredjeljuje za mišljenje da se hemisfere
"utrkuju" koja ce prije obavili neki zada lak, le da prema vrsti informacija koje se obraduju, neko od hemisfera
"pobjeduje" u loj utrci. .

Kao (II/s/racija /o)!,novog pristupa hemisfemim razlikama mogu postužlti rezultati eksperimenta Martina i i
Cohena (/<)75) s auditivnom verzijom Stroop testa. Zadavali su niz dubokim ili visokim glasom izgovorenih
riječ! "duboko" ili "visoko", s lim daje u 50 % slučajeva postojalo podudara nju između visine glasa kojimje lzgo- .
vorena.rtječ l značenjariječi. lspuanici su trebali rećije li radana riječ izgovorena glasom visoke ili niske frekven-
cije bez obrira Ila tekst (t'visoko" ili "duboko'). Kad je riječ bila zadanu monouralno (samo ujedno uho) nađen
je minimalni utjn-nj dominantnosti hemisfera, s lim du je lijevo uho (sukladno tcorijskom očckivunju) bilo rw.vu;,
brže u konfliktno] situaciji. Medutim, u dihotičkom zadatku došlo je do znatntjth promjena rezultata. lspi-
tanicima (izrazi/im dešnjadma) su ujedno uho zadavalt podražajne riječi ~ islim zada/kom odredtvanja frekven-
cije riječi (iZJ«()vorvisokim ili dubokjm glasom), a u drugo su učitavali jednu smlslenu priču. Da se osigura ,
slušanje priče najavijeno je da će seo njoj postavljati pitanja. Svega 50-ak % ispitanika je uspjelo obavili lako.
složen zadatok iza njih su prikazani rezultati na slici 2.5.]
Kad je priča <at/ana /I desno, a ciljna riječ ("duboko" ili "visoko") II ltjevo uho, onda zbog kontralateralnog, ".
dominantnog ulaza (rnači da auditorne informacije iz lijevog uha idu pn~ na obradu II desnu, kontralateralnu '
stranu mozga i obratilo), priča se interpretira u odgovarajućoj lijevoj hemisferi, o visina izgovora (fizička karak-
teristika podraioja) ciljne riječi II odgovarajućoj desnoj hemisferi. Značenje ctljne riječi ("visoko" ili "duboko") SU
lek preko corpusa callosuma ide na interpretaciju iz neodgovarajuće desne hemlsfere u odgovarajuću lijevu .. he
Zbog log "ekstra koraka" određivalije visine tona zbiva se prije nego ,;'10 tekst može inleiferirali s ispravnim odgo-
vorom,
2.
Kad je priča radana lijevom, a ctljno riječ desnom uhu, onda priča stiže li neodgovarajuču desnu hemisferu
i mora bili posla Ila u lijevu, kao što i ciljna riječ mora ići Ila određivanje visine izgovora iz lijeve u desnu hemis- pr
fem. Ali znočenie riječi "visoko" izgovorene dubokim glusom (i obratno) iz desnog uha dolazi pim u verbalnu
hemisferu, ~di(! sc interpretira verbalno značenje umjesto fizičke karakteristike, l sud ]e vjerojatnost javljanja
Stroop [enomena znatno veća. To se vidi i iz slike. Ii vrijeme reakcije se znatno produžuje kad se ciljna riječ
"adaje /I desno uho. uz

Slogo Cohen i Martin pretpostavljaju da se verbalna analiza i alla/iza visine tonova odvijaju nezavisno u od-
za
ko,
vojenim hcmisfcrama i da postoji "utrka .. medu njima. Ako prilike fa vorirlraju verbalnu obradu (ciljne riječi u
desno uho) javlja se mogućnost konflikta II odgovoru i kognitivni sustav je usporen. pa

za
je
Čini sc da I~orija () dom inuntnosti lijeve nad 1 što drugo zaključit), već da u području speci- VI'
<iCSIlOIlIhcmisrer om SVG više gubi na popularnosti, jaliziranosti rnozgovnih hemisfera za određene
il raste broj prislašil teorije "dvostruke dominant- vrste parnćenjavjoš uvijek ima puno nejasnosti , jer jet
nosti hemisfcru" koja sc slikovito opisuje njiho- su mnoge vrste krucijalnih eksperimenata nciz- sa
vom utrkom li obradi informacija. vedive. Oslanjanje u tim slučajevima na tzv. pri- bi
Što sc tiče utjecaja laterulizacije kognitivnih rodne eksperimente (ispitanici su pacijenti s be
funkcija na pamćenje. možda više nego u bilo ko- raznim oštećenjima mozga) nose mnoge meto- fu
jem.. drugom području istraživanja procesa dološke slabosti - od nepreciznosti tehnika. za ži
"pantćcnja," vi11i1'ilil da su procesi pamćenJa na utvrđivanje mjesta oštečenia, pa sve do
ncruzdvojiv način povezani sa scnzornirn, percep- mogućnosti da neoštećeni dijelovi mozga preuzmu tn
t ivnim i p roce si mu rništjcnja. funkcije od dijelova mozga koji Sl! oštećene d~
 Cl
---------------------------------------------------
ispod cerebralnog kortcksa) ima odlučnu ulogu
RT ms

900 ,/
.. pri učenju i zadržavanju infoml-acijii:niriobmj1us
š;;-saš-toji(xCvelikog broja -slanie,;- koje se razvijaju

800 ,/,/
,/.r'
,/
. nakon rođenja, a održavaju vezu izmedu impulsa
koji dolaze afererunirn (uzlaznim) živčanim pute-
vima i korteksa mozga. S obzirom na taj kasni raz-
700 ,/ voj stanica hipokarnpusa, čini se razumnim pret-
/.
~ postaviti ela su veze neurona hipokampusa djelo-
600 mice određene informacijama kojima je pojedinac
'-_..1.- 1_',
izložen. Istovremeno, tf1j sklop neurona pomaže
konf l ikt na pri pohrani informaciia. Oštećenje hipokampusa
sukladna
inEormacij a informacija ne ometa kratkoročno ':pamćenje, a ni dosjećanje
informacije ranije pohranjenih u dugoročno
pamćenje'. Znači, pacijent s oštećenim hlpokam-.
--.priča u desno uho,
.ciljna riječ u lijevo uho pusom može zadržati' novu informaciju toliko:
_ ••••• , priča u lijevouho, . dugo koliko traje njeno neprekidno ponavljanje.,
ciljna riječ u desno uho Stoga se čini da su sinaptičke promjene u hipo-.
kampusu nužan uvjet ~a pohranu novih informa-'
2:
Slika' 5. 1. Rczullali eksperimenara Ma-rtina i Co- cija.
hena, (1975) s dihotički zadanom verzijom -Stroop lesta
pristup od ukratko opisane tzv ...
J)rulvičiil
strukt';;rlline
teOrije'j2---too-.=ua--o---I:ra-nsill-itcrskilll·
-tvarima koje pomažu pri provode-nju (Ilij:ililša- kroz
2. 6. Osnovni neurofiziološki i biokemijski
~~pr. Bennett, 1902r;l)eXl1scIT;--t909).
procesi pri pamćenju Autori ove teorije zastupaju ideju da je sposob-
nost učenja funkcjja efikasnosti provođenja im-
pulsa kroz sinapse. Ako neuron A treba utjecati
"Kojaje to divota: jedeš i naučiš bez muke!" -
na aktivnost neurona B, onda neuron A mora os-
uzdahjednog zagrebačkog studenta nakon što]e čuo
loboditi odgovarajuću transrnitersku tvar LI sinapsi
za eksperimente McConnclla i suradnika o crvima
neurona B. Danas se zna da je jedna od naivnžni-
koji su, jedući druge crve, "preuzeli" njihovo
jih transmiterskih tvari acetilkolin (Ach), koji je
pamćenje.
dobro zastupljen u središnjem ŽiVČUIlOIllsustavu.
Jedan drugi student, kojije, uzgred rečeno, radio Ali, ako je koncentracija Ach previsoka, li sinapsi
za vrijeme studija kao noćni čuvar, neprekidno me dolazi do blokade transfera impulsa. Za to Ach
je pitao što je novog pronađeno u vezi s učenjem za mora postati neaktivan čim izvrši svoju transmit-
vrijeme spavanja.' ersku funkciju. Acetilkolincsteraza (AchE) je en-
Na žalost svih nas, do parnćenja se ne dolazi zim koji čini Ach neaktivnirn, tako da sinapsa
jedući i spavajući. U ovom poglavlju prikazane su opet postaje provodljiva. Količina i omjer Ach i
samo najosnovnije teorije o neurofiziološkoj i AchE u sinapsama intenzivno se ispituje. Tako su
biokemijskoj osnovi parnćenja, kako bi se mogle između aktivnosti AchE i usvojenog'adaptativnog
bolje shvatiti neke zakonitosti pamćenja, kao i ponašanja štakora nadene i pozitivne i negativne
funkcioniranje našeg parnćenja u svakodnevnom • korelacijc, za što Krech (1969) nudi sljedeće
životu. objašnjenje: ako je previsoka aktivnost Ach E u
Qli~ilo se smatra da- 'su" ~everberacjjski sinapsi, Ach .se prebrzo razgrađuje i ne uspijeva
traktovi OS~IrrnrrntčllJa, dok za izvršiti svoj transmiterski zadatak. Tek kad se
dugoročno pamćenje neurološka osnovarrue tako uzme omjer Ach prema Ach E dobije sc linearna
ji~(Krech- 1969). <:;:ini se dašlt/Jva !inibičIm korelacija između uspješnosti zapamćivanja i ak-

. --
zona. a osobito hipokampus...(smješten u području tivnosti Ach : Ach E, krio što prikazuje slika 2.6.1.

._------_._-----_.-
70

p.uućcnjn N" pl imjeru velikog oduševljenja znan- budu vezani uz mrak, Naime, št akori oci kojih je
xt ve nih krugova sa tvari nazvanom "skotofobin" uziman skotofobin možda su razvili tvar koj"
lo ~C mO/,1:: iU\ibolje pokazati: štakori su naučeni umanjuje stres i tako djeluje na ekspe rimcm al ne
lb izbjegavaju mrak (dobivali su elektrošokove u životinje koje su dobile skotofobin da se ponašaju
tu m uum dijelu kaveza u kojem se inače radije slobodnije, više istražuju i si., a sve to se ogleda u
'l:,dr:l:Jvaju nego LI svijet lom dijelu), Zatim je iz tome da te životinje više borave na svjetlu!
njihovih mozgova izdvojen polipeptid nazvan Umjesto zaključka o neurofiziološkoj
"vk otofobin" ("iLC1zivač st raha od mraka"), koji je biokernijskoj osnovi pamćenja, treba reći da su
dan štakorima neuvjetovanim da izbjegavaju zbog vrlo dinamičnog razvoja niza dodirnih po-
mrak, Ti su se štakori statistički značajno rjeđe dručja prirodnih znanosti, od kojih su neke vrlo J
drl,ali mraka od, kontrolnih štakora iz istog legla mlade i nastale su kao posljedica razvoja te-
kllji nislI dobili tutvar. Sveje izgledalo lege artis, hničkih znanosti, današnja istraživanja parnćenja
ali se na kraju p()kl1:1olo da su se ipak javili nekun- sve složenija.iSve je izraženiji interdisciplinarni
t rnlirani faktori II ekspcrimentu, Najveći propust pristup i sve je više· novih saznanja. Ovdje su pri-
c kspcrime nta bio je u tome što nije postojala kon- kazani samo neki od značajnijih "trendova" u tim
I mina skupina štakora koja bi dobivala jednak istraživanjima, kako bi čitatelji stekli uvid .• u
broj clektrošokova kao i skupina štakora od kojih složenost istraživanja neuroflziološke i biokemij-
je uzet skotolobln, sIim da ti elektrošokovi ne ske osnove pamćenje.

Usvajanje, ?,ad,-žllvlIIlje i spavanje

Ovaj gu.vc'etiskani tekst nije posvećen samo mom bivšem studentu "nočobdiji", već svim ljubiteljima spa-
janja ugodJlof, ,I' korisnim,
Usvajanje grade ;:'0 vrijeme spavanja (hypnopaedia), kao i bolje zadržavanje naučenog za vrijeme spavanja
predstovijaju vrlo široko i zanimljivo područje lstružlvanja više dodirnih znanosti, Eksperimentalni nalazi o
poveronosti pomćen]a i REM-Jr1za nisu jednoznačni: ovise i o načinu na koji se postupa s nezavisnom vari-
job/om spavanja, i naravi zavisne varijable - sadržaju koji se uči, U zadnje se vrijeme posebno razvilo rani-
I)

ntanje ~1Idie/u"lIJ1je vrlo dubokog spavanja (prate ga spori moždani valovi) na retenciju, Važno je istaknuti da
k ad se i nadu statistički VJ(l("ojl1iefekti, oni nisu numerički toliko veliki da hi imali OZbiljniji značaj za problema-
lik /I svokodnevnog /1I1111('(,l1ja,
.\'1'01('\11'('1/1('1/11
velik» or/II,vl!vljenje<:tl učenje dok. spavamo pokazalq se pl'eljemnim: efekt! :iII mal! i II bili
poti!" r;{/,ilI'{III(' usvojene II periodimn IWSjJ(l\!{If1JII koji sej(I\<'{!ajll fztlll:ilu dufJljihfazo Sp(lV(JI1j(J, {Napomena: tzv,
subliminaln» ''''I'IUC, osaovuno 110 čestom zadavanju nekog mnterijaia iSj1odpl'aga SI!/eslle percepcije lirv, sub-
ccpcijai je za sad korišteno samo 11 svrhe eksperlmentalnog dokazivanja tog fenomena. Naime, la bi se vrsta
učenja moglo "lom biti u raznim vrstama propagande - bez svjesnog, voljnog učenja ljudi bi usvajali određene
poruke, te se Zli sadu izvan laboratorija ne smije koristili.)
Postjednji pokušo]! pron alaienja ugodnijeg načina učenja osnivaju se na slušanju snimljenog materijala za
vrijeme opuštcnog s/aliju (napomena: u opuštenom stanju u elektrlčno] aktivnosti mozga dominantno su zasiu-
pljcn! alfa moiilani valovi, dok to vrijeme il1tc!IIz;vl1ih kogl1!tilluJh procosa prevladavaju bela moždani 1'0 lo vi) ,
Činisc da II opuštenom stanju bez I' !ikog ulagonja 11C1j11)1'a ipak dolatldo ifsv(J.i{tnja i1l/orThacija, Dakako, takvo
učenje zohtijeva prethodilo pOslrtm!i<'kOl/il'ole uud mole/anom aktivnošću (posredsTvom biojeed-boC'k trenlngn) i
udy,uv(lI'Gjll('U (JIII'I!IIIU Zli davante povratnih informacija o trenutačnoj vrstt aktlvnostl mozga, No; Istini 'zii 'volji!
treba reći do 1(/ vrsta učenja još uvijek nema dovoljno emplrijskl utemeljenlh dokaza i za sada je bliža bom-
bostičnom reklamiranju nego priznatom načinu učenja,
 71

2. 7. Zaboravljanje Zbog stalnih promjena tečaja deviza i cijena

uzrokovanih inflacijom, navikli smo se sve
računati u DM i ta nam navika intcrfcrira (djeluje
Uvod ometajuće) s upotrebom našeg novca u
izražavanju cijena ili vrijednosti. Zbog intcrferen-
Na Radio - Sljemenu. 28.1. 1993. oko 8 sati, II
cije i godinama nakon devalvacija Il kojima se
okviru teme o. pušenju, voditelj prenosi sljedeću vi-
brišu tri ili četiri nule, mi najčešće i dalje go,
jest: "U Velikoj Britanijijejedna žena - nepušač do-
vorimo u terminima starog nove"! - pa Inka npr';
bila bronhitis, nakon što suje na pos/u, protiv njene
kažemo da kilogram s~late stoji tri milijarde! Ovo
volje, smjestili u sobu s tri pušača. Tvnku u kojoj je
je samo jedan primjer. kako teško usvajarno IlOVO
radila tUŽilaje sudu, kojije presudio u njenu korist J
gradivo, odnosno kako ga brzo zaboravljamo, ako
dodijelio.joj odštetu od 15000 funti. To je u našem
smo prethodno nešto 'drugo, ali slično naučili. To
novcu oko 45000 DM!". Ako niste ništa čudnog
dobro znaju treneri sportaša ili nastavnici glazbe
primijetili II vijesti, pročitajte je joč jednom - možda
kad se sretnu sa samoucima koji su već razvili
ipak opazite nešto čudno.
određeni stupanj vještine,
 72

Pokušajte sc sjetiti što više imena učenika s pamćenje mirisa. Motoričke vještine najčešće su
kojima src išli LI prvi i peti razred osnovne škole. povezane s naučenim automatskim procesima
1\ znt i 111 , a ko posjedujete fotografije svog razreda parnćenja, te sloga ne iznenađuje da ne pokazuju
il toga doba, u/mile ih i pokušajte sada vidjeti nagli pad. Izvrsno pamćenje za prepoznavanje
koliko se imena možete sjetili. nunsa i nakon dužih intervala reteneije (npr. br
Koliko se mutemut ičkih formula ili knjiže- Engcn i Ross, 1973) vjerojatno je povezano s va- će
vnosl i *ćatc il, svog školovanja? Na koliko ste žnošću dobrog pamćenja mirisa sa stajališta n:
dogovora zuboravili? Koliko puta ste morali preživljavanja. (Napomena: li poglavlju o učenju
jlOIlOVO zvati informacije, jer ste za vrijeme nazi- uvjetovanjern 'detaljnije su opisani eksperimen- p:
vauja zaboravili I raženi telefonski broj? Idete li talni nalazi i: teorijska objašnjenja brzog uvjeto- gl
često li kupovinu po dva puta, jer od prve niste vanja u vezi s mirisom i okusom.) Dobro pam- sa
kupili sve što src na mjcraval i kupili? Ako čitajući ćenje mirisa sa stajališta teorija o dubini obrade cl.
navedenu pitanju "osjećate laganu paniku", ne informacija teško je objasniti, jer nema čvrstih gl
brinite - zaboravlJa,vc je normalna pojava. dokaza za postojanje jasnih njušnih predodžbi nr

.---::)., Sadržaje koje učimo uz napor najčešće zabo- (Schab. 1991)/

ravliamo u skladu s krivuljom prikazanom na slici Odgovor na pitanje zašto zaboravljarno . nije zr
2.7.1.
jednostavan. Sjetimo li se koliko ima oblika o(
pamćen ja i što sve utječe na njega, bit će nam dj

100% .... , .~
jasno zašto nema jednostavnog odgovora. Većina
se stručnjaka ~danas slaže da postoje četiri os-
-
tr
ta
ŽE
novna uzroka. zaboravljania: postupno osipan]e
tragova pamćenja ("decay"), nemogućnost pro- tn

nalaženja pohranjene informacije, represija i. io- će

terferencija. TI se uzroci međusobno ne iskliuču]«, n:
~ Z1
Koji će od ta četiri uzroka biti najizraženiji, ovisi

la~ o materijalu i situaciji u kojoj se uči, vrsti parn-

ćenja, vremenu zadržavanja i si.
dl
os
či
~l5
dO~~~ _
Postupno osipanje tragova pamčenja N
SATI DANI MJESECI GODINE
VRIJEME
Po toj teoriji već je sam protok vremena do-
VOljan da dođe do gubitka lnforrnacija iz pam- li!
Slika 2. 7. I. Tipična krivulja zaboravlianja (ispočetka
S~ brže zaboravlja. a kasnije dolazi do usporavanja
ćenja. Ta se teorija vezuje prvenstveno uz teorije po
tcmpn zaboravliunia o tragu. Postupan gubitak informacija iz sva tri In
skladišta parnćenja zbog protoka vremena je
moguć - štoviše, po najorlodoksnijim pristašama
Prvih nekoliko sati i dana zaboravimo veći dio te teorije to je ujedno i dominantan način gubitka
sadržaja, Što vrijeme više prolazi, l!\j je pad informacija. Kao što je već opisano, informacije se '~d
sporiji. Uzirnnjući li obzir ovakvu krivuJju zabo-
ravljanju, lormulirun je tzv. "Jostov zakon" koji
u senzorrom
tempom.
pamćenju "smjenjuju" vrlo brzim
Premda je pojava novih informacija os-
s
d(
knže , da ako dva traga imaju istu snagu u tre- novni uzrok gubitka informacija iz senzornog n:
nutku mjerenja. onda će stariji trag biti duže pamćenja, već i zbog samog protoka vremena (tj, o
orlržun , tj. bit će sporije znboravljan]e te informa- u situaciji kad ne dolaze nove informacije) dolazi
"ije. do razmjerno ;brzog osipanja informacija iz sen-
Dvije najizrnzitljc iznimke od ovakve krivulje zornog 'pamĆellja. Taj je tempo osobito brz kod in
l.ailuravJjanjn predstavljaju motoričke vještine i vidnog senzornog pamćenja. VI.
le
VC]
 73

Da bi efikasno obrađivali informacije nužno je Kratkoročno pamćenje irna vrlo ograničen

brzo gubljenje tragova i iz kratkoročnog pam- broj informacija, te sloga u njegovu funkcioni-
ćenja, jer neprekidno dolaze nove informacije iz ranju nema poteškoća s pronalaženjem lnforma-
naše okoline i/ili iz našeg dugoročnog pamćenia u cija, već samo s njihovim brzim osipanjcm i inter-
kratkoročno. Premda )e, kao i u slučaju senzornog ferencijorn. Zbog toga. se 1.l~I1).Qgy"(nilliU:!:.~l.l.l.'!.~lže-
parnćenja, "smjena" informacija glavni uzrok nja infQ[mJ.!~ija odnosi i razmatra jedino l.:..'.'.c?-i's
gubljenja informacija iz kratkoročnog pamćenja, i dugoročnim pamćenjehl. '---' _ ... - ....-. .
sam protok vremena dovodi do osipanja informa- ~i~omrličiliIcnicu da odrastao prosječno
cija iz kratkoročnog pamćenja (napomena: u obrazovan čovjek zapadne kulture ima li' dli-
gusto tiskanom tekstu o primarnom i sekundar- goročnom pamćenju: između 20.0()O i 100.000
nOI11pamćenju toje detaljnije obrazloženo). riječi (i to bez poznavanja stranih jezika') očito )e
Za teorije pamćen]a, ali i primjenu tih spo- da su potencijalne opasnosti od nenronalaženja
znaja na problematiku svakodnevnog parnćenja, pojedinih informacija vrlo velike i realne. Ljytli
od najveće je važnosti kako protok vremena k9JLp.Qlrrani\l.ilJ inform,~clis:_lako . -'11ih na više na-
djeluje na dugoročno pamćenje. Često korišten ~111Ldobr:O-puv~~(axi.rn..i'.na!lle.ln OIY,mU.hI:,više
.gagpamćenja (t:lv. engram) ima u-živčanom sus- "PU!QYQ: ..2SULl!lli1tnil!9js_TlJiLPY.!QYU2§ ..ZQvu
tavu dobro uhodan "put" i lako se aktivira, Mo": "maci za dosjcćalljc". i:Što ih je više i što su i;sta-
žerno ga zamisliti kao' dobro ugažeriu . stazu' kroz. krulliji, veća je vjeroj<fFl0Sl da ČCI1l(l do informa-
travu. Ne koristimo li je, staza Će zarasti - nastupit cije doći kada nain zalreba.
će zaboravljanje. Npr. strani jezik koji smo slabo ; Penl'icld (1969), fčuveni kanadski neuropsi-
naučili i zatim se njime nismo koristili, vrlo brzo holog, preko četrđese; godina je istraživao f'~nk-
zaboravljamo. Dakle, za održavanje engrarna u cioniranje mozga i specijaliziranost pojedinih po-
dugoročnom pamćenju (tj. sprečavanje njihova dručja mozga. Između' o~talih, uobičajenih načina,
osipanja) upotreba predstavlja vrlo značajan radio je i na sljedeći način: budnim pacijentima
činilelj. (većina su bili epileptičari) je nakon otvaranja
lubanje (dakako, ne u eksperimcntalne svrhe, već
Nemogućnost pronalaženja infonnacija radi potrebne operacije), podraživao strujom male
jakosti pojedina područja mozga. Od '1132 ispi-
Prije n(fo što pročitate ovu stranicu uzmite dva tanika njih 40 (3,5%) je uz takvo podraživanje
lista papira i "stopericu, Prvi je zadatak da se pokazalo fenomen vrlo živog dosjećanja, poput
pokušate dosjetili što više imena sisavaca kroz tri onog kod fenomena deja vu. Većina od tih
minute. Kad završite zadatak okrenite list papira na doživljaja bila je potpuno zaboravljena (ispitanici
poledinu i čitajte dalje ovo poglavlje, a zatim ćete ih se 'nisu sjeća ii u "normalnom stanju"), a neki su
dobiti daljnje upute. se odnosili i na vrlo rano djetinjstvo. Zbog takvih
D.fl[).is~ ...~.~..J!~tllineke infonnacije, moramo nalaza Penfield je smatrao' da mi u biti ništa ne
"doći" ....dn....qie•.JluUl1QŽQ __lm~tQiati il našcrl1' du- zaboravljamo, ali da se zbog ncmogućnosti
goročnom pamćenju, ali ako nemamo"dobar put" pronalaženja voljno ne možemo sjetiti svih prošlih
do lljuan cta jeTilcm<l, Podsjeća 11vas taj opis događaja. Dakako, ovdje treba iznijeli i neke
na nešto što nam se svima povremeno događa'.' ograde: Kao prvo, drugi znanstvenici nisu uspjeli
Da nije na vrhu )ezika ... ? dobiti rezultate koje je dobio Penfleld. Kao drugo,
Premda eksperimenti s djelomičnim i~šći- izjave ispitanika nemoguće je objektivno cvaluiruti
ma pokaiuju da u našem senzomom pamćenju - jesu li 'se stvarno ti~događaji zbili na način kako
ima mnogo više informacija nego što uspijemo iz- su ih se ispitanici (pacijenti) "sjetili" kad su' bili
vijestili, tu se prvenstveno radi o tzv. "izlaznoj in- izravno podraženi strujom u područjima mozga za
terferenciji" (proces izvješćivanja ometa zadrža- koja se zna da su povezana s pamćenjem, ili S~ lu
vanje informacija o kojima se nije stiglo izvijes- jednostavno radilo o umjetno izazvanim tokovima
titi), a ne nemogućnosti pronalaženja informacija. 'misli i slika poput onih kad sanjarno ili sanjarimo.
 ~-.----..---~-------~-------------------
Ile može sc odgovorili. Dakako, ono li što nitko goročnom pamćenju, ali nisu bile dostupne
IlC sumnja je ela mi li pamćenju imamo pohra- pronalaženju.
njenu ogromnu količinu informacija od kojih vrlo
muli broj često koristimo i Sloga ih lako pronalaz-
Represija ra'
i \1lO. Bez obzira Ila sve metodološke slabosti, od-
Poput nemogućnosti pronalaženja i ovaj se bij
nusuo mogućnost dokazivanja koje postoje li Pen-
uzrok zaboravljanje veže samo uz dugoročno p8
Ilcldovim (pru odnim) cksperimentima, njegov je
rad ukazao dn tla urnjetnan način možemo postići pamćenje.
izazivanje (ltl ('edI' Il ih kognitivnih procesa poput Kao što postoji namjerno (motivirano) '. i In
onih pri pamćenju. nenamjerno učenje, tako je i sa zaboravljanjern.
Sada uzmite drugi list papira i štopericu i Motivirano zaboravljanje ostvaruje se potiskiva- uč
,ponovo se pokušajte dosjetitt što više imena sisavaca '.njem (represijom) onih sadržaja koji su nam. neu- ne
kroz tri minu le. Na kraju poglavlja pogledajte godni ili ih se plaši mo. Imena ljudi koji nam se re
dalinje upute. ne sviđaju brzo zaboravljamo, a da o odlasku III

.> IstraŽujući pojavu nemogućnosti pronalaže~j;l zubaru i ne govorimo! Prisjetimo se da već ne- 111

informacija li dugoročnom pamćenju, Tulving ponav!janjcm(nekorištenjem tragova parnćenja) cij

(1%6) koristi liste od 36 riječi koje treba za- nastupa zaboravljanje, a neugodne sadržaje obi- ve
pamtiti u nešto drukčijem eksperimentalnom na- čno ne volimo ponavljati. Ugodne sadržaje sami til
crtu nego što je uobičajeno." Učenje takvih lista sebi u mislim~ često obnavljamo, a također voli- fo
obično se provodi tako da se lista zada ispitaniku, mo i drugima pričati o njima. Zato ugodne a
zatim se traži što bolje dosjećanje, zapiše se rezul- sadržaje rjeđe zaboravljarno, Nažalost, postoji i te
Uli i onda se ispitaniku ponovo daje lista na iznimka od log pravila - odnosi se na osobitosti
li čenje, sve dok ne znparnti čitavu listu. Tulving je parnćenja u depresivnorn stanju. Osnovna 'znfl- n:
također zadao listu, zatim je tražio od ispitanika čajka kognitivnih procesa u depresivnorn stanju je je
da sc dosjete što više riječi, zapisao ih i zatim još da se stalno prisjećamo samo neuspjeha,
dva putu tražio dosjećanje prije novog zadavanja promašaja, poniženja, tužnih i traumatlčnih doga-
iste liste. Našao je da ovakvim načinom učenja dja, a to onda dovodi do .još težeg depresivnog
ispitanici jednako brzo napreduju kao i u stanja. Dakle, radi se o jednom zatvorenom krugu
"klasičnom" ekspe rirnentalnom nacrtu! Važno je iz kojeg je -vrlo teško izaći.
uočiti ela su Tulvingovi ispitanici imali tri puta
rjeđe zadanu listu, odnosno koliko je proces
pronalaženja informaci]a u dugoročnom pamćenju
V<I;,1Il za učenje. Međutim, ono što još više izne-
naduje jest činjenica da je u prosjeku samo oko
jed na polovica riječi konstantna li sva tri pokušaja

dosjećanja unutar jednog bloka ispitivanja parn-

ćcnjn. Takav se nalaz pripisuje nemogućnosti pro-
nalaženja informaclja u dugoročnom pamćenju.
Niz istraživanja pokazuje del velik dio zabo-
ruvhanja treba pripisat i nemogućnosti prena-
lažcnjn. Hvo jednog tipičnog primjera ( Mandler i
SIIr., 1969): ispiumicima je pet puta zaredom
,.:1<1<111<1lista od 100 riječi. U prosjeku su se dos-
jetili 36 riječi, a prepoznali su čak 96 riječi uz
svegu 7% pogrešaka (neku IIOVU rijeČ koja služi
kao dist raktor krivo se imenuje, tj, prepoznaje kao
»Sad je najvažnije da vj ponovo dobijete voiju
zadallli riječ). Dakle, le riječi jesu postojale li du-
za životorn.«
 ------------~---------------'-~~.
-
75

Premda mukotrpno učimo, a brzo zabo- sezao je za satom Il "stari" džep. To je dakako
ravljamo, ipak se treba utješiti pitanjem: "Da li bi manje nezgodno ispoljavanje proaktivne interfcr-
;e bilo dobro da baš sve što nam se dogodilo za- encije nego što je lo bio slučaj djevojke koja sc,
o pamtimo?" zbog problema s proaktivnom interfcrencijorn,
obratila za pomoć jednom od danas najvećih
autoriteta li području 'parnćenja - Elizabeth Lo-
Interferencija ftus, Radilo se o tome da je la djevojka LI tre-
1.
Općenito, kad učenje jednog gradiva ometa nucima strasti uvijek izgovarala imc' mladića s ko-
učenje drugoga,govorimo o interferenciji. Ako .jim se prethodno zabavllala ...
. :., ,
novo učenje potire prije naučeno, riječ je o Za većinu znanstvenika, a vjerojatno i laika,
retroaktivnoj interferencili, jer ometanje djeluje razni oblici interferencije glavni su krivci što teško
unatrag, Ako nešto. prije naučena ometa učenje učimo (zbog djelovanja proaktivne interferencije},
novoga gradiva, posrijedi je proaktivna interferen-
odnosno što brzo zaboravliamo (zbog retroaktivne
cija, jer ometanje djeluje unaprijed. Kao što. je
interferencije). Stoga 'cetaj način zaboravljanja
već rečeno, interferencija - točnije rečeno retroak- biti detaljnije prikazan Qd prethodna tri. ..
tivna interferenclia.. osnovni je' uzrok gubitka in-
Na interferenciju ~najviše djeluje sličnost 'ma-
fonfiacija iz senzornog i kratkoročnog pamćenje,
terijala. Ove dviie liste (mogu to pokazali. Pokrijte
a ovdje će biti detaljnije opisani samo procesi in-
papirom listu B i učite 'listu A tako daje dva pula
terferencije u dugoročnom pamćenju.
polako pročitate. Zatim' na sljedećoj stranici uz pive
Još početkom stoljeća Munsterbcrg ukazuje
parove s liste A upišite njihove druge parove. Učinite
na značajproaktivne interferencije - kad je promi-
lo sad!
jenio džep za sat, danima nakon te promjene po-

Good ni ti Freud

Ideju daje represija važan faktor za boravljanja 1935 godine je meo Freud svojom poznatom knjigom "Psi-
hopatologija s\ 'akodne \ 'iiogživota ".
Zeller (I V5!) je pokušao eksperimentalno provjerili represiju kod zoboravljanja. Ispitanici SlI pivo učili
besmislene slogove, a žalim je ekspehmenlalor bio vrlo neugodan i grub prema njima s ciljem postizonj«
represije, lspitantci su šivamo pokazali slabo dosjcčanje. Kadim je objašnjeno zašlo se eksperimcnlotor ponašuo
na la] način, i nakon što su bili zamoljeni da se ponovo pokušaju dosjetili učenog materijala, rezultat dosjccanja
je bio znatno bolji.' Ne ulazeći u etičku dubioznosl ovakvog eksperimentu, ostaje i/»tanje da li se rezultati nužno
moraju pripisali represiji. Naime, zar nije logično očekivati da lspitanici neće dali sve od sebe pri dosjcć anju MI/-
godnom igrobom eksperimeiilaioru.
Naizgled valjan dokaz za represiju je to šio se s/abije pamte riječi \isokog emocionalnog nuboja ('o{Jul
"svađe" ili "silovanja': nego emocionalno neutralne riječi, poput "tele/ona" ili "prozoru': Mcdulim, Butldelcv
i J 9S2) ističe daje po svoj prilici utjecaj pobudenosti mozga, II ne represije, bitan za 111imčenje emocionalno 0/)0-
jen og sadržaja. Visokapobudenosl proizvodi lošije neposredno, ali bolje odgođeno dosjećanje - jersejiok azalo
daje uz duže periode reteneije bolje pamćenje za emocionalno obojene sadržaje. Dno šio je sigurno, loje da
između pohudenosli i zaboravljanje postoji zakrivljen odnos. Taj odnos opisuje Yerkes-Dodsonov zakon,' sjioras-
lom pobudenosttjedno vrijeme raste uspješnost učenja, a.zatim, kad se prijeđe optimalna razina pobutlenosti .
mozga, dolazi do pada uspješnosti pamčen]a, //joči su procesi zaboravljanja. Pobudenos/ se smješta IJO kon-
tinuumu koji ide od dubokog snu. preko pospanosli, budnog stanju, visoke ttzhudcnostt, do panike, i očito je do
ni pos/Hinosl nili paniku ne predstavljaju optimalne uvjete za dobro pamćenje (napomena: više se o lome može
naći II poglavlju o odnosu emocija ipamćenju).
76
---------------
Lista A Lista B

krevet - prašan pas - lijep

stol - rnirisan svinja - divan
polica - veseo ovca - krasan
ormar - bučan mačka - čaroban
viešalica> tup koza - zgodan

Ako smo jedan sat učili gradivo iz engleskog

jezika, a zatim nakon krače stanke gradivo iz
njemačkog, učenje njemačkoga nepovoljJloće
djelovali na ,zadf1:Hvanje prethodno učene lekcije
engleskog jettka. Što Je gradivo sličnije, a stanka Već
kraća, jHče je djelovanje retroaktivne lnterferen- joj j
cije, mei:
Evo primjera za proaktivnu interferenciju:
Kad naučimo voziti desnom stranom ceste, teško
nam je vozit~ lijevom. lli kad nam se promijeni
telefonski broj još dugo iza toga na pitanje koji
nam je telefonski broj dajemo stari.
Ometa Ji svako novo učenje zadržavanje
starije građe i da li sva stara znanja ometaju usva-
janje novih? ':Na sreću ne! Osim negativnog trans-
'>7.aboga, JiAna! Mislio samda si to u.«!
fera, što je zajednički naziv za proaktivnu i retro-
aktivnu interferenciju, postoji i pozitivni transfer. re
U
tablici 2.7.1 prikazan je eksperimentalni Npr. ako smo naučili programirati u BASIC-u, rav
nacrt za provjerava nje pojave interferencije, lakše ćemo naučiti i FORTRAN. Ili. znanje vo-
Sada na isti način dva puta pročitajte listu B i žnje automobila olakšava učenje vožnje kamiona zab
na sljedećo] stranici upišite odgovore. Učinite to! premda je potrebno i određeno novo učenje. ste'
to
živ:
Tablica 2. 7. I. Lkspcrirncntnlni nacrl za ispitivanje djelovanja interferenciji: isp

RETROAKTIVNA Korak I Korak 2 Korak 3

I NTERFERENCIJA

Eksperirnentalna grupa učiA uči B ispituje se A

Kontrolna grupa uči A odmor ispituje se A
PROAKTIVNA
INTERFERENCIJA

Eksperimentulna grupa uči A uči B ispituje se \i

Kontrolna grupa odmor uči B ispituje se B

------ -- o
 T7

Lista A Lista B

krevet - pas -
stol - . svinja -
polica - ovca -
ormar - mačka -
g vješalica. - koza -
z

-Usporedlte svoj rezultat na ttstt A i listi B. Upadi aa

drug!' l1~te
Većina ljudi slabije uspijeva na listama tipa B;· u ko-
joj je trebalo pamtiti druge članove niza koji su
medusobno vrlo slični

Takoje to u laboratorllu, a izvan njega? 5 10 20 40

B~ POKUŠAJA NA
;. Svi navedeni eksperimenti u kojima se ispiti- ·DRUGOJ LISTI
valo zaboravljanje provedeni su u laboratorijima.
G rađa koju učimo u našem svakodnevnom životu Slika 2. 7. 4. Iznos retroaktivne inhibicije i upada s liste
najčešće se znatno razlikuje od one u laboratori- A-D na dosjećanje liste A-B u funkciii broja učenja
jima. Premda je u poglavlju o svakodnevnom liste A-D (prema Meltonu i Irvvinu, 1940)
pamćenju iznesen niz nalaza o' pamćenju i zabo- .
ravljanju u realnom životu, ovdje će biti prikazani interval retencije učenog gradiva). Našli su da je
rezultati nekoliko istraživanja fenomena zabo- pamćenje imena autora, pojmova i odnosa među
ravljanja izvan laboratorija. pojmovima postupno padalo li prvih 36 mjeseci, a
Conway, Cohen i Stanhope (1991) su ispitali zatim se uspješnost parnćenjn zadržala na
zaboravljanje znanja iz kognitivne psihologije razmjerno stabilnoj razini, koja je daleko iznad ra-
stečenih u vremenu od 1978. do 1989, godine me- zine slučajnog pogađanja (kad se radilo o pre-
todom poprečnog uzorka (to znači da je istra- poznavanju). Najbrže je opada nje uspješnosti i
živanje provedeno u jednoj vremenskoj točki na prepoznavanja i dosjećan]a imena autom znača-
ispitanicima različite dobi i uz različito dugačak jnih za kognitivnu psihologiju. Pamćenje nnjzna-

Štosujoš pokazali eksperimenti o interferenclji, a što kažu teoretičari

Interferencija se uglavnom ispituje parovima asocijacija. U literaturi je uobičajeno da se prva lista parova
asocijacija naziva A-B, a druga !ista A- D. Prvi članovi nu obje liste su isti, a drugi članovi se Ila ltstam« A-8 i A-
.D razlikuju. Udijelu teksta koji se bavi učenjem izaboravijanjem parova asocijacija bit će zadržan taj uobičajeni
način označavanja lista parova asocijacija (A-B iA-D),
Važno]e napomenuti da se objevrstetnterferencije opažaju ipri slobodnom-dosječanju ipri dosječanju po
redoslijedu. Za objašnjenje retroaktivne inhibicije McGeoch (1942; prenut Wilhitc i Pasne, 1992) je predložio
"natjecanje medu odgovorima ". Po njemu učenje A-D parova nakon učenja A-8 parova negativno djeluje 11(1
pamćenje A-B parova, jer se u vrijeme dosjećanja javlja natjecanje između A-B i A-D odgovora. Zbog /n).;natje-
canja ispitanicimaje teško odrediti koji je odgovor pravi. Bud;ći da se A-D parovi uče nakon A-8 parova, oso-
bitoje jaka retroaktivna interferencija.
 ----------------------------------------------------------------------.
Metk»: i lrvin (1940) su u često citiranom eksperimentu pokušali empirijski provjerili teoriju natjecanja
odgovora, Ispitonici eksperimentalne grupe su nakon liste s ,4-B parovima učili između 5 ; 40 pil la fis/u .1',4- D
norovima, o ispitunici kontrolne grupe su učili somo AsB listu. Pretpostavka je bila da štoje više A-D učenja, bit
će ija('a retroaktivno interferencija, 10 jesi A-D parovi će bili 'jači natjecatelji" A- B parovima. Takoder su pret-
postavili da ('e V/.I'(, učenja A - D liste proizvesti više "upada " (inlrueija) odgovora iz liste A- D kad se ispituje
ilosjećanje liste A-8 parova. Kako se na slici 2,7.2 vidi, nijedna se od pretpostavki nije obistinila,
Dobivenaje neku vrsta rakrivljenog odnoso, osobito za upade. Iznos retroaktivne Inhibicije određenje preko
rozlik» u uspješnosti kontrolne i eksperimentalne grupe na listi A-B, Porast retroaktivne inhibicije dobiven je do
20 učenja liste A- D, a "alim dolar] do malog pada. Broj upada odgovora s A-D liste pri dosjećanju A-B parova
raste do 101/(:'l!nja list« A-D, a zotim ostro pada. K tome, iznos retroaktivne interferencije nadmašio je broj
upada odgovora A- D u svim eksperimentalnim uvjetima. Stoga Mellon i Irvin napuštaju objašnjenje o natjecanju:
odgovora kao j.idiflog i predlažu i drugi faktor - odučavanje ("ullleaming'); koje 1.Iljednički djeluje s natjecanjem:
odgovora u proitvodnji retroaktivne interferencije. Ideju o odučavanju preuzeli su iz teorija o operantnom uvje-
tovanju, ajavlj« ,I'e kod potkrep/Jclljc ~,i!tcn!' slijed/nakon davanju uprJrwII,wg udgol!ora (napomena: u poglavlju
() operantnom uvjetovanju nalaze se daljnja objašnjenja). Kad ispitantct uče listu A-D, nakon učenja liste A- B,
pOI'f'em'(J110umjesto (1(f.~o!'orq I) lli! podmtl{jtlll riječ A daju odgovor lJ (i.bog tfjd()wmja proaktivne intcrferen-
,••ije}. Ekspcrimentator! 1(' odgovore tretiraju poput pogrešaka, tj. ne potkrepljuju pozitivno ispitanlke za njih.
Sluga SI! ispitanict postupno odučavaju od davanja ođgovara .B u jaziyče,ya A~D llste. Kod se ispitanike '.
konačno pira ~O UOJjcć{/J/jeA-!J parova, retroaktivna interfereucija se javlja i z)wg toga JtOSI/ se ispitanici tulllčJli .
'qavali odgovore A - B. Toje osnovna pretpostavka njihove dvofaktorske teorije interferenclje. Dakle, po toj teoriji ;;
pretpostavlja se sojedničko djelovanje natjecanja odgovora i odučavanja prinastanku retroaktivne interferencije. '

Eksp(!J'imt'lIlu/lltJ provfen« Te teorije pokll!ali SII provesti Bames i Undanvood (1959). lspltonict eksperunen-: ,
talm: gr(/pe w:ili su obje. vrsti! lista (A.-8 J A-D), a za lim SII dobili (est rfo.~i!ć(mja bez. vremenskog ograničenja za
obie vrste t!{h~OYI.II":i//-13 tA- D. Pretpostavka JI! bila da se na taj način minunlzlra t{jelOvnnje ntl/ieconje odgo- ,
vara, le da Sl' retroaktlvna inretferencik: fllOt'e prvenstveno pripisati odučavanju. Dobili su eksperimeutalnu
potvrdu le pretpostavke=jer kad SI( ispltanici 20puta učili listu A-D, mogli su se dosjetlli samo 50% A-B parova
riječi.
SWI .!!ore navedenu ()Rja.~lliMijo spat/aju Il asocijactonističku tradiciju. Medutimv jačanjem kognitivne psi-
/mfogije rlol"':i du odrettcnlh promjena ti objošnjenju rahoravijanja. Tako Postman i Stark (1969) uvode ideju o
potlskivonju I'/WPd Orif!.o\'(J/'(/ ('i-c!.VPIJIIS(' set supresston "). Nakon učenja A-B i A-D lista, ispitanicl SlI imali
(dtl'/taR dll i;,:IIIf:du IRI! ponudtmi}: odgovora nadu pravi za podražajne riječi s liste A-B. Budući da se uz takav
način r'pilh'ttl1ia !I(/mt'f!I!itl ne I:VpoIjOV{I retroakllvnu interferencija, smatraju da to opovigava objašnjenje o
odućnvanju - naime, ono očito nije djelovalo. Smatraju da se u vrijeme dosječanja ne natječu samo pojedinačni č,
pnrovi asocijacija, 1'1'(' da postoji natjecanje izmedu skupova odgovora. Kad ispitanici uče A-D parove, moraju n'
putisnul, [ito II skup odgovora B usvajanjem pravila daje dobar odgovor onaj s kasnije zadane liste, Sloga se nije iz
dogodilo odučavanje /I-B asocijacija, već su one samo privremeno nedostupne ih ili se teško dosjetlti, jer su se k
ispitanici usmjerili na učenje A-D parova. Kad se treba dosjetili liste A-B, Ispitanictma je čitav skup B odgovora
A
teško dostupan, što rezultira tendencijom ispitanika da daju odgovore iz kasnije naučenog skupa odgovora.
a:
Premda ovakve rnunstvene akacwmski, na temelju svakodnevnog iskustva
rasprave IIwgU ;'l!lleaJI 1'1'1<) il
možemo se uvjeriti u f}l'Otir()st lIoi<sluđ opstraktne hipotezI! f) jJolil!kJvanJll skupa odgiNoru. Na primjer, kad II
il
"našem kvartu" sretncui kokgice,\' k(ljima sam išao 1/ osnovnu ili srednju školu u''kvartl{'~ t dat]« ih os/oHia VOlli
gJ
pu djevojačkoni pretlmenu, štoviše teško se i mogu sjetiti njihova novog prezimena. Očito se radi o proaklivnoj
k,
interferenciji. Medutim, kad ih tražim na poslu ili u njihovom novom dam u, a osobito kad ih sretnem s njihovim
supruzima, ipak ih "automatski" Ira tim ili oslovim njihovim novim prezimenom. Čini se da u tim slučajevima
potiskujem runije SMH'eII skup odgovora I pronalazlm u pamćenju kasnije naučenu tnformactju! o
d
Tulvi//g (1984), Aoji je također bltii kogmlivističkom nego asocijaclonlstičkom poimanju zaboravijanja,
,~ n
p" :".,; ~SIIJI!lI:I~ dat~dodlJJII i ,~/{)kCl?p.r.?Ii1';.i!NI!.,fnjenj(} o .c!d.yf.[I,V(U}J!/,e/ffperil1J({I(f(jjltQ,(JQ~(},r.tm(f.j;ljalf1YilIJjĆzf/td(()vt1 <;a
t!o.\jl!c'ol/je· na snutnjlvanje retroaktivne interferenci]e. lspitanicima je dt/fJ'o no učeu]« Just fl11.liči(ilJ ttsto jJo Iri o
puta. Liste SI/ imale po 24 riječi, podijeljene u šest semantlčklh kategorija. Riječi pojedinih kategorija bile su za- v:
jedno dane kako /Ji kotegortrironje bilo što očitije lspitaniclma. Nakon učenja ispttanicl su dobili zadatak slobod-

<,
0
,
 79

nog dosjećanja svih 144 riječi (6x 24). Broj dosječenih riječi po listi bioje lo manji štoje lista ranije učena.
Dakle, što je više učenja novih lista bilo umetnuto između učenja idosječanja, manji ]e bio uspjeh ispitanika, što
pokarujejasno izraženo djelovanje retroaktivne interferencije. Zatim je dan test dosjećanja uz rnak: rnnkje bilo
ime kategorije. U lom slučaju naden ]e zanemarivo mali utjecaj pozicija čestica u redoslijedu učenja Ila uspjeh u :
dosjećanju, štoZI/ači daje takvim načinom ispitivanja opažen vrlo slab utjecaj retroaktivne interfcrencijcl Tulav
Se /iqftJz,lLe ..l!l!lte/.lrat/l/1l(/(~ifiOdIIL<Đ1PJJ)fm •.-J!.u'...l·CI.J.!l!!.E.!..:fJirelllemll1l
nedoslllp!lO~\'/1 informacija iU/čl'OnIJlI1
/J'eo(!gQyaraUu:'iJll ZlZoclllloza dosjec:allk, Slog~'iI.lJ!,..l1J!Qdi pojam Z(I/JI}ravljalljn())'I.\·II0[; i/zniil<'Il-("·ili;:iJe-
"----- ....<=f:" - , . -----' - .._._-
pendentforgetting"), " , . '.
Djelovanje prodkiivne interferencije najčešćeje sla bije izraženo nego štoje to djelovanje retroak tivu« ill/('IIer":
encije. K lome, proaktivna tnterferencija vjerojatno ima veći utjecaj na usvajanje nego Ila radržavanic ill/iJUI1I1-'
eija. Undenvood (/969) postavlja hipotezu o razlikovanju lista pri objašnjenju proaktivne inhibicijc. Prema toj
hipotezi, u vrijeme dosjećanja za A-D parove prisutne su obje vrste asocijacija (A-B~i A-D), i ispitaniku]e teško
odrediti kojih se treba dosjetili, (/. koje su kasnije učene. Sve što liste čini lakšim Za razlikovanje, smanjuje proak-
livnu interferenciju. Sukladno lome, Underwood i h 'reund (1968) nalaze manju proakilvnu interfereuciju za
učenje lista A-B i A-D u razmaku od Iri dana, nego kad se obje liste uče isti dan. Zanimljivo]e da takav nalo ;
dobivaju I Undenvood i Ekstrand (1966), kadse lista A-B uči vremenski rasporedeno kroz četiri dana, a lista A-
D ~jedndm: 'danu s~e dok se'ne nauči (tz»: "massed practice "). Smatraju daje načiniučenja (razmaknu/o /I vre-
menu ili odjednom) učinio liste dlstinktivntftm, tj. lakšim za razlikovanje. Sasvimjeločita da ovakvo objašnjenje
ima veliku podudarnost s objašnjenjem retroaktivne Interferencije hlpotezom o potiskivanju skup" odgovora.
Uzimajući u obzir sve ove eksperimentalne nalaze i njihova teorijska objašnjenja, Watkins i Walkim (1975) i
Slern (1985) postavljaju opčenttiju hipotezu, pogodnu za objašnjenje obje vrste lnterferencije: tzv. načelo preop-
terečenosti znaka ("cue- over/oad principle n). Po tomje načelu efikasnost nekog znaka za dosjećanje obrnuto
proporcionalna broju r;eP/yz~ntacija u dugoročnom pamćenju koje sadrže podudarne informacije s tim rnakom, '.
Jednostavnije rečeno - štoje znak "eksktuzivniji" za neki sadržaj, manjeje zaboravljanje!

čajnijih činjenica, kao i korištenih znanstvenih morija se odnosi na to što mislimo o tome kako
metoda kogmtrvne psihologije nije pokazalo tako funkcionira naše vlastito pamćenje), Kao prvo, 11i-
izražen pad. Dakako, pritom je opažen o uspješno je pronađena povezanost između ocjena i procjc-
korištenje rekonstruktivnih procesa pri pamćenju. na ispitanika o tome koliko su zapamtili. To znači
Autori činjenicu da se i perifernl podaci (imena da su u )ednakoj mjeri i slabo i dobro ocijenjen i
autora) pamte iznad razine slučajnog pogađanja studenti bili nesigurni u svoje znanje, i to kroz
interpretiraju kao dokaz da su ispitanici pronalaz- čitav raspon ispitanih intervala retcncije! Kao
ili te informacije u pamćenju, jer pritom nisu mo- drugo, ispitanici su nakon dužih intervala rcte n-
gli koristiti rekonstruktivne procese pamćenja, cije imali tendenciju podcjenjivanja svoga znunja.
koji se javljaju kod pamćenju općih načela. Dakle, ispitanici očito implicitc vode računa o in-
Prema očekivanju, studenti koji su imali više tervalu retencije i smatraju da uz duži interval do-
ocjene na ispitu zadržali su više grade nego stu- lazi do znatnijeg opadanja pamćc nja akademskog
denti sa slabim ocjenama. To se pripisuje razlika- znanja nego što je to li stvarnosti slučaj. Doh ispi-
ma li početnom učenju - pretpostavka je da su. tanika pokazala se značajnom samo za tde,' za-
ocjene, dobivene na objektivnim testovima znanja, datke, dok na ,lakšim ,'-zadacima nije opažen' pad
valjana mjera usvojenog znanja. ~kOd s~riji~ iSPi.t~ni.ka.u odnosu n~, nlladc. (Ila:)~-
NilJ1JfU im IJiviji dio tog istraživanja odnosio se me~a. u 1.~~ražI\anJe Je ~i1o uključeno 111,110kPI-
na me t arnemorus.. k e aspe kt e d ugoro č nog za drž a- tanika starijih, od 65 godina, pa sarm aU(OrI opre-
. k dk' ( zno interpretiraju taj nalaz, premda je 011 li sk ladu
(:: vanja a a erns og znanja, napomena: meta me-
,
 ...... _-_.__ ._._---
sl
s opažcnorn zakonitost i odnosa starosti težine "baselinc"). Ispitano je dosjećanje prepoznava-
dl
7<lda!<lka pri pn mćc nju). nje, a osnovni nalazi su sljedeći:
Bahrick (1<)1\4) je, t a kođcr koristeći poprecru al što je jezik duže učen, više je zapamće no ;
n a crt istraživanja, ispitao 773 \judi koji su učili bi utjecaj kasnije povremene u pot re be jezi ka
p;
šp.mjolsk! u srednjoj školi. Vrijeme testiranja bilo nije bio izrazito značajan za pamćenje, Dakle,
Čl
je izmedu O i 5() godina nakon log učenja, Ispi- značajnijim se: pokazalo početno učenje nego kas-
n;
i:ll!ici SU dali informaciju o tomc koliko su dugo nije ponavljanje;
ZE
u('i li španjolski, kakve su imali ocjene iz španjol- cl nakon ~O godina moglo se prepoznati oko že
skog. te koliko Sll sc njime kasnije služili. Kon- 60%, li đosjetiti oko 40% gradiva;
p<
t ro ln a grupa ml 4() ispitanika, koji nikad nisu učili dl krivulja zaboravljanja pokazuje jaki pad
p<
špu njolski , poslužila je za određivanje uspjeha na između 3 i 6 'godina nakon završetka učenja, Za-
Ilsn()vi.:po!;(\dan,jn i ,~ItI(,:ojlTnst,.,č,.,nop, znanja (tzv. tim &8 tr idenetnk godinu zadržava 1111 razmje mo
ta

rc
te
17(0 je boss ?
g(
in
Vrloje sram rasprava medu znanstvenicima o tome je li za gubljenje.informacija i iz kratkoročnog i iz du-, P.
goročnog pamčenja rnačajnija interferenclja lli osipanje informacija. Daje tnterferencija, točnije rečeno pojava ei.
novih informacija hi/nija "za gubljenje informacija tz senzomog pamčenja pokazala su novija istraživanje, a PI
budući da su navedena II opisu svojstava senzornogpamčenja, ovdje nisu ponovo prikazana,
ve
Čuvena FbI>ingJuH/,\'()va krivulja raboravljanja pripisuje zaboravljanje protoku vremena, Međutim, .McGeoch ta
( 1932; prema Wilhite i ['ayne, 1992) smatra da, 'sto više vremena protiče.veća]e vjerojatnost javljanja događaja
koji proizvode intcrfcrenciju. O" navodi eksperiment u kojem je pamćenje liste s 10 besmisleni" slogova bilo ispl-
10110uz intervole zodržnvanja od 1 do 8sati, Polovica ispltanika]e spavala za vrijeme zadržavanja. lspitanici koji
.\'1/ bili budni zapamIiIi .\'1/ zna/no manje od onih koji su spavali. Taje govorilo protiv teorije osipanja informacija,
jer da je samo protok vremena bitan za zaboravljanje, onda bi obje grupe jednako pamtile. Budući da se
odredeno kolićina raboravtjanja javlja i nakon spavanja, pristalice teorija osipanja tragova to navode kao dokaz ni
do i osipa/lie infonnacija doprinosi zaboravljanju. Međutim, pristalice teorije interferencije (npr. Ekstrand, ]972) is
smutra]» cla st' 1'{JIIFlIIlje ne odvija ti "mentalnom vakuumu", te da i snovi mogu interferenctjom proizvesti zabo- ja
rovljanjc, ra
gc
POZli ali eksperiment Ila žoharima (Minami i Detlenbach, 1946) pokazao je jak efekt interferencije. Ako se
l«
nakon učenja tohore III'(/e II fini papir, oni miruju, Tada zaboravljaju znatno manje nego žohari koji su aktivni
y
za vrijeme retenrije: našli su 25% zaboravljanja neaktivnih žohara prema 70%, zaboravljanja kod aktivnih
[olIOra, ZI:'
va
Takoder, učenje prije spavanja daje bolje rezultate od učenja ujutro. Taj nalaz osobito vrijedi za smislen u
ra
gl'llciu, dok za mchuničko učenje (koje se temelji na doslovnom ponavljanju grade, bez.pokušaja elaboriranja)
pi
lI(ie IIrU/""" lak vu jasnu povezanost. Osim manjeg utjecaja retroaktivne interferencije, pretpostavlja se da REM
jf1ze spovania (period spavanja u kom sejavljaju snovi) pomažu konsolidaciji tragova. Međutim, ne može se lli PI
isključiti pretpostavka da je osipnnje informacija sporije za vrijeme spuvanja, odnosno da je interakcijsko he
djclovanj« sva Iri navedena faktora uzrok boljeg zadržavanja Informacija II slučaju kad nakon učenja spavamo. VE

(JCidICr'i da pred juu» najviše sanjamo, možda REM - faze služe i svojevrsnom uhodavanju organizma <.0 novi
dOI1 diranjem pobudonosti mozgo 1/(/ višu razinu nego što je lo za vrijeme spavanja,
,,·t;;.--> ,"' •. t .:.....• _ . • ,._.",

Danas ta rasprava 'iHe ni~'eioko iuc"lJiva i većina znanstvenika smatra da ; sam protok vremena proizvodi
odredeni gubitak informacija, ali da u našem svakodnevnom pamćenju tnterferencija proizvodi zna Ino više zabo-
ra vljanja. tr

___ o _'~""' "_ _ , -''-- _

____ I
 81

stabilnoj razini, da bi tek nakon tog perioda došlo stavljaju pomni objekt znanstvenih istraživanja.
do još jed nog, slabije izraženog pada.
Dakle, lo istraživanje je ernpirijski potvrdilo
,----~~~~~~~~~~~
Postoje i tzv. "idlot-savanti" (idioti-znanstvenici)
to su osobe kQje pamte ogromne količine samo
-

niz dosta uvriježenih vjerovanja u vezi s učenjem, pojedinih vrsta informacija, ali su inače umno
pamćenjem i zaboravljanjem. Prvo. dobro nau- zaostale. Kao da se priroda neukusno našalila s
čena građa je otporna na zaboravlja nje , Ob- njima dajući im jednu izuzetnu sposobnost, a
navljanjc tragova nije od lako velikog značaja za oduzirnajući im mogućnost samostalnog, dostojan-
zaboravljanje, koliko je to nemogućnost pronala- stvenog života razumnog bića.
ženja informacija u dugoročnom pamćenju _ što Među normalnim, ljudima posebnu vrstu do-
pokazuje, razlika od 20% izmedu uspjeha u pre- brih parntitelja predstavljaju tzv. eidetičari. Oni
poznavanju irdosjećanju." imaju "fotografske painćenje~ za slike (pTlzore),
Nevel1-Bcnjami~ (prema Cohen, 1989) je i~pi- koje traje znatno duže nego senzorno pamćenje,
tala zadržavanje znanja iz' filozofije, psihologije i ali je ipak ograničenog trajanja. Kad jednom
nestane eidetska slika, više se ne može vratiti u
antropologije, stečenog na fakultetu uz interval
retencije od O do 2 godine. Uz nulti interval re- pamćenje.
tencije zadržano je 70% informacija, anakon 2 ~ Za znanost su najzanimljivije osobe koje pa-
godine 46%, Što su, prema procjeni nastavnika, _ mte baš sve. Vjerojatno najčuveniji i najdetaljnije
inIbrrlH1Cije blic -važnjje, . manji je bio gubita,ko..' praćen takav slučaj !f1perpamćenja odnosi s~ na
Pokazali) se da' Sl" n.a produženje vremena, reren-." ruskog mnemonistu Sheresevskog, Luria, jedan od
eijc oS0bilO osjetljive veze između nadređenih i utemeljitelja i dan - danas jedan od najcitiranijih
podrć(JClliil 'pojmova .. Budući da su se izgubile autora u području neuropsihologije, u knjizi', pod
veze mechi pojmovima, znanje je postalo fragrnen- nazivom "Um mnem,oniste" (A. R. Luria: '."The
tarno.' mind of mnemonist.' New York: Basic Books,
1968) opisao je svoj rad sa Sheresevskim.
Linton (1978) je svaki dan kroz 5 godina u
dnevnik upisivala po dva događaja pod određenim Sheresevskog je prvi zapazio urednik novina u
naslovima, U unaprijed zadanim intervalima po- kojima je radio, jer nikad nije vodio zabilješke, a
kušala se dosjetili događaja po naslovu. Na taj sve je doslovno parntio, čak mjesecima unazad.
način je sjećanje na neke događaje i po više puta Kasnije je postao profesionalni mneinonisI. Koris-
ispitano. Rezultati su jasno pokazali da su vrlo tio je kompleksno vizualno predočavanje i asoci-
jaki efekt i ponavljanja na dosjećanjc kroz taj jacije, te posebnu vrstu asocijacija - sinestezije, u
razmjerno dug period vremenu: npr. ;1akon četiri kojima su brojevi i glasovi imali 'boju (napomena:
godine nije se mogla dosjetili 65% događaja za sinestezija se javlja u manjem obimu i kod nor-
koje nije obavila ni jedno ispitivanje pamćenja. malnih ljudi - npr. viši tonovi djeluju svjetlije, a
Već S,11l10 jedno ponavljanje znatno je smanjilo tonovi niže frekvencije tamnije), Jedini način da
zaboravljanje, dok su četir] ponavljanja u ispiti- nešto zaboravi je da to predoči na ploči kao
vanju dosjcćunja nakon četiri godine svela zabo- zapisano i onda' spužvom izbriše ili nešto napiše
ravljanje događaja na samo 12%! Dakako, ostaje preko toga!
pitanje interpretacije ovakvog nalaza. Radi li se Drugi čuveni slučaj čovjeka koji sve pamti
prve nstve no o efekti ma ponavljanja ili o efektima opisuju Hunt i Love (1972) u terminima uspore-
boljeg ponovnog pronalužcnja informacije kad je dbe sa Sheresevskim i na osnovi vlastitih eksperi-
već jednom uspjelu pretraga 'pamćen]a. mentalnih nalaza. Otkrili su ga preko članka u ko-
jem je opisano da V.P, (te inicijale koriste) igra
bez gledanja šahovske ploče simultano 7 partija
Ima li ljudi koj] ništa' ne zaboravljaju? šaha. Kasnije su utvrdili da može igrati do 60 par-
Odgovor na lo pitanje je potvrdan, ali odmah tija simultano bez gledanja pozicija! Rođen je u
treba reći da ih je vrlo malo i da često pred- obitelji intelektualaca, već s :3,5 godina je čitao i
82
lo sh
pisao i nedugo zatim je počeo čitati knjige za jer uvijek na nekom od jez ika nalazi 19ucinu
na p:
odrasle. S pet godina je zapamtio mapu Rige i sve mnernotehničku olakšicu. Ne posjeduje eicletskc
glcd;l
redove vožnje vlakova i autobusa, a li desetoj sposobnosti. U Frostovu testu vizualno-se manu-
prvor
godini je znao 150 poema napamet. Šah je počeo čkog klasteriranja (zadaju se grupe sličica koje
$On01
igrati s osam godina. Za vrijeme školovanja imao mogu biti kategorizirane po vizualno] orijentaciji
i nak
je mnogo diktata i učenja napamet. Studij povi- ili po smislu, tj. semantičko] kategoriji, adosie- broju
jesti nije diplomirao. Bilingvist je litvanskog i ćanje se neočekivano traži jedan sat nakon vada- (rigr,·
engleskog, a f1uentno govori sve europske jezike vanja) postiže vrlo visok rezul: al i lo isključivo na
(nail'
osim grčkog i madžarskog. Po kvocijentu intelige- osnovi semantjčkih klastera (i ndeks sernunt ičk og se vii
ncije spada u visoko iznadprosječne- (dvije stand- klastcriranja određuje se IHI laj način da se podi- vrcrn
ardne utlvijal:ijtl iznad prosjeka). Radi kao čino- jeJi broj danih šeruantičkih klastera s brojem 1110- P;IIl1(
vnik, ali glavni muje izvor prihoda šah. gućih semantičkih k lastera). To govori o izuzetno
Kako sam kaže, njegovo izuzetno pamćenje dobrom korištenju rnnemotehnićkih postupaka
cijc,
ima i jednu lošu stranu - nema "optimizma pam- osnovanih na vseruantičkorn elabori ranju mnteri-
istov
ćenja", pamti sve situacije u kojima se nije "pro- jala. Bez pogreške pamti matricu 6 x 9 brojeva.
sirnu
slavio"; ali ga to manje opterećuje nego Shere- Na Stembergovu zadaj ku pregjedavanja kJ',i~ko-
ročnog pamćetija s povećanjem brojeva LI niz,~i ne I
sevskog. Eksperimenti su pokazali sljedeće. Na
dolazi do produženjavremena reakcije (kao šloje ljučil
besmislenim trigramima postiže izvrsne rezultate, . .
njstvi
selek
paru
broje
"Fotografska pamćenje" glcd:
obil]:
"Fotografskapamćenje "je laički izraz za eidetske slike ilipredodžbe, za koje se već odavno ma da sejavljaju oba
kod nekih ljudi, alijaš uvijek nisu dovoljno objašnjene. O čemuje riječ? Kad eidetičuri nakon kratkog gtedan]« se il
neke slike ilifotografije (dovoljno ]e svega nekoliko sekundi) pomaknu pogled na bijeli list papira ili čisti zid. vide p.un
jasnu projekciju prethodno gledane slike, koja trajanjem od nekoliko minuta znatno nadmašuje trajanje ik- koje
onlčkog pamčenja. za vrijeme trajanja eidetske slike eidetičar mole nepogrešivo odgovarati uu pitanja li de- (oje
taljima slike, kao da se originalna slika llifotografija nalazi pred njim. Budući du zadone slike nisu ZlISIjt'- imaj
pljujućeg intenziteta, odnosno eidetske se slike ne javljaju u kontrastnim bojama, ači/oje da .H' III' md; ()J)(l\"Ii~
pa 111
kamo. Kad jednom nestane eldetska slika, ne mole se više "vratiti".
IX1Žl
Pos/oje dva objektivna postupka za utvrđivanje eidetskog pamčenja. Ujednom se jednu "u drugom daju izvc:
dvije slike sastavljene od točkica (koje je nemoguće smisleno kodirati), a zQjedno daju stereoskopsku sliku. Toje dos]
teti test, Jer traži t dobar stereoskopski vid. Blaži test također daje dvije slike II razmaku, al! 11(' ruhtijeva dobar tulja
stereoskopski vid, već se od te dvije slike sklapa treća. Variranjem vremena zadavanja slika lIIo1.e se točno
Lov
izmjerili trajanje eldetskth slika.
tivn
Pojava eidetskih slika je znatno češća kod djece nego kod odraslih. Procjenjuje se tla oko 8% djece inia hip,
eidetske slike. Najčešće nestaju u adolescenciji, vjerojatno kao posljedica sve dominuntnijeg korištenja govora. 11101
Naime, javlja nje eidetskih slika je spontano, o pokušaj pamćen ja slike imenovanjem njenih dijelova dovodi do akti
gubitka te senzomo live slike. ćcn]
Pretpostavlja se da je senzorno pamćenje upleteno u pojavu eidetskib slika. Kao da sc radi o (iz WSlId lom
neobjašnjivlh rai/iiga) neuoblčiijeno· dugbIn trafanjufaze senzomog pamćen ja. Kafl što je ranije rečeno, hr~:1J otki
"pražnjenje'' senzomog pamčenja nužan ]e uvjet dobrog kognitivnog funkcioniranja. Kad se Ile bi brso lllii<"l"(i!lic o n
slike li ikoničkom pamćenju, došlo bi do preklapanja slika. Kako bi izbjegli preklapanje slika 1/ sVom svak od-
nevnom životu, eidetičari izbjegavaju predugo gledali u jednu sliku i koriste naglašeno, dugtnrajno i često II:CP-
tanje očnih kapaka. ĆCIl
 83

lo slučaj kod "normalnih" ispitnnika), što upućuje Rf

m»
11;1 pnrnlc lnu obradu informacijn (napomena: po-
gledali sliku 2.7.3, a opis zadatka nalazi se u 700
PIW) Il I poglavlju). To potvrđuje i nalaz li Peter-
6SO
sonovu zadatku, jer jednako dobro pamti trigrame
i nakon što je odbrojavao unazad po tri od nekog
broi« (lo služi sprečavanju ponavljanja zadanog
S50 VP.
trigrumu) 18 sekundi, kao i nakon 3 sekunde
(napomena: pogledali sliku 2.2.4, na osnovi koje
500
sc vidi da kod "normalnih" ispitanika s protokom
vremena dolazi do linearnog pada količine za-
pnrnćcnog). 3 4 5 6 7
BrQj zorHSlki a idzn '
Da vrlo uspjesno paralelno obraduje informa-
Slika 2. 7, 5. Uspjeh "normalnih ispitanika i v.r-a u
cije, tj. provodi više složenih kognitivnih operacija
Stembergovu zadatku brzog pregledanja kratkoročnog
istovremeno, govori i to što za vrijeme šahovskih pamćenia (prema Hunt j Love, 1972)
simultanki priča viceve.
Razgovarajući s v.r."om Hunt i Love su zak-
ljučili sljedeće: kao i Shcresevski, il mnom djeti- A. C. Aitken. Njegovo izuzetno pamćenje bilo je
njstvu vrlo je mnogo učio na mehanički, a ne na posljedica snažnog interesa za nalaženje smislenih
sklopova u okolinsk.im' zbivanjima, kao i upotrebe
selektivan način. Kako sam V.P. ističe, dobar
ritma (napomena:' o torne više u poglavlju o mne-
pamtitelj pamti sve, a biznismen kad gleda tablicu
brojeva, Ile nastoji zapamtili sve podatke, već motehnikama) .
t . t

gleda kako ih okrenuti li svoju korist. Tri su Pitanje koje zanima znanstvenike jest da li
obiljcžjn zajednička u "etioiogiji" dobrog pamćenja ljudi koji pokazuju tako izuzetno pamćenje imaju
oba proučavana mnemonista: s memoriziranjem temeljne sposobnosti pamćenja kao i "normalni"
sc počelo li vrlo ranom djetinjstvu; izuzetno se ljudi ili imaju kvalitativno različito pamćenje.
pumćcujc javlja kod razmjerno pasivnih osoba Gordon i sur. (1984) na osnovi eksperirnenata, te
koje prihvaćaju "pravila igre"; pamte sve, a ne nas- usporedbi rezultata rnnernonista v.P. i "njihovog"
toje podatke reducirati i mijenjati na način da mnemoniste T.E. s rezultatima "normalnih" ispi-
imaju koristi oci toga. Ćini se da izuzetno tanika nalaze više potpore za pretpostavku o jed-
pamćenje traži vrlo visok stupanj usrnjerenosti nakim temeljnim sposobnostima pamćenja, ali da
pažnje, kako bi se mogli li kratkom vremenu pro- razlika postoji u načinu korištenja parnćenja.
izvesti što više aktivnih kodova (ili znakova za Mnemonisti voljno, ulažući napor, nalaze smisao
dosjcćan]c) , što je u vezi s opažanjcm sitnih de- u materijalu koji izgleda besmisleno, restrukturi-
talja podrnžajnog materijala. Međutim, Hunt i raju i elaboriraju informacije tako da ga mogu
Love smatraju da je dobro razvijen faktor percep- savršeno zapamtiti, što "obični" ljudi ne rade ru-
tivnc brzine nužan, ali ne i dovoljan uvjet za tinski (napomena: međutim, kod Sheresevskog,
hiper pamćenje. Na kraju. zaključuju da broj mne- V.P.-a, donekle i kod profesora Aitkena postoji
monistn nije velik, jer današnje društvo više cijeni tendencija da pamte i kad to nije potrebno, od-
aktivan odnos prema okolini nego pasivno pam- nosno i ono što ne žele zapamtiti, što ih u nekim
ćenje ogromnog broja podata ka. Kažu: "Uosta- situacijama smeta). .
lom, najveća priznanja dobiju znanstvenici koji 1 Sada na krajuovog poglavlja, kao ekspert/za
otkriju neku novu teoriju, a ne 'oni"koji znaju' sve problematiku zaborav/janja, usporedite vaše dvije /i-
o nekom području znanosti!" ste s imenima sisavaca i utvrdite u koliko postotaka
Treći čuveni slučaj čovjeka s izuzetnim pam- se podudaraju. Usput možete i provjeriti jeste li kori-
ćcnjcm bio je profesor matematike iz Edinburgha stili određeno grupiranje: npr. prema veličini, vrsti

". i.
 84

prehrane, kontinentu, ljepoti i si. Naime, dobro tor- dijelovi mozga li uskim Iunkcionalnuu IllCdIIOd-

mirane grupe ili tzv. klasteri znak su dobrog načina nosima;

pretraživanja dugoročnog pamčenja. 3. prema funkcionalnom oštećenju pamćcuiu.
Pomna analiza vaše dvije liste sisavaca zorno Npr. neki pacijenti gube kratkoročno pnrnćc nje , ;)
će vam pokazati kako su složeni procesi pretrage ostaje im dugoročno. što je znatno rjec!i slućn] od
našeg dugoročnog parnćenja i kako nekad po- obrnutog funkcionalnog deficita. Takvi pacijenti s
griješimo u pretrazi parnćenja (da nemale u lista- "čistim" gubicima odrcde nih funkcija pamćenju
ma poneki biser poput kornjače ili pingvina), od- predstavljaju vr)o vrijedan izvor pndalakaz.<1 len-
nosno kako nekad ne dođemo u područje u kojem rije pamćenja. Međutim. takvi slučujevi su vi lo I i-
se nalaze tražene informacije (jegl~~II sc sjetili sre- jetki i najčešće su Il literuturl opisani kao 'il.lciljc
dozemne medvjedice, kitova, pliskavica, tuljana, slučaja.
morskih lavova i ostalih sisavaca ko~i žive u moru
Znamo da se i nakon potresa mozga ne
ili zraku, poputnetopira, letipasa i letećih vjeve-
možemo sjetiti događaja koji su se zbili nepox-
rica?).
redno prije, a često i događaja koji su se zbi I!. ne-
. ,,:..
posredno nakon ozljede. Nemogućnost dosjećanja
događaja prije{ oštećenja mozga zove se retro-
2_8. Smetnje pamćen ja gradna amnezija. Znatno je veći problem antcro-
gradna amnezija - nemogućnost stvaranja novog
dugoročnog pamćenja, jer se javlja kod ; niza
Uvod
različitih oštećenja mozga, odnosno i kod nekih
U prethodnim smo poglavljima vidjeli os- starih osoba. .
novne zakonitosti vezane uz zaboravljanje, kao i
Općenito, smanjena mogućnost pumće nja
koji su glavni mehanizmi zaboravljanja. Međutim,
naziva se hipomnezijom. Postoji i hipcrmnezija -
osim "normalnih" procesa zaboravIjanja čije bolne
poremećaj koji se očituje u pamćenju svih infor-
posljedice često osjetimo, postoje i patološke
macija koje se percipiraju. Osobe s takvim
smetnje parnćenja.
poremećajem rnalobrojne su i redovito SlI bik
Premda su moguće i neke druge podjele, sme-
podvrgnu te dugotrajnom praćenju znanstveuika.
tnje parnćenja se uglavriom kategoriziraju na tri
Naime, takve su osobe dragocjeni primjeri za
načina, koji su međusobno povezani:
bolle razumijevanje procesa pamćeuja. Jedan je
I. prema nazivu bolesti: npr. arnnezija, Kor- od zaključaka tih istraživanju da. unatoč nizu
sakovljev sindrom, seniIna demeneija, Huntingto- prednosti kad se radi samo o pamćenju, takvo
nova korea, Alzheimerov sindrom itd. Međutim, pamćenje donekle ometa normalno kognitivno
pacijenti kategorizirani u istu grupu nerijetko funkcioniranje. Slike se "preklapaju". Riječju.
pokazuju različite smetnje pamćenja, što je li vezi previše je informacija istovremeno nrisuuio da bi
s drugom podjelom smetnji pamćenja, tj. prema kognitivni sustav bio djelotvoran. Pojava tzv.
tome koji je dio mozga oštećen; "cidetskih slika" također se svrstava u hlperrnncv-
2. prema mjestu mozgovnog oštećenja. Naža- ije, ali i li smetnje pamćenju. Naime, i kod eitlet-
lost, metode za točno određivanje mjesta ošte- skih slika dolazi do preklapanjn slika što o m e l a
ćenja nisu sasvim pouzdane (ponovljena mjerenja normalno vidno funkcioniranje.
ne daju identične rezultate). K torne, neka ošte- Lažna sje(\(ll1ja ili paraumezije često St; po-o
ćenja ri1cižga'"'se'najČeŠĆ'e:'ne moguutvrđiti st'an~ javljuju u starih ljudi. Nastaju (ako što se "praz-
dardnim dijagnostičkim metodama (npr. kod po- nine" u sjećanju na novije ciof.\aclaje popunjavaju
sijedica otrovanja ugljičnim monoksidom i si.). izmišljenim podacima (ne radi sc onamjernom la-
Osim tehničkih razloga, velike poteškoće preci- ganju), U paramnezije ubraja se i poznali fcno-
znoj dijagnostici stvara i to što mozgovna ošteće- men "deja vu" (čita se "deža vi") pri kojem imamo
nja najčešće nisu usko lokalizirana i što Sll različiti snažan dojam ~(l se upravo odvija sekvenca koju
 85

smo već na potpu IlU ist i način doživjeli ili imamo pula, što osjećamo li stanju deja vu), ali mi tu vre-
snažan osjećaj da znamo ŠIO će bili sljedeće što će mensku dimenziju ne opažamo na točan način,
netko učinili ili reći. već sekvencu smještamo u davnu prošlost.
Danas se javljanje deja vu fenomena, koji ina- Ako se sjetimo kako se neprekidno istovre-
če mnogi ljudi, kao što ćemo vidjeti na osnovi meno odvija obrada vodena podacima, i obrada
objnšnjenja. potpuno neopravdano smatraju para- vodena pojmovima (napomena: vidjeti poglavlje
normnlnim ("psi" ili nadnaruvnirn) fenomenom, "Tok informacija u ljudskoj svijesti"), lako je shva-
ohjnšnjav;1 pogrešnim pripisivanjem porijekla in- titi kako "supervizor"'- naša kognitivna kontrola
lilrl]lacije u trenutač nom toku svijesti. Naime, radi svih procesa koji se trenutačno odvijaju u našoj
sc zupruvo o pe rcepl ima ili opažajima koji su u svijesti, može ponekad pogriješiti. Zasad nema
stvarnosti osnovani na iulormacijama iz senzomih načina da se ovo objašnjenje i eksperimentalno
organa, ali za koje mi pogrešno mislimo da dolaze dokaže, ali većina kognitivnih psihologa smatra da
iz dugoročnog pamćenju. Informacija ude u sen- se na taj način događa deja YU. Vježba opisana u
zorno pamćenje, ali ne bude obrađena na uobi- uokvirenom tekstu služi kao demonstracija kako
čajeni način, već se li djeliću sekunde "vrati" na nas naša kognitlvna kontrola može prevariti i u
I
obradu. Jak osjećaj da se sekvenca već jednom najjednostavnijim zadacima pamćenju, pa zašto
doživjela li bili je točan - ona se odvila prethodni neI pretpostaviti
.
da joj-se
,
to ne može dogoditi i u
djelić sekunde (ali ne mnogo ranije ili čak više određivanju porijekla iinformacija.
i i! ~.
.
Izazivanje tleja vu fenomena
,
J".',.

Većina ljudi izjavljuje da su barem jednom dožlvjelideja vu, te da ih je ta pojava vrlo zainteresira!a.
Medutim, mnogi ljudi tajfenomen smatraju parapsihološkim i nadnaravnlm. Ako želite nekome pokazati da je
Ili pojavu lako izazvali, le da postoji znanstveno objašnjenje za njenojav/janje, možete provesti sljedeću vježbu.
Naime, lakoća njenog izazivanja, kao i logičnost njenog objašnjenja predstavlja dobar način za demistificiranje
fenomena deja vu.

Objasnite da SI! radi o ispitivanju slobodnog dosječanja ne spominjući pritom deja vu fenomen. Na 12.bi-
jelili kartona veličine Ad napišite velikim slovima sljedeće riječi:

ODMOR Ui"J(){(AN PROBUDITI SAN HRKANJE KREVET

LJUUATf LJREMLJIV SMIRITI UGODA BUDAN NOĆ

Kartone pokazujete jedan za drugim IIZglasno izgovaranje napisane riječi (najbolje je i na poleđini napisati
podraiajne riječi) tempom odjedne riječi no sekundu. Kad pročitale zadnju riječ zamolite "ispitanike" da napisu
,\'l'e riječ! kojih se mogu dosjetiti. Nakon jedne minute im recite: "Dignite ruku svi koji ste se sjetiti riječi AD-
VARK. " VJerojatno ć~ )I(1S pogledati s čuđenjem (eufemlzam - vjerojatnije će vas pogledati kao da ste sišli s uma),
jer .1'1/ svi sigurni da .1'(' 1(1 riječ nije pojavila na Iisti. Zatim im recite: "Dignite ruku svi koji ste se dosjetili riječi
SPAVANJE." Velik dio ispitan/ka obično digne ruku, o preostali nerijetko ~a vrijeme lzgovaranja riječi
SI'AJlANJE dozive svojevrstan tleja VII, tj. kao da su većjednom čult kako tzgovarate riječ SPAVANJE. Zatim
prodite još jednom kroz listu i pokažite da Iliti ADVARK niti SPAVANJE nisu bili zadani.

U raspravi k(!i(1 ('e sigurno uslijediti objasnlte kako možemo za informacije koje stižu iz osjetila krivo pomis-
lili do sliiu ir ponu'cnja, te na taj način dolazi dojakog osjećaja da se zbiva nešto ŠIO se Ila identičan način do-
gudilu većjednom milije. Zbog osobitost! ljudskog pamčenja i jake asocijacije mogu izazvati osjećaj da se nešto
I'I'ijednom dogodilo, iliko se u stvarnosti nije dogodi/o.

• J.
86 no
tcž

Fenomen 'jamais vue" (nikad viđeno) supro- Amnezije mc

tan je pojavi deja YU - dolazi do interpretacije in- IlC)
Anterogradna amnezija se, osim nakon ozlje-
formacija iz pamćenja, kao da su rezultat percep- da određenih područja mozga, često pojavljuje i
tivne analize. Dakle, za neki dogadaj koji smo jed- kao posljedica. dugotrajnog neu mjerenog pijcnja vor
nom ili više puta preživjeli, krivo smatramo da ga alkoholnih pića. Naime, osim što se zbog kalorija tre
prvi pul proživljavamo. Moguće objašnjenje je da dobivenih iz pića .smnnju]e uzimanje hrane (što m(

sustav kognitivne kontrole ne uspijeva za aktualnu dovodi do manjka II sn:1hd[je.vanjl.l organizmu yi pij,
perceptivnu informaciju pronaći u pamćenju nje- taminima, mineralima i ostalim važnim tvarimu) , nja
zin engrarn. već i prevelike količine alkohol" sprečavaju nor- mr
Problematika smetnji parnće nja odnosi se malno iskorištavanje vitamina B iz hrane. Ne- ne
prvenstveno na dugoročno pamćenje. Kako na- Pf(
dostatak log vitamina nepovoljno qjelL\je nil pro-
vodi Drewe (1976) vrlo malo istraživanja posve- cese pamćenja, osobito na pohranu novih infor- (ni
ćeno je problematici oštećenja funkcioniranja sen- maeija u dugoročno pamćenje. Zbog specifičnosti Iuf
11l(
zornog pamćenja. Ako se jave manjkavosti u vezi i relativno česte zastupljenosti le vrste ante ro-
senzornog pamćenja, čini se da ne potječu od gradne arnnezije, nazvane "Korsakovljcv sindrom", su
oštećenja samog sem;ornog parnćenja, već se posebno je obrađena. nešto kasnije u okviru ovog za
prvenstveno radi o poteškoćama. 'u obradi infor- poglavlja. Anterogradna amnezlia javlja se i kuo de
macija iz senzornog ·pam-ćenja.! " u mr
posljedica nekih vrsta eneefalitisa, te odredellih:
u
N~ neurofizioloških istraživanja na pacijenti- operacija mozga.
de
ma s oštećenim kratkoročnim pamćenjem poka- Šaljivčinc ~ažu da anterogradna nmnezijn imn
zuje da i mjesto oštećenja mozga, i vrsta zadanog i jednu dobru 'stranu: i po slot i put ispričan vic je
materijala određuju hoće li se pad u kapacitetu dobar, jer je "nov" osobi s lim poremećajem, nko oš
više odraziti na vidno ili slušne kratkoročno ga nije čula i zapamtila prije pojave amnezije. na
pamćenje (vidjeti npr. Drewe, 1976). Budući da se Nakon težih trauma mozga obično sc javlj,\ju na
radi isključivo o malobrojnim prirodnim eksperi- obje vrste arnnezije - retrogradna i aruerogradna , SI'i
mentima, jer oštećenja samo kratkoročnog pam- što u tom slučaju upućuje na isti ncuralni mehani- no
ćenja uz sačuvano dugoročno pamćenje nisu če- zam amnezi]a (Squirc, 1987). tJ većini slučajeva njt
sta, rezultati nisu jednoznačni. No, postoji sve jača trauma sc odnosi na medijnlno-tcmporalu i dio In
ernpirijska potpora hipotezi o razmjerno nezavis- mozga ti kojem se nalazi hipokumpus i urnigdalu. iZl

nom funkcioniranju vizualnog i aud itornog kra- Bađdelcv (l9.1i2) razlikuje primarnu i sckun- st"
tkoročnog parnćenja. Naime, pokazalo se da dok darnu arnneziju. Primarna se odnosi na jak deficit bil
u pojedinim slučajevima oštećenja postoji ka- u dugoročnom pamćenju bez manjkavosti li osta-
pr
pacitet kratkoročnog parnćenja za 4 čestice koje lim aspektima kognilivnog funkcioniranja. Da bi U~

su auditorno zadane i kapacitet za samo 2 čestice poremećaj klaslficirali kao primarnu amneziju, se
ako se radi o vizualnom zadavanju, u nekim osoba mora pokazivati normalni kvocijent inteli-
drugim klinički ispitanirn slučajevima opažcno je gencije i normalan rad krat koročnog pamćenju p<
upravo obratno, . (najčešće mjeren preko raspona parnćenja). Teo- O~

Od svih poremećaja pamćenja najčešće (i go rijski je problem ti vezi s primarnom amnezijorn er

svojoj važnosti za svakodnevni život) .naiznačajnije utvrdili da li se radi o nemogućnosti pohrane i/ili n~

su amnezije. Vezuju. se. is!.<ljll?ivo u~ funkcioni- pronalaženja novih informacija. Sekundarna S~ kd

ranje dugoroČno'g 'pamć~~j~" u' "ČIt;~von1 nizu razli- amnezija odno~ina probleme s dugoročnim jml1l'. N
čito imenovanih smetnji parnćenja (senilna derne- ćenjern koji se javljaju kao posljedica deficita
ncija, Alzheirnerov i Korsakovljcv sindrom itd.), te ostalih kognitivnih procesa. Npr. senzornu alilzijH
će stoga ovdje biti detaljnije prikazane. (smanjena ili potpuno izgubljenu mogućnost razu-
mijevanja govora uz inače ncošicće ne pe rccpt ivnc
sposobnosti) ili smetnje pažnje (velika disuuktibil-
 87

nost) mogli uzrokovati sekundarnu amneziju. Kod Sa stajališta teorija parnćenja znacajrnje je,
težih oblika Kursakovljeva sindroma vjerojatno se dakako, proučavati primarnu amneziju nego se-
radi Ile samo o primarnoj. već i sekundarnoj am- kundarnu, te će se u daljnjem tekstu govoriti isk-
ne/,iji. ljučivo o primarnoj amneziji, bez posebne napo-
mene da se o njoj radi. Pacijenti santerogradnom
Elektrokonvulzivna terapija ne samo što do-
amnezijom pokazuju pri testiranju parnćenja sije"
vodi do retrogracine amnezije, već povećava ras-
deće:
treseuost i stvara teškoće u novom učenju. Pre-
o mda još nije jasno da li. clektrokonvulzivna .tera- al sposobnost ponavljanja kraćeg niza brojki
pija ometa procese konsolidacije tragova parnće- ili slova uglavnom je sačuvana, za razliku od do"
nja, ili interferira s procesima pronalaženja infor- sjećanja unazad, gdje je uspjeh gotovo nikakav;
I.
macija, očito je da ta vrstu terapije proizvodi am- bi dok kratkoroč~o pamćenje za najnovije in~
nestičke efekte. Elektrokonvulzivni šokovi također formacije dobro funkćionira, već i najmanje odla-
proizvode privremenu anterogradnu amneziju ganje dosjećanja prvo zadanih čestica pokazuje
(npr. Squire i Fox, 1980), Budući da su govorne dramatičan pad, kao što to pokazuje slika 2.8.1;
funkcije dešnjaka smještene u lijevoj hemisferi cl vrlo loše pamte lica i vizualne sklopove, što
mozga, te da niz eksperimenara upućuje na to da upućuje na to da se ne radi samo o smetnjama ti
su' smetnje pamćenju 'znat no manje li slučaju pamćenju verbalnih, v~ć i vizualnih informacija; :
zadavanja clcktrokonvulzivnlh šokova samo u dl učenje perceptualno-rnotornih vještina če-
desnu hernisferu, Baddeley (19?2) predlaže da se sto je gotovo normalno s obzirom na brzinu usva-
modificira standardn i postupak zadavanja šokova janja i trajanjezadržavanja usvojenog. Npr. pijan-
u obje hemisfere, i da Sl! šokovi zadaju samo li ist koji je patio od izražene anterogradne arnnez-
desnu hcmisleru. ije uspijevao je naučiti nove melodije (Baddeley,
Srećom, većina [iudi uspijeva se sačuvati od .1982);
fn oštećenja mozga i elektrokonvulzivnih terapija, ali cl razmjerno lako prepoznaju riječi na temelju
nažalost jedan od genetskih zapisa li stanicama prva dva zadana slova ili (namjerno) fragmenta-
našeg tijela, pa tako i moždanim , određuje da one rna orisnute riječi;
stare i odumiru. Sa stajališta parnćenja postoje fl ono što ne uspijevaju, to je izvršiti dosje-
norrnaluc promjene pumćenja uzrokovane stare- ćanje ili prepoznavanje zadanih lista riječi i slično
njem, i patološke promjene parnćenja poput seni-
Ine dcmencije (nuporne nn: laici najčešće koriste
izraz "sklcroza" za takve promjene pamćenja kod Uspje~
pamčenla
starijih). U osnovi seniIna demencija uzrokuje gu- 1lOO11a1n1ispitJnicl

bil<ll<parnćenja,
prepoznatljiviji
uzrokovane senilnom
ali je ujedno i njen glavni ·i naj-
sirnptorn. Promjene
demencijom
parnćenja
svrstavarno u
\
}l'
!
11
sekundarne arnnezije.
Biokemijska i neurofiziološka istraživanja su l
Iamnestićari
pokazala ela je senilnu derne ncija povezana s S/
-~------- I
ozbiljnim promjenama li ravnoteži neurotransrnit- .'
era, osobito kolina, li mozgu. Pokušalo se jed-
nostavnim dodavanjem koli na u hranu povećati
'---J---------·.t-----~1--..
početak niza sredmanJJa kr.V niza

koncern raciju ti Il ncurotransm ite rakodoboljelih. Mjes10 e.S1ICe u podrafDjnom 1TWJ

N;1ialost, ]ctiini· prepuznatljiv efekt bto je da su

pacijenti zbog velike količine unesenog kolina Slika 2. 8. 1. Dosjećanjc u funkciji mjesta čestica u
počeli voujati po ustajalo] ribi, ali do poboljšanja seriji kod amnestičnih i normalnih osoba (prema Bad-
pamćenju nije došlo. dclcy, 1990)
RH
~----------------~-------------------.---
zadanog materijala - dakle, kad treba upotrijebiti put onog Gardnera i SUf. (197:1) to POki!ZlI.iC: ako
svjesno cpizođičko pamćenje. se normalnim i amnestičnim ispit.uucima prvo 1:;1-
Sve ovo pokazuje da amnestični pacijenti d~u relativno rijetke riječi poput rak una , ba nkura
I
mogu učiti, ali da nemaju jasnu svijest o tome da i ribizla, a zatim se od njih traži tla navedu pri- j
su nešto naučili. U objašnjenju ovakvih nalaza mjere za kategorije životinja, profesija i voća, l
pošlo se od više pretpostavki. Prema jednoj oni ne onda se kod obje grupe ispitanika javlja znučajno i
uspijevaju kodirati informacije dovoljno široko i podjednako povećanje vjerojatnost i da će isp i (;111 ik
duboko, što se nije pokazalo točnim. Nije se odgovoriti prethodno zadanim rijetkim rijcčiuu:
pokazala (očnom ni pretpostavka da zaboravlinju (rakun, bankar, ribizla itd.). Sloga Buddclcv
hi-le od normalnih ljudi ili da imaju poteškoće s (1984) revidira svoje prethodno objašnjenje HIll-
kousolidacijom tragova, jer kako inače objasniti nezije (pad li epizodičkorn pamćenju), i srnat r» rhi
nalaze (l njihovu uspješnom učenju, BncJdeley se amnezija vezuje uz neuspjeh stvaranja novog
(1982) Srna! ra do se najvjerojatnije radi O poteško- deklaratJvnog parnćenja, dok proceduralno pnlll-

(:;1111<'1li pronalaženju informacija, ali da još uvijek ćenje ostaje neoštećeno. Novo de klnrativno
premalo znamo o tim procesima - čak i kod ljudi s pamćenje uključuje i semantičko i epizodičko
neoštećenirn pamćenjem. _ pamćenje, i traži svjesno dosjećanjc, a to je kod
Baddelev (1982) koristi Tulvingovu podjelu na amnezije nemoguće. Uvjetovanje, percept ivno
semantičko i epizodičko pamćenje. i upućuje na učenje (npr, čitanje sa ogledala) ili motoričko uče- s
to da sc ~11l1nezijil odnosi samo na eplzodičko nje (npr. slaganje slagalica) spadaju li proccdu-
pamćenje, dok semantičko pamćenje ostaje sa- ralno pamćenje, i ono sc može uspostaviti kod
čuvano - npr. uspjeh bolesniku s urnnezijom u osoba s amnezijorn, jer se u prvom redu osniva nil.
testovima rječnika Hi verbalne Iluenlnosti nUe automatskim 'Procesima pamćcn]n.
smanjen. Ćilav niz eksperirnenata pokazuje da Budući da se pojam proccduralnog pamćenju
takve osobe mogu naučiti novi marerilal samo ako vezuje prvenstveno uz rnotoričkc vještine, a ned-
se radi o automatskim procesima pamćenia, dok vojbeno se pokazalo da kod ljudi s am nczijom
uplitanje svjesnog napora da se nešto zaparnti postoji i niz drugih učenja osnovanih na automat-
rezultira potpunim neuspjehom. Eksperiment po- skim procesima pamćenju, Squire i suradnici pre-

r-------------~~~-------------.
-.-
..--
Uloga konsotidacijskih procesa pri amnezijama

Sauire (1987) smatra da se i retrogradno i anterogradna amnezija mogu pripisati pIW:IlSlv('1l0 ()/IIe/(//I/1I
procesa konsolidacije tragova. Naime, sve teorije traga pretpostavlja]u da tnformacije moraju jrtlno vrijeme bili
neometano pohranjene u dugoročnom pamćenju, kako bi došlo do njihova zadr?;ovQJ!iu Dokle, rad! se o pos-
tupnom jačanju tragova. Noviji pogledi na procese konsolidacije (npr. Sc/utre. J9S7) smatraju da sc ne radi a
pasivnom procesu, već da konsolkiacija ukljllČllj1! procese elaboracije i orgxilljzocijc /)oliraJ!jel1ih informacija.
Neuroflziotoška iSlm!)vol/ja liti živottnjama. odnosno opažmtja 11(1ljudima nakon povreda ili operacija motga .
flokat}ljll {lu SIi neoštećeni hlpokampus i amigdolo nužni za pohranu infarntacija,

Činjenica da s vremenom kod retrogradue omnezlje dolari do oporavka pamćenje za prošle dogadoje, i III
upravo obrnutim kronotoškim redom - muči, IlO je dogrulaj uda(jeniji od traume, bde dolari do oporavka
II(lIIIĆCf{ia - Ile obara hlpoten» ff kOll,Yoltducijskilll 'procesima. Naime, za događaje koji su neposredno pre/hodili
IrOl/!IIi riikari se Ile povrati pdmćenje:, Medu/illf., člr!ie.!1lc:fI da se retrogradno aJIIl1czlja 1111Jm/riati i za t/uglldf(;e
koji-su, trainni ptćiJlOđilijt!ll'll1 ili lI/§q godtno predstavlja matno "edr problemr« konsalidacijska o/JjuJl!i<'/(ii' 1"1:1
t'OJj!'{U/II(! amnezijc. OS druge strane, htpoteza o nemogucnostl pro}loia{,IJJfja il{lol'lll(lc(io Il dU/?ur/},'II(1111 /J(IIIIt:<'tljll
Ile II/(I/i Nikakvo objašnjenje zašio posfoji gore opisana vremenska setekttvnost u nemogućnost! rlosjacanta. S/np-o
se još uvijek leko 1Ia Cjelovito objašnjenje opaženth zakonitosti pri amneziji.
 R9

dl;ll.lI umjesto termina "proceduralno učenje" dugoročnom pamćenju. Kod osoba oboljelih od
iZr"d/, ncdcklarativno učenje za ono što ostaje Alzheimerovc bolesti ne samo što je taj pad
S;I('UVilI10 kod osoba s amnczijom, Oni smatraju drastično izražen, nego zahvaća i neke aspekte
de! su moždane strukture potrebne za deklarativno pamćenja koji su relativno pošteđeni prirodnim
pamćenje cvoluirale kasnije, te da su stoga os- tokom starenja. To se odnosi u prvom redu na
jclljivije 11:1 povrede mozga, tj. da je konsolidacija smetnje u sernantičkorn pamćenju. Naime, pad u
tragova dcklarntivnog pamćenja osjetljivija na epizodičkorn pamćenju predstavlja normalnu po-
omcumie od konsolidacjje tragova za nedekIara- javu za većinu ljudi nakon šezdesetih godina
tiVIIO pamćenje. života, ali ostaje razmjerno dobro sačuvano se-;
Što zaključiti o umnezijama? Budući da se mantičko pamćenje. : .
pod naziv -amneziju svrstava čitav niz različitih Samo u SAD je registrirano preko 200 000;
problema li funkcioniranju pamćenju, ne može se oboljelih od ove bolesti, što predstavlja značajan,
očekivali jedinstvena ctiologija - ni u smislu mje- problem i za nacionalno zdravstvo i za obitelji,
sta oštećenju mozga, nil i ti smislu koji je od proce- bolesnika, Stoga se vrlo' intenzivno istražuju uzro- ,:
sa pamćenju poremećen. ci ove zasad neizlječive bolesti. "
Neurobiokem!jskaistraživanja Alzheimerove
bolesti pokazala su da ju prati manjak neurotrans-
Alzhcimcrova bolest
mitera u moždanom tJ.uvu. Čuveni eksperiment] i
iProgresivnu -dcgenerativnu bolest, vrlo sličnu na vrsli morskih pužcya Aplysia nedvojbeno su' "
senilnojtlcmenciji, 110 koja sejavlja veću sredniol- "pokazali da se za vrijeme učenja oslobađa mnogo>
dob-i, nazivamo Alzheirnerova bolest (koristi se i scrotonina (spoj amonijaka, tzv. biogeni amin) u;
izraz Alzheirnerov sindrom). Nluočilija kognitivna sinapsarna, i od tada se sve više pažnje poklanja.
komponenta "normalnog" starenjaje pad u novom upravo razvoju sinterskih neurotransmitera, koji,

IrIlU neko tajna veZII ...

Forsythe (f9H6) Ila vodi prve rezultate istraživanja koja upućuju na to da između Alrheimerova i Downova
.sindroma možda postoji određena genetska povezanost.
Na prvi pogled te dvije bolesti nemaju ništa zajedničko. Downov sindrom (kod nas poremećaj poznat pod
narivom "mongollram "). pojava daje 21 par kromosoma udvostručen, djeluje na još nerodeni fetus i dovodi do
trajnih i ireverzibilnih jiiNkih i umnih oštećenja. S druge strane, sve dok se ne pojave simptomi Alzheimerove
bolesti, oboljeli Ile pok aruju nikakvefitlčke i umne deflcite.
"Zahvaljujući" napretku medicine, oboljeli od Dovvnova sindroma danas nerijetko doživljavaju dob od
četrdesetak godina, dok je početkom stoljeća njihov prosječni životni vijek (u Americi) bio svega 9 godina.
Pokazalo se da kodjedne četvrtine oboljelih od Dovvnova sindroma u dobi nakon trideset godina dolazi do Iiz-
ioloških promjena u mozgu igubitka pamčenja, poput onih kod Alzheimerova sindroma. Naime, treba istaknuli
da mnogi oboljeli od [)OH'1I0VO sindroma u mladosti ne pokazuju smetnje pamćenja, dakako u okvirima svojih
drastično sniženih općih kognitivnih sposobnosti. Kod preostale tri četvrtine oboljelih od Dovma sindroma ob-
dukcijc takotter pokazuju patološke promjene mozga poput onih kod Atzhetmerove bolesti (oštećenja i gubitak
moždanih slanica i živčanit: vlak ana),
Genetsko istraživanja su pokazala da u američkim obiteljima u kojima postoji veća čestinajavljanja Alzhe-
imerove bolesti od nacionalnog prosjeka, takoder postoji i povećana vjerojatnost javljanja Downova sindroma.
To govori da možda pos/oji zajednički genetski faktor. Budući da se o uzrocima Alzheimerove bolesti zna znatno
II/mije 1/('/.(0 o urrocinm Dovvnova sindroma, u cilju pronalaženja uzroka Atzheimerove bolesti intenzivno se istra-
žuje i Dovvnov sindrom.

, , ,
 90
.----.-------
s
bi trebali nadomjestiti njihovu porernećenu proiz- vanja pacijenti ipak prcpozuuju dio tih rijt:či 11;1 Il
vodnju kod osoba oboljelih od Alzheirnerove temelju definicije, očito je ela postoje i problemi s
bolesti (kao i u slučaju "klasične", staračke senil- pronalaženjem riječi. z
nosti), Mnogi istraživači sll1:llrajl1 (LI je gubitak zna- I,
Budući da je pad u semantičkorn pamćenju čenja pojmova sržni gubitak koli Alzhci mc rovc 1\
najistaknutiji bihevioralni sirnptorn Alzheimerove bolesti. Razni semantićki rnoue li ljudskog znanja Il

bolesti, već je obavljen velik broj istraživanja funk- postu Iiraju postojanje scmant ičkih ut ribut a, mark- u
cioniranja različitih aspekata sernantičkog pamće- era i veza koje: sačinjavuju verbalno i slikovuo zna- Il
nja, a mnoga su u toku. Najznačajnije nalaze tih nje o pojmovima, Za osobe s ovom bolešću pret- Il

istraživanja sumirao je Nebes (1989) i ovdje će postavlja se da: gube te veze i atribute . Ako se je
biti ukratko prikazani. smanji broj atnbuta za neki pojam, premda holnx- k
Zasad još uvijek bez konačnog odgovora nik zna koja mu je nadredena kategorija, ipak le- el
ostaje pitanje je li kod osoba s A1zheimerovom ško razlikuje taj pojam oci sličnih iz le kategorije. Il

bolešću oštećen samo pristup informacijama u se- Na primjer, zna za pilu da je alat, ali Ile zna da li s;
mantičkom pamćenju (pronalaženje), ili je ošte- od drveta ili željeza. Podbacuju i u zadatku'
ćena i sama struktura semantičkog pamćenja. Po- imenovanja važnosti al ributn: npr. ako la avion
kazalo se da imaju 'poteškoće s imenovaniem ob- treba odabrati najvažniji, pa sljedeći najvažniji.
jekata: umjesto imena objekta reći će "nešto atribut itd., onda će sc dogodili Ja ne bude redo-.
kao .." , "stvar", "koristi se za ...", ili će navoditi riječi slijed leti, radar, prtljaga, već prtljagu stavljaju is-
sernantički povezane s objektom (npr. za fotelju pred radara. n
će 'reći "sjedalica"). Budući da u testu pre- Asocijacije "se mogu klasiflcirati kao parad i c li

poznavanja, uz vjerojatnost pogađanja imena ob- grničke (riječi iste kategorije ili pojmovno povezlI':,
-,.jekla··od·25%,. postižu samo 40% l točnih pre- ne riječi - npr. sinonimi ili antouimi) i sintagmičke . II
poznavanja imena objekata, čini se da se radi o' (riječi su iz različitih klasa, ali ih veže sekvenci- b
oštećenju semantičke strukture. Daljnji dokaz za jalna upotreba li govoru - npr. "plavo more"). o
to je da ponekad pantomimom uspijevaju objas- Ako je zada Ila riječ "zelena", anela asocijaciju \',

nili funkciju objekta, ali još uvijek ne mogu nav- "crvena" spada u paradigmičku, li riječ "travu" u ()

esti njegovo ime! Međutim, kontradiktorne hipo- sintagrničku asocijaciju. Opažcno je da sc III
tezi onarušenoj sernantičkoj strukturi, ustano- Alzheimerovu bolest veže oštar pati partulig mi- I.

vljeno je da pri tome ostaje neoštećena grama- čkih asocijacija, dok je broj sintagrničkih asocija- It
lička stru ktu ra rečenice po složenosti i točnosti, cija nesmanjen li odnosu Il:! kont rolnu gnlpll Ir
jedino što rečenice uključuju puno "praznih" riječi vršnjaka.
("ono", "ona stvar", "to" i si.). je
Pri testiranju nadopunjavauju rečenica utvrde-
Također je primijećeno da je oštećena ver- no je sljedeće: za završetak rečenice s visokim c
balna tluentnost: kad trebaju navesti što više riječi ograničenjem, tj. da odgovara svega nekoliko
iz neke kategorije, uspjeh je znatno slabiji od kon- riječi (npr. "otac je Zi1kIlCaO čuvao "") vri-
trolne grupe vršnjaka. K tome, u nabrajanje uk- jeme reakcije je kraće kod normalnih (i mladih i
ljuče i više riječi koje ne spadaju u zađanu kate- starih) ispitanika nego la rečenice s munje
goriju od kontrolne grupe. ograničenja (npr. "pošli su vidjeli čuvc-
Oštećeno je i imenovanje objekata na temelju ni . ?"). Kod oholjelih od Ai/.hei11lcrove
definicija. Pokazalo se da u ponovljenom testi- bolesti vrijeme reakcije za rečenice s visokim
." ranju I?_~cijenti~o~lje~no. ne .iWeIl\1jl\ lle~~pojmo- ograničenjem je oko. 200 ms duže li odnosu Ila
ve, s tim što je za apstraktne pojmove razlika u kontroinu skupinu vršnjaka, Za manje ograničene
imenovanju u odnosu na normalne osobe još rečenice ta je razlika gOD Il1S. s lim što li in P
izraženija. To upućuje
i na oštećenje semantičke rečenica oboljeli uopće ne uspijevaju kornpleti rat i si
strukture. Međutim, budući da u testu prepozna- za manje od 10 sekundi. Znači, struktura rečenice
 91

Sll~r!.noutječe na njihovu pret ragu rječnika, i kad psihoza". Korsakoff je 1889. godine imenovao
ne postoji jasno ograničenje, postižu slab uspjeh. bolest čiji je simptom izražena anterogradna am-
Ruztike li pamćenju još su uočljivije kod ra- nezija, aveže se uz bilateralna oštećenja lirnbi-
zličitih mjera epizodičkog pamćenja. Kad se ispi- čkog sustava. Danas su preciznije određena po-
1<Jllicillladaju na učenje liste nepovezanih ili smis- dručja mozga čija oštećenja prati Korsakovljev
leno povezanih riječi, onda normalni znatno brže sindrom - to je tzv. Papezov krug u limbičkom
nauče liste smislen o povezanih riječi, dok kod sustavu, J! osobi~je inaČalD.Q oštećenJe...Jnam[~
oboljelih nema razlike - jednako slabo uče .. Efekt 1!l.~l!iJUitie.ša.ca.-.hipokampusa-.L.dijelOYa....1.9lamusa.
ponavljanju zadavan]» liste izražen je samo kod Najčešće se javlja kod kroničnih alkoholičara,
normalnih, koji se. u ponovljenim pokušajima dos- vjerojatno ~Q_J).t?~$Ijglic'!....nec!o...sta!~avitamina' Br.
jećajll sve više riječi. Tukođer je primijećeno da Osim teškog alkoholixma, bolest uzrokuju j odrc-
kod oboljelih nema nil i stvaranja klastera , kod ć!'::.9i.llimori O101;g,~.· --- ..-

dosjcćanja. Znači, Ile samo da ne koriste se- Na pojavnom planu najistaknutiji simptom
mantičku strukturu zadnuog materijala, već je ni Korsakovljeva sindroma je taj da oboljeli' tako
S;1 111 i Ile stvaraju pri dosjećanju. dugo dok ponavljaju' infonnaciju mogu raditi s
njom što žele, što im 'omogućuje normalno razgo-
U pogledu dubine obrade informacija kod
varanje. Međutim, ako ih se prekine u ponavljanju
. oboljelih od Alzheimerove bolesti nalazi nisu su-
ili razgovoru, ne mogo se više l\ietiti o čemu su go-
glasni. Ipak, većina istražlvanjr; na njima upućuje
vorili. Ukoliko presele, ne mogu više naći put k
na-malu ili nikakvu prednost semantičke obrade u
, novom domu, odnosno u bolnici ne znaju gdje im
odnosu na lone.ISku. ili senzornu obradu, koja se
je soba. Zanimljivo je da oštećenja hipokarnpusa
redovito. opaža kao jak faktor pri slučajnom
kod pasa, mačaka i majmuna nemaju tako' dra-
učenju kod normalnih osoba.
matične učinke na uspješnost pamćenja.
Nil' kraju svog pregleda funkcioniranja se-
Kod oboljelih je kratkoročno pamćenje za
mantičkog pamćenju oboljelih od Alzheimerove
verbalne informacije razmjerno dobro, dok znatno
bolesti Nebes ističe da još uvijek premalo znamo
teže izlaze na kraj s neverbalnim materijalom.
o organizaciji ljudskog pamćenja, a osobito su
velike razlike medu modelima pamćenja pri
Npr., ako im se prvo pokažu četiri lica, a zatim
dva stara uz dva nova lica, prepoznavanje starih
objašnjuvanju smetnji pamćenju. Takva se situ-
acija odražava i na tuj način ela još uvijek postoje lica je vrlo loše.
ZII"II"I neslaganja medu vodećim autorima o dje- Međutim, ima niz pokusa koji pokazuju da
lovunju Alzhcirncrovc bolesti na semantičko pa- postoji znatno veći uspjeh u učenju nego što se to
mćcnje. misli za osobe s Korsakovljevim sindromom. Još
je 191]. godine psihijatar Claparede opisao slje-
Zbog svega navedenog očito je da je još uvi-
deće opažanje: na viziti je pri rukovanje iglicom
jek teško donijeti neke konačne zaključke o uzro-
boenuo jednu damu s izraženim Korsakovlievim
cima smetnji pamćenju povezanih s Alzheirucro-
sindromom, a ona se sutra odbila rukovati s nji-
vorn bolešću. Budući da nemamo opće prihvaćen
me, premda nije znala zašto (prema Baddelev,
model parnćenja i budući da je pamćenje samo po
sebi vrlo složena pojava, jasno je zašlo smo u vezi
1982). Schneider (1912, prema Baddelev, 1990) Je
proučavao različite vrste učenja kod trt pacijenta.
Alzhcimerove bolesti i patologije pamćenja još
Zadao je sliku objekta, a zatim je zadavao frag-
uvijek više na razi ni fenomenologije nego obja-
mente objekta, i tražio od pacijenata da pre-
šnicnja.
poznaju o. kom se objektu radi. Premda su paci-
jenti poricali da su ranije vidjeli sliku objekta, bilo
Korsnkovljcv sindrom im je poboljšano prepoznavanje objekta, tj. očito
S obzirom na težinu bolesti i opću sliku psiho- je postojalo određeno učenje. 'Slično je našao i za
p.uološkog ponašanja, osim izraza "Korsakovljev rješavanje slagalica, imenovanje slika i kornpleti-
sinclrom'' LI upotrebi je još i izraz "Korsakovljeva ranje proznih odlomaka.
92 ,~----.,-------,
Talland (1965) je pokazao da i LI motoričkorn pamćenjem starijih ljucli prcdstuvljaju sve veći
učenju postoji ista zakonitost - oboljeli su naučili problem za obitelji i zdravstvene rad Il i ke koji sc o
upotrebljavati nove alate. K tome, uvjetovanje je starijima brinu. Osnovni cilj istraživanja promjenu
vrlo djelotvorno kod oboljelih. Međutim, kod svih u pamćenju povezanih sa starcnjern jest otkriti 1111-
tih uspjeha u učenju osobe s Korsakovlievim sin- čine kako što više usporiti pau II funkcioniranju
dromom se ne sjećaju da su nešto učili, Dakle, pamćenja, odnosno što više odgodili početak se-
kao i kod ostalih anterogradnih amnezija, ne pos- nilne demencije. Naime, život bez pamćenje g~,bi
Loj i'mogućnost namiernog učenja! ' smisao i za staru osobu i za okolinu. "
S ciruge strane, napredak tehnologije zahtijev<l
Umjesto zaključka da se kapacitet parnćenja djece i adolescc n.uu
iskoristi do maksirnurna. Stoga sc sve više pro-
Osim što istraživanja smetnji pamćenje tre-
učavaju i promjene pamćenju li funkciji biološkog
baju na izravni način pomoći ljudima koji ih imaju
rasta i sazrijeva da (rnaturacijc).
da se na što bolji način prilagode zahtjevima ok-
Osim istraživanja procesa pamćenju i ti ()111:etil
oline, ta istraživanja daju i važne podatke za obja-
pamćenja u fUl}kciji dobi od djetinjst va do srn rti ,
šnjenje funkcioniranja parnćenja. Naime, unatoč
paralelno se ri.rovode i istraživanja o rneturne-
brzom razvoju tehničkih.J prirodnih znanosti, koji
moriji u funkcij]. dobi.. No, o lome će se djelorhi-
isttaživa~ja' o kojima se
je omogućio provodenje'
prije dvadesetak godina. moglo samo maštati, uz
čno govoriti i ti; poglavlju o mctnme moriji.

pamćenje se još uvijek veže velik broj nepozna-

nica. Jedan od načina smanjivanja broja tih nepo- Dobne razlike ~rema vrsti pamćcnja
znanica je i istraživanje pojave da pamćenje Kod senzornog pamćenja kapacitet i trajanje
"zakaže", I stoga se danas, osim iz humanitarnih i (zadržavanje informacija) ne mijenja se tokom
med icinskih razloga, smetnje pamćenja istražuju djetinjstva, ali starije dijele brže obraduje infor-
kao jedan od puteva da više saznamo i o "normal- macije, pa je uspješnije u zadacima pamćenju. N a-
nom" pamćenju. ime, starija djeca uspijevaju veći broj informacija
prebaciti u radno pamćenje prije nego se one
izgube iz senzornog pamćenja.
2.9. Dob i pamćenje
Broj čestica koji se može držali u kratkoro-
čnom pamćenju raste kroz djetinjstvo i vrhunac
Našla se tri vremešna gospodina tridesetak go- dostiže u ranim odraslirn godinama. Ta se razinu
dina nakon njihova posljednjeg susreta. Prebiru zadržava razmjerno dugo, da bi zatim iza pedese-
uspomene, a onda počinje žaljenje. Kaže prvi: "Ja tih godina starosti počela opadati - ispočetka spo-
sam u životu najviše volio slikarstvo, a eto sad sam ro, a zatim sve brže.
gotovo slijep i jedva razaznajem konture ... " Nado- Kad se radi o starijima, ranije se mislilo da su
vezuje se drugi: ':4 ja sam od svega najviše volio njihovi procesi kratkoročnog pamćenju više pogo-
glazbu. A sada i s aparatom u uhu jedva razlikujem đeni interferencijorn, dok se danas slabije kratko-
govor od šumova.i. .. Tužno klima glavom treći i ročno pamćenje više pripisuje nemogućnosti sturi-
kaže: 'Znate i sami da sam od svega na svijetu naj- jih da djelotvorno dijele pažnju.
više volio lijepe žene. I eto posrećilo mi se da se Iako uloga kratkoročnog pnmće nja pri zadrža-o
nedavno oženim mladom, lijepom ženom. I tako vanju informacija ponavljanjem nije drastično
neki dan .leiimo . u krevetu i ja joj predlu1.iltl du oštećena starenjem, funkcija kratkoročnog panl~
vodimo ljubav, a ona mi zaprepaštena reče da smo ćenja kao radnog pamćenju jest. Stariji teško
{J
lo radili čitavo jutro. Eto, moja gospodo, napušta prate razgovor više ljudi li kojem se informacije
me pamćenje ... " isprepliću, tj. kad treba istovremeno i zapamtiti i
U razvijenim zemljama svijeta dolazi do sve iskoristiti neku informaciju ela hi se uspješno izveli
većeg udjela starih ljudi u populaciji. Poteškoće s lmplicitni zaključci. U situaciji kad nitko eksplic ite
- ,
~?-

--- ---
I 93

i.ll'ilivalije pamćenju osobn različita uzrasta

I l: svakodnevnog iskustva ZIIOIIIOda kod većine starijih ljudi dolazi do određenog pada u pamćenju, no lu su
prisuttu: velike individuatne razlike. Sloga su ratvijeni različiti postupci za razlikovanje "normalnog" od.po-
lolol'k(}}jpada u pamćenju starijih osoba (npr. čuvene VVechslerove skale pamćenje ,fWechsler, 1945; 1975/).
MedIIIiIII, kako Erickson i Scott (1977) isiiču, još u vijek je premalo dobrih baterija testova pamčenja, osobito
OI/iii~(J kliničku upotrebu. Naialost, u narednih petnaestak godina u lom pogledu Slanje se nije osjetno po-
pravilo
Tak oder iz svakodnevnog iskustva znamo da mlada djeca slabije pamte u odnosu na stariju, Starije u vezi s
testiranjem 'pomčenja III/ade djece je, nažalost, još nepovoljnije nego kod ispitivanja pamćen ja starijih osoba. '
Ispitivanje pamćenja djece usko je povezano s ispitivanjem ostalih kognitivnih funkcija kao i s Ispitivanjem sen- ,
"OI/lOgi motornog razvoja, Štoje dijete 'mlade, težeje razllkovati pofedine funkcije (pristup mjerenju ]e integral-.
IIUl. Tek kad dijele dobro razvije govorne sposobnosti počinje se s primjenom standardnih testova za mjerenje,
pamćenja. Pritom, kao i kod ispitivanja pamćenju slqrij/h osoba, treba provjeriti je ti dijele razumjela UpuIU, le ::.
IIcprek idno pratiti promjene motivacije za rad, ,, ! '
Kao što je već rečeno, ispitivanje pamčenja starijih vrlo je važno za dijagnosticiranje preuranjenih pa-. "
'Iolo§kili promjena pomčenja. ,Osimi/oma~pćan/(tdob':ih mjernih instrumenata ~a tu svrhu, postoje i neki':
praktični problemi pri ispilivp;(ju I)Olnćei!ja,haljj~Ji.)Ef{Ck'son, Poon i Walsh-Sweeney (1980), sumirajuči radove;'
o testiranju pamčenja starijih 'osoba;"n'aTdze';clliWv;,}&h- interindividualnih, i veće'inlraindivldualne razlike u"
uspjehu na testovima pamćenja kod grupe starijih u odnosu na mlade i osobe srednje dobi, Dakle, kodjedne te
iste starije osobe ponovljena mjerenja daju znatno manje dosljedne rezultate (vjerojatno prvenstveno zbog većih
varijacija u zdravstvenom stanju, molivaciju raspoloženju I si.) nego što je lo slučaj kod mladih osoba, Osim
toga, izradu normi za testove pomčenja za stariju dobnu skupinu otežava i 10 što mjerenje pamćen)a kod njih u
matnaj mjeri ovisi i o obrazovanju, verbalnoj inteligenciji, afeklivnom stanju (depresije su česte kod starijih (judi, '
a /I takvom slanju se redovito postižu niži rezultati na testovima pamčenja i inteligencije, prvenstveno zbog bitno
narušene motivacije za rad), općem zdravstvenom Slanju, okolinskom stresu, osobinama ličnosti i kognlttvnlm
stilovima. Stoga za procjenu njihova pamćenja treba uzimati u obzir sve te podatke, To nadalje znači da
pamćenje starijih moramo promatrati kao funkciju ukupne ličnosti, a ne kao pojedinačnu sposobnost
(napomena: radi se o sličnom pristupu kao šroga Wechsler ima u mjerenju inteligencije - uspjeh na testovima in-
leli{fC'/lciieIle ovisi S{l1I1O o kognitivnim faktorima, većje jx evezan sfunkcioniranjem ličnosti u cjelini).
Mjerenje ponu'enja kod starijih, kao i kod djece, treba ponoviti više puta, kako hi se stabilizirali' rezultati.
VaŽI/oje dati dobre upute i provjerili da li su ih razumjeli, dali dovoljno vremena za uvježbavanje, le provjerili da
im se testiranje moida ne čini bestnislenim,
Kao sto se II testiranju inteligencije sve više traže dobri kultura Ino nepristrani testovi (testovi u kojima su
rezultati pod što manjim utjecajem formalnog obrazovanja, socioekonomskog statusa, rasne, etničke i spolne pri-
pcidnost! Ud.), i ~O testiranje pumcenja starijih traže se dabno nepristrani testovi. Naime, pregled literature (Erick-
,1'(111, I'OOtl i Wa!s!i-.5'wecney, J 980) pokazuje da:
oj do prttogodb» stariji]: na eksperimentalne uvjete i uvjete testiranja dolazi sporije;
hi sturij! imaju više koristi od vježbe;
clstariji su oprezniji LI odgovaranju (dllieje vrijeme donošenja odluke);
dl stariji su helldikC'j!iralliuz brz tempo zadavanja podražaje;
el stariji su «es/o prepiše iii premalo motiviram, a pomato je daje optimalna motivacija za uspjeh ona sred-
nje rarine, II ne previsoka ili preniska.
Poon i Fozard (1978) i POOI1'(1980) pokazali su du je pad ufunkcioniranju pamćenja starijih precijenjen
ako su radani "ekološki " IIerazum ljivi, pretjerano arlificijelni zadaci (napomena: ekološka valjanost odnosi se na
pojavu da ti zadaci il/will vrlo malu ili nikakvu sličnost sa svakodnevnim zadacima koji se postavljaju pred pam-
čen]«).
94

To dakako ne znači da na ekološki valjanim zadacima pamćenja ne treba očekivati rarlik« /I uspjehu
između mladih i starijih osoba, ali taj faktor treba što bolje kontrolirali ako [elimo realne procjen« pur/o
pamčenja kod starijih. Isto vrijedi i za testiranje pamćenja koje će biti provedeno uz prethodnu vježbu, sporiji
tempo zadavanja, te dobru kontrolu motivacije i strategiju odlučivanja kod radatak o II kojima pOSI(!i! sukob
između brzine i točnosti (kad treba raditi što brže, all uz što manje, pogrešaka).

Erickson, Poon i Walsh-Sweeney (1980) zalažu se za trcstrani pristup procjeni pamćcnja:

al prikupiti samoprocjene starijih ispitanika o vlastitom pamćenju. Netočna SQI1IOproCjCIIO, a osobito pod-
cjenjivanje vlastitog pamčenja može povisiti anksiomost ispitanika pri ispitivanju pamćenja i IlO to] način dolar!
do pada u uspjehu na testovima pamćenja. Gilewski i sur. (1978; prema Erickson. POOIIi Walsh -Sweelley, /9b'())
smatraju da dobar upitnik o metamemoriji tipa "upitnika pritužbi na vlastitopamćenje", koji doje dobor pregled
'vrsta propusta pamćen ja i njih ove frekvencije, može pomoći pacijentima dapreciznije irrae« probleme II vezi s
vlasi/lim pami!cf1}em. To vodJJaSl1!Joj usporedbi stvamogfunkctontranja pamćenja (mjerenog 11/1 objek tivun, psi-
hometrijski način) I pritužbi koje ima s/arija osoba. K lome, Informacije takvog upitnika IIIOgU/I/'I'Oposlužili op-
timalnom odabiru kliničkih testova pamćenja, (J za/im i kao kriterijska mjera uspješnost! treunana pmiJI('/II(J n('

pamčenja; zb:
ne:
bi uzeli u obzir podatke o obrazovanju, inteltgenciji, zdravlju, afeklivnom slanju itd.;
pili
•Clkii;'itki
~
j~pit~ii važne bi);evi~ra/rie manifestacije
4 • '" 1
pamćen ja.
.
raJ
. Teklntegracifom ilffonnačijiJ "Izsv~ Iri podruga procjene pamćenja mate se steći reatna slika o evcntualnlm De
smetnjama pamčenja. i pra
zn:
Pri mjerenju pamčenja starijih vrlo je vavro odrediti je li određena faza obrade informacija oštećena , tj, da li
se radi o problemima u perceptivnim procesima, u usvajanju informacija ili su problemi PI1J(,lIsIVello vezali i uz
po
dosjećanje. Npr. pamćenje za mirise raste usporedno s porastom rječnika do dobi od JO-40goc!ina, a zatim ispo- t re
četka vrlo sporo opada, da bi u pomojstarostl pamćenje za mirise bilo vrlo slabo. Premda u starosti dolazi do pn
opadanja senzomth sposobnosti (povećavaju se apsolutni i diferencijalni pragovi), Schob (1991) smatra da se lISI
kod starijih osoba pad u pamćenju mirisa ne može pripisati samo slabljenjn senzornih procesa pri njušcnju, već jed
da se radi o padu složenijih kognitivni" procesa. VIli

Sposobnost zadržavanja informacija u kratkoročnom pamćenju najčešće se ispituje testom za /"(}.ljJUIInepos-

gle
gO!
rednog pamčenja brojeva, liste riječi /li neverbalnih (slikovnih) konfiguracija. Bitnoje da se tim ispitivanjem
mjeri sposobnost registriranje ipamčenja određene sekvence dcgadaja, Taje mjera hitna za procjenu svakod- Pn
nevnog funkcioniranjai jer smo u realnom životu najčešće samo jednom, i lo Ila kratko vrijeme, izloženi informa- pil
ciji - npr. televizijskoj ili radio vijesti, telefonskoj obavijesti i si. K tome, nerijetko informaciju trebo zap anitit! pit
upravo u redoslijedu zadavanja. daj
Bitno je naglasiti da slab uspjeh na testovima pamćenju starijih može bili posljedica neodgovarajućcg načina
sin
usvajanja informacija i/ili strategija pronalaženja pohranjen ili informacija. S obzirom Ila spori]! reli/po usvajanja 111<1

informacija starijih, pri Ispitivanju odgođenog dosječanja (koje služi za određivanje tempo gubitk a infonnacija iz ha
dugoročnog pamčenja) važno je da dobro nauče gradivo (Izv. učenje do kriterija). Tinte se .1'IIWI!lWe razllku do-
bivena bržim učenjem zadanog materijala mladih osoba u odnosu na slanje. Dobri zadaci Zli III SlI uče/vc parom
jcć,
asocijacija, o kod neverbalnlh zadataka lo su razni nepravi/ni oblici koje treba zapomtiti. Satna sposobnost
učenja dobro se Ispituje zadacima poput crtanja zvijezde koju ispitanik ne vidi izravno, pet' rcflcktiranu II zrculu,
pcl
a broj pogrešaka predstavlja mjeru učenja. Stabilnost informacija /I dugoročnom pamćenju odredu]e se višek rot- OSt

nim ispitivanjem, koje je raspoređeno II vremenu grade naučene do određenog kriterija. Usporcdbom uspjeha pri obj
prepoznavanju ipri dosfečanfu može se razlikovati da li se problemi slabljeg pamčenja prvenstveno veruju uz 1'0- inf
hranu ili pronalaženje informacije. Naime, ako nema razlike između uspjeha u prepoznavanju i dosjećanju, radi po
se:o lošoj polffifnl lii/6i7ifilC!ja: Ilko jk veći uspjeh uz prepoznavanje u' odnosu na dosječonje, radi .1'(' o eiji
neuspješnun strategijama pronalaženja informacija u pamćenju. po
Provjerom količine općih informacija koje se odnose na razna desetiječo može se, IIZ kontrolu obrazovnog od
statusa ispitanika, procijeniti usvajanje i integracija novih informacija /I dugoročno pomćenje.
 95

Nil itn I!, Ilko osoba stara 70 godinu posjeduje dobro pamćenje za opće informacije iz perioda od 6
predradnjth desetljeća (rnači.fedino za zadnjih deset godina ne pokazuje poznavanje najopćenitijih informacija),
mož.e se roključit! kad JU počele poteškoće s usvajanjem i zadržavanjem novih informaciju (napomena; dakako,
pritom treba voditi računu o izfož enosti informacijama, ali i interesu da ih se usvoji. Naime, i /o su važni podaci
11 lik viri/jednog cjelovitog pristupa ispitivanju pamčenja starijih, a ne pogreške mjerenja. Gubitak interesa za veći
dio zbivanja oko !lIIS najL'ešr!e upućuje i /1U ozbiljan pad u uspješnosti kognitivnog funkcioniran]a).

Uz lo, osim testiranja verbalnog pamčenja, ou/ori se zalazu i za Ispitivanje motoričkog i neverba In og
pamčrnja, kako bi se stekla /;to cjelovitija s/ika o funkcioniranju pamćenja starijih.
nu/de, Ila osnovi svega gore rečenog, očito je da pri ispitivanju pamćenja djece i starijih ljudi postoje vrlo
ozbiljne metodotoške poteškoće, te da ih treba što više uzimali u obzir, kako bi dobili što točniji uvid ufunkcioni-.
ranje pomćenja djece, odnosno starijih ljudi.

Ile k;lžc što je zaključak razgovora više ljudi, stariji Opaženi su i jači efekti interferencije kod 'sta-
zbog pudn li funkcioniranju radnog parnćenja rijih ljudi u odnosu na mlade. Neki autori to pri-
nerijetko imaju poteškoće. Dakle, očito je da pisuju u prvom redu ncuspješnijim procesima -po-
pamćenje razgovora i pisanog teksta postavlja hrane informacija kod: starijih. Dio autora smatra
različile zahtjeve pred kratkoročno pamćenje. da je osnovni uzrok tome slabije razlikovanie
Dok "ko"! čitanja imamo vlastiti tempo, .kod . novih od starihinforrriacija u trenutku kad se tre-
praćenja razgovora zahtjevi na radno pamćenje ba dosjećati. Međutim, Meudel! (1983) ističe. da
znatno su veći: lreba istovremeno pamtiti i pritom ostaje otvoreno pitanje jesu li poteškoće u
početne dijelove razgovora, i obrađivati njegov dosjećanju uzrok problemima s interferencijom
trenutačni tok. Sloga ne čudi što stariji ljudi daju kod starijih, ili se poteškoće u dosjećanju javljaju
prednost pismenim informacijama u odnosu na kao posljedica procesa slabljenja tragova pamće-
usmene kad nešto žele sigurno zapamtiti. Evo i nja, tj. manjeg broja dostupnih informacija kod
jednog uuegdotskog dokaza za tu tvrdnju: neda- starijih u trenutku dosjećanja pod djelovanjem
vno su LI okviru jednog "kontakt" TV-programa procesa interferencije.
gledatelji telefonom postavljali pitanja voditelju i Dakako, čak i laicima najuočljivija promjena u
goslu emisije, osobi staroj oko šezdeset godina. uspješnosti parnćenja povezana sa starenjem je
Premda SlI pitanja bila kratka, i odgovaralo se na pad u epizodičkorn pamćenju. Već su istraživanja
pitanje po pitanje (dakle nije trebalo pamtili više početkom tridesetih godina pokazala da stariji
pitunja), gost emisije je zahtijevao da mu pitanja imaju veći pad u mjerama nenamjernog učenja
daju li pismenom obliku. Možemo zaključiti da u (Jones i sur., 1928; Willoughby, 1930; prema
situaciji li kojoj je važno da se neke informacije
Horn, 1981). Horn (1981) je kroz period od 2,5
maksimalno dobro obrade, starijim osobama tre- sata raznih testiranja ubacio niz epizoda, npr.. u
ha tlati pismenu infonuaclju. određeno vrijeme ulazi pomoćni eksperimentator
Pokaza lo se da su i razlike li uspješnosti dos- s crvenom kravatom. Kasnije se ispitanike pita za
jcćanjn i prepoznavanja osjetljive na razvojne as- neke od tih epizoda - npr. koje je boje bila kra-
pek lc. Dosjećunje je slabije kod djece i starijih vata. Dobiven je znatan pad u uspješnosti parn-
osoba u odnosu na mlade odrasle osobe. To se ćenja takvih epizoda kod starijih: što su ispitanici
objašnjavn ponajprije elikasnijim pronalaženjem bili stariji, to je pamćenje takvih epizoda bilo sla-
inlormncija kod mladih, budući da kod pre- bije. Ćini se da stariji ljudi nastoje zapamtiti po-
datke za koje procjenjuju da su važni, a pamćenje
poznavanja ne postoje lako izrazile razlike li funk-
po njima nevažnih epizoda spontano reduciraju.
ciji dobi. Jedino sc kod vrlo teških zadataka pre-
poznavanja ponovo opaža bolji uspjeh mladih Budući da za uspješnost starog dugoročnog
odraslih li odnosu na djecu i starije. parnćenja obično nije bitna brzina obrade infor-
%
/)

Kadar prvi/drugi put: "Šta je prva -jaje ili kokoš?"

li
. Pi/anje koje si postavljaju i laici i znanstvenici glasi.]e li pad do kojeg dolazi II starosti II nckimfunkcijunm
pamćenja uzrokom pada u intctcktivnim funkctjama, il! pad u lntelektivnim funkcijama smanjuje uspješnost pri
pamćenju? lli je možda svemu lome jedan zajednički uzrok - npr. odumiranje moždanih stanica, s/ahija PJ'O-
krvljenost motga itd. ? Pitanje je složeno i isto lako su složene eksperimentalne paratligme i statistički pos/LIpe i
kojima se želi odgovorili na ova pitanja. Ovdje će vrlo pojednostavljeno bili prikazani neki od najbolje argumen-
tiranih na/oza. No, prije toga treba rarjasnitl osnovne zakonitosti promjena intetektivnih funkcija u starijoj dohi.

Najgrublja podjela tntelektivnihfunkcija, kao i festo vo za njihovo mjerenje.]« Ila verbalne i neverbalne. '/(I

se podjela uvelike poklapa 1/ podjelom načina obrade Informacija na serijalan (sukcesivan) i poraletan (simut-
lan) način. Taje podjela uvelike, i u srži poznate podjele inteligencije na fluidnu i kristaliriranu Cattella i HOJ'J/(J,
Ono II/oje najvažnije za problematiku promjena efikasnosti kognitivnih procesa ti starijoj dobije da se II ver/uli- ,I'

nim aspektima inteligencije (odnosno serija/noj obradi, odnosno krlstaliziranoj inteligenciji) opoža znatno spori/i
pad nego u neverbatntm sposobnostima (odnosno poralelnoj obradi, odnosilo fluidnoj inteligenciji). Vrhunac po
neverbalnim intelektualnim sposobnostima dosežemo u kasnoj adolescenciji, zadržavamo ga narednih IN'I-
naestak godina izatim počinje njihov pad - Ispočetka spor, a zatim sve brli. Medutim, kod ljudi koji i u starijoj
dobi vode "intelektualno buran Život" u mjerama verbalne inteligencije ne samo š/o nema takvog pada, već tak 'G

može doći do stalnogblagog paros/o od punoijetnosti pa do razmjerno pome dobi (napomena: kristalizirana in-
teligencija nije jednostavno skladište znanja ili bogat rječnik, nego se prvenstveno odnosi na Izl'. simboličko 1'1'-

roniranje - drugim riječima, restrukturiranje simboličkih informacija na efikasan način). Nakon ovih uvodnih
napomena možemo razmotriti neke eksperimentalne nalaze, .

Prisjetimo se da seIsenzom~ pamćenje za vizualni sadržaj zove ikonlčko, o Zli auditivni .I·adrf.'!j ehoičku
pamćenje. Ak~ ispilQ/iiku'z~da:n~ istovremeno: . ,

o / na ekranu ovakav niz brojeva: 7,6,5

bi kroz slušalice ovakav ntz: 4,2, 9
i odmah tražimo dosječanje, lspltanlci redovito izvijeste o ta dva skupa brojeva odvojeno, (I /II! skupovimn
neparnih i parnih brojeva. To upućuje na detekciju tla razini senzomog funk cio IIira njn. Ako je vri/eille
dosječonja produženo, javlja se tendencija dosječanja dva niza brojeva: 5,7,9 i 2,4,6, dokle }!1Il{Japarnilt i
nepamih brojeva, Takvu vrstu odgovara Broadbenl (1966) naziva "smislenom detekcijom ". NiLie istraživanja
pokarao da starenjem dolazi do pada u efikasnosti sentome detekcije, dok pad za smislene detekciie nije tal. ()
izražen. Npr. trajanje ikoničkog pamćenja je oko 15% duže kod 24-godi.~njaka nego kod 67- goili.flJjak(l. Ali,
taj pad u senzomom funkcioniranju nije odgovoran za pad uspjeha u testovima fluidne inteligencije starijih
(napomena: što se dokazuje matematičkim postupkom porcijalizacije mjera uspješnosti sen zomog pomčenja i~
mjero fluidne inteligencije). Npr. Horu (l981)je Speiiingovim zada/kom djelomičnog izvje,'!i'a našao pad u efi-
kasnosti senzome detekctje u funkcijl dobi' vrlo sličan padu mjeru fluldne inteligencije, Kadli se iz mjera fluidue
inteligencije parcijaltzlraju mjere senrome detekclje (predviđa njem varijanee fluidne inteligencije Ila temelju 1'1111-
jance sentome detekcije / oduzimanjem log predvldivog dijela varijanee iz varijaneeflultlne inteligencije) reridu-
alne mjere fluidne intetigencije pokazuju gotovo ist/pad u funkciji dobi kao i kad se ne provedu tcmatematičk e
operacije. To pokazuje da pad u mjerama fluidne inteligencije nije prouzročen padom sentome dctekcije.

Među/im, pad u senzomom pamćenju po mišljenju Horna (1978 a,b) ima posljedice liti gubitak JI

uspješnosti kratkoročnog pamćen ja , U eksperimentima]e korišteno pamćenje brojeva 11/10lod (raspon pttmcenja
unaz4,d, ŠIOPO ,veći!,i aIlIW{l[}red~lnl!(ja dobru IIrjP.f/I radnogpamćenja), ((q seprocijrni sposobnost {,odr7.IJVlIIlitJ
informacija u kratkoročnom pamćenju dok se s njima nešto radi. Za pamćenje unaUIIII)I'{)IJI/i!enje isti /('111111)
pada s godinama kao ra fluidnu inteligenciju i senzornu detekciju. Kad su porcijalirlrane mjeri: .1'(,11,,01/1('
clctck>
cije iz mjera pamćenja unazad, znatno je usporen pad raspona pamćenja unazad II funkci]! dobi. Slično je
opažen o kad se mjere senrome detekcije parcijalirlraju iz kratkoročnog pamćenja (operacumulirimnot; preko
zadržavanja telefonskog broja 11 pamćenju .a vrijeme nazivanja).
 97

II!i, kac! se IIIj,.r" pomcenju 1I111J?-udpcircijaliziraju iz nijera fluidne inteligencije, dobiva se znatno smanjenje
poda [luidn« ill!('iI:~(,lIcij(' ufunkciji dobi, Za/o Hom zaključuje daje senzoma detekciju bilna za sposobnost
1)(lIii""JlilJ I IIW;:Ot!, uli 11(' i Ul [luidnu inteligenciju, dok dio varijabililela sposobnosti pamćenja brojeva unazad
iniujak c "('Z{' sa fluii/III)IJI inteligencijom i oba su pod utjecajem procesa starenja mozga. Ham nalazi potkrepu
takvom ;:oključku i II nalatinia () padu sposobnosti diobe pažnje /I starosti, Tj, mogućnosti da se neki aspekti
prohtcnu: drž(, /I svijesti dok se bavimo drugim aspektima problema. Po mišljenju autora ove knjige /I osnovije
tok vih nalara prvenstveno {Jod u efikasnosti paralelne obrade do koje dolazi u starijoj dobi, o koja je zajednički
[ak torII lim kognitivnim procesima .

Jedan od provjerenih načina ispitivanja inteligencije provodi se zadacima za ispitivanje tzv, edukcije relacija
i kore/oto (nepomena: zada se jedan pojam i neki odnos, o treba naći novi ipojam koji zadovoljava zadani od-
!I(JS, tli su radaua dva ili više pojmova pa treba pronaći odnos medu tim pojmovima), Homprocese edukcije
rcloci]« ispituje "zadatkom 20 pitanja '~ kojije, ustvari.jedna društvena igra. U takvom zadatku eksperimentator
JlIlI1isfj objekt, ispitanik treba taj objekt pogoditi, a odgovori na pitanja koja ispitanik postavlja su "da" i "ne",
Pok aralo se da SlI mladi tnatno uspješniji, tj. uspijevaju pogoditi objekt uz manji broj pitanja. Stariji postavljaju
viš« irclevantnih pitanja s obzirom na isključivanje mogućih odgovora na pitanje o. kom le objektu radi. Ham
smatra da mjere izvedene iz lak vih zadataka objašnjavaju &0 varijance pada fluldne inteligencije s dobi. To
objašnjava time da s/ariji ne educiraju relacije i implikacije tako dobro kao mladi, izato ne razvijaju optimalnu
organizaciju informacija, niti optimalnu bazu za traženje novih informacija. Ham sc pita da li opažene dobne
raztik e 1'1'1/) isa ti prvenstveno kognitivnom stilu lli kapacitetu pamćen ja, Međutim, vjerojatnije]e da se i II ovom
.1'111 tajI( radi ponajprije () poteškoćama u paralelnoj obradi, Naime, Istovremeno treba pamtiti prethodna pitanja f
, odgovore, iJrzo ih "pregledati" u radnom pamćenju ipostavljali nova, relevantna pitanja, Il to zahtijeva paralelnu :
obradu. . .' , - .' -

Na primjerujoš jedne igre mate se pokazati značaj pada u paralelno] obradi, Igrajući šali opazio sa,m da u
dali ima kad sam rastresen više nego inače, najviše poteškoća imam s pamćenjem već analiziranih i odbačen ih
patera. Naime, u situaciji kad treba od/učiti koji potez povući, analizira se (posredstvom radnog pamčenja) jedan
po ito",,1/ potez. Potezi koji nose potencijalne opasnosti se odbacuju, i njih (reba čuvali ti radnom pamćenju kao
nevoljane, da ih Ile bi pOl/OVO analizirali, tj. da ostavimo što više slobodnog kapaciteta radnogpamčenja za do-
Im' potez): (odnosno, ako se igra uz vremensko ograničenje, da Ile gubimo na vremenu). Na osnovi istraiivanja
i!;),{I!ljo šalur s računa lOJ/!, čini se da je osnovna razlika u igri starih i mladih šahista upravo problem s pamće-
lijem \'('(' analizlranih i odhačenih poreza - stariji češće analiziraju već odbačene poteze nego što]e to slučaj kod
III/,/{/ih .foli is/o (Rahinu, 1<)81).

Prenu, mišljenju Huma, firiološki uzrok pada fluidne inteligencije u pivom redu je slaba prokrvljenost
, osobito lilllbit'ke
III() ');" ZOJl!' lupokampusa . Kristalitirana inteligencija rasle do šezdesetih godina života otprilike
istin, tempom kojim fluidno inteligenci]« pada, pa uravnotežena kombinacija fluidne i kristattzirane inteligencije
1/ nek /I g(,1Iera Inu mjeru kvocijenta inteligencije (poput kvocijenta određenog čuvenim teslom WAJS) ne pokazuje
mame promjena od dvadesetih do šezdesetih godinu života, Budući da se povećava i količina informacija u du-
goročnon: pumćenju m.I'11I i neke mjere kreativnosti, K tome, mnoge se informacije iz dugoročnog pamćenja
često koriste, učvršćuju novim vezama, prenaučene su, restrukturiraju se i si" dok se fluidna inteligencija više.
1'(,;:11)('IIZ slučajno učenje i informacije koje se uglavnom vrlo kratko zadržavaju II radnom pamćenju. To može
bit! jošjedan rarlog (/.IZ pod 1/ uspješnosti paralelne obrade) zbog kojeg je fluidna inteligencija znatno više
pogod en» starenjem, Znači, neka često koriš/ena informacija dostupna je s raznih strana, pa ako neki neuro nsk I
jlllt ziJog starenja propadne, ostaje jos dosta drugih da se dođe do potrebne informacije, dok fluidna inteligencija
i radno pamćenje nisu no to] na611 "predeterminirani".

Hundal i Horn (1977) pronalaze da su fluidna i kristalizirana inteligencija podjednako povezane s

kratkoročnim pa/J1ćC'l!j(,III, ali da je za usvajanje informacija putem smislen ih asocijacija i njihovu pohranu u
dfl~()rO("IJJ}POI11('epje Pflil/ijo dobro razvijena kristalirirana inteligencija,
SlO reći u odgovoru mi ;ilanje iz naslova ovog uokvirenog teksta? Čini se daji u osnovi opaženih padova u
poiedinim kognitivnim funkcijama starijih ipak ponajprije problem s dijeljenjem pažnje iparalelnom obradom
većeg broja informacija.

----~~----~------------------------------------

.:
 98
111

li
No, kako su to istraživanja nedvojbeno pokazala, "održavanjem" kristalirirane intelhicnci]« kro; imc/ck/u-
g(
alno poticajan rad, i dakako uz sačuvano zdravlje (stoje također međusobno povezano'), i stari]! ljudi I/I()~II glo-
:il
balna biti /I visokoj mjeri uspješni u rješavanju kognitivnih zadataka. Dakako, pritom (:(' koristili neke drug«
strategije i općenito bili nešto sporiji, ali u svakodnevnom živo/u to i ne mora biti od presudIlog m ačajo - nitko
kr
ne očekuje da nakon šezdesetih godina ljudi upravljaju supersoničnim lovačkim trakoplovima i da igr«ju
šahovske "simultanke" uz oštro vremensko ograničenje trajanja igre.
re
lI~

11\

maclja, koja opada s godinama, u toj vrsti pamće- sa sedam godina počinju uvidui i korisnost POIll\-
nja najmanje je izražena razlika izmedu mladih i vlian]a za pamćenje, i sporasi 0111 dobi sve g;1
starijih ljudi. Dakako, Informacije pohranjene u češće koriste. Kail također opisuje odgovore diccc r.
dugoročnom pamćenju pokazuju znatne generaci- na pitanje što ,·bi uradili kako za sutrašnju
jske razlike: najstariji najbolje pamte tragediju (nenadanu) mogućnost klizanja Ile bi zaboravili ra
ponijeti klizaljke u školu. Neka su djeca dala vrlo S(I
Hindenburga, malo mladi od njih Gagarina, gene-
elaborirane odgovore u smislu pisanja ceclulje pi
racija srednjih godina pamti Woodstock, mladi
koju bi stavili ~IZ ključ, pa kad bi orključali VIa\iI, iz
odrasli pojavu punka, itd.
pogledali bi cedulju i odmah (da Ile zaboruvcl) P(
.' Brzina produkcije' verbalnih informacija na
( ... stavili klizaljke ruz ·stvari za školu. Ajedno dijete P,I
zanimljiv je način povezana s korištenjem dugo-
je reklo: "Zaboravio bih II zet i klizaljkc", šio Ih
ročnog parnćenja kod mladih i starih. Ako se zada
također predstavlja dobar odgovor - odgovor koji
neka kategorija i od ispitanika traži da navedu što
upućuje na dob.ro poznavanje vlastitog pamćc nju!
više riječi koje spadaju ti tu kategoriju, onda mla-
li
di u prvoj minuti navedu znatno više riječi od Čeci i Bronfenbenner (1985) su test ira li djecu
pc
starih. Međutim, nakon tri minute dolazi do izjed- staru lO i 14 godina LI njihovim vlastitim kućama,
0<1
načenja rezultata. Naime, semantičko pamćenje se dajući im zadatak da za 30 III i nuta izvade kolač iz
šn
dobro održava do razmjerno pozne dobi, osobito pećnice ili isključe punjač akumulat ora. Eksper i-
rn
kod osoba koje ne smatraju da obrazovanje mentator jl! djecu pritom upozorio na zidni sat, a
IS
završava dobivanjem diplome. Štoviše, često se u međuvremenu su za igranje dobili videoigrc.
ve
opaža lagani porast u sernantičkom pamćenju od Manje od 50% desetogodišnjakn , a 75% četr-
Iii
adolescencije pa sve do šezdesetih godina. naestogodišnjaka uspjelo je izvlšiti zadatak. Veći
n<
uspjeh starija su djeca postigla zato što su se u D,
većem postotku koristila st rutegijoru češćeg po- Illl
Strategije pamćenja i dob gleđavanja na zidni sat nego mlađa. je
Strategije parnćenja su u prvom redu poveza- Kai! (1990) opaža da djeca LI dobi od 7 do 10 kc
ne s postupcima koje koristimo da bi bolje nešto godina koriste mehaničko ponavljanje, anakon do
zapamtili, odnosno da ne bi nešto zaboravili učin- desete godine počinje strukturi ranje ponavljanja
iti u budućnosti (tzv. prospektivno pamćenje). na takav način da se iskoriste prednosti karakter- stv
Usko su povezane s metamemorijom, tj. našim istika podražaje. Mlada djeca ne koriste takav tnl
znanjem o vlastitom pamćenju. Istraživanje strate- način ponavljanja, jer i III je ncuobičaje 11, ne ml
gija pamćenje u funkciji dobi od velikog je zna- zanima ih ili imje dosadan. Kod učenja teksta LI N,
čaja, jer može otkriti loše strategije pamćenja i dobi od deset godina već preko 90% djece zane- kr<
ispitati kako poboljšati te strategije (napomena: mamje manje važan dio teksta. Oko 50% njih pr'
strategije starijih detaljnije su-prikazane u nare- traži nadređenpojam, a svega desetak posto dcsc- nc
dna dva poglavlja). togodišnjaka sami osmisle ključnu rečenicu knj<l vrs
Kail (1990) opisuje slučaj dvojice dječaka od nije eksplicitc navedena li tekstu, <lli dobro ne
devet godina: koji su vidjeli oružanu pljačku i do opisuje čitav pasus (Brown & Day, 1983; prema
stanice su ponavljali broj tablica automobila plja- Kail, - 1990)_ Iza desete goe! i Ile li funkciji dobi Ile
čkaša kako ga ne bi zaboravili. Djeca u prosjeku mijenja se postotak ispitanika koji' -L~lilelmlnij~-_ -
•. ,- - o- --_..Ii.:-,,:'
 99
Ill'va/.ni dio teksta, uli manje više linearna raste obrade) možemo djelovati znatno više nego na
uporaba ostalih dvUlI strategija. U dobi od 18 sam kapacitet.
goliin;1 oko 70% koristi nadrcdeni pojam, a oko
')0% oxrnišljav» ključnu rečenicu pri učenju,
Ul, ponavljanje, neke od strategija pamćenja 2, 10. Pamćenje i kontekst
koriste se i ranije, Npr, LI eksperirnentirna S tro-

godišniaeirna (prema Kail, 1990), u kojima im je

rečeno da nešto znpumte, djeca postižu bolji Prije čitanja ovogpog/avlja uradite sljedeće: na
uspich i/ili 1111sustuvniji način traže potrebno listpapira, što brže možete, napišite 20događaja, ko-
nego li sluč;\iu kad nema takve upute. jih se najbolje I/ili najčešće dosječule. U tekstu ćete
zatim dobili daljnje upute.
Pamćenje se u dosadašnjem dijelu teksta treti-
Zaldjul'alc ralo isključivo kao kognitivni proces. Međutim',
Pamćenje u funkciji dobi pokazuje vrlo velike ono to nije - naše pamćenje je povezano 1 s' ne-
razlike - kako li uspješnosti, tako i u korištenirn kognitivnim aspektima Situacije li kojoj se uči; i/ili
strategijamu. Čini se da i školski sustav, kad su u dosjeća. Ti nekognitivni aspekti se u prvom redu
pitanju školska djeca, ne koristi dovoljno spoznaje odnose na emocije, raspoloženja, fiziološka stanja
iz log područja. Nužno je što točnije odrediti organizma, te fizička qbilje~a okoline (u tom se
povezanost, maluracijskih procesa s procesima ~lučaju najčešće govorijo ovisnosti pamćenja o si-
pamćenje, kako 'bi smanjili mogućnost jav~anja tuaciji). Sve te nekognitivne aspekte možemo .naz-
frustracije školske djece zbog prevelikih zahtjeva vati kontekstom u kojem se pamćenje odvija,.
na njihovo pamćenje, U okviru sve većeg interesa za svakodnevno
S druge st rane i šira stručna javnost uključena pamćenje javlja se i sve veće davanje značaja is-
II rad sa starijim osobama još uvijek nedovoljno traživanjima kontekstualnih kao i personalnih
poznaje tu problematiku. Premda kod starijih u odrednica pamćenja. Naime, i naše osobine lično-
odnosu na mlade u prosjeku postoji pad u uspje- sti također mogu biti povezane s pamćenjem. U
šnosti pamćenja od svega oko 20%, razlika u zadnjih dvadesetak godina proveden je već toliki
mjerama raspršenja je oko 160% (prema Mcudell, broj istraživanja u okvirima navedene problema-
1983)! Dakle, procesi starenja dovode do vrlo tike da se javlja potreba za njihovim pregledima,
velikih razlika u uspješnosti parnćenja kod različi- kako bi se stekla što cjelovitija slika.
tih osoba, i prvenstveno o lome lreba vodili raču-
na li pristupu problemima parnćenja u starosti.
Emocije, raspoloženje i pamćenje
Dakle, kao što je lo slučaj s ukupnim kognitivnim
funkcioniranjem, za uspješnost pamćen]a od većeg Povezanost emocija i pamćenje može pokazati
je značaja sučuvanost fizičkog zdravlja i općih fun- ovaj izmišljen, ali sasvim vjerojatan opis: Ana se
kcionalnih sposobnosti nego sama kronološka uporno pokušava sjetiti zbog čega se naljutila na
dob. Marka prošle subote, Čitav su se ova] tjedan li-
Nameće se zaključak da bi na osnovi znan- jepo slagali i ona je zaboravila uzrok te "davne"
stvcnih spoznaja kojima raspolažemo mogli zna- svadc. Ali, došla je subota i ona bi u kazalište, a
tno djelotvornije koristiti rastuće mogućnosti pa- on bi na košarkašku utakmicu. Izbija svađa i u tre-
mćcnja djece, kao i padnjuće mogućnosti starijih. nu se Ana sjetila zbog čega se ljutila prije tjedan
Naime, danas se promjene u uspješnosti pamćenja dana. Dakle, povratak u određeno emocionalno
kroz čitav raspon životu pripisuju li prvom redu stanje je potpomogao da dođe do dosjećanja pre-
prornjcunruu li procesima obrade informaclia, a thodno nedostupne informacije,
ne promjenama li samom kapacitetu pojedine Prisjetimo se da j€ Freud zaboravljanje prlpi-
vrste pamćenja. To je bitno Uočiti, jer na određe- sivao emocionalnim faktorima, u prvom redu re-
IH': procese obrade podataka (osobito strategije presiji. Također, neki slučajevi amnezije, kojima

'.

.~.
 ------.----~~--~---- dugI
slučaju tako - da li vam je život stvarno tako ve- ipak češće pričama drugima, pa zbog ponavtj.lt1j.1 uohi
li 111
seo, odnosno tužan, ili ste trenutačno li eufori- također dolazi do pojave "optimizma pamćenju".
čnom, odnosno depresivnom stanju, Dakako, eva- OIle,1
Znatno je manje istraživanja posvećeno paru-
luirajući rezultate ovakvih eksperirnenata, ne ćenju osoba li maničuorn raspoloženju, odnosno
smije se zaboraviti da se radi o izjavama ispita- čuo]
pamćenju osoba u maničnoj lazi cirkulumc psi-
nika, a da li je takva raspodjela tih događaja i u hoze. Osnovni razlog za to je što ih je u takvom osot
vašem pamćenju, odnosno pamćenju ispitanika, raspoloženju, odnosno Slanju vrlo teško ispitivati 111a
nema načina da saznarno, K torne, za svakog po-' čnirr
na sustavan način, Nalaze l1i1jm<lčiljniiih istraži-
jedinca je jedinstveno svrstavanje događaja po kri- suje
vanja prikazuju Johnson i Magare (ICJK7). St ruk-
teriju ugodnosti - isti događaj za različite poJed- je d;
turiranost panrćenja maničnih osoba je "labava",
ince može proizvesti vrlo različite emocije, a to je idioslnkratičuu i "preuključlva", U takvom stanju prot
osobito izraženo upravo u ekstremnim emocional- roč I
se teško održavaju pojmovno granice, što ouda
nim stanjima poput depresije ili tjeskobe (anksi- dovodi do udaljenih asocijacija i pretjeranog lIO[1-
oznosti). Ulje,
ćavanja. Takva preuključivost pa rnćenja man ični Il
proe
Medu laicima često se čuje izraz "optimizam izraženija je' ne samo u odnosu na normalne
osobe, već čak i u odnosu na shizofrene bolesnike i/ili '
parnćenja". Prema tom metamemorijskom vjere-
(koji takođerpokazuju udaljene asocijacije i idio- \?<l i
- .vanju općenito bolje pamtimo sretne, ugodne do- ;OS(}(]
.. 'gađaj.~,od' ružnih i- neugodnih. Budućil da ljudi slnkratične obrasce mišljenja). To jasno upućuje
. 'zbog
.teže ugodnom raspoloženju; a sjećanje n~ ugodne na vrlo udaljene i idiosinkratične asocijacije k~d
tau"
događaje može doprinijeti održavanju lili posti- procesa pamćenja u maničnom raspoloženju, od-
- I obra
-zanju .takvog raspoloženja, svojevrstan "optimizam nosno stanju, Pritom je opažen» da što je izr,lžf>
(ubr
parnćenja' se može prihvatiti kao očekivana po- nija manična laza, asocijacije su udaljenije i idio-
'S11l.11
java. K tome, o ugodnim i veselim događajima sinkratičnije. Budući da se uspješno pretraživnnjc
traži
inloi
osot
situu
Asimetričnost efekta podudarnosti raspala! elija za sadrž aje različitog hedonističkog IOlIa
vrsta
na I
Većina eksperimentalnih istraživanja je našla asimetričnost u djelovanju podudarnosti .\'ar/rf.ru'a1'(I1.1i610g, anks
hedonističkog tona i trenutačnog raspoloženja na uspješnost pamčenja. Jači je efe/o podudarnosti na 1I,\'fJ.ic:VI/IJ\'I bcij
dosječanja za ugodne sadržaje u veselom raspoloženju, nego što je efekt podudarnosti dosjci'an]« Zli l1ellgllllll(,
sadržaje u gnjevnom ili Južnom rospoloženju, Treba is/o kn II ti da je razlika rarmjcrno Jl/lIlII, n k IOJ/iC i nij« bol.
nađena u svim istraživanjima (napomena: više se o tome može naći npr, u Hasher / sur. 119851 i h(,1I .' I ()S5 l).
pital
Pritom treba upozorili da se radilo o laboratorijskim istraživanjima s inducimnjem raspoioženja, (J etički k.odcks
nakt
ne dopušta inductran fejaklh negativnih emocija u eksperlmentima.
NašI
Pretpostavlja se da interakcija dva faktora dovodi do te asimetrije. Prvi se odnosi na lo tili se sadriaj! p(Jl.i-
prot
tivnog hedonistlčkog tona uklapaju u kognitivne strukture koje su široke i dobro integrirane, dok .1'1' sadržaj! nega-
zubo
tivnog hedonističkog tona strukturiraju na specifičan način i drže se u "izolaciji". Drugi lak tor ,1'1' odnosi /10 muti
vacijske aspekte - dosječanfe ugodnih sadržaja treba dovestlllili zadržati osobu u'dobrom ra,l'jl%f.l'tU'u.
cI;l ;1
Taylor (1992) je ispitao efekte asimetrije za vesela, neutralna i gnjevna raspoloženja, Našao je potvrdu za
bile
efekte asimetrija, osim ti slučaju kad su ispitanici dovedeni u gnjevno raspoloženje očekivali II/Of!,II('IIO.U
(ver-
nubi
. bolne) osvete osobi koja ihje isprovoclrala. Naime, taje grupa ispitanika bolje raponitila sadrža]« negativnog he-
donistlčkog tona. S/oga zaklj,ičlijrda (premda nastojimo izbjeći sjećanja' koja pogoduju rarvoju i odriav(llIitl Ijcća
neugodnih raspoloženja), ako očekujemo mogućnost agresivnog odgovora, 011(/(1 bolje pomtimo negativne bili i
sadržaje. To ujedno nudi objašnjenje zašlo ljudi koji žele prekinuli dugotrajnu emocionalnu l'eZ,1I spontano ge- z,llil
-neriraju dosječanja na emocionalno negativno obojene događaje' iz te veze.
 103

dugoročnog pamćenju uvelike osniva na čvrstim, cijacija na podražajne riječi, nađeno je znatno
111<1 uobičajenim i logičnom asocijacijama, očito je da bolje dosjcćanje za neutralne riječi. To je inter-
u 111<1 11 iji dolazi do ozbiljnih problemu pri upotrebi pretirano kao dokaz za potiskivanje (represiju)
111- OI'C'.1lni"Jl03 pamćenju, neugodnih sadržaja iz pamćenja. Međutim,
110 Po mjerama uspješnosti korištenja kratkoro- Evscnck i Wilson (1973) nude za takve nalaze
si- čnog pamćenja manični u odnosu na normalne drukčije objašnjenje, koje se osniva na povezano-
lin osobe također pokazuju pad, ali se po tim mjera- sti kortikalne pobudenosti i pamćenje. Naime,
.Hi ll1a ne razlikuju od većine drugih osoba u psihoti- ima dosta podataka koji upućuju na to da visok
ii- čnim siunjima. Takav se pad u prvom redu pripi- nivo pobudenosti, koja može bili izazvana i jakim
suje povećanoj distraklibilnosti pažnje. Značajno emocijama, ometa neposredno, ali olakšava odgo-
k-
je da se izlaskom iz akutne faze maničnosti gube đeno dosjećanjc! Tako su npr. Kleinsmith ·i Ka-
t",
problemi LI funkcioniranju j kratkoročnog i dugo- plan (1963) ispitanicima zadali 8 riječi uparcnih s
JU
ročnog pamćenju. nekim brojem. Dio riječi je bio emocionalno obo-
Ja
Jen (povraćanje, silovanje), a dio neutralan (ples,
)- Tjeskobno ili anksiozno stanje prvenstveno
plivanje) što je određeno pomoću medijana gal-
utječe na pamćenje posredstvom perceptivnih
vanske reakcije kože, Dosjećanje je na interakti-
le procesa. Osobe u takvom stanju češće uočavaju
yan način bilo povezano s pobudenošću i vre-
.c i/ili intelyretiraju određene sadržaje kao prijeteće,
menem zadržavanja: za:: emocionalno nabijene ri-
)- pa ih, onda i boljei)amte .. Dosjcćanje nnksloznih
ječi slabije je bilo neposredno, a bolje odgođeno
. 'osoba o~obltp je otežano ~I is.pitni!1~' 'situacijama
'dosiečanie. Obratno vrijedi za emocionalno neu-
li .zbog tzv., 'ometajućih Misli (tipa: "Kako sam smo-
tralne riječi (slika 2: 10.1;>.
lan", ili "Zašlo se' toliko' bojim ispita?" i si.) i
obraćanja pažnje. na unutrašnje Iiziološke procese , Eksperiment su ponovili 1964, godine s bes-
(ubrzano bilo, knedlu u grlu, crvenilo i si.), što mislenim slogovima i dobili su isti nalaz (napo-
'S 111anj uje kapacitet pažnje za djelotvorno pre- mena: pregled istraživanja povezanosti pamćenje i
traživanjc dugoročnog pamćenju i dobru obradu pobudenosti može se naći u Eyscnck /1977/). Po'
informacija u radnom pamćenju, S obzirom na teoriji koju je postavio Walker (1958) svaka
osobitosti anksioznosti koja se javlja u različitim zadana čestica uspostavlja trag pamćenja. Za vri-
situucijama evaluacije pojedinca, kao posebna
vrsta nnksioznosti koja izrazito nepovoljno djeluje
nil kogni: ivne procese navodi sc i tretira ispitna 50
anksiuznost. No, o tome više u poglavlju o modifi-
k:lciji ponašanja,
Zanimljivo je pitanje kakvo je pamćenje za Visoka pobudenost
bol. Robinson i sur. (1980; prema Baddclcy, 1982) q)
..., 30
pitali SlI porodilje jedan, pet ili devedeset dana
o
nakon poroda Z~I procjenu bolova pri radanju.
Našli su izrazito jak pad u procjeni boli ti funkciji ..,
A 20
protoka vremena - kao da s vremenom dolazi do .,
o
zaboruvljnnju jačine boli. at
o III
a.
l.cvingcr i Clark (1961) davali su ispitanicima
da usociruju na Iislu mj 60 riječi od kojih su jedne
bik emocionalno neutralne, a druge emocionalno 20 10,080
nabijcue. Kako je Jung utvrdio još početkom sto-
[icća, galvanska reakcija kože i vrijeme reakcije
Slika 2. 10. I. Razlike li dosjećanju besmislenih parova
bili su dU7j za emocionalno nabijene riječi. Kad je u funkciji razine pobudenosti (K1einsmilh i Kaplari,
wlilll tružcno oci ispitanika da sc sjete svojih aso- 1964: preuzeto iz Baddclcy, 1990).
 po
104 /1.1

jcmc početnog perioda konsolidacije traga javlja kod neposrednog i odgođenog ispitivanja p.un- III
se inhibicija koja treba zaštititi trag dok se ne ćenja. IH
konsolidira. Inhibicijski proces za vrijeme svog Vrlo jake emocije, poput onih koci ljudi koji je
trajanja otežava pronalaženje traga. Veća pobude - su prošli strahote koncentracijskih logora, dovode lli
nost vodi većoj početnoj inhibiciji, čime je manja (srećom) do pogoršanja pamćenja. SI11,\l1jen,\ ; L

vjerojatnost neposrednog dosjećanja. No, stoga je točnost dosjećania II [im slučajevima sc pripisuje ..
s'
poboljšana konsolidacija traga, što dovodi do veće prvenstveno tome što jak SIrex mijenja normul nc ~j
vieroiatnosti odgođenog dosjećanja događaja koji obrasce paž-nje. Npr. očevidac nasilnog zloč inn SI

je proizveo veću kortikalnu pobudenost. o

redovito će više pažnje poklonili revolveru li ruci
Bradley i Morris (1976 prema Baddcley, nasilnika nego. njegovu licu, premda toga Ilije
Il

il
1982) su ponovili istraživanje Levingcra i Clarka, s svjestan, jer najčešće da]e izjave tipa: "To lice, l,lj
tim da je polovica ispitanika imala neposredno, a izraz lica neću rilkada zuboraviti!"
druga polovica dosjećanje odgođeno 28 dana. Za cl
Što na kraju zaključili o odnosu emocija,
neposrednu <lusjećanje dobili su Isti rezultat kao i U
raspoloženja. i pamćenja? Da li samo zbog artifici- \1
Levinger i Clark, ali za .odgođeno dosjećanje dobi- .
, .;,..~. ;~.,... v ,~V
i'· • t • 'jelnosti eksperirnentalnih postupaka ili zbog (oga '1-:

vaju upravo obratan , nalaz - bolje 'dosjećanje za

e~ocionalno nabijene sadržl\ie -. ·$.~()ga o-dbacuju
Što se ne radi io izrazito jakom cfekru, tek 'manji
dio istraživaniarnašao je statistički značajne efekte
hipotezu. o represiji i prihvaćaju objil.šnjenje pove-
ovisnosti pamćenja o emocionalnom stanju, od-
zano s pobudenošću. Danas se uglavnom prihvaća
nosno podudarnosti raspoloženja. Pritom 'treba
stav da blago povišena pobudenost može pozi-
voditi računa (o tome da najvjerojatnije zbog~ tzv.
tivno utjecati na dugoročno pamćenJe. 1 . .

efekta eksperirnentatoru (vidjeti čuvcnu knjigu R.

Osim u laboratorijima i klinikama, povezanost Roscnthala: "Experimcntcr cflccis in behaviorul
emocija i parnćenja vrlo intenzivno se istražuje i u rescareh". New York: Appelton-Ccnturv-Crotts,
prirodnim uvjetima, prvenstveno u vezi vjerodos- 1966) velik dio istraživanja li kojima nije dobiven
tojnosti svjedočenja. Naime, viđenje brutalnog značajan efekt uopće nije poslan L,'I objavljivanjc ,
zločina ili teške prometne nesreće izaziva jake ili je odbijen, za razliku od i~(ra'l,ivanj,l koja su du"
emocije, te je stoga važno znati kako one utječu bila značajan efekt. To dakako znači da Sl'. II
Ila točnost svjedočenja. Zanimljivo je da advokat] meta-analizama i preglednim člancima vjcroia!o
optuženih tvrde u 82% slučaja da )ake emocije precjenjuje jačina tih efekala
pogoršavaju pamćenje lica, dok samo 32%
Međutim, ono što se jasno uočava pregledom
tužitelja to isto smatra. Dakako, ovdje se radi o
objavljenih radova, govori o rome da, što je ck-
implicitnim vjerovanjima o pamćenju, koja su k
sperimentaJna situacija sličnija real noj i ii! LI Sl!
tome i pristrana s obzirom na profesionalni cilj
emocionalne stanja jača, dobiva se veća poveza-
(osloboditi ili zatvoriti osumnjičenog).
nost pamćenja i emocionalnog stanja, odnosno
Budući da iz etičkih razloga ne smijemo pro- veća podudarnost raspoloženja i pamćenju. Takvu
voditi eksperimente u području pamćenja pod ekološka valjanost istraživanja upućuje na lo da i
jakim emocijama, moramo se osloniti samo na dalje treba istraživat i povezanost emocija i
prirodne eksperimente, za koje nitko od znan- pamćenja, ali prvenstveno u što realnijim situaci-
stvenika ne želi da se dogode, ali se nažalost još jama,
. uvijek događaju. Christianson (l992) navo1di kako
se kod nekih žrtava silovanja opaža gotovo pot-
puna amnezija za traumatični događaj neposredno Fiziološku stanje i pamćenje
nakon njega, dok u kasnijem ispitivanju dolazi do U "Svjetlima velegradu" Ch arlie Chaplin srde
oporavka pamćenja za taj događaj. Taj je nalaz u pijanog milijunera, pomaže 11111 i siječe milijunerovu
sukladnosti s interpretacijama Walkera i Bad- naklonost. Met!utim, kad se otrijernio, milijuner J::a
dclcya o različitoj povezanosti
..
stresa i pa!.~ć_e.nja ~~ više.!!!!..&§.ćq_i!zbaCi!je gal/o ulicu. Kad milijuncr
.;
 lOS

pOlIOVU popijejednu p reviše, iznenada se sjeti našeg Najviše jc istraživanja posvećeno utjecaju alk-
tuinogjunaka. ohola na pamćenje (napomena: detaljnije se može
To sc ne događa samo na filmu već i u stvar- naći u I. M. Birnbaurn & E. S. Parker: Alcohol
IIIJl11 životu. Dobrojc poznata pojava da kad alko- and human memory. Hillsdale: Lawrene Erlbaum,
holičar sakrije u pijunorn stanju novac ili piće, tri- 1977). Česta kombinacija stanja u realnim život-
)0"111 IlC zna gdje je "skrovište". Kad se ponovo nim situacijama je upotreba alkohola uz istovre-
upije, sjct i se skrovištu, što nažalost najčešće menu upotrebu tzv. "socijalnih stirnulanata" - ko-
!cl..ultira još težim pijanstvom! Dakle, fiziološko leina i nikotina. Lowe (1988), sumirajući istraži-
sumjc utječe 11<1 pamćenje u smislu boljeg do- vanja o interakciji alkohola i socijalnih stimula-
~jl'ć;lI\ja kud se ponovo nalazimo li stanju u kojem nata na uspješnost parnćenja, nalazi da je ona vrlo
SilIO usvoiili tu informaciju. Ta se pojava naziva složena. Nađeni su antagonistički, sinergistički
Ol'iSIHl~ĆLl' parnćenja o Slanju ("state dependent (kad efekti dvije tvari djeluju u istom smjeru) i
mcruorv'') i djelomično je već opisana LI vezi ovis- miješani efekti na pamćenje. S obzirom na činje-
nosti pamćenju o emocionalnom stanju. nicu da zaboravljanje rriože biti ovisno o stanju, te
Ista je zakonitost nade na i za djelovanje nekih
na proširenost korištenja alkohola, kave i cigareta,
drugil: opojnih tvari. Ali oprez: LI takvom stanju smatra da taj odnos treba detaljnije proučiti.
ukupno uzevši mnogo teže učimo i manje pamti-
1110. . '
Situacija i pamćenje
Tipičan eksperimentalni zadatak ispituje pre-
Pojavu da kontekst utječe na pamćenje koristili
poznavanje ili dosjećanje različitih vrsta materijala
su i autori detektlvskih fllmovat jedno vrijeme bi/aje
koji jedna polovica ispitanika uči pod djelovanjem
moda vratili svjedoka na mjesto zločina i !ili u emo-
određene tvari, a druga polovica je li placebo si-
cionalno iflziološko stanje kojeje imao kad se odi-
tuacjji. Svaka se od ove dvije grupe ispitanika za
'grao zločin. Tada bi se svjedok sjetio ključnog de-
vrijeme ispitivanja parnćenja dalje dijeli na polo-
talja i tako u zadnji čas spasio glavnog junaka s
vice, od kojih jedna dobiva tvar C~ se djelovanje
vješala, a pravi krivac bio bi uhićen!
ispit lije, a druga polovica dobiva placebo. Najviše
je ispitivano djelovanje alkohola, amfetamina, ba-
rbituraia, nikotina, koleina i marijuanc.
Istraživanja djelovanja liziološkog stanja na
~ 50·
pamćenje komplicira mogućnost da izmedu količi-
ne unesene tvari i pamćenju postoji zakrivljeni od-
~ 40
nos (npr. tin mule količine pospjcšuju, a veće
=> I'> RUEČI NAUČENE
ometaju pamćenje). K tome, kako će neka koli-
čina tvari djelovali na organizam ovisi i o konsti-
tuciji i naviknulosti na tu tvar, Zbog toga na razini
1 30
.
.., •••• POD VODOM

I RIJEČi NAUČENE
grupnih prosjeka može doći do gubitka efekta, ~ 20 NA SUHOM
premda on u stvarnosti postoji!
Eich (1980) je ispitao kako se ovisnost pa-
ilO,
mćenja o st;IIUU (15 mg Te H, aktivne tvari mari-
~
jU<lI1C VI cksperirnentalnu grupu) očituje uz ra- DOSJEĆANJE NA SUHOM OOSJEĆAN..lE POD VODOM

zličite razine dubine obrade inforrnacjja (u smislu

kako je definiraju Craik i suradnici). Nalazi da
uspješnost pamćenju i na plićo] i Ila dubljoj razini
obrade ovisi o podudarnosti stanja. Također nala-. . • . .... ..
. ' .., . .', , '.,'. . -.' ",'.. ,'" ;'." ShlGt 2. 10. 2. Uspješnost parnćenja u funkc~1 situacije
ZI tI,1 se ovisnost pumcenja o Sl.rI1JU ocuuje za vrlo k . . X' • k . '. ... ćeni ( B d
.•. 11 OjOj se uci 1 OjO) se ispituje pam enje prema an-
raz.!lcltc vrste materijala: slike, riječi, rečenice ltd. delcy,'1982)

"--"'~~----"'~~---~~~---------'
j .•• c .,.
---_._---
106

Za primjer kako situacija utječe na dosjećanje Smith (1979; prema Bacldeley, 19H2) je :il1H1o
može poslužiti eksperiment s učenjem liste riječi tri grupe studenata koje su u jednoj sobi učile
polovice ronilaca na suhom, a druge polovice is- listu od 80 nepovezanih riječi" Grupa koja je ispi-
pod vode. U drugoj tilZ.ieksperirnenta u svakoi je tana u istoj sobi gdje je i učila dosjei ila se LI pros-
grupi polovica ronilaca ispitima u situaciji u kcjoj jeku 18 riječi. Grupa koja je imala dosjećunjc II

je učila, a druga polovica u obrnutoj situaciji sasvim drukčijoj sobi dosjetila se samo 12 riječi
(slika 2.10.2). Dakle, vidimo da su se ronioci koji Dakle. opažen je jasan utjecaj situucije na pa-
su učili pod vodom bolje dosjećali liste riječi kad mćenje. Međutim. ni\izanimijiviji jl~ r(,.'(lill:11 Ire.',:
SlI bili i ispitani pod vodom, odnosno oni koji su grupe: dosjećanje je obavljeno LI drukčijoj sllbi
učili na suhom bolje su se dosjećali na suhom. nego što je bila soba li kojoj su učili, ali ~\I p rvo
kl
Što je bitno zaključiti iz takvog eksperimenta? dobili instrukciju da se sjete što više detaljn te
Čl
Informacije nužne za dobro snalaženje u nekoj si- sobe, a zatim im je dari zadatak dosjećanja. Dos-
kc
tuaciji treba učiti baš u takvoj situaciji! jetili su se 17,2 riječi - što se Ile razlikuje od
ge
uspjeha prve grupe! Praktičan zaključnk ovakvog
Međutim, kud su Godden i Bađdeley (1980) in
istraživanja je .da prije uzimanja iskaza od S\jc.
proveli sličan eksperiment, ali ovaj put pamćenje la
doka (ako to \ne možemo obavili tla licu mjesta,
nije bilo ispitano dosjećanjem . već prepoznava- PI
što je najbolje), prije nego ih se pita 'za detalje,
njem, nije dobiven efekt konteksta! Dakle, bez SI:
obzira gdje je provedeno učenje, a gdje prepozna- treba od' svjedoka tražiti da što življe zamislc ci-
111

vanje, uspjeh je bio približno isti. Autori smatraju jelu situaciju od početka do kraja. Na taj se nači i:
llj
'vjerojatno "osvježe" tragovi parnćenja i olakša se
da okoJinski znaci mogu imati značajnu ulogu po- te
maganja da se odredi važan trag pamćen]a, ali da pronalaženje ti dugoročnom pamćenju.
se okolinski znaci ne koriste za procjenu da li se
vc
radi o pravom tragu. U "testu prepoznavanja, gdje
Povezanost osobina ličnosti i pamćenju st
zadavanje ciljne riječi (pomiješane s distrakto-
bi
rima) čini pristup do važnog traga vrlo vjerojat- Već li naslovu se naglašava da se Ile radi o ut-
bi
nim, nema potrebe za "dodatnom" pomoći "okolin- jecaju crta ličnosti na pamćenje. već o povezano-
m
skih znakova. Ista je zakonitost pronađena i za sti koja može bili dvosmjerna. Naime, sasvim je
lli
povezanost alkoholiziranog stanja i parnćenja - sigurno dokazano da teži neurotski, a osobitu
ki1
kao da unutarnje stanje pomaže u pronalaženju izraženiji psihotički poremećaji ličnosti, dovode
ru
važnog traga pri dosjećan]u, dok za prepoznavanje do općeg pada u kognitivnoj uspješnosti, što II,lI"~l-
bc
nema tog efekta (Eich, 1980). vno znači i da postoje i ozbiljne smetnje pumćc-
lo
nja. Međutim, logično je za pretpostaviti da i oso- 111
Davne 1914. godine Feingold je (prema Lo- bitosti našeg pamćenja utječu:
ftus, 1979) eksperimentalno ispitivao utjecaj situ- l\i
acije na pamćenje i na temelju rezultata je tvrdio al na razvoj naše strukture ličnosti - npr. ~j(
osoba koja dobro pamti određene sadržaje n1ZVij:1 ili
da bi se prepoznavanje osumnjičenih moralo
i zadržava neke druge obrasce očitovanja svojih tri
obavljati isključivo u okolini u kojoj se dogodio
1:1
zločin. Stoga Loftus kaže da istraŽit'elje ne treba crta ličnosti oci osobe koja ne pamti (ako dobro le
čuditi što očevici u policijskoj stanici ponekad ne sadržaje;
('v
prepoznaju počinitelja i' ne" uspijevaju se sjetiti bi na naše trenutačno ponašanje - npr. osoha
tu
mnogih detalja u vezi' sa zločinom.'" " s problemima pamćenju može se ponašati rnzdrn-
kc
Abcr.nulhy (1.940) nalazi slabiji I'~zlllltit stude- ž.ljiyo, r~~igniranQ •. nekornunikut ivno .. rlgidno , pa
nata kad ispit nije održan u istoj dvorani li kojoj ranoidno, agresivno i si.
PI
jr. održavana nastava. To isto je pronašao za si Dnkako, i naša intcligcncijn spada medu Cl te PI
tuaciju kad ista osoba nije bila učitelj i ispitivač. ličnosti u širem smislu riječi, a njena povezanost s
Najslabije rezultate postizala je grupa kojoi su na pamćenjem je u biti nerazlučiva - n užna osnova /il
ispitu bili promijenjeni i UČitelj i dvorana. inteligentno ponašanje je dobro Iunkcionirunjc
 107

pamćcuja. Ali isto tako visoko razvijena inteligen- Nalaze i nejednake efekte potkrepljivanja na
10
eU,1 omogućuje još bolje pamćenje posredstvom uspješnost pamćenju: na ekstraverte više utječe
le djclotvornih načina pohrane i pronalaženja infor- nagrađivanje, a na introverte kažnjavanje. Daka-
macjja , i tu sc zatvarn zučarani krug. U ovisnosti o ko, povišena emocionaina nestabilnost nepovoljno
i-
;-
hctcrogenosti uzoraka ispitanika tipični koefici- djeluje na pamćenje. To se pripisuje prvenstveno
jellti korelncije izmedu testova inteligencije i suženju kapacitete pažnje. Dokaz za tu tvrdnju je
u
tcxtuvn pnrnćenja Sl! izmedu 0,10 i O,4D (što je i to što je uspješnost u sekundarnom zadatku
uzorak hornogcniji pu dobi i obrazovanju, niže su parnćenja osobito narušena u situaciji povišene
1-
korclacijc) i osjetno su niže nego što Sl! to kore- emocionalne nestabilnosti (napomena: li tom smi-

l<leije izmedu samih testova inteligencije. slu nije bitno radi li se o stanju ili crti emociona-
lne nestabilnosti), Dakako, situacija je složenija
.l Budući da uspješna
lingvistička obrada traži
ako se istovremeno vodi računa i o emocionalno]
k 1';1t ko ročne zadržnvanjezada uih iufounacija, ne
stabilnosti i o ekstraverziji-introverziji. Gray
čudi št o se dobivaju rnzrnjerno visoki koeficijenti
(1973; prema Evsenck, 1983) smatra da je za di-
korclacijc (oko 0,5)' izmedu raspona parnćenja i
menziju neurotlcizrnako]a ide od stabilnih ekstra-
generalne inteligencije (Evsenck, 1983). U podjeli
verata (najniža razinaanksioznosti) do nestabiInih
inteligencije 11<1 dva najjasnije prepoznatljiva Cak-
introverata (najviša raztna anksioznosti) od većeg
.. tora: ver~ill!1ii spacya!ni1 uglavnom se-dobiva viša
značaja osjetljivost na; postupke kažnjavanja, :nego
povezanost izmedu' mjera parnćenja i verbalnih
nagrađivanja .. Bihcvioralna impulzivnost, koja uz
sposobnosti, nego' što je" to za spacijalne sposob-
socijabilnost čini dimenziju ekstraverzijc-introve-
nosti. Budući da se povezanost inteligencije i uče-
rzije (napomena: Više se o tome može naći u po-
njn detaljnije obraduje u poglavlju o učenju i in-
glavlju o odnosu učenja, inteligencije i kognitivnih
icligenciji, ovdje sc o lome dalje neće govoriti.
stilova, te u Knezović 119851), ide od stabilnih in-
Eyscnck i suradnici (prema Eysenck, 1983) troverata (najniža razina impulzivnosti) do nesta-
već niz godina istražuju kako crte ličnosti ck- bilnih ekstraverata (najviša razina impulzivnosti),
suuvcrtiranost-introvertiranost i emocionalna sta- više je povezana s postupcima nagrađivanja nego
bilnost (ili neuroticiznrn) utječu na pamćenje, oso- kažnjavanja za vrijeme učenja.
bito Il kontekstu uvjctovanja (napomena: ekspert-
U odnosu dimenzije ekstraverzije-inlroverzije
mcuti su uvijek lako postavljeni i nalazi na taj
i pamćenja uočavaju se još tri trenda:
način diskutiruni kao da je veza jednosmjerna, tj.
kako crte ličnosti utječu na pamćenje). Postuli- al introverti su podložniji ometanju procesa
raju, i LI eksperimcnrlma uglavnom i dobivaju, pamćenja - npr. više podbacuju u Stroop testu od
bolju kondicionabilnost (mogućnost brzog uvje- ekstraverata;
tovanju) introveruta. Tnkođer, navode eksperi- bi na introverte negativnije djeluje povećanje
mc nlalne dokaze o boljem neposrednom dosjeća- težine zadataka za pamćenje, osobito u slučaju
niu ckstraveruta, odnosno boljem odgodenorn do- zadavanja sekundarnog zadatka za pamćenje. VJe-
~jeć,lnju irurovcrutu. Takav je nalaz li skladu s rojatno se radi o neuspješnijem dijeljenju pažnje u
hipotczom o većoj kort ikalnoj pobuđenosti in- tom slučaju;
I rovcrata i jačim inhibicijskim procesima pri stva- cl ako su ekstraverti i introverti izjednačani po
innju tragova pamćenju, koji ometaju neposredno, stupnju početnog učenja, onda je tempo zabo-
il povoljno djeluju na odgođeno dosjećanje ravljanja nešto sporiji kod introverata.
(VValkcr,' 1958), (Napomena: nesukladnost rezul- Budući da razni kognitivni stilovi leže između
tata () odnosu pobuđenosti i uspješnosti pamćenja kognitivnih sposobnosti i crta ličnosti u užem
kod ekstraverata i introverata Evsenck '(1983) do- smislu riječi (napomena: više se o tome nalazi u
vodi II vezu s indicijama da jć kod introverata poglavlju o odnosu pamćenja s inteligencijom j
pobudenost viša nego ti ekstraverata samo ujutro i kognitivnim stilovi ma) šteta je što se nakon poleta
popodne, ,dok navečer vrijedi obrnuto). u istraživanju povezanosti kognitivnih stilova j
 108
----_._-- il
SI
pamćenju šezdesetih javlja svojevrsna praznina, Ijučuju u tragove purnćcuja i kako (11](': P(}~Jl.il~ŠUjU ćl
koja još uvijek traje. pamćenje, nego da se energija znnnstve nik., {loši p;
Što reći na kraju ovog kratkog prikaza, već da na dokazivanje pouzdanosti javljanja utjecaja 1\011- kr
na žalost (ili na sreću istraživača koji tek dolaze) teksta na pamćenje. ri:
područje istraživanja povezanosti osobina ličnosti Također se pokazalo (bi kontekst nema lako bi
u užem smislu riječi i parnćenja još uvijek u ve- značajnu ulogu kad sc radi o prepoznavanju, već tr
likoj mjeri predstavlja nedovoljno istraženo po- je od veće pomoći bid se Ire ha d osjeća Ii. E iC Il p;
dručje psihologije. (19HO) ističe da će sc, uz ostale izjcduučcuc uvjc- p;
te, efekti ovisnosti pamćenju o stanju vjerojatnije II
kt
Zukljlli<no o pamćenju i kontekstu javiti kad se dosiečarue ispilllje II odsutnosti nekih
p;'
vanjskih, jasno prepoznatljivih znakova za dosje-
Područje ispitivanja povezanosti široko shva- 11;1
ćanje, nego uz njihovu prisutnost, kao što je lo u
ćenog konteksta i pamćen]a danas zbog svoje ek- kr
slučaju prepoznavanja.
ološke važnosti predstavlja vrlo veliko i dinamično
Utvrđivanje personalnih korelata parnćenja,
područje psihologije i niza dodirnih. znanosti
osobito razvojni aspekt te problematike, još uvijek rn:
(pedagogije, medicine, 'farmakologlje, kriminalis-
pruža mogućnost za provodenje sustavnih istraži-
tike i si.). Prikuplja se sve više empirljskih nalaza,
vanja, Jer ih je zasad premalo provedeno s obzi-
te sc već pojavljuju i pregledni članci od kojih su 110
rom na njihov. potencijalni značaj za teorije paru-
neki pregled radova nakon obj~vljivanja prvog tr~
ćenja, odnosno bolju organizaciju učenja LI svako- Il il
prcglednog članka u nekom potpodručja poveza-
dnevnom životu. eij;
nosu. pamćeuja jJ(onfekSIa.. !
pr!
- ' Meta-analize ne nalaz~ 1:!vijekovisnost pamće- , ,
cet
nja 6 stanju (npr. Eich, 1980; Ucros, 1989). U sva- 2. I 1. Socijalno pamćenje pa
kom slučaju, taj efekt nije jak, tj. i kad su razlike
IaI'
statistički značajne ne radi se o velikim vrijed- izr
nosti ma. Isto vrijedi i za utjecaj situacije. Wilhitc ! Uvod Ijul
Payne (1992) smatraju da je važnije utvrditi uvjete soe
Postoje dvije vrste znanja: manje koje salili pos-
pod kojima se informacije o fizičkoj okolini uk- vrs
jedujemo i znanje o lome gdje možemo nać! infor-
vec
maciju o njemu (Samuel Johnson).
Bu
Istraživanja pamćcnja, kako laboratorijska ta- pre
ko i izvanlaboratorijskn , sve više utječu n:l ,ocija- kal
Inu psihologiju - stavovi, vjerovanja, ste re ot i Ili, aut
prva impresija, irnplicitne teorije ličnosti i slični
ključni pojmovi socijalne psihologije temelje sc na
Cl"
kognitivnim rcprezentacijnmn socijalnih dogudnja
par
pohranjenih u pamćenju. Istovremeno i kognit i-
jen
vna socijalna psihologija sve više utječe na iSIruži- koj
vanja pamćenju i učenja, osobito svakodnevnog, par
izvan laboratorijski ispitivnnog pamćcnja. Uru
Suvremena istraživanja ljudskog pamćenju Zn
uglavnom" SlI lisl1ljel~eila iw lItvi'dr-vanje osobitost i zlla
i/ili opsega pamćenju pojedinca ili određenih gru- izra
pa pojedinaca (npr. uspoređuju se djeca i odrasli,
mladi i stari, žene i muškarci, intelektualno nOI-

malni i subnorrnalni i si.). Mcd ut irn , velik dio in-

»Oprostite, ali nemamo novce za detektor laži." formacija li našem pamćenju irna jake "sociiulnc I"
 109

izvore", tj. kakav je bio socijalni kontekst, tko je Mauricc Halbwacs je napisao "La mernoric
sve slIlijcloY,IQ, kakva je bila socijalna svrha paru- collective" (Kolektivno pamćenje) prije smrti u
šuju koncentracijskom logoru Buchenwald (knjiga je
ćcnj<1 i si. Kad je od osobitog interesa za procese
loši P:I1!lĆCl1j:l upravo laj socijalni aspekt situacije LI izdana 1950. a na engleskom 1980, godine pod
011- kojoj sc pn 111 (i i što se pamti, onda neki autori ko- nazivom "The Collective memorv"; prema Oš-
risk pOj:11l1tzv, "s<x;ijalnug pamćenja", kao pose- trom, 1989). Halbvvacs ističe da nema individual-
ilko bnc vrste pamćenju. Mcdulim, većina autora srna- nog parnćenja, jer je svako pamćenje vezano uz
već Ira li:1 se li tom slučaju ne radi o posebnoj vrsti socijalni rnilieu iz kojeg potječe. Operacije našeg
ich pnmćcnja, već o utjecaju socijalnog konteksta na kogn.itivnog sustava uvijek upliću druge ljude, čak
vjl'- pamćenje (napomena: a (ako je i u ovoj knjizi), i kad smo "fizički" sami. Knjigaje pisana u racion-
lije l/.rnz socijalno pamćenje danas se dominantno alističkoj tradiciji, bez empirijskih istraživanja, ali
kmist i za "Iuč,\j kad više pojedinaca, tj. grupa ljudi pobuđuje sve veći interes današnjih kognitivistički
<ih
p.uu: i neki događaj. 'Takva vrsta parnćenja ujedno orijentiranih socijalnih psihologa. .
Jc- najčešće predstavlja osnovu za raspravu nakon
iU Nedavno su Middleton i Edwards (1990).
koje sc donosi odluka. S obzirom na to može se
uredili knjigu "Collective rernembering" (Kolek-
reči efa je li pod ručju socijalnog parnćenja najviše
tivno siećanie) koja se' pretežno bavi sjećanjem
ja, ist raživano kako se puniti razgovor, odnosno
čitavih nacija na vlastitu povijest. Moto knjige su
ek rusprava.
Orvvellova razmišljanja o tome da tko kontrolira
1i-
< Poznalo.Je. da u većini novih područja zna- prošlost kontrolira i' budućnost, a da onaj koji
ci- kontrolira sadašnjost kontrolira i prošlost! Knjiga
nosti postoji "početna" rermirrološka zbrka, koja
Il- je također pisana uglavnom u racionalistlčkoj trn-
lr<~e. neko vrijeme dok se ne "iskristaliziraju'" ili ne
o- na:'l11ctnu odredeni izrazi. Dakako, ni podfučje so- 'diciji, bliža je sociološkoj teoriji i načinu istra-
cijalnog pnmćenja nije iznimka. Naime, autori koji živanja. Razmatra se utjecaj ideologije na pam-
p6'('1 socijalnim pamćenjem podrazumiievaju pam- ćenje, ali se naglašava da je i ideologija sama po:
će(I~~"'socJiilnih događaja 'jednog pojedinca, . za , sebi neki oblik SOCijalnog pamćenja. Poput
pamćenje više ljudi koriste izraz "grupno ili ko- Halbwachsa također smatraju da nema individual-
lahoratlvno pamćenje". Wegncr i suradnici koriste nog parnćenja, već da se' mora uzeti u obzir
izraz "transaktlvno pamćenje" za pamćenje više društvo i povijest. U istoj knjizi. Pudden (1990)
[judi, Za prelpostavit je da će ipak prevladati izraz iznosi mišljenje da su jezici temelj kolektivnog
socijalno pamćenje, jer t,u izraz odražava srž te pamćenja. Primjeri "umiranja" jezika u kojima do-
vrste pamćcn]n - ne SHIllO što pamti grupa ljudi, lazi do zamjene nekog jezika dominantnijim (na-
već sc pri t o li, i odvijlYU složeni socijalni procesi. vodi primjere jezika dornorodaca u Australiji ili
Budući da još uvijek nema jedinstvenog izraza za gaelskog u Školskoj, koje potiskuje engleski jezik)
predmet ovog poglavlja, u daljnjem će se tekstu govore o tome da su živi jezici oni za koje se
koristili upravo oni izrazi koje upotrebljavaju korisnici jezika slažu da ih upotrebljavaju za
autori LInavedenim knjigama ili člancima. pamćenje.

Edwards i Middleion (1986, 1987; prema

Clark i sur., 1990) upućuju na lo da je ljudsko
pamćenje u dva smisla socijalno. Prvo, posjedu- Istraživanja socijalnog pamćenja
jemo cpizodičko pamćenje za socijalne događaje Jačanjem kognitivne socijalne psihologije do-
'koje smo izravno iskusili. Drugo, velik dio našeg lazi i do sve većeg broja provedenih empirijskih is-
parnćenja potječe iz sirnboličke komunikacije s traživanja socijalnog parnćenja, a 1982, godine
drugim [judirna za vrijeme socijalnih interakcija. Hartvvick i suradnici objavljuju pregledni članak
Znatno veći clio našeg socijalnog inesocijalnog koji nesumnjivo pokazuje da je pamćenje grupe
znanju posljedica je socijalne komunikacije, a ne ljudi superiorno .pamćenju pojedinca, i to u vrlo
izravnog iskustva, . različitim situacijama .

......... _ _ _------------

P,ql~''"''''j; ,'" 'i.::f' _!,L' (j':'~;u •• ,- .,

s
 110
--------~---~------~~------------------------
- pr
Osnovni zadatak, još uvijek razmjerno malo- lO
Wegncr (19H6) uvodi POJ<l111 transaktivuoj;
brojnih istraživan]», jest provjeriti koliko je opse- pamćenja. To je sustav 11 kojem dvoje ili više Ijlldi
IH

žnije i točnije pamćenje nekog događaja više po- (u prvom se redu zanima zn tr.msaktivno P;IJ1I-
jedinaca u odnosu na samo jednog, Važnost dobre IS
ćenje parova) dijele zadatke kodirania, pohrane i
procjene tog povećanja u pamćenju od osobitog je nji
pronalaženja informaciia. SU;,lilv počiva nn prc+- ka
značaja za niz situacija u kojima se ~na osnovi tog postavci da dobro znamo osobitosti pnmćcujn dj,
grupnog pamćenja donosi odluka. Neke od tih si- našeg para ili grupe. Također sc zanima La di- I.C
luacija odnose se na to što će zapamtiti: porotnici namiku "prelaženja" informncij» iz pamćenju ico- lli:
u jednom dugotrajnom i zamršenom sudskom nog člana para u pamćenje drugog člana puru, le će
procesu LI kojem su se mogle pojaviti i kontradik- kako to utječe na njihove "transakcije"
torne informacije; timovi koji obavljaju razne se-
. lekcijske i klasifikacijske procese; stručni savjeti
21 kako drugi u~cču 113 trajnost pamćenju? gu
110
koji trebaju odlučiti između više detaljno obrazlo- Usmena tra~icija pretpismcnih plemena poka-
\IZ
ženih projekata; vlade i sabori koji nakon iscrpnih zuje kako sei'unatoč nedvojbeno dokazano m
brzom zaboravljanju detalja dogadaja koci pojed i- efe
rasprava s mnogo argumenata za i protiv donose
će
nove zakone ili trebaju izabrati neko rješenje naca može sačuvati vrlo detaljno pamćenje povije- , I

jea
između više ponuđenih itd. sti plemena ~pOlrebol11 kolektivnog -pamćcu]u
gn
Oštrom (1989) kroz tri pitanja razrađuje neke (napomena: o tome se može vidjeli više u poglJ-
vlju o mnemoleii·nikama). . I~ti
od aspekata socijalnog parnćenja (u smislu kako ne
grupa utječe na pamćenje pojedinca): Ono što često pričamo drugima utječe dobro
na zadržavanje i. detalja (napomenu: u OVOI11kon
JI kako drugi ljudi utječu na naše kodiranje i pil
pronalaženje infonnacija? tekstu treba izraziti SUĆUI suprugama koje po sloti
put slušaju iste anegdote kad im se su p r u'/..i nadu s ... Im

Preferencijaino kodiranje (što ćemo iz mno- no

štva događaja oko nas izabrati za kodiranje)
funkciji je naših ciljeva, koji su nerazdvojno pove-
zani sa širim socijalnim kontekstom (napomena:
osim u slučaju psihopatije, shizofrenije i si.). Mo-
žda je najvažnije to što koristimo druge ljude kao
proširenja našeg pamćenja. Za ljude s kojima
živimo najčešće dobro znamo što uspješno, a što
neuspješno pamte i u funkciji tog znanja često
međusobno spontano i/ili dogovorno dijelimo za-
datke parnćenja. Npr. par koji kreće na putovanje
može imati jednu osobu za pamćenje detalja iti-
nerara, a drugu za pamćenje detalja prehrane,
oblačen]a j si, Član para koji nije zadužen za
pamćenje itinerara ne može se sjetiti sutrašnjeg
vremena polaska autobusa na aerodrom, ali se
sjeća kako je bio obučen voda puta kad Je dao tu
informaciju, što su upravo jeli i pili, kako je bio
obučen drugi par za stolom i si. Svega se može
sjetiti, osim vremena polaska! To se- eksplicite
očekuje od drugog člana para. Ako je ovaj to
zaboravio, najčešće dolazi do ozbiljne svađe, jer se
lo smatra krajnjom neodgovomošću,
društvom iz vojničkih đana).
u će
Naše dobro pamćenje za neke događaje često
je socijalno potkrijepljeno (uz gore navedenu izni-
mku) i na taj se način također brani od zaborava.
Npr. osoba koja dobro pamti viccvc u društvu sc
često poziva da ispriča koji vic, čime sc povećava
vjerojatnost da ih često priča, a (ime pamćenje
viceva postaje otporno Ila zaboravljanje.
31 kako drugi modificiraju naše pamćenje?
Većina ljudi nije pretjerano sigurna li svoje
pamćenje, i stoga ti ljudi često pitaju druge za de-
talje nekog događaja. Postoji implicitno vjerovanje
(točnije: rečeno metamemnrljsk o uvjerenje) da
grupa bolje pamti od pojedinca. Sloga smo skloni
naše pamćenje prilagoditi pamćenju grupe. Druge
osobe nam također služe za cvnluaclju našeg
pamćenju nekog događaja. Za čuvanje "obitcliskc
povijesti" od zaborava - uz verbalne informacije '..
koriste sc i mnogi vanjski izvuri - upro ulbumi s 10_-
tografijama, suveniri i si. o kojima se mladim 11:1-
raštajima pričaju priče. Medut im , nerijetko pritom
jedan član poziva "u pomoć" drugog člana obitelji
(baka djeda, majka OCI itcl.) radi Šlo. vj<:rnijl:g

4/A-. -.-
 ili

prenošenja uspomena. Dnkle , i lu se radi o izrazi-
10111 primjeru vjerovanja u veću uspješnost grup-
l1ot! pamćenju u usporedbi s individualnim.
Rogoll i MisLI': (19S5; prema Clark i sur.,
rezultate malobrojnih istraživa-
I 9()O) , surnirajući
nja koja Sl! se bavila razvojem vještina pamćenja
kao socijalno-kulturalnim fenomenom, nalaze da
djeca razvijaju vještine pamće nja kao posljedicu
želje za potpunijim sudjelovanjem LI socijalnim si-
tuacijarna. Dakle, velik dio razvoja vještina parri-
ćcnja odvija se u socijalnoj interakciji.
Clark i sur. (1990) u pregledu radova o opse-
će nje točnije u detaljima, premda je redovito ne-
potpunije. U nekim eksperimentima je nakon in-
dividualnog dosjećanja slijedila grupna diskusija.
U ponovljenom dosjećanju se uz povećanje op-
sega dosjećanja također znatno smanjila raznolik-
ost u individualnim dosiećanjirna. To očito doka-
zuje da grupna diskusija ima jak utjecaj na kasnije
dosjećanje. Analiza pogrešaka nastalih kao .poslie-
dica rekonstrukcijskih procesa pri pamćenju (po-
punjavanje "rupa" LI pamćenju logičnim, ali neto-
čnim podacima) pokazuje da su one češće LI indi-
, vidualnim u odnosu na grupna dosjećanja.
r

gu i točnosti grupnog pamćenja nalaze superior- Možemo zaključiti da se uglavnom tri procesa
nost igrupnog nad individualnim pamćenjem, ali navode kao potencijalnl uzroci za bolje grupna od
\IZ dosta nesklada li veličini i interpretaciji tog individualnog parnćenia:
efekta. U objašnjenju superiornosti grupnog parn- a/ grupe imaju veći izvor informacija od bilo
ćenja dominira sljedeće objašnjenje: ako barem kojeg pojedinca te grupe, dakako uz uvjet da se
jedan član grupe zna točan odgovor, reći će ga ne radi o visoko redundantnorn pamćenju različi-
grupi, a u lom je slučaju zadatak grupeprepomati tih pojedinaca te grupe$ :
I~ti:odgovor kao točan, što je znatno lakši zadatak . bi grupe ispravljaju [netočno pamćenje pojedi-
nego dosjetili se točnog odgovora. nca, dok on sam to ne može učiniti;
'. Varijabla koja ima znatan utjecaj na grupna cl grupe imaju dj~lotvornije procese dono-
pamćenje je složenost materijala. Čini se da što je šenja odluka. nego što fb
ima pojedinac, osobito u
materijal leži za zapamtili, veća je korist od grup- slučajevima 'rekonstrukiivnih procesa parnćenja
nog pamćenju, osobito u pogledu opsega zaparn- kod pojedinaca koji su': najčešće samo djelom ično
ćenog. U nekim situacijama je individualno parn- točni.

Pitajte bilo kojeg psihologa koji su ispitanici najgori za ispitivanje pamćenja, bilo u eksperimentalne svrhe,
bilo ti svrhu edukacijske demonstracije nekog fenomena pamćen ja, i sigurno će vam reći; "Dajte mi bilo koga,
samo Ile studen le psihoiogtje!" Ako se pila te zašto psiholozi tako misle, odgovor je vrlo jednostavan - rezultati Il
području pamćenju dobiveni na studentima psihologije najčešće nisu u skladu sa zdravim razumom i opće
I)()ZI1atilll
rakonitostlma. ;j zašto je lo lako? Studenti psihologije, na samo što stalno očekuju da će ih se kasnije
ispitivali /I vezi s podroiajnim materijalom, pa i li eksperimentima ili vježbama u kojima se uputom ne najavljuje
ispitivanje pomčenja, ipak nastoje što više zapamtiti, već spontano koriste i prednosti grupnog pamćenja. Spon-
/(11/0 (o Ile na OSI/U vi upute ekspenmentatora) se udružuju u grupe koje dijele složene zadatke pamčenjat jedan

pamt, prvi dir!liste, drugi srednji dio, a treći kraj liste.jedni su zaduženi za verbalni, a drugi za numerički dio ma-
terijalat jedon pamti gornji dio, a drugi pamti donji dio složenog znaka Ni slike itd. K tome, nakon eksperimenta
ili vježbe, premda im nije najavljeno (za naivne ispitan ike) odgođeno dosječanje, studenti psihologije u grupama
ponavljaju i sukladno osobnim preferencijama za načine kodiranja, koriste sve prednosti grupnog pamčenja nad
individualnim.
. . ~
Zbog svega navedenog čestoje vrlo teško izbjeći artefakte grupnog pamćenja kap želimo ispitali ilidemonstri-;
roti neku zakonitost individualnćg pamćenja ako se za ispitanike koriste ispitanici poput studenata psihoiogije.

lt.

jf •
 112 vi,
dr
Međutim, treba istaknuti da ta tri procesa nisu tih rckonstrukcijskirn procesima kod individual- us
aditivne prirode, već su povezani na složen inter- nog pamćenju,
aktivan način. Zanimljivo je opažanje 01'1':'1 (1990) dn sc mc-
Subjektima sigurnost ispitanika u točnost pa- du stručnjacima LI pojc.di nom području ljudxkc
rnćenja nekog događaja osobito je važna pri sud- djelatnosti također javlja kolckt ivuo pamće nic
:;kirn proccxlmn gdje porota treba ocijeniti il kojoj ("collective mcrnory") koje pokazuje od red CIh'
Je mjcn Rvj<:dor;enjc ročne. Pokazalo se da je sub- specifičnosti. Bavio sc istraživnniimu r.lzvi,i<ll\.i.' /'.1,

jektivna sigumost veća za grupno pamćenje i to jedničkog pa mćenja tch n iča ra koji rade 11<1

kako za točna, tako i za netočna dosjećanja! Sto- održavanju složenih uređaja. Zajedničko n.unćc
ga se čini da je najbolja kombinacija za dobivanje nje se najviše odnosi na to koji SlI modeli o:,ohiln
što opsežnijeg, ali i što točnjjeg dosjcćan]a prvo dobri ili loši; Što se Ila nekim modclimu uajćcsćc
Z:
provesti individualno, a tek onda grupno ispitiva- kvari; što može uništiti stroj; kako postupali s
nje (uzimanje iskaza). Na taj se način ne gube de- vlasnicima uređaja koje održavaju (npr. poznat je
ni
talji, a ukida se dio pogrešaka, osobito onih nasta- slogan: "Ne moraš srediti S(IO.!, važno je srccl it i
se

Jošponeki podatak iz laboratorija

Pri Ispitivanju tzv. kapaciteta senzomlh kanala nastoji seodredfll koliku količinu informacija, izraženu il bi-
tima, mogu ljudi prenijeti (Ij. percipirali) u pojedinom osjetnom području. Istraživanja .1'1/ pokazala da je lo
količina za jednodtmenzkmalne podražaje (npr, Ion ovi različtte frekvencije, ali jednake glasnoće ili obratno;
svjetline neke boje i:!jednačene po zaslčenostt i tonalitetu; položaj točke na pravcu; zasićenost vode nekom tvari;
si.) između dva i tri bila. Ta znači da razlikujemo između 4 i H različitih glasnoću ili frekvencija tonova, slanosti
VOde, POIOŽf!ia točke. na praVCII Uri. Tiplčan eksperiment za istraživanje kapacitetu Sel/Zlil/ll/! kunato izgled(1
ovako; [vpirall/'clma se više puta :r:adi~ill {l1Ir/rtl/.aji Il uskunom tttsilamom ti itl! i Imcnuj« .1'1'ImVl'v/lII(J • IIp1', rOll

od so I1zje podroŽflj broj 1, /011 od 160 FfzJepotittliaj bro] 2, /011 od 240 Hr.je podridaj 3 ud. Nakon iill> ,"U.I'I.'
ispitanioi IIpoznall s oznakama pocira1.aja slijede nitov! jJvtiraioja zadani II ",11161i1l01ll I'OSI><!I'''UiI, o :.a(/(jJ(ik)e
ispitanika odredili kajl ]« podrntqj bio sadan. Mljifl.'JĆe se rndo]« izmedu 6' i 1(1 m:tlit'flih /!l.Itit'(1;;lIjfl (df/J..Je
izmeđ/l:1 I 'f bita ulaznill informacija}, a JIa osnoviodgovora Isnitanika određuje se koliko /"{/<.liNlih kategorija
(i1l/enzilef(l. fJOlo~dja,kljarrre1(l i si.) lspitantct mogli m,jiko\'afi. Medutim, lokvi zadac, očito ;fI111iu i odredenu
povezanost, ne samo li kapacitetom senzomih kanala, već i s pamćenjem, osobito u slučaju kadje zndana \'Cc'fI

količinu ulaznih informacija u razmjerno kratkom vremenu. Naime, la vrsta zadataka može se promatrati i kao
ispitivanje prepoznavanja određenih podražaje .jer treba pamtiti oznake pridružene odredeuim podražojima,

lspitujuč! kapoctte! kano la ;:0 podraiaje rarllčita frakvencije l<.Jednačene po subjektivno] glasnoći Fulgosi,
kill!ZiWić i Z{)/,evskJ (1983) su usporedlliuspješnost svakog pojedinog ispitali ika s uspješnošću čitave grupe od pet
ispitanika JIa s!!edeći l1aČ!lI;pivo Nil izračunaie količine prenesene informact]« za svakog isp'iION/lw, a zatlmje ra
svakipodraža] odreden dominantni Qrigov(!rgf'lIj)1f (nor. akoje zarl(1II po(irai.qj hll(!IU/V{!I! broknn li 1111koji su Iri
lspitanika odgovorilt '\:Si o Jj.(J jedan dali odgoyor npr; 'Ji" i "/~. tkuninantan ,il' odgovor 'u».
Nalare da je
količina prenesene lnformacije odrctlena preko d!lfllihmlfflog otigol1()1'I1 gmJlI! za oko 4<)'/1-' VI,!,"! oil medijaru: in-
dividualnih indeksaprenesene kaliifiw;i ii!/(}l'iUaclja. Dakle, analiza protokola sodgovorimo ispitaniko k'lie ,\'1/
. dali .rtJItIO,'1trti/l()jJlJ!UJ2..1.i,le (la gmpo roen/./e 1}(ll'cijJi!'a I plinilijednostavne podražaje od pojedinaca. U nastavku
~ 1', {i{('({ki~1T'iiJflell{,U(t (fldgQsi~KI{fJ,.rJvlć I ZUfC)I.'iki.l!}l{;fa,/O nalaze da g,.up,,~ ruspravu o Il)melw.l/.fepo(/I"(Ji,{lj·blO
uidan dovodi do daljnjeg povećanja prenesene količine informacija. Budući daje ista pravilllosllljJoi.c/I{/ i II !VII-
pama ispitanika kOjl.9U bill lIajlo:'Hjt, odllost/llllf'1jho(j1 po individualnim indeksima prenesene količine ill!c)l"fno-
cija, le i nakon Intenrlvne vježllc Il lom zadatku, ~l'uiel1ojprednosti grupnog pamćeuja i percipiranjo nad indi-
vidualnim može se prIpisaU visok stupanj gcncrutnasli.

vlasnika stroja!") itd. Smatra da je stvaranje zaje-
dničkog parnćenja kroz kruženje priča i anegdota
ustvari kruženje znanja. Tehničarima na održa-
1',lJ1ill je najhitnije uspješno postaviti "dijagnozu"
kvara, jer je to preduvjet za popravak. Međutim,
često to postavljanje dijagnoze nije jednostavno,
jer n1l.ni kvarovi pokazuju istu "sirnptomatologiju''.
Sloga, osim znanja stečenih formainim školova-
njem, za obavljanje mnogih aktivnosti treba posje-
dovati i neku vrstu zajedničkog pamćenja ljudi
koji se bave istom djelatnošću.
Zaključno o socijalnom pamćenju
tj nekoliko posljednjih godina naglo raste za-
nimanje za posebnosti socijalnog parnćenja. Radi
se, o vrlo složenoj pojavi koju je teško (bez velike.
-.-.---.:.:.~---~-----':...........-~-----------"----------
.113
količine artificijclnosti) promatrati li strogo kon-
troliranim laboratorijskim uvjetima. Međutim, za
problematiku svakodnevnog parnćenja je redun-
dantno isticanje atributa "socijalno" - po svojoj na-
ravi je svakodnevno pamćenje ujedno i socijalno
pamćenje. Mi živimo i komuniciramo s ljudima, a
tu komunikaciju omogućuje naše pamćenje.
Socijalno i svakodenevno pamćenje su na ne-
raskidiv način međusobno povezani, ali su istovre-
meno i u najužoj vezi s našom metamemorijom.
spolom, dobi, obrazovanjem i sličnim varijablama.
Stoga je za očekivali dinamičan razvoj istraživanja
koja trebaju pokazati zakonitosti kodiranja, po-
hrane i dosjećanja-informacija pri socijalnom pa-
mćenju raznih skupina ispitanika LI različitim situ-
acijama.
r
can]
. nj . boč,
laš
3. Učenje klas

odn
0111

bi v
Uos
peći
?)UVod ,ponašanjtl ~t{).~I~ije09redeU,o:l\lip!Qškirl't
,stečcllp je \J.lleiijem!
lji'!~!i!itAi~J,ll POu
pou]
•
SposouUosti učcnjn
"Vučiš dok si živ, a vumreš kuk bedak", kate paka osnova;je {lđaptn
zagorska poslovica. Koliko je ona istinita? Prvi dio gnniz.ama, Veliki dio istraživanja intcligentnog po-
poslovice je isttnit, jer zaista učimo od rođenja do našanja svodi ':se na proučavanje sposobnosti Z;l rel\t
smrti. Drugi dio poslovlce možemo shvatiti kao učenje o povezanostima u svijetli oko nas. .
žaljenje za činjenicom da se za života uvijek moglo pf{)lj
Na kraju 'ovog livada treba reći da će se LI pri-
naučiti mnogo više. Sjetimo se: naše dugoročno I
kazu učenja uvjctovunjem odvojeno prikazati
pamćenje praktičkije neograničena kapaciteta!
klasično i operantno uvjetovanje. Pritom ce
sc 11 St:l
Učenje je toliko složen i raznovrstan fenomen poglavlju o klasičnom uvjeiovan]u koristili izraz ž:lji
da nijedna' teorija ,učenja_~ane. može objasniti "uvjetovana re:1kcija", cl LI poglavlj; 1 o o pe ru n t Il o In prije
sve vrste učenja ....•... , ćemo opisatisamo~;;ttaj~'*, uvjetovanju koristit će sc izraz "uvietovani odgo- prvi
.1

vor". Premda se u većini knjiga la dva term i Il il,. neut

koriste sinonimno, zbog sržnc razlike izmedu ln- scita
dva načina uvjetovanja, te kako bi se lakše ruziik- proe
ovalo o kojoj se VISU uvietovuuja radi, li ovoj sliko

e
knjizi strogo će se voditi računa o odvojeno] luan
upotrebi la dva izraza. izluč
reak,
fleks
Klasično uvjctovanjc novi
prQ:" fleks
\!~.i)
Uvod iskus
( micije što zanemaruje razlike
uvjer
između onoga kako se možemo ponašati i onoga Pokušajte se sjetili ii/o se dogodilo kad ste prvi
rana
kako se ponašamo. Stoga je točnija sljedeća de- put jeli hranu koja vamjoš uvijek imriva gaden]« ili
zvon
firricjja: 'če.nJc 1.e}pt;,oJ;ill K41jitll )~ls~d"o ili vlellrd mučninu.
,.' c~!'''''fWj'H'''''~' već c
pt~mJl!nll. -u lnQg'ilcnosthna oba,'ljlllljil.
c • A. '_' - _ ~

A sad zamislite da ste dotnčkovali kruh, nutsluc

3~ti}, Naime, velikim dijelom i med. Jedan sat nakon doručka S\'l' povratite, lro li
nazv
onog što naučimo ne koristimo se odmah, već to ćete prestali jesti kruh. maslac i med? Vjerojatno izazi
'Znanje. QQstQJj kao. mogućnost . koja_se prinJjeqjuje nećete. A sad zamislite da ste naredni dan po pn >i .
u određenom trenutku, Empirijski nalazi pokazu- PU! u živo lu jeli avok ado. Jedan sa! nak OI! log lIvjt'
ju da se ovaj fenomen "prikrivenog učenja" po- obroka povratite. Da li (ere ikad više LI životu jest!
javli4ie ne samo kod ljudi, već i u životinja. No, - avokado? Imate li već ideju što se tlogada II tak vim hl!11
više o tome kasnile. l,\\tft(~;~~';s.~1y~t!ti::;dll";tiVe· u :'slučajevima. ,I učin
 Doticanjc lIS18 novorodcnčct a izaziva porni- npr. lakše je uspostaviti uvjetovanu reakciju luče-
canjc usta kao pri sisa nj 11, Kasnije, već pogled na nja sline na zvuk zvona nego na lagani dodir leda
bočicu sdudom izaziva takvo pomicanje usta, psa;
Zaš! o'J Odgovore nu gornja pitanja nudi tekst o 2, uvje«(wanje je uglavnom "najdjelotvornije
k!.~sičl1ol1l uvjetovanju. kuda ~C uvj~t9vani podrn~aj :r..ađaje li kratkom'
( Mn.oga, ve~ika .O,!kriĆH .. nastala su. SI.~lČ'~I~~ roku ,(I. do 7 sek.'? Prij~ zsdavanla n~uy!etovanog
~Pavlov Je htio istražiti naslijeđene refleksej'jkoji se podrazuJs.1$1varunJe uv;etpvane"reilkcIJe"Jest reak-
odnos~ IlU lučen!e sline ~ad p~s ?~uSihrani.i.'Y0 ,fua ~rilagodaval1ja, jerl!vjet~vanl "podražaj . da~c
mu OlJC uspjelo, Jer su PSI reagirali prerano", .čirn orguruzrnuvremena da se prlprernl za dobre dl
bi vidjeli ili čuli laboranta koji im Je nosio-hranu. lošedogađajee' Jeste li se ikad zapitali zašto se čim
Uost alom , zar ne kažemo: "Tako lijepo miriše iz uđete u tramvaj uhvatite za neki od držača
pećnice , već mi curi slina?" O čemu se tu md i? premda tramvaj još ';uvijek stoji? Trzaj tramvaja
na Mše:'renR9ijC1'mb~emo~ pri pokretanju i kočeinu je neuvjetovani podražaj
.y na koji reagiramo hvatanjem za držač (neuvje-
koji tovana reakcija). N akon nekoliko vožnji tramva-
. na, jem već sama situacija da se nalazimo u rrarnvaiu
,_ uzrokuje da se spontano (bez voljne odluke)
,;;;;;t's"'.~ hvata~o za držač, Što je tipičan' primjer uvje-
I ~ u-. ~ ,
pfot. "., '1 :'",'.' ,i -tovane reakcije; ~.

l1r, lj~'c .. . ovml,i!l' IUožcmo jcdl1o~ 3. :lt1' j

staYflO 6dre~iU l(ll':) *l't~eujckojiJii neutralni pOdr1\- ll\~ctOYJlt!~,
ž;1.ii posrflj1f~ckscitatornfi1i inltib'liorn1: Naime, stnvljt;lt)ja
prije nego što Je Pavlovljcv laboraru nahranio psa vljen!\, uvje~~Va
prvi' pUL, bat njegovih koraka iI(~egov<jjkbili su' kao j neu:,j~!l(')
neutralni podražaji. Hrana koju je dao psu je ek- 4. ako
scit atorni . podražaj. Nakon nekog vremena tzv. po drafuj"'
.. e .••
procesa usvajanja, pas reagira već i na ZVU~J~W,ili uvJctovlUla
slikovnu pojavu laborant a, kao da je većiokusio riYa1~n l:lrZ.
hranu. Dakle, pas nu miris i okus hrane ..počinje Naime, ,yi
izlučivati slinu, To je nnslijeđena, neuvjetovonn podrq.ž:tl~'
reakcija' na neuvjetovan podražaj. Neu~jetQY~h~e- postupno
Ileks nazivu se tako zato što nije uvjetovan 'na os- šenja uvjelo
novi iskustva, već je naslijeđen, a uvjetovani ce- goveJačlh~~:~'
Ileks duguje svoje ime tome što .Je uvjetovan bilo JačĆ,Jtf~b SC'/U toRll"u~eto. vte~eno
iskustvom. Kad se mnogobrojnim eksperirnentima nakon uvjetovanog. PQ~tA~lljp.:~.ne;'i '. nebtJe-
uvjerio Ul1 psl već na bat koraka ili pojavu labo- lovu ni podraža], sporije 'se"lIs'PO$i~V1Ja' iwjetQva.n'l
ranat a (;1 li pokusima koji su zatim slijedili i na reakcija, alJ.je zna,t.ti.o spUrije'i',il~~llj(n{adsa..<;Vim
zvonjcnje prije hrnnjenja) izlučuju slinu kao da su prestanerno zadavati neuY}~toNa1WP'odiažaj.
već okusili hranu, Pavlov je takvo izlučivanje sline Orasporedima uparivanja bit će više riječi u

r'
nazvao uvjetovanom reakciJom, a podražaj koji okviru poglavlja o operantnom uvjetovanju, jer je
izaziva takvu reakciju uvjetovanim podražajem. za tu vrstu uvjetovanja osobito značajno kakav je
lP(),~,u~i,ma.je UlV.r~;~ro;..da; ha. usp~~v~j;)nje'
reakcije najvlše, utjei':u ovi Čillitclji:
U\'jl'('(I\'{UfC
L u\'Jc(f)Y!llli podražllj mora biti prepoznatljiv
raspored potkrepljivanja,
yaž~p.Je,~ov.AAie"y~
(hab~luaCijc);~l?»j~,,~~p~,
i, ll"a'Vik,,!!-vapja
. np':':uv1elovani RO-
-
J
i dnvotfll9ja'lc Tnkođer nisu svi podražaji jednake _ dražaj,,·~ sl)ayjl\a\,anje- na neuvjetovani podražajf'
učinkoviti za pojedine vrste uvjetovanih reakcija - Zajedničko im je dl'! Ireba "rraučul zanemaritt"

< •
 II

i 17 01'

r- in
ponovljeni [lndrnžnj, koji ne donosi intormacliu ili podražajn. Ona omogućuje ućciuc ra.t:hkn !Iluti!

korist Zli organizam. Npr.

na jaki zvuk udarca sl!čnlm ,podm~ajima, blra7,ivn~jt!m cliskriminacii~ 11('

rata zbog vjetra mi se trznerno. Ako to udaranje podražaja mozemo odrediti slo mala djeca li: '1';
potraje,
Međutim,
naviknemo se i ne trzarno se više.
ako nakon dužeg perioda tišine vrata
ponovo udare - trznemo se. Tu pojavu nazivamo
1
životinje mogu razlikovati. Time se utvrđuju
ceptivne sposobnosti orgnniz.una kqii ne govore
Generallzaciju i di~;klimillacUn podražaje
Jll'!-

os
po
ni,'
ka
spontHl;im opora kom ("spontaneotl!; rccoyery"), ,li n~va str prihlg,?,knog l()n~\Šnnja Oni . 'cže •••i no
ve~,uJ1 sei ~~z .r'tako je Pavlov pr'imUctio noyj i,'n~,~ ':1llI<9J1 nSlžiiil'* izl
da kad i d~đe do gašenja neke uvjetovane reak- uspj~n kOrište1lj1l n rmaniia okoline, po
cije, ako se nakon duže pauze zada uvjetovani po- Uz fenomen diskriminnei]« p()drni<1ii.~ veže h, hr.
draža] uz koJI Je proveden postupak gašenja uvje- ost'lw;jcIO)'lmja .tzv. cli:speri.mćutalll,e 11l;- sig
tovane reakcije, onda .se obično javi dosta in- l\vlov je psu dao da nauči razliku izmedu pr
tenzivna uvjetovana reakcija, i kruga tako da je pojavu kruga uvijek sli- dr;
Uz klasično uvjetovanje vežu se:još neki feno- jedila hrana, a nakon elipse hrana se nije nikada Z01

davala. Zatim. se smanjivala razlika izmedu kruga no

i elipse sve dok pas nije više mogao odrediti ra- clil
zliku. Prestao je jesti, cvilio je, urini rao i tresao se.
Dijete koje otac pohvali kada govori proste riječi, rce
a majka ga za to kazni, ima veliku vjerojatnost
razvoja takve vrste neuroze. loš je lošije ako isti
ko Sin roditelj jednom kažnjava, a drugi pUL nagrad ujc
npr. psa uvjetova 1 alučuje slinu na ton ~ dijete za isto, ponašanje. Takva je situacija . <I ko
1000 Hz, on će reagirati izlučivanjem sline i il šestogodišnje dijete slaže i zbog [oga dobije ba-
lonove od 900 i 1100 Hz, a slabije će reagirati I a tine, a sutradan mu isti rodite\i kaže da ko nduktc-
tonove od 800 i 1200 Hz itd. Poznatoje i da diech nJ slaže kako ima če~iri.,l?odlpt:. .i' ,< .'
s lIvjctovanim strahom od zuG'itra ili liječnika ~ bt· ~ilFli~)dnii.ajzada nek(lHkli'I}\I~
'og llt}!l.l'ivm,ja s neuvjetovun lin
i sir.<.ih, i ~~.
\ j.~~.j..k.'Ulj g.e...~•.e raliiiraJu
.t.n.
\ ,_kOJ~. no.se b.uelu k~~u~ npr. ~ekare Ih slnstlč;lr .
dr.lI~e ~b~'
0,
. podrllŽlljem, ondn se uvjetovanu rc.ilkt:iju t1Spns[a
povljc$t.j pSIhol poznat. Je. i s!t1črd "malog Al' 'lU? z~~trio
t}l~e. 'Na primjer, ako dijele nekoliko
berta" s lcojim (napomena: na način kuka pula odvedemo samo na pregled zuba bel, bolnog
\
I danas ne dopušta etički kodeks u znanosti) Wat.- podraživanja, manja je vjerojatnost da" kasniJi
I san (prema Drcwc, 1976) :pokazaoneii:a:;načel~ bolni zahvati (neuvjetovani podružaj) prouzrokuju

I dohvatiti sve ži· "IIQ,e

jelog štakora ifđ~0
'."f.~šav~~ strah od zubara (uvjetovana
uVjetovanja,'. M~ A1btirt!Jc" S.'; 9.•. nue&':.,",Ci .po.'
- P$R. kunlc», bl- . (1970) je eksperimentalno
p\i.iivlUljajako'jf'iVi.tka 's
reakcija). Rescorla
jasno pokazao ovu zak-

pojavom štakota'stvoriJS j'e"intenzivan UVj~t6va:i1i

\ strah od :štakci'nW 'Kl':~~;': qqšlo)e· i 'do~gellerali-
: 7,Hcjje tog uvjcloYl'!fi , ko,#a'se" mall Al-
l-hort počeo pl1miti'Čalf Ogrtač;! /
Ako bi genera1iziranje podražaja bilo preši-
ur
roko, učenje u\jetovanjem ne bi bio djelotvoran N
.način prilagodbe 1Ylf za1ftjeve okoline. Nl~ .prin\ier, Ul
I·
ako psu JlakOI~'4Qlla t~1fver!qijčf 1000 l:T:l:i{faj~nlo
"lmUlu,a uakon tth'll -,' H.'fzn(}"đajemo:hrinl~, Slik
uskoro će pas iziuČ",< i:~IU(l "nti -lot):'T~kveh-
ciie 100() 11z. Ta se~j!Na rlaZiva dis~rililinnciIod, "Vau, vau!«
 II~

onitost, čl Lubow (1973) ju je nazvao latentnom on izaziva uvjetovani odgovor+ Na slici 3. 2. I. she-
illhihicijolll. matski je prikazano povezivanje više uvjetovanih
Ljudi i Životinje često osnivaju nove uvjerova- podražaja na opisana dva načina.
nv reakcije na starijim uvjelovanim reakcijama. Pavlov je smatrao da se učenje jezika i sve-
Takvo sc učenje zove uvjctovlUtjc Y~ ~o, teda. ukupno učenje može objasniti učenjem lanaca
pošto smo uspostavili uvjetovanu reakciju izlučiva- uvjetovanih reakcija višeg reda i senzornim predu-
nin ~Iille Ila zvuk I.V\)(1;I, uparuiemo zvuk, zvona vjetovanjem, D~.B:S se zna da se na UU - način .ne
kao lll'lI\:;\'loVtllli podqžaj sa svjetlom žaru!jć.'.kao može objasniti sveukupno učenje čak ni kod živo-
Ilovi 11\ uvjctovunim podrnžajem, uskoro iće :pas tinja.
izlučivati slinu već i na samu pojavu syjetlosnog
podražaja. Važno je uočili da pas nikad nije dobio
hranu (ncuvjctovani podražaj) nakon svietlosnog
signala, već samo nakon zvuka 'zvona koji je li
prVOIJl procesu uvjetovanja bio uvjetovani po- ajvi.~c istraživanja u vezi s klasičnim uvjete-
draža]! Tako uspostavljena uvjetovana reakcija vanjem pO&većencljetome kako sijedećačc!i ri
zove se uvjetovana reakcija drugog reda. Na: os- faktora utječ' tova le:
~, 4:'*''- _·:;$6$0--, ;:mJ'tt:" _'- ,:oi
i

novi nje moguće je uspostavili i uvjetovanu reak- al \lYj~tovru!ogBI.'~lCU';'&

· , c[ju trećeg reda itd. wet'o'\i: ...•.1..
Pavlov je smatrao da osim uvjetovan ja višeg i* bi n1:~t~iej
reda postoje i drugi načini za pcvezivanie više 1tpvnrl
uvjetovanih podražaja. Tu spada i cl
pMr . ~ 11 - koj~!n sc pt\l,O d/lnt~
vani aj 2..5 uvjct.ovanim po' _ Zadnja dva -faktora uglavnom Niše ne pred-
tim sc p[.oycde klasi.čoo uvjctpvaqjc ij4~l!~~vapj stllvljaj,u zn~!Veni izazov - generaliz.acija llyjeto· .
podrnž::j C Jircnjdu' i 1\ ovom sl,~jq, ~J\O t k~!t. v<\llog POdtažPjli.i~aasno dok~zanaj ii ta ko-iler "t 'q{i
",- -%4;.., __ - ~ - --- .-, ~ \'7,,,, ,_"J.4 :-;..
tI~jetovat~a višeg reda, )Ivjetovani pOQraž~j 2 ni-
>

sc uvjc~ovql)j~~b~c ()s~~roje UZ sredl1ie i Jake in-

kad nHi; b/u uparcn s neuvietovanlm p()d~jcm. tenzitete PcOd~janego uz slabe (npr. Gray,

Uvjetovanje višeg reda Senzorno preduvjetovanje

Faza I Faza II Test

UPt--+UP1 UP1~NUP UP2" .....·UR
'4UR

up - uvjetovani podružaj
NUl' - ncuvjctovani podražaj
UR - uvjetovana reakcija

Slik» i. 2. I. Shematski prikaz uvjetuvanja višeg reda i senzornog preduvjetovanja

.": .
 J

u'
te
!i9
le
1965). Dakle, potvrdila su se očekivanja prvih is- 1i.,L.~L~t()YlllJ()g_.1_.1!2gc{kn nj
traživača u području klasičnog uvjerovanja da je 'n. Kml lIyj~!~)y:I11.i;' lIJllWHJ In

lako uočljive podražaje najlakšo' ll'.jćt<;lVali, te da i iicu'<jelQva L l>reJ.llOdi i zavr.;av;l prlie

padraž:rJi slični uvietovanorn podraU!ju ilflZivaju n~~ Su ~y!.uvietov~!!i e.o.drnzllj. NH 1;0 jI: 1l;1~';1I III

uvjetnu reakciju. gbtoVQ l1e,!!!S!Ill!,.ć~U$HP~[tll;i!i

ItyjcIQv5ni.i, rC5kdjll. 1';
Rasporedi zadavanja najčešće na simetričan OBir!}ua osnovl' tlrtefulwl ve~~h[j4ja,J.l.ptldYiJJlj:\ cl.
način određuju brzinu' uspostavljanja i gašenja UZ I,t ;ukccslvtlih uparh;}ll1jH. 1.\)

uvletovane reakcije - ~tp se bržefisp~šH1Vi uvjeto- U mm sJuila,itL !,ltpr,,- r,1

vana reakcija, br):e sei ugasi." .. y" , n;tIX:11· II

!l~Jvlš~.~muke 1~~~11n kl~sičjlO~ l,;vje- , Za i1a,jbtž~ jnYlianič uvierovanc reakcije opi i-I (II

J:~I~~~~:~d!lj!: . malna dužina.' ini.ervala izmedu završetka nc-'uvje-;' ot

Ll!cuvjetgvanih
vreme_nsk~...J~ziv~~\lje~~nih
pu~žaia. Naime. 110 i'l~~iQ!1· tovanog i početka uvjetovanog podražaja li upari-. i de
2:!li::k2!lulČnkiYar)ju~l...se. tr~al.o....aS1Ynrlti vanju na trag' ovisi o vrsti podražnja i n:nb;(ic.j I ra
j!l\:U!:lnje.!.!.~jetovane reakcije !<.1Jd~is~v.t:m!!.~l) Npr. za mišićne reakcije li intervali trebaju bili I su
~<'1daju~uvjeti)vani I neuvj~odrnž.1i1...tkJ;la kraći od 1 sekunde, dok za visceralne reakcije.l, .("1
,....
':.l!!illill. istLI?Q.čet~k -i kud (tzv. sirlkma povezanost; kao što je to. npr. bilo, li interval] moraju bili; '. . ~-' ~~; ~.de
. "strict cont iguity"). Medtitim~. u taksi se to ne znatno duži (npr. VanĐercar i Schneidcrmun, sl I
, "" .. ':~J{)M'~~il 'uv'etoy'
~'" ~. .
19~7). K-odn~e-r.tivnog U-':\~lo\'a.ll.ia (u:jctovanj~c j ,>
SI

'':! an~n\ raSI a zadm u. upa.ti- koiem se knrfste neugodni uvjciovam p()drazaJI~ btl

, ·Na slici 3. 2. 2. priknum~rj vrste Vre- tlij ,interval može biti j više sali, premda su mZlIH pc
menskoga rasporeda uparivanja uvjetovalll)g i tat i boUl uz kraći interval. .\ lo
ilellvjetovanog podražaja. ' , ...,/ Zarilmljivo'je da .jesam Pavlov (prema Wil- {fl

~ odgođeno uplldvanjc hlln~:U~- hite i Pavne, 1992)' otkrio još jedan način uvje- sc
IO'Yani. qdraWj, trnje tako dugg <Jt,]( pojavi tovanja povezan:s faktorom' vremena: ako se ži,
11~llj.. a za uvjelo IV'~- 'Co na hrana daje u pravilnim vremenskim razmacima,
V'U10&'.QQdmžillill.bitno je da postoji vremenski 'in, onda i bez drugih uvjetovanih podražaja dolazi cio
------ . .
IlC
C' ,
Vrsta rasporeda uparivanja vlJ
Il~
Istovremeno o ~
na
I~, •. ••••••"' •••• 'dl'
SUI
rc:
o.,·..·· . • IZ;

0-.---·--- ~. te!
1111

Na trag / (.) ••• ~.,~ •••.••• I!I: rei

0---------- ,; m:
r"l
(1--------- * o početak podražaje nj:

o : • * kl1U podn.lzlUu rc:

po
tralanie uvictovanog pod raža] a
tn:\ianje neuvjetovnnog podražaju
-Vrijeme 19

Slika J. 2. 2. Četiri vrste vremenskog rasporeda uparivanja ncuvjetovanog i ';uvjctovUllog podražaja

 120

uvjct ovane reakcije - psi su u točno određenim in- uvjetovane reakcije. U s}~_čfJiu istovremenog za-
tcrvnlima lučili slinu (uvjetovanu reakcija), a uvje- davanjadVa\;;;;jclovana podraŽa]a,-~)d--kojih je
tllV;;111je poclružaj očitu bilo SII1110 vrijeme hranje- jed3nslabijeg, g
a dr-l7 i:ji1čcg inteiiZiteta (npr. tihi
Iljl!. StOg;1 je 1'111'101'tu vrstu uvietovanja nazvao rDijeli Šlill'lTbUesak SYjCtlar.-iieće·(k)4T_~Q:.~lvjeto-
uvjctovanje vremenom ("temporal condit ioriing"). v-i!i:~~:_ ~'_l_ slabiji ,];~J~~ JJ?d@žaj. )),1-
Suvremenu istruživauja i teorije klasičnog kako, li slučaju uparivanja samo slabog uvjet ova-
lIvjctoV;lllj;l osobito sc bave pt oblerunt ikom spre- nog podražaja s neuvjetovanim podražajern dolazi
l':IV:lllj:l j<lvljllnja 11<::11!ilagude nih uvjetovanih reak- do uvjetovane reakcije, tj. slabi podraža] je do-
cij;!, odnosno njihovim gašenjem, ako Sl! se već ra- voljnog intenzitela da izazove uvjetovanu reakciju
zvilc. Fc teorije predstavljaju temelj za provedbu u uobičajenom načinu uvjetovanja. ,Tu l~JLoJ<lvu
rill.l1ih postupaka Zli morlifiknciju ponašanja. Npr. Pavlov~~ zasjclljc.nj~ ("ovcrshadovving")>-!?u-
li t rct rna nu Iobija - jakih, bezrazložnih strahova (luCi-da jači podražaj zasjeni djelovanje slabijeg,
(np r , od paukova, buba, visine, zatvorenog ili Niijjedno.slay~i;lŠniWJ~jenja::])no~:'::bi ·da
otvorenog prostora i si.) koristi se;,gašenje.iAko je slabiji podraža] ne pobuđuje dovoljno pažnje za
do lobije došlo klasičnim uvjetovanje]», onda se ~i\1arlvanreiTvjctovanja. ~JaljUn-~(I2~~ri-
raznim post upcirna gušenja može osloboditi takvih sit}C1 wlo intel1zivne' elektro.šokove kao neuvjc-
st ra 11OV'1. I mplozivna terapija
F ili preplavliivanje tovanc podražaje, a :svjetlo i rihi bijeli šUm' kao
(Tlooding") sastoji sc li to'me da-se klij'enta dove- i'iVje[OVti~!!k~ ile dobiva zasjenjenje 'šuma
',,..'.:
de (!'~ill;aciju (uvjetovan! podražaj) koja: izaziva' _sX.ietlom. D!!tue,...uillglo hi se pretposta:~itl .da je i
se
')t ra 11;,~~iH' ;jamt'i-d,l- ;1111 shlišta' ii~Će' 'dogoditi. šum privuka-o dovoljni) pažnje. Stoga Kamin uvodi
- .' Strah (uvjetovana reakcija bi se trebao ugasiti, p~đCl\ia---u--;---vez.-----ueUvfeiovanog pod ra-
budući cl<ise ne mogu dogoditi nikakve neugodne žaja - OdllOSi, se na i:?:nos lnform~ još- nisu
posljedice po klijenta. Problem ove terapije je u n!iučcne o nCllvJclov;lnlin pođrazaJima. Šlakof je
torne što klUenli često odbijaju ponoviti lu vrstu povezao svjetlo I šok.: lC Je oČekivao umjereni šok
t rctmuan ; <1 na osnovi spontanog oporavka može nakon svjetla, ali je mogao biti jako iznenađen in-
se ponovo javiti fobijn kad se osoba u realnom tenzivnim šokornl Po Kaminu, veće iznenađenje
l.ivotlJ nade li situaciji koja izaziva strah, vodi većem učenju, te je stoga uspostavljena uvje-
tovana reakcija i' na slab šum uz jak neuvjetovani
Druga dva načina za odstranjivanje uvjetova- podražaj.
IlC reakcije nose zajedničko imc P.;otuU\jetovanje"
("counlcrconditiolling"), li osniVltilJ sc. 11l;\ USpOSlH~, Iznenađenje može poslužiti i za objašnjenje [i-
vljnnju nove \1\1ctov:lne rt'~lkcUc koj.] po je svojoJ pičnih krivulja negativne akccleracijc kod uspo-
11:1rnvi suprot il;i izvOfllOj u,1etovanoj reakc;ji. Prvi stavljanja uvjetovanih odgovora-« ispočetka dolazi
način je tzv. averzivna terapija. Cilj Je uspo- do brzog porasta intenziteta uvjetovane reakcije,
stavljanje neugodnih umjesto ugodnih uvjetovanih koji se kasnije usporava, da bi na kraju došlo do
reakcija Npr. alkohol (uvjetovani podražaj) koji asirnptotskog platoa, kao što se vidi na slici 3. 2. 3.
iza/ivl1 ugoclu (uvjetovana reakcija) uparuje se sa Na početku je iznenađenje najveće, a zatim
te l idixom (neuvjetovani podražaj) koji izaziva sve manje, jer ispitanik zna što (kakav neuvjeto-
IllUCIlIIlU i na taj način dolazi do nove uvjetovano vani podražaj) može očekivati nakon pojave upo-
reakcije - mučni ne na alkohol. Drugi način, siste- zoravajućeg signala (uvjetovani podražaj), što na
mntska dcscnziuznciia, suprotan je averzivnoj te- kraju rezultira asimptotom za intenzitet uvjete-
rupiji. jer uspostavlja ugodne uvjetovane reakcije - vanog odgovora,
npr. rclaksiranost , umjesto neugodnih uvjetovanih
..!-2Ut;_,p.Ql,lllitUL.Iad Kamina (~ ?~~:._,koji se
reakciji) - npr. straha (nnpomc na: više o tome li
odnosi na tzv, ns()(~ija1iYJlo blokiranj(! ("assoeiative
pog~i!vlj'lI o modifikuciji ponašanja).
blocking,"). Javlja se "USiličiUU-kiid se novi uvie-
VeĆ' je J';lv!9v - (1927 prema Wilhitc i Paync, tova ni. p6drtlžl\j (nazoYhno gaB)rcdulltbl1tno
" .. " I991}. otk r.i.ojo"'--jda II-ll<l(;~n· sprečavanja-javljanja ...' kO.)l1binir~'''sa-Starim .1Ivjetovauim poci'ri'ižlljem (!I!I-
. '."'-"'-'''-'.'-''-~-.''"'-.-- ..•-,,-.- .•,.-""--.-. . ""'"'t ----~,,-,- il
 121 tak,
III ;·1
zovi mo ga A), ~oji je kroz prethodo.QJJyjetovi\nje cli!
POSLa(l učinkovit, odnosno izazivao uvjetovani um
(;dgcivor.-Už takve uV~d2_ lI~por~og-'iIi (I X
·cag:_E2ipllI10 .illenlQiiućenQIL..!!~ost!!~!W~ t!yje- Il"Y
tQvanog odgovora na podraža! B. U tablici 3.2.1
non
prikazana je shema eksperimentalnog postupka
izazivanja asocijativnog blokiranja .
..Do!.caz ._z_'L.~Q!:-..i.ia!J.Y.!l.Q..J?~je je lo što se
san}.!L~1 kQJ1imiHoj gruDWa.Yliulri~reakcija
!la podraEL!l-U prethodno oplsanorn eksperime-
nLU' sa zasjenjenjem, svjetlo je zasjenila djelovanje
šuma. Međutim: ~\}~!:9nl()se do!?_~lo kad l!? Ka- Orn.! uvietovnu]n

mm prvo štakornira u,(Jetovao strah na bll1i:.U-{A).

i)fije--i3~mk9.s:znOiWiiijla b.uke .i evle.tIaJ.B}. na- Slika 3. 2. 3. /
Koi-t-ČČg.1 je ta~L.SUlq~~tfOSPk. To pre- ,.,.
tll([~'bt~nje. -na. šum bloki;;;:tc;je. uvjetovani i{ JI
j
odgovor straha na inače islakn~tiji 'podiižnj - sprečava ili usporava javljanje uvjetovanog odgo-
sv)~nllnovo ol)jllšnjenje i\SOCijativn()g bloki- vora.
rrlnja je vrlo jednostqV.l1o. Budući da je usposta-
vljCllUvjetovani odgovor na A, ISlJitanici više nisu
i~i~elektr.ičnim šakom koji Pfali-p;;crr:'lžl\i 3.3. Opcrantno mjetovanje
XU()d~Vunje novog pOdrnžaJa il na "stari" po-
driiHtJ A li drugoj 1a7.l eksperimerua n:., mijenja
činjeniCU da ispitanici o/;ckuju šok nakon pojave Uvod
l)"o1:tr·lf~,aja-A. Sok naKon ko:momac!lc AIr nije Premda na prvi pogled ne mora tako i7.glelln-
IZlienađuJući, i stoga ispitnnici nc~~girati I
ti, mnoge teme suvremene psihologije imaju kori-
na rC(lulftlarifili !>OdtalJU-B. Jednostavno rečeno: p
jene u davnim filozofskim raspravama i pravcima.
"Zašto učiti o signalima koji ne donose nikakvu Jedan od takvih još uvijek utjccajnil! pravaca stare
novu, važnu informaciju?" grčke filozofije je hedouizam. Počiva na IJrClpO-
~J1.81atiYno blokiranje po svojim efektima stavci da je osnovna rnotivacija, postići ugodno i
il1)~Un~l1Q&n~i~li!&nlnom-i[m!JicnOlll. M-e-đntim, izbjeći neugodno stanje. Kao što će Sl: vidj<.:li u
bitno je uočiti da kod latenlne inbffiicUc nema po- ovom poglavlju, osnovna logika opcrunt nog uvic-
dražaja B, već se prije povezanog P9javljivanja tovanja temelji se upravo na takvoj pretpost avci.
uvjetovan og i neuvjetovanog podražaja nekoliko il
Međutim, filozofi su uglavnom pobijali mogu-
puta zadaje samo uvjetovani podražaj, što zatim I,
ćnost da i životinje mogli anlicipirali i lral.ili uži-
i;
s,
I,
ti
Tablica 3. 2. lo Prikaz eksperimentalnog nacrta za dokazivanje asocljativnog blokiranja (N U I' je: I1CllVi~IOl'aI1 po-
dražaj) II
/1

Grupa II
Faza I Fuza Il TCot Ii"i<.:l()v:tnt.:
reakcije: 1l;1'

Eksperimentalna A - NUP (A + u) - NUP B t,

Kontrolna (A+B) ·-NUP B

.-~
IT

lak, odnosno izbjegavati neugodu. Charles Ro- Naime, smatrao je da dokazivanje sličnosti
mancx, priiatel] Charlesu Danvina, bio je uvjeren između ljudske i životinjske inteligencije dokazuje
da i životinje, poput [judi, posjeduju razvijene Danvinovu teoriju evolucije. Njegov je rad
umne sposobnosti. U Knjizi "Animal lntelligence" pobudio veliki interes i, dakako, pokrenuo vrlo
(IX/2, pre mu WiJhite i Payne, 1992) pokušao je, žustre rasprave. Odgovor C. Lloyda Morgana na
navodcnjem niza anegdoiskih zapisa o inteligent- Romancsov rad, danas čuven li znanosti kao Mor-
110111pOJ1a!;,IJ1ju životinja, uvjeriti i druge li [O. ganov kanon ili Morganov zakon parsimonije,

Malo (/11IIr/(,11Isliih
rasprava

U objašnjavanju rarličiti}: pojava u vezi s klasičnim uvjetovanjem dugo je dominirao asocijacionisllčki pris-
III!!.Medu lim.u zadnje vrijeme sve su jači utjecaji kognilivisttčkog pristupa tojproblematici. Npr. Komi/lovi
, ,;- ,----hipo-'"
tetsk i 1«){fsti'lIkli-j(,I1t'II(ldlJll[e.iJi!!kiv(llIj(:;/'{'dJl!ld{llltllosl,očito idu iznad (rar/iciOli.ulllogpoimanja osocijacton»
iS111o iil'ietovolljll, Takotler, na Piti! ,pogiini eksj!erlmrmlalni na/.(Jzi I trm:iislw obj(!§I!jl!njagovore profr» asoci-
'" ,~w_._. . ' ... '. ,
jtl(:'lg!!1~fiN(ilr pos;avkl.' MMUtl!tl, .. Rl!sc!flr{aJ Wt/gi1er (19-72) su pokazali da se osnoini aspekt/pojave zasjenjenja
f ti;\rkijiiITvill)~; lJ[o.kilpl/ia iiiu~u1~I'.!dvli!;e!{llIate';r'O-ii~kim' modelom utemeljenim titf' vremenskoj povezanosti po-
dražaja, bezuvodenjanipotetskih -kdghifiVliih'procesa.' Međutim, s teorijske točke glediŠTa bitno je to da model
Rescorle i W<lgm?raIle uspijeva objasniti pojavu-latentne inhlbicije. Sloga je provedeno više reanaliza log modela,
nzimajući LI obzir kognitivističke ideje i objašnjenja, Npr. Mackintosh (1975) pripisuje i latentnu lnhibiciju i aso-
cijotivno blokiranje neprldavanju pažnje koje vodi smanjenom učenju u latentnoj inhibicijt, odnosno smanjenoj
reakciji na redundantni podražaj u asocijativnom blokiranju, l'earce i Hali (1980) nude sljedeće objašnjenje:
ispitanici na drukčiji način obraduju podražaje koji omogućuju pouzdano predvidanje od onih čiji su ishodi ne- '
sigurni. U slučaju nesigurnih ishoda podražaji se obraduju na način koj/je lIužalI' za asocijativno učenje. PO-
draža]! čiji su ishodi visoko predvidljivi na osnovi prethodnog učenja obraduju se Ila automatski način, što vodi
davanju dobro naučenih odgovora, ali ne i uspostavljanju novih asocijacija. I uvjetovani podražo] II početnoj fazi
latentne inhibicije, i dodani uvjetovani podražo] B u asocijativnom blokiranju su podražaj! čiji su ishodi visoko
predvidljivi /10 osnovi prethodnog učenja, le je s/oga uvjetovanje odgovora na njih otežano ili potpuno spriječeno.

f II veri s vremenskim rasporedom provođenja uvjetovanja postoje sukobi 1/ objašnjavanju. Po asocijacion-

ističk om nrinclpu IIOV('livrl1rianajboiji bi se rezultati uvjetovanja trebali očekivali ut: kratke intervalc irmedu suk-
ccsivnih uparivanja. Medutim, nadeno je upravo suprotno :.!!spostavlJ.!!njeuvjerovane reakcije brže je uz duži i!.1-
terval iWledu sukcesivllih upariva/1ja (IZV. "intertrial inleival"),
Nadalje, zbog svoje dokazane važnosti, alijoš uvijek nedovoljne objašnjenosli, uloga podraž ajnog konteksta
ili IZV. pozadinskih asocijacija kod uvjetovanja sve se više istražuje. Rescorla - Wagnerov matematički model uz-
ima u o/nil' kontekstualne podraž aje kao važne sudionike procesa uvjetovanja. Oni se mogu povezali s neuvje-
tovanim podražajem 110 isli način kao šio se povezuju uvjetovani podražaji j tada i sam kontekst može početi
izazivati uvjetovanu reakciju (npr. Kremer, T974; Rescorla, Durlach i Crau, 1985), Tomie (1976)je pokazao da
sami 1(011 le/.:,\'I11O111
i podmžaji mogli postlć! asocijativno blokiralije redundantnog uvjetovanog podražaja. Ono što
takoder proizvode kontekstualni podražaj! jesi određeno očekivanje - podizali je pobudenosli oi-ganizma koji
Illože ili olakšati ili otežati uspostavljanje ostalih povezanosti (napomena: više se o lome može naći npr. u Gih-
bon i Balsam ] 1981" le 11 Miller i Schachtman 119851). Dakle, Ila kontekstualne podražaje vtše se ne gleda kao
1111 ireII!1'1I nine podražaje, već kav Ila one koji nose informacije. Premda je važnost pozadinskih asocijacija ned-
vojbeno dokarona u laboratorijima, svi znamo iz svakodnevnog života' da one ppstoje u uspostavljanju uvje-
tovonih reakcija. Npr. sjetimo se primjera s "automatskim"> u bili uvjetovanim, hi'~tanjem za držače čim uđemo
li t/'(//I11'Oj ili autobus gradskog prometa. Ili npr. već drugo dovodenje psa u veterinarsku slanicu (podražajnt kon-
tekst) najčešče izaziva uvjetovanu reakciju strah-a i drhtanja, odnosno pokušaj bjei.a[Ua iz lije. '.

. ,_-o '.
- .;
 123

glasio je da ni u kom slučaju ne smijemo interpre- stao od njega i 1932, godine (prema Wilhi«: i
tirati neku akciju kao ishod neke više psihičke Payne, 1992) iznosi pojednostavljenu verziju l<lko,
sposobnosti, ako se ishod može interpretirati na, LZV. "odsječeni zakon efekta". Po tom zakonu,
nekom sposobnošću koja leži niže na psihološko] neugodne posljedice ne slabe povezanost pod ra-
skali. Rasprava izmedu Rornanesa i Morgana o žaja i odgovora, One Ile uticču izravno 11<1lISPO-
tome koliko inteligencija utječe na izbor akcija stavljanje veza, već ponašanje čine raznolik ijim.
životinja u svrhu postizanja nekog cilja priredila je Kao rezultat: povećane raznolikost i ponašanja.
pozornicu za eksperimentalna istraživanja oper- povećava se vjerojatnost pojave odgovora koji iza-
antnog uvjetovanja koja su zatim uslijedila. ziva pozitivne posljedice, 'le će stoga Z:llIlijl'lIiii
Za razliku od klasičnog uvjetovanja u kojem kažnjeni odgovor.
se uspostavlja pasivno, refleksno odgovaranje na Drugi američki psiholog, Skinncr, nastuvio je i
vanjske podražaje, kod operantnog uvjetovanja proširio ta istraživanja. Postavio je teoriju o opcr-
organizam je aktivan. Veći dio ponašanja živih antnom Uljctovanju, te se slng:) njemu li čas I lil
bića jesu aktivni odgovori na unutarnja stanja or- vrsta uvjetovanja često naziva sk inncrovskim uvjc-
ganizma. Tražimo hranu, ugcdnu Temperaturu , tovanjem. Dakako, li lom se slučaju klasično uvic-
društvo itd. Takve ak~jje nazivamo operantoim tovanje naziva' Pavlovljcvim, Opera ni no uvjete-
-ponašanjem ili operantima, jer one "operiraju" u vanje je proces učenja li kojem se mijenja vjero-
okolini. Često se koristi i izraz instrumentaino jatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi
uvjetow'lie, jer je ponašanje instrument kojim se posljedica koje, taj odgovor ima za organizam,
postiže neki cilj. Skinner takod~r uvodi pojam potkrepljenja C'rein-

~
'Važno je uočiti razliku između dva načina forcernent"): neki je događaj pol krepljenjc ako
uvjetovanja: operanti (ili operantnl odgovori) se njegova pojava' nakon odgovora mijcnja vjcrojat-
emitiraju, a reakcije - u klasičnom uvjetovanju se nost pojavljivarua tog odgovora.
izazivaju. Za operantrio uvjetovanje važna je i Irekven-
cija spontanog, ncpotkrijcpljenog javljanja oper-
Američki znanstvenik Thorndike prvi je poče-

I
anata (tzv. "operaut lcvcl"), Pri uvjetovanju poku-
tkom XX. stoljeća na sustavan način ispitao takvo šajima i pogreškama najbrže se postiže uvjete-
ponašanje, Gladnu mačku zatvorio bi u kavez s vanje uz umjereno ili često javljanjc opera nut a.
vratima koja su se otvarala tako da se pomakne Naime, operant sc ne može potkrijepiti ako se Ile
jedna palica, a izvan kaveza stavio bi ribu. Mačka javlja.
bi na razne načine pokušavala izaći, dok slučajno
ne bi gurnula palicu i tako otvorila kavez, Kad bi
Vrste potkrepijivača
pojela ribu, Thorndike bi je vratio li kavez. Budu-
ći da je riha bila malena,' a mačka gladna, nasto- Potkrepljenjc je ključu] pojam za operunt no
jala je što prije ponovno izaći iz kaveza. Pokazalo uvjetovanje, jer se i u laborator ijimu i li realnim
se da je vrijeme potrebno da mačka otvori kavez životnim situacijama može precizno primjenjivali.
bilo sve kraće. Takav nalaz Thorndike tumači kao Postoje primarni potkrepljivati ČULI potk repljiva-
dokaz da je došlo do učenja. Ovakav način učenja čku ulogu ne treba učili (npr. hrana, voda, I1lHŽe-
I nazivao je učenjem putem pokušlija i pogreške. nje, bol). Sekundarni potkrepljivali' (npr. novac,
l_ . pohvala, ocjene i si.) uparivanjem s prirnaru imu
Thorndike formulira zakon efekta prema ko- postaju također djelot ••.. orni. Ako npr. gladirno psa
jem se povećava yjerojatnost. javljanja ponašanja (primarni potkrcpljivač) i istovremeno govorimo
ako ga prate pozitivne posljedice, odnosno, sma- "bravo" (sekundarni pal kreplj ivač), uskoro I S:Imu
njuje se vjerojatnost ponašanja ako ga prate nega- riječ "bravo" postaje pal krcpljivač. Duklc , slično
tivni efekti. Taj zakon je nazvao "sirnetričnim zak- kao što kod klasičnog uvjctovauia, gdje postoji
onom efekta", budući da se na isti način uzima u uvjetovanje prvog i višeg reda, kod ope rant nog
obzir utjecaj i pozitivnih i negativnih posljedica na uvjetovanja moguće je povezivali "IZIle vrste pul"
povezivanje podražaja i odgovora, Kasnije je odu- krepljivača.
 Killi S~ neki sekund.uni potkrepljivao vezuje a nagrada se daje za zasluge i ne mijenja nužno
lli, višl' prima rnih Il<Iziv;11110 ga generaliziranim ponašanje. Npr. verbalna opomena može biti poz-
uvjct ovanirn potkrepljivačcrn. Oni SlI vrlo efikasni itivan potkrcpljivač, jer osigurava pažnju za odgo-
I,'
1,;1 modifikneiju ponašanja. jer su povezani s ni- vor, a nitko neće reći da je opomena nagrada.
I,
Will doguduju, a ne S;11110jednim, To su u prvom Dakle, nagrada nije sinonim za pozitivan potkrc-
red \I Ilovac, pozit ivila pažnju, odobravanje, izazi- pljivač, jer je' on ernpirijski određen promjenom
vanje poz it ivnih emocija kod drugih osoba itd, ponašanja.
Npr, p,l/,nja l110Le biti povezana s ugodnim fizi- Smanjenje frekvencija pojavljivanja nepože-
čkim dodirom, smiješkom. ugodnim emocijama, Ijnog ponašanja postiže se zadavanjem negativnih
hranom itd, ili uklanjanjem pozitivnih potkrepljivača. Shemat-
U tehnikama modifikacije ponašanja vrlo se ski su različite mogućnosti operantnog uvjetovanja
često koristi generalizirano uvjetovano potkre- prikazane u tablici 3.3, J
pljenic li obliku žetona ("tokens", a tehnika se na- J~!cgativtlO pOlkrepljenje definira se _,kao po-
ziva "token econorny"), jer su dobiveni žetoni sami rast frekvencije odgovora koji slijedi nakt-lilUkla-
sebi potkrcpljivači (budući da sc dobiju uparcni su ,"Van.ja ,~gativnO!-potkrepljivačDaverilVil~)Q-
s pažnjom i odobravanjem), li mijenjaju se tako- 'Oi1ižaja) ",neposredno, nakon Sto se pojavio odgo-
der za druge potkrepljivuče: novac, hranu, piće, vor. Nisu nužno svi neugodni i zastrašu!Ućictoga-
privilegije i slično, 'daji negativni potkrepljivači - oni su definirani sa-
Potkrepljivači mogu bili pozitivni- (npr. hrana mo svojim djelovanjem na ponašanje. Npr. obla-
ili maženje) i negativni (npr. bolni podražaji). Po- čenje kaputa kad' nam je hladno, uzimanje lijeka
većanje frekvencije poželjnog ponašanja postiže se protiv glavobolje ili puštanje psa s lanca primjeri
ili zadavanjern pozitivnih ili uklanjanjem negati- su negativnih potkrepljivača. Zanemarivanje (ig-
vnih potkrepljivača, Najčešće je lakše, a u svakom noriranje) i izolacija jaki su averzivni "psihološki"
je, slučaju human Ue, povećati frekvenciju pože- podražajLi kad ih uklonimo postižemo vrlo sna-
Ijnog ponašanja zadavunjern pozitivnih potkreplji- žno negativno potkrepljenje. Važno je uočiti da
vača, nego uklanjanjem negativnih potkrepljivača. negativno" potkrepljenie (unatoč svom nesretno
Nagrade se razlikuju od potkrepljivača: po- odabranom. ali uvriježenom nazivu) donosi ugo-
tkrepljivaći mijenjaju Irekvenciju nekog odgovora. du, jer nas "oslobađa" neke neugodne situacije ili
neugodnog stanja. Negativno potkrepljenje povc-

Tablica 3. 2. L Osnovni načini opcrantnog uvjetovanja

Vrsta potkrepljivača PotkrepljeJije

Zada no Uklonjeno

Pozitivan pozitivno kazna

polkrcpljivuč potkrepljenje uklanjanjem
(povećava vjerojatnost (smanjuje vjerojatnost
odgovora) odgovora)

Negativan kazna negativno

polk rcpljivač primjenom potkrepljenje
(smanjuje vjerojatnost (povećava vjerojatnost
odgovora) odgovora)
 126
1:25
sm is
ćava vjerojatnost odgovora koji omogućuju čovje- Danas roditelji sve manje koriste zadavanie nog
ku ili životinji da se: averzivnih pod ražaja , a sve češće koriste ukidanje javli.
pozitivnih potkrepljivača za promjenu ncpože- oštri
al uklone (spase) iz neugodne situacije kad se
ona pojavi. Npr. primjerno se ponašamo za vri- ijnog ponašanja, Najčešće se ukida gledanje tele- laje,
jeme uvjetne kazne zbog vožnje li pripitom stanju, vizije, izlasci, džeparac i si., sve dok dijele Ile po- pot r
pa nam policija vrati vozačku dozvolu, ili učenik pravi ponašanje. POIll
ispravi negativnu ocjenu pa opet može vikendom kad
ići u disko-klub; si. I
KažnjavaI\ie
bi izbjegne dolazak u neugodnu situaciju. Npr. slalk
vozimo bez prekoračenia. brzine, kako ne bismo Danas se ) među laicima i medu znan- "Illi"
platili kaznu, ili se učenik spremi za ispitivanje stvenicima vode' duge rasprave o torne koliko je vrlo
kako ·ne bi izgubio "pravo" na lzlaske u disko-klub kažnjavanje korisno i poželjno u odgoju djece . i Nair
zbog negativne ocjene. vježbanju životinja, te će sloga kažnjavanje biti grad
Različito neugodno podraživanje predstavlja šire prikazano s;
aspekta operantnog uvjetovanja i kazn
averzivne podražaje s jakom popratnom fiziolo- popratnih psihičkih pojava. bra:
škorn :osnovom. Ispitanlci se određenim ponaša- . Kažnjavanjer: se od parntivijeka koristilo dl na i
njem -oslobađaju od tih neugodnih uvjeta, ali se ta otklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja. O tome k;lLIl
sekvenca mom _.odviti.u kratkom vremenu, jer slikovito govori::~i edikt francuskog kralja Louisa doći
inače 'nije efikasna za promjenu ponašanja. Kao i XI. iz 1481. godine: neki
kod pozitivnih potkrepljivača, imamo primarne i "Onoga ko)! prodaje maslac s kamenjem i
sekundarne negativne potkrcpljivače. Primarni su sličnim stvarima za dodavanje težine slavit će se Ila - np
električni šok, udarac, snažan zvuk, prskanje vo- stup srama, zati'tn će mu se maslac stavljali na g/aVlt
kog
dom i si., a kad s njima povežemo npr. riječ "ne". sve dok se sav ne istopi na SUliCU. Psi ga smiju lizati, želju
dignut prst, rnrki pogled i si., onda ti fizičk! be- a ljudiga mogu vrijeđati bilo kojim izrarima, osim
zbolni podražaji postaju negativni sekundarni onim pogrdnlm za Boga i Kralja. Ukoliko sunce Ilije
potkrcpljivači. dovoljno jako, optuženi će biti izložen nasuprot
Kao što se na osnovi tablice 3.3.1 vidi smanji- plamtećoj vatri, kako bi go svi mogli vidjeti ."
vanje frekvencije neželjenog ponašanja postiže se Za učinak kazne bitne su tri komponente:
zadavanjem averzivnog podražaja ili događaja, od-
al vrijeme zadavanja - mora biti Zi) vrijeme ili
nosno uklanjanjem pozitivnog događaja nakon
neposredno nakon neželjenog ponašanja. Npr. pas
javljanja neželjenog odgovora (ponašanja), Npr.
koji je razvio navikli \;\janja, a koja nas smeta,
gubitak pozitivne pažnje i odobravanja nakon što
može se brzo odučiti od toga ako mu svaki pul
je učenik postao nemiran, ili zadavanje laganog
čira zaJaje poprska mo nos vodom. Najčešće je de-
električnog udara nakon što životinja nije' izvršila
setak lakvih kažnjavanja dovoljno da prestane i<1-
određenu kornandu, treba ukloniti neželjeno po-
jati;
našanje. Dakle, bitan je učinak na ponašanje. Ako
na malo dijete vičemo jedan sat nakon što je bi dosljednost - svaki put treba kazniti kud se
učinilo nešto opasno i ono ne može shvatiti zašto javi neželjene ponašanje, inače sc može razvit i ck-

-
vičemo, lo nije zadavanje neugodnog potkreplji- sperimentalna neuroza;
vača, jer nema efekta na tu vrstu opasnog pona- cl intenzitet - intenzivna kazna potiskuje ne-
šanja li budućnosti. Isto tako "kazna" (u laičkom, poželjno ponašanje na duži period ili zauvijek.
a ne bihcvioralnorn smislu riječi) zatvorom ne Slabi intenzitet i kazne daju slabije rezultate. Naj-
. odgovara blhcvlo-ralnom:smislu- kazne (negativnog gora je kombin~ciju postupno pojačavanje kazne,
potkrepljivača), jer ne smanjuje .kriminalno pona- jer dovodi do svojevrsnog navikavanja.
šanje - naime, nije ispunjen uvjet za uspješnu Ono što je bitno kod kažnjavanja jest da treba .
promjenu ponašanja, a to je vremenska bliskost pozitivno potkrijepiti poželjno ponašanje - znaci.
ponašanja i posljedica. omogućiti razvoj nekog drugog ponašanja. To je
 126
smisao kazne, jer ako nema nagrađivanja poželj-
nog ponašanja, velika je vjerojatnost ponovnog
javljanja nepoželjnog ponašanja, bez obzira na
oštrinu prethodnih kazni. U primjeru sa psom koji
laje, ako je lo lajanje u prvom redu uzrokovano
potrebom psa da se netko poigra s njim, da ga
pomiluje i si., onda 11111 treba prići u periodima
kaci Ile laje i pogladit i gil, dati mu ukusan zalogaj i
si. Ili npr. ako dijele prije ručku pojede puno
slatkiša, i zatim kad odbije ručati (povrće i slične
"fui" namirnice) bude kužnjcno (k tome najčešće
vrlo 1~Ii\go), ponovit će to nepoželjna ponašanje.
Na imc , negativno ponašanje je za njega bilo na-:
grade no - slatkiši su bili jako Iinil Stoga efikasna
kaznu mora biti oštra, a po nuđc na alternativa do-
bra: prvo ručaj mrkvu i špinai , il onda ćeš dobiti
na izbor dvije vrste', slatkiša. Naime, ako se kod
kazne ne ponudi novo, poželjno ponašanje, može
doći do zamjene jednog 'nepoželjnog ponašanja
nekim drugim, također nepoželjnim ponašanjem.
Kod odraslih ljudi već samo poznavanje kazne
- npr. smrt ili dugotrajna kazna zatvorom ako ne-
kog namjerno usmrtimo, suzbija određeno nepo-
željno ponašanje.
o o
[ lima kao i kod klasičnog uvjetovanja. Na primjer,
.,lVfani,i·,'prihcJ'i sc! Pa ja SlIJH samo dijete!«
* .. -. + •
Međutim, kažnjavanje ima i niz negativnih
strana i zato ga treba izbjegavati kad god je to
moguće. To su u prvom redu frustriranost, ank-
sioznost (tjeskoba) i izbjegavanje ili odgoda neu-
gode (tzv. "avoidance lcarning"). Izbjegavaju se
aktivnosti zbog kojih se doživljava kazna - n pr. di-
jete koje dobije batine zbog jedinice u školi može
početi izbjegavati školu! Stoga psiholozi .(ameri-
čku) izreku, popularnu među roditeljima: "Štedeći
na štapu kvariš dijete!" (napomena: kod nas po-
znatiju kao: "Batina je iz raja izašla"), preinačuju
li izreku: "Štedi na štapu da ne pokvariš dijete!"
K tome, dijete izbjegava roditelja koji pretjerano
kažnjava, laže mu da ne dobije batine, i ne
zadržava se u obiteljskom domu,
j
Jedna ,od vrlo negativnih strana kažnjavanja je
i povećana.agreslvnost, Npr. djeca grubo istučena
zbog toga Što su udarila mlađeg brata ili sestru,
najčešće izazivaju tuču: u školi ili na ulici. Bolan
podražaj kod ljudi i životinja najčešće izaziva tre-
nutačnu agresivnu reakciju - npr. pas koji dobije
vrlo bolnu injekciju može ugristi vlasnika koji ga
drži. Općenito, agresivna reakcija smanjuje frus-
traciju, i u tom slučaju je agresivna reakcija pozi-
tivno potkrepljujuća u smislu smanjenja frustra-
cije.
Na temelju svega navedenog je očito da samo
vrlo razumna upotreba kazne ima smisao i pozi-
tivne učinke. Nažalost, kažnjavanje se provodi
često prekasno i u afektu, kad je sve prije nego
razumno.
Rasporedi potkrepJjenja
Pojave generalizacije i diskriminacije podra-
žaja, te gašenja odgovora zbivaju se na istim nače-
jeste li se ikada zapitali zašto su lovci, ribolovci,
gljivari ili igrači igara na sreću tako uporni u svo-
jim strastima? Odgovor je: "Zato što su žrtve
povremenog potkrepljenja!" Lovci i ribolovci po-
nekad nešto i ulovevgljivari nadu ukusnu gliivu, a
kockari ponekad i dobiju. Zbog toga povremenog
potkrepljenja ne odustaju od svoje strasti, jer se
nadaju da će baš u Idućem pokušaju imali sreću,
tj. biti potkrepJjeni.
 ________ ! 21

Dakle, ako želimo brzo uspostaviti neki oper- pojavljuje svake pete minute nak o n ŠID ispit.ru ik
antno uvjetovan odgovor trebamo provoditi kon- pritisne polugu (vremenski raspored); npr. xvnk o
stantno potkrepljivanje, tj. svako operantno pona- deseto pritiskanje poluge potkrepljuje sc hranom,
šanje mora pratiti potkrepljenje. Međutim, ako bez obzira na protok vremena (Irckvcncijski ras
nam je važnije da ne dođe do brzog gašenja tog pored);
odgovora nakon nekoliko ncpotkrijcpljcnih pona- bi nepravilan način: npr. hranu sc pojavi na-
šanja onda provodimo povremeno ili tzv. inter- kon dvije minute od posljednjeg opc ru nt nug
mitentno potirrepljivanje. odgovora, pa zatim nakon 7 m inura , pa onda 11.1-
Postoje četiri moguća rasporeda povrernenog kon 4 minute itd. (dakle, nepravilno juvljanjc po-
potkrepllivanja. Povremeno potkrepljivanje može tkrepljenja po vremenu); pot krepljuje 5C sedmi,
biti raspoređeno u vremenu ili može biti povezano pa treći, pa osmi, pa četvrti itd. opern nt ni odgovor
s Irekvencilorn davanja opcrantno uvjetovanih (dakle, vodi se računa o frekvenciji ope rnru ni h
odgovora. Oba se načina mogu provoditi na: odgovora bez obzira na protok vremenu).
al pravilan način: npr. bez obzira na broj pri- U tablici 3. 3. 2. prikazane Sl! osnovne z.načai-
tiskanja poluge od posljednjeg hranjenja, hrana sc ke četiri načina povremenog potkrcptjivanjn, a na

Najčuveniji konj u povijestipsihologije

Koncem prof/og stoljeća u Njemačkoj, zbog svog umijeća da udarcima kopita daje točne odgovore na pi-
tanja iz matematike koja su mu donosila slatku mrkvu za nagradu, konj Hans priskrbio sije ime Mudri Hans
(prema Crooks i Stein. 1991). Budući do se nije radilo o cirkuskom konju, trebaloje isključili prijevaru. Vlasnik,
učitelj matematike Von Osten poticaoje i druge ljude da pitaju Hansa da dtjell, množi, zbraja i odurima. Znan- '. ,
stvenike je osobito zbunila to stoje Mudri Hans točno odgovarao i kad vlasnik nije bio prisutan,
Pfungst t' 1911; prema Rosenthal, 1966)jesusfavllo ispitao Mudrog Hansa. Opazio je da, kad ni postavljač
pitanja nije znao točan odgovor, niti konj nije uspijevao. Stvari su poslale još malo jasnije kad su Hansu slavili
povez preko očiju. Tada je na postavljeno pitanje neprekidno udarao kopitom. Dakle, ako ne bi vidio nikog iz
"publike", nije znao odgovorl Pokazalo Seda Mudri Hans vrlo malo zna o njemačkom jeziku i matematicl, ali da
je vrlo. osjetljiv na 'govor tijelu". Blagi pokret glavom naprijed čovjeka pred Hansom, čak i bes; pitanja, pred-
stavljao je podražaj za Hansa da počne lupati kopitom. Snažniji pokret je izazivao hri« luponje, a dolaskom /I
zonu točnog odgovoru, lupanje se usporavalo. Naime, lako dugo dokje publika bila nakon pitanja lagano nog-
nula naprijed, onje brzo udarao kopitom. Čim hi sejavila promjena u ponašanju publike - porast napetosti pred
točan odgovor, Hans bi usporio toplanje. Kad je konačno "odtoptao" točan odgovor, harem netko i: publike hi se
nesvjesno lagano. uspravio - loje tipična poza tijela vezana uz očekivanje što će se dogodili - /I ovom SIIlČ{!iu,do
li će Mudri Hans točno odgovorili. Na taj su način nesvjesno davali diskriminativni podraž aj Hansu da prestane
udarali kopitom/Čak I minimalni pokret glavom, ili širenje nosnica, ili dizanje obrva biloje dovoljno da Hans
prestane loptati i "dade" točan odgovor. Dakle, da hi dobio mrkvu Hans je naučio da treba sll.iAjivo udarali
kopitom lako dugo dok mu promatrači ne daju diskriminativni podražaj da treba prestati udarali kopitom!
Možda najzanimljiviji detalj iz priča o Mudrom Hansu]e to što]e, dokazujući opravdanost spoje lnterpre- slil
tactje, sam Pfungsl preuzeo u/ogu Mudrog Hansa. Zadatakje bio pogoditi kojije broj napisanna papiriću kojije ar
držao "ispitivač" Pfungsla. Pfungsl]e kod 23 od 25posiavilača pitanja - neki su bill iskusni psi/mlaci. dao točan pij
odgovor, tj.prestao lupkati kad sit mu lopostavljati pitanja nesvjesno signallrirali.
Veliki dio "mudrog'Ttdmašan]a naših kućnih ljubimaca može se objasntli upravo Ila ovaj način. Npr., većinu
životinja slabo iii nikako ne razlikuje konsonanle; Sloga im mnoge nama razlit/te rtjcč! ?,VIIČC potptnu: isto. Ako že
ne vjerujete, pokušajte psa koji se odaziva na ime Fudo. pozvali riječima Dudo, LI/do, B/do, Gujo i si., i vidje I te
ćele da će učinak bilo kojeg od tih nama vrlo različitih imena bili isti kao i za 'jJI'OVO" ime. nr

__ .c.....:. ~~ ~ • • •
12X
---,-"'---------------------'------

Da ne bi bilo zabune: ovo nije

Mudri Hans, a još je manje
osoba uz njega Pfungst. Njih
dvoje su ovdje samo iz es-
tetskih razloga

slici 3. 3, I. dan je prikaz tipičnih rezultata oper-
ant nog uvjetovanja uz ta četiri rasporeda potkre-
pljivanju.
Primjer za raspored varijabilnog intervala: ako
želimo nazvati prijatelja koji obično vodi duge
telefonske razgovore, moramo stalno nazivati, jer
ne znamo kad će spustili sluša licu, li mi dobiti
potkrepljenje - slobodnu telefonsku vezu. lli npr.
ako dijete dugo dosađuje roditeljima sa željom da
mu se kupi neka igračka, i ako roditelji na kraju
ipak popuste, sigurno u budućnosti mogu očekiva-
ti još upornije dosađiv,anje, jer dijete ne zna kad
će roditelji ponovo popustiti. Dakle, uporno dosa-
đivanje na:kraju je ipak bilo pozitivno potkrije-
pljeno.
 129
Tablica 3. 3. 2. Osnovne značajke pojedinog načina povremenog potkrepljivanja

P
kl
Način Vremenski interval b
Frekvencijski
potkrepljivanja izmedu potkrcpljenja
raspored polkrcplicnj«
A B
Uvjetovan je brže
Uvjetovanje brže
nego uz C, ali sporije
nego uz C, ali sporije
nego uz stalno potkrepljenje.
nego nz stalno potkrcpljenjc.
Frekvencija operantnog
Frekvencija opr.r:ll1tnl)e
Pravilan odgovora ubrzava se pred
odgovora ubrzava Sc pred
vrijeme potkrepljcnja, a redovito potkrcpliivani
zatim slijedi pad.
operantni odgovor, a
zatim slij~C!i pad.

,O
D
fI,. ~-:-.J". •.... I • ';' . Razmjerno sporo Razmjerno sporo
uvietovanje, aji velika uvietovanjc, ali veliko
čtpornost. na gašenje. otpornost na gašenje.
Nepravilan Velika frekvencija Velika frekvencija
izvođenja potkrepljivanih izvođenja pol krepljlvanih
odgovora, koja nema odgovora, koju nema
Izražene zastoje ili izražene za~!(l.ic ili
ubrzanja. ubrzanja.

100

.
o

~
o

..

t J

'o 12. \so 180 li o 60 so .120 asu

""11_ U SĐa.Nl\M<

Slika 3. 3. I. Kumulativni broj odgovora tipičan za četiri različita rasporeda intcrll1itt:nlllog pOlkn:p[iivnl1ja: il) vari-
jabilni i fiksni interval, b) varijabilni i fiksni omjer. Varijabilni rasporedi daju više odgovora IIZ isti broj pol krc
pljcrtja, prvenstveno zato što ispitanici ne prave pauzu poslije svakog potkrcpljcnj» kao što rade li fiksnim rus-
poredirna.

-,
 U()
19

Općenito, u povremenom rasporedu potkrc-
pljivunja teško dolazi do gašenja, jer organizam
koji daje opcra nt ne odgovore ne zna da više neće
biti pot krijepljen. U obje vrste varijabilnih raspo-
reda zadavanja potkrcpljenja veća je frekvencija
odgovora, i nema pauze koja je tipična za fiksne
rasporede. Ono što je najznačajnije za operantno
uvjetovanje je tla se rasporedi mogu kombinirati s
ciljem postizanja određene frekvencije nekog po-
našanja.

Zašlo potkrepljivati potkrepljuju

Postoje Irigrupe teorija koje nastoje objasnili učinkovitost potkrepijtvata. Povijesno najstarije, a laicima In-
'tuitivno najprihvatljivije' jest objašnjenje Hitiia (1943), koji smatra tla potkrcpljenja donose zadovoljenje 'bi-
oloških nagona - tzv. teorija smanjenja nagona. Međutim, Eisenberger (1972) ističe da polkrepljenje ne mora
nužno dovesti do smanjenja nagona. To argumentira nalazima da voda zasladena sahannom (koji nema hra-
-nidbenu vrijednost, le stoga ne može smanjiti nagon) djeluje kod štakora kao potkrepljivač: majmuni nauče
otvositi, vrata kaveza sjedinim ciljem - zadovoljenje znatižetje, jer se u susjednom kJvezu ne nalaze hrana, voda
jll;ženka,i'eć npr. mali električni vlak. -
•• <- Kao zamjenu Hultovoj teoriji smanjenjanagana, Hebb (1955) predlaže.teoriju po- kojoj porast pohudenosti
)1fO<.ga ("o;'ousal"), akoje bila preniska (npr. prema/o podražaja u okolini), odnosno smanjenje pobudenosti ako
je bila previsoka (npr. zboggladi; leđi, bola i si.) djeluje kao poikrepljenje. .
Obje navedene teorije su homeostatičke, jer je cilj ponašanja poslići ravnotežu 'unutarnjeg slanja organizma.
'Medutim, dok je za Hulio cilj log smanjenja dolazak na nultu točku naganu, za Hebhajepohudenost srednje
rarinc. Stoga Hebbova teorija lako objašnjava zašlo majmun želi izaći iz kaveza, premda to ne dovodi do sma-
njenja lIa~()IJ(I.
Zanimljivo je da novija istraživanja i teoretska objašnjenja kampu/zivnog (prisilnog, nekontroliranog)
kock anja govore' li prilog Hebbovoj teoriji. Naime, novije teorije kockanja bliske su teorijama klasičnog uvje-
tovanja. Služ« se konstruktima opće razine pobudenosti, optimalne razine podraživanje, potrebe za urbudenjem,
biološkim hedonizmom ild. Osniva se najviše na radovima Pavlova, {ep/ova, Nebylilsyna, (Irava, Evsencka i
Znckermana. Istraživanja su pokazala da (judi s nižom razinom pobudenosli češće kockaju nastojeći na laj
način poslić! optimalnu mlinu pobudenosti. Takoder ima indicija (prema B/as\c:(J'nski, 19115) da su ljudi s
manjkom Rsen doifina (prirodni opijat koji se nalazi u mozgu, a "zadužen"]e za emociju ushičenja) skloniji ak-
tivnostima koje pobuduju središnji živčani sustav, pa prema tome i kockanju. Općenito, kockanje se smatra
riričnom aktivnošču koja je povezana s osjećajem uzbudenja i povišenjem !iz/o/aške razine urbudenja (npr.
povećava se puls i si.). U istražlvanjima razloga za kockanje kao najistaknutiji motiv javlja se uzbuđenje, i
ujedno se smatra važnim potkrepljenjem u objašnjenju upornostl kompuizivnog kocka/yao Za (jude koji imaju
1II11O!!.() novca upornost kockanju ne može se dovoljno dobro objasnili povremenim potkrepljenjem dobivenim
no I'('('III , te je očito ifaktorpovišenja pobudenosti značajan faktor. Anderson i Brown (19H4) su I eksperlmen-
1011/0 po/.:.az·ali daje kockanje urbudujući' i daje povišenje razine pobudenosli vrlojak potkrepijivač pri kockanju
(/WPOIII(!IIO: čitatelji posebno zainteresirani za psihološke aspekle kockanja, o lome na našem jeziku više mogu
1It1r'! u Zarevski 119-901).

,"." Medutim, OI/O što Hehbovateorija-optimalne pobudenosti olganizma ne može objasniti, jest zašto ponekad
.istovremeno nastojimo i po(ii6 i spustili pobudenost. Npr. kockamo, ili odemo (na košarkašku utakmicu da
-burnim rutvijanjem i izazivanjem suparničkih navijača podignemo pobudenosi, ali istovremeno u tim situacijama
pijenro _više tekućine nego il/oče, kako bismo smanjili pobuilenosl nastalu zbog žeđi. Dodatnu poteškoću za ·tu
I('rllijll predstavlja to.što je.mjerenje pohudenosti neizravno i nažalost dosta neprecizno, te je stoga vrlo leško
provjerili ulo!',II pobudenosli pri polkrepljtvanjii, Inače .za pobudenosi mozga kod učenja vrijedi ista zakonitost
- -kao i ,rl motivaciju: ni preniska, niti previsoka razina pobudenosli neda
-
je optimalne rezultate pri učenja.
-
 ----'-131
Treća vrsta teorija za objašnjenje učinkovitosti potkrepljivala polazi od relativnc važnost! ,,1111 ašunj» . 71\'/ i,' je
teorije hitno da potkrepljenje opisuju kao mogućnost izvođenja preferiranog odgovora (p rcjcrira II og LI sniis!« do
ga najradije biramo između više mogućnosti), Osnovna je ideja da su visokoprefenrani odgovori potkrcpljujui'],
dok odgovori niske prefenranosli to nisu. U primjeni s majmunom gledanje je vlaka preferirani odgovor II odno-
su na ostale koje može dali: 1'0 istom načelu, roditelji dobro znaju kol/koje igra ili gledanje telcvirijc i<.vorjak.(}g
polkrepljenja. Dokaz za to nije leško dati - ako djeci dopustimo radili što žele, dakle da odaberu prefcrirano !W-
našanje, onda]e to obično Igra iligledan/e televizije.
I'reniock: (1959) definira zakon relativnostl potkrepljenja. po kojem bilo koje ponašanje koje O/:~(/lti~(.Im slo-
bodno hira za izvođenje može poslužili kao potkrepljenje za manje prefenranu aktivnost. Relativnost sc ogieda li
tome što neko ponašanje A može bili potkrepljivač za neko manje preferirano ponašanje B, ali IIU/;Oizrmito 1'1'('-
ferirano ponašanje C predstavlja polkrepljivač za ponašanje A. Dakle, jedno le isto fJ()/1(d(lI1jP (A) lI10te biti
potkrepijlvač iii potkrijepljeno ponašanje za istu osobu itl životinju. Premack (1965: prema Craighcad, Kaedin i
Mahonev, 198f)je/ormulirao zakon PO kojemponašan}« koje Ima II(I'<U vjerojatnost javljanju može uparivanjcm p(
poslali pfl1krepUlvcil<.f/ neko ponašanje s manjorn vjer<!itlll/o,~ću javljunju. Npr,' dječja igra je vjerojatnije
ponašanje od pisanja domaec zadače, Ako .YI! vjerojatnije ponašanje (Igra) Itparuje s mafije vjerojatnim (pisanje
čiv
domaće zadaće) doći će do porasta vjerojatnosti javljanja manje vjerojatnogponašanja. Zakon eksplicite glasi': U
nekom paru ponašanja vjerojatnije ponašanje]e polkrepljivoć za manje vje'rojatllo. Prcmack (1962) je pokazao go
da može doći; do zamjene u preferirahosti, a lime I do zamjene polkreplji:,ylčke uloge: žedni štakori Lie trčali II nll
kolu za trčanje da b! dobili vodu. ali kad se napiju, čine suprotno - piju da hi mogli trčali, jerje trčanje poslalo dfl

preferirano ponašanjeptjenju vode, ' t. t01

OVI
Relativna vrijednost obično se procjenjuje mjerenjem vremena provedenog /I dostupnim aktivnostima.
Međutim: Tunberlake i Allison (1974) upućuju na lo da odgovori ne moraju hiti visoko preferirani, a da ipak po
mogu poslužili kao potkrepijivall. Cak i ako se ta aktivnost inače rijetko provodi, Ako ~'e nek" vrijeme spriječi pri
njeno provođenje, ta aktivnost može poslali potkrepijivač za druge, češće izvoc1ene aktivnosti. Npr, ljudi oh/Čl/O Nl
ne gledaju u nebo, ali ako su lo neko vrijeme spriječen i, onda će se potruditi da dodu /I situaciju li koio] /II(}~I/ dr,
gledali u nebo, Sloga autori postavljaju hipotezu o Iišavanju (deprtviranju) odgovora: sprečavanjem odgovoru ko
rasle njegova vrijednost, 'i motivira na tražen]« mogućnosti da ga se Izvede. Bitnoje uočili da ova hipotern, kao i
PO
Premackovo načelo, pretpostavljaju da smo spremni uložili dodatno vrijeme i napor u jednu aktivnost u namjeri
rru
da se angažiramo u nekoj drugoj. Uostalom, ne radimo li naporno i izvan radnog vremena, kako bismo osigurali
novac da možemo negdje putovali ili kupili sportsku opremu.' t is
ka.
Teorijska objašnjenja ekspertmentalnih nalaza o relativno] vrijednosti ponašanja u sprezi sa zakonima ek-
[10
onomije dovela su dojedne nove, složenije vrste leo rija - I:v. ekonomija ponašonja ("heIUlvioml CCIIIIOII/V"j,
Složenije su zbog loga što se ne pi/aju samo zašlo polkrepljivači potkrepljuju, već i kako Je organirirano naše
no
ponašanje u cilju maksimiilranja Ukupnih "dobitaka '; i miminiriranja ukupnih "troškova" ili "gubitaka ". Budiu'!
po
da naglašavaju lnollvacljsku ulogu polkrepljenja, ali i značaj očekivanja, ove teorije predstavljaju integraciju aso-
jed
eijacionlsličkog Ikognllivtsličkog pristupa. K tome, one naglašavaju i značaj unutarnje (intrinrične) motivacije . bi
Hrana, novac, socijalno odobravanje i si. pl'f1tislav(;tljIlJ(1kepo(krcpljimće, ali po SVO)W nurav! ,\'jl(ld{ijullj?v{)re~ kal
vanjske (ekslnnziineTulOiivaci]e. 7Mfnif"tt,It!nu motivociju ntsu VOŽIli'1 vanisku polkrepljenja, već naše unutarnje SVI
zadovoljstvo. Npr. osoba kola amaterskt skupija narodne poslovice bez namjere da Ih tiska i ,(P lo zaradi novac i dje
slavu, radi lo zbog svog unutarnjeg zadovoljstva. Ah
Ono što "klasične" teorije polkrepijenja (npr. Hul/ova ili Hehhova) Ile mogu objasniliijest kako to da neko ph
ponašanje koje smo provodilisamo zbog intrinzlčne motivacije, prestanemo izvodili ih ga nerado izvodimo kad jer
za lo ponašanje počnemo dobivati vanjsko polkrepljenje. Tu promjenu motivacije doživjelo je većina sportaša
prelaskom s amaterske (neplaćene) na profesionalnu (novcem potkrepljenu) razinu bavljenja spor/om, Čitav ni:
op
eksperimenata tojasno potvrđuje, a Lepper f sur. (197?) su pokazali i na sasvim makli djeci, U vruću su 11'0-
/0
godišnju Ipetogodišnju djecu koja su svakodnevno uživala u crtanju podijelili u tri grupe po lipa/ama (,(1 er/anje, sei
.lednoj grupi je rečeno da crtaju za neku osobu koja će ili za to nagraditi '(priznanjcm dobrom crtaču): drugo] od
grupi· iu neočekivano nakon er/alija dane. le nagrade: trećoj grupi nije dana.nikakva posebna nagrada. Suprotno ko
zdravorazumskom očekivanju, djecu u grupi kojoj je obećanu nagrada nacrtala su najlošije crteže, i narednih SII oj
dana er/ah znamo manje od djece u ostale dvije grupe. U te dvije grupe crtanje se SpOlltOI/O nastavilo i narednih
 132

dano 1/ nesmanjenom opsegu, Zli grupu kojojje

bila obećana nagrada igra se pretvorila u rad i to vile nije bio
Id.itok.' Takv~) "potkopavanje" intrinrićne vanjskim potkrepljivačimo
motivacije nije bilo tiazvono samom nagra-
dom. - prtsjetimo Se da ie grupa koja je neočekivano dobila nagrade nastavila spontana crtati. Ć/ni se daje očeki-
vanje nagrade ono što narušava intrlnričnu motivaciju .

.Pomak od intrinricne k ekstrinričnoj motivaciji.poznat je i studentima koji iz unutarnjeg Interesa upišu neki
sim/u, onda pod utjecajem vanjskih potkrepljivača
O/I (položeni ispiti koji donose upis II naredni semestar i no-
J'ocod roditelja ili davatelja stipendija) dozive slabljenje intrinzlcne, ojačanje ekstrinzične motivacije. Nažalost,
1(1/ ,,()m~.k rem/lira i gubitkom intrinrjčnog interesa, a svi znamo koliko je teško prisilili se na učenje nečega što
sC' II/! ue, I? vlasti/og uiitka.

Pojedine vrste operantnog uyjetovanja unatrag: najpriie se Jči zadnja, pa pređzadnja se-
kvenca odgovora, itd -.Ako npr. želimo da majmun
Velik dio odgoja djece i lreninga životinja po-
napravi salto, poljubi trenera i zapljcšće prema
čiva na načelima operantnog uvjelovanja: Kad
publici pozivajući je ria aplauz, najprije Se uči plje-
god vidimo kakve složene operacije izvode dresi-
skanje, pa poljubac ~oji slijedi nakon pljeskanja i
rane životinje, zapitamo se kako se lo postiže. Je- !
dan od važnih načina korištenja operantnog uvje- i
na kraju čitava točka t
salto, poljubac, pljesak. .
tovanja jest i tzv. oblikovanje. Kad želimo oblik- \ Naučena bespomočnost (Teamcd : helples-
ovuti neko ponašanje, onda potkrepljujemo ona ~ ness") odnosi se na pojavu da ljudi ili životinje ne
ponašanja koja SlI sve sličnijaželjenome.· Na poduzimaju akciju koja bi ih uklonila iz neugodne
ili bolne situacije, ako počnu "vjerovati" da ne po-
primjer, želimo naučiti štakora da pritišće polugu.
stoji uzročno-posljedična povezanost između nji-
Najprije ćemo mu dati komadić hrane kad se za-
hova ponašanja i ishoda tih stresnih situacija. Po
drži li dijelu kaveza guje je poluga, a zatim dobije'
svemu se čini da su takva vjerovanja vrlo važan fa-
komadić hrane samo kad pokazuje interes za
polugu. Nakon toga mu se hrana daje kada dodi-
ktor i za razvoj depresivnog stanja. Npr: ak~ psa,
koji je u dijelu kaveza s električnom mrežom na
rne polugu, a na kraju dobije hranu samo kad pri-
podu, u kojem se nalazi i hrana (koja ga privlači),
tisne polugu. Oblikovanje se koristi osobito onda
10 sekundi nakon zvuka zvonca neugodno po-
bel se neko željene ponašanje ne može razviti
dražimo električnom strujom, onda pas vrlo brzo
potkrepljivanjcru jer se ono ne pojavljuje sponta-
nauči kako se spasiti iz te situacije. Dakle, brzo se
no. Potkrepljuju se koraci koji vode konačnom
razvije tzv. učenje izbjegavanja, u ovom slučaju
ponašanju. Čim se javi složeniji oblik ponašanja,
skokom preko barijere u sigurni dio kaveza. Ako
jednostavniji se oblik prestaje potkrepJjivati kako
provedemo isti postupak s drugim psom, ali
bi se ugasio. Oblikovanje je važno i za modifi-
prepreku postavimo tako visoko da je ne može
kaciju ponašanja kod ljudi. Koristi se za razne preskočiti, vrlo brzo će se razviti naučena bespo-
svrhe - od oblikovanja maskulinog ponašanja moćnost. Kad smanjimo prepreku na visinu koju
dječaka odgojenog kao da je djevojčica (Barlovv' i lako može preskočiti, on to neće učiniti, već ce
Abel, 1981). prevencije delinkvencije (Sturn- apatično čekati novi šok! Naime, kad se jednom
phauser, 1981), pa sve do podučavanju govora ni- razvije uvjerenje o bespomoćnosti, vrlo ga je teško
jeme shizofrene djece (Lovaš i sur., 1966). razbiti. Svaki novi zvuk zvona upozorava ga na
Ulančavaujc je još složeniji oblik korištenja: električni šok, i kad ga dobije, dobiva potvrdu za
operant nog uvjetovanja .. Ponašanje se, podijeli u. to očekivanje! Istraživanja' na ljudima (npr.
sekvence odgovora ~ lance, koji se lIie prema \ Tbornton i Jacobs,;1971),'od kojih su nakon ek-
određenom redoslijedu. Ulančavanje se najviše; sperimenata uzete jJ.jave o tome što su osjećali I
koristi 1.;1 vježbanje li glazbi i sportu. Kad se radi" mislili, potvrduju mehanizme nastanka' naučene
o ;;.iV()lilljuma, onda se ulančavanje najčešće odvUa' bespomoćnosti.

. ,
Tablica 3. 3. 3. Tri osnovne teorije za objašnjenje operantnog uvjctovanja (pr ilagodc no prcmu VVilllill' i 1'<I\'11i'
/1992/ S-R znači podražaj-odgovor).

TEORIJA
potkrcpljellja očekfvanja s-n rloticaja
Priroda procesa Formiranje meha- lnteligentno Formiranic
učenja: ničke navike ot kriva nje mchanič kc
navike

Što je potrehno Akcija 7.{\ kojom Pukret

za učenje: slijedi nagrada istovremeno
s podražajirna

Glavni Thorndike, Tolman Guthrie

teoretičari: Huli, Skinner
! -

Kakoobjasniti očito

Laicima je jasno da pozitivne poslje~ice koje prale neko ponf/J'anje IIqjčtlJfc dovode do ponavljanja log
ponašanja u istoj ili sličnoj situaciji. Ali kad treba dali teorijsko objašnjen]« takve po/n ve, počinju raspra ve i
neslaganja. IVi/hite i Payne (1992) tabelarno (tablica 3.3 ..1) prikazuju tr! OSI/I'Vlle teorije;;a objašnjenje operant-
nog uvjetovanja: teoriju potkrepljenja, teoriju očekivanja i teoriju S- R do licaja .
:reoJ'ljepatkrep/jtmja imaju nqiduf.u povijest i osnivaju se na nizu empirijsklh poda/ako. Thonulikeov /lU-
glasak na potltivnim posljedicama koje prate promjenu ponašanju prihvatile su mnoge Il 'orije. Tako je C. L. Hu li
razvio vrlo kompleksnu, pedesetih godina vrlo utjecojnu, kvazimatematičku teoriju s ciljem objašnjavanja činje-
nice da lio:(.iliv/lc posljedice povećavaju vjerojatnost odgovora. Po Hul/u, organtzmi Sit motivirani da ra duvoijc
biološke potrehe iZ(Jl,vl1nedeprivacijom od hrane, vode Isr, or/UOS/lO nastoje izbjeći neugodne (uverrivne) po-
dražaje. Potrebe proizvode IUlg!llf(' koji motiviraju POlUislIi!ie, u smanjenje nagona (jedenjem, pijenjent,
sprrJnV(lItjClI1 od boli i si).!ačn povezanost {jo({raf!.(!I(1 i odgovora. '
Skinner ne želi spekulirati o pojavama koje se ne mogu apaiali, popItf 11il"OiW iasacijacija podražuju i
odgovora, ali se slaže da pozitivne postjedice jačaju navike. On koristi il/,{IZ "/lolklč'pljl!l!N", a Ile nagrade, jer se
I.U!mož,e i?)'llwIO opa[arl zadovoljv/llo koje: IlI'uiojlJ nagrade. /( lome, liZllegaliV!lO pallm/pijellje sigurno nema
?,l1dow)ljstl'fl, aipakdolazi do povećanja frekvencije fJo1.eljnogponašanja (napomena: radovoljstva nema osim LI
dobro pomatom 'Ilicu kad Rudi kupipretijesne cipela i žat! se Boblju kako ga strašno stišč«. Na pitanje mJIU ih
OI/da nosi, Rudi odgovara: "Zbogzadovoljstva koje (/of.ivim kad ih skinem!"). Unatoč //I II og im rarlikoma, teorije
Skinncr« I Hulla inuyunfr.s{it!twsft. II OSllOlIIJa.leQv(I:za operantno uvjetovanje najvažnijeje potkrepljeuje,
Prema teoriji oi!ekiwU/ja, PQi.iffVlw pOJkrijcl>fjel1t ndgovori prouzročil će anticipaciju b u tfuc'ey.//() tlti 1'11 og
poikrcplje.flja ·koje dje1iIjQpqbtlllUjll«e ipctleajna (Totman, 19.12; Colwill ; Rescorla, /988). Taje teorija vrlo
slična talčkom, ",drallora;c.umskQm f'(lzmlšl/m!fu da mi počinjemo akcije za koie očekujemo pozitivne posljedice, li
fI~ t,btlg 4lJfWIllIs!<ogJačtwja nasik«, kako to pr-etpOSif.ll'(jqju Jend/e !)olkrcp!jei!ia, Očekivanja su sloienijaiflck»:
sibU!lijt;od navik«, šlo CIIIi p()fe.l'</(oće 1/ točnom predvtdanju načina Ila kaji će očekivanja IIU'C('{/Ii rta ponašanje,
Npr. 'TlnklepougJt (1928,' PWnltl IVi/hi/i! iPayne, lf)!J2)je dopustio majmunimu do ga I'Jedaju dok Se pretvarao
do sakrivo bananu ispod kutije. Povremeno bi fli>lajice, pretvarajući se da stavlja bananu, 1'1'fI1'i1I1I11{/diollič(//'-
 IJtJ

skini trik om umjesto banane slovio mrkvu ili salatu. U lim su slučajevima majmuni dugo pretraiivati kutiju, od-
biiajuč) da pojedu manje voljenu hranu, što se pripisuje traženju očekivane banane. Dok teorije potkrcpljenja
predvidaju da SI! nd •• dogodili promjena ponašanja lako dugo dok se ne zada potkrepljenje, teorije očekivanja
smatraju da već "obdan je "potitivnog potkrepljenja može promijenili ponašanje kao rezultat anticipacije. Stoga
je teorijn očekivanja više k ognitivna po orijentaciji - pretpostavlja da složeniji psihički procesi posreduju između
iskustva nas/alog učenjem i budućeg ponašanja. U bili, upravo je opis tih složenih procesa cilj teorije očekivanja.
Treća SI! skupina teorija dominantno veže I/Z ime Guthriea. On sam je vrlo malo eksperimentirao, uglavnom
je nastojao dati teorijska objašnjenja za pokuse drugih istraživača. Premda je njegova teorija doticaja podraž aja i
odgovora ("S -R contig« ity ") bilo utjecajna četrdesetih godinu, neki njeni elementi povremeno se javljaju i II suvre-
menim teorijama učenja, Po Guthriejevoj teoriji (1935) pozitivne posljedice održavaju već uspostavljene veze po-
draža]« i' odgovora, kroz istodobnu pojavu situacije i odgovora. Osnovno je načelo teorije da će kombinaciju po-
draiaja koju je pratio pokret, slijediti taj isti pokret kad se lokva kombinacija ponovo javi. Dakle, pokreti se.
automatskl POV(!Zl(ju ur podražujnu situaclju, i zadnji pokret koji se javio u toj situaciji ostat će s njom povezali.
1'0 tomstajalištu, pozitivne posljedice nisu bitne 1/ smislu koji imaju za teorije pulkrepljenja ili teorije očekivanja.
Pojava pozitivnih posljedica jednostavno mijenja narav situacije, ostavljajući zadnji pokret prije pozitivno potkri-
jepljenog odgovora povezanim so situacijom koja je neposredno prethodila pozitivnom potkrepljenju. Na loj se
IIl1Nn pokreti prije dobivanja hrane povezuju s glađu, a pokreti nakon dobivanja hrane sa sttošču. Ta se teorija
jasno razlikuje od teorije očekivanja, i teško je shvatljivo laicima. Međutim, ima dvije izrazite sličnosti s teorija-
11/(/ potkrepljenja: .

al učenje je prvenstveno mehanički, automatskiproces;

hi da bi došlo do učenja, odgovor se mora pojavili kako bi ga slijedile pozitivne posljedice.
Ključni eksperiment za njegovu teoriju proveden je na mačkama. il Thomdikeovoj kutiji (Gulhrie i Horton, .
1943; prema Wilhite i Payne, 1992). Kad bi mačka gurnula palicu, otVorila bi se vrata i mačkaje mogla do ribe.
I.\·tovremenos guranjem palice aktivirala se ifotografska kamera. Dojmljivo dosljednost u osobitim pozorno koje'
SII raurimale različite mačke, vidljiva na tim fotografijama, pokaza/aje da se pojedinačni pokreti na nepromje-
nj/jiv način, rigidno vežu ut: situaciju, te da se izvode na stereotipan način. Po Guthrieu, ta poza nije zavisi/o od
pozilivnog potkrepljenja, već od činjenice da se situacija promijenila otvaranjem vratu! Pretpostavka ]e daje ta
promjena podraiajnog sklopa iadriata odredeni skup pokreta guranja palice povezanim s unutrašnjošću kutije, le
bi .1'" oni automatski javili kad bi se matka ponovo našla u kutiji. Dallas postoje i druga objašnjenja tog eksperi-
mentalnog nalaza (npr. daje lo paza tipična za mačke u blizini nepoznatih ljudi - u ovom slučaju eksperimenta-
toni), 1/(1 "hog svoje originalnosti, loj se eksperiment i dalje često navodi. Ono što nitko ne osporava, taje činje-
nica da .IU Guthrieve teorije, vjerojatno zbog svoje velike izvornosti, potakle "iz tstraživania, le sloga imaju veliku
hcurističku vrijednost.

KalIO razbiti naviku zavisi od njihove zamjene novim akcijama. Taj

proces zamjene Guthrie je (1935) nazvao asocija-
K<1U sc li nekim situacijama uvijek javlja tivnom inhibicijom. On je opisao tri tehnike za
od rc dc no ponašanje govorimo o navikama. Odgo- razbijanje loših navika putem asocijativne in-
jcm nastojimo razviti kod djece razne korisne hibicije.·
navike. Kad navika imn nepoželjne aspekte po po- u metodi praga podražaji koji pobuđuju lošu
jedinca i/ili okolinu nastojimo je ukloniti iz reper- ""viku zadaju se u vrlo slabom intenzitetu, ako je
ton ra pounšanjn ili, kako češće kažemo - "razbiti" potrebno i ispod praga osjetljivosti, te se na taj
nuviku. Pri 10111 se nameće zaključak da ako naše "•.1n "e počne odvijati nepoželjna navika. Zatim
akcije nuto matski ostaju vezane uz situacije u ko- •• '" situacija veže uz neko drugo (poželjno)
jimn-xc javljaju, onda odučavanie od takvih akcija ponašanje.
 1.1

----~--------------~----~.-•.....-.------
U metodi umora nepoželjna se navika kroz Ukidanje potkrepljcnja tukoclcr slllž.i r;\l.hi·
dugotrajno zadavanje podražaja, koji je izazivaju, janju loših navika, Avllon (1%\ prema Wilhi«: i
iscrpljuje. Kad se zbog umora više ne javlja Payne, 1992) navodi primjenu ukidanja potk re-
početna navika, neki se drugi pokreti povezuju s pljenja ("time-out of reinforce ment") Ila pr imjcru
podražajnom situacijom. pretjerano gojazne shizofrene bolesnice koja je

U metodi nespojivih odgovora dodaju se još prosila i/ili krala hranu od drugih bolesnika,
neki podražaji početnoj situaciji, koji pobuđuju Nagovaranje medicinskog osoblja ela to ne 1"\1 li
natjecanje među poželjnim i nepoželjnim odgo- nije urodilo nikakvim plodom. Stoga sc pristupilo
vorima, s ciljem da se novi odgovori vežu uz tu dosljednom provođenju kazne ukla nj~ njem. Ako
bi pristupila drugom bolesniku i pokušala mu
pođražajnu situaciju umjesto nepoželjnih navika.
uzeti komad hrane, odmah hi biln uklonjcnu iL'.
Na primjeru konja nenaviknutog na sedlo,
blagovaonice, :i nije mogla dovršiti ni svoj obrok.
koji se rita kad ga pokušamo' osedlali, može se
Premda joj !'itko nije ekspliciic riječima objasnio
pokazali kako se provodi asocijativna inhibicija na smisao tog postupka, vrlo brzo je prest ala krast i
gore opisane načine .. ;,; '''' hranu i težina! joj se smanjila na zdravlju ruz.inu.
.. ,.,;,1/ :§t(l.y!iilj~tse-sverteži predmeti ·na leda konja Bitno je uočiti da ovaj način smanjivanja frekven-
.L'(Pr:'<Q Yfto;..lagana:.' krpa, pa-lagana deka, pa teška cije negativnog ponašanja pra le znat J1() rjeđe t li
deka, pa lagano sedlo, pa sve teže sedlo) i ako se blažem obliku :,:ispoljene agresija i frustracija, nego
ne rita dobije komadić hrane - metoda praga; što je to sluča] ukidanja navike zadavanjern ave-
2/ stavimo mu sedlo i pustimo ga' da se rita do rzivnih podražaja. No, unatoč jasnim prednostitua
iscrpljenosti. Kad se smiri, onda se mirnoća spaja gašenja nepoželjnog ponašanja njegovim nepo-
sa sedlom na leđima - metoda umora; tkrepljivanjem,·. odnosno pozitivnim potkrcpljiva-
njem alternativnog - poželjnog ponašanja, zl~()g
3/ hranimo ga i milujemo dok mu stavljamo svoje djelotvornosti oštre kazne J1e mogli bi+i pbt-
sedlo, jer je u vrijeme takvog podraživanja miran,
puno izbačene iz odgoja djece i životinja. ' OŠI ra
Mirnoća je nespojiva 8 ritanjern koje inače izaziva
kazna je opravdana li slučaju kad se mora
stavljanje sedla.
spriječiti po zdravlje i život opasno ponaša nje po-
G uthrie opisuje slučaj djevojčice koja bi po put trčanja preko prometne ulice, "petljanja" oko.
ulasku u kuću odmah bacila kaput i šeširić na pod užarene peći i visokog napona i si.
i otrčala LI svoju sobu. Stvari bi stavila na vješalicu
tek kad bi ju majka posebno na lo upozorila. Ma- Na primjeru kršenja zakonu mogu se objasnili
jka je pitala Guthriea za savjet, i on joj je rekao navedene tvrdnje: društvo želi koci pojedinca ra-
zbiti lošu naviku da krši zakon. Premda laici kažu
da djevojčicu svaki put ponovno obuče i pošalje val
"kazna zatvorom", tu se u biti radi prvenstveno o
ispred vrata stana, uz zahtjev da, kad ponovo ude,
ukidanju pozitivnih potkrepliivača koji st oje na št·
prvu odloži stvar! na vješalicu, Ta nova navika je
raspolaganju slobodnom čovjeku - dukako, lIl'. 111 il
kod djevojčice vrlo brzo zamijenila onu staru,
pretpostavku da u zatvorima ne tuku, čupaju hio
nepoželjnu.
nokte, zadaju elektrošokove i koriste ostale daj
Guthrieva je teorija unatoč svojoj original- mogućnosti averzivnog podraživanja. IlItl
nosti doživjela niz argumentiranih kritika. Ljudsko svj:
je ponašanje prekompleksno i isuviše fleksibilno mi
da hi se moglo objasniti rigidnorn povezanošću Gdjeje kraj učenja uvjctovmijcm?
gOI
poclražaja i specifičnih pokreta, Budući da li Evo samo nekoliko primjera različite primjene do
kratko vrijeme često treba ebrad,i\i~znatilo više in- uvjetovanja, b~i. obzira o kojoj se vrsti uvjetovan]a po
,Jonna'cija n~g,~š~O S~".tom'ože Ha seriialan način, radi. . ćuj
,'''Jihša ~ercepcija;l/'hiiglj;ei1je; -planiran]e ' akcija i si. Osim voljnih mišićnih reakcija moguće je ilO
uvelike - sc' odvijaju na paralelan . način, "a ne uvjetovati i autonomne reakcije organizma j)tl'P li I
sekvencu po sekvencu. . krvnog pritisk~l, broja ot kucaja srca, moždunih
 !.l(,

-'---. --------------------------------------------------------,
SI!l.H'(, !/lOŽ e taj biofeedbuck ?

Voljna kontro /i<.iu/o,fkih reakcija autonomnog dijela živčanog sustava može poslužiti i smanjenju ank-
siornosti, jer može smanjit! averzivnost emocionalnih odgovora posredstvom mehanizama kočenja simpatičkih
kompononti stresnih reakcija. Kad se uplašimo, jedna od najočitijih autonomnih firioloških reakcija je ubrzanje
hi/II, Op,'ellilo, II situucijama koje nas plaše i koje doživljavamo kao neugodne i prijeteće dolazi do porasta broja
otkucajo .1'1'('(/. Ako postignemo kontrolu nad bilom postoji 'vjerojatnost da će se smanjiti i stresno i/ili anksiozno
stunje. Logika smanjivanja anksiamosti kroz kontrolu broja otkucaja srca ista je kao i kod uvježbavanja POSli-
tunjo progresivne mišićne rclaksacije - smanjena simpatička pobudenost u suprotnosti je s napetim i tjeskobnim
stanjimn (napomeno: vjeibal1je progresivne mišićne relaksactje leži u osnovi tehnike sistematske desenziuzaciieo
. kojoisc ,Yi,"egovori ~ puglavlju o modifikaciji ponašanjal.:
. yalche/ i··Prodor. (I976) sir.kod ispitanika s izralenim strahom od javno/.nastupa -uspjeli kroz trening
vo(jl7og;usPul'(Jvpn/abila ~lIalllo slllO'njililll vrstu anksiohlOsti. Ne samo da su us~jefi postići da tspitanict drf.e
pod kontrolom bilo <:avrijeme pripremanja javnog govora, već su oni uspjeli kontrolirati bilo I za vrijeme samog
j;ovij-rĆi::Ejeklikontrole 'odrarllisu se na: : ..
,CJ(.~fl-'j;;bjqkJiV~u
PI'OLj~fit, 'strah« (samoiskaz ispitanika kako su se osjećali za ~riJeme nastupanja):
(I... ,,, •..... ;;;; v".',.l ~ ',; ("1' < : 'f . : .' ,", '~_,.';_ :.

:\.i ;,c ".;,. ,,' ·bk flbjtik/i,vfJe,'mjere ,'O!!I<St?,Z!1Osti. (()pti~anje:.yerbalnd-motoričkih reakcija I mjerenje najvažniflh jiziolo.~kih
.·po~azllfeija:s'fl'esb·":·bi-fa.jg(/Ivafls~ereakcije "ote). ; ! ..
Dakako, p/iziliVlli efekti postizanja kontrole nad autonomnim ftzlološkim !reakcijama ne leže samo '~
povezanoslijizioloških i emoclonalnih reakcija, već se pritom odvijaju i znatno stožentii kognitivno-emoclonalni
procesi. Svako povećanje samok~n(role dovodi do razvoja boljih i uspješnijih strategija borbe s anksioznošču,
stresom, somoomalovažavanjem i sličnim nepoželjnim kognitivno-emocionalnim stanjima! Međutim, istini za
volju treba reći da terapije koje koriste blofeedback trening pod nekim okolnostima postižu razmjerno slabe rezul-
tate, te dajoš uvijek u pogledu nekih teorijskih objašnjenja nisu potpuno prihvaćene (napomena: na našem jezi-
ku detaljnije se o biofeedbacku može naći u "Praktikumu iz bihevior terapije" u izdanju DPH, Zagreb, 1984; a
jo!i opširnije se može vidjeli i 1/ npr. J. Kamiva: Biofeedback and self-control. Chicago: Aldine, 1971; N. Miller:
Sclccted papers. Chicago: Aldine, 1971; L.' Dirk: "Biofeedback: Behavtoral medicine. New York: Grune and
SIm Ilon, '973. Mnoge sličnosti s biofeedbackom ima I autogeni trening/npr. Schulze i Litthe, 19591, koji također
sluti prornjenoma fizloloških reakcija koje prate ankslozna istresna s/anja).

valova (nlfa-valova koji su tipični za budno, opu- životinje) voljna npr, usporavaju rad srca (pozi-
št e no stanje o rgnnlzma),
temperature kože, tivno potkrepljujemo samo usporavanje rada srca,
mišićne nnpcr ost i i si. k roz raz uc postupke tzv. tj. usporenu pojavu bljeskova i tonova koju per-
hiofcedbacka. Teh n i ka se osniva na trenutačnom cipira ispitanik) ili ubrzavaju rad srca (potkre-
clavanju povrut nih informacija o odvijanju tjelesne pljuje se ubrzavanje) i si. Tim načinom ope rant -
ftlilkcij<.: koju želimo mijenjati - npr. bljcsnerno nog uvjetovanja pokazalo se mogućim kontrolirati
svjetlo i zudn rno ton IH1 svaki udarac srca. Naime, funkcije za koje se do razvoja tehnika biofeed-
mi iz xk clcr nih mišića primamo povratnorn spre- bačka mislilo da su izvan naše voljne kontrole,
gom poruke koje nam omogućuju voljne pokrete, Takvo uvjetovanje može znatno doprinijeti opo-
dok za niz nuto nornn ih reakcija nemamo takve . ravku kod nekih organskih bolesti, kao i kod ra-
povr,,; 1H:"'iilro~n~aci.ic.·:Suvrc~;ena tehnika omogu- znih vrsta psihičke prenadraženosti, koje rezulti-
ćuje dobivanje
~ ;;:...-;;; .povrat iuh informacija
..
iza auto- raju glavoboljom ili poremećajima sna i opuštanja.
11011l1ll' - funkcije organizmu. Sustavnim potkrcplji- Značaj korištenja te tehnike leži u tome što se bez
1',11; ;~.. ;Ilo i~i;;~'"I;~;;ii~~'s'd'-'~i~;"
iL~1 'i~'p'rla;~i
~i ''(jjudi ili uzimanja lijekova postižu promjene funkeioni-
j
'1-. _.- ''''''" ',' ...
; '/"

___ " _~~. '--- ..2.- ~-

I
 138

LI
ranja našeg organizma, što je od neprocjenjive tovani podražaj (poli! ičku pa 1',,111) bila ic vrh)
o ne
koristi kad se radi o izrazitim kontraindikacijama različita u tim dvjema grupama ispitanika. lspiia
ton
za uzimanje nekog lijeka, odnosno o izbjegavanju nici iz prve grupe imali Sl! zna/ilo pozitivuiji stav
li
neželjenih popratnih pojava određenih farmako- prema tim parolama nego ispit.mici iz druge gru-
k is.
terapija. Sirota i sur. (1974) pokazali su da voljno pe (Razran, 1940)'
dr;l
usporavanje bila dovodi do smanjivanja percipira-
U nekim predjelima SAD kojot i Sl! narllstili obi
ne averzivnosti neugodnih podražaja (napomena:
svoju prirodnu hranu - sit Ile gloclavce i počeli lo-
percipirana averzivnost određuje kolika će biti
vili lakši I krupniji plijen - janice! Ra nčc ri sc nisu
izazvana razina stresa). Za
pomiriti s takvim gast rouomsk im sk lunostimu ko-
Eksperimenti su pokazali da se emociie j stao
jotu i oni SIJ sc uskoro našli pred pot pu n iut i:;rre·
vovi također mogu mijenjati uvietovanjern. Tako bljenjem. Tad' su iskorištene zna nstvene spoznaje in]:
je u jednom eksperimentu polovici ispitanlka na- o uvjetovanju averzije. U uginule janjce postnvljan i IllI
kon zadavanja političkih parola (koje su poslužile je otrov koji je u kojom izazivao tešku mučni nu. tog
kao uvjetovani podražaji) dana ukusna hrana Praćenjem je utvrđeno da koja! koji je samo jed- pri
(neuvjetovani podražaj), a drugoj polovici ispitani. nom tako otrovan više ne na pada janjce, već st: vrh
ka, koja je bila izjednačena s ·prvom polovicom po vraća svom prirodnom "meniju". Danas kojot LI zbi
prethodnim političkim stavovima, nakon istih poli- područjima takve zaštite nije ugrožena vrsta jer
tičkih parola kao neuvjetovani podražaj zadan je rančeri više nemaju razloga da ih ubijaju. !

neugodan miris. Uvjetovana reakcija na isti uvje-

Ovo nije kojot već je vuk,

iz jednostavnog razloga:
našje vuk ljepši i fotogeničnj]i
 "

';

138
117
~,:
Kada sc psu nekoliko puta nakon jakog zvuka
rln li želudac daje kiselina (neuvjetovan podr ažaj),

la onda je nakon nekog vremena zadavanje samog

tona dovoljno da uvjetuje izlučivanje jetre, koje je
av
li unu slučaju uvjetovana reakcija na povišenu
1I-
kiselost želuca (a zvuk je poslao uvjetovani po-
dr.ižnj). Taj eksperiment pokazuje kako se može
ili obiaxrrit i nusrannk nekih psihosornatskih bolesti.
J-
iii

)- Zaključno o učenju uvjetovanjem

M nogo je ruzlogu zu činjenicu du se Y(lĆ stot

ie injak godina intenzivno. istražuje uvietovanje. Na-
imc. ovdje SlI opisane samo osnovne zakonitosti »Dr, Pavlov, a da ga naučimo l!lepiti kovertel«.
log učenja kojih ima još čitav niz. Zatim, područje
p rimjc nc zakonitosti uvjerovan]a vrlo je široko i znavali načela uvjetovanja, odgoj djece bio bi bez-
vrlo značajno. N ajveći dio osnovnog odgoja djece bolniji Stega se sve više radi na .izo-
i uspješniji.
. zbiva sc uvierovunjern. Kad bi roditelji bolje po- brazbi mladih bračnih;parova u tom smislu .

Je li dobro znati kad će IIUS boljeti?

Da li sami sebi vodile Im iglicom ili radije pustite nekog drugog da to uradi? Ako sami provodite lu "oper-?
aciju", onda imate kontrolu nad zadavanjem bolnih podražaje. Većina ljudi će i-eći kako mogu podnijeti bol
koju sami sebi "doziraju ". A {lo kažu ekspenmentl? [Vilhlte i Payne (1902) ističu kako se dosljedno pokazalo da
,'e životinje prijeći u drugi dio aparature ipritisnuli polugu ilipokazati neko drugo naučeno ponašanje u cilju do-
bivanja upozoravajučeg maka prije šoka. Neki su znanstvenici to tumačili/ime da upozoravajući znak dopušta
iivotinji da zauzme stav tijela ili dade druge odgovore koji mogu umanjiti percipiranu jačinu šoka. Naime, na
i/ofjl'(joj boli osim intenziteta podražaja djeluje još i niz psiholoških faktora - sjetimo se dokumentarnih filmova
ojogillima kaji, prilikom vjerskih rituala, danima vise obješeni na kuke probodene kro; tijelo. Međutim, Miller i
.1'111'. (1983; prema l Vithite i Payne, 1992) tvrde upravo suprotno: umjesto smanjenja boli, upozoravajući znakovi
l'O)l(,('II)1(1jll
doiivljen! intenzitet boli!
Miller i suradnici (prema Wilhite i Payne, ]992) vježbali su štakore da procijene doživljenu averzivnost šok-
0)'(/: biti Sl! trenirani da pritisnu jednu polugu nakon slabog, a drugu nakon jakog šoka. Vodaje služila kao pori-
tivno potkrepljenje, Nakon štoje provedeno takvo operantno uvjetovanje, u drugojfazi eksperimenta štakori su
dobivati ilok kojem je povremeno pretliodio znak upozorenja. Štakori su dosljedno intenzitet najavljenih šokova
procijenilijačim nego intcnritet firički identičnih podražaja, koji su bili zadanl bez upozorenja! Dakle, umjesto
dll nmnnjuju bol, signal! je čine j(J.~većom, Tu se javlja paradoks - bolje veća UZ najavljeni šok, a eksperiment!

,\'11 pokazali da iivotiuie ipak biraju situaclju u kojoj znaju kad će seja~i1i šok! Jedno od mogućih objašnjenja je

1<'1'. hipoteza o sigurnosti. Po njoj, iivolinje barem znaju period kroz koji su sigurne da se šok neće pojavili! Tu
liipoteru potvrduju nalazi du štakori i druge pokusne životinje imaju manje čtreva na želucu i sličnih poremećaja
povc zanih sa stresom nakon što dobiju određeni broj najavljenih šokova, nego životinje koje dobiju isti broj šo-
/(1)1'0. ali bet najave Inpr. Seligman, /968).

('iIIi ,H! da, ako iivotinje nikad ne moju kad će sejaviti šok, nema perioda sigurnosti: Neizvjesnost je veliki
iz 1'01' stresa, koji se po ovim eksperimentalnim nalazima može smanjiti ograničenjem straha na periode nepos- _
/'('c/II(/nakon radanog znaka upozorenja.

- f-

-.
 ---------------------------------.---------------------------- 139

,
Mnogi psihički poremećaji (strahovi, nasilni-
ee i umno teško oštećenih ljudi. Kod odraslijc dje-
čko ponašanje, neuroze, ovisnosti i si.) stečeni su
ce i odraslih učenje uvjetovunjcm radi Illijcnjunja
uvjetovanjem ili uvietovaniem u kombinaciji s
ponašanja obično se korist: li kombinaciji s osta-
ostalim načinima učenja. Stečene uvjetovane reak- lim načinima učenja. Općenito, kad godje lo mu-
cije mogu se i ugasiti. Stog~ se u terapiji psihičkih
guće, učenje uvjetovanjem sc kori Sl i LI kombinaciji
poremećaja sve više koriste spoznaje o učenju s još nekim načinom učenja.
uvjeto~\InjeJll. NltČ~la.~je.t.Q.viulla takoaer, se kor-
iste za sprečavanje delinkventnog ponašanja, od- Ponekad je vrlo teško jasno razlikovali 'je li
klasično ili operantno uvjetovaujc dovelo do PI ()..
nosno za preodgoj osuđenih osoba (napomena: vi-
mjene u ponašanju, a nerijetko sc koriste jedu n I,D
še o tome 'u poglavlju o modifikaciji ponašanja).
drugim ili istovremeno oba načina uvjctnvunja Nu
Učenje uvjetovanjem upotrebljava se kao go- primjeru "medvjeda plesača" lo sc 1l10Ž,C zorno
tovo jedini postupak za učenje životinja, male dje- pokazati. SVAtko Iko vidi medvjeda koji pleše uz

._-_._---._----
 ItlO
1Jl)
"plesati" (uvjetovana reakcija). Ljudi su se od
davnina koristili takvim uparivanjern podražaja da
proizvedu određeno ponašanje. Nakon što je
uspostavljeno željeno ponašanje medvjeda; treba
spriječiti njegovo gašenje zbog izostanka neugod-
nog podraživanja. To se postiže davanjem na-
grade (šećera ili piva) za vrijeme "plesa". Taj dio
procesa učenja zbiva se na načelima operantnog
(ili instrurnentalnog) uvjetovanja. Znači, medvjed
sad više ne povezuje ples sneugodnim pod raži-
vanjem, već s pozitivnim potkrepljenjem. Njegovo
ponašanje (ples) postaje "operant" koji "operira"
nč\ okolini i proizvodi ugodne posljedice za njega.
Ili, drukčije rečeno, ponašanje je instrument za
postizanje određenog ,cilja.

3. 4. Teorije socijalnog učtnja

~

Učitelj se obrača ";ajclJednogproblem-učeniku:

"Vaš sin puš! pod odmoroml" U sebi kaže majka:
"Isti otac!" Učitelj nastavlja: "'Stipa djevojčice i ne da
im mira!" Majka pomišlja: "Isti otac." Učitelj
zabrinut šutnjom majice izbacuje zadnji argument:
"Bezobrazna odgovara nastavnicima!" Majka 'se na
zaprepaštenje učitelja zagonetne smiješi i govori
sama sebi: "Isti otac. Ah, kakva sreća da se nisam
udala za Ivu!"
Obje teorije učenja uvjetovanjempredstavlja-
ju primjere učenta putem vlastita Iskustva. UČt:-
nje "metodom vlastite kože" često je najteži, a
nerijetko i najbolniji način učenja, Teorije socijal-
nog učenja pokazuju da se velik dio učenja zbiva
u interakciji pojedinca i socijalne okoline, te da
ritam defa zapita se: "Kako su ga to naučili?" često nema tu komponentu vlastita iskustva,
Odgovor je: "Vrlo jednostavno - najprije uz pri- Ljudi za taj način učenja odavna znaju i uspje-
mjcnu klasičnog uvjelovanja, čl zatim operantnog šno ga koriste, bilo namjerno bilo nenamjerno -
uvjclovanja." Kako se provodi učenje"! Najprije se da samo spomenemo kako se često čuje prigovor
počinje udarali ritam defom koji mladom med- jednog roditelja drugom o lošem davanju primjera
vjedu ništa ne znači (neutralni podražaj). Zatim djetetu,
ga se dovede na ugrijanu ploču (neuvjetovani po- U doba procvata biheviorizma Jones (1924,
dražaj). Medvjed naizmjence diže noge da ih hladi prema Craighcad i sur., 1981) medu prvima znan-
(neuvjetovana reakcija), čl trener ritmom prati te stveno proučava učenje koje se zbiva li interakciji
"plesne" pokrete. Nakon nekoliko takvih upari- okoline i pojedinca: dječak Peter se bojao kunića i
. vanja ritma i neugodnih podražaja medvjed već i raznih predmeta od krzna, pamuka i vune. Jones
na sam ritam der" (uvjetovani -podražaj) počinje ga je dovela u sobu gdje su se tri djeteta Peterove
 14 i
------------"---

»T:
Divno je to što Izvode ta divna stvorepja, ali je možda još divnlje no neki ljudi uspijevaju naučiti ta divna
loš!
stvorenla

dol
Razlike između klasičnog i operantnog uvjetovanja
poi
nm
Do J920-lh godina nije se vodilo računa o podjeli na (opisana) dva načina uvjetovanja, Na primjer, signaii
Pel
koji su prethodili bolnim šokovtma, smatrani su uvjetovanim podražajlma i u slučaju kad SII ispitonici mogli
hra
spriječili šok. Danas takvo "bježanje IIZ znak" svrstavamo li operantno uvjetovanjc, buduć! da odgovori za vrijeme
upozoravajučcg signala imaju za posljedicu izbjegavanje šoka. Dakle, ključ za razlikovanje dva načina uvje- OpI

tovanjaje da li odgovor mijenja ili ne mijenja situaciju. Npr. /I slučaju malog Alberta, kojemsu Watson; Rayner pljll
(1920;prema Vi/ilhite i Payne, 1992) uvjetovali strah od štakora povezivanjem pojave štakora sjak om bukom,
uvjetovana reakcija straha dobivena je primjenom klasičnog uvjetovanja , Jer sirah Ilije mijenjao situaciju.
uče
Drugim riječima, pojavu štakora - uvjetovani podražaj, slijedi/aje buka - neuvjelovam podražoj, bez obrira štoje
radio mali Albert, te sloga reakcija straha nije bila instrumentalna, Među/im, ponekadje teško strogo ratllkovati
uče
klasično I operantno uvjetovanje, osobito u slučaju kad 511 isprepleteni, To možemo pokarat! na primjeru
Millerove (1948) dvofaktorske teorije izbjegavanja. Po loj su teoriji kod učenja irbjegavonja uključena oba
načina uvjetovanja. Strah se uvjetuje na znak upozorenja kroz klasično uvjetovanjc. Kat/loj rnak:poprimi vrijed-
nost averzlvnog podražaja, sprečavanje njegova averrlvnog djelovanja bijegom iz situacije odvija se po načelima
operanmog uvjetovanja. lli na primjer, ako nas na putu prečicom kro; vrtove do obližnjeg dućana redovito /1(/- za
pada veliki pas, kroz klasično uvjetovanje -preciznije rečeno, kroz uvjetovan]e kontekstom, I/IO{('1II0se početi /Jo- uče
[al! te prečice (napomena: da stvari budu još zamršenl]«, generallzacijom uvjetovanog podrai.qja //Iot.ese razviti i
strah od pasu). Međutim, kroz postupak operanmog uvjetovanja možemo smanjiti strah od prcčice potpunim irb-
jegavanjem kortštenja tog puta.
Preniao" se -daiias"dvQ načina "uvjetovolUn teorijskij~sno razlikuju, u svoko;//ll!vnoll1 se 1./1;01uI1I!jčeš,'c
javljaju u vrlo složenlm kombinacijama. Za razne odgojne postupke, odnosno modifikaciju P(}IU/.~a/U·(1 kadje lo POji
potrebno, od veće je prlmjenjivosti operantno uvjetovanje, dok Se nastanak odredenog ponašunja češće /note ob S 111 i!

jasniti mehanizmima klasičnog uvjetovanja. II šl

 142
-----------------------------------------------------
Za modeliranje je karakteristično da učenik
promatra živi model koji najčešće nastoji utjecati
na učenika, odnosno modelirati učenikovo pona-
šanje. Na primjer, trener pokazuje učeniku neki
udarac u tenisu ili otac pokazuje djetetu kako se
popravlja kočnica na blciklu. Ponašanje po bonto-
nu, uspješni socijalni kontakti i si. uglavnom se
uče modeliranjem. Nažalost, i nepoželjna ponaša-
nja, npr. agresivno ponašanje, delinkventno pona-
šanje, uživanje droge i si., uvelike se uče modeli-
ranjem. Ako se potpuno oponaša model, ali. ne
razumijevajući čemu služi takvo ponašanje, govo-
. rima o imltaciji.Pri~\ier je trogodišnja djevojčica
koja se pokušava našminkati kao majka ili njezin
vršnjak koji u mjestu "vozi" auto i ustima bruji
. poput automobila u pokretu, !

~~ Učenje promatranjem odnosi se na situacije

"kad učenik vidi i uzijna u obzir i posljedice· pona-
.šanja modela. Ako sti posljedice bile pozitivne,
vjerojatno će se i uče~ik u sličnoj situaciji ponaša-
ti poput modela, i obrnuto. Tako su ujednom ek-
»Taiu, LI čemu je po tvom mišljenju moj problem: u sperirnentu (Bandura, 1965) djeca gledala film o
lošem nasljeđu ili lošoj okolini?« agresivnom ponašanju odraslog modela. Prvoj
grupi djece pokazano je kako je takvo ponašanje
nagrađene, drugoj kako je kažnjene, a trećoj su
dobi igrala s kunićem. Ubrzo je spontano i Peter grupi pokazane neutralne posljedice za model.
počeo dodirivati kunića, što jasno pokazuje da je Kad su eksperimentatori doveli djecu u situaciju
naučio jed no novo ponašanje. Daljnje smanjenje da pokažu agresivno ponašanje, djeca iz druge
Peterova straha postignuto je davanjem ukusne grupe ponašala su se najmanje agresivno. Da se
hrane u prisutnosti kunlća, što spada li postupke utvrdi jesu li se sva djeca naučila agresivno po-
operantnog uvjetovanjn, jer se pozitivno potkre- našati, atraktivni poticaji davani su im neposredno
pljuje "hrabro" ponašanje u prisutnosti kunića. nakon njihovih agresivnih reakcija u drugoj fazi
Teorije socijalnog učenja često se nazivaju i eksperimenta. U toj situaciji više nije bilo razlike
učenjem po modelu. Postoji više različitih načina u agresivnost i ponašanja medu djecom iz triju
učenja po modelu. Najvažniji su: grupa. Dakle, učeći promatranjem, djeca iz svih
triju grupa naučila su agresivne reakcije, ali su
a) rnodeliranie,
posljedice za model i kasnije za njih odredile kako
b) i111 itacija , će se učenici ponašati. Dakle, o očekivanom isho-
c) učenje prornat ranjern ("vicarious lcarning"). du nekog ponašanja ovisi ispoljeno ponašanje,
za koje neki autori koriste izraz "opscrvacijsko (napomena: što govori u prilog Tolmanovom poi-
učenje". manju prikrivenog učenja, o čemu Će biti riječi u
sljedećem poglavlju) -,
d) simboličko učenje.
Između rnodeliranja i učenja promatranjem
U objašnjenju tih vrsta učenja koristit će se za često je teško odrediti granicu, jer se isprepliću.
pojedinca koji uči izraz "učenik", dakako u širem Za mođeliranje je tipično (iako ne i nužno) da
smislu riječi nego kad
II školi.
se taj izraz odnosi na' đaka
. .. " . ..; ,
model želi učeniku pokazati kako se nešto radi.
Pri učenju promatranjem model najčešće ne zna
 14

da ga učenik promatra, tj. ne nastoji namjerno se način može Europom purov.u i :'i() % jeftinije ili
promijeniti ponašanje učenika. kako progra rnirati neku igru na ko rnpjur ot U.
Za ljude je osobito karakteristično simboličko obavili ste verbalno modc lira njc , jer niste učc n i k u
učenje. Neko ponašanje može model učeniku sa- "uživo" pokazali kako sc ro radi. Na taj sc nuč in
mo opisati. Ako npr. opišete drugoj osobi na koji štedi vrijeme i pohraniujc gOICll1 broj info rmnc iia.

ral

ml
si.,

es
nj;

»Vaše upute su bile savršene ...«

Jošfedna terminološka d!ungla

Po svemu sudeći, od čltavog područja učenja, upravo u području teorija socijalnog učenja vlada najveća /{'i'-
minološka zbrka. Npr. dok Bandina opsenacijsko učenje j učenje imitacijom suhsumira pod koncept modeli-
ranja, Rachman (1976) ukazuje na određ~ne razlike. Pokazuje da nisu svi slučajevi opsenacijskog učenja imitu-
tiv!!i, neki IJe uključt!lu modeltranje, cl ni svi slučqjevi nt.odelir(l}!ia ne u·klfllčujll (Jpsl!ilfh~(irJ. Npr. opselvacijsko
,.l/čefl./c mole ffJ:t,ultiJ·a{i li/im jiU/Jom (HJ modela (osobi1o ako JI! mgdi!fl;jt} kl!gtfl''.$'{,,_tl'!Me f'!.!{l Yi!. IJ
1'0-'> . ~~""" -:.'%"ii;"''':''; -',',",' "Y.·.· .;'
M,. "'i'
,,_'0;;< "i'-.
-". '". .{.,-...... ',.... ',' .. ,
'k:mtlrawlllac.yi"''.. J1i. dijelt,!," .INI npr. 'njthonje vrbe i huk vjetra mj'm1j?enlfl govorili o modetiranju. Po
Rachmanu, opseiracijsko učenje odnosi se na promjene ponašanja nastale kao rezulta! promatranja ponašanin
neke osobe (iii osoba) i po definlciji je socijalni fenomen. Imitacija se odnosi Ila promjenu PO/lOJa/Ijo stečcnu
" 'promatranjem osoba, živottnja ili prirodnih pojavu, li karakterizira je nastojanje da se postigne maksimalna
moguća sličnost sponašanje'; modela, Modeliranje se odnosi, po Raehmann, ·nn socijalnu imitociju i predstavlja
subklasu I mutacije i opsenacijskog učenja, ali nije sinonim ni zajedno ad njih.
 144

11 lako očito postoje određene razlike između navedena iri terminu (opservacijskog učenja, modeliranja i irni-
tacije) koje treba imali Ila UInU, čini se doje najopćenitiji slučaj opservacijskog učenja. Ono podrazumijeva do
('e ufunkciji opservacija doći do promjena /I iskustvu - nešto će se naučili; a kojim ponašanjem će to rezultirali
L Ilije unaprijed specificirano. Izraz "modeliranje" danas ima ponajprije konotaciju namjerne modifikacije
II ponašanja i u lom smislu se koristi i /I ovoj kllfizt: Naime, izraz "imitacija" iii "oponašanje" u našem se jeziku
Il ponajprije koristi za neko spontano ponašanje opservera, a sam model najčešće nema aktivnu ulogu modela koji
želi promjenu ponašalija opservera. Izmedu imitacije i modeliranja u kojem model ne sudjeluje s namjerom da
modelira nema pojmovne rarlike i u tom slučaju radi se o sinonimima.

Učenje po modelu, bez obzira o kojoj se vrsti 4. ako se modeli do kojih učenik drži i koji su
radi, povezano je s nekoliko činitelja: mu važni suprotno ponašaju, učenik se nalazi u
I. učenikova pažnja mora biti usmjerana na stanju kognltivnog ne~klada. Na primjer, vršnjaci
ponašanje modela, odnosno na verbalne instruk- puše, a roditelji ne puše i brane pušenje. Kojem
cije pri simboličkorn modeliraniu; se modelu prikloniti?
2. osobe koje su nam bliske ili ih često sreće- Eksperimenti u prirodnim uvjetima s gleda-
mo (roditelji, braća, susjedi, vršnjaci iz razreda i njem filmova i Tv-emisiia pokazuju nedvojben ut-
si.) najčešći SlI modeli; jecaj prikazanog nasilja na nasilničko ponašanje
3. što je viši status modela (npr. sportske ili gledatelja. Medijski prikazano nasilje ima šansu
estrudne zvijezde), veća je vjerojatnost modelira- da se modelira kroz razne ugecaje - od animira-
njn; nih filmova, preko filmova i vijesti, pa sve do g1a-
-.

1·_ I
 veli
zbcnih spolova. Stoga Eron (1982) savjetuje ro- kod jedne vrste vrabaca li Americi. kao i specifični što
diteljima koji žele smanjiti utjecaj gledanog nasilja načini kojim vidrc otvaraju osuigc na pojedinim kilz

na djecu da trebaju djeci zorno objasniti kako lokalitetima. sa Il

filmska i TV industrija snima nasilničke scene na Zb,

potpuno siguran način po glumce (napomena: do-
bar je i primjer za to "surova borba" kečera u ko-
joj jesve glumljeno, a cilj je zabaviti publiku "bru-
Nakon usvajanja prvih riječi, koje se odvija po
kvi
načelima uvjetovanja, čini se ela se daljnji dio us-
OSIl
vajanja govora kod ljudi odvija prvenst vc 110 l<nu.
razne oblike socijalnog učenja. Pokazalo se da i
nj:l

talnošću". Jedini je problem s borbama kečera što njcl

neke ptice pjevice moraju čut i pjesmu ptica svoje
i mnogi odrasli ne uočavaju da je sve glumljeno i vrste dok su mlade, jer inače nikad Ile nauče:
da u bili i nema borbe!). Žalosno je što se unatoč naš
pjevati, Prirodni eksperime nt i - djecil ocigajana od
spoznali da se modeliranjern može razviti i proso- mO!
gluhonijemih majki u potpunoj izolaciji i čuveni
cijalno, humano, plemenito, srdačno i si. pona- slučajevi "šumske djece" (napuštena djeca koja ,SU
na
, šanje, može vidjeti sve manje filmova i Tv-emisija jelo
LI šumi odrasla' bez utjecaja ULIci i) jasno su poku-
s takvim sadržajima. zaJi da i kod ljudi, ako ne dade do razvoja govora
lIS~
bur
• Postojanje -opservacijskog
učenja kod ljudi i u ontogenetskl: za to predviđeno .vrijerne, kasn\je
kr-o
; '.: ~,li ;~'Jn!)iiajjnUn!j,s:ViriJa je. dobro. poznato: Npr. rezus ma-
. ~:..:~.::: ::.~jn11lgr'.J~eji;:gtOOajix:~.druge'i~majmurie"kako dešav~u
,1 ,-- neknjzagftnetku i.ni!jčešće'· i -sami .uspijevaju riješiti
se nikad ne razvije normalan govor.
Za socijalno učenje. uz iznimku imitucije kqja
;
nel
mr]
.
se provodi bez razumijevanja, bitno je da često
Zl11
tu zagonetku 'već- u "prvom "pokušaju! Međutim, vodi učenju općenitijih stavova i pojmova, a ne,
eksperirrrenti pokazuju' da I filogenetski niže vrste samo učenju specifičnih akcija. Ta vrsta socijalnog
poput štakora i goluba mogu učiti na taj način prijenosa zove se apstraktno modeliranjc. N pr,
(npr: Del Russo. 1975: Zentall i Rogan, (975). dječja očekivanja o njihovu post ignuću uvelike ~1I'
Kohn i Dennis (J 972: prema Wilhite i Paync. pod utjecajem kulturalnih stercot ipa o njihovoj
1992) su jed noj grupi štakora pokazali važne po- spolnoj ulozi, razvijenim ponajviše kroz ([jcčju li-
dražaje za zadatak, koji su kasnije trebali naučiti. teraturu i filmove.
Druga grupa štakora je promatrala· .ranije
Apstraktno modeliranje koristi se i li takoz-
uvježbane štakora kako obavljaju taj zadatak,
vanoj samoinstruirajućoj terapiji (napomena: de ..
Obje eksperimentalne grupe su kasnij~; brže
taljnije o tome li poglavlju o modifikaciji ponaša-
naučile taj zadatak od više vrsta kontrolnih grupa.
nja). Npr. sarnoinstruiranje su Mcichcnbaum i
Od više ljudi sam čuo da njihove kućne rna-
Goodman (1971) koristili li treningu irnpulzivnc
čke, premda imaju kutiju s pijeskom, koriste WC
djece (to su djeca koja prebrzo. nekonrroliru no
školjku poput ljudi, a da ih nitko na to nije uvjeto-
daju odgovore ili provode akcije, što rezultira
vao. Kažu (i sami prilično iznenađeni "smjelošću"
tog zaključka): "Jedino su mogle to naučiti gleda-
jući nas!" O Učenju imiticijom kod životinja naj-
\rednije podatke ipak pružaju etološka opažanja.
Mayes (1983) navodi neka od najčuvenljih i naj-
bolje dokumentiranih. Skidanje pijeska s krum-
pira pranjt;1l1 II moru n!jc ni :naslijeđeno niti uvje-
tovuniem razvijeno ponašanje jallllnsldh majmuna .
. t'I.ctkW.t š!9.llL (Q_ PSLPr:vi. put i.~čin.ila )e,dna' ženka,
:1 n;kt1 .i:t.if:.hih:·.tođ.ak!c sc' to i·p.onašilnje ubrz;o- proši-
.. rilo: na. čita\ly koloniju. Sjenice 'su u Južnoj Engle-
sko] takvim" "kulturalnirn posredovanjem" počele
otvarati poklopce ' mlijeka dostavljenog na kućni
prag 19ostitl~se novom vrstom 'hrane. Dobro su
-:"zal:iilježeni razliČiti _.di1~lekti razvijeni imitacijom
»Opet 1:(lvdaš \vcstern!<,
.~. :: - ', =,

~~~~~~----------- ..-.-.--.--
 !1f6

velikim brojem pogrešaka): terapcut govori naglas knu, pa podignu zmiju itd" sve dok se nisu ohra-
111 što radi dok provodi zadatak, i na taj način po- brili da bez straha rukuju zmijom u rukavicama.
III knzuje impulzivnom djetetu kako se može postići Njihovo drastično smanjenje straha uvelike je na-
snmokont rola kroz verbalnu samoinstruiranje. dmašilo druge dvije tretmanske kontrolne grupe,
o Zbog svoje izrazite kognitivne komponente, ova- od kojih je jedna imala simboličko modeliranje
s- kvi i slični načini rnodelirunja ponašanja, koji se (gledala je film orukovanju bezopasnim zmi-
)j, osnivaju na pokazivanju poželjnih načina mišlje- jama), a druga je imala sisternatsku desenzitiza-
nj:I, često se još nazivaju i kognitivnim modelira- ciju, Ove dvije grupe su pokazale znatan napredak
njem. u odnosu na netretrnansku kontroInu grupu, ali je
Za neke terapijske postupke modifikacije po- taj napredak ipak bio manji nego u grupi sa sudje-
ti uašanja osobito je značajno tzv. s1,IdjclovatcJjsko lovatcljskim modeliraniern.
li modellranje ("p~rlicipatorv. modeling''), Osniva se Mcichcnbaum također koristi sudjelovateljsko
LI na učenju kroz kombinaciju promatranja r sud- rnodeliranje t
u svojoj samoinstruirajućoj terapiji:
jelovanja. Npr. Bandura i sur. (1969) vrlo su ga npr, impulzivna djeca: koja su prornatrala model
uspješno' koristili za tret iranje lobija. Prvo su oso- koji govori što radi sama su zatim radila uz samo-
e bama koje su se panično bojale zmija dopustili da lnstruiranje naglas, a ilzadnjoj fazi biJa su upuće-
kroz, prozor- gledaju' modeJ LI - igri, sa živom- na da rade uz samoinstruiranje u sebi. '
neotrovnicom. Neposredno nakon.te faze modeli- Što reći u zakljJčku o teorjjama socijalnog
.1
m~l,i:'blii~~u::ohf~breni, da 'u fUkavlcama dotaknu učerija? Vidjeli' smo ~a teorije socijalnog :hčenja
zmiju.' Zafinr su vodeni da' idu i .dalje, te daporna- igiaju važnu ulogu u nizu različitih aktivnosti - od

J~ ~--

.. !
----------------~.--------~-
._-----_._._---- 141

usvajanja socijalno prihvatljivog ponašanja, učenja uglavnom zanemaruju kognirivnc procese koji sc
jezika, [);1 sve do učenja ernocionalnih odgovora i zbivaju pri učenju. Najvažnija je I.lI<tčajka kogn it i- ,.-
složenih kognitivnih i motoričkih aktivnosti. Čin-
jenica da se često sadržaji naučen i na taj način ja-
vnog učenja da ono rezultira općim znanjem. -I a-
kvo se znanje dobro prirnjeuju]« Ile SCil110 Ila silu-
L
vUa-tu i bez vidljivog odgovora koji bi odmah bio acije u kojima se odvijalo učenje, već i na širok
potkrijepljen, govori u prilog kognitivističkorn pri- raspon sličnih situacija.
stupu u objašnjenju socijalnog učenja, a protiv te-
Čuveni eksperiment! osnivača geštalt pxiholo-
orije potkrepljcnjn i teorije doticaja podražaja i
gije Nvollganga Kohlera na rnnjmunima. upis.ini li
odgovora koje smatraju da se ponašanje mora po-
većini udžbenika iz psihologije, pokazuju da i. kod
iaviti kako bi se naučilo. Dakle, čini se da je za so-
žlvotlula, a ne samo kod .ljudi, postoji učenje lIVI-
cijalno učenje važnije što očekujemo' da će nam
dom. Ono se: najčešće pojavljuje pri rješavanju
dati određeno učenje, nego da sami damo određe-
problema i ponekad sc svrstava li lo područje.
ni odgovor.
Osim učenja uvidom, za kognitivne teorije
Međutim, kako ističu WlIhitc i Payne (1992).
učenja važan je i fenomen prikrivcnog učenja; Na
još uvijek nema jedinstvene teorije koja bi dobro
primjeru stvaranja tzv. kognitivnih rnapa 1l10~e -se
objasnila 1>'Veopažene pojave u području socijal-
objasniti ta vrsta učenja. - Ililt
nog učenja, te se i dalje mogu očekivati komple-
pri
mentarni utjecaji kognltivisučkog i asocijacionisti- Jedno odr.pitanja koje je izazvalo žustru ra-
grli
čkog shvaćanja o pamćenju i učenju. spravu medu znanstvenicima bilo je kako učimo
II ~
snalaženje u prostoru. Prema biheviorističkoj t eo-
ori
riji put se pamti kao niz sekvenci podražaje il.~ak-
hn
~. Kognitivne teorije učeni' cija od mjesta do mjesta. Prema kognit ivist ičknj
iz
teoriji učenja snalaženje u prostoru osniva se na
jek
općoj predodžbi o niemu i znanju o vlastitorn Ire-
Za razliku od postupnog jačanja, odnosno nutačnom položaju li tom prostoru. Takvu opću I~il

slabljenja neke reakcije naučene uvjetovanjem, ri Il

predodžbu o prostoru zovemo kognit ivnom (ili
postoji i takvo učenje kod kojeg odjednom i zauvi- do'
spoznajnom) mapom. One Sl! šire od rnapa rOI re-
jek naučimo neku stvar. . Teorije učenja uvjetova- bnih da se od mjesta I\. dade na mjesto B na os- de'
njem u nastojanju objašnjenja procesa učenja S111
novi niza sekvenci podražaja - reakciju.
lot
zal

»Narnoj inu smetati, mama. §jeti se kako si došla do

nove pegle i novo« stroja za pranje rubjja.« »Zašto se toga nismo raniie sictile" ..
 !4X

4/

st:
'Č5 ~';-==i~~
_ .._.~. .'r--::?--:::-:'>,
~ -i

i-
i- (~fjEf~-~
i-

k
.J:V L ~ ~

:5
.>
li

li
.··-;;;;'-7~ ~'-:,,,,;-?,' .
.»> fr' 7. ~';~4"'~-\.\~"·:-".·
"'-.
li

[--4 [~ :._~.-L,~~[J-
C:
J:' -,.

Evo opisa jednog od niza sličnih eksperime- pa štakora bila je najvažnija za eksperiment. Kaci i
natn koji Sl! dokazali ispravnost kognitivističkog štakori iz prve grupe,' prvih deset dana nisu dobi-
pristupa tom problemu (Tolrnan, 1948). Tri su vali hranu nil cilju. Prvi dan su imali il prosjeku
grupe štakora učile prolazak kroz labirint. Ulasci deset pogrešaka I taj broj se smanjio na sedam de-
li slijepe hodnike brojali SlI se kao pogreške. Štak- seti dan. Od jedanaestog dana nadal)c dobivali su
ori i!. prve grupe nikada na cilju nisu nalazili hranu na cilju kao i štakori iz druge grupe. Kri-
hranu i bili su hranjeni jedan sat ~akon iznošenja tično opažan]e bilo je dvanaesti dan, tj. prvi dan
iz labirintu. Prvi su dan li štakori učinili li pros- pošto su našli hranu na cilju. BI1?j pogrešaka je
jeku devet pogrešaka i taj se broj neznatno sma- naglo pao na dvije i ostao je takav sve do kraja
njio - na sedam zadnjega, šesnaestoga dana ekspe- eksperimenta! Očito je da su štakori stvorili kog-
rimentn. Šta kori iz druge grupe uvijek su na cilju nitivnu mapu čitavog labirinta, i to im je omogu-
dobivali hranu. I oni su prvi cian imali ti prosjeku ćilo da dvanaesti dan uspješno riješe labirint.
devet pogrešaka. Broj pogrešaka se iz dana u dan Mnogobrojna istraživanja na ljudima potvrdila
smanjivao i zadnji dan je iznosio samo dvije. U su ispravnost kognilivističkog snalaženja u pros-
tom dijelu eksperimenta događaji su tekli prema toru.
zakonitost irna operuntnog uvjetovanja. Treća gru-

Snalaž enje uprostom korištenjem zemljopisnih karata

Ljudi povremeno koriste razne planove zgrada, kampova, gradova, odnosno geogrofske i automobilističke
karte, li planovi J karte daju OPĆII sliku o nekom prostoru ako pos/oji znanje o lome kako ih koristili. Znamo da
su neki ljudi vješti u lome. da si dobro predočavaju pravac u kojem trebaju krenuti, gdje se nalazi neki objekt I
si., dok su neki drugi najčešće "izgubljeni u prostoru" (u pravom smislu te riječi, u Ile u smislu korištenja ove fraze
1/ slengu za oznaku smušenosli). Dakako, za plemena lovaca inomada smisao za orijentaciju uvjet je
prd.iv/javanjll, ali i moderni čovjek Zapada često Ireha lu sposobnost u vrlo razl/Nt/m situacijama. Sumtrajućl
jo,~ uvijek rijetke radove u lom području, Korlowski i Biyant (l077) navode "muke:' ljudi s lošom orijentacijom -
od gubljenja pri izlasku iz kazališ/a 'iIi podzemne ietjemice, do intenzivnih negativnth emocionalnlh slanja iras;-
vanih detorijentacijom.
 J
149

jr

" •.:I('nc'waćaj se više pitati za put!«

Thorndike i Stasz (1980) su se bavili individualnim razllkama u sposobnosti sijcčaui« rnanja /I okolini
putem proučavanja geografskih karata. Ispitanicl su trebali što bolje zapamtiti dvije jednostavne karte kako bi ih
kasnije mogli što bolje reproducirati. Autori su uzeli lspitanlke sa i bez iskustva u radu s kartama, le našli vrlo
velike interindlvidualne razlike: u petom je pokušaju najbolji ispitanik imao 100%, o najslabiji tek 19% točnih
podataka. Prethodno iskustvo nije bilojamac uspjeha. Analiza verbalnih lzvještaja pokazala je da se uspješni od
neuspješnih u učenju zemljopisnih karata razlikuju Ila tri načina:
al raspored pažnje: uspješni su podijelili kartu na nekoliko dijelova (površina) i za lim ,\'11 usmjerili svu
požnju na određeni dio karte, o prelazili su no novi dio tek kad su prethodni dobro upamtiti. Neuspješni su koris-
tili difurniju, više globalnu strategiju !I nastojanju do odjednom nauče cijelu kartu;
bi strategije kodiran Ja: uspješni su koristiti vizualno prostorno predočavanje za kodiranje, o neuspjesni \ler-
bolno ponavljanje i ostale verbalne mnemotehnlke;
cl evaluacija: uspješni SlI se češće od neuspješnih preispitivati i zatun ponovo 1I.1·111ieml'(JIi
!,oil/iu na dio
karte koji nisu naučili (napomena: nameće se zaključak da i li ovako specifičnim zadacilll(/ porncenja izrazi/o
vrijede zakonitosti uspješnog učenja, o kojima se opširno govori II poglavlju o načinima učenja ),
U drugom eksperimentu autori su ispitali efekte upućivanja ispitanika u bolje strategije kodiranja kara la.
Ispitanici s visokim rezultatima na testovima vizualnog pamćenja imali su znatne koristi od IrIkvog treninga, dok
ispltanlci sa slabim rezultatom na testu vlzualnog pamćenja nisu imali koristi. Dakle, ni prethodno iskustvo; I/ili
trening uspješnim strategijama kodiranja nije bio dovoljan jamac za uspješno učenje karata. All/ori raključuju da
je dobro vizualno pamćenje preduvjet za uspjeh u ovakvom zadatku.
Smisao za pravac, snalaženje u prostoru i kognitivne mape medusobno su poverani psiho/",'k i konstrukti, od
kojih svaki ima svoje posebnosti. Empirijska lstražlvanja o snalaženju II geografskom prostoru bavila su se ili
sposobnošću do se zadrO orijentact]« w vrijeme kretanje ili sposobnošću da se pokaže pravac odrcdenih (dakako
nevidljivth} clljU\.oai II{lCI10jUl,l'u!;egcoJ:I'lp:vkekm'(l!,Howard i 7'e.mjleIUJII''',U.to.l!l!! JlI?~vl!(ilit:!J:clukl!ii811("HII-
mttn spottatorientation", Ne\l-;Yol'k:-Wiley. 1966). Tolmnn ( 191{;) l(l Opf!/,((ciOllallludefiniciju kognitivnih ruapa
~on:Sli'!pravo sposobnost da sepokaže pral'ac nevidljivog cilja.
Iz svakodnevnog Iskustva znatno da postoje velike razlike medu ijudima u njihovo]sposobnosti orijentiranja
1/ prostoru. Psihologija se bavi kognitivnim mapama i eksperimentiranjem 1/ području orijentiranja, o laici
ISO

najčešće govore () smislu za pravac. Kozlowski i Bryant (1977) na osnovi intervjua zaključuju da:
o I gotovo svatko rado daje procjenu vlastitog smisla za pravac;
bi pojedinci su ilijako zadovoljni ili vrlo nezadovoljni svojom vještinom orijentiranja /I prostoru, ; navode
čitov niz primjera za promašaje uzrokovane tim nedostatkom. Dokle, radi se o izrazila dvodijeinoj (bipolarizira-
noj) podjeli II implicitnim vjerovanjima {judi o njihovim sposobnostima snatoženja u prostoru, premda je II
populaciji ta sposobnost vjerojatno zvonoltko raspodijeljena. Naime, sposobnosti, kao normalne osobine ličnosti,
u populaciji najčešće imaju rvonoliku raspodjelu.
U eksperimentimo koje su zatim proveli ovi autori nalaze da se objektivne mjere spacijalne orijentacije
podudaraju sa samoprocjcnama ispitanika. Ispitanici s dobrim smislom za pravac bili su bolji u pokazivanju
nevidljivih ciljeva (istaknute <grade) u poznatoj okolini od onih sa slabim smislom za pravac. U novoj okolini
(labirint) nakon kratkog iskustva U kojem potreba za orijentacijom nije bila naglašena, ispitanici s različitim
stupnjem razvijenosti smisla za pravac nisu se značajno razlikovali u točnosti zafnišljanja površine. Međutim,
nakon dodatnog izlaganja istom labirintu, uz naglasak na važnosti orijentacije, dolazi do razlike. Tako kod ispi-
1011il((( s boljim smislom ul pravac dolazi do povećane točnosti u njihovom zamišljanju površine, Šlo nije slučaj s
ispitaniclma sa slabijim smislom za pravac.

-----------------:---.~-~-.--~
 151

Kao što je li deflniciii učenja već naglašeno, 3. 6. Zaključno o učenju

dio naučenog ponašanja ne koristi se odmah, već
postoji kao mogućnost za rješenje nekog proble-
ma kad se za to pojavi potreba, Prema kogniti- Opstanak vrste, kao i SV;lkLO jedinke te vrste,
vnim teorijama učenja, stalno učimo, nastojimo na najizravniji način ovisi o sposobnost i učenja,
pohran iri što više informacija, jer nikada ne Kao što smo vidjeli, postoji niz različitih obl i ka
znamo kada će nam neki podatak zatrcbati, Te se učenja. U cilju objašnjavanja njihovih najizraz.it iiih
teorije najviše bave problemima učenja govora; zakonitost! suvremena je psiho logijn razvila niz
stjecanja pojmova (na primjeru "našeg turista" na teorijskih prist upn. Kad sc istražuju zu k o nit ost i
Bliskom istoku vidi se kako je to nekad bolno); različitih vrsta učen]n, kod filogenetski različitih
učenjem složenih vještina kao što su to npr, pro- vrsta organizama, koje le {()IIIU po nek ad uč c ',il.

gramiranje. računala, igre poput bridgca ili šaha; različitih motiva (dobiti pozitivno potkrepljc nje ili
Slik"
kognitivnim maparna, procesima učenja pri rješa- izbjeći bol, te radi li se () int rinzičuoj ili ck- ranost
vanju problema itd. strinzičnoj motivaciji). nužno dolazi do razlika II

li vjeri,
111n v
Što se dogodilo s Helen Keller? 1.";
uvcl i]
i , iz nen
Pelog travnja 1877, godine Anne Sultivan je napravila dramatičan preokret LI obrarovanju svoje sedmo-
godišnje slijepe igluhe učenice Helen Keller. Evo kakoje Anne opisala taj događaj: "... Jutros, dok .1'(' liJlJivola",
htjela je znali kako se zove 'voda'. ,K,r;r!.želi znati ime nečega, ona u to upire prstom i mene tapš« po ruci . Ja sam
joj sricala riječ "v-o-d-a' i više na io,''nisam mislila sve do svršetka doručka ... (Poslije) otišle .1'11/0 do crpke gdje,
sam Heleni dala krčag da ga 'drži pod plpom. Dok]e hladna voda tekla u krčag, ja sam Helen! u slobodnu ruk u
opet sr/cola riječ 'v-o-d-a', Riječ kojaje uslijedila odmah iza osje/a hladne vode štojojje tekla preko ruke kao da
- GI
ju je premda. lspustlla ]e krčag I Slala kao ukočena. Lice joj se ozarilo nekakvim novim svjetlom. Nekolikoje
pula ponovila 'voda '. Onda se spustila na Ilo i upitala me kako se ono zove, pa je prstom tak nula u crpk u i
ogradu, zatim se naglo okrenula i upi/ala kako sejo zovem, Sricala sam jo] 'u-č-i-l-e-tj-i-c-o'. Cijelo vrijeme na
t:
putu do kuće btla je vrlo urbudena i naučila je [me svakog novog predmeta koje}!, se tak la, lako da je .1'1'0111
"il
rječniku za nekoliko sali dodala tridesetak novih riječt. ldućegjutra, kadje ustala, bilaje nalik u a k akvu blistavu
lo
vilu. Lepršala je od predmeta do predmeta, pitala je za svaki predmet kako se zove i ljubit« /Ile od puste radosti.
(II,
.. Sad sve mom imati svoje ime. Kamo god idemo, ona žudno pila kako se zove svaki predmet k ojetn kud k ucc
ilt
nije naučila ime. Jedva čeka da la imena ponovi svojim prijateljima i spremno uči svome govoru ,\'I'IJk()!~1IIII/
III,
koga naidemo. Cim ih može zamijeniti riječima, odbacuje znakove igrimase kojima se dosad služilo, (I stjecanje
svake nove riječi pruža joj najživtje zadovoljstvo. J mi primjećujemo da jo] lice svakim <10110117 postaje .\'1'1'
flO
izražajnije. "(citat preuzet iz E. Cassierer: Ogled o čovjeku. Zagreb: Naprijed, 1978, sir. 52-5.1),
kd
U trenutku uvida Helen je naučila da su s/ova otkucana prstima ključ za oslobadanjc l!jezill(J uma od UI/(),'~ li)
stoje kasnije nazvala zatvorom lame i tišine. Helen nije bila oduvijek u tom za tvoru , Bila je bistro i veselo dijct«, ra
kojeje II dobi' od jedne godine već dobro hodalo j počinjala govorili. Kao posljedica vrlo visoke temperature LI kfi
dobi od devetnaest mjeseci ostala je potpuno gluh a i slijepa, Kad ju je Anne upoznala, bilaje rardražljivo dijete,
koje se i zbog najmanjeg povoda znalo žestoko rarbjesnjeli. Do gore opisanog događaja AllIJe nije došla lak o ..
iakoje Helen brzo počela imitiratt znakove kojejojje učiteljica sricala u ruku, nije poverivala le rnak ove s objck-
O/i
tima koje su onisimbottrlrati.
.
Drugi primjer znnčnjnog I/čenjn-mddpm dogodio SI? na ovoj način: Anne]e opazila kako Helen pokušava IJO-
praviti pogreJku li nizanju zmjh i 'kako[e prliom svu pažnju poklonila lom pokuša]«. /jnlleje tad prstima na pr;

Helenino čelo, "otkucala" riječ 'm-i ..s-I- ~'. Toje bio pni pokušaj Anne da Helen potluči nekom apstraktnoin po- ok
jmu. Do uvida je došlo odjednom i Helen 'je shvati/o daje ta riječ oznaka z,;
proces koji se 11/)1'01'0 zbiva» u njezi- s/I
noj glavi. Helen nikad nije zaboravila šio je naučila log trenutka. - ,
SJ -----.--------------~-----------------------------------------
teorije učenja sve više proži maju, nadopu nj nju
U.,pjc li li učenju međusobno potiču na razvoj.
Za teorije učenja postoje dva temeljna pita-
nja. Prvo je pitanje vrijede li neke zakonitosti
c, učenja za sve biološki različite vrste, ili su speci-
fične za pojedine vrste. Tim se pitanjem najuže
bavi komparativna psihologija. Sve je više poka-
ih zatelja da učenje određenih vrsta, kao i učenje
iz
li
h
/ povezanosti određenih podražaja i odgovora kod
različitih vrsta nije tako generalno kako se često
smatra. Vrste se jasno razlikuju po podražajima
r 'Uaiina molivltcijc. koje mogu perclplratf I akcijama koje mogu lzve-
li .. sti. Kad. je riječ o učenju, opažalu se razlike: u
Slik",Ji. 6. I. Uspješnost učenja ll:nlnkćUi:razjl1~motivi-
ranost i . . . ';brzini kojom uče, kao i po krajnjim dometima
složenosti učenja pojedine biološke vste.
Drugo je pitanje Vrijede li zakoni utvrđeni: za
uvjcrljivoxti pojedinih ·objašnjer.ij~.';,pće- '" Jedan oblik učenja i {za neki drugi oblik učehja
;tcorijskih;
111<1 vrsti učenja, vrsti org'ln:izi:ll~'fy~sti'~inotlVacije : (bez obzira radi li. se ;O ljudima ili pojedinim vrsta-
IIvclik'lY ovisi ~koja:Ćc '1~o'rijh dominirati. Stoga ne ma životinja). To se ~itanje odnosi na samu gene-
izncnndujc .da se ,li .oPj"š.nj~njl;L učenja. ..flLz..!ipite i i ralnost zakona učenja~

Generalnost teorija učenja

t.orcn; (1965) je 111'('0 vaŽlI1I pojam za problem generalnosti teorija učenja - "ponašanje tipično za vrstu"
(':~l'('('i"s typicot bchavior"), kojim se danas objašnjava niz etoloških i eksperimenta!nih nalaza. Na primjeru tzv.
"instinktivnog otklona" ("im/indve drift") to se može pokazali: nakon obuke o tehnikama operantnog uvje-
tovauja 1/ Skinnerovim Iaboratorijim a Keller i Marian Bre!and (prema Wilhite i Payne, ]992) počeli su profesion-
olno 11'('11 ira/i životinj« <.11 rcklame, cirkusc i TV-programe. Postigli su niz uspjeha s vrlo različitim vrstama život-
inja, (Ili .1'11 povremeno njihovi veliki napori završavati neuspjehom ifrustracijom. Npr. trenirati su svinje da
ubace veliki drveni novčić u veliku kasicu-prasicu radi reklamiranja novih bankovnih pogodnosti. Svinje su
naučite da uzmu novac, ponesu ga nekoliko koraka i ubace u kasicu-prasicu, nakon čega su bile pozitivno
potkrijepljene hranom. Ali nakon nekoliko tjedana svinje su počele umjesto nošenja i ubaclvanja novčića II

kašu:n- prasicu njuškom gurali novčiće, kao da ruju u potrazi za hranom. Premdaje to ponašanje odlagalo pozl-
tivno potkrepljenj«, svinje .1"11 pok arivale izuzetnu upornost u rovanju, Kad su umjesto svinja pokušali uvježba/i
rakune W istu reklamn, oni .1'11, umjesto da ga ubacuju u kašicu, novčić dugo stavljali unutar i izvan proreza
k asice-prasice i trljalijedan IHJVtić o drugi kao da ih peru (napomena: rakuni svu hranu peru prije nego što je
pojedu. Možete zamistit, kako su ljut! kad nakon uspješne krade kockica šećera od izletnika. pranje završi
nestankom plijena u vodi). Sto su živo/inje bile gladnije, problem je bivao sve veći, jer jedan od zakona koji
općenito vrijedi pri učenju jest daje uspjeh nelinearno povezan s motivacijom, kao š/oje prikazano na slici 3.6.1.

Dakle, preniska, al! i previsoka. motivacija-ne dovode do najvećeg uspjeha u učenju. Budući da su rovanje i
pranje
okolnostima
inslillkiivt/e
naučeno
radnje,
ponušanje.mož
Brelandi su'. li veli poj~~"

e otkloniti
. instinktivnog
.
prema instinktivnom
otklona, kako
ponašanju
bi ~kazali
(napomena:
na to da se pod nekim
rakuni su svojim in-
stinktivnim ponašanjem napravili savršenu reklamu za banku koja je spremna "oprati" nečiji novac). Na osnovi
I(),~ i slični}: prill!i:'~:a {I(}kIlZIl/~ se da s~ -;'oz,ike 1;I~d~ vrst~;1O p~i učenju i le kako v~i.ile.

~"
• - _lO'
 iS.\

Načelu generalnosti učenja suprotstavlja se i opažunje da nisu svi podra iajijed» Ilko podobni ,:O iZl/zi pU/IiI!
određene vrste uvjetovanih odgovora. Npr. u poznatom eksperimentu Garcie i Koellinga (I !J(6) štakori su dohi-
vali za piće dramatiziranu vodu iz.posuda koje su bile povezane s električnim uređajem kojije svaki pili kod .\'11 Sur
pili proizvodio klik i bljesak. Dio štakora je ~a vrijeme pijenja dobivao elektrošokove. Ostali ,1'1/ bili ozračcn! X-
zrakama ili su bili otrovani, š/oje u oba slučaja izazivalo tešku mučnim/nakon nekoliko sali, Dakle, svi su štak- ŠI'l
od!'
ori za vrijeme pijenja doživtjavali bljesak i klik, ali su posljedice bile rarličite: bol i strah, ili mučnina. Kako hi
je 7.
odredili koja je vrsta upozoravajućeg podraiaja postala averzlvna, u drugoj sufarl eksperiniento štaknriina doli
mogućnost izbora između aromalizlrane vode bez.ktlka i bljeska, ili nearomatizirone vode uz klik i bljesak. Rcznt-
tat je bio fascinantan: štakorl koji su doživljavali lak TJ prvojfazl eksperimenta irbjegovatt su .1'(11110 ncaromatit.i-
ranu vodu kojaje imala klik I bljesak, Znači, svjetlo i zvuk su poslali izvori upozorenja, ali ne i okus vode. ,YII-
protno je opaženo II grupi u kojojje bila Izazvana mučnina: irbjegavali SIJ aromatiziranu VOdII, kao da int 'l'
rgadila, ali np. i vadu pračenu bljeskom i klikom, '
.Nataz ]e vrlo logično objašnjiv s ekološkog stajališta: otrovanost i treba poverati s OkU.I'OIll, kako hi .1'('
··'·ubuduće izbjeglo trovanje, li strah koji omogućuje bijeg h. opasnosti treba povezali s vizualnom p()ja vom ilili
zvukovtma dolazečeg predatora. Znanstvena primjena rezultata ovih eksperimenata, koji kod ljubitelja iivolil!ia
zasigurno lzarivaju .gnušanje I osudu, ipak daje opravdanje za njihovo provođenje. To se može potkrijepili niže
navedenim primjerima s ljudima oboljelima od raka i s opstankom ugroženihživotinlskih vrsta.
Bernsieill i Webster (1980) opazili sk
uvjetovanu odvratnost na određen? okus sladoleda nakon k emoterapijc
. 'koja'k"adpac(;enata''1zazlva mučninu, Pruženo objašnjenje, kojeje većina pacijenata u cijelosti shvatila, nije-
puno pomoglo da se i dalje ne osjeća odvratnost prema određenom okusu sladoleda. Uvjetovanje uve vrste m,;že
.. objasniti gubitak apetita većine pacijenata pod takvom vrstom kemoterapije - očito se radi () našoj biološkoj
pripremljenosti. Uostalom, iz svakodnevnog života znamo da mnogi ljudi koji su se otrovali alkoholom kad StI se
prvi put opili, kasnije često više uopće ne piju alkoholna pića. Koliko]e averzija na okus hitna za preživlja vanje , poj
pokazuje lijena lako uvjetovanje čak i uz medupodražajni lnteival od 24 sa/al nei
Kod ptica selakše rarvija averzija na boju hrane, nego na njen okus, jer većina ptica trati hranu viruolnont kol
pretragom, a ne čulima okusa i njuha. Budući da ratarima nakon sjetve ptice znaju pojesti velike količine sje- npi
mena, kako ih ne bi morali zbog toga istrebljivati, onda sejednostavnim postupkom bacanja Ila orauicu prije
Nn
sjetve manje količine sjemena obojenog u neku neprirodnu boju s dodatkom otrova koji izaziva mučninu može
sve
razvili kod ptica izbjegavanje jedenja (za vrijeme prave sjetve) Ineotrovanog sjemena, ali obojenog 1/ lu boju, Sve
op-
ovo pokazuje kako različiti podražaji nisu jednako pogodni za neku vrstu učenja.
dol
Daljn]! vO'ŽU!I nalaz, koji proturječi pr),9jl~i({njll !I!,ccvaiećill načela lIi"cnj(ljc ItV. utiskivanje ("illprilllillJ; ").
Davno su Ijud! /JoiJiIi do aka patko I<,!,ini koko.yiimjajima. kodse "ilići hyaTi> odu ru putkom II VOdII, odlJ(),\"IIO dn
ako kvočka hJegJ1ctlačite, aut trče ZLI njom ·i kljucaju. Komad Lorennje sustavnim promatranjem utvrdio do un
kod pojedlilih životll!iski/i P/wta j1Ds/ojiicf/t1l1 kritičan per/od /I kojem mtadunci plI/plIno imitiraju IJlJII{f.fOJ!ic
"majke", (J f0111pertodu bitn tko //lože zamijenili mujku ! predstavljati urorak ponašunjn k'!iL' ~(' ufisA,U·" /I
ponosan]« mladunaca. RudluV do sc ta pojava javlja samo kod manjeg. Imya /.ivOfirl/skf!r vrsta i !Jut!,,<'i da \'.
lavlJa II vrta kratko»: per/odu 'r!ihIlVff f.il'off(. proulljecigenerolfl()Sfi načekr učenja. Podsjetimo S(' tlu isto vrijedi i
za kritičn! petiod koji posto]! Za učenie elevallJa· kod nekih pjevica - ako li {om period« JIemaju model po j(.qjcm
uče pjevati, nikad kasnije ne nauče pjev svoje vrste.
Biološka pripremljenost također se navodi kao argument protiv opčevažečili načela uče/ria, 011(1 je genetski
uvjetovana, baš kao i utlskivanje, Priroda kao da je pripremila svaku vrstu da lako uči n ajhitui]e 0'.0
preživljavanje. Vidjeli smo da štakori i ptice lako uče određene povezanosti. Seligman (1970) uvodi poja»:
pripremljenosti kao kontlnuum koji ide od protupripremljenostl, preko nepripremljenosti pa rto pripremljenost).
Tabelarno se razna prethodno opisana ponašanja mogu smjestiti na kontlnuum pripremljenost! na sljedeci način
(tablica 3.6,1)
Watson i Rqvner su uspjeli uvjetovali .strah bebe. od štakora upotrebom jakog zvuk« uparenog s IJtHII votn
štakora. Medutim Bergman (1934; prema Wilhlte i Payne, ]992) nije uspio uvjetovali strahjak itn zvukom nu!
kod jedne od petnaestom beba kad je koristio nežive objekte umjesto štakora kao uvjetovani podraža], premda su
bebe plakale i vrlštale nakon jakog zvuka. ču«
se da postoji biološka pripremljenost da lakše rarvijemo strah orl '
živih bića nego od neživih stvari, što je osobito bitno za objašnjenje Itretman fobija.

:~
 TaiJlica J. 6. I. Scligmunov (1970) kont inuurn pripremljenosti

Supioluu pripremljeni Nepripremljeni Pripremljeni

Šlah" i izbjcgnvuju Svinje ubacuju Štakori izbjegavaju

odredeni okus ako im novčiće za hranu određeni okus ako
ie lacinn šok imje izazvana
mučnina

Psi sline na zvono Rakuni peru novčiće

Štakori pritišću
polugu
Utiskivanje kod
pataka

Učenje, baš kao i pamćenje, nije jedinstvena
pojava. Ono ima puno raznih oblika, te je stoga
nereal.no očekivati da ga sc može objasniti jednom
kohcrc nt Ilom teorijom, kako su to priželjkivali
npr. Pavlov, Skinner, Huli, Tolrnan ili Guthrie.
Naime, teorija koja hi htjela clegant no objasniti
sve pojave li vezi s uče njem morala bi biti vrlo
općenita, a s druge strane, teorija koja bi htjela
dobro objasniti vrlo specifične fenomene u po-
dručju učenja bila bi Prcuska ! Stoga je razumljivo
du se danas u udžbenicima psihologije donekle
odvojeno, zbog svojih bosebnosti, opisuju tri nave-
dene grupe teorija' učenja. Sama teorijska obja-
šnjenja u sve tri grupe teorija kreću se od' suko-
bljavanja do interakcije asocijacionizma i .kogni-
tivizma.
I na kraju treba još istaknuti da, poput po-
maka od laboratorijskih istraživanja pamćenja ka
sve intenzivnijem istraživanju svakodnevnog parn-
ćenja u prirodnim uvjetima, u zadnje vrijeme se i
u !JUUl učju učeu]a upaža tuj pomak. Sve se više
sustavno opaža u prirodnim uvjetima, pa ako se i

Boles (7970) ukazuje Ila 10 da životinjske vrste imaju specifične obrambene reakcije - npr. štakori ili
gol{(h()vi bjež«. Sloga ih je> lako naučili da Izbjegnu najavljeni šok bijegom u kolo za trčanje ili skokom na
prečku, (J znatno teže da pritisnu polugu ili kljucaju svijetleći gumb, što vrlo brzo nauče kao instrumenta/no
P()I/(I.\~(/lIje
ZlI dolazak du hrane.
Meduttm I Vilhitc ; Payne (/992) smatraju daje preuranjeno napuštanje pretpostavki o postojanju općih
IJ(/(~('I(/ učenja, barem iako dl/go dok se ne preispitaju sve mogućnosti objašnjenja opaženih pojava. Tako npr. za
instinktivni otk/on smatraju daje /I bili došlo do pomaka od operuntnog na klasično uvjetovanje: hrana koju su
,1'I';'1i(' dobivale Ul ubočene novčiće u kasicu-prasicu istovremeno je imala dvije uloge. Piva je uloga pozitivnog
potkrcpljen]« (I operantnom uvjetovanju, koia je povećavala vjerojatnost ubacivanje novčića - šio su Rrelandi i
imali to cilj. Ali hranaje za/im preuzela Iulogu neuvjetovanog podražaje - tzozivala je klasično uvjetovanu reak-
ciju rovanja na 1I0Vc'ic',(;dl1()SII()pranja kod rakuna. Naime, novčić! su se redovito pojavljivali prije hrane, Tesu
niogti prellzeti ulog» uvjetovonog podražaja. Dakle, klasičnim uvjetovanjem moie se objasnili pomak od jedne
I'WC pOI1l;fal1ja k drugoj, bc; nopuštanja pretpostavke o opčenitosti zakona učenja.:
 156

uvode eksperimentalne varijable, radi se na takav

način da uvjeti ostanu što prirodniji, To vrijedi
osobito za teorije socijalnog učenja, ali i za sve
ostale teorije učenja taj je trend sve uočijiviji.
j

3. 7. Učenje, inteligencija i kognitivni stilovi

Nabavio neki čovjek papagaja i kako bi impre-

-sionirao posjetitelje-prvu 'što ga je naučio bila je
'r~ienic~: ';Tkoje?" Jednog da~a dok nije bio u kući,
. zvon ipoštar ipapagaj pita: "Tko je?" j poštar lju-
bazno odgovori: "Poštar. " Zatim dolazi do sljedećeg
. razgovora između papagaja i poštara, koje dijele
vrata stana.'
~':"'II1';'/~::\::;-':'p'a~~~?!"':!T~pje?'~ '. , -
U",;" --- P'6staf(strji!jiv,p;: "Poštar. u .
I '" :-; .:. .:t:;,
.-; .... ~).

Papaga/,. "Tko je?".

Poštar tmanjestrpljivo): "Poštar. " ,
, .
j

. ..Papagaj: "Tkoje'?'" j
Poštar (većjako nestrpljivo): "Poštar!"

Papagaj: "Tko je?" »Tkojači, taj kvači ... «

Poštar turla): "Poštarrr!"

Učenje i inteligencija
1kad papagaj ponovo pita: "Tko je ?"poštar pot- gen
puno živčano rastrojen pada u nesvijest. Uto se Koliko su inteligencija i lIČCI1ic usko povezani gov
vraća vlasnik papagaja, vidi čovjeka kako leži na pojmovi najočitije govori podatak da se u nekim
njegovu pragu i osupnu! pita samog sebe naglas: teorijama inteligencija definira upravo brzinom ic (
'Tko je?" i Isti tren iza vrata čuje kreštavi glas: učenja i/ili završnom razinom složenosti nauče- čija
"Poštarrr!" nogo To osobito vrijedi LI S!UČlVU definiranja intcli- teli
(Ila
()pi

Iko jači, taj kvači...

dol
Zli
Jijlisremologija (proučavanje Z!lGf!!n,)javUase vrlo rano u povijesti - sigurno tnamo da SII se grčki filorofi
bavili Ipitanjem kako ljudi stječu Zlumja. SP/manom i Aristotelom počele su rasprave o tome u duhu racional- ciic
, •..; .•.••!' I.! i" isli(.}iI;i .f!J]lpi!'i§lla(!.llmaicijl'I'O.U$l'Ixlnjt!1lI vijckulJioje <Jwi1.ajt)JIsukob empirista i nativista. Sukob asocijaci- ", , .L\, P

. - (miuha~i !uigllW!Jitmfl tipodJ'lii;illps!h(J(ogfjeučellia 1!)ilflIĆelJ{a dao]e nhk~fisniJi doprinosa. kn

'I"r~_: ,K'đd učenjaputem pokušaja i pogrešaka po Thorndikcu, Hulili i ostalim manstvenicima koji SII radili u
fnk
c ijc
-- .. ~ojr;viru.lJjiljollih.teorija,Jiolazi da.postupnog jačanja asocijacije. Po Tolmanu i ostalim autorima II okviru kogni-
tivnih Ieonju učenja, kod učenja uvidom i stvaranja kognitlvnih mapa odjednom dolazi do nove asocijacije.
. .
 Današnji modeli plI/I/(fe/u'o pretpostavljaju da se pohrane informacija i potraga za njima obavlja na
pnrulclan, o ne na serijalan način. Npr, 110pitanje: "Ikoje bio umiješan u kubansku krizu i nedugo zatim ubi-
jen?" većina c« ljudi odgovortt! - J. F. Kennedy. Među/im, isto Jako na pitanje: "Tkoje bio J.F. Kennedy?" većina
Ij!ldi {e 1'1'6: "Američki predsjednik, umiješali u kubansku krizu, nedugo ratim ubijen."
U skladu je sa starim nalazima Lashleya o akciji mase mozga i sve više empirijskih nalaza o tome da se
tragov, pohranjuju na paralelan način - kao hologrami su rasprostranjeni kroz mozak, a nisu pohranjeni /I po-
jedinačnim stanicama IJ/O(,t;U ili u presjeku neke dvije ili više veza. Međutim, ni pogled na mozak kao Ila veliki
l"/roj;::0 poralelnu obradu informacija koji će naučiti bi/o što ako mu damo dovoljno vremena nije sasvim
opravdali.
Naime, Ile stvaraju SI! sve asocijacije podjednako brzo i lako. Kao daje evolucija pripremila središnji živčani
sustav Ul vrlo brzo stvaranje nekih asocijacija - npr., kao što smo vidjeti, znatno se brže uspostavlja veza između
podrožo]« za čulo okusa i mučnine nego između podražaja koji proizvode šok i mučnine, Obrnuto vrijedi za
povezivanje svjetlosnih il(zvličnih podražaja sa šakom. '
Današnji asocijacioniram (koristi se i izraz "konekcionlzam n) smatra da veliki biojjedinstvenih jedinica radi-
no paralelan način - dakle istovremeno. Dok kod uobičajenih računala imamo dosječanje I (akoje adresirana
točna lokacija, tj. ako. se informacija traži s točne adrese) ili O (ako adresa nije točna), ljudsko dosjećanje je
često djelomično ifragnientarno. Adresiranje je povezano sa sadržajem (sjetite se primjera s Kennedye Zn), jer.
davanje dijela materijala izaziva dosjećanje i osla tka , ; , .
Dallas se u objašnjenju učenja i pamćenje više ne sJkobl.iavaju, već se asOcijtcionlzam i kogniltvtratn is-:
prepliću. Vidjeli smo da se neka vrsta asocijacije stvara lkoro pri svakom načinu "učenja - bez obzira da li se'
povezuju podražoj i reakcija (S-RJ ili dva podraža]a (SS), odnosno da se informacije u skladištima pamćen ja
povezuju Ila odredeni način (npr. lokacije i čvorovi), Međutim, naglasci i pretpostavke su drukčiji u ove dvije teo-
rije. I kognitivizam lI(Jj('e.fc'e koristi asocijacije u objašnjavanju učenja i pamčenja, ali za razliku od asoci-
jacionizma, naglašava važnost kognltivne organizacije koja određuje tok i način stvaranja asocijacija. Znači, ide
Sl' "irnad't jednostavnog objašnjenja stvaranja asocijacija, kao štoje lo npr. II klasičnom S-R biheviorizmu, u ko-

jem se ograničava Ila detaljan upis vanjskih uvjeta koji su doveli do stvaranja asocijacije. Kognittvisti smatraju
da se stvaranje asocijacija može 1/ potpunosti razumjeti tek kad se u potpunosti opišu i objasne kognitivne struk-
IUrei operacije krije lete LIosnovi učenja i pamčenja,

gc ncuc ;i.lvotlnja i djece prije! ncgo Što se razvije ruu o tempu kojim će se mijenjati sposobnost za
govor. učenje s vremenom, tj. hoće li pojedinac učiti brzo
I li teoriji inteligcncijc Cattella i Horna učenje i moći naučiti i složene postupke ili će biti obra-
il' o d vcl ik og z.nnču]a, s lim da je fluidna intcligen- tno. Prema drugima, mentalna dob je mjera koja
Čij;1 više povezana sa slučujnirn , a krlsraliztrana in- pokazuje koliko je pojedinac naučio, jerpret-
teligencija više sa iust itucionuf izirauim učenjem postavljaju da se učenje (široko shvaćeno kao
(n;Ij10111L'na: (luidnu i krisraliz.irnn a inteligencija su akulturacija) odvija uglavnom jedno!ično kroz vri-
()piS<1I1e \I poglavlju o pnmćcuju i dobi). jeme. U tom slučaju kvocijent inteligencije pred-
Tu o rct ič n ri sc obično spore treba li mentalnu stavlja u prvom redu trenutačnu mjeru sposob-
dob. kvocijcnt inteligencije, ili oboje, dovesti u ve- nosti za učenje.
zu s učenjem. Prema jednima, kvocijent inteligen- Unatoč metodološkim poteškoćama, eksperi-
cije je bila n za učenje. jer je mjera koja, stavljajući mentalni podaci o odnosu učenja i inteligencije
.l\.p~ln.\l,IU!le.n.lalnu i kronološku dob, pokazuje ka- .dosta su bogati. Do ~ada su najbolje utvrđene slje-
~() Sl' '~a:rvija intcfige nciju (koja je "ograničavajući" deće činjenice:
rn,klor sposobnosti za učenje). U tom smislu kvo- al izmedu inteligencije i klasičnog uvjetovanja
cijcnt . iliteligen~Uc prcdsruvlja rnnr emut ičku tvrd- ! nije nađena veza (s izuzetkom nekoliko radova iz
 15H
1:)1

bivšeg SSSR-a), ali je zato nađena povezanost in- bodova gube se «Izlike li IIsp!<'Šnu:;ti IIĆCllj;1 li run LI s'
tcligcncijc i klasičnog diskriminativnog uvjete- kciji inteligencije; vod:
vanja; dl
inteligencija visoko ko rc lita s učenjem ii;l Slo,
bi budući da kronološka dob ne korelira s početku učenja, a kud nek.i I)pCr,lcija pust,III,' brzi
učenjem (napomena: korelacija mentalne i krono- automatlzirana. inteligencija viši' ne igrn znučujnu i kl
loške dobi s učenjem praktično je jednaka jedno- ulogu; jetk
stavnoj korelaciji između mentalne dobi i učenja, ci inteligencija i učenje korcliraju lo Vl\e ~II) pau
od nosno ta korelacija ne opada znatno kad se pa-
rcijalizira kronološke dob) moguće je okspcrirncn- I. složenije ono sto treba nuuč u i. a na d e n a je uče:
talno varirati kvocijent Inteligencije "i mentalnu čak blaga negativna korelacija izmedu ruehani- ne n
dob. Obično su uzimane grupe iste mentalne do- čkog učenja jednostavnih zadataka i kvocijcntu in- non'
bi, ali različitog kvoeijentil: normalni li umno reta- teligencije u uzorcima visoko intcfigentnih osoba:
rdirani, U istraživanjima veze kvociienia inteligen- 2. veća srnislenost materijala (tj. kad ga se Uče
cije i jednostavnog tfiskriminativllog učenja, kad je može dovesti u vezu s ranijim znanjem), odnosno
mentalna dob držana konstantnorn, nađene su kad postoji mogućnost transfera. Također, ako je
značajne korelacije samo u slučaju kad je bila do- su
materijal hijerarhijski organiziran (u tom smislu
bro odabrana težina zadatka i' kad su se grupe gnit
da učenje kasnijih elemenata ovisi o usvojeriost i
znatno razlikovale po kvocijentu inteligencije; ovdj
. . prethodnih), a osobito kad postoji potreba za raz-
mac
el kod verbalnog učenja, ako nije postojao vojem optimalne strategije učenja, viša inteligen-
uzak raspon rezultata u zavisnoj varijabli (težina cija doprinosi bržem učenju takvog materijala;
zadataka) ili nezavisnoj varijabli (kvocijent inteli- 3. vrijeme .učenja ogruničc nije: t ret
gencije) nađene su značajne koreJacije između in- kog
4, učenje više u vezi sa sazrijeva njem , ŠlO već
teligencije i učenja. Ako je razlika u kvocijentu . "uže
po definiciji kvocijenta inteligencije mora biti u
iznosila 40 i više bodova, nađene su uvijek jasne Nu]
od ređenoj korelaciji.
razlike, za 20- 30 bodova male. a za manie od 20 U;.CI

nil il
Na:
pon
nosi
Što .v ponavljačima? DI Il
Mc
no
Djecu s poteškaćama u postizanju prolaznog uspjeha u školi klasificira se /I skupinu Ie\: ,lic,·c.I' /e.i"/.:(J('(I/J1(}
kog
u učenju i predmet su psihološke evaluacije. Naime; kad se ne radi o neuspjehu iZO{),(JIlOIIIcI1lOci(}1701Ilim ili psi-
hopatološkim uzrocima, ostaje da se ispitaju intelektualne sposobnosti te djece. Najčešč« SI! testiranje II! dje('(' pre:
provodi' \Vechslerov!m teslom inteligencije za djecu (IVISC-R). Većina autora je kod te djece našla \vlik pru! /I vno,
verbalnom kvocijentu inteligencije, o mali ili nikakav u neverbalnom kvocijcntu,

Ti nalazi pokazuju da se vjerojatno radi o slabijem funkcioniranju lijeve (dominantno verbalne} hemisfcrc se 1
mozga te djece, pri čemu postoje ispecifičnostivezane ur spol djeteta, Naime, kod odraslih mušk aracn s unilatcr svoj
alnim oštećenjem lijeve hemisjere dolazi do pada u verbalnom kvocijentu, li s oštećenjem desne hcmisfcre dolati Ion
do poda uneverbalnom kvocijentu. Kod tena oštećenje lijeve hemisfere najčešće vodi padu i II verbalnom i II ž...1ja
neverbalnom kvociientu inteligencije. Lawson i Inglls (O,S5) S1/ pokazali da sličan 11(/111<' vrijedi i 1.0 r(jI'CII. n<l
ltižno je upozori/rda dječaci dominiraju medu djecom s poteškoćama .'1/ učenju II redovnim školama linu: van.
ih oko 3:4). Zanimljivo je dn isti omjer vrijedi i za djecu s poteškoćama /I čitanju. Tu se o/;j(J':;'!iav(l iim« do trar
oštećenje lijeve hemisfere kod većine djevojčica dovodi do pada u ukupnim' sposobnostima, 1)0 le PI!{'O ':jel'oio/ kog
110S1 da će lokva djevojčica već ranije hiti usmjerenu II specijalnu školu, /e da neće pohudali redovi/II školu. - stru
 15X

Sve do sada navedeno objašnjava zašto i laici eracije kako bi okolinske podražaje pret vorio u
li svojimimplicitnim teorijama inteligencije jako smislene dimenzije. Te strategije Bieri naziva kog-
vode računa o brzini i krajnjim dornetirne učenja. nitivnim strukturama.
Sloga laici dijele ljude na "pametne" i "glupe" po Po Brovcrmanu (! %4) kognitivni stil prven-
brzini učenja (dihotomija je "sporo-brzo uči"), kao stveno treba shvatiti kao odnos medu različitim
li i krajnjem dosegli složenosti učenja - npr. neri- kognitivnim sposobnostima unutar pojedinca (na-
jelko čujemo ovakve izjave: "On nije dovoljno pomena: shvaćeni na taj način kognitivni stilovi II
pametan da lo nauči!" terminima faktorske analize predstavljaju interin-
Na pitanje utječe li inteligencija na brzinu dividualne razlike drugog reda utemeljene na
e učenj" ili brzinu učenja utječe na inteligenciju različitim odnosima medu funkcijama unutar po-
nema odgovora. Najvjerojatnije se radi o zatvore- jedinca). Messick (19.76) definira kognitivne stilo-
nom krugu intcrakcijskih procesa. ;ve u terminima kOJJl,(stelltJlih sklopova urganizaci-
"je i obrade informacija. Po Goldsteinu i Blackrna-
. nu (1978) kognitivni stilovi u prvom se redu bave
Učenje i kognitivni stilovi
strukturom, a ne sadržajem mišljenja.
; . "
Osim inteligencije, li najužoj vezi s učenjem
Prije uvođenja kognitivnih stilova u psiholo-
.su i lzv. kognitivni stilovi. Budući da je pojam ko-
j giju spominju se tzV..~kognitivne kontrole, koje sJa
gnit ivnog stihl manje poznat širem krugu čitatelja,
'u najužoj vezi s načinima percipiranja i parnćenja
ovdje će prvo biti dane najosnovnije "uvodne infor-
; i koje su na neki nabin bili "prethodnica" kogni-
macije o lom području kognitivne psihologije.
'tivnim stilovima, ;~ (
Donedavno se ličnost u psihologiji najčešće
Jedna od kognitivnlh kontrola je tzv. i1;jedn~-
tretirala u okviru dva široka područja: psihologije
čavanje - izoštravanje ("leveling - sharpening").
kognirivnih sposobnosti i psihologije ličnosti u
.; Gardner, Jackson' i ;Messick (1960) definiraju ti;!
- "užem smislu riječi" (ili tzv. konativnih osobina).
dimenziju kao' karakteristični stupanj do kojeg su
N<lgl;lšavillljt: da se radi o osobinama ličnosti u
trenutačni percepti i tragovi pamćenja u interak-
užem smislu riječi je potrebno, jer je i sklop kog-
ciji ili asirnilaciji s upravo nadolazećim perceptima
nit ivnih sposobnosti dio ukupne strukture ličnosti.
i tragovima pamćenja. Osobe koje u visokom
Naravno da je takva 'podjela umjetna, i postoji
stupnju asimiliraju nove informacije nazivaju
ponajprije iz didaktičkih razloga. K. tome, sposob-
"izjednačivačirna" i ta tendencija dovodi do maksi-
nosi i i osobi ne ličnost i u užem smislu riječi pove-
malnog pojednostavljenja kognitivnog polja. Na-
Lane su Ila vrlo kompleksan interaktivan način.
protiv, kod onih koji "izoštravaju" postoji maksi-
Mcdut im , sve češće se spominje i sve više dobiva
malni kornpleksitet i diferencijacija kognitivnog
na važnost i još jedna dimenzija ukupne ličnosti -
polja. Za procjenu te dimenzije koristi se Holling-
kognitivni stil, I upravo razni kognitivni stilovi
vvorthov test: nakon razdoblja prilagodbe na mrak
prcdstavljuju sponu izmedu kognitivnog i konati-
ispitanici . trebaju procijeniti veličine svijetlećih
vnog aspektu strukture ličnosti.
kvadrata rastuće veličin~, Postoji tendencija da se
l lipotetski konstrukt kognitivnog stila odnosi te veličine podcjenjuju, jer se javlja asirnilacija
se 11<1 način na koii pojedinac pojmovno organizira između percepta novUl svjetala s "tragovima od ra-
svoju okolinu. Taj pojam predstavlja srednji član u nije viđenih svijetlećih kvadrata. Oni koji izje-
formuli S - O - R, koji posreduje između podra- dnačavaju čine znatno veća podcjenjivanja u tom
žaja i odgovora. Kad ne bi bilo tog središnjeg čla- testu. B'erkowitz (1957) je proučavao vezu između
na svi bi liudi na potpu no isti način odgovarali na tendencije ispuštanja, detalja pri pamćenju - što
vanjske podražaje. Bieri (1971) ističe da je proces odgovara izjednačavanju, i rezultata na Barrono-
translorrniranja informacija osnovna pretpostavka voj skali preferenclje, za jednostavno prema, slo-
kogriilivnih stilova. On smatra da pojedinac uči ženom. Našao je značajnu vezu izjneđu izjeunaea-
strategije, programe i ostale trunsformacijske op- vanja i preferericije za jednostavno.
 160

-----------------------------_ _-_.159
.•.
Gardner i Lohrcnz (1%1) također su u po-
dručju parnćcnja i percepcije uveli dihotorniju na
one koji "izglađuju" (ili "poravnavaju'') male
razlike (Tevelers") i one koji "izoštravaju" dijelove
vidnog polja ("sharpeners"), prema terminologiji
koju je pon udio gestalt psiholog Wulf (1922.
prema Gardner i Lohrcnz, 1961). Wulf je us-
tanovio da pri reprodukciji vizualnih figuraJnih
jedinica ispitanici pokazuju dvije tendencije:
al izgladlti i1i.."zahašuriti" mala odstupanja od
kontinuiteta crta;
bi izoštriti, naglasiti uočljive detalje (kao kari-
katuristi koji ne crtaju čitav lik, nego samo važne koj
detalje). eru
(čc
Oni koji poravnjavaju asimiliraju nove infor-
i r
• macije 4sustav .pamćenja, a oni koji izoštravaju poput rigidnosti, netoleranI nost i na neod redenost ,
toč
konzistentno tvore visokodiferencirano pamćenje dogrnatlzama. kognitivne kornpleksnosri, iruegruti-
tlcl
i pokazuju nizak stupanj asimilacijske interakcije vne kompleksnosti i si., za problematiku učenja i
m~
nove-stare informacije. U jednom eksperimentu pamćenja od manjeg su značaja, te ovdje neće bit i
zul
na osnovi perceptivnog testa formirane su grupe opisani (napomena: više se o tim slilovirna naluz.i
zul
ekstremnih ispitanika po dimenziji poravnavanje- uZarcvski/1987 I).
isp
izoštravanje. Zatim je prvom ispitaniku iz grupe Za područje svakodnevnog pamćenju i učenja,
nasamo ispričana priča s 25 ideja, a on je nasamo
ne
pomoći djeci pri učenju, le za rnodifikaciiu pona- (bi
tu priču prepričao sljedećem ispitaniku, itd. (kao šanja, od najvećeg je interesa kognitivni stil koji sc
u igri "pokvarenog' telefona"). Petog ispitanika toi
naziva refteksivnost - impulzivnost (napomena:
ispituje eksperimentator. Rezultat je bio III : 79 rijl
mogli bi ga nazvali "promišljenost-brzopletoxt", ali
ideja' u korist onih koji lzoštravaju, čime je po-
budući da je engleski izraz "reflexivity-irnpulsivity"
tvrđena hipoteza o djelovanju te kognitivne kon- već uvriježen u psihološko] tcrmlnologiji , ovdje će
trole na procese pamćenja (Gardner i Lohrenz, se koristiti taj termin). Radi se o dimenziji s dva
1960).
pola (tzv. bipolarna dimenzija), ml kojih svaki 1111<1
U području parnćenja postoji još jedna di- svoje kvalitativno različite osobitost i. Treba l1,t~la-
hotomija: Gornulicki (1956) dijeli ljude na one ko- Sili da se radi o kognitivnom stilu i ne smije ga ~C
ji mijenjaju ("ehangers") i one koji sažimaju ("con- brkati s tzv. bihcvioralnorn impulzivnošću (napo-
densers") informacije. Nakon nekog perioda re- mena: hrvatska riječ koja najbolje opisuje lu uni-
tencije ljudi koji mijenjaju informacije u testu pre- polarnu dimenziju je "naglasi", a najčešće se mjcr i
poznavanja učinili su više grešaka komisije (pro- raznim upitnicima. Bihevioralnu lrupulzivnost je
glašavaju distraktorc zadanim informacijama), a uz socijabilnost druga "subdimcnzija" ekst ravert i-
oni koji sažimaju informacije čine više grešaka ranosti, U Knezović 11985/ može sc 1111 našem jcv-
"omisije" (propuštaju prepoznati prethodno zada- iku naći više o te dvije "subdimenzijc" ekstruvcrt i-
nu informaciju). To znači da oni koji pokazuju ranosti). Bihevioralna se impulzivnost odnosi. 11<1
sklonost ,jllij~ltialtiu iilfurroadja t:nodlflclrqJu tra- ponašanje u raznim socijalnim kontaktima, il (le

gdve pamćenju, dok oni koji pokazuju sklonost na rješavanje kognitivnih zadataka.
sažirnanju informacija ispuštaju detalje i kad treba Pojam (kognitivnu) rcflcksivnost-imputzivnost
zapamtiti veći broj informacija.
uveli su Kagan i suradnici (1964), a odnosi sc na
Kognitivnih stilova ima niz I JOŠ uvijek se brzinu donošenja kognitivne odluke LI uvjet inin
uvode neki novi stilovi. Poznati kognitivni stilovi neodređenost i. Najčešće se mjeri testom M FF' LI
 160

<)

">Hcj, pr ič.cka] malo ...<.

kojem treba usporedili svaki od 12 jednostavnih koriste seJ različiti Iabirinti i slični testovi, tj. gdje
erteža s nekoliko vrlo sličnih predloženih crteža god postoji "sukob" između brzine i točnosti rada
(četiri li verziji za djeeu, apel u verziji za odrasle) li razmjerno lakim kognitivnim zadacima.

i nači identičan crtež zadanom. Omjet brzine i
točnost! rješavanja tesla su mjera dimenzije re-
tlcksivnost - impulzivnost. lspitanici koji su iznad
medijana po točnosti (napomena: medijan je re-
zultat koji se nalazi točno na polovici 'niza svih re-
zultata poredanih od najmanjeg do najvećeg), a
ispod medijana po brzini kategorizirani 'su kao re-
[leksivni, il li obratnom slučaju kao impulzivni
(brzi i netočni). Brzi i točni, odnosno spori i ne-
točni ispitanici SlI rjedi i nemaju "svoju" katego-
riju. Osim testa M FF, Zli ispitivanje te dimenzije
Važno je lstaknuti da je dimenzija individual-
nih razlika rcllekslvnost - lmpulzlvnost u velikoj
mjeri neovisna o uspješnosti lntelektivnog funk-
cioniranja. Broj pogrešaka više je povezan s mje-
rama inteligencije (prosjek korelacija iznosi oko -
0.40), nego vrijeme rješavanja MFF (prosjek kore-
lacija iznosi oko -0.10). Naravno da treba voditi
računa o tome da veliki broj pogrešaka nije po-
sljedica slabog vida, nerazumijevanja instrukcije,
nemotiviranosti, umne zaostalosti i sličnog. '

Koliko SII velike razlik« izmedu impulzivnih i refleksivnih?

Evo još nekih zanimljivih podataka o razlikama između refleksivnih i impulrivnih osoba, l'elers i Bemfeld
(t M3) .V<' 1/0 učenicima drugih razreda osnovne škole muškog spola, prosjeka verbalnog kvocijenla inteligencije
tu! IlO /)()!/OI'O, karegorizlranih /I grupe refleksivnih I tmputzivnih po MFF-u, primijeni/( niz zadataka u kojima se
f.ohiij<'v(llosocijalno rezoniran]e. Radilo se o opisima različitih konfliktnih situacija za koje je trebalo reći kako
hi se reagiralo. Osim tipova odgovora, zabilježena su i vremena njihove latencije. Impulzivnl ispitanici odgovarali
.1"11 nešto brie od refleksivnih i češče su birali odgovore koji su se pozivali na autoritet, a refleksivnl su češće sma-

trali da .1'11 prikladni agresivni i natjecateljski odgovoru što je izravniji način pristupa problemu. Ta razlika u kog-
nitivnom stilu refleksivnih i impulrlvnih opaža se i pri rješavanju drugih vrsta zadataka. U tom; većini drugih is-
traiivanja nije nadena povezanost it.me(fu kognitivne i bihevioralne impulrlvnosti. Cihnv i suradnici (J9<SJ) is-
traiivot! su odnos izmedu refleksivnosli - impulrivnosti (preko MFF-a) i ttpltničkili mjera bihevioralne impulz-
ivnosti (odredenih preko EPO-a. Impulsiveness Scale i Stale An. \ieiv Scale). Nalaze blagu povezanost s
r
IIIJi";h'killl mjerama iutpulrivnostt i za vrijeme za broj pogrešaka. Slog'a autori Ističu da se mjere dobivene na
testovima /ipa M FF ne SIII(/II smatrali socijalnom anpulzivnošču, nego kognltlvnim -.stilom .
. (iargudio (19S4) je hjedllačio prema mentalnoj dobi uzorak lim no retardirane djece (kronološka dob >

itnosita je lt), J godin«) OI" urorkom normalne djece (i mentalno i kronološko dob bila je 6,5 godina). Zatim su

.··w.ww . _
 16

----------------- Itll mj
ral
obje grupe ispitanika rješavale M FF test i Piagetovu injem moralnih sudova - opisane su situ acijt: /I kojima /f!
VI"!
jedno dijele namjerno učinilo malu štetu, a drugo nenamjerno veliku štetu, (J radota]: djetetaj« donijeli mornlni
sud o rome Ikoje više kriv, Prema prosječnom broju pogrda ka i vremenu lntencije odgovora Ilije nad eno sta- stil
tistički značajna rarlika između dvije grupe ispitanika, Ispitanici se nisu razlikovali ni preli/o svojim moralnim jet
sudovima, jedino što su refleksivni donosili moralne sudove više na osnovi namjera, a manje 1111 temelju m:
posljedica, Zanimljivoje da nije utvrdena povezanost izmedu refleksivnosti - tmputzivnosti i moralnih sudova lli pa
ujednoj od ove dvije grupe ispitanika. isp
ovi
Kagan za kognitivno impulzivno dijele kaže da je češće, ili pak izražentje nemirno, ncspokojno, dislrakli-
btlno, preuzima ritik, gregamo je, ogrp.sivno i osvetoljubivo. Black I suradnici (1974) ispitujuci djecu od 4 do (, pijl
godina nalaze vrlo malo ZI/očajnih veza izmedu brzine li testu MFF i varijabli ličnosti, ali ~lJt()bro] pogrda" II koj
ima značajne relacije s dimenzijama ličnosti. Ispitanici koji čine manje pogrcJaka opisani .1'/1 k ao zdravi natjc- (li

catelji, spretni, empatlčnl, domišljati, atraktivni u interjoersonalnim kontaktima, pristupačni i rarutnni. lspitanici kir
koji čine puno pogrešaka preosjetljivi su, ranjivi, stalno nešto traže od okoline, manjka im samopourdanjc, po
rtgldnt su, osjećaju se zanemarenima i općenito uzevši nisu sretni (napomena: o i kako će biti ?). Sukladno 1)1'0111 111:

istraživanju općenito se pokazalo daje ditn~nziia refleksivnost - tmpulrlvnost više određena brojem pogrešrik:« bil
nego vremenom rješavanja testa, Premda je'ta dimenziju bolje operacionatizirana od večlnc ostalih kognitivnib tat
stilova, ipak postoje dv.ijemetodološke "nevolje": i: . .
afbtldući"da'stl-rvrijeme;Fbrojpog~ešaka pri rješavanju testova najđgšće približno normulno (rvonotiko) no.
. raspodijeljeni, oko medijana se n(llo'zj'najveći broj ispitanika. To znači da će lspltanici numerički vrlo sličnih nil
rezultata billsvrstani u različite kategorije. S druge strane, uzimanje eks(re}nnih grunn ispitonik a po postignutim na'
rezultatima ima za posljedicu ni; vrlo opasnih statističkih zamki; od
hI medijan je =: (I ~/:dni~sPjeŠnosti~rupe. (tj. nekad može biti i iV:flzilo visok ili nirak ) .V(O lI10ic i/nvrs/i SI1l
do nerealnog kategoririranja.' > ", ;.:, [ , .:.
gni
......••..••
-',. \~ I, ,.."I\~ :" ." _
đc:

Nagle i Thvvaitc (1979) su, radeći s učenicima teško perceptlvuo-rnotomo ponašanje i obratno.
trećih i četvrtih razreda osnovne škole klasificira- Drugi kognitivni stil Brovermuu naziva 'Jaka na-
nih u grupu onih s poteškoćama u učenju i grupu suprot slaboj iutomatiziranosti". 'Tnj se stil odnosi
onih koji nemaju poteškoće, našli da nema razlike na sposobnost izvođenja jednostavnih, repet itivnih
li prosječnom vremenu rješavanja MFF testa me- zadataka koja je manja ili pak veća nego što bi se
du tim grupama, nego da postoji razlika samo LI to moglo očekivali na temelju općih sposobnosti
broju pogrešaka, Zaključili su da djeca s flote- pojedinca (napomena: radi se o ipsativnirn rCZlII-
škoćarna u učenju nisu impulzivnija od normalne tatima - devijacijama uspjeha ispitanika li pojed-
djece, nego da imaju slabije strategije pri obradi inačnim zadacima od općeg uspjeha tog pojedinca
informacija, Learner i SUf. (1984) pokazali su da u bateriji zadataka). Zanimljiv je nalaz (Brovcr-
podučavanje djece s poteškoćama LI čitanju reflek- man, 1964) da LI uzorku osoba izjednačenih po in-
sivnim kognitivnim slilom poboljšava njihovo ra- telektualnom statusu i godinama školovanja o?obe
zumijevanje teksta. Zaključuju da djecu s različi- s boljom sposobnošću izvođenja jednostavnih za-
tim kognitivnim stilovima treba različito poduča- dataka (veća autornatiziranost) postižu viši profe-
vali (napomena: o tome će biti )oš riječi). sionaIni status.
Medu autorima koji se bave problematikom Posljednji li ovom prikazu kognitivnih stilova
kognitivnih stilova istaknuto mjesto zauzima Bro- je najpoznatiji i eksperimentalno najviše istraživun
verman. Sam Brovcrrnan (1960) je predložio dva kognitivni stil: ':"ovisnos("-nc()visllost o 1)()\jU" (lidd
kognitivna stila. Prvi naziva "pojmovna nasuprot dependence - independene c"). Mjerenje ovisnosti-
percopuvno-motornoj dominantnosti", a odnosi se neovisnosti o polju usko je povezano s defiuiciinm
na dobru uspješnost u novim i/ili teškim zadacima .tog' konstrukta;' a počelo je radovima Witkin« i
stvaranja pojmova, uz slabiju vještinu za novo i/ili Asha 1941<. godine (prema Witkin, 19XI) 11<\
161
mjcrcuju intcrindividualnih razlika pri percipi- tj. da postoji šira dimenzija dosljednosti u načinu
rauiu okornice testom ~tapa okvira (R FT), U lo kognitivnog funkcioniranja, Witkin i sur. (1977)
vrijeme Witkin je koristio termin "perceptivni uvode izraz artikulirano-globalna dimenzija kogni-
sti!". Test izgleda ovako: li zamračeuoj sobi osvi- tivnog funkcioniranja, No, i taj je koncept na-
jctljcui SlI samo kvadrarični okvir koji je po- pušten kao preuzak (Witkin, 1981), jer ovisnost-
mnknut ust ranu od okomice 28 stupnjeva, i štap neovisnost o polju ima jake veze s dimenzijama
puralc!a Il s ta ko pomaknut i 111 okvirom, Zadatak je ličnosti u užem smislu riječi, kao i sa socijalnim
ispit.uiik« dovesti štap u okomit položaj, ispitanici ponašanjem, te Witkin i suradnici uvode pojam
ovisni o polju, tj, osvijcrljcuom okviru, slabije us- psihološke diferencijacije, Dimenzija psihološke
pijevaiu u podešavanju okomice od ispitanika diferencijacije odnosi se prvenstveno na diferenci-
koji se oslanjaju na unutarnje okvire referencije ranje osobe na vanjsko i unutarnje, ili na 'Ja - ne-
(li ovom slučaju' pokreti očiju i glave) i koje Wit- ja". Ovisni o polju manje su odvojeni od okoline ,i
kin naziva neovisnim n polju, Pri zadavanju više se oslanjaju na informacije izvan sebe. Me-
početne pozicijeRFT"<I' tijelo može biti po- đutim, zbog poznatosti i popularnosti naziva ovis-
IlWkl11110 li istu ili suprotnu stranu od okvira ili nosi-neovisnost o polju i sam Witkin najčešće kor-
hiti uspravno, te se Ila tnj način dobivaju tri rezul- isti taj naziv, premdaiu novijim radovima ističe da
tata koji se kombiniraju li jedan. koristeći taj termin ipak misli na širu dimenziju
1'''E\i()'III~iJ'h';;'kog\'\;illi~nhg~·sli'l~ 'ovisi;osi-hcovis- . psihološke diferencijaci]«.
~. .
no§'l o'polju hihrje;'~ljetl~cil;'PNO j~' t6 bio 'de'kl-ari-"; Profesionalni i obrazovni interesi ovisnih i ne-
rad 'ilb~cept i;~rii stff;'Q;';iii1i'in' uyođe~jerii' EFT -a i -ovisnih o polju li skladu su s njihovim osnovnim
.. nala7.ciljem' poveza nosti EFT -:f s lest()vimaza interesima (napomena: li daljnjem će se tekstu ra-
odredivanje okomice dobivamo kognitivni stil ovi- di kratkoće koristiti izraz "ovisni" za ovisne o po-
snosi- neovisnost :o 'polju,'. Km.f 'se pokazalo da ko- lju, odnosno "neovisni" za neovisne o polju). Ovis-
gnitivnf stil' ovisnost- neovisnost o polju iina odre- ni preferiraju lnterpersonalne ineanalitiČke studi-
đcnu povezanost s intclcktivnim funkcioniranjem, je, neovisni obratno: Neovisni češće biraju mate-

Jo;; ponešto o mjerenju ovisnosti-neovisnosti o polju

Ottman je (/968) razvio porlubl fonnu RFT-o (PRFT) koji je zna/no podesniji za primjenu od orlginalne
I'('/'z.iie,jel'ne traži arlificijclne, skupe, i za neke ispitan ike zastrašujuće laboratorijske uvjete, Uspješno se koristi i
Zli islru ijvunja Ila djeci, II s liFT-om korelira izmedu O,80i 0.90.

Osim aparatnih testova IVitkin (1950) razvija test uklopljenih flgura ("embediledjigures test", EFT) na os-
novi rada (Ioltschutdta (1926). Zadatak ispitanika je "oslobodili" se utjecaju intetferirajučc okoline u tralenju,
[ednostovne figure, pa Sloga neovisni o polju bolje uspijevaju u tom testu. Postoje i audiloma i taktllna forma tog
testa, .~IO izmedu ostalog omogućuje i istraživanja na osobama oštećenog vida, (Soodenougli i Eagle Jl963) su
rarvili verzije EFT-a za djeni (CEF?).
l.ongitudinatno i transven alna istraživanja ukazala su na jako djelovanje dobi na ovisnost-neovtsnost o
°
JJO!iIl,Neovisnost polju osobi/o se snažno razvija između desete i trinaeste godine, a zatim znatno sporije do se-
damnaeste, kad više nema razlike u odnosu na odrasle (IVitkin i sur, 1954). Pojedinci u visokoj mjeri
'zadržavaju -istu poziciju 110' kontiriuumu ovisnost-neovisnost o polju kroz dob (Ti/itkin. Goodenough j Kaiji
1967), Na dnigoj .1'1"(1/1/' f.ivouiog 'ciklusa neovisnost o polju slabi (dotdstein i Blackinan, 1978), i štoje osoba
starija i slabijeg zdravlja, toje veći pad njene neovisnosti b polju (napomena: da blse utvrdila prava veza između
dohi i ovisnosti-neovisnosti p,po,!iu treba purcijulizirati mjere intetektualnog funkčioniranja, o kod s/arije d~ i
mjere pcrceptivnih sposobnosti, što nije učinjeno u sumira~im istraživanjima). ~
., -"
 I(

lU
Ul
hi
gr
IH'

C,\
lo
V,\
žn
izl

pr
eji
ra
kr
Tipičan zadatak za test ukloplienih figura (EFT): u svaki od donjih crteža je uklopljen samo jedan od gornji,h 5
jednostavnih crteža. Nađite ih! 0\

ve
matiku, eksperimentalnu psihologiju, umjetnost, će
polju češće pasivni, a neovisni češće aktivni sudi-
arhitekturu, strojarstva, elektroniku, a od medici- onici li procesu učenja, vieroiatno zbog svoje veće
111

ne kirurgiju. Ovisni preferiraju podučavanje u os- ui

sposobnosti da na nov način srrukturiraju in'!)r-.
'novhoj 'školi, kliničku psihologiju, socijalni rad i macije;
psihijatriju. Neovisni najčešće ostaju na tim studi-
3/ istraživanja o mehanizmu pot iskivunja pri u
jima i u tim zvanjima, a ovisni, ako odaberu neki
zaboravljanju pokazuju da postoji hlagH P0\,l·/.;!-
od studija koji preferiraju neovisni, često mijenja-
nost između ovisnosti o polju i namjcruog znbo ui
ju studij. Goodenough (J 976) je surnirao niz is-
ravljanja zastrašujućeg, neugodnog ili rabu mntc ri- sl
traživanja u vezi profesionalnih interesa, stvaranja
jala. Također Je ustanuvljeno da xc uvisnr lll:tll!" gl
pojmova, učenja i ovisnosti-neovisnosti o polju, a
'iil~ćajll snova, što je jedan od viI;lnih POKa!llll'!j;1 Ul
najznačajniji su sljedeći nalazi:
represije ~ri pamćenju. Budući dil so ll •••i~111 ,- il" li
1/ pri s.tjecar~i!l poimova složene podražaje pc- Uu viš so 'Hulno orljeutirani, [lllliIHVtjCJll' ,II dvW
rcepuvuom analizom treba rastavlti IHI kompo- hipoteze: SC
ncute 'liribula i pri lom stalno stvarali hipoteze O 1.1
a) pri nenHmjernoll1 učenju ovisni o polju za-
lome ŠIO je pojam, a što nlje. Tu vrstu zadataka
pamtit će više socijalnih informacija od neovisnih (I'
neovisni bolje obavljaju, jer nisu pod snažnim ul .• o polju; o·
jeca] lU lIajuočljivij~g atributa podražaja kao ŠIO
b) nagrade i kazne pri učenju bit će razlićirn si
SU to ovisni o polju, kQii zanemaruju munje ista- Il
efikasne li funkciji ovisnosti-neovisnosti o po I,i u:
knute znakove pri konstruiranju hipotezu o pojmu Č
za ovisne će biti efikasniji vanjski pot krcplj ivač i , a
i 7.<\10 teže r~ trukturtraju P('ljc u skladu sa zadar- Il
kom stjccanja pojn'lova; za neovisne su važni]] intrinzični motivi, t]. unu-
tarnje potkrepljcnje. n
2/ kod učenja postoje dva _n1ogu~a_R,fislupa pd SI
usvajanju TriformacU'a:' .. PIVR -hipoteza uglnvnorn je potvrđenu nizom istra-
sl
živanja. Superiornost ovisnih Ilije nud e na s.uuo li
a) pasivan, intuitivan, pri kojem učenik ima Il
slučaju kad j zadatak bio znpa mt it] upravo soci-
ulogu promatrača; U
jalne podražaje i situacije. To se objašnjava Iime
b) aktivan učenik, usmjeren na testiranje hi-
što neovisni poklanjsju znatno manje pažnje soci-
poteza. Niz istraživanja pokazuje da su ovisni o
jalnim informacijama, osim ako im se hnš In

------------ .......,.---- --- o

 IM

uputom Ile zada da zapu mte . U vezi s drugom Pojedinac ne samo što može naučiti koristiti
hipot ezom ustanovljeno je sljedeće: uz vanjske na- niz strategija za rješavanje problema, osobito stra-
grade za uspjeh ovisni i neovisni o polju podjed- tegija učenja koje su u skladu s njegovim kogniti-
nako su uspješni; negativni vanjski socijalni poti- vnim stilom, već može i naučiti kako se pomaći
caji više utječu na ovisne - npr. kad eksperimenta- prema kognitivnirn strategijama koje se ne. javljaju
tor kritizira rad ispitanika, ovisni slabije uspije- spontano, ali koje su primjerenije za neku vrstu
vaju, Il kod operantnog uvjetovanja verbalno ka- zadatka.
žnjavanje utječe na brže uspostavljanje reakcije Dosadašnja istraživanja (npr. Kogan, 197 I;
izbjegavanja kod ovisnih; kad se učenje odvija u Witkin i sur., ]977) upućuju na to da barem neki
uvjet ima i ni ri nzične motivacije neovisni su upor- od kognitivnih stilova različito utječu na lo kako
niji i nauče više, jer im je važniji unutarnji od ispitanici uče, kako nastavnici podučavaju, u.
vanjskog okvira reference. kakvoj su interakciji učenici i nastavnici i kako se
Istraživanja pokazuju da nastavnici ovisni o obavljaju osobni i profesionalni izbori. Osobito
polju radije biraju nastavu koja dopušta interak- velika potreba za utvrđivanjem korelata kogni-
ciju s uče nic ima, dok neovisni nastavnici preferi- tivnih stilova pri učenju leži u bipolarnosti većine
raju impersonalne situacije i orijentirani su više ka kognitivnih stilova, koja se odnosi na to da nepo-
kognit ivnim aspektima podučavanju. stoji pozitivan I negativan pol nekog kognitršnog
. :>ve cio sada navedeno pokazuje da izmedu stila, već da svaki pol ima određene prednosti
ovisnih i neovisnih o polj li postoji niz razlika u (napomena: kognitivni stil refleksivnost- irnpulziv-
vezi s profesionalnim interesima, učenjem i pam- nost]e iznimka: požd\jniji je pol refleksivnost). To
ćenjem, ali da razlike nisu ti korist samo jednih, znači da će različiti postupci učenja i podučavanja
nego su prvenst vcno li funkciji situacije u kojoj se biti različito efikasni čak unutar jednog kogni-
uči i materijala koji sc uči. tivnog stila, a da ne; govorimo o interindividual-
. ;
nim razlikama po dotninantnosti pojedinih kogni-
Umjesto zaključka tivnih stilova.
Messick (1982) ističe da bi važan edukacijski
Što reći li zaključku o kognitivnim stilovima i
cilj trebao biti razvoj i olakšanje fleksibilnog nači-
učenju'! Kao što se to jasno pokazalo kod osobito-
na mišljenja - naravno do stupnja do kojeg je to
sti pri ličcnju ovisnih/neovisnih o polju, i ostali ko-
moguće, kako bi se kognitivni stilovi pretvorili LI
gnirivui stilovi pokazuju određenu povezanost s
kognitivne strategije k.oj.e bi onda mogle biti se-
učenjem. Messick (1982) li vezi s tom problema-
lektivno i adekvatno primijenjene na učenje pre-
t ikoiu naglašava razliku izmedu kognitivnih stilova
ma zahtjevima zadataka. Tako bi se donekle re-
i kngnitivnih strategija. Kognitivni stilovi. javljaju
ducirala ograničenost i neprimjereni mentalni set
se /)e/. svjesne namjere ili voljnog izbora u vrlo ra-
uobičajenog načina razmišljanja odredenog pojed-
znolikim situacijama, dok se kognitivne strategije
inca. Naravno da pritom treba biti oprezan, jer
odnose Il~1donošenje odluke o tome kako učili,
pokušajem uvođenja novog načina kognitivnog
ovisilo cl sadržaju gradiva koje treba učiti i raznih
funkcioniranja mož~ doći i do pada u uspješnosti
situncijskih ograničenju. Nadalje, kognilivne stra-
učenja i izvođenja određenog zadatka u odnosu
tcgije su obično odabrane, organizirane i djelomi-
na izvođenje takvog zadatka korištenjem domi-
čno kontrolirane "gcncrulnijirn" dimenzijama kog-
nantnog, spontanog kognitivnog stila.
nii ivnih stilova, kao što je lo npr. holistička (uče-
11ir cjc linc ) prema serijalnoj strategiji učenja (uči
sc din po dio) i slično. Dok su kognitivni stilovi
st ahilni i razmjerno širokog utjecaja na različita
polil'učj;1 ponašnnja , strategije s~ promjenljive pod
utjecujcu: instrukcija i vježbe. ..
 Za najradoznalije još poneki podatak O ovisnosti-neovisnnsti II polju

Witkin isuradnici (1971) su ispitivali odgojne korelate ovisnosti-neovisnosti, ii. okollnske utjecaje na rarvo]
ovisnosti-neovisnosti kod djece. Utvrdenoje da se razvoj neovisnosti o potju moie pripisali odgoj« k oli]« poticao
istraživačko i nezavisno ponašanje, dok rigidna kontrola roditelja nad djetetom vodi razvoju ovisnosti. Ovisu! .\'1/
češće dijelili s/Mivaču sobu, o čak ikrevet s roditeljima, bili češće kažnjavani ta neposluh ili agresiju prema ro-
diteljima i autoritetu, dok su roditeiji neovisnih kažnjavati djetinjasto ipasivno ponašanje. Majk«: ovisnih su sc
miješate u sVQ(le i luče svoje djece s vršnjacima, dok su majke neovisnih pul/ale (/0 sali/II djcct: r!/dc te sukobe.
Slo je otac više uključen u odgoj, veća je neovisnost, jer je lada manja vjerojatnost da majk a provede
prezašlićujući odgoj koji pogoduje razvoju ovisnosti. Kroskulturalna istraživanja (npr. Witkin i sur.. 1(74)
potvrdila su le nalaze r no pripodnlcima ostalih rosa: što]e odgo] autoritaniiji I što st' više J/(/glfl.l'{/I'(/ socijalno
kat/formiranje, veća je ovisnost. Dakle, kognitivni sti! ovisnost-neovisnost u velikoj]e mjeri produkt raelik a /J .\'()-
cijaliracijsklm iskustvima, pa se pojedinčev kognitivni stil mate koristili za određivanje prirode socijaliracijsklh
postupaka uz 'koje je rastao, Coates, Lord iJakobovics (1975) našli su da su medu predškolskom djecom neovis-
nija o potju ona djeca koja su se više igrala sama u odnosu na djecu koja su socijalno orijentirana /I igri, Zanim-
ljivo je (la SII koci dfece popularnt]c djevojčice ovisne o polju, i neovisni dječaci, ŠIDvjerojatno ima veze.\' razvo-
-•...
l _
1,v,
jem.spolnlh. stereotlpu, Kod odraslih su ovisne žene popularnije od neovisnih] dok kod muškaraca Ilije utvrdena
:)\'(1;-,- H.;
, V1(1Č.t!.i!;~ir~z/ika. '.

- . .: Ovisni o polju imaju više prometnih nezgoda, jer gledaju samo prvi automobil ispred sebe, dok neovisni
,. ..• .;,.. gledaju v(.ife'unaprijed. i zato spremnije reagiraju. Praktičnije zaključak na temelju tog nalara da hi ovisne trebalo
posebno podučavati {vjetljati kako bise povećala sigurnost u prometu. .
r , Ottman, Goodenoughi Witkin (1975). sumlrajući niz istraživanja u'vezi ovisnosti-neovisnosti o polju i
" raznih socijalnih interakcija, navode sljedeće:
al manje diferencirane osobe pokazuju veću selektivnu pažnju za socijalne sadržaje, ŠIO se izmedu ostalog
manifestira na stjedeć! način: duže gledaju lica oko sebe i bolje ih pamte: više pažnje poklanjaju verbalnom ma-
terijalu i socijalnim konotacijama; pnlagodavaju tempo govora sugovorniku; više uzimaju 1/ obrir mišljenje:
drugih pri definiranju vlastitih stavova;
bi kao i kod većine varijabli ličnosti postoji veća inteipersonalna prlvlačnost zo osobe slične radile ovisnosti-
neovisnosti o polju (npr, Između nastavnika istudenta. terapeuta i klijenta' i si). Osobitoje tajfenomen izražc» u
nastavnom fi"(JC(!SII OVi/kin i sur., 15>77)što-Ima Q1fIČtUllc reperkusije na efikasnost nastave, kao i na ocjenji-
vanje: ovisni studenti bolje Se <;tdnf.u ; usvajofu-grads: kail]« i nastavnik ovisan o polju, i obratno; ovisni IW.\'-
tavnici paztfi!'/!iic ocjenjuju nvisne .'In/tle/1/e iobratno. Autor! preporučuju nastavnicima da nastoje utvrditi kogni-
tivni stil studenata i za tlm prilagoditi vlastiti kognitivni stil studentima, kako bipovećali efikasnost podučavonja.
Uz.dkliuc'lIt'm razmatranjtma o dimtlllzlji ovisnostl-neavisnosti o polju IVilkill i suradnirl (1')17) fwf,11 dll ii',
evatuacijski gledouo, la dimenziju neutralna (napomena: dok lo razltčit» sposobnost! ili pil!()I(),~ki /..pilo,f\'lIijak
tori niSII, r). poželjllije su što više kognttlvne sposobnosti i ,(fo ma/ue i.~f(/if!lw /lalO/uSke konauvn« t)",,/>im:j,
OVIsni o {JuUl/uvožava.iu mišfie.njedruJ,:ilt, os/etljivi:!.u JW!lOcij(111I1! znakave, tntapersanalnos« oriienttrant, :tfwi·
maju sc za druge, žele bill II dru§tl'tl, čl'lkjhJčki bltskxnn (tlpr. u eksperimenttma $jedaju bliie ~'k\1l('timeilftli'onl j
ostalim ispitanlcimn nego neovisni) i emocionalno su otvoreniji. To im sv/.' omogućuju .\'tINj"/III: vjt!lliNI' koje su
slabije razvijen» i ~ieđe'se lspoljavaju kod neovisnih. S druge Sfi'(!III!, 1/(I(",iSIl; ,yl/hO(ji li nekun vrslarnu kogni-
tivnih anattza. Zato ovisnost-neovisnost. opolju nema dobari loš. krajkonttnuuma, uego]» fjj(mIOlWl, K tome,
karakteristike k(ije se vezujtr] uz ovislJO§U uZ' IlcollislU)SI o polju sadrže komponente koje 1!1I10/{1Il'/(ill IIspidllO
snatožeu]« /I svakodnevnom životn. Za/o ovisnost-neovisnost o polju ne možemo smatrati dobrom ili lošom I'"
sebi, !legojf! uvijek treba sagledati u okviru njene adal!«)/)i/llo.r;fi na određene životnc prilike. Npr. ovisni o polju
bo{lisu II kolektivnim, o neovisni li individualnim sPQrtovima. /Ii npr. učenice za psihijatrijske medicinske .1'('.1'11'''
koje su od nastavnika pro(!ijtnjem:/mo It~pj{J,vuebil(isu ovisne o polju, a uč:nice 'Co k.ir~r.Yk.e medicinske ,I'eJ/Il!
koje su procijenjene kao najuspješnije bile su neovisne, štoje loiičQi; /lalaz lIi'llll ItSe u~bzir roz/itil] rahtjevi le
dvije vrste posla, Zbog le neutralnosti ovisnosti-neovisnosti o polju, s pojedincem je lakš» rasgovarali () njegovu
kognitivnom stilu nego o intelekttvnim sposobnostima ili crtama ličnosti koje nemaju III cvalua Iii'IIII neutralnost,
II slučaju karlu repertoaru ponašanja tog pojedinca treba nešto mijenjali.