infejr .

no
Pogni glavu, ponosni viteže,
m oli se onom što si spalio,
spali ono čemu si se molio!

I okrenut ću lice svoje od

tog čovjeka, i učinit ću od njega
poslovičan primjer i iskorijenit ću ga iz
tiaroda svojega.
{E^ekijel XIV, 8)

Među njima su Himenej i

Aleksandar, koje predadoh
sotoni da nauče vise ne huliti.
(I. Tiraotej I, 20)
O SOBE

BOG, vječan, nevidljiv

BOG, zao duh, uzurpator, knez ovoga svijeta
LUCIBER, lučonoša, svrgnut
ARHANĐELI
ANĐELI
ADAM i EVA
 PRVIČIN

NA NEBU
Bog i Lucifer, svaki na svom prijestolju, okruženi
anđelima.
Bog, starac stroga gotovo opaka izraza lica, duge
bijele brade i s malim rogovima kao Michelangelov
Mojsije.
Lucifer je mlad i lijep, sa crtama Prometeja, Apola
l Krista; lice mu je bijelo i svijetlo; oči blistaju, zubi
se cakle, a nad glavom mu aureola.

BOG
Neka se pokrene svemir đosta je mirovanja!
Pokušat ću još jedno otkrivanje, ne misleći na opasnost
da utonem i izgubim se u bezimenom mnoštvu.
Gledajte, tamo dolje između Marsa i Venere još je
nekoliko tisuća kilometara mog carstva. Tamo ću stvoriti
novi svijet; neka nastane iz Ništa i neka se opet vrati
u Ništa. Stvorenja koja će živjeti tamo neka se sma-
traju bogovima, kao mi, a mi ćemo gleđati kako se
bore i ohole. Neka se taj svijet naziva svijetom lu-
dosti. Sto o tome misli moj brat Lucifer, koji đijeli
sa mnom to carstvo južno od Mliječne staze?

LUCIFER
Gospođe i brate, tvoje zlo srce traži jad i propast;
gnušam se tvoga plana.

&
 BOG
Sto anđeli kažu o raom prijedlogu?

LUCIFER
Neka se vrši volja gospođnja!

BOG
Amen! I jao onima koji razjasne ludaraa porijeklo
i zadatke njihove.
LTICIFER
Jao onima koji zlo dobrim, a dobro zlim nazivaju;
koji iz tame svjetlost, a iz svjetla tamu stvaraju; iz
gorkog slatko, a iz slatkog gorko prave! Pozivam te
pred sud Vječnoga!
BOG
Toga ću se načekati! Zar susrećeš Vječitoga češće
■od jednom kad svakih đeset puta tisuća godina pohodi
ove širine?
LUCIFER
Reći ću ljudima istinu i tvoje će namjere propasti.

BOG
Proklet bio, Lucifere! Neka ti mjesto bude u svijetu
ludosti, da gledaš muke njihove, a ljudi neka te nazivaju
Nečastivim.
LUCIFER
Ti ćeš pobijediti, jer si moćan kao zlo! Ljudima ćeš
bogom postati, ti, klevetniče, sotono!

BOG
Dolje s buntovnikom! Naprijed, Naprijed, Mihajlo,
Rafaele, Gabrijele, Urijele! Bacite ga dolje, Samaele,
Azarele, Azaele, Mehazaele! Puhnite, Orieuse, Paymone,
Egyne, Amaimone!
(Lucifer povučen vrtlogom stropošta se u ponor.)

10
 D R U G I CIN

NA ZEMLJI
Adam i Eva pod. drvetom spoznaje. Zatim Lucifer
u liku zmije.
EVA
To drvo još nisam vidjela.

ADAM
To je drvo za nas zabranjeno.

EVA
Tko je to rekao?
ADAM
Bog.
LUCIFER
(pojavi se). Koji bog? Ima ih više!

ADAM
Tko to zbori?
LUCIFER
Ja Lucifer, lučonoša, koji vam sreću želim i patim
zbog vaših patnji. Pogledajte onu mladu jutarnju zvije-
stdu što nagovještava povratak sunca! To je moja zvijezda
h nad njom je ogledalo što zrcali svjetlošću istine. Kad
đorto vrijeme, zvijezda će iz pustinje dovesti pastire do
jflsnla u kojima će se roditi moj sin, spasitelj svijeta.
Cim okusite plod s ovog drveta saznat ćete što je dobro
a flto zlo. Spoznat ćete da je život zlo i da vi niste
bogovi, da vas je zaslijepio sotona i da živite samo
žji ])odsmijeh bogovima. Jedite od ovoga, oslobodit ćete
b p bola, spoznat ćete rađost smrti!

EVA
J i i bih htjela znati i spasiti se! Jedi, Adame!
IJeiht. zabranjeno voće./

11
 t r e Ci Cin

NE B O
Bog i Urijel

URIJEL
Jao nama, našoj radosti je kraj.

BOG
Sto se dogodilo?

URIJEL
Lucifer je otkrio stanovnicima zemlje našu rabotu;
oni sve znaju i sretni su.

BOG
Sretni! Teško njima!

URIJEL
Još više, poklonio im je slobodu, tako da se mogu
vratiti u Ništa.
BOG
Umrijeti!, . . Dobro! No neka se množe prije nego
umru. Neka bude ljubav!

CETVRTI CIN

U PAKLU

LUCIFER
(svezan). Otkad je ljubav đošla na svijet, mrtva je
moja moć. Kain je spasio Abela, ali tek kad je oplodio
njegovu sestru. Sve vas želim spasiti! Vode, mora, iz-
vori, rijeke, vi znate ugasiti plamen života, izađite iz
svojih korita i razlijte se! Uništite!

12
 PETI ClN

NEBO
Bog i Urijel

URIJEL
Jao nama, našoj radosti je kraj.

BOG
Sto se dogodilo?
URIJEL
Lucifer je uzbunio vodu; ona raste i oslobađa smrtnike.

BOG
Znam! Ali ja sam spasio dvoje najneupućenijih, koji
tiikad neće otkriti rješenje zagonetke. Lađa im je već
pristala na brdo i već su prinijeli žrtvu zahvalnicu.

URIJEL
Ali Lucifer im je dao neku biljku, koje sokovi liječe
od gluposti —• vinovu lozu. Kapljica vina i oni će pro-
glfilati.
BOG
Lufle! Zar ne znaju da sam biljku podario čudesnim
IVOjstvima: ludilom, snom, zaboravom. Oni se više neće
ijtč a tl što su im oči vidjele.

URIJEL
JiO tutma! Što rade tamo dolje smušeni stanovnici

BOG
O fide kulu i žele srušiti nebo. Ha, Lucifer ih je
§|UliO du pitaju! Dobro; zam rsit ću njihove jezike,
3§ pltaju n pitanja ostaju bez odgovora; da um ukne moj
S a t Luclfor!

13
 ŠESTI CIN

NEBO
Bog i Urijel

URIJEL
Jao nama! Lucifer je poslao svog jedinog sina da
ljudima nagovijesti istinu.

BOG
Sto zbori?

URIJEL
Doći će taj sin, rođen od djevice, da spasi ljude i vla-
stitom smrću odagnat će strah od smrti.

BOG
Sto govore ljudi?

URIJEL
Jedni kažu da je bog, a drugi da je đavo.

BOG
Sto razumijevaju pod đavlom?
URIJEL
Lucifera!
BOG
(Ijutito). Kajem se što sam na zemlji stvorio čovjeka;
postao je jači od mene. Ne znam kako da vlađam tom
masom luda i glupana. Amaimone, Egyne, Paymone,
Orieuse, oslobodite me tog tereta; gurnite zemljinu
kuglu u ponor! Kletva na glavu buntovnika! Na čelo
proklete planete stavite vješala kao znak zločina, kazne
i jada.
(Pojavljuju se Egyn i Amaimon).

14
 EGYN
O, gospođe! izvršena je strašna volja i navještena riječ
vaša; Zemlja bjesni na svom putu; ruše se brda, vode
pi-oplavljuju kopno; kuga i glad pustoše narode, ljubav
m? pretvorila u smrtnu mržnju, a dječje poštovanje u
nbojstvo roditelja. Ljudi misle da su u paklu, a vi,
Gospođe, vi ste svrgnuti!

BOG
(T pomoć! Kajem se zbog svog kajanja!

AMAIMON
Prekasno! Sve ide svojim tokom otkako ste razuzđali
nMe...
BOG
Kajem se što satn iskre svoje duše stavio u nečiste
tilvorove, kojih me poganstvo ponizuje.
EGYN lAmaimonul
Sto to zbori Stari!

BOG
Moja se moć smanjuje ako se i vi udaljite od me-
tm; njihova me pokvarenost muči; glupost moga potom-
itva sveti se meni samom; O, Vječiti, što sam počinio!
Bmlluj mi se! . . . Jer on je volio kletvu, neka kletva
jjBtine na njega; nije se radovao blagoslovu, skini bla-
gtiFtlov s njega!

EGYN
Sto mu je?

BOG
CJospode, Vječni, ni jedan bog nije nalik na tebe.
|(#Uflporodiva su djela tvoja. Jer ti si velik i činiš
|ud«; ti si Bog, ti jedini!

15
 AMAIMON
On bunca. Ludilo!

EGYN
Tako je moralo biti; ako se bogovi hoće zabavljati,
smrtnici ih zato varaju.
 I

RUKA NEVIDLJIVOG

Vratio sam se sa sjevernog kolodvora s osjećajem

Hivlje rađosti; jer upravo je sada vlak odveo u daljinu
nin jii dragu ženicu. Otputovala je našoj iznenada obo-
Ijrloj kćerkici. I tako je prinešena žrtva moga srca!
»Dakle, do skorog viđenja«, zvonilo mi je još u ušima
poput laži, a slutnja je govorila: »Nikada više«. I do-
iata, od tada — studenog 1894, do danas, svibnja 1897,
hlfiiim više nikađa vidio svoju ljubljenu suprugu.
I lošavši uskoro zatim u kavanu »De la Regence«, sjeo
iam za stol, za kojim sam običavao sjediti sa svojom
itmom, svojom lijepom tamničarkom koja je dan i noć
vrcbala moju dušu da bi otkrila moje tajne misli te je
ijtibnmomo bdjela nad letom tih misli u istraživanju
Nepoznatog.
Ponovo stečena sloboda uzdizala je moje Ja, pomla-
(jivnla ga i širila, te sam se tako uzđigao iznad malih
brign velikoga grada. Što mi je sada značila pobjeda
jieju sam izvojevao na poprištu duha; moje je djelo
iivođeno na pariškoj pozornici! Zar je to samo ispunje-
jije mlađenačkih snova, kakve su sanjali svi suvremeni
pisn moje zemlje? No svejedno! Kazalište me odbijalo,
Hon i sve što se jednom postigne, a znanost privlačila.
Pj’isiljen da biram između ljubavi i znanosti, izabrao
lim posljednju i pri tom potpuno zaboravio na nevinu
lilvn koju sam prinio na oltar svog častoljublja i
poiiva.

17
 Te sam večeri prekopao ormar u svojoj siromašnoj
stuđentskoj sobici u Latinskoj četvrti i izvukao iz
skrovišta šest zdjelica od finog porculana. Kupio sam
ih već davno, otkidajući za njih potajno od usta. Svje-
tiljka i šipka eistog sumpora upotpunile su laboratorij.
U kaminu sam podstaknuo vatru za taljenje, vrata za-
ključao, zavjese spustio. Jer, prošla su tek tri mjeseca
otkako je pogubljen Cesario, a Pariz još uvijek nije bio
toliko miran da bi se bez opasnosti moglo baviti kemij-
skim pokusima.
Noć se spustila, sumpor je gorio poput paklenih pla-
menova i pred jutro sam otkrio ugljik u tom jedno-
stavnom spoju. Vjerovao sam da sam time riješio
veliki problem, opovrgao suvremenu kemiju i stekao
besmrtnost.
Koža ruku opečena na jakoj vatri ljuštila se i bol
koju sam osjećao pri svlačenju, pođsjećala me na to
koliku sam cijenu platio za svoj podvig. Ipak, dok sam
ležao u postelji, u kojoj me sve još pođsjećalo na ženu,
obuzeo mc dubok osjećaj sreće. S osjećajem duševne či-
stoće, muževnog djevičanstva, mislio sam na protekli
brak kao na nešto nečisto i samo sam žalio da nije
bilo nikoga kome bih mogao zahvaliti za oslobođenje
i.z sumornih okova, raskinutih bez mnogo riječi. Postao
sam, naime, tokom godina ateist, jer su nepoznata
Sile prepustile svijet samome sebi i dugo nisu davale
nikakav znak da ipak postoje.
O, da postoji netko kome bih mogao zahvaliti! Bilo
tko! Tištila me ta prisilna nezahvainost!
Ljubomoran na svoje otkriće, nisam poduzimao ništa
da bih ga popularizirao. Plašljiv kakav sam obično u
takvim prilikama, pustio sam autoritetima da i dalje
budu autoriteti, a akademije akademije i mirno nastavio
eksperimentima. Ali razđjeline su se na mojim rukama
pogoršavale, koža je pucala sve više i punila se uglje-
nom prašinom. Krv je probijala te su rane postajale
nepodnošljive, tako da više nisam mogao ništa ni do-
ticati, a da pri tom ne osjetim užasne bolove.
Pun optužbi pripisivao sam te muke nepoznatim Si-
lama, koje me već godinama progone i osujećuju moja
nastojanja. Klonio sam se ljudi, zanemarivao društvo,

18
otklanjao pozive i otuđivao se ođ. prijatelja. Oko mene
su se širile šutnja i osama, svečana i strašna tišina u
kojoj sam se ogledao s Nepoznatim, prsa o prsa, dušu
0 dušu.
Dokazao sam da sumpor sađrži ugljik, sada ću još
otkriti vodik i kisik. Ali moje sprave nisu bile dovoljne
za to, a nisam ni imao novaca. Ruke su mi bile crne i
krvave, crne poput bijede, a krvave kao moje srce.
Za sve to vrijeme pisali smo žena i ja jeđno drugome
ljubavna pisma. Pričao sam joj o svojim uspjesima
u kemiji, a ona je ođgovarala dugim izvještajima o bo-
lesti djeteta, dajući mi prilično jasno naslutiti da je
moji uspjesi kao kemičara ostavljaju hladnom i da je
luđost na tako nešto rasipati novac.
Odjednom me opsjeo đavo i u nastupu oholosti, u
želji da sam sebi zadam bol, počinio sam samoubojstvo,
odbivši naime od sebe ženu i dijete neđostojnim, neo-
prostivim pismom, izigravajući da je moj duh zaokupljen
jednom novom ljubavlju.
Udarac je pogodio. Zena mi je ođgovorila tužbom
za rastavu.
Kakve brige, kakav se jad svalio na mene ubojicu
1 samoubojicu! Nitko nije dijelio sa mnom samoću, a
bio sam preponosan da bilo koga potražim.
Plovio sam morskom pučinom sam, podigao sam sidro,
ali jedra nisam imao.
Usred mojih znanstvenih radova i metafizičkih spe-
kulacija iskrsla je sablast neplaćenih računa i vratila
me opet na zemlju.
Tako se približio i Božić. Odlučno sam odbio poziv
ncke skanđinavske obitelji, koje mi se atmosfera zbog
ncprijatnih neurednosti nikako nije sviđala. Ali kad
jc došla večer i bijah sam, pokajao sam se i ipak otišao
tumo.
Odmah smo sjeli za stol i večera je počela uz veliku
graju i razuzđano veselje, jer su se mladi umjetnici
lu osjećali kao kod svoje kuće. Odvratna povjerljivost,
jjonašanje i kretnje, ton koji nije obiteljski, tištio me da
tu nisam mogao iskazati. Usred saturnalija iskrsla je
predu mnom u mojoj tuzi mirna kuća moje žene. Izne-
fiatla mi je vizija đočarala salon, božićno drvce, bijele
imele, moju kćerkicu i njenu napu'štenu maj ku. . .
Obuzela me grižnja savjesti, ustao sam prikrivajući ne-
raspoloženje i — otišao.
Strašnom Rue de la Gaite, gdje me vrijeđala usiljena
veselost mnoštva i mračnom i tihom Rue Delambre
žurio sam prema bulevaru Montparnasse i na terasi
ispred »Brasserie des Lilas« bacio sam se na stolac.
Dobar me pelinkovac utješio tek na nekoliko trenu-
taka, jer odjednom je na mene napala horda kokota
i studenata. Udarali su me šibama po licu, pa sam kao
tjeran furijama ostavio svoj pelinkovac i požurio u
kavanu »Frangois Premier« na bulevaru Saint-Michel
da bih tamo popio drugi.
Ali jao, od zla gore! Nova mi se grupa cerila u
lice svojim: »Stoj, pustinjače«! Izbičevan Eumenidama
pobjegao sam kući uz pratnju piskavih fanfara, koje su
me užasno smetale.
Nije mi pala na pamet pomisao da je to možda
kazna, posljeđica nekog mog zločina. Osjećao sam se
sam pred sobom nevinim i žrtvom nepravednog proga-
njanja. Nepoznate su me Sile spriječile da nastavim
veliko djelo. Ali da bih mogao odnijeti pobjedničku
krunu, morao sam skršiti te zapreke.
Nisam imao pravo, a istodobno sam imao pravo i to
pravo ću i pridržati!
Tog Božića sam loše spavao. Hladan vjetar mi je
više puta udario lice, a s vremena na vrijeme budio
me zvuk neke gitare.
Obuzimala me sve više slabost. Crne i krvave ruke
smetale su mi pri uređivanju toalete i pri svlačenju.
Strah od hotelskog računa nije mi dao više mira ni
trenutka. Hodao sam po sobi gore-dolje poput đivlje
zvijeri u kavezu.
Nisam više mogao spavati, a gostioničar mi je sa-
vjetovao bolnicu. Međutim, to je preskupo i mora se
unaprijed platiti, dakle od toga ništa.
Odjeđnom su mi počele oticati žile na rukama; loš
znak, otrovanje krvi. Bio je to posljeđnji udarac.
Glas o mojoj bolesti proširio se među mojim zemlja-
cima i jedne je večeri došla milosrdna gospođa, s čije
sam večere pobjegao, ona koja mi je bila mrska i koju

20
rmm gotovo prezirao — tražila me, raspitivala se za me-
tir, uvidjela moj bijedni položaj i preporueila mi bol-
nieu kao jedini spas.
Itazumljivo je da sam bespomoćno i skrušeno stajao
pritd njom dok joj je moja šutnja jasno govorila da
finm potpuno bez sredstava. Glasno je zaplakala shva-
(ivši da sam tako nisko pao. I sama siromašna i pre-
(rpana brigama svakiđašnjeg života, ona će odmah među
Rkandinavcima organizirati sakupljanje milostinje i po-
ti iižit će općinskog svećenika. Grešnica je imala smilo-
vtinja prema čovjeku koji je tako nemilosrdno odbacio
zakonitu ženu.
Prosjak kakav sam bio, dvostruki prosjak jer sam
intilio za ljubav bližnjega posredstvom žene, počeo sam
n.'islućivati da postoji neka nevidljiva ruka koja upra-
v!ja neizbježnom logikom događaja. Sagnuo sam glavu
prod olujom, spreman da je prvom prilikom opet nanovo
podignem.
Kolima su me odvezli u bolnicu sv. Louisa. Usput
m no se zaustavili u Rue de Rennes da bih kupio nekoliko
hijelih košulja.
IVTrtvačka košulja za posljednje trenutke!
Zašto se moje misli tako često bave mislima na smrt!
I tako sam bio sretno interniran, nisam smio izlaziti
itt'/. dozvole i sjedio sam poput zarobljenika. Osim toga
rnke su mi bile omotane pa mi je bio onemogućen
svaki rad.
Soba mi je bila pusta i prazna, opskrbljena samo
nnjnužnijim, bez i tračka Ijepote, a ležala je kraj dru-
itvene dvorane u kojoj se od zore do mraka pušilo
1 kartalo.
Zvonilo je za doručak. Nalazio sam se za stolom
u filrahovitom društvu. Kud god bih pogleđao, glave mr-
tviu'a ili umirućih; onome nedostaje nos, onome ubo,
jeilnom se objesila usnica, a drugome istrgnuo obraz.
Dvojica od njih nisu izgledali kao bolesnici, ali im je
h« licu bila tuga i očajanje. To su bili veliki lopovi
Je otmjenog društva, koje su putem dobrih veza spasili
od zatvora »zbog bo-lesti«.
Odvratni mi je zadah jodoforma oduzimao apetit, a
povo/.i na rukama silili su me da zatražim pomoć su-

21
sjeda kad bih rezao kruh ili točio piće. A oko te gozbe
zločinaea i na smrt osuđenih obilazila je dobra majka,
nadstojnica, ozbiljno odjevena u crno i bijelo, i davala
svakome od nas njegov otrovni lijek. Čašom arsena
nazdravio sam mrtvačkoj glavi, a ona mi je uzvratiia
zdravicu digitalinom. To je strašno, a ipak moramo biti
zahvalni za to. To me razbješnjavalo. Za takvo Ništa
moraš još biti i zahvalan!
Oblačili su me, svlačili, njegovali poput djeteta. Mi-
losrđna me sestra zavoljela i ophodila se sa mnom kao
s djetetom, zvala me »dijete moje«, a ja sam je kao i
svi ostali zvao majkom.
Kako slatko zvuči ta riječ »majka«, koju nisam izgo-
vorio već punih triđeset godina!
Neka stara augustinka, obučena poput mrtvaca — ta
ionako nikada nije živjela život — slatka kao rezignacija,
podučavala nas je da sa smiješkom jednako podnosimo
patnje kao i radosti — jer ona poznaje blagoslov bola.
Ni riječi predbacivanja, prigovora ili opomene.
Njeno mjesto joj je dopuštalo da na vlastitu ruku
daje bolesnicima neke sitne slobode, ali ne i sebi samoj.
Tako mi je đopuštala pušiti u sobi, nudila mi čak da će
mi sama smotati cigarete, što sam ipak odbio. Ishodila
mi je dozvolu za povremene izlaske, a kad je saznala
da se bavim kemijom, odvela me učenom bolničkom apo-
tekaru. On mi je posuđivao knjige, a kad je čuo za moju
teoriju o sastavu jednostavnih tijela, pozvao me da ra-
dim u njegovu laboratoriju. Ta je sestra odigrala odre-
đenu ulogu u mom životu. Počeo sam se ponovo miriti
sa suđbinom i svoju nesreću što sam doveden pod taj
blagoslovljeni krov počeo sam cijeniti kao sreću.
Prva se knjiga koju sam donio iz apotekarove bi-
blioteke rastvorila sama i pogled mi se okomio poput
jastreba na jedan redak u poglavlju o fosforu.
Autor je tu sažeto govorio da je kemičar Lockyer
pomoću spektralne analize dokazao da fosfor nije jedno-
stavno tijelo. Lockyer je izvještaj o tim pokusima pod-
nio pariškoj akademiji znanosti, te ni ona nije mogla
zanijekati istinitost njegovih dokaza.
Ta neočekivana pomoć dala mi je novu snagu. Uzeo
sam zdjelice s ostacima sumpora, koji još nije sasvim

22
izgorio, i predao ih zavodu za kemijske analize. Tamo
su mi obećali certifikat do slijedećeg jutra.
Bio mi je baš rođendan. Kad sam se vratio u bol-
nicu našao sam ženino pismo. Oplakivala je moju su-
dbinu, željela me ponovo vidjeti, njegovati me i voljeti.
Sreća — da sam usprkos svemu Ijubljen —- pobudila
je u meni potrebu da se zahvalim. Ali kome? Zar ne-
poznatom koji se toliko godina nije brinuo za mene?
Sree mi je počelo udarati i istog sam trenutka pisao
poput nježnog ljubavnika svojoj vlastitoj ženi. Ispovije-
dio sam joj kako je moja tobožnja nevjera bila samo
nedostojna laž, molio je za oproštenje. Ipak naš sam
susret ođgodio za povoljnije vrijeme.
Slijedećeg sam dana odjurio kemičaru na bulevar
Magenta. Donio sam u zatvorenom omotu u bolnicu
izvještaj o analizi.
Na prolazu kroz dvorište kraj spomenika sv. Louisa
pala su mi na pamet tri velika djela svečeva! Quinze-
-Vingt, bolnica za slijepce, Sorbonna i sveta kapela.
Simbolički bi to značilo: »Od patnje znanjem do ka-
janja«.
Zaključao sam se u sobi i konačno otvorio omot koji
ćo ođlučiti o mojoj budućnosti. Čitao sam:
»Prašak koji nam je povjeren za istraživanje ima sli-
jcdeća svojstva:
Boja: sivocrna; ostavlja tragove na papiru.
Gustoća: vrlo velika, veća od sred.nje gustoće grafita;
izgleda kao vrlo tvrd grafit.
Kemijsko istraživanje: taj prah lako gori i pri tom
stvara ugljični oksid i ugljične kiseline. On dakle
sadrži ugljik!«
Čisti sumpor sadrži ugljik!
Spašen sam. Od danas mogu prijateljima i rođacima
đokazati da nisam luđak, mogu opravdati teorije koje
fmm prije godinu dana naveo u »Antibarbarusu«. Kad
mim ih objavio prije godinu dana, tisak ih je ocijenio
iiito djelo šarlatana ili budale, te me je obitelj otjerala
utl sebe kao dangubu, kao neku vrst Cagliostra.
A sada ste srušeni, neprijatelji! Krv mi je vrjela od
oprnvdanog ponosa, htio sam napustiti bolnicu, vikati
ulicama, urlati ispred instituta, srušiti Sorbonnu. . .

23
no ruke su mi bile povijene, i kad sam izašao na đvori-
šte, visoki mi je bedem savjetovao: strpljenje!
Kad sam apotekaru saopćio rezultat analize, predlo-
žio mi je da se sastane komisija pred kojom bih poku-
sima dokazao svoje tvrdnje.
Ali ja sam zbog svoje plahosti pred javnošću radije
napisao članak i poslao ga u »Temps«, gdje je nakon dva
dana izašao.
Lozinka je izreeena. Odgovorili su mi sa svih strana.
Mora se priznati da sam stekao đosta pristalica,
postao surađnikom jednog lista s područja kemije i
započeo koresponđenciju koja je požurivala moja dalj-
nja istraživanja.
Posljeđnje nedjelje koju sam proveo u čistilištu sv.
Louisa, sjedio sam kraj prozora i promatrao što se zbiva
u dvorištu. Oba su lopova šetala sa svojim ženama
i djecom gore-đolje, s vremena na vrijeme bi se zagrlili
i poljubili lica blistava od sreće, poput ljudi koje
nesreća veže još čvršćom ljubavlju jedno uz drugo.
Tištila me osamljenost, proklinjao sam sudbinu, za-
boravljajući pri tom svoj zločin koji je sigurno nadma-
šivao njihov grijeh.
Donijeli su mi pismo od žene. Pismo hladno kao led.
Moj uspjeh ju je povrijeđio, pa je navela đa sumnja
u mišljenje kemičara, dodavši da se čuvam svih ilu-
zija koje mogu samo dovesti do krize uma. Sto sam
konačno svim tim postigao? Da li bih mogao kemijom
prehraniti obitelj?
Još jednom alternativa: ljubav ili znanost! Zađovo-
Ijan sam sobom kao ubojica nakon izvršena čina, uništio
sam je bez oklijevanja posljednjim pismom.
Uvečer sam tumarao mračnom četvrti. Prolazio sam
kanal sv. Martina, crn kao grob, koji kao da je upravo
i stvoren zbog toga da se u njemu utopimo. Zaustavio
sam se na uglu Rue Alibert. Zašto Alibert? Tko je to?
Ne zove li se grafit što ga je kemičar našao u mom
sumporu alibert-grafit? I sada, što sađa?
To je glupost, ipak u meni je ostao dojam nečeg
nepojmljivog. Zatim Rue Dieu. Zašto Dieu, kad je re-
publika ukinula boga? Rue Beaurepaire. »Lijepo skro-
vište« za zločince . . . Rue de Baudry. Vodi li me demon?

24
Nisam više čitao imena ulica, hodao sam kao lud, ne
snalazeći se, te sam zalutao. Odjeđnom sam se našao
ispred goleme barake koja je zaudarala na suho meso
i trulo povrće, naročito na kiselo zelje. . . Sumnjive
prilike šuljale su se oko mene i đobacivale nepri-
stojne riječi. . . Bojao sam se Nepoznatog; skrenuo sam
desno, pa lijevo i upao u neku prljavu slijepu ulicu u
kojoj su vladala nedjela, poroci i zločin. Bludnice su
se popriječile na put a uličari mi se cerili i rugali. . .
Ponovila se scena od Božiča: Vae soli1!
Tko mi to lukavo priprema zasjedu kad god se o-
dreknem svijeta i Ijudi? Netko mi je postavio tu stu-
picu! Gdje je taj, htio bih se boriti s njim!
U trenutku kad sam počeo bježati, spustila se kiša
pomiješana snijegom. . . U pozadini neke male ulice
ocrtavala se na nebeskom svođu velika, kao ugalj crna
kapija, djelo kiklopa — kapija bez palače, koja se
otvarala put mora svjetlosti.
Upitao sam stražara gdje se nalazim.
—• Na kapiji sv. Martina, gospođine!
Svega nekoliko koraka i bio sam na velikom bulevaru.
Sat na kazalištu pokazivao je sedam i četvrt. Upravo je
sada bilo vrijeme prestanka dnevnog rada, i prijate-
lji su me kao obično očekivali u kavani »Napolitain«.
Požurio sam dalje i zaboravio na bolnicu, brigu i siro-
maštvo. Prolazeći pokraj kavane »Du Cardinal« naba-
sao sam na stol za kojim je sjedio neki gospođin.
Znao sam ga samo po imenu, ali on je mene prepoznao
i istog su me trena upitale njegove oči:
Zar vi ovdje? Niste dakle u bolnici? Ono sakupljanje
milostinje bila je, dakle, prevara!
Osjećao sam da je taj čovjek jedan od mojih nepo-
znatih dobročinitelja, da mi je udijelio milostinju, sma-
trao me prosjakom koji nema prava ići u kavanu.
Prosjak! To je prava riječ, koja mi je zvonila u uši-
ma i tjerala mi na obraze goruće rumenilo stida, po-
niženja i bijesa.
Sjedio sam ovdje prije šest mjeseci, častio direktora
kazališta, on me oslovljavao sa »dragi majstore«; novi-

1 Teško samome!

25
nari su me oblijetali i molili za intervju, a fotograf
za dopuštenje da može prodavati moje sl i ke. . . A sada,
što sam sada? Prosjak, žigosan i otjeran iz društva!
Išiban, razdražen, dotjeran do oeaja, požurio sam
bulevarom poput noene skitnice i uvukao se u svoje
skrovište kod okuženih. Tamo, zatvoren u svojoj sobi,
tamo sam bio kod kuće.
Kad sam razmišljao o sudbini, prepoznao sam opet
onu nevidljivu ruku što me kažnjavala i tjerala iz-
vjesnom cilju ,koji još nisam mogao naslutiti. Pružala mi
slavu, i istodobno uskraćivala easti svijeta, ponižavala
me i uzvisivala, spuštala, da bi me nanovo podigla.
Ponovo mi se nametnula misao da me je Proviđnost
možda odredila za neku određenu misiju i da je to po-
četak mog odgoja.
U veljači sam napustio bolnicu neizlječen, ali ozdra-
vljen od napasti ovoga svijeta.
Na rastanku sam dobroj majci, koja mi je bez mno-
go propovijedi pokazala put Golgote, htio poljubiti ru-
ku, ali me u tome spriječio osjećaj strahopoštovanja,
kao pred nečim svetim.
Kad bi barem u duhu primila tu zahvalnost od
zalutalog tuđinca, kojeg se trag zameo i izgubio negdje
u dalekoj tuđoj zemlji.

II

SVETI ME L O U I S V O D I K BLAZENOM
ORFILU

U iznajmljenoj, skromno namještenoj sobici nastavio

sam kemijske radove čitavu zimu. Ostajao sam kod
kuće sve do pred večer, a tada bih odlazio jesti u
obližnju gostionicu, u kojoj su se sakupljali umjetnici
iz raznih zemalja. Poslije jela posjećivao bih obitelj
koju sam napustio u trenutku neopravdane bezobzirno-

26
Mti. Tu je bilo čitavo društvo anarhističkih umjetnika i
bio sam prisiljen podnositi ono što bih rado izbjegao:
proste navike, slab moral i pomanjkanje pijeteta. Ipak
ti su ljudi imali mnogo talenta, vrlo mnogo duha i ne-
ke divlje genijalnosti.
Nalazio sam se u obitelji, voljeli su me i dugovao
,sam im neku zahvalnost. Zbog toga sam se pravio
slijepim i gluhim za njihove male stvari koje me se
u krajnjoj liniji ništa i nisu ticale.
Da sam te ljude izbjegavao iz neopravdana ponosa,
iađa bi kazna bila logična; ali budući da je razlog tog
izbjegavanja bila moja želja da oplemenim svoje Ja
i razveselim dušu živeći u osami — onđa ne shvaćam
metodu providnosti, jer sam, naime, tako mekog ka-
raktera da se lako prilagođujem svakoj okolini iz čiste
društvenosti i straha da ne budem nezahvalan.
Protjeran iz društva zbog kukavnog i nesretnog si-
romaštva, bio sam radostan da za dugih zimskih večeri
nađem krov nad glavom, iako sam mnogo patio u be-
sramnom i varavom zabavljanju.

Kad sam postao svjestan postojanja nevidljive ruke

koja je upravljala mojim hodom po trnovitoj stazi,
nisam se više osjećao osamljenim i strogo sam nadzirao
svoje riječi i postupke, iako mi to, dakako, uvijek nije
najbolje uspijevalo. Čim bih pogriješio, odmah bi me
nekom točnošću i domišljatošću stigla zaslužena kazna,
tako da nije bilo sumnje da se tu uplitala neka Sila.
Nepoznati je postao moj osobni poznanik s kojim sam
razgovarao, kojem sam zahvaljivao, kojeg sam molio za
savjet. Ponekad bih ga u mašti uspoređivao sa Sokrato-
vim Demonom, a svijest o tome da mi Nepoznati po-
maže davala mi je odlučnost i sigurnost koja me tjerala
na neobične napore.
Budući da sam se posvađao s ljudima, krenuo sam u
jodan drugi svijet, u koji me nitko ne može slijediti.
Nekoć beznačajni događaji sad su privlačili moju pa-
žnju, noćni su snovi postali slutnjama, činilo mi se
kao da sam umro, a život da mi protiče u jednoj dru-
goj sferi.

■27
 Nakon što sam dokazao da sumpor sadrži ugljik,
trebao sam još otkriti vodik i kisik, koje sam u sum-
poru naslućivao po analogiji.
Dva su mjeseca prošla u izračunavanju i zaključiva-
nju, a nisam ni imao potrebnih sprava za pokuse. Neki
mi je prijatelj savjetovao da odem u laboratorij Sorbon-
ne, pristupačan i strancima. Budući da sam bio plah
i da sam se bojao svjetine, nisam se usuđivao poduzeti
taj korak i moji su radovi mirovali. Nastupilo je vrijeme
malaksalosti.
Jednog sam se lijepog proljetnog jutra probudio u
najboljem raspoloženju, krenuo niz Ttue de la Grande
C-haumiere prema Rue de Fleurus koja vodi u Luk-
semburški park. To je lijepa, mirna ulica s alejom ze-
icnih kestenova, Široka i ravna poput staze trkališta.
Sasvim u pozadini uzđiže s e . Davidov stup poput ka-
mena međaŠa, a u đaljini iznad svega kupola Pantheona,
kojeg se zlatni križ.gotovo gubi u oblacima.
Zastao sam zapanjen tim simboličnim prizorom. Iz-
nenada sam desno od sebe ugledao natpis »Bojadi-
saonica«. I što to vidim! Vizija koje se istinitost ne da
zanijekati. Na prozorskom staklu radionice nad sre-
brnastobijelim oblakom bila su naslikana početna slova
mojeg imena: A. S, nadsvođena dugom.
Omen accipiol1 Smatrao sam to predznakom, sjećajući
se »Geneze«: »Luk sam svoj stavio u oblake da bude
znakom veze između mene i zemlje«.
Više nisam doticao tlo, lebđio sam u eteru, i kao kri-
lima nošen stupio sam u park koji je u to doba bio
potpuno pust. U te rane jutarnje sate vrt je bio moj,
moje su bile sve njegove cvjetne raskoši. Poznavao sam
sve cvijeće na njegovim uskim lijehama: krizanteme,
sporiše, begonije.
Stigao sam stazom do kamena međaša, prošao kroz
željezna vrata prema Rue Soufflot i krenuo prema bu-
levaru Saint-Michel, gdje je moju pažnju privukao
izlog Blanchardove knjižare. Uzeo sam u ruke bez ra-
zmišljanja neki stari svezak Orfilove kemije, otvorio
ga i pročitao na sreću: »Sumpor je uvršten među je-

1 P rim am pređskazanje!

28
tlnostavna tijela. Oštroumna istraživanja H. Davyja i
Bertholleta mlađeg nastojala su dokazati da sumpor
sadrži vodik i kisik i neku posebnu lužinu, koju još do
danas nije uspjelo izlučiti«.
Može se zamisliti moj gotovo religiozni zanos zbog tog
otkrića koje je maltene graničilo s čudom. Davy
i Berthollet su otkrili kisik i vodik, a ja ugljik. Meni,
dakle, pripada pravo da postavim formulu sumpora.
Dva dana kasnije upisao sam se na prirodoznanstveni
fakultet na Sorbonni (sv. Louisa!) i dobio pravo da
radim u tamošnjem laboratoriju.

Dan kad sam pošao na Sorbonnu bio je za mene ve-

lika svečanost. lako nisam pretpostavljao da ću pro-
fesore, koji su me primili s hladnom uljudnošću s
kakvom se prima nametljivi stranac, uspjeti uvjeriti u
svoje navode, ipak sam s nekom blagom i mirnom ra-
došću osjećao hrabrost mučenika koji se suprotstavlja
neprijatelju. Jer u mojoj je dobi mlađost bila prirodna
neprijateljica.
Kad sam došao do trga gdje leži mala crkva Sorbon-
ne, našao sam vrata otvorena i unišao bez nekog pravog
razloga. Majka božja i dijete su me pozdravili blagim
osmijehom. Raspelo me, kao i uvijek, ostavilo hladnim.
Pred svetim Louisom mojim novim poznanikom, pri-
jateljem bijednih i odbačenih — skupljali su se mladi
teolozi. Zar je sv. Louis, moj zaštitnik, moj anđeo čuvar,
koji me odveo u bolnicu da okušam teret najveće bi-
jede prije nego Što ponovo stečem slavu, zar je on
taj koji vodi do nepoštenja i preziranja? Je li me on
poslao u Blanchardovu knjižaru, je li me on doveo ova-
mo?
Pogledajte ateistu kako je postao praznovjeran!
Kad sam promatrao zavjetne slike za sretno položene
ispite, zavjetovao sam se da u slučaju uspjeha nikad
neću prihvatiti svjetovnih znakova časti.
Sat je otkucao i ja sam potrčao kroz redove i uvrede
mladih ljudi; oni su znali kakav sam zadatak sebi po-
stavio, pa su mi se podsmjehivali.
Nakon dva tjedna dobio sam nepobitne dokaze da se
sumpor sastoji od tri tvari: ugljika, kisika i vodika.

29
 Zahvalio sam upravitelju laboratorija, koji nije imao
nikakva uđjela u mojim poslovima i napustio to novo
čistilište pun duboke, neizrecive radosti.

Jutrom, kad ne bih odlazio u Luksemburški park,

šetao bih monparnaskim grobljem. Nekoliko dana nakon
ođlaska iz Sorbonne, otkrio sam na groblju jeđan nad-
grobni spomenik klasične ljepote. Medaljon od bijelog
mramora pokazivao je plemenite crte nekog starog
učenjaka, a natpis na postolju otkrio mi je da je to
kemičar i fiziolog Orfila. Bio je to moj prijatelj i za-
štitnik, koji me poslije toliko puta vodio kroz labirint
kemijskih pokusa.
Tjedan dana kasnije, kad sam silazio niz Rue d’Assas
zaustavio sam se pred kućom sličnom na samostan.
Velika ploca objasnila mi je njenu svrhu: hotel »Orfila«.
Uvijek Orfila, kud god krenem!
U slijedećim poglavljima ispričat ću što se sve dogodilo
u staroj kući u koju me dovela nevidljiva ruka, da bih
tamo bio kažnjavan, poučen, a možda i — prosvijetljen!

III

NAPASTI NECASTIVOG

Rastava se vukla polagano. S vremena na vrijeme još

poneko Ijubavno pismo, povik čežnje i žaljenja, obe-
ćanje pomirenja. I konačno jedno hladno zbogom
zauvijek.
Ja je volim, ona voli mene, mi mrzimo jedno drugo
mržnjom đivlje ljubavi još jače zbog rastanka.
Da bih konačno rasldnuo te žalosne okove, žudio
sam za prilikom da svoju Ijubav zamijenim nekom
drugom ljubavlju i moje su se nečiste želje uskoro
ispuniie.

30
 U gostionicu gdje sam objedovao došla je neka engle-
slca dama, kiparica. Prva me oslovila i smjesta mi se
:;vidjela. Bila je lijepa, dražesna, otmjena, ukusno obu-
čena i zavodljiva zbog neke posebne ležernosti, svojstve-
ne umjetnicima. Sve u svemu, luksuzno izdanje moje
žo.ne, njena uvećana, oplemenjena slika.
Da bi mi nekako ugođio, pozvao je ugledni umjetnik
doajen kuće tu damu na večeru koju je priređivao u
i'ctvrtak u svom atelijeru. Otišao sam tamo, ali sam se
držao po strani, jer se protivilo mom shvaćanju da po-
kazujem svoje osjećaje pred publikom, koja se može
čovjeku samo narugati.

Oko jedanaest sati dama je ustala i dala mi potajni

/nak sporazumijevanja. Ustao sam đosta nespretno,
oprostio se, ponudio mladoj ženi pratnju i izveo je na-
polje uz bestidan smijeh mladih ljudi.
Koračali smo bez riječi, osjećajući se pomalo smiješno
i puni stida, kao da smo se pred zajedljivim društvom
svukli goli.
Morali smo još proći kroz Rue de la Gaite, gdje su
nas svođnici i bludnice susretali vulgarnim rijeČima,
kao da smo bili uljezi u njihovu poslu.
Ne možemo biti ljubazni ako poraženi i pobijeđeni
slojimo uz sramotni stup. Pogrbljen od udaraca bičem
nisam se mogao ponovo uspraviti. Konačno smo stigli
đo bulevara de Raspail, kad nas odjeđnom iznenadi kiša,
udarajući po nama kao tankim šibama. I što bi bilo
prirodnije u takvom slučaju — budući da nismo imali
kišobrana — nego potražiti zaklon u prvoj toploj ma-
loj kavani, S gestom velikog gospođina pokazao sam na
i'askošan restoran. Prešli smo ulieu laganim korakom i
inirne duš e.. . Ali jao, pomisao da kod sebe nemam
i\i novčića, presjekla me ođjednom poput giljotine.
Zaboravio sam kasnije kako sam se izvukao iz te
neprilike, ali nikada neću zaboraviti osjećaje one noći
kad sam damu ostavio pred njenom kućom.
Međutim ta mi kazna, premda stroga i neposređna,
uđijeljena od poznate vješte ruke, još nije bila dovo-
Ijna. Prosjak, koji nije ispunjavao dužnosti prema vla-
slitoj obitelji, htio je započeti vezu, koja bi mogla samo

31
osramotiti pristojnu i poštenu đjevojku. To je naprosto
bio zločin, i zato sam sebi opravdano zadao pokoru.
Ođrekao sam se društva u gostionici, izbjegavao sam sve
što bi ponovo moglo izazvati tu kobnu strast u meni.
Ali đavo nije dao mira! Jednog četvrtka uveče ponovo
sam u atelijeru sreo Ijepoticu, odjevenu u istočnja-
čko ruho, koje je toliko isticalo njenu Ijepotu da sam
gotovo pomahnitao. Ponašao sam se nespretno i nisam
govorio ni riječi. Naslućivao sam da bih toj ženi sa-
svim jasno i otvoreno mogao reći: »Ja ginem za vama«,
ali sam šutio i išao svojim putem, do kostiju izgrizan
tom nečistom požudom.
Slijedećeg sam dana opet otišao u gostionicu. Ona
je sjedila tu, bila je dražesna, milovala me svojim umi-
Ijatim glasom i uzbuđivala mačjim očima. Malo-pomalo
razgovor je započinjao i sve je išlo u najboljem redu,
dok odjeđnom nije u kritičnom trenutku bučno uletjela
mlađa Mina. Mina je bila umjetničko dijete, napola mo-
del napola Ijubavnica, živo zainteresirana za književnost,
dobra djevojka, svagdje rado viđena. I ja sam je po-
znavao, jedne smo večeri postali dobri prijatelji, ne
prekoračivši dopuštene granice. Tek što je ušla, bacila
mi se u naručje — bila je malo pijana — ljubila me
po obrazima i govorila mi »ti«.
Engleskinja je ustala, platila i izašla.
I time je bilo sve zavrŠeno. Nije došla nikada više
zahvaljujući Mini, koja me uostalom odgovarala od te
dame iz razloga koji zađržavam za sebe.
Ništa više od ljubavi! Tako su mi govorile Sile i
ja sam rezignirao u čvrstom uvjerenju da se i tu, kao
i drugdje, skriva neki viši cilj.

Ohrabren uspjehom što sam ga postigao sa sumporom,

rađio sam dalje na jodu, Tek Što sam u »Tempsu« o-
bjavio ogled o sintezi joda, potražio me u hotelu neki
nepoznati gospođin. Predstavio mi se kao zastupnik
svih evropskih tvornica joda. TJpravo je čitao moj čla-
nak i smatra da bismo mogli, Čim se pretpostavka po-
tvrdi, dovesti do sloma na burzi, što bi nam donijelo
milijune, samo kad bismo imali patent u rukama.

32
 Odgovorio sam mu da se ne radi ni o kakvom in-
dustrijskom pronalasku, već o potpuno naučnom otkriću
i da me trgovačka strana premalo zanima a da bih
pokuse nastavio u tom smislu.
Gospodin je otišao. Vlasnica hotela, koja je nekoć
prije imala neke veze s njim, čula je od njega veliku
novost i dva me je duga dana smatrala milijunašem.
Trgovac je došao opet, taj puta još oduševljeniji.
Sakupio je nakon raspitivanja podatke, da je prona-
lazak probitačan, pozvao me da bez oklijevanja krenem
s njim u Berlin, gdje bismo poduzeli daljnje potrebne
korake.
Zahvalio sam mu i savjetovao ga da najprije poduzme
potrebne analize, a tek onda će se sve dalje urediti.
Još prije večere mi je htio isplatiti sto tisuća fra-
naka, ukoliko bih odmah pošao s njim.
Rekao sam mu neka ode, ier sam naslućivao neku
prevaru.
Dolje kod vlasnice je izjavio da sam budala!
Slijedeći su dani bili mirni i imao sam vremena za
razmišljanje. Prijeteća oskudica, neplaćeni dugovi, ne-
sigurna budućnost na jednoj strani —■nezavisnost, slo-
boda da nastavim studije, bezbrižan život —■na drugoj
strani. I konačno — ideja je hvale vrijedna.
Pokajao sam se, ali opet nisam imao hrabrosti za
nove obaveze. Tada sam saznao da se za moj problem
joda zanima neki kemičar, asistent na medicinskoj školi
i već tada poznati poslanik.
I tako sam započeo ponovo nizom redovitih pokusa,
s ciljem da dokažem mogućnost dobivanja joda iz ben-
zina.
U međuvremenu sam razgovarao s kemičarom i dogo-
vorili smo dan kad bismo mogli izvršiti odlučujuće
pokuse.
Tog jutra, kad se sve trebalo odlučiti uzeo sam kola
i ponio retorte i reagense trgovcu nastanjenom u če-
tvrti Marat. Trgovca sam zatekao, ali kemičar se ispri-
čao saznavši da je taj dan praznik i odgodio naš sastanak
za slijedeći dan.
Nisam imao pojma o tome da su taj dan Duhovi.
Prljava pisarna s pogledom na mračnu i nečistu ulicu3

3 Infern o — O ku ltn i dnevnilt 33

parala mi je srce. Budile su se uspomene na djetinj-
stvo. Duhovi, blažena svetkovina, kad je mala crkvica
ukrašena zelenilom, tulipanima, ljiljanima i đurđicama
u počast djece za prvu pričest! Djevojčice u bjelini
poput anđela . . . orguije . . . zvona. . .
Dušu mi je obuzeo osjećaj stida i duboko ganut vra-
ćao sam se kući čvrsto odlučivši da ću se oduprijeti
svakoj napasti koja bi od moje znanosti htjela UČiniti
trgovinu.
Cistio sam sobu od naokolo smještenih sprava i re-
agensa, pomeo, obrisao prašinu, pospremio; zatim sam
otisao naručiti cvijeće, prije svega narcise. Nakon što
sam se okupao i promijenio košulju, osjećao sam se oči-
Šćen i slobođan od svih prljavština. Zatim sam vedre
duše krenuo u šetnju na groblje Montparnasse, gdje
su me obuzele nježne misli i neka neobična skrušenost.
O crux, ave spes unica!1 Tako su mi grobni humci
proricali sudbinu. Ništa više od ljubavi! Ništa više od
novaca! Ništa više od Časti! Put golgote, jedini je koji
vodi mudrosti.

IV

OPET ST EČ E N I RAJ

Ljeto i jesen godine 1895. ubrajam — unatoč sve-

mu — u najsretnije doba svog burnog života. Uspije-
valo mi je sve čega bih se god latio. Hranu su mi
đonosili nepoznati prijatelji, kao gavranovi Iliji. Novac
mi je pritjecao, pa sam mogao kupovati knjige, priro-
doznanstvene sprave, među inim i mikroskop, koji mi
je razotkrivao tajne života.
Ostao sam u svojoj četvrti mrtav na svijet, odre-
kavši se ispraznih radosti Pariza. Svakog sam jutra

1 Zdravo, o križu, jedina nado!

34
obilazio mrtve na groblju Montparnasse, a zatim odla-
/io ka svom cvijeeu u Luksemburški park. Ponekad bi
tne na prolazu posjetio po koji zemljak i pozvao me na
drugu obalu Seine da tamo doručkujemo i odemo u ka-
zalište. Odbijao sam, jer desna mi je obala bila zabra-
njena; tamo je takozvani »svijet«, svijet gotovana i
taštine.
U meni se stvorila neka vrsta religije, ne bih je
mogao točno odrediti; možda prije izvjesno duševno
stanje nego određeno mišljenje temeljeno na nauci.
Zbrka osjećanja, zgusnutih više ili manje u pojmove.
Kupio sam katolički molitvenik i pažljivo ga čitao.
Stari me zavjet tješio i odgajao na ponešto taman način,
dok me Novi naprotiv ostavljao hladnim. Ali to me nije
priječilo da na mene nije utjecala više od ostalih poneka
buđistička knjiga, jer ona stavlja pozitivnu patnju iznad
uzdržljivosti. Buda pokazuje srčanost i dovoljno hra-
brosti da se u punoj životnoj snazi i usred bračne sreće
odrekne žene i djeteta, dok Krist samo izbjegava svaku
zajednicu s dopuštenim radostima ovoga svijeta.
Uostalom, više nisam razmišljao o čuvstvima koja su
se u meni rađala. Držao sam se ravnodušnim i prisvajao
sebi istu slobodu koju dugujem drugima.

Veliki događaj pariške sezone bila je Brunettiereova

parola o stečaju znanosti. Još sam od djetinjstva bio
upućen u prirodne znanosti, kasnije pristaša Darwina,
otkrio sam nepotpunost one znanstvene metode koja
ispovijeda mehanizam svijeta i svemira, a ne priznaje
mehaničara. Slabost sistema pokazala se u općenitoj za-
ostalosti nauke; ona je odredila granice preko kojih
se ne smije prijeći. M i smo riješili sve probleme;
svijet nema više nijedne zagonetke. Ta tasta laž kosnu-
la me već oko 1880, i za slijedećih petnaest godina
pođuzeo sam reviziju prirodnih znanosti. Tako sam 1884.
posumnjao u sastav atmosfere i u identitet dušika;
dušik iz zraka naime nije istovjetan s dušikom koji na-
staje rastvaranjem izvjesne soli zasićene dušikom. Go-
dine 1891. posjetio sam fizikalni institut u Lundu da
bih usporedio spektre tih dviju vrsta duŠika, čiju sam

35
različitost otkrio. Trebam li opisivati doček koji su mi
spremili učeni »mehaničari«?
I tada, u godini 1895, potvrdilo je Aragonovo otkriće
prijaŠnja naslućivanja i moje pretpostavke i dalo mojim
istraživanjima — koja su bila prekinuta nesmotrenom
ženidbom — novi polet.

Znanost nije bankrotirala, bankrotirala je samo za-

starjela, zaostala znanost i Brunettiere je istodobno
imao pravo i nije imao pravo.
Dok su svi priznavali jedinstvo materije i nazivali
se monistima, iako to nisu bili, ja sam pošao dalje i po-
vukao posljednje konzekvence nauke, time što sam u-
kinuo granice između materije i takozvanog duha. Tako
sam 1894. u »Antibarbarusu« obradio psihologiju sum-
pora, rastumačivši je ontogenijom ili embrionalnim ra-
zvojem sumpora.
U ljeto i jesen 1895. sastavio sam rad »Sylva
Sylvarum«, u kojem sam objasnio tajne stvaranja,
osobito što se tiče biljnog i životinjskog carstva.
Dalje upozorujem na »Studije s groblja«, koje poka-
zuju kako sam se u osami i jadima vratio nesigurnom
pojmu boga i besmrtnosti.

SYLVA SYLVARUM

Uvod
Usred svog životnog puta zaustavio sam se, da bih
se malko odmorio i razmislio. Imao sam ono što sam
najviše želio i o Čemu sam najrađe sanjao. Sit sramo-
ta kao i časti, užitaka kao i patnji upitao sam se: A
što sada?
Sve se ponavljalo u zaglušnoj jednozvučnosti, sve je
bilo nalik jedno na drugo, sve se vraćalo. Stari su re-
kli: svijet nema više tajni; našli smo rješenje svih za-
gonetaka, riješili sve probleme. Pomoću spektroskopa
vidjeli smo da sunce nema kisika.

38
 Nacrtali smo Marsove kanale koji na fatalan način
nalikuju na Widmanstetske figure, ali smo tek u naj-
novije vrijeme proučili unutrašnjost Afrike, a još uvi-
jek ne poznajemo ni Borneo ni polarna mora.
Generacija koja je imala hrabrosti ukinuti Boga, ru-
šiti državu, crkvu, društvo, moral, potčinjavala se još
jedino nauci. I tu, upravo u nauci, gdje bi morala vla-
dati potpuna sloboda, sađa glasi parola: Vjeruj autori-
tetu ili umri!
Dakle, na tom se svijetu nema više što činiti i ja
sam zaključio da kao nekoristan odstupim s pozornice.
Već je pod retortom gorio špirit, a željezni cijankalij
destiliran iz krvi i željeza, zlatnožut, ugrijan, s mirisom
na žuto ivanjsko cvijeće, bio spreman primiti sumpor-
nu kiselinu koja koncentrirana uzrokuje smrt dok razri-
jeđena putem vrenja stvara život. Ovaj put je trebala
biti razrijeđena, a prouzročiti smrt. Kakva sićušna ra-
zlika! A kakva zastrašujuća suprotnost!
Ugljični dušik koji daje plavu sol, kao što i nastaje
od žute soli, počeo se razvijati i nastajala je najneduž-
nija od svih kombinacija — u kojoj se čisti ugljik veže
s neutralnim dušikom u nov, strašan spoj, čudo od spoja,
gdje znanost mora priznati svoju (ne)znanost.
Pare su se đizale iz recipienata, a grlo mi se odmah
počelo stezati kao od difterije ili beskisičnog lješinskog
otrova. Počela se javljati uzetost ručnih mišića, a pro-
badalo me i u kičmenoj moždini.
Prekinuo sam pokus, kad se odjednom počeo širiti
miris kao od gorkih badema; učinilo mi se da na nekoj
vrtnoj stazi vidim badem u cvatu i kao da čujem glas
neke stare žene. No glas je rekao: »Ne vjeruj u to,
dijete moje«.
I ja više nisam vjerovao u to. Nisam vjerovao da je
s tajne svijeta skinut veo, već sam ponekad sam, a
ponekad zajedno s drugima, počeo razmišljati o velikom
kaosu, da bih na kraju u njemu otkrio veliku beskona-
čnu vezu.
Ta je knjiga knjiga o velikom kaosu i o beskona-
čnoj povezanosti.

37
 Slijedi me, putniče, ako te put vodi kraj mene, i slo-
bodnije ćeš disati; jer u mome svijetu vlada kaos, a to
ne znači ništa drugo nego — slobođa.

C IK L A M A

Primjer velikog kaosa i beskonačne povezanosti

Tumarao sam pokraj Dunava gdje su prije mene tu-

marale tolike rase, a poneki trag još je upućivao na
Atilin pohod, Uz tu golemu rijeku koja izvire u
Schwarzwaldu a utječe u Rumunjskoj, raste najrazno-
vrsnije cvijeće.
Naviknut da se sve stvari u životu vječno ponavljaju,
osjećao sam tim veću radost što sam našao biljku koju
nikad prije nisam vidio — klobučac Cyclamen Europa-
eum. Ukrasnu vrstu te biljke, perzikum, možemo već de-
secima godina naći u svim cvjećarnicama.
Obuzela me stara pasija klasificiranja i sređivanja,
iščupao sam biljku, odrezao joj cvjetove i nabrojio pet
prašnika i jedan tučak.
To me međutim nije dovelo mnogo naprijed, jer toj
kategoriji biljaka pripada još mnogo različitih vrsta kao
npr- slak, pomoćnica, gomoljasta kestogubica i druge.
Prvi je dojam bio da je ta biljka ljubičica. Listovi,
cvjetovi, miris, vrsta i način kako izrasta iz tla, sve je
to govorilo u prilog ljubičice, ali ljubica ipak nije bila.
Korjen je na iznenađujući način podsjećao na Ari-
stolachia Rotunda, ali nije bila ni to.
Jedan sam je tren namjeravao zbog njene nježne
vanjštine i velikih cvjetova koji pođsjećaju na leptira,
ubrojiti među orhideje.
Ali kad sam među Ijeskovim grmovima pogledao
lijesku, bio sam uvjeren da je i moja ciklama lijeska,
tim vise, što se i ona ubraja istoj porodici kao i aristo-
lochia, a osim toga posjeđuje istu Ijekovitost kao i ci-
klama; korijen jedne i druge biljke izaziva povraćanje
i služi kao sređstvo za čišćenje.

38
 Biljka ima čak nešto od žilavosti lista ljiljana, jedno-
stavnost u rasporedu i sjaju boje, a k tome i lukovica
korijena pođsjeća na luk.
Kod kuće sam biljku položio na tanjurić. I što mi se
učinilo da pliva na površini vode? List dlakavice!
Ne znam da li me je u tom radu vođila neka posebna
namjera, vrtjeli su mi se, naime, u glavi čitavi nizovi
slika biljaka spremnih da ih uspoređujem i svrstavam
i bio sam svaki put čim bih našao neku sličnost doista
na pravom putu.
Poznato mi je da su psiholozi skloni da u svemu vide
analogiju, čega se ja ne bojim jer dobro znam da svu-
gdje postoje sličnosti: sve je svugđje i u svemu.
Da moja ciklama nalikuje na vučju stopu, lijesku ili
ijubičicu, to još ide, iako bi neki koji prave razliku
između vanjskog i unutarnjeg, bitnog i nebitnog mogli
smatrati sličnosti koje sam ja pronašao nebitnima; ali
bi svaki botaničar teško priznao, da ta biljka ne podsje-
ća na ljiljan ili orhideju.
Ciklama je bitno slična orhideji ili ljiljanu u tome
što izbija s jednom supkom, iako je botaničari ubra-
jaju u primule koje imaju dvije supke.
Da ciklama ima samo jednu supku, to dođuše nije
posvema egzaktno; ali što je u prirodi uopće egzaktno?
Ako sjemenku ciklame stavimo pod mikroskop, vidimo
u sređini bjelančevine malu ravnu klicu nalik na klicu
četinjare. Ostavimo li klicu da tjera ona se nadima
i pojavljuje se jedan jedini list istog svojstva kao i list
same biljke. To dakle nije supka, čak ni klični listak
zametka.
Ciklama dakle tjera bez supke, isto kao i orah koji
odmah tjera dva potpuno oblikovana listića, nalik lišću
orahova arveta. Razlog leži bez sumnje u tome, što
brojne bjelančevine služe ispod zemlje za ishranu ili
pak služe kao supka.
Međutim, cikalama sadrži još neke tajne, kao na pri-
mjer slijedeću: Ako koso prerežemo nezreli tobolac,
onda je taj poprečni presjek nalik presjeku mladog
štica iste biljke.

39
 Treba li dakle tobolac biti samo oponašanje a klica
samo mali pupoljak ili čak samo kriptogamska pro-
kličnica?
Imao sam naime neobičnu ideju, da između ciklame
i dlakavice mora postojati nešto zajedničko. To se zaje-
dničko temeljiio sanio na površnom vanjskom dojmu.
No moje je istraživanje pokazalo da nisam bio baš
tako nerazuman. Botaničari su dugo vremena smatrali
da đlakavica stoji jednom nogom u monokotiledonima1,
iako je dikotiledonska2, jer njena peteljka nije centra-
lno ciiindrična a prevlaka korijena nalik je na ljilja-
novu ili orhidejinu. I osim toga ima još apsolutne podu-
đarnosti između ciklame i dlakavice; one su slijedeće:
đlakaviea uzdiže svoju peteljku iz vode i povlači je
nakon oplodnje opet na dno. Isto tako i ciklama; ona
okreće peteljku u obliku spirale da bi plod povulda
natrag pod zemlju.
Nije iako ustanoviti razlog koji tjera ciklamu, taj
šumski cvijet, na takav postupak, ali može se pretposta-
viti đa je zbog svog čudnog nacina rasplodnje prisiljena
da tako sačuva plod od hladnoće. Stojimo pred čisto
mehaničkim postupkom, jer kad sam peteljke oplođe-
nih cvjetova izložio nekoj mješavini, one nisu pokazivale
nikakve sklonosti da se okrenu u obliku spirale.
Kad sam jednog dana tumarao visokim šumama uz
Dunav, skrenuo je moju pažnju sag bršljana, kojeg su
se listovi okrenuli prema suncu, jer su sunčevi zraci
teškom mukom probijali kroz lišće. Kad sam malo dulje
promatrao bršljan koji inače raste svagdje u šumi,
ugledao sam iznenada među njima jeđnu ciklamu. Za-
tim još jednu, pa još jednu i konačno isto toliko ci-
klamnih listova koliko i bršljanovih. Tu ciklamu nisam
prije otkrio. Na listu te vrste, cyclamen europaeum, na-
lazi se tamnozelena šara pomiješana s bjelkastim si-
vilom, a tamnozeleni dio dočarava oblik bršljanova lista.
Odmah sam pomislio na mimikriju, sposobnost nekih
životinja da mogu poprimiti izgled svoje okoline. Dvo-
umio sam da li da uzmem u razmatranje tu teoriju —

1 jednosupnice
2 dvosupnice

40
—• jer tako dugo dok botaničari osporavaju biljkama
živčani sustav i razum, mogu tu teoriju ođbaciti — na-
ročito ako osjećam da me privlači drugi slobođniji i smi-
oniji smjer.
Proučavajući biljni svijet imao sam često priliku
pratiti kako priroda prije nego nešto izvede, to i skicira.
Sad sam primijetio u ciklame da je crvenilo cvijeta već
pripremljeno u peteljci lista, da bi zatim bilo položeno
na njegovu površinu.
Sjedimo li na baikonu na koji sunčeve zrake padaju
kroz gustu krošnju okolnog drveća, vidjet ćemo kako se
na tlu ocrtavaju brojne elipse koje probijaju kroz kro-
šnju. To su, dakle, rijezovi stošca.
Sto se može đogoditi u šumi pod gustim lišćem?
Teško je to odrediti, ali ipak možemo predočiti igru
linija koje nastaju iz svih tih rijezova stošca kojima se
priključuju parabole i hiperbole u uskoj vezi s kausti-
čnim i cisodičnim linijama.
Jednostavnije rečeno: da li je list bršljana time što je
pokrio zelenilo ciklamina lista koje je tako osjetljivo
na svjetlost, prouzročio određenu sliku?
Pogledajmo unutrašnjost ruže koja putem svog kon-
kavnog zrcala projicira žute zrake u kaustične oblike
na prašniku. Promatrajmo šaru na listu djeteline i po-
kušajmo otkriti može li ona biti konstruirana eliptično.
Sjetimo se i leđiju skuše, gdje su na srebrnoj podlozi fo-
tografirani zeleni morski valovi.
KonaČno, ne možemo se ništa manje čuditi ni slaku,
čiji cvjetni pupoljci toliko podsjećaju na žito, naročito
na pokrovni list zobi, da kad ih zajedno nacrtamo uo-
pće ne postoji nikakva razlika.
Francis Bacon kaže slijedeće: ako je bazilika izložena
prejakom sunčevom svjetlu ona se preobrazi u thymus
serpyllum. A osim toga; treba pomiješati sjemenke tu-
ška i loćike i vidjeti da li ćemo zamijeniti miris i okus
jedne i druge biljke.
De Candolle upozorava na to, da ruža jače miriše,
u koliko kraj nje raste luk; proces, koji možemo pro-
tumačiti organskom kemijom, tako da propion C3H4
luka silazi na etilen ruže C2H4.
 Ali ako želimo vjerovati Bernardinu de Saint-Pier-
reu, da je suncokret dostigao najviši stupanj biljnih
vrsta, jer putem kruga svojih zraka i njenih pjega
odražava sliku sunca, onda je to, ako se prije fizikalno
ne protumači, misticizam.
''Mala ciklama ima, dakle, svoje male tajne; a koliko
telE velikih tajni skriva beskonačni svemir.

MRTVACKA GLAVA (ACHERONTIA ATROPOS)

Pokušaj naučnog misticizma

Bjelica koja se zađržava na površini voda, gotovo
u zraku, sa strane je srebrnasto-bijele boje, a samo na
leđima plava. Crvenperka koja traži plitke vode popri-
ma zelenu boju mora. Grgeč koji se zadržava u srednjim
dubinama već je potamnio, a njegove pruge sa strane
odražavaju valove tamnih boja. Saran i iverak imaju
maslinasto zelenu boju od mulja u koji se uvlače.
Skuša koja živi u višim regijama odražava na svojim le-
đima linije valova kao da ih je naslikao neki marist.
I konačno, zlatna skuša koja se bacaka po uzburkanim
valovima, dok kiša lomi sunčeve zrake, poprimila je
čak dugine boje na srebrnoj i zlatnoj pođlozi.
Što je to drugo nego fotografija? Na svakoj bro-
mnoj, klornoj ili srebrno-jodnoj ploči — jer morska
voda sadrži te soli — ili na svojoj bjelančevini zasi-
ćenoj srebrom, ili još bolje želatinskoj ploči, riba sku-
plja boje koje se lome preko vode. Ako ribu uronimo
u razvijač sumporastokiselog magnezija, onda je u »statu
nascenti« djelovanje tako jako, da nastaje heliografija.
Fiksator od sumporasto-kiselog natrona ne mora biti
:širok, jer se riba zadržava u klornatriju i sumporasto-
kiselim solima, a k tome đonosi sa sobom i dobar dio
sumpora. To je bez sumnje viŠe nego gola poredba. Tre-
bamo još dodati da srebro ribljih Ijusaka nije srebro,
■a morska voda ipak sadrži srebrne klorate; riba je,
dakle, samo jedna jedina želatinska ploča.
Dakako da za tu grafičku reprodukciju prirode po-
stoje i drugi razlozi osim kemijskih. Tako je leopardovo

42
krzno puno pjega koje izgledaju poput tragova prednjih
pandža mačke ili psa. Možda je nekoć u pradavno
doba neka ženka psa ili mačke koja je očekivala mla-
dunčad bila napadnuta, a maleni su od majke naslijedili
te pjege kao »mađeže«, poznate u embriologiji?
Haeckel pripovijeda o tome kako je bik, jednom kad
su se srušila stajska vrata, ostao pri tom bez repa i tako
postao stvaralac nove vrste goveda bez repa.
Slučajnost kod nastanka novih vrsta.. .
Kad sam kod trgovca kupio mrtvačku glavu ili
Acherontia Atropos, leptira koji na prsima ima sliku
ljudske lubanje, tada sam to prvi puta točno uočio.
Iznenađen da se ta glava vidi mnogo jasnije nego što
sam to zamišljao, počeo sam ga izučavati.
Čitao sam: u Bretagni mu se pripisuje da nagoviješta-
va smrt. Ako ga uznemirimo on ispušta tugaljiv glas;
gusjenica se hrani pomoćnicom, jasminom, kužnjakom,
datura stramoniumom i začahuri se duboko u zemlji.
I eto nekih odnosa prema smrti: nagovještaj umiranja
tugaljiv pjev, smrtonosni sok stramoniuma, uzemljenje
gusjenice.
Čitaoče nisam praznovjeran, ali kad mi je poznati
fizičar i poznavalac kukaca Reaumur pripovijedao o mr-
tvačkoj glavi, kako se ona pojavljuje periodički i prije
svega u doba velikih epidemija, onda ćeš razumjeti
da sam morao razmišljati o prirodi tog leptira — o vezi
njegova izgleda i smrti.
Prije svega gusjenica se hrani alkaloidima pomoćnice
i kužnjaka, dvoma alkaloidima koji su srođni alkaloidu
opijuma, ali i otrovu leša, kao i alkaloidu raspadanja
truleži i otrovu u ljudskom tkivu koji pak nalikuju
biljnima alkaloiđima. Te otrove među inima sadrže mi-
risi jasmina, ruže i moškovice.
Postoje tzv. »strvinaste biljke« (arum, stapelia, orhis)
koje vonjaju na leševe, imaju boju leša i privlače inse-
kte koji se hrane strvinama. Zar ne bi, dakle, po logici
mrtvačka glava mogla potražiti mjesta gdje bjesne epi-
demije, a tijela se počinju raspadati?
Treba k tome još i dodati da je alkaloid pomoćnice
narkotični otrov. Da li možda zbog toga leptir danju
i noću spava, a samo u suton oživi i rasplođuje se!

43
 Drugi alkaloid kužnjaka sastoji se od ot>aju alka-
loida beladone i crne bunike; alkaloid beladone pro-
širuje zjenicu ili, u najmanju ruku, čini dnevnu svje-
tlost nepođnošljivom, Dolazi li možda sumračna priroda
mrtvačke glave odatle što se plaši sunca i prisiljena je,
zbog uspavljujućeg djelovanja hiosciamina i otrova bu-
nike, da spava noću? Cini se da je tako. Osim toga
hiosciamin izaziva neugodne popratne pojave, tako na
primjer njegova žrtva vidi sve predmete uvećane. (Me-
galopsija).
Zamislimo mitvacku glavu kako je vođena njuhom
zalutala na groblja, strvodernicu, stratišta i vješala,
gdje je svagdje ugledala samo ljudske lubanje u stra-
šno uvećanoj slici i upitajmo se, da li je to moglo dje-
lovati na živce leptira koji je tako prijemljiv na doj-
move, da ispušta tugaljive tonove ako ga slijedimo,
leptira koji se nalazi u dvostrukoj omami unutrašnje
vatre i opojnosti bunike, u dvostrukoj opitosti ravnoj
najvišoj histeriji.
Priznajem, korak je smion, ali veliki istraživač koji je
dokazivao sličnost između leptira i cvijeća i koji je
vjerovao u međusobnu sličnost biljaka ne može naoči-
gled visokog psihičkog i moralnog razvitka kukaca od-
stupiti pred jednim isto tako prirodnim kao i logičkim
zaključkom.
Upravo kad sam napisao te retke, pročitao sam kod
Bernardina dc Saint-Pierrea, da mrtvačku glavu zbog
njenog bolnog pjeva nazivaju »Haie«.
Kakav glas, taj »Haie«! Uzvik bola svih naroda svijeta,
uzvik jada kojim se žalimo nad gorčinom života, bolni
uzvik Apolona nad mrtvim prijateljem Hijacintom, koga
je nacrtao u čašku cvijeta koji nosi njegovo ime.
Uostalom, postoji još jedna biljka u čijoj čaški se
nalazi onaj »Haie« i mi smo je svi čitali još i prije nego
što smo znali čitati. Mislim da vrtni kokotić đelphinium
ajacis o kome tvrdi veliki evolucionista Ovid, da je
iznikao iz tla kojeg je Ovid natopio svojom krvlju.
Cijanova kiselina plavog kokotića, produkt krvi i
željeza ajacisa: vivijanitska kiselina! Moglo bi se po-
misliti da je Ovid bio kemičar. Ali Bernardin dodaje:
prah s leptirova krila je vrlo škodljiv za oči.

44
 Ja sam pod mikroskopom pomiješao taj prah s rea-
gensima i dobio sam biljni alkaloid, dakle alkaloid po-
put atropina, strihnina itd., što nije nimalo čudnovato
ako znamo da španjolske muhe proizvode kantaridin,
srodan digitalinu.
Ako sam sumnjičav prema zaključku da između
konstitucije mrtvačke glave i načina njena života po-
stoji veza, onda odmah lako raspoznajemo metodu
kojom sam se već i prije poslužio
Prije svega kažem, to je beznačajni hir prirode.
Dobro. A zašto bi prirodi osporavali pravo na hirovitost
kad je đopustila da nastane nova vrsta goveda bez repa,
zato što je neki nepažljivi pastir spustio stajska vrata
i tako je bik ostao bez repa?
Dobro: uzmimo da je to hir, ali ni u kom slučaju nije
nikakvo čudo, što insekt prilagođuje svoj izgled okolini,
kao što je slučaj s leptirom »hrastov list« koji je popri-
mio izgled suhog lista, da bi se lakše sakrio.
To nije ni u kom slučaju nikakvo čudo, ali preobra-
žaj gusjenice u ličinku, neosporno, nalik je na uskrsnuće
mrtvih.
Tako kod insekata pođliježe tluvo ličinke za vrijeme
latentnog stanja nastajanju tkiva tj. filogenetskoj ne-
krobiozi.
Dakle: gusjeniea u čahuri podliježe istom procesu
kome i leš u grobu, gdje se pretvara u mast koja sa-
drži amonijak.
Nekrobiozan znači smrt-život, a fiziolozi kažu o njoj:
nekrobioza je oblik smrti koji prethodi tvorbi tu-
berkula.
Kako dakle? Gusjenica je u svojoj čahuri mrtva,
pretvorena u bezličnu masu, a unatoč toga živi i slavi
u jednom višem, slobodnijem i ljepšem obliku svoje
uskrsnuće.
Sto je, dakle, život i smrt? Jedno te isto. Zamislite
kad mrtvaci ne bi bili mrtvi a nerazorivost snage i be-
smrtnost bili jedno!
Da bih upotpunio kaotično stanje vlastite duše, dajem
ovdje »Studije s groblja«, gdje se moj patnjom i osa-
mom izmučeni Ja vratio neodređenim pojmovima boga
i besmrtnosti.

45
 S TUDIJE S GROBLJA

Proteklo je godinu dana od prve jutarnje šetnje gro-

bljem Montparnasse. Vidio sam kako je padalo lišće
s lipa i brijestova, kako je sve opet zazelenjelo i kako
su na grobu Theodora de Banvilla cvale glicinije i
ruŽe; osluškivao sam zavodnički pjev kosa pod čem-
presima i promatrao golubove kako nad grobnim spo-
menicima slave dobra parenja.
Sad su lipe ponovo požutjele, ruže uvele, a kos više
ne pjeva; od Ijubavi i proljeća ostao je samo prkosni
smijeh, Dakako, i to će se vratiti. Jer proći će i bla-
tnjava jesen i prljava zima, kao što prolazi sve.
Došao sam na groblje, a bučna je svakiđašnjica mont-
parnaske četvrti ležala iza mene. Još me progone ne-
zđravi noćni sni, ali zaboravljam na njih. Ulična buka
zamire a ustupa joj mjesto samrtni mir. Uvijek sam
u te rane jutarnje sate, već sam naviknuo groblje sma-
trati svojim perivojem, tako da sam — poput mrtvih —
— slučajnog posjetnika smatrao uljezom.
Citave te godine nisam ovamo dovodio ni prijatelja,
ni prijateljice, pa se u moje osobne dojmove nisu mo-
gla umiješati sjećanja na bilo koga. Uspinjem se alejom
Lenoir u kojoj su kao i u aleji Raffet zasađeni čem-
presi i pozđravljam svoje ljubimce Orfila, Thierryja
i Dumonta d’Urvilla. Obuzeo me snažan osjećaj nadmoći,
dok sam prolazio tim ravnim nizovima drveća koje
me pozđravljalo poput grenadira u zelenim krznenim
kapama. Kad bi pirio vjetar oni bi se naklonili i po-
zdravljali, dok bih ja ponosno poput maršala koračao
alejom sve do kraja. Dan za danom čitam na jednom
grobnom spomeniku: »Boulay je jamačno bio čestit
i častan čovjek.« (Napoleon)
Ne poznajem Boulaya i neću ga nikad poznavati, ali
veselilo me, da mi se Napoleon svakog jutra obraćao
s onog svijeta. Osjećao sam se njegovim prisnim pri-
jateljem.
Te tisuće grobova rneđu čempresima, pokrivenih cvi-
jećem koje je niklo na tvrdom kamenu, hranilo se lje-

45
šinama a zalijevalo iskrenim ili licemjernim suzama!
Te male kapelice ukrašene poput kućica iz priče u ve-
likim vrtovima, među njima bezbroj križeva koji kao
da pružaju ruke prema nebu, kao da glasno uzvikuju:
O crux, ave spes unica! Čini se, kao da je to sveopća
ispovijed čovječanstva koje pati. Usred krošnja, ovdje,
tamo, svagdje samo kratko: Spes unica! I uzalud na-
stoje poprsja sitnih rentijera sa ili bez križa legije čas-
ti dokazati kako postoji nada u nadgrobni život!
Savjetovali su me da se odreknem tih čestih posjeta
groblju, jer da je to opasno zbog zagađenosti zraka.
Mogu reći da sam uistinu još nekoliko sati nakon
povratka kući imao na jeziku izvjestan okus po zelenoj
rđi. Duše ili bolje rečeno ođuhovljena tijela zadržavala
su se lebđeći u zraku; tako sam i došao u iskušenje da
ih hvatam i analiziram. Opremljen bočicom napunjenom
tekućom olovnom soli započeo sam zaista lov na duše
ili bolje rečeno tijela. Držeći grčevito u ruci otčepljenu
bočicu hvatao sam svoj plijen poput nekog bezbrižnog
ptičara.
Kod kuće sam filtrirao bogati talog i stavio ga pod
mikroskop. Jađni Gringoire! Da li se možda i mehanizam
mozga sastojao od tih sitnih kristalića, taj mehanizam
koji me još u mlađosti oduševio za siromašnog pje-
snika, je li on bio taj koji je mogao privući Ijubav
jedne lijepe mlade djevojke? Čestiti i časni Boulaye,
(sada sam znao da si ti uredio kodeks), je si li i ti
taj, kog sam ulovio muhotukom?
Ili ti d’Urville, koji me nisi priječio da daleko odavde,
za dugih zimskih večeri pod sjevernim svjetlom u Šved-
skoj krenem na svoj prvi put oko svijeta između stroge
stege i školske klupe?
Budući da nisu ništa odgovarali, kapnuo sam na
mikroskop kap kiseline. Mrtva se materija nadula,
nemirno se pokretala amo-tamo, počela je živjeti, is-
puštala vonj truleži, ponovo se umirila i umrla. Bez
sumnje, mogu probuditi mrtve, ali neću to ponoviti još
jednom, jer mrtvi imaju neugodan zadah poput bludni-
ka nakon probančene noći.
Z a r n e s p a v a ju čv rsto tu d o lje č e k a ju ć i u s k r s n u ć e ?

47
 Već sam deset godina ateista! Zapravo ni sam ne znam
zašto! Život mi je bio dosadan i morao sam se priklju-
čiti Novome. Sada, kad je Novo postalo staro, najrađe
ne bih više ništa znao o tom, rado bih sve odgovore
ostavio nerješenima i čekao.
Vee osam mjeseci promatram na groblju neki lijep
spomenik. Sarkofag, grob, svod, mauzolej, urna, sve
u najljepšem starorimskom stilu, izvedeno u crvenom
granitu i bez ikakva natpisa. Dulje vrijeme sam ga
zamjenjivao sa »spomenikom svih onih koji nemaju svog
vlastitog spomenika«. Kakva se tu skriva tajna?
Drugog sam se dana zaustavio u aleji Chaveau-
-Lagarde gdje se nalazi spomenik nepoznatom junaku.
Sinula mi je poput munje jedna misao, a odmah zatim
spustila se noć zaborava. Ugledao sam lijes crven i žut
od prolivene krvi i ponovio »Chaveau-Lagarde« glasom
kakvim se izgovara ime neke poznate ličnosti.
Aleja treba zahvaliti naziv vjerojatno tom Chaveau-
-Lagarde.. . Rue Chaveau-Lagarde, iza crkve sv. Mag-
dalene, stoj! Tajanstveno ubojstvo neke starice, 1893.
Rue Chaveau-Lagarde .. . crvena od prolivene k rv i. ..
ubojica je ostao neotkriven!
Naviknut da uvijek razmišljam o svim događajima,
sjećam se, da me je obuzela neka neobična jeza, dok
su mi se slike u šarenom slijedu pojavljivale poput pre-
dodžaba nekog luđaka. Vidio sam Louisa XVI, a u
pozadini giljotinu; vidio sam veliku rijeku okruženu
zelenim brežuljcima i mladu majku kako duž vode vodi
malu djevojčicu; zatim samostan i u njemu oltar sa
slikom od Velasqueza; sad sam u Sarzeau u hotelu
Le Sage; zatim iza crkve sv. Magdalene, Rue Chaveau-
-Lagarde .. .
Što je to bilo? Ne znam! Navala sjećanja i snova
oslobođena pogleđom na nadgrobni spomenik!
U toj se sredini smrti ništa ne događa, jedan dan
teče poput drugoga, tišinu razbija samo ptičji pjev.
Poput cvjetnog otoka usred mora; izdaleka se razabire
samo šum valova. Otok blaženih, veliko igralište, gdje su
djeca donijela i sakupila mnoštvo cvijeća i svojih igra-
čaka i složila vijence od bisera s morskog ž a la ... a
između gore svijeće ukrašene tisućama šljokica. . . No,

48
čini se, kao da su pobjegla s tog mjesta i igralište je
prazno. . .
Jednog lijepog lipanjskog jutra otkrio sam neku mlađu
ženu kako šeće velikom alejom gore-dolje. Nije žalila
za nekim, već kao da je nekoga očekivala. Nemirni
su joj se pogledi prikovali na glavni ulaz koji je već
tolike primio, a da ih više nikada ne otpusti.
Valjda promašeni sastanak, ali na vrlo nezgodnu mje-
stu, pomislio sam, i napustio groblje.
Slijedećeg sam je jutra opet sreo. Bilo je tužno!
Pogledavala je na ulicu, šetala gore-đolje, zaustavljala
se, osluškivala, vrebala. Sretao sam je svakog jutra, bila
je sve bljeđa; bol joj je oplemenila lice. I tako je
čekala uzalud, a nitko nije dolazio.
Otputovao sam na pet tjedana u neku udaljenu ze-
mlju. Kad sam se vratio, zaboravio sam na sve. No
došavši opet na groblje, ugledao sam usred velike aleje
napuštenu ženu. Njeno omršavjelo tijelo isticalo se pre-
ma križu kao da je i ono raspeto a nad njime kao da
stoji napisano ono poznato: O Crux, aves pes unica!
Približivši se primijetio sam kako je kroz kratko vrije-
me što je nisam vidio njeno lice bilo izmijenjeno. Čini-
lo se, kao da ispod bijelog platna vidim leš upravo spa-
ljen u krematoriju. Sve je još tu i đoimlje se kao Ijud-
ski lik, ali sve je pepeo i bez života.
O, vjerujte mi, bila je uzvišena u svojoj velikoj
boli! Boje kaputa izblijedjele su od sunca i kiše a
cvijeće na šeširu požutjelo je kađ i lipe; čak joj je
i kosa posvijetlila. . . I tako ona čeka iz dana u dan!
Je li možda duševno bolesna? Da, ona je žrtva one
velike bolesti koju nazivamo »Ijubav«! Uzalud čeka
na zagrljaj koji bi u njoj probudio novi život a s njim
i — nove patnje. I tako polako umire.
Ustupak doživotnosti? A zašto ne vječnosti, ako je
materija besmrtna?
Ja bih rado bio opet pobožan, ali kako to mogu,
a da se prije ne đogodi neko čudo. Doduše prije neko-
liko dana čudo se skoro dogodilo. Spremala se oluja,
oblaci su se nagomilavali, čempresi su prijeteći tresli
glavama, nisu bili umorni da mi se i dalje klanjaju.
Napoleon je još uvijek izjavljivao da je Boulay častan4

4 In fe m o — O ku ltn i dn evn ik 49
i čestit čovjek; golubovi su se parili na obližnjem ka-
menom križu; mrtvaci su širili sumporni zađah a miaz-
mi su imali okus bakra.
Odjednom oblaei promijeniše vodoravan položaj i po-
primiše lik Lava od Belforta. Zatim se okrenuše i uspra-
više okomito u visinu poput životinje na stražnjim
nogama. Nikada nisam viđio nešto tome slična osim
na slikama Novog zavjeta. Zatim su se crni oblaci ra-
spali a na obzorju se pojavila jasno ocrtana golema
Mojsijeva ploča sa zakonikom. Na toj je željeznosivoj
ploči blijesak urezao jasno Čitljivo ime Jahveh — bog
osvete!
Dakle, atmosferski me je pritisak natjerao da pokle-
knem! No nije se čuo nikakav drugi nebeski glas osim
tutnjave grmljavine i tako sam se vratio kući.

Ponovo je stigla jesen; iipe su ogoljele, njeni srco-

liki listovi padaju na tlo i šušte pod nogama koje nose
moj ponosni korak preko suhih polomljenih srđaca.
U oblacima iznad mene odzvanja nešto stranim a
ipak povjerljivim tonovima. Pomišljam na lovački rog,
jer zvuk buja, plače i slabi. U meni iskrsava neka ne-
vina zgodna švedska pjesmica poput dječje bajke.

Sušti li još moja lipa?

Pjeva li još moj slavuj?
Plače li moja kćerkica tužno?
Smije li se još moja žena?

Lipa tvoja više ne šušti,

Tvoj slavuj više ne pjeva,
Kćerkica ti plače dan i noć
Đok se žena neće smijati više nikad, nikad više.

Divlje me guske sa sjevera pozdravljaju na svom

putu u toplije krajeve i daleka neba.
Noćni vjetrić piri između lipa i — o čudesa! — pu-
poljci se rastvaraju. Dakle, lipe s groblja počinju bivati

50
besmrtne poput vječnosti, »semper vivens«, zahvaljujući
mrtvima koji ih hrane svojim tijelom i dušama.
»Organizirano biće uzima iz svoje okoline neprestano
nove molekule i time one prelaze iz stanja smrti u
stanje života. Kad bi nam jedna od tih molekula mogla
ispričati svoju povijest.. . Možda bi rekla: otkad postoji
svijet doživjela sam značajna putovanja. Najprije sam
bila vlat trave, zatim me je usisalo korjenje nekog
snažnog hrasta; zatim sam postala žir, i jao! tko me
je to pojeo? Nakon toga su me nasolili, te da bih učinila
dugačak put, probavio me neki mornar, pa sam postala
lav, tigar, kit; konačno sam dospjela u neke mlađe
bolesne grudi itd«.
Tako piše J. Rambosson i na taj mi način daje pravo
u mojim transmutatorskim razmišljanjima. Prolazeći
pokraj Banvilleova groba upitao sam se, zašto su prijate-
lji na grob umrlog zasadili ruže i jasmin. Ako je to uči-
njeno po želji umrlog, onda je on zacijelo znao da lešin-
ski otrovi vonjaju na ruže, jasmin i mošak. Ne vjerujem,
ali gotovo da bih povjerovao, da smo najmudriji bar u
trenucima kad najmanje znamo. Zašto uostalom sve to
cvijeće na grobovima? Cvijeće, ta živo-mrtva tvar
sa svojim ustaljenim životom, množi se bez borbe a
umire bez suza. To su viša bića koja su ostvarila Budin
san, da ništa ne žele, da sve podnose i da se u svojoj
samoodabranoj skučenosti povuku sama u sebe. Možda
se zbog toga mudri Hinđusi ugleđavaju u pasivni život
biljaka i suzdržavaju se dabilo kakvim znakom, pogle-
dom ili riječju stupe u vezu s vanjskim svijetom.
Jednom me upitalo neko dijete: »Zašto i lijepo cvijeće
ne pjeva kao što pjevaju ptice?«
»Ono pjeva«, odgovorio sam, »ali mi ga ne možemo
euti.«
Zaustavio sam se pred Banvilleovim reljefom.
Možemo li na tom rentijerskom licu nadutih obraza,
mesnatih gurmanskih usana i očima škrca otkriti bilo
kakav trag ruža i jasmina? Ne, to ne može biti pjesnik
Gringoire! To mora biti netko drugi! Ali tko?
Sjetio sam se Boulayova poprsja. Taj patuljasti
nos, ta usta zlobna kao u nekog starog čarobnjaka,

51
taj himbeni seljački izraz lica — ne, to ne može biti
častan i čestit Boulay!
A Dumont d’Urville, učeni prirodoslovac i jezikoslo-
vac, odvažan i mudar pronalazač! Ono što je umje-
tnik tu stvorio, to je prije lice nekog običnog trgo-
vačkog putnika. Sto je to? Nosi li svaki Čovjek masku?
Prisjetio sam se slika velikih suvremenika: Dar-
•win — orangutan, Dostojevski — galeot, Tolstoj —
— drumski razbojnik, Taine burzovni m ešetar. . . za-
ista dosta. . .
Dakle oni svi imaju ispod dva lica, najmanje dva
lica svoje manje ili više dlakave kože! Jedna nam
rimska legenda priča o tome, kako je izvanjska ljepota
Isusa Krista bez premca, ali u trenucima srdžbe popri-
mala je zastrašujuću, da, gotovo bestijalnu nakaznost.
Sokrat je, s licem na kome su se odražavali svi poroci
i zločinstva, živio poput sveca, a umro kao junak.
Otkuda te maske? Je li to nasljeđe nekog ranijeg
zemaljskog ili nadzemaljskog života?
Možda je Sokrat našao rješenje u svom poznatom
odgovoru klevetnicima, kad su mu pređbacivali vanj-
štinu nalik onoj u zločinaca: »Kako je, dakle, zamislite,
morala biti velika moja vrlina, kad se morala boriti s
toliko mnogo lo'ših svojstava!«
Slobodno rečeno: zemlja je naselje kajanja, a mi
trpimo kazne za zločinstva koja smo počinili u jednom
ranijem životu. Sjećanja na njih opominju našu savjest
i bude u nama nastojanje da budemo što plemenitiji.
Proizlazi da smo svi zločinci, a pesimist je đakle koji
uvijek misli i govori zlo o svom bližnjem, po svoj pri-
lici u pravu,
Danas ujutro je u aleji Lenoir neka sitnica povrije-
dila moj osjećaj za lijepo. Ravan niz čempresa bio je
poremećen vrhom nekog stabla koje se srušilo na put.
Vjetar ga njiše i on mi domahuje da se zaustavim,
usporavam tada korake i stanem. Odjednom poleti crni
kos do tada sakriven među krošnjama i spusti se na
kameni križ na putu. Promatramo jedan drugoga. Kos
kljuca po kamenom križu đa bi svratio moju pozornost,
i ja tada čitam nadgrobni natpis: »Tko me buđe slijedio,
taj neće lutati mrakom«.

52
 Crna ptica se podiže i poletje između grobova, a ja
ništa ne misleći pođem za njom. Ptica sjedne na krov
male kapele iznad kojeg ulaza stoje riječi: »Vaša će ,se
tuga preobratiti u radost«.
Moj 'vođa poletje dalje vodeći me labirintom gro-
bova. Kad je konačno nestao iza bazgova cvijeta, našao
sam se ispred mauzoleja kojeg nisam nikad prije vidio.
To je umjetnički san, pjesnička vizija, ili još više, na-
pola zaboravljeno a suzama ljubavi ponovo oživjelo sje-
ćanje! Reljef prikazuje na zlatnoj podlozi šestogodišnje
dijete koje anđeo oblacima vodi u nebo. Ni tračka zla
na tom dječjem licu i izrazom vedrine i velikim očima
koje kao da su stvorene da zrače ljepotu i dobro, a ne da
gledaju taj nečisti svijet. Nosić je zbog navike da dijete
glavicu sakriva u majčino krilo, na vrhu malo uti-
snut. Sjeđi na svojim školjkastim krilima poput dra-
žesnog ornamenta iznad srcolikih ustašca i ne služi za
mirisanje, a njuh, da, to čak i nije organ; to je zaista
ljepota zbog ljepote.
Dijete je u dobi prije ispađanja zubi, tih bisera bez
ne,ke druge vidljive koristi, osim da uljepšaju smijeh.
I da to potječe od majmuna! Doduše, priznajmo,
ostarjeli je čovjek kosmata tijela, naborana lica, izbo-
čenih zubi, povijenih leđa, klecavih koljena, vanjšti-
nom blizak rodu majmuna, ali ta vanjština je samo
maska. Napredak u suprotnom smislu?
Ili kako? Je li postojao zlatni vijek Saturna i da 11
smo mi degenerirani od tih blaženih stvorova koje ne
možemo nikada zaboraviti i zbog čijeg gubitka dijete
plače prilikom dolaska na svijet, jer će ostati bez domo-
vine. Znamo li što činimo kad dijete hranimo mlijekom,
medom, a kasnije više ili manje zlatnim plođovima? Kad
ih se pođsjeća na vijek, gdje:
Flumina jam lactis, jam flumina nectaris ibant
Flavaque đe viridi stillabant ilice mella.
Zašto djeci pričamo te priče o dokongradu, vilovnjaci-
ma, patuljcima i divovima, a ne kažemo im da je sve
to laž? Zašto predstavljati te igračke, nemani i anđele,
pretpotopne životinje i izobličene biljke koje ne po-
stoje?

53
 Kad bi znanost bila iskrena, ona bi odgovorila na
pitanje kako da djetetu pomognemo da prođe svoju
filogeniju, to jest ponavljanje svojih prošlih stanja,
kakva se prolaze prije rođenja u vrijeme razvitka.
Kos me, vrativši se sa svog bijega, mami jasnim po-
klikom. Sa željezne rešetke pokazuje mi kljunom neki
predmet kojeg boju i oblik nisam mogao dobro razli-
kovati. Kad sani se približio, ptica je poletjela i ispustila
svoj plijen na ogradu. Bila je to leptirova ličinka, jedina
prirodna tvorevina koja u čitavom životinjskom carstvu
nema analogije. Strašilo, čudovište, čarobni plašt koji
čini nevidljivim; ni životinja, ni biljka, niti kamen;
mrtvački pokrovac, grob, mumija, ne da je p o s t a l a ,
već je očevidno s t v o r e n a .
Veliki stvaralac-umjetnik jednom je u svom osjećaju
majstorstva dopustio da stvori nešto besmisleno, l’art
pour l’art, možda je želio stvoriti simbol. Dobro znam,
da ta mumija ne sadrži ništa drugo nego sluz izlu-
čenu iz sluznice u kojoj ne nalazimo ni najmanju struk-
turu i koja miriše na svježu lešinu.
Ziva lešina koja će sigurno uskrsnuti.
A oni drugi tu dolje, koji se preobražavaju u ličinke,
koji prolaze istu nekrobiozu, oni se prema mudrosti
akademije neče ponovno probuditi, taj plod vlastitog
majstora stvaraoca?! Zaboravljamo što je Voltaire pri-
znao o posljednjim stvarima! I sada seja, pristaša Vol-
tairea, zabavljam time da ponovo dižem i postavljam
kamen smutnje i navodim kako je taj skeptik svc do-
puštao i sve poricao:
»Uskrsnuće je nešto potpuno prirodno; nije ništa
čudnovatije roditi se dva puta nego jedanput«.

54
 V

PAD I IZGUBLJENI RAJ

Uveden u taj novi svijet, kamo me nitko ne može

slijeđiti, osjetio sam odvratnost prema drugima i silno
želio da se oslobodim svoje okoline. Obavijestio sam
zbog toga svoje prijatelje da ću otputovati u Meudon
s namjerom da tamo pišem knjigu. A za to mi je po-
trebna samoća i mir.
Istodobno je u krugu umjetnika u gostionici gdje sam
se hranio izbila neka svađa, tako đa se društvo raspalo
i ja sam ostao potpuno sam i odvojen. Prva posljedica
je bila nečuveni polet mojih životnih instinkata, stva-
ralačka duševna snaga. Vjerovao sam da posjedujem
bezgraničnu snagu, a oholost mi je ulila ludu ideju
da pokušam jesam li kadar izvesti kakvo čudo.
Jednom prije, u velikim krizama svog života, primi-
jetio sam da posjedujem telepatsku moć nad odsutnim
prijateljima. Iz narodnih su nam legendi poznati tajan-
stveni telepatski odnosi, bilo u snovima, bilo na javi,
među Ijuđima koji žive na udaljenosti. Ne želim se op-
tužiti, ali niti opravdati za neki zločinački čin, ali mi-
slim da moja namjera nije bila ni izdaleka tako opaka
kao udarac koji mi je bio vraćen. Neka bolesna rado-
znalost, provala neke naopake Ijubavi, koja je proizašla
iz strahovite osamljenosti, ulijevala mi je bezgraničnu
čežnju da se opet sastajem sa svojom ženom i djete-
tom, jer ja sam ih oboje još volio. Ali kako, kad je
parnica za rastavu već bila u toku? Neki izvanređni
događaj, sveopća nesreća, munja, požar, poplava. .. kra-
tko rečeno katastrofa koja ponovo sjeđinjuje dva srca,
kao što se u romanima dvije neprijateljske ruke susre-
tnu na bolesničkom krevetu!.. .
Da, to je to! Bolesnička postelja! Djeca uvijek po-
bolijevaju a majčinski osjećaji tako rado pretjeraju i
vide u svemu veliku opasnost; jedan brzojav i — sve je
rečeno.
Nisam poznavao pravila magije, ali mi je instinkt do-
šapnuo što da učinim sa slikom svoje Ijubljene kćer-

55
 kice, lcoja mi je u mom prokletom životu trebala biti
jedina utjeha.
Ispričat ću dalje posljedice mog čina, u kome je,
čini se, moja zla namjera djelovala simbolički. Istina,
posljedice nisu odmah bile vidljive i ja sam nastavio
svoj posao s osjećajem neobjašnjive disharmonije i slu-
tnjom nove nesreće.
Kad sam uveče sjedio sam pred mikroskopom, do-
godilo se nešto što tada nisam razumio, ali što mi se
duboko usjeklo u pamćenje.
Ostavio sam orah da četiri dana klija, zatim sam
otkinuo klicu i primijetio da ima oblik srca i đa nije
veća od kruškine koštice; smještena je između dva sje-
mena listića i nalik na čovječji mozak.
Bio sam užasnut kad sam na ploči mikroskopa ugle-
dao dvije ručice, bijele poput alabastera, izdignute
i sklopljene kao na molitvu. Je li to vizija? Halucina-
cija? O, ne! Porazna zbilja od koje me obuzela jeza.
NepomiČno su uzdignute prema meni, kao đa me za-
klinju; mogu točno prebrojiti pet prstiju, palac je kraći
od ostalih, prave pravcate ženske ili dječje ruke!
Prijatelj koji me je zatekao kod tog prizora morao
je potvrditi taj fenomen. Nije trebao biti vidovnjak da
dobro raspozna dvije sklopljene ruke, kako promatrača
mole za milosrđe.
Sto je to bilo? Ništa do dva nerazvijena orahova lista,
juglans regia, Jupiterov orah; ništa drugo! A ipak
neoporeciva Činjenica; đeset ljudskih prstiju sklopljenih
na molitvu: de profundis clamavi ad te!1
Ali kao suviše sumnjičavi empiričar, prešao sam preko
tog slučaja.
Posrnuo sam! Osjećao sam kako me tišti nemilost ne-
poznatih sila. Pođigla se ruka Nevidljivog i njeni su
udarci padali točno na moju glavu.
Prvo se povukao moj anonimni prijatelj, koji me
do sada potpomagao, jer sam ga uvrijedio jednim drs-
kim pismom; ostao sam sam i potpuno bez sredstava.
Kad sam primio korekturu »Sylve sylvarum« vidio
sam. da je tekst potpuno izmiješan poput dobro promije-

1 Iz dubine va p im k tebi!

56
šanih karata. Ne samo da su stranice bile ispremiještane
i pogrešno numerirane već su pojedini dijelovi bili toliko
zbrkani da su na ironičan način točno simbolizirale moju
teoriju o »velikom kaosu« koji vlada u prirodi.
Nakon beskonačnih otezanja i odgađanja brošura je
konačno tiskana. Kad sam dobio račun za tisak, ispo-
stavilo se da svota dvaput prekoračuje ugovorenu. S tu-
gom u srcu odnio sam u zalagaonicu mikroskop, cmo
odijelo i još neke vrijednosti, ali, moje je djelo konačno
tiskano i prvi sam puta u životu bio uvjeren da sam
rekao nešto novo, veliko i lijepo.
Kad sam se vratio u hotel, prenerazio me račun koji
mi je bio uručen.
Kazjaren tim neočekivanim udarcem — jer tu sam
stanovao već punu godinu dana — počeo sam zapa-
žati sitnice preko kojih sam prije Šutke prelazio. Tako
se, na primjer, u tri susjedne sobe sviralo na glasoviru.
Uvjeren sam da je to bila intriga izvjesnih skanđinav-
skih dama, kojih sam društvo izbjegavao.
Tri gl-asoviraf A ja nisam mogao napustiti hotel jer
nisam imao novaca!
Zaspao sam proklinjući nebo, skandinavske đaine i
svoju sudbinu.
Siijedećeg me jutra probudila neka nesnosna buka.
U susjednoj su sobi zabijali čavao upravo na mjestu
gdje je bio smješten moj krevet; zatim opet zakucavanje
na drugoj strani. Spletka isto tako glupa kao i ove umje-
tnice, što drugo!
Poslije objeda, kad sam htio po običaju malo ođspa-
vati, zatutnjila je iznad mojih vrata tolika lupa da
mi je sa stropa pala žbuka na glavu.
Otišao sam vlasnici i potužio se zbog ponašanja go-
stiju. Ona je tvrdila — uostalom vrlo pristojno — kako
ništa nije čula i obećala da će svakoga tko se usudi
uznemiravati me —■ istjerati iz kuće, jer joj je, naime,
biio stalo da ostanem u hotelu koji nije poslovao baš
najbolje.
Iako nisam potpuno povjerovao riječima žene, vjero-
vao sam da će dobro postupati sa mnom iz čistog inte-
resa da me zađrži.

57
 Ali buka nije prestajala, kao da su me dame htjele
uvjeriti da u kući ima duhova. Kakve gluposti!
Istodobno su i drugovi iz gostionice promijenili svoje
ponašanje prema meni, te sam u njihovim prikrive-
nim pogledima i podmuklim riječima naslućivao potaj-
no neprijateljstvo.
Umoran od borbe, ostavio sam hotel i gostionicu
potpuno opljačkan, bez knjiga, i prtljage, go golcat.
24. veljače 1896. ođselio sam u hotel »Orfila«.

VI

CISTILISTE

Hotel »Orfila« je izgledao poput samostana, a služio

je kao pansion studentima iz katoličkih krugova. Nad-
zirao ga je mirni, ljubazni opat. Tu je vladao mir, red
i pristojnost. Ali ono što me najviše tješilo poslije
tolikih neugođnosti, bio je da žene ovamo nisu imale
pristupa.
Kuća je bila stara, sobe niske, hodnici tamni, a dr-
vene stepenice vijugale su kao u kakvom labirintu.
U čitavoj je zgradi vlađala neka mistična atmosfera,
koja me već odavno privlačila. Moja je soba gledala na
malu slijepu ulicu, a iz sređine se tamno nazirao
samo zid obrastao mahovinom i dva mala okrugla pro-
zorčića. No ako bih sjeo za sto ispred prozora, vidio sam
neobičnu, divnu okolicu,
Iza bedema pokrivenog bršljanom nalazilo se dvori-
šte nekog djevojačkog samostana. Dražesna kapela u
gotskom stilu. Nešto podalje bili su visoki ziđovi s bez-
broj prozorčića s rešetkama, koji su me podsjećali na
samostan. Tamo dolje u dolini nadvisivalo je čitavo more
dimnjaka napola prikrivene stare kuće, a iz đaljine nas
je pozdravljao zvonik crkve Notre-Dame-đes-Champs s
križem i limenim pijetlom na samom vrhu.

58
 TJ mojoj je sobi visio bakrorez svetog Vinka Paulskog,
a drugi sa svetim Petrom bio je obješen iznad mojeg
kreveta. Nebeski vratar!
Kakva ironija! Prije nekoliko godina ismijao sam
tog apostola u jednoj svojoj drami!
Zadovoljan sobom, spavao sam prve noći vrlo dobro.
Idućeg sam dana otkrio da se u ulićici ispod mog
prozora nalazio nužnik i to tako blizu da se svaki puta
čulo đizanje i spuštanje poklopca. Poslije sam saznao
da su dva mala prozorčića nasuprot mom prozoru bila
također zahođska. Ali zar i stotine drugih maiih pro-
zorčića dolje u dolini nije pripadalo nužnicima, a le-
žalo je na dvorišnoj strani svih tih nizova kuća?
Isprva sam gotovo pobjesnio, no kako nisam imao
nikakve mogućnosti da bilo što izmijenim, umirio sam
se proklinjući sudbinu.
Oko jedan sat donio mi je poslužitelj jelo i budući
da sam želio da mi pisaći stol bude uredan, stavio je
jelo na noćni ormarić u kojem se nalazila noćna posuđa.
Upozorio sam ga na to, ali se ispričao da nema drugog
stola na raspolaganju. Izgleda da je bio pošten i nije
bio zao pa sam mu oprostio, našto je on iznio noćnu
posuđu iz sobe i postavio jelo.
Da sam tada već poznavao Swedenborga, razumio
bih, da su me Sile osuđile na prljavi pakao. Kako
sam samo bijesnio na neprekidnu nesreću što me pra-
tila već toliko godina! Konačno sam se ipak smirio
u mračnoj rezignaciji i prepustio se svome udesu. Či-
tajući Jobovu knjigu uvjerio sam se da me je Vječiti
predao Sotoni na iskušenje, Ta pomisao me je tješila,
a bol sam osjećao kao dokaz povjerenja od strane Sve-
mogućega.
Od tada se dogodio čitav niz događaja .koji se ne
mogu tumačiti bez sudjelovanja nepoznatih Sila i od
ovog trenutka uzimam bilješke iz svog dnevnika, koje
su se s vremenom nagomilale, i predajem ih ovdje
u izvacima javnosti.

Na moja se istraživanja s područja kemije spustila

neugodna tišina. Da bih se ponovo podigao i poduzeo
ođlučan udarae, pokušavao sam praviti zlato. Polazna

59
točka bilo je pitanje: zašto željezni sulfat u rastopini
zlatne soli daje kovano zlato? Odgovor je: zbog toga
što su željezo i sumpor bitni sastavni elementi zlata.
Dokaz za to bio je da u prirodi svi željezni sulfati
sadrže manje ili više zlata. Tako sam počeo raditi s
otopinom željeznog sulfata.
Jednog sam se jutra probudio s neobičnom željom da
odem na izlet u selo, iako se to protivilo mom ukusu i
mojim običajima. Kad sam više slučajno nego namjerno
stigao na kolođvor Montparnasse, sjeo sam u vlak za
Meudon. Došao sam prvi put u to selo, popeo se glavnom
ulicom i zatim skrenuo desno u ulicu koja je ležala
između dva zida. Na dvadeset koraka preda mnom
ugledao sam kako se diže rimski vitez u sivoj želje-
znoj opremi, napola ukopan u zemlju; bio je mode-
liran vrlo čisto, ali kad sam se približio, ustanovio sam
đa je izrađen od grubog kamena.
Zastao sam navlaš, da bi iluzija potrajala još neko
vrijeme, jer me to rađovalo. Vitez je promatrao obli-
žnji zid, a ja sam prateći njegov pogled ugledao na žbuki
ugljenom ispisani natpis. Zamršena slova F i S pod-
sjetila su me na inicijale imena moje žene. — Ona me
još uvijek ljubi! Trenutak nakon toga padoše mi na pa-
met kemijski znaci za željezo i sumpor Fe i S: Otvore-
na je tajna zlata!
Naišao sam pretražujući tlo na dva koncem svezana
olovna pečata. Na jednom su bila urezana slova V. P.
a na đrugom kraljevska kruna.
Vratio sam se u Pariz ne upuštajući se dulje u tu-
mačenje tog događaja, već samo sa živim dojmom da
sam doživio nešto čuđnovato.
Ložio sam u peći ugalj kojeg radi okruglih i jedno-
ličnih oblika nazivaju monaškim glavama. Jednog dana
kad se vatra bila skoro ugasila, izvukao sam ugljeni
konglomerat fantastična oblika. Bila je to pijetlova
glava s divnom krestom na gotovo Ijudskom trupu,
sa zapletenim udovima. Izgledao je poput demona iz
srednjovjekovnih vrzinih kola.
Drugi sam đan ponovo izvađio đivnu grupu gnoma
ili pijanih patuljčića koji se grle, dok im odjeća leprša

60
na vjetru. Bilo je to majstorsko đjelo primitivne skul-
pture.
Treći dan bijaše to madona s djetetom u bizantskom
stilu, neusporedive ljepote crta.
Označio sam sva tri komada crnom kredom i polo-
žio ih na stol.
Posjetio me tih dana slikar s kojim sam se bio spri-
jateljio. Promatrao je tri statue sa sve većom rado-
znalošću i upitao me najposlije tko ih je izradio.
— Izradio?
Htio sam ga iskušati i naveo sam ime nekog nor-
veškog kipara.
— Doista? A ja sam mislio da je to djelo Kittelsena,
poznatog ilustratora skandinavskih saga.
Ne vjerujem u demone, ali sam bio radoznao kakav će
dojam učiniti moje statue na vrapce, koji obično dobi-
vaju mrvice kruha s mog prozora, Postavio sam figure
na prozorsku dasku.
Vrapci su se plašili i nisu se približavali. Mora, da-
kle, ipak postojati neka sličnost koju primjećuju čak i
životinje. Zacijelo, iza te igre mrtve materije i vatre
ipak se krila i živjela neka stvarnost.
Sunce je grijalo moje figurice, i pomalo je nestajao
demon s pijetlovom krestom; to me podsjetilo na narodnu
priču u kojoj se pripovijeda o patuljcima koji umiru
ako ih zatekne izlaz sunca.

U hotelu su se događale uzbudljive stvari.

Dan iza mog dolaska naŠao sam na daski na kojoj
vise ključevi od soba pismo naslovljeno na nekog go-
spođina X, studenta, koji ima isto ime kao i moja žena.
Na marki je bio žig Dornacha, austrijskog sela u kojem
je tada boravila moja žena i dijete. Ali kako sam
bio siguran da Dornach nema pošte, događaj je ostao
zagonetkom.
Za tim su pismom, koje je tu ostavljeno na tako
napadan i upadljiv način — slijeđila i druga. Drugo je
bilo naslovljeno na nekog gospodina dra Bittera, a žig
je bio iz Beča; treće je bilo poljsko ime Šmulahovski.

61
 Tu je đavo imao svoje prste, jer to je bilo iskri-
vljeno ime a ja sam znao na koga se mislilo. Naime,
na mog smrtnog neprijatelja koji je živio u Berlinu.
Slijedeći me je put jedno švedsko prezime pod-
sjetilo na neprijatelja iz moje zemlje.
Konačno je stiglo i pismo sa žigom iz Beča: Biro za
kemijsku analizu dra Edera. Željeli su, dakle uhoditi
moje radove o sintezi zlata. Nema više sumnje, tu po-
stoji neka spletka, samo što je đavo tim lupežima
pobrkao račune. Tim glupanima nije pađalo na pamet
da sam budno gledao na sve četiri strane svijeta.
Kad sam se u vratara raspitao za gospodina X saznao
sam jedino da je Elzašanin; i to je bilo sve.
Jeđnog sam jutra kad sam se bio vratio sa šetnje,
našao u pretincu pokraj mojeg ključa neku dopisnicu.
Samo me na tren obuzela napast da jednim pogleđom
na kartu riješim zagonetku, ali me od toga sačuvao moj
anđeo čuvar i to upravo u trenutku kad je iz svog
skrovišta iza vrata izašao mlađi čovjek.
Pogleđao sam ga u lice i iznenadio se; bio je nalik na
moju ženu. Šutke smo se pozdravili i svaki je pošao
svojim putem.
Nikad nisam mogao razjasniti tu spletku i otkriti nje-
ne sudionike, jer moja žena nije imala ni braće ni
bratića.
Ta neizvjesnost i stalna prijetnja osvete progonila me
i mučila punih šest mjeseci. Podnosio sam sve, kao
kaznu za poznate i nepoznate grijehe.
Iza Nove godine pojavio se u gostionici neki strani
Čovjek.
Bio je to americki slikar, a došao je u pravo vrije-
me da unese malo života u naše potišteno društvo. lako
je bio živahna duha, kozmopolita, ođlučan i društven,
ipak mi je ulijevao neko nepovjcrenjc. Unatoč samopo-
uzdanju i sigurnom nastupu, ubrzo sam otkrio njcgov
pravi položaj. Do loma je došlo i prije nego što se
moglo očekivati. Jedne je večeri nesretnik banuo u mo-
ju sobu i zamolio za dopuštenje da za trenutak ostane
kod mene. Izgledao je kao izgubljen čovjek, a uistinu
je to i bio.

62
 Vlasnik kuće ga je istjerao iz atelijera, djevojka ga
je napustila, bio je do grla u dugovima, vjerovnici
su ga opsjedali; na ulici su ga napađali svođnici nje-
govih modela-djevojaka. Više od svega ga je porazila
gostioničareva okrutnost, jer mu je zaplijer.io sliku
koja je bila određena za izložbu u poznatom salonu; ra-
čunao je, naime, na uspjeh, jer je sadržaj slike bio sna-
žan i originalan. Slika je prikazivala noseću emanci-
piranu ženu koju je rulja proklela i dala pribiti na
križ.
Kako je u gostionici imao samo dugove, našao se
sada prazna želuca na ulici. Nakon prve ispovijedi,.
priznao je da je uzeo dvostruku dozu morfija, ali smrt
ga zasađa još nije htjela.
Nakon ozbiljnog razmišljanja dogovorili smo da odseli
u neku drugu četvrt. Ja ga neću napustiti, te će on po-
novo steći snagu da izradi novu sliku za Salon nezavi-
snih umjetnika.
Nesreća tog čovjeka koji mi je postao jedinim dru-
gom uvećaia mi je bol, jer sam se saživio s njegovim
patnjama. Postao sam bogatiji za jedno vrijedno is-
kustvo.
On mi je otkrio svu svoju prošlost; po rođenju
Nijemac, živio je, djelomično zbog neke nesreće koja je
zadesila njegovu obitelj, a djelomično zbog nekog mla-
dićkog ispada, seđam godina u Americi.
Otkrio sam u njemu neobičnu inteligenciju, melan-
količni temperament i neobuzdanu osjećajnost. Ali iza te
maske kozmopolite, naslućivao sam i drugi karakter
koji me uznemiravao i koji ću otkriti možda jednom
kasnije u povoljnijem trenutku.
Tako su protekla dva mjeseca i sjedinila moj život
s životom tog tuđinca. Proživljavao sam zajedno s
njim svu bijedu neuspjelog umjetnika, zaboravljajući pri
tom da ja već imam umjetničku karijeru za sobom
i da moje ime u Parizu među dramatičarima nešto znači,
iako me to kao kemičara više nije toliko ođuševljavalo,
Uostalom, drug me je volio samo tako dugo dok sam
mu skrivao svoje stvarne uspjehe. Kad bi ih samo
uzgred spomenuo, bio je povrijeđen, igrao nesretnika
i neshvaćenog, tako da sam se još samo iz čiste samilosti

63
prema njerau pričinjao starim, propalim genijem. To me
raalo-pomalo počelo ponižavati, a on se, imajući pred
sobom još buđućnost, počeo uzđizati na moj račun.
Stvarao sam od sebe leš koji je pokopan ležao među
korijenjem stabala, dok je to stablo upijajući hranu iz
života koji se raspadao visoko širilo grane i raslo u vis.
U to sam vrijeme studirao budističke knjige i divio
se svojoj samozataji kojom sam se nijekao za drugoga.
Ali dobra djela se nagrađuju, pa ću valjda i ja jednom
doći na red.
Jednog sam dana ugledao u Revue des Revues sliku
američkog proroka i liječnika Francisa Schlattera, koji
je 1896. izliječio pet tisuća boiesnika, a zatim zauvijek
nestao s lica zemlje.
Crte tog čovjeka ličile su na čudnovat način crtama
moga druga. Da bih se uvjerio, pokazao sam sliku ne-
kom švedskom. kiparu koji me čekao u kavani »Ver-
sailles«. On je odmah primijetio sličnost i podsjetio me
na čudnovatu podudarnost okoinosti; naime, obadvojica
su njemačkog porijekla, a radili su u Americi. Da, još
i više, Schlatter je nestao točno u isto vrijeme kad se
u Parizu pojavio naš prijatelj. Budući da sam se sada
već ponešto razumio u okultističke izraze, nazvao sam ga
»dvojnikom« našeg poznanika.
Cim sam izgovorio riječ »dvojnik«, kipar je izbuljio
oči i upozorio me na činjenicu da dotični čovjek uvijek
ima dva stana, jedan na lijevoj, a drugi na desnoj obali
rijeke, Osim toga sam saznao da moj tajanstveni pri-
jatclj zaisla vodi dvostruki život, jer večeri provodi
sa mnom u religioznim i filozofskim razgovorima, a
noću ga se viđa u Bullierovu baru.
Postojalo je sigurno sredstvo kojim bi se dokazao
identitet obaju »đvojnika«, jer je revija donijela zadnje
pismo Francisa Schlattera u faksimilu.
— Dođite danas na večeru — predložio sam — dikti-
rat ću mu Schlatterovo pismo. Budu li oba rukopisa
ista, a naročito potpisi, dokaz je tu.
Prilikom večere istoga dana sve se potvrdilo; rukopis
je isti, potpis, potezi, sve je tu.
Slikar se podvrgnuo našem ispitu i malo iznenađen
konacno upitao:
 — I što hoćete s tim?
— Poznate li Francisa Schlattera?
— Nisam za njega nikada čuo.
— Sjećate li se onog liječnika iz Amerike, od prošle
godine?
— A, da, onaj šarlatan!
Sjeća se; pokazao sam mu sliku i faksimil.
Smješkao se skeptički, ostao miran i ravnodušan.
I to je bilo sve.

Nekoliko dana nakon toga sjedio sam sa svojim ta-

janstvenim prijateljem na terasi kavane »Versailles«
uz konjak, kad se neki čovjek u radnom odijelu ne-
prijatna izgleda zaustavio ispred našeg stola, progurao
se bez izvinjenja između gostiju i počeo se na sav glas
derati:
— Ipak sam vas ulovio, vi, varalice, prevarantu! Što
to znači? Naručujete kod mene križ za trideset frana-
ka, a kad vam ga donesem, nestanete! Do đavola, valjda
ne mislite da se takav križ pravi sam od sebe? . . .
I tako bez prestanka. Uzaluđ su ga konobari pokuša-
vali udaljiti; grozio se da će pozvati policiju. Za sve to
vrijeme sjedio je siromašni okrivljenik tupo i nepomi-
čno, uništen poput osuđenika, izložen pogledima manje
ili više poznatih umjetnika.
Kad je scena bila gotova, upitao sam ga potpuno
smeten:
— Križ? Kakav križ za trideset franaka? Ne razumi-
jem ni riječi od svega toga!
— To je bio križ za trideset franaka? Ne razumijem
nj riječi od svega toga!
— To je bio križ Jeanne d’Arc, model, znate za
moju sliku »raspeta žena«.
— Ali taj radnik je sam vrag!
Nakon trenutka šutnje nastavio sam:
— Čudno, ali ne bi se smjelo nekažnjeno igrati ni
s križem, ni s Jeannom d’Arc.
— Vjerujete u to?
— Ne znam ništa. Više ne znam ništa! — Ali onih
trideset srebrnjaka!

65
 — Dosta! Dosta! — uskliknuo je uvrijeđeno.
Kad sam na Veliki petak došao u gostionicu, našao
sam svoga suputnika kako spava za stolom.
Razdragan, probudio sam ga s uzvikom:
— Vi ovdje?
— Kako to mislite?
— Mislio sam da na Veliki petak barem do šest
sati ostajete pred raspelom.
— Šest sati? Stvarno, večeras sam spavao čitav dan
do šest sati, a da ni sam ne znam zašto.
— Možda bih ja znao zašto?
—■Naravno: nebesko tijelo ide u šetnju, zar ne? — U
Am erici.. itd.
Od te večeri zavlađa među nama izvjesna hladnoća.
Naše je poznanstvo trajalo još Četiri strašna mjeseca.
Moj drug je imao dovoljno vremena da u svojoj um-
jetnosti krene novim putem, tako da se na kraju mogao
odreći svoje »raspete žene« kao kakve stare igračke.
Prihvatio je patnju kao jedinu istinsku životnu radost
i iz toga je prpizašla rezignacija. Bio je junak u svojoj
bijedi! Divio sam mu se kad bi izlizanih potpetica i
bez jela prevaljivao dva puta dnevno pješke put od
Montrougea do Hallesa i natrag. Nakon što je sedamna-
est puta obišao redakcije raznih časopisa i uspio pro-
dati tri crteža, a nije odmah za to primio novac, večerao
bi kruh za dva novcića i žurio potom k Bullieru.
Naposljetku smo bez riječi prekinuli tu vezu koja
je bila sklopljena zbog uzajamnog potpomaganja. Neki
čudan osjećaj govorio nam je da je našeg prijateljstva
dosta i da se naše sudbine odsada đijele. Rekosmo jedan
drugome posljednje zbogom.
Nikad ga više nisam vidio, niti bilo što čuo o njegovoj
sudbini.

U proljeće sam potišten vlastitom i prijateljevom ne-

milom sudbinom primio pismo od djece iz prvoga braka
u kojem mi javljaju da su bili u bolnici teško bolesni.
Preplašio sam se kad sam uspoređio vrijeme toga doga-
đaja s vremenom mog kobnog pokusa jer se to vrijeme
poklapalo.

66
 Lakomisleno sam se poigravao tajnim Silama, dok
me nevidljiva ruka nije pogođila toČno u srce.
Ne ispričavam se, već samo molim eitaoca da upamti
tu činjenicu, u slučaju da se bavi magijom, posebno da
upamti djelovanje koje se u pravom smislu riječi na-
ziva čaranjem ili urokom, a čije je postojanje utvrdio
de Rochas u svom djelu »Exteriorisation de la sen-
sibilite«.
U nedjelju prije Uskrsa pošao sam rano ujutro u
Luksemburški park na šetnju. Prešao sam ulicu i kad
sam stigao ispod arkade Odeona, zaustavio sam se pred
Balzacovim plavo uvezenim izđanjima i slučajno izvu-
kao »Seraphitu«. Zašto upravo tu knjigu?
Možda je to podsvjesno sjećanje a »Initiation«, gdje
su me u jeđnoj ocjeni »Sylve Sylvarum« nazvali Swe-
denborgovim zemljakom.
Kod kuće sam odmah otvorio gotovo nepoznatu knjigu,
jer je između prve njegove knjige koju sam pročitao
i ove sađa prošlo toliko godina.
Knjiga je za mene bila nova, a duh mi je bio spreman
»progutati« njen izvanredan sađržaj. Od Sweđenborga
nisam još Čitao ništa, jer su ga u mojoj i njegovoj zemlji
smatrali šarlatanom, ludom i pokvarenjakom. Silno me
je oduševilo, kad sam čuo da taj božanski gigant
prošlog stoljeća govori kroz usta najgenijalnijeg fran-
cuskog duha.
Čitajući s religioznom pobožnošću naišao sam na še-
snaestoj strani na podatak da je Swedenborg rođen
29. ožujka. Odjednom sam zastao, razmislio i otvorio
kalendar; bio je 29. ožujka, a osim toga i Cvjetna ne-
đjelja.
Tako je S\vedenborg ušao u moj život, u kome je
odigrao veliku ulogu i trebao mi je na dan smrti doni-
jeti palmu pobjednika ili mučenika — tko bi to unapri-
jed znao?
»Seraphita« mi posta evanđeljem i stavi me opet
u tako blisku vezu s onim svijetom da mi se život zga-
dio, a neodoljiva me nostalgija vukla k nebu. Nema
sumnje, spremam se za neki uzvišeniji život! Prezirem
zemlju, nečisti svijet, ove ljude i djela njihova. Ja sam

67
bezgrešni pravednik, koga Vječiti stavlja na iskušenje
i koga će čistilište ovoga svijeta uskoro spasiti.
Ta oholost je kao posljedica povjerljivog odnosa pre-
ma silama, uvijek rasla usporedno s mojim uspjesima
na naučnom polju. Tako sam uspio po svojim pro-
računima i zapažanjima metalurga praviti zlato, a sma-
tram da ću to moći i dokazati.
On je dokazivao upravo suprotno od mojih tvrdnji a
ja nisam mogao prvih osam dana staviti nikakav pri-
govor na to. I tada sam slučajno, listajući po kemiji
svog zaštitnika Orfile, otkrio tajnu postupka.
Ta stara, zaboravljena i prezrena knjiga iz godine
1830. postala je moje proročanstvo i pomagala mi u
teškim trenucima. Moji su me prijatelji Orfila i Swe-
denborg štitili, hrabrili i kažnjavali; nisam ih vidio,
ali sam osjećao njihovu prisutnost. Nisu se pojavljivali
u vizijama ili halucinacijama, ali mali su mi svakodnev-
ni đogađaji dokazivali da me oni ne napuštaju u od-
lučnm trenucima mog života.
Duhovi su postali naturalistički kao i suvremena
epoha koja se više nije zadovoljavala vizijama. Kao
primjer za to navodim slučaj koji se ne može protuma-
čiti riječju koincidencija.
Uspjelo mi je da na papiru proizvedem mrlje zlata,
a sada sam htio postići isto to suhim putem i pomoću
vatre. Nekoliko stotina pokusa nije mi uspjelo. Očajan,
bacio sam cjevčicu na stranu.
Jednog sam jutra šetao ulicom gdje se nalazila zvje-
zdarnica i zastao pred spomenikom na trgu. Na podnožju
spomenika našao sam dvije ovalne izrezane ljepenke;
na jednoj je bio utisnut broj 207, a na drugoj 28. To šu
atomske težine olova (207) i silicija (28). Uzeo sam t4j
nalaz sa sobom, da ga vratim u svoje kemijske bi-
lješke.
Kod kuće sam počeo nizom eksperimenata s olovom,
a silicij sam za sada ostavio po strani. Znajući iz me-
'talurgije, da olovo u zdjelici ispunjenoj koštanim pe-
pelom uvijek daje nešto srebra, a to srebro sađrži uvijek
malo zlata, zaključio sam da fosforno kiselo vapno, kao
glavni sastavni dio koštanog pepela, mora pri dobi-
vanju zlata iz olova predstavljati bitan faktor.

68
 Olovo je zapravo na podlozi fosforno-kiselog vapna
na donjoj površini poprimilo zlatastu boju. Ali nemi-
lost Sila nije mi dopuštala da završim te eksperimente.
Godinu dana kasnije za vrijeme mog boravka u Lun-
du, u Švedskoj, poklonio mi je neki kipar koji je radio
finom glinom, neku vrstu laka sastavljenu od olova
i silicija, pomoću koga sam prvi put iz rudače dobio
zlato savršene Ijepote.
U znak zahvalnosti pokazao sam mu obje ljepenke s
brojevima 207 i 28. Je li to udes ili slučaj neoborive
logike?

Ponavljam da me vizije nikada nisu mučile, ali pone-

kad su mi se stvarni predmeti pojavljivali na neki
grandiozan način u ljudskom obliku.
Tako mi se jednog dana učinio jastuk izgužvan po-
podnevnim spavanjem poput mramorne glave u Mi-
chelangelovu stilu.
Jedne večeri, kad sam došao kući s dvojnikom ame-
ričkog liječnika, otkrio sam u polusjeni alkovena kako
na mom krevetu leži đivovski Zeus. Moj drug zasta pred
tim neočekivanim prizorom, obuzet gotovo religioznim
čuvstvom. Kao umjetnik shvatio je odmah ljepotu linija.
— Evo ponovo velike, lijepe, nestale umjetnosti!
Cim ga se više promatra, prizor je postajao sve živ-
lji i strašniji. Očito da su duhovi kao i mi smrtnici po-
stali realisti!
> To više nije bio slučaj, jer je jastuk neke dane
poprimao najneobičnije oblike: gotske zmajeve, strašne
nemani. Jedne večeri, kad sam se vratio kući raspolo-
žen, pozdravio me demon u stilu srednjeg vijeka, pravi
pravcati đavo s jarčevom glavom. Nikada se nisam
preplašio takvih slika, ali dugo mi se zadržao u duši
osjećaj nečeg nakaznog, natprirodnog.
Moj prijatelj kipar, koga sam pozvao kao svjedoka,
nije se ni najmanje iznenadio, dapače, pozvao me u svoj
atelijer, u kojem me iznenadila ljepotom linija studija
obješena na desnome ziđu atelijera.
— Otkuda vam to? Madona, zar ne?
— Da, versajska madona — nacrtana prema poviju-
šama iz švicarskih jezera!

69
 Rađanje nove umjetnosti po uzoru na prirodu! Na-
turalistička vidovitost! I zašto osuđivati naturalizam
ako on stvara novu umjetnost bogatu mlađošću i nadom?
Bogovi se vraćaju, a uzvik pjesnika i umjetnika: »K
panu!« naišao je na takav odjek da se priroda ponovo
probuđila iz višestoljetnog sna! Ništa se ne zbiva na ze-
mlji bez suglasnosti sila; dakle, ako je naturalizam bio,
neka opst bude; jer on znači ponovno rađanje harmonije
među materijom i duhom.
Taj kipar je bio prorok. Pripovijedao mi je kako je na
jednoj stijeni u Bretagni vidio zajedno Orfeja i Krista;
dosta je da se kani vratiti tamo i upotrijebiti to kao
model za grupnu skulpturu za izložbu u Salonu.
Jedne večeri, kad sam s tim prorokom silazio niz
Rue de Rennes, zastao je on ispred izloga neke knji-
žare u kojoj su bile izložene litografije u boji. Bio je
to niz scena s ljuđskim likovima, koji su umjesto glava
imali maćuhice. Premda sam se bavio botanikom, ni-
sam još nikada primijetio da su maćuhice nalik na
ljudska lica. Moj se prijatelj nije mogao tome načuditi.
— Zamislite; sinoć kad sam došao kući promatrale
su me maćuhice s prozorske daske tako izazovno da sam
odjednom u njima vidio sama ljudska lica. Smatrao
sam da je to vizija mojih prenapetih živaca. A danas
nalazim to isto na jednom starom bakrorezu; to dakle
nije iluzija nego zbilja!
Išli smo đalje i ja sam na kupoli Invaliđskog doma
ugledao Napoleona i njegove maršale.
Kad se na bulevar des Invalides dolazi s Montpa-
rnassea ukazuje se kupola za zalaska sunca u punom
sjaju, a konzole i druge izbočine s katedrale poprima-
ju Ijudske oblike koji se mijenjaju već prema tome da
li ih promatramo izbliza ili iz daljine. Tamo je Napo-
leon, Bernadotte, Berthier i moj ih prijatelj crta »po
prirodi«.
— Kako možete objasniti taj fenomen?
— Objasniti? Da li se ikad moglo nešto objasniti
time što se morem riječi opisivalo isto takovo more ri-
ječi?
— Vi, dakle, ne vjerujete đa je graditelj radio po
svom podsvjesnom planu?

70
 — Čujte, dragi prijatelju, Jules Mansard koji je
sagrađio katedralu 1706. nije mogao predvidjeti siluetu
Napoleona koji se rodio 1769. . . Je li to dovoljno?

Ponekad sam noću snivao snove koji su mi predska-

zivali budućnost, čuvali me od opasnosti i razotkrivali
tajne. Tako mi se u snu ukazao davno umrli prijatelj
a držao je u rukama neobično veliku novčanicu. Pitao
sam ga za porijeklo tog novca, a on je odgovorio »Ame-
rika«, i nestao s blagom.
Slijedećeg sam dana dobio pismo od prijatelja iz
Amerike kojeg nisam vidio već punih dvađeset godina,
s porukom da sam imao neku narudžbu u Chicagu i da
je pismo uzalud lutalo čitavom Evropom. Radilo se o
honoraru od dvadeset tisuća franaka, golema svota
za moje tadašnje jadno stanje. Tih dvadeset tisuća fra-
naka osiguralo bi mi budućnost, ali nitko osim mene
nije mogao ni slutiti da je taj gubitak bio kazna za
nepravdu koju sam učinio u srdžbi, zbog nevjernosti
jednog svog književnog takmaca.
Nekom sam drugom prilikom vidio u snu Jonasa
Liea kako nosi neobično ukrašen sat s njihalom od
pozlaćene bronce. Nekoliko dana poslije, spuštajući se
bulevarom St. Michel, privukao mi je pašnju izlog
nekog urara.
— To je sat Jonasa Liea — povikao sam glasno.
Zaista, sat je bio posve isti. Uređaj je počivao na
četiri stupa okrunjen nebeskom kuglom. Pokazivač da-
tuma u kugli pokazuje trinaesti kolovoza.
U jednom od slijeđećih poglavlja ispričat ću o tome
kako mi je taj trinaesti kolovoz postao sudbonosnim.
Te male zgode i još mnoge druge zbivale su se za vri-
jeme mog boravka u hotelu »Orfila« između 6. veljače
i 19. srpnja 1896.
Istodobno s tim zgodama đogodila se i pustolovina,
koja me istjerala iz hotela i uvela u novu epohu mog
života.
Došlo je proljeće. Dolina suza i boli, što se prosti-
rala ispod mog prozora, zelenila se i cvjetala. Zeleno

71
je grmlje pokrivalo tlo i krilo blato. Gehenna1 se pre-
tvorila u Saronsku2 đolinu punu Ijiljana, jorgovana i
robinija u cvatu.
Bio sam duboko tužan, ali me veselio smijeh mladih
djevojaka, koje su se igrale tamo dolje pod drvećem,
dirao me i budio u meni novi život. Život je proticao
i približavala se starost; žena, djeca, dom, sve je pro-
šlost; u meni jesen, a posvuda proljeće.
Tješila me Jobova knjiga i Jeremijine jadikovke, jer
između mog i Jobovog udesa postoji barem neka mala
sličnost. Zar i mene ne progoni zla sudbina, guši siro-
maštvo, zar nisam napušten od prijatelja!
»Crn sam, ali ne od sunca. Ja sam brat zmija i drug
sova. Moja koža je postala crna, a udovi su mi žegom
izgorjeli. Harfa mi se u jauk pretvorila, a flauta u plač.«
Tako govori Job. A Jeremija izreče u dvije riječi sav
bezdan moje tuge:
»Ja sam gotovo zaboravio što je sreća.«
U takvom sam raspoloženju sjedio jednog popodneva
sagnut nad poslom, kad odjednom začuh pod pro-
zoromizakrošanja drveća zvukove glasovira. Napeo sam
uši poput bojnog konja kad čuje zvuk trube, uspravio se
i duboko uzdahnuo. To je Schumannov »Zanos«. I još
više, svirao je on. On, moj ruski prijatelj moj učenik
koji me zvao »ocem«, jer je sve naučio od mene; moj
djetić koji me nazivao majstorom i ljubio mi ruke, jer
njegov je život počinjao tamo gdje je moj svršavao.
Došao je iz Beča u Pariz s namjerom da me upropasti,
kao što me je upropastio u Beču — a zašto? . . . jer je
sudbina tako htjela da je njegova sadašnja žena, prije
nego što ju je upoznao, bila moja ljubav. Je li moja
krivnja što se tako dogođilo? Dakako, nije a ipak, on
me ubitačno mrzio, ogovarao me, sprječavao prikazi-
vanje mojih drama, spletkarao i tako štetio mojoj egzi-
stenciji. U napadu bijesa udario sam ga jedanput nekom
palicom, ali na tako surov i kukavički način đa sam
zbog toga pretrpio kao da sam učinio ubojstvo. Tješilo

1 pakao (hebrejski)
2 pokrajina u Palestini

72
me što je sađa došao ubiti me, jer me samo smrt mogla
osloboditi vječne grižnje savjesti.
On se dakle krio iza svih onih pogrešno adresiranih
pisama koja sam neprestano gledao dolje u loži kod
vratara. Neka me uništi! Neću se braniti, jer mi život
ionako ništa ne znači.
Još uvijek sam čuo »Zanos«. Svirao je na način kako
to samo on umije, nevidljiv pod zidom zelenila.
Samo zašto je svirao? Da mi najavi dolazak ili da me
uplaši i natjera u bijeg?
Možda ću to saznati u gostionici, gdje su Rusi vje-
rojatno već razgovarali o dolasku svog zemljaka.
Pošao sam na večeru, kađli me već na vratima do-
čekaše neprijateljski pogledi. Saznavši o mojoj svađi
s Rusom, čitavo se društvo urotilo protiv mene. Da bi
ih razoružao, započeo sam bitku:
— Popovski je u Parizu? — upitao sam.
— Ne, još nije — odgovorio je jedan.
— Jeste, kako da ne — odgovori drugi — vidjeli su
ga u »Mercure de Franceu«.
Jedan je protuslovio drugome i konačno sam znao ko-
liko i prije, ali sam se pravio kao da vjerujem sve što
mi pripovijedaju. No i suviše očito neprijateljstvo pri-
sililo me da se zakunem da više neću dolaziti u tu
gostionicu. Bilo mi je žao, jer su neki ljudi zaista bili
simpatični. Dakle, još me jednom taj prokleti neprijatelj
natjerao u osamu i zatočeništvo. Obuzela me mržnja
prema njemu i nisam više čak želio smrt! Zar da pa-
dam u ruke inferiornijeg čovjeka? To bi za mene bilo
preveliko poniženje, a za njega prevelika čast. Borit
ću se i braniti!
Da bih se riješio brige, uputio sam se u Rue de la
Sante iza Val de Grace u posjetu nekom danskom sli-
karu, inače intimnom prijatelju Popovskog. Taj čovjek
moj nekadašnji prijatelj, došao je u Pariz prije šest
mjeseci, i kad sam ga na ulici sreo, pozđravio me nekako
hlađno, gotovo neprijateljski. Slijedećeg me dana posje-
tio i pozvao u svoj atelijer, a pri tom je izgovorio
toliko ljubaznosti da sam iskreno posumnjao u njegovo
prijateljstvo. Kad sam ga upitao da li zna nešto novo

73
0 Popovskom, izbjegavao je odgovor, ali je ipak potvrdio
vijest da će Popovski vjerojatno uskoro doći u Pariz.
— Da me ubije? — dopunio sam ga.
— Zacijelo! Čuvajte se!
Onog jutra kad sam Dancu htio uzvratiti posjet,
ležala je — kakav slučaj! — pred vežom na pločniku
golema doga i zatvarala mi put. Treutak sam bio ne-
ođlučan, ali odmah zatim odlučio sam da se vratim,
1 kod kuće sam zahvaljivao silama za njihovu opomenu,
jer sam sigurno izbjegavao nekoj nepoznatoj opasnosti.
Kad sam nekoliko dana nakon toga htio ponoviti
posjet, sjedilo je na pragu otvorenih vrata đijete i dr-
žalo igraću kartu u rukama. Instinbtivno sam bacio po-
gled na kartu; bila je pikova desetka!
Opasna igra u toj kući!
I ponovo sam se vratio kući.
Ali danas, nakon scene u gostionici čvrsto sam odlučio,
da uđem usprkos piku i psu ali sudbina je htjela dru-
gačije. Sreo sam ga u Brasserie đes Lilas. Bio je us-
hićen što me vidi i sjeli smo za sto na terasi.
Razgovarali smo o zajedničkim uspomenama iz Beča,
i u tom je trenutku on opet bio moj stari dobri prija-
telj, oduševljavao se vlastitim pričanjem, zaboravio je
na male nesuglasice i priznao neke činjenice koje je
prije javno negirao.
No odjednom kao da se sjetio svoje obaveze ili obe-
ćanja; zašutio je, hladan i neprijateljski, kao da se na-
Ijutio sam na sebe što je previŠe pripovijedao.
Na moje direktno pitanje da li je Popovski u Parizu,
odgovorio je kratkim: »Ne«. Bilo je jasno da je laž.
Rastasmo se.
Moram napomenuti da je taj Danac bio prije mene
Ijubavnik gospođe Popovski i da mi je još uvijek
pređbacivao što ga je njegova dragana napustila zbog
mene. Sada je u kući Popovskog igrao ulogu kućnog
prijatelja, a da Popovski, naravno, nije znao u kakvim
je odnosima njegova žena s »lijepim Heinrichom«.

Schumannov »Zanos« je odzvanjao iznad gustih kro-

šanja drveća, ali svirač se nije vidio i ja nisam znao

74
gdje on stanuje. Glazba je trajala čitav mjesec, od če-
tiri do pet sati uveče.

Kad sam jednog jutra silazio niz Rue de Fleurs, da se

utješim pogledom na dugu iznad mojih inicijala u iz-
logu bojadisaonice, ušao sam u Luksemburški park, lijep
poput bajke i u punom cvatu, i našao na zemlji dvije
suhe grančice koje je otkinuo vjetar. Izgledale su kao
dva grčka slova P i Y. Podigao sam ih i sjetio se da je
P — Y kratica od Popovski. Dakle, on me ipak progoni,
a Sile me hoće sačuvati od opasnosti. Obuzeo me strašan
nemir usprkos tome što mi je Nevidljivi bio sklon, opo-
menuvši me prije. Prizivao sam u pomoć zaštitu provid-
nosti i čitao Davidove psalme. Mrzio sam svog neprija-
telja starozavjetnom mržnjom, ali istođobno nisam više
imao hrabrosti da se poslužim sredstvima cm e magije.
— O, Vječiti, dođi i pomozi mi! Reci duši mojoj: ja
sam tvoja pomoć. Neka se stide i srame oni koji me
progone, neka iščeznu i postide se oni koji mi žele
z l o. . . Neka se stide svi oni koji se raduju mojoj
nesreći.
Ta se molitva tada činila pravednom, a milosrđe
Novoga zavjeta činilo mi se kukavičlukom.
Kome Nepoznatom bijaše upravljena moja bezbožna
molitva? To nisam znao reći; sam tijek te pustolovine
pokazat će da se moja molba ipak ispunila.

VII

IZVACI IZ MOG DNEVNIKA 1896.

13. svibnja.
Pismo moje žene. Saznala je iz novina da neki go-
spodin S. namjerava zračnim balonom otputovati na
Sjeverni pol. Očajna je, uzdiše, uvjerava me o svojoj

75
nepromijenjenoj Ijubavi te me zaklinje da otkažem tu
pustolovinu, koja je isto što i samoubojstvo.
Objasnio sam joj zabunu; to je moj bratić, koji stav-
lja život na kocku za jedno veliko znanstveno otkriće.

14. svibnja.
Prošle sam noći sanjao slijedeće: odsječena glava bila
je ponovo nataknuta na trup čovjeka koji je bio nalik
na propalog glumca. Glava poče govoriti; spopade me
strah i ođgurnem zastor na krevetu, gurajući pred so-
bom policajca u namjeri da se zaštitim od bijesnog
čovjeka.
Iste me noći ubo komarac i ja sam ga ubio. Ujutro
mi je đlan desne ruke bio poprskan krvlju. Setajući
bulevarom Port-Royal ugledao sam na pločniku mrlje
krvi. Vrapci su na dimnjaku sagradili gnijezđo. Cvrku-
tali su tako veselo kao da stanuju u mojoj sobi.

17. svibnja i slijedećeg dana.

Konjak u šest sati na terasi Brasserie des Lilas, iza
maršala Neya postao je moj jedini grijeh i jedina ži-
votna radost. Nakon dnevnog rada, kad su duša i tijelo
iscrpljeni, odmaram se uz žuto piće, cigaretu, »Temps«
i »Journal de Debat«.
O, kako je ugodan život kad magla opojnosti prevuče
veo preko bijeđe života! Vjerojatno mi Sile zavide na
tom trenutku blaženstva između šest i seđam sati, jer
od te mi je večeri srušena sreća nizom neugodnosti,
koje nikako ne mogu pripisati slučaju.

17. svibnja moje je mjesto n.a kome sjedim već go-

dinama bilo zauzeto, a isto tako i sva ostala mjesta.
Duboko ganut otišao sam u drugu kavanu.

18. svibnja.
Moj stari kutak u »Lilasu« opet je slobodan, zadovo-
ljan sam i sretan pod kestenom iza maršala Neya.
Dobar konjak je tu, cigareta je zapaljena, »Temps« otvo-
ren ...

76
 Prolazi neki pijanac; odvratan, ružna lica, crvena od
vina, s pruskim nosom i zlih očiju. Popio sam gutljaj
konjaka sav sretan što ne izgledam kao taj pijanac...
Da, ne znam još ni sad kako to da mi je čaša bila is-
krenuta i prazna. Nemam novaca da naručim drugu pa
platim i ođlazim iz kavane u uvjerenju da je to opet
čin zla đuha.

19. svibnja.
Ne usuđujem se otići u kavanu.

20. svibnja,
Šunjao sam se oko terase i primijetio da je moj ku-
tak slobodan. Moram se boriti protiv zlih duhova i pri-
hvaćam boj. U tom trenutku — vjeruj mi, čitaoče — bu-
kne požar u kavanskom dimnjaku iznad moje glave.
Sveopća panika. Sjedim i dalje, ali neka viša sila vinu
oblak čađe i upravi ga tako da dvije velike pahuljice u-
padoše u moju čašu. Preneražen odlazim dalje.

1. lipnja.
Poslije dugog suzdrzavanja opet me obuze želja da
se tješim pod kestenom u svom kutu. Stol mi je zauzet
i zato sjeđam na drugi, osamljen i miran. Moram se bo-
riti protiv zlih duhova. . . Uto dolazi neka obitelj i sjeda
za susjeđni stol. Pristiže ih sve više, tako da ih se
jedva može prebrojiti. Žene se u prolazu dotiču mog
stolca, djeca se igraju pred mojim očima, mladići mi
uzimaju šibice bez izvinjenja. Okružen tom bezobra-
znom i bučnom ruljom — ipak se neću pomaknuti s
mjesta. I uto se dogodi nešto što je bez sumnje opet dje-
lo nevidljive ruke, i što ni u kom slučaju ne mogu
pripisati tim ljudima koji su mi potpuno nepoznati.
Jedan od mladića stavlja potpuno neobjašnjivom kret-
njom novčić na moj stol. Tuđ i sam među toliko ne-
poznatih ljudi, ne osuđujem opirati se. Ipak, razljutiv-
ši se zatražim razjašnjenje.
Dao mi je novčić kao da sam prosjak!
Prosjak! Bodež koji sam sebi zabijam u prsa. Prosjak,
pa da, jer ti ne zaslužuješ ništa . . .

77
 Konobar dolazi i nudi mi ugodnije mjesto. Novčić
ostavljam na stolu. Konobar ga odnosi za mnom — o,
kakva sramota — i kaže mi uctivo da ga je mladi
čovjek našao pod mojim stolom i da misli da pripada
meni. Stidim se, i da bih sakrio ljutnju, naručujem dru-
gi konjak.
Konjak je tu, sve je u redu, kad me odjednom zapahne
gadni zadah na sumporni amonijak.
Što ti to opet bi? Ništa, niti neko čudo, niti zla na-
mjera. . . Na rubu se pločnika otvorila odvodna cijev,
upravo tamo gdje je bio moj stolac.
Počinjem shvaćati da me dobri dusi žele osloboditi
uroka koji bi me na koncu mogli dovesti u ludnicu!
Neka je blagoslovljena proviđnost koja me spasila!
i.

25. svibnja.
Iako prema kućnom redu žene nemaju pristup u hotel,
uselila se u sobu do moje neka obitelj. Dan i noć plače
dojenče, ipak to me raduje jer se sjećam dobrih starih
vremena između tridesete i Četrdesete kad mi je život
bio najljepši.
26. svibnja.
Obitelj se svađa, dijete dreči! A kako je ipak sve to
slatko za mene!
Te večeri sam ponovo vidio Engleskinju. Bila je lje-
puškasta i smijala se dobroćudnim materinskim smiješ-
kom. Naslikala je plesačicu koja je poput oraha ili
mozga. Slika visi prilično sakrivena u gostionici iza
bifea madame Charlotte.

29. svibnja.
Pišu mi djeca iz prvog braka da su brzojavno po-
zvana u Stockholm, na oproštajnu svečanost priređenu
meni u čast, prije mog leta zračnim balonom na Sjeverni
pol. Oni ne razumiju ništa od svega toga, kao što ne-
razumijem ni ja. Kakva fatalna zabluđa!
Novine izvješćuju o nesreći u Saint Louisu (Saint
Louis!) u Americi, gdje je ciklon usmrtio oko tisuću.
ljudi.

78
 2. lip n ja .

U ulici gdje je zvjezdarnica našao sam dva šljunka u

obliku srca. Iste večeri nađoh u vrtu nekog ruskog sli-
kara i treći šljunak, iste veličine i oblika kao i ona dva
prva.
Ne čuje se više Schumannov »Zanos« i ja sam opet
miran.

4. lipnja.
Posjećujem slikara Danca u Rue de la Sante. Veliki
pas je nestao i ulaz je slobodan. Jedemo na terasi bule-
vara Port-Royal. Mom prijatelju je hladno i neudobno,
i budući da je zaboravio kaput, ogrnem ga svojim pro-
Ijetnim kaputom. Najprije ga je to umirilo; pokorio mi
se šutke. Jeđinstveni smo u svim točkama, ne usuđuje
usprotiviti mi se. Priznaje da je Popovski zločinac i da
njemu imam zahvaliti svoju nesreću. Odjeđnom postaje
nervozan, drhti kao medij pod hipnotizerovim utjeca-
jem, uzbudi se, baci kaput, prestane jesti, odbaci vilju-
šku, ustane, pozdravi se i odlazi.
Što je bilo?
Zar se moj ogrtač ispunio fluidom koji je prešao na
njega i podjarmio ga putem sumpornog polariteta? Zar
je ono što Ezekiel kaže u 13. glavi, stihu 18: »Ovako
zbori Jahveu Gospod: ,Jao onima koji vezu poveze
za svačije ruke i koji prave pokrivala za glave svake ve-
ličine, da bi ulovili dušu!. . . Rastrgat ću sve to na vašim
rukama i oslobodit duše koje hvatate kao ptice’!«
Zar sam postao čarobnjak, a da ni sam to ne znam?

9. lipnja.
Posjetio sam prijatelja Danca u namjeri da razgledam
slike. Kad sam došao, bio je zđrav i veseo, ali pola sata
nakon toga dobio je takav napad đa'se morao skinuti i
leći u krevet.
Što mu je bilo? Možđa nečista savjest?

14. lipnja.
Nedjelja. U Luksemburškom parku našao sam i četvrti
šljunak u obliku srca. Na kamenu je bilo nešto zlatno-

79
žutog tinjca. To mi je zagonetno i naslučujem neki pred-
znak. Pred otvorenim prozorom uspoređujem sva četiri
šljunka kad odjednom začujem zvona Saint-Sulpicea,
zatim veliko zvono sa tornja Notre-Dame, a kroz tu
uobičajenu zvonjavu razliježe se neko muklo i svečano
brujanje, kao đa dolazi iz utrobe zemlje.
Upitam slugu koji mi je donio poštu o čemu se radi.
— To je veliko hodočašće Savojaca crkvi Sacre Coeur
de Monmartre.
— To je, đakle, svetkovina Presvetog srca?
Promatram četiri tvrda kamena srca uzbuđen malo
tom nenadanom podudamošću.
Od pravca Notre-Dame-des-Champs čujem kukavicu i
mislim kako je to nemoguće; ili zar mi je sluh postao
toliko istančan da čujem zvukove iz Meudonske šume!

25. lipnja.
Idem u Pariz da promijenim ček u zlato. Na moje ve-
liko iznenađenje Voltaireov kej se ljulja pod mojim no-
gama; naravno, i most Caroussel se ljulja pod težinom
kola. Ali jutros se to gibanje nastavlja od dvora Tuile-
rien do Hue de l ’Opera. Svaki grad uvijek pomalo tre-
peri, samo da bi se to osjetilo treba imati istančane
živce.
Druga obala rijeke za nas s Montparnassea je — tuđa
zemlja. Prošlo je gotovo godinu dana otkad sam posljed-
nji put posjetio Credit Lyonnais ili Cafede la Kegenee.
Na bulevaru Italie obuze me nostalgija i požurim na-
trag na drugu obalu, gdje me ponovo razbudio pogled
na Rue des Saints-Peres.
U blizini crkve Saint-Germain-đes Pres sretnem mr-
tvačka kola, zatim dvije goleme madone koje prevoze
na kolima. Jedna od njih je klečala sklopljenih ruku i
očiju uzdignutih prema nebu. Neobično me se jako
dojmila.

16. lipnja.
Na bulevaru Saint-Michel kupio sam sličicu ukrašenu
staklenom kuglom koja prikazuje Majku božju lurdsku

80
u spilji, a pred njom ženu s velom kako kleči. Kad sam
sliku okrenuo prema suncu, bacila je na zid čudnovatu
sjenu; na stražnjoj je strani slike bila izrađena Kristova
glava iz gipsa. Je li to bilo slučajno ili je umjetnik to
pređvidio?

18. lipnja.
U moju sobu uđe prijatelj Danac, utučen i drhteći či-
tavim tijelom. Popovski je u Beču zatvoren pod sum-
njom da je ubio jednu ženu i dvoje djece; ljubavnicu
i đvoje njene vanbračne djece.
Nakon prvog iznenađenja i iskrenog saučešća za pri-
jatelja koji mi je nekada bio tako blizak, mojom dušom,
koju su prijetnje već mjesecima mučile, ovlada duboki
mir.
Nesposoban da prikrijem svoj opravdani egoizam, da-
jem maha svojim osjećajima:
— To je strašno, ali ipak mi je lakše kad pomislim
na opasnost kojoj sam, eto, izmakao.
— Sto ga je nagnalo na zločin?
— Možda je zakonita žena bila ljubomorna na neza-
konitu, a možda su tome đoprinjeli i izdaci koji su u ve-
zi s tim. Možda . . .
Sto?
— Možda su njegovi krvoločni nagoni, koji nedavno
nisu mogli naći izlaz ovdje u Parizu — našli neki drugi
izlaz, svejedno koji.
Pitam se: je li moguće da su moje vruće molitve otklo-
nile bodež od mene, usmjerivši ga na samog ubojicu?
Nisam dalje razmišljao o tome, već predlažem veliko-
dušno poput pobjednika:
— Spasimo našeg prijatelja barem literarno. Ja ću
objaviti članak o njegovim zaslugama na književnom
polju a vi nacrtajte njegov simpatični portret, pa ćemo
to dati u »Revue Blanche«.
U atelijeru Danca promatramo portret Popovskog, na-
slikan prije dvije godine. To je samo glava odsječena
oblakom, a pod njom su razbacane mrtvačke kosti, slično
kao na nadgrobnim pločama. Ta ođsječena glava nas

81
plaši, a moj san od trinaestog svibnja iskrsava i muči
me poput aveti.
— Kako ste došli na tu pomisao odrubljenja glave?
— To je teško reći; na toj divnoj duši uvijek je poči-
vala neka zla kob. Ta je duša pokazivala znakove geni-
jalnosti i težila za najvećom slavom, ne misleći da će
za to jednom morati polagati bilo kakav račun. Život
nam ostavlja samo dva izbora: ili lovorov vijenac ili
putene užitke.
— I vi ste to najposlije spoznali?

23. lipnja.
Našao sam iglu od lažnog zlata s umjetnim biserom.
U kupelji sinteze zlata ulovio sam zlatno srce.
Kad sam uveče prošetao kroz Rue du Luxemburg,
desno od prve aleje ugledao sam košutu iznad krošanja
drveća, koje se ocrtavalo na nebu. Čudio sam se kako
je lijepog oblika i boje; dala mi je glavom znak u prav-
cu jugoistoka. /Dunav!/
Posljednjih dana nakon ruske katastrofe obuzeo
me novi nemir. Čini mi se kao da se netko brine o mojoj
suđbini i povjeravam danskom slikaru da me muči mr-
žnja Rusa koji je u zatvoru poput fluida nekog elektri-
čnog stroja.
Ima trenutaka kad naslućujem da se bliži kraj mom
boravku u Parizu i da me očekuju nove neugodnosti.
Pričinja mi se da pijetao na križu Notre-Dame-des
Champs maše krilima, kao da bi htio poletjeti na sjever.
Predosjećaj skorog ođlaska iz Pariza natjerao me da
požurim sa studijama u Jardin des Plantes.
U posudi od cinka u kojoj vršim sintezu zlata nazire se
na unutarnjoj strani krajolik, nastao od naslaga željeznih
soli. Tumačim to kao neki pređznak, ali ne mogu doznati
gdje bi se mogao nalaziti taj kraj. Tu su brežuljci obra-
sli crnogoricom, a najviše jelama; među uzvisinama
prostiru se doline, voćnjaci i žitna polja, zacijelo je u
blizini neka rijeka. Humak sa slojevitim obroncima
okrunjen je ruševinama neke stare tvrđave.
Još se ne snalazim, ali neću dugo biti u neizvjesnosti.

82
 25. lipnfa.
Pozvan sam glavaru znanstvenog okultizma, direktoru
»Initiationa«. Kad smo doktor i ja stigli u Marolles
en Brie, dočekale su nas tri loše vijesti. Lasica je usmr-
tila patke, služavka se razboljela, a treću novost nisam
dobro upamtio.
Vrativši se uvečer u Pariz, čitao sam u nekim novina-
ma glasovitu priču o avetima u kući u Valence en Brie.
Brie? Vrlo sumnjivo. Bojim se da ne pobudim sum-
nju hotelskih gostiju zbog svog izleta u Brie. Da ne
budem još okrivljen da sam svu tu čaroliju priredio ja
svojim alkemičkim znanjem?
Kupio sam brojanice. A zašto? Lijepe su, a nečastivi
se boji križa. Uostalom, više ne razmišljam o povodima
svojih poteza. Postupam kako mi padne na pamet, i
život je tako puno snošljiviji.
U slučaju Popovski dolazi do preokreta. Njegov pri-
jatelj Danac počinje opovrgavati istinitost zločina pod
izgovorom da je istraga pokazala da je sumnja lažna.
Tako je i objavljivanje mog članka odgođeno na neko
vrijeme, a u odnosima je ponovo nastupila stara hlad-
noća. Istodobo iskrsava i nakazno pseto, upozorenje đa
budem na oprezu.
Kada sam popodne pisao za stolom pod prozorom, izne-
nada je počela oluja. Prve kišne kapi pale su na moj
rukopis i uprljale ga tako da od slova u rijeci »alp«1
nasta mrlja nalik na divovsko lice. Sačuvao sam taj
crtež, jer je sličan na japanskog boga gromovnika
kako je prikazan u Flammarionovoj »Atmosferi«.

28. Upnja.
Vidio sam u snu svoju ženu: neđostajali su joj svi
zubi. Dala mi je gitaru koja je ličila na čamac s Dunava.

Jutros sam našao u Rue d’Assas komad papira duginih

boja.
Danas popodne usitnio sam na komadu papira živu,
kositar, sumpor i amonijev klorat. Kad sam uklonio ma-

1 m ora

83
su, na kartonu je bio otisak nekog lica, potpuno sličan
na lice moje žene, kakvu sam prošle noći vidio u snu.

1. srpnja.
Očekujem erupciju, potres, munju. Naslućujem pogi-
belj, uzbuđen poput konja kada mu se približava vuk.
Spremam kovčeg za bijeg, ali se još ne ođlučujem na
odlazak.
Rus je zbog nedostatka dokaza pušten iz zatvora;
njegov prijatelj Danac postao je moj prijatelj. Društvo
u gostionici mi više nije ugodno. Posljednji je ručak zbog
žege bio u dvorištu; stol je bio postavljen između posuđa
za smeće i nužnika. Nad smetištem je visjela slika mog
nekadašnjeg prijatelja Amerikanca. Objesili su je tu iz
osvete, jer je umjetnik pobjegao ne plativši dug. Kraj
stola su Rusi postavili statuu: ratnika oboružana tradi-
cionalnom kosom. Da me preplaše! Neki mladić iz go-
stionice išao je u nužnik točno iza mojih leđa s očitom
namjerom đa me razljuti. Dvorište usko poput rova,
ne dopušta suncu da prijeđe preko visokih zidova. Uli-
čarke nastanjene gotovo u svim katovima, rastvorile
su prozore i obasule nas tučom pogrdnih riječi; služavke
dolaze s posudama za smeće i bacaju njihov sadržaj u
smetište. To je pravi pakao! Uz to moja oba susjeda,
notorni pederi, vode odvratan razgovor u namjeri da
i mene upletu u svoju svađu.
Zašto sam ovdje? Jer me osamljenost prisiljava, da
potražim ljudska bića i čujem ljudski glas!
Da, kad mi je psihička napetost dostigla vrhunac, opa-
zio sam na maloj lijehi u blizini nekoliko rascvjetalih
maćuhica. Njišu glavicama kao da bi me htjele upozo-
riti na neku opasnost, a jedna mi od njih, djetinja lica
i velikih, dubokih, svijetlih očiju domahuje:
— Odlazi!
Ustanem i platim. Kod izlaza me pozdravlja momak
i očito mi se ruga. Ljutim se, ali ostajem miran
Žalim samog sebe i stidim se zbog drugih.
Opraštam krivcima, jer ih smatram demonima koji
vrše svoju dužnost.

84
 Cim sam došao kući, počeo sam razmišljati o svojim
dobrim i lošim djelima. Do sada se — a u tome je bila
moja snaga — nisam mogao poniziti da drugima dam
pravo, ali sada, kad me je ošinula ruka Nevidljivog,
nastojim da nedam pravo samo sebi. Nakon što sam
temeljito ispitao svoje ponašanje za vrijeme posljednjih
tjedana spopade me strah. Savjest mi bezobzirno i ne-
umoljivo govori istinu.
Iz oholosti sam griješio prema hibridi, jedina mana
koju bogovi ne opraštaju.
Ohrabren prijateljstvom doktora Papusa koji je po-
hvalio moje studije, uobražavao sam se da sam riješio
zagonetku sfinge. Kao Orfejev takmac, smatrao sam
svojim zadatkom da opet oživim prirodu koja je umrla
u rukama učenjaka.
Svjestan naklonosti Sila, laskao sam samom sebi da
me neprijatelj neće moći pobijediti i zaboravio na najobi-
čnije osjećaje skromnosti.

Vrijeme je da ispričam povijest svog tajanstvenog

prijatelja, koji je u mom životu odigrao važnu ulogu kao
mentor, savjetnik, tješitelj i sudac, a ponekad mi je u
teškim časovima i pomogao. Već 1890. pisao mi je zbog
knjige koju sam tada objavio. Pronašao je đodirne
točke između mojih misli i misli teozofa i htio je čuti
moje mišljenje o okultizmu i Izidinoj1 svećenici, madam
Blawatsky. Nije mi se svidio đrzovit ton njegova pisma
i nisam mu to u odgovoru zatajio. Nakon četiri godine
objavio sam »Antibarbarusa« i u najkritičnijem trenut-
ku svog života primio sam od tog nepoznatog drago
pismo u kome mi uzvišenim gotovo proročanskim ri-
riječima proriče bolnu i slavnu budućnost. Na isti način
razjašnjava zbog čega mi ponovo piše; osjetio je da mi
je potrebna koja utješna riječ. Konačno, nudi mi pomoć,
koju ja odbijam.
U jesen 1895. ponovo počinjem dopisivanjem s mol-
bom da mi pomogne pri objavljivanju prirodoznanstve-
nih spisa. Od tog dana podržavamo vrlo prijateljske,

1 Izida — b o g in ja p lod n e ze m lje (u starih E gipćana)

85
gotovo povjerljive pismene odnose, osim kratkotrajnog
prekida, koji je on izazvao uvredljivim načinom kad me
je htio podučavati o poznatim stvarima i oholim mi iz-
razima predbacivao neskromnost.
Nakon što smo se ipak opet pomirili, saopćio sam mu
rezultate svih svojih promatranja i otkrio sve svoje
tajne, što možda nije bilo baš najrazboritije. Ispovjeđio
sam se tom čovjeku koga nikada nisam vidio, a podnosio
sam najstrože opomene od njega, budući da sam ga
više smatrao nekom idejom nego živom osobom; on je za
mene bio glasnik providnosti.
Ipak u nekim su nam se pitanjima mišljenja potpuno
razilazila, tako da je često dolazilo do vrlo živih prepirki,
ali nikad nije izbila prava svađa. Kao teozof propovije-
dao je karmu1; apstraktni zbroj Ijudskih sudbina koje
se u izvjesnom smislu izjednačuju. On je, dakle, bio epi-
gon takozvane materijalističke škole. Ja sam, naprotiv,
u Silama gledao jednu ili više konkretnih, živih, indivi-
dualiziranih osoba, koje svjesno upravljaju tijekom
svijeta i putevima ljudi.
Drugo razmimoilaženje u mišljenju odnosilo se na
nijekanje i zatajivanje svoga Ja, što sam smatrao i prije
kao i sada običnom luđošću.
Sve što znam, a znam malo, polazi od onoga Ja kao
središta. Kultura a ne kult toga Ja jeste dakle najveći
i posljednji cilj života. Moj je određeni i stalni odgovor
na njegove prigovore bio: uništavanje svoga Ja znači
samoubojstvo.
Uostalom, kome da se pokorim? Zar teozofima? Nika-
da!
Pred Vječitim, Silama i Providnošću ne zatomljujem
svoje zle instinkte. Moja je đužnost da se borim za očuva-
nje svoga Ja protiv svih utjecaja bilo kakve sekte ili
stranke. To mi govori svijest koju mi je pođarila milost
božanskih zaštitnika.
Konačno, za vrijeme pustolovine Popovskog, govorio
mi je tako oholo da je njegova tiranija postala gotovo
nepođnosiva, a plašim se da me je počeo smatrati ludim.
Nazivlje me Simunom Magnusom, crnim vračem, i pre-

1 S am ilost

86
poručuje mi gospođu Blawatsky. Odmah mu odgovaram
da mi gospođa Blawatsky nije potrebna, i da me nitko
ništa ne treba učiti. I čime mi on nakon toga prijeti?
Kaže da će me ponovo izvesti na pravi put pomoću
Sila, koje su jače od mojih. Molim ga da se okani moje
sudbine; ona je dobro zaštićena providnošću koja me
uvijek vodila. I da bih razjasnio misli primjerom, ispri-
čam mu slijedeću zgodu, malu pojedinost iz svog života,
tako bogatog doživljajima, ali ga unaprijed upozorujem
da se plašim jer ću zbog ispovijedi svoje tajne navući
na sebe osvetu Nemeze.1
t
l

Bilo je to prije đeset godina, usred moje najbujnije

literarne epohe, kad sam istupio protiv ženskog po-
kreta, kojega je u Sakandinaviji podupirao svaki osim
mene. Tako sam se zanio u žestinu borbe da sam pre-
koračio granice svake pristojnosti u tolikoj mjeri đa su
me zemljaci proglasili ludim.
Bio sam tada u Bavarskoj s prvom ženom i djecom,
kad me pismom pozva prijatelj iz mladosti da kod njega
s djecom provedem jednu godinu. O ženi nije bilo ni
riječi.
To mi je pismo bilo sumnjivo, stii usiljen, a precrta-
vanja i izmjene su očito govorile o tome da je njegov
pisac bio u neizvjesnosti što da navede za razlog. Budući
da sam naslutio zamku, otklonio sam ponudu neodređe-
nim, prijateljskim riječima.
Poslije dvije godine, nakon moje prve rastave, otišao
sam bez poziva prijatelju koji je tada živio kao carin-
ski inspektor na malom otoku u Sjevernom moru.
Doček je bio srdačan ali neiskren, tako da je razgo-
vor nalikovao na policijsko preslušavanje. Bilo mi je ja-
sno zbog čega, kad sam o tom jedne noći razmišljao.
Unatoč simpatiji koju je gajio za mene, taj se čovjek
ljutio na mene zato što sam u nekom svom romanu
povrijedio njegovu taštinu. U biti despot želio je utje-
cati na moju suđbinu, ukrotiti mi duh i pokazati svoju
premoć time da me podjarmi. Bezobziran u izboru sred-
stava, mučio me čitav tjedan, trovao me klevetama, iz-

1 TJ sta rog rčk oj m ito lo g iji b o g in ja osvete

87
mišljenim pričama, ali tako nespretno da sam bio sve
više uvjeren da me hoće zatvoriti kao duševnog bole-
snika.
Nisam mu se naročito opirao i prepustio sam se svojoj
dobroj zvijezdi da me pravodobno oslobodi.
Prividno potčinjavanje pribavilo mi je njegovu naklo-
nost; živio je sam na otoku posred mora, susjedi i pot-
činjeni su ga mrzili i osjećao je potrebu da mi se ispo-
vijedi. Pričao mi je s naivnošću nepojmljivom za pede-
setogođišnjaka kako mu je sestra prošle godine poludjela
i u jednom takvom napadu spalila svu svoju ušteđevinu.
Slijedečeg dana novo povjerljivo saopćenje; saznao
sam da mu se i brat nalazi u duševnoj bolnici.
Pitam se: je li moguće da se želi osvetiti sudbini na
taj način što bi i mene zatvorio?
Sažalivši se nad njegovom nesrećom, stekao sam nje-
govu naklonost u tolikoj mjeri da sam mogao napustiti
otok i iznajmiti stan na nekom susjednom otoku, gdje
sam ponovo sreo svoju obitelj.
Poslije mjesec dana pismeno sam pozvan svom »pri-
jatelju«; slomljen je od boli, jer je njegov brat u nastupu
ludila smrskao sebi lubanju. Tješio sam ga, njega, svog
krvnika, a da nesreća bude još veća, njegova mi žena
sa suznim očima povjerava kako se već dugo pobojava
da će joj supruga zađesiti ista sudbina.
Poslije godinu dana čitao sam u novinama da se stari-
ji brat mog prijatelja ubio u okolnostima koje govore o
duševnom poremećaju. Tri groma uzastopce na glavu
tog čovjeka, koji se htio igrati grmljavinom!
»Kakav slučaj«, može se reći. I još više. Kakav sudbo-
nosan slučaj! Svaki putkad sam pripovijedao tu povijest
bio sam kažnjen za to.
Nad gradom je velika srpanjska žega; život je nepod-
nosiv; sve smrdi, a ono stotinjak nužnika pcgotovo.
Očekujem neku katastrofu.
Na ulici sam našao komad papira, na kome piše
riječ »kuna«, u drugoj ulici sličan papir na kome je
istom rukom napisan »jastreb«. Popovski potpuno liči
kuni, a negova žena jastrebu. Da nisu đošli u Pariz da
me ubiju? On, koji je mogao ubiti ženu i dijete, ubojica
bez predrasuda, sposoban je za sve.

88
 Izvanredna knjiga »Radost umiranja« budi u meni
želju da ostavim ovaj svijet. Da bih spoznao granicu
između života i smrti, legao sam na krevet, otvorio
bočicu cijankalija iz koje se odmah poče širiti samrtni-
čki miris. I evo približava se čovjek s kosom, obuzima me
neko nježno čuvstvo, neka nepoznata slast, ali uvijek bi
to netko u posljeđnjem trenutku pomutio; ili dolazi
konobar s bilo kakvom izlikom, ili pak osa ulijeće
kroz otvoren prozor.
Sile mi ođuzimaju jedinu radost i ja se pokoravam
njihovoj volji.
Početkom srpnja stuđenti odlaze na praznike i hotel
ostaje prazan. Zbog toga još više pobuđuje moju rado-
znalost neki stranac, nastanjen u susjednoj sobi. Nepo-
znati nikad ne govori, mora da nešto piše. Čudnovato,
povlači stolac uvijek istog trenutka kad ga i ja poma-
knem. Uopće, oponaša sve moje kretnje, kao da me time
želi naljutiti. To traje tri dana. Četvrti dan prlmijetio
sam slijedeće: kad polazim na spavanje, legne i taj drugi
u sobi pokraj moga stola; kad se već smjestim u krevet,
čujem ga kako se premješta u drugu sobu i namješta
svoj krevet uz moj zid. Čujem ga kako se istodobno sa
mnom ispruža, lista po nekoj knjizi, gasi svjetiljku,
duboko diše, okrene se na stranu i zaspi. Duboka tišina
vlada u sobi do moje, on dakle stanuje u obje sobe! Ne-
ugodno je biti opsjeđnut s dvije strane!
Sam; potpuno sad objedujem u svojoj sobi; jedem
tako malo da me čak i poslužitelj sažaljeva. Već tjedan
dana nisam euo svoj vlastiti glas i već ga zbog neupo-
trebe počinjem i gubiti. Nemam više ni novčića, a i du-
han i poštanske marke su već pri kraju.
Posljeđnjim naporom sakupljam svu svoju volju; hoću
praviti zlato suhim putem pomoću vatre. Novac se mora
naći, a isto tako i peć, lončići, ugljen, cjevčica i kliješta.
Vrućina je nepodnošljiva; go do pojasa, poput kakvog
kovčega, znojim se pred otvorenom vatrom. Ali vrapci
su u dimnjaku napravili gnijezdo i dim se vrača u sobu.
Poslije prvog pokusa hoću iskočiti iz kože, jer me boli
glava, eksperimenti ne uspijevaju i sve ide naopako.
Pošto sam masu tri puta rastalio na otvorenoj vatri,
promatram nutrinu lončića. Boraks je oblikovao mr-

89
tvačku glavu svijetlećih očiju, koja mi svojom ironijom
probada dušu.
I opet ni jednog zrnca! Ođričem se daljnjih pokusa.
Sjedim u naslonjaču i čitam iz biblije tamo gđje sam
je nasumce otvorio: »Nitko nema hrabrosti ni znanja
da kaže: polovicu sam toga u vatri spalio, pa ipak sam
ispekao kruh na ugljenu, meso sam ispržio i jeo, i zar da
od toga pravim strahote, zar da pred drvom klečim? Pe-
pelom se hrani, a zalutalo srce krivim ga putem vodi;
i on neće razgaliti dušu svoju i neće kazati Što je u mo-
joj desnoj ruci, nije li i to laž? . . . Tako je govorio Gospod,
tvoj spasitelj, koji je stvorio sve, nebo i zemlju, koji uni-
štava uvjeravanja lažaca i vrače čini besmislenima, koji
uzdiže duh mudraca i koji radi sve da vaša znanost po-
stane ludost.«
i
Prvi put sam posumnjao u svoja znanstvena istra-
živanja. Ako je sve to ludost, jao, tada sam za jednu
obmanu žrtvovao sreću svoga života, i sreću svoje žene
i djece!
Kuku meni ludom! XJ ovom se trenutku otvara prova-
lija između mene i moje obitelji! Godinu i po, tako
mnogo dana, i tako mnogo noći, i tako mnogo bolova,
ni za što!
Ne, to ne može biti! To nije tako!
Jesam li zalutao u kakvoj mračnoj šumi? Ne, đobri
duh me je odveo na Otok blaženih, ali sada me đavo
iskušava ili kažnjava. Spustim se slomljen u naslonjač;
Duh mi pritiska nešto neobično, neki magnetički fluid,
kao da izvire iz zida, a san mi se uvlači u udove. Sabe-
rem se i ustanem s namjerom da izađem.
Kad prolazim hodnikom začujem kako u sobi do moje
šapuću dva glasa.
Zašto šapuću? Da ih ja ne bih čuo.
Idem u Luksemburški park niz Rue đ’Assas. Jeđva
vučem noge, potpuno slomijen, i zavalim se na klupu
iza Adama i njegove obitelji.
Otrovan sam! To mi je prva pomisao. Popovski koji
je plinom otrovao ženu i dijete, sad je tu. On je taj
koji je prema poznatom eksperimentu Pettenkofeia pro-

90
veo kroza zid otrovni plin. Sto da radm? Na policiju!
Ne' Nemam dokaza i smatrat će me 'uđakom
Vae soli! Jao osamljenom čovjeku, vrapcu na krovu!
Nikada moja bijeda nije bila veća i ja plačem poput na-
puštena djeteta koje se boji mraka.
Više se ne usuđujem uvečer sjeđiti za stolom, već
odmah liježem u krevet, ali se bojim zaspati. Već je noć
i svjetiljka je upaljena. I tada ugleđam vani na zidu na-
suprot mome prozoru ljuđsku sjenu. Ne znam je li mu-
ško ili žensko, mislim da je žensko.
Kad sam ustao da pogledam, bučno su spuštene ro-
lete. Zatim začuh kako je nepoznati ušao u sobu koja
leži kraj mog alkovena, a potom zavlada tišina.
Tri puna sata ležim budan, jer san nikako da dođe.
Odjednom mojim tijelom prostruji neki uznemirujući
osjećaj; ja sam žrtva električne struje koja teče između
dviju susjednih soba. Napetost raste i usprkos svom vla-
stilom otporu ne mogu više izđržati u krevetu, već usta-
jem, obuzet samo jednom pomišlju:
— Hoće me ubiti! Ne dam se ubiti!
Izađem da potražim poslužitelja u njegovoj lođi na
kraju hodnika. Ali jao, njega nema. Dakle, odstranili
su ga, otpremili. On je potajni sukrivac ili su ga pot-
platili.
Silazim stepenicama i žurim da probudim nadstojnika
pansiona. Ispričam mu s prisebnošću duha u koju nikada
ne bih povjerovao, kako mi je iznenada pozlilo od ispa-
rivanja prilikom mojih kemijskih eksperimenata i molim
za ovu noć drugu sobu.
Međutim, slobođna je samo jedna soba i to upravo ona
koja leži točno ispod sobe mog neprijatelja.
Čim ostađoh sam, širom sam otvorio prozor da uda-
hnem svjež zrak zvjezdane noći. Iznad krovova Rue
d’Assas i Rue de Madame svijetle Veliki medvjed i Sje-
verna zvijezđa.
— Dakle, prema sjeveru! Omen accipio!
Kad sam spustio zavjesu alkovena čuh nada mnom
neprijatelja kako silazi s kreveta i baca u kovčeg neki
teški predmet, zatim zaključava poklopac od kovčega.
Nešto sakriva; možda električni stroj!

91
 Drugog sam dana, bila je nedjelja, spremio svoje stva-
ri pod izlikom da idem na izlet na more,
Naredio sam kočijašu da vozi na kolodvor Saint-
-Lazaire, ali prolazeći pokraj Odeona rrujenjam odluku
i naređujem da me vozi u Kue de la Clef u blizini Jardin
des Plantes. Tamo ću ostati inkognito da završim stuđije,
prije nego otputujem u Sveđsku.

VIII

PAKAO

Konačno je nastupila stanka u mom kažnjavanju.

Satima sam sjedio u naslonjaču na balkonu vile, pro-
matrao cvijeće u vrtu i razmišljao o prošlosti. Mir koji
sam stekao nakon bijega dokazao mi je da nisam bole-
stan, nego da su me stvarno progonili neprijatelji. Danju
sam radio, a noću mirno spavao.
Konačno oslobođen svih nečistoća, osjećao sam pro-
matrajući ruže, to najdraže cvijeće moje mladosti, da
opet postajem mlad.
Jardin des Plantes — to samim Parižanima nepoznato
pariško čudo — postao je mojim parkom. Citav svijet
na okupu, Noina arka, ponovo stečen raj kojim šetam
bez opasnosti među đivljim životinjama — to je i pre-
više sreće! Prelazim od kamenog k biljnom i životinj-
skom carstvu, zatim čovjeku, te da bih iza njega otkrio
stvoritelja. Stvoritelj, taj veliki umjetnik koji se razvija
dok stvara, pravi planove, a obične oblike usavršava
i umnogostručuje! Sve je đjelo njegove ruke. Često čini
velike napretke, iznalazi vrste, a zatim dolazi znanost,
koja konstatira praznine i nedostatke i uobražava da su
međuvrste iščezle.

Smatrajući se sada sigurnim od progonitelja, poslao

sam adresu u hotel »Orfila«, kako bih ponovo stupio

92
u vezu s vanjskim svijetom. Nastavio sam dopisivanje
koje sam prekinuo bijegom.
Ali tek što sam otkrio svoj inkognito, mir je bio uni-
šten. Opet se događaju stvari koje uznemiruju, a vratila
se i stara nelagodnost.
Najprije su u sobu do moje sobe u prizemlju, a koja
je sađa bila prazna, bile dovučene kojekakve stvari,
za koje nemam ni pojma čemu bi mogle služiti.
Neki stari gospodin, sa sivim pakosnim očima kao u
medvjeda, unosio je različite prazne kutije, limene ploče
i još koješta. Ne možeš prozrijeti kojoj bi svrsi mogli
služiti svi ti predmeti!
Istodobno opet pocinje iznad moje sobe onaj štropot
iz Rue de la Grande-Chaumiere; vuku se konopci, čuju
se udarci čekićem, upravo kao da se postavlja pakleni
stroj!
Zatim mijenja ponašanje i nadstojnica, koju je u po-
četku razveselio moj đolazak; ispituje me koješta, a ljuti
me i način na koji me podzdravlja.
Nadalje, i prvi kat nadamnom mijenja stanare. Stari,
tihi gospodin kojeg su mi teški koraci bili već poznati
— nije više tu.
Djevojka koja mi Čisti sobu i donosi mi jelo postala je
ozbiljna i kradomice mi dobacuje poglede pune sažalje-
nja.
A onda se negdje nada mnom počeo vrtjeti neki kotač.
I vrti se čitave dane. Osuđen sam na smrt! To je moje
čvrsto uvjerenje. Od koga? Od Rusa, katolika, jezuita,
teozofa? Zbog čega? Zar kao čarobnjak i vrač?
Ili od policije? Kao anarhista? Vrlo dobra isprika da se
ođstrani neprijatelj!
Ne znam što se desilo te lipanjske noći, kad je smrt
navalila na mene, ali nikada neću zaboraviti pouku
za život koju sam tada dobio.
Pa kada bi i oni koji su poznavali tajnu priznali da je
to bila spletka namještena od ljudskih ruku, ne bih se
ljutio na njih, jer sada sam uvjeren da je to pokrenula
neka druga, mnogo jača ruka.
Ako pak s druge strane, uzmemo da to nije bila ni-
kakva spletka, onda sam ja sam stvorio u svojoj uobra-

93
zilji te duhove da bi me kažnjavali. Vidjet ćemo u kolikoj
mjeri bi ta pretpostavka mogla biti točna.

Jučer ujutro ustao sam rezigniran; ništa me više ne

veže za život; sređio sam spise, napisao najnužnija pisma
i spalio sve što je trebalo spaliti.
Tada sam pošao u Jardin des Plantes da Prirodi ka~
žem zbogom.
Moja domovina me pozdravila švedskim gromadama
magnetnog željeza postavljenim ispred Mineraloškog
muzeja. Pozdravio sam robinije, akacije, Cedrove iz Li-
banona i spomenike velikih epoha još živih znanosti.
Kupio sam kruha i trešanja za svoje stare prijatelje.
Moj stari Martin, medvjed, točno me prepoznao jer sam
ja jedini koji mu prije spavanja i nakon ustajanja daje
trešanja. Kruh sam odnio mladom slonu koji mi, nakon
što je sve pojeo, pljunuo u lice — nezahvalna i nevjerna
mladost.
Zbogom, jastrebi, vi nebeski stanovnici zatvoreni u
prljavoj krleci; zbogom, bizone, sputani đemone, i ti,
nilski konju; zbogom, morski psi, i neka vas bračna lju-
bav tješi zbog gubitka oceana i dalekih horizonata. Zbo-
gom kamenje, biljke, cvijeće, drveće, leptiri, ptice, zmije,
svi vi, božji stvorovi! I vi, veliki ljudi, Bernardin de
Saint-Pierre, Linne, Geoffrey Saint-Hilaire, Hauy, zbo-
gom! Vaša su imena zlatnim slovima zapisana na zabatu
hrama! Ne! Ne, zbogom. Bolje — đoviđenja! Opraštam se
od tog zemaljskog raja, sjećajući se uzvišenih riječi
Seraphita: »Zbogom, jadna zemljo! Zbogom!«
Kad sam ponovo stupio u hotelski vrt, naslutio sam
prisutnost nekog čovjeka, koji je morao doći ovamo za
vrijeme moje odsutnosti. Nisam ga vidio, ali sam ga
osjećao.
Očevidna promjena u susjeđnoj sobi povećala je moj
nemir. Pokrivač prebačen preko konopca očito je nešto
skrivao. Na podnožju kamina bile su hrpe metalnih plo-
ča izolirane drvenim prečkama. Na svakoj hrpi ležao je
po jedan album slika ili po kakva knjiga s jasnom na-
mjerom da bi tom paklenom stroju, kojeg bih ja trebao
smatrati akumulatorom, pođale što neviniji izgled. K
tome sam primijetio na jednom krovu u Rue Censier, baš

94
nasuprot sobi u kojoj stanujem, dva radnika. Nisam mo-
gao razabrati što rade tamo gore, rukovali su nekim
čudnim predmetima i kao da su smjerali prema mojim
staklenim vratima.
Zašto ne pobjegnem? Jer sam preponosan i moram
podnijeti ono što je neizbježno.
Spremam se, dakle, za noć. Okupao sam se i posebno
brižljivo oprao noge, jer me majka još kao dijete učila
da su prljave noge nešto ružno. Obrijao sam se i na-
mirisao, obukao rublje koje sam prije tri godine kupio
u Beču za svoje vjenčanje... toaleta na smrt osuđenog!
Čitao sam u bibliji psalme kojima David poziva osvetu
Vječitoga na svoje neprijatelje.
Pokajnički psalmi? Ne. Nemam prava na kajanje, jer
nisam ja upravljao svojom suđbinom; nikada nisam vra-
ćao zlo zlim osim u samoobrani. Kajati se znači prigo-
varati Providnosti, koja nam je nametnula grijeh kao
patnju, da bi nas pročistila gnušanjem koje nam ulijeva
svako zlođjelo.
Moji životni računi su položeni. Ako sam griješio,
prepatio sam mnogo kazne za to, časti mi! To je sigurno!
Bojati se pakla? Ta čemu! Ovdje na zemlji doživio sam
tisuću puta pakao i to je u meni probudilo žarku želju
da napustim taštinu i lažne radosti ovoga svijeta, koje
sam uvijek prezirao. Rođen s nostalgijom za nebom, pla-
kao sam već kao dijete nad prljavošću života, osjećao se
tuđim i osamljenim u krugu obitelji i prijatelja. Od dje-
tinjstva sam tražio svog boga, a našao sam đavla. U mla-
đosti sam nosio Kristov križ i poricao takvog boga kojeg
može zadovoljiti vlast nad robovima, koji služe svojim
mučiteljima.
Kad sam spuštao zavjese na staklenim vratima, opa-
zio sam u privatnom salonu uz šampanjac neko društvo
dama i gospode. Vjerojatno stranci, koji su večeras pri-
spjeli. No nije to bilo veselo društvo; sva su lica bila
ozbiljna, raspravljalo se, nešto planiralo, govorilo sasvim
tiho, kao da se radi o nekoj uroti. Da bi mi uvećali
muke, okretali su se sa stolaca i pokazivali prstima na
moju sobu.
U deset sam sati ugasio svjetiljku i mirno zaspao,
rezigniran poput samrtnika.

95
 Probuđio sam se: sat je otkucavao dva iza ponoći, je-
dna su se vrata zatvorila i . . . bio sam izvan kreveta, kao
da su me nekom sisaljkom izvukli. Istodobno mojim je
leđima prošla električna struja i pritisla me k zemlji.
Uspravio sam se, zgrabio odijelo i odjurio u vrt, a srce
mi je lupalo kao da će iskočiti.
Kad sam se obukao, prva mi je pomisao bila da odem
na policiju i da tražim pretragu kuće.
Ali glavna vrata su bila zakljucana, kao i vratareva
loža. Tapkao sam po mraku, otvorio neka vrata desno
i ušao u kuhinju u kojoj je gorjela noćna svjetiljka. Pre-
vrnuo sam je i stajao u najdubljoj tami.
Strah me ponovo osvijestio i mislima sam se vratio
natrag u svoju sobu. Ako sam se prevario, bit ću izgu-
bljen. Jesam li bio bolestan? Nemoguće, ta bio sam pot-
puno zdrav sve dok nisam otkrio svoj inkognito. Ili sam
žrtva atentata? Svakako, jer svojim sam očima vidio
pripreme! Uostalom, ovdje sam se u vrtu osjećao vrlo
dobro, jer sam bio izvan dometa svojih neprijatelja.
Dok sam tako razmišljao, Čuo sam kako je netko u
susjednoj sobi kašljao. Odmah zatim ođgovorilo je tiho
kašljucanje u sobi nad njom. Bez sumnje, bili su to
znakovi, potpuno isti, kakve sam posljednje noći Čuo
u hotelu »Orfila«. Htio sam otvoriti staklena vrata pri-
zemne sobe, ali su bila zaključana.
Umoran beskorisnom borbom protiv Nevidljivih, spu-
stio sam se na stolac; san mi je bio milostiv i tako sam
usnuo pod zvjezdanim nebom divneljetne noći, doksuse
grmovi ruža njihali na blagom lipanjskom vjetru.

Probuđilo me sunce. Zahvalio sam proviđnosti da me

spasila od smrti i odmah spremio stvari da otputujem u
Dieppe. Tamo imam prijatelje, koje sam doduše kao
i sve ostale zanemario, ali koji su uvijek milostivi i veli-
kodušni prema nesretnicima i brodolomcima.
Kad sam prije odlaska htio govoriti s nadstojnicom
kuće, ona se ispričaia da se ne osjeća dobro. To sam
mogao očekivati, jer je sigurno i ona bila upletena u za-
vjeru protiv mene.

96
 Ostavio sam hotel proklinjući neprijatelje i prizivao
nebeski oganj na tu razbojničku spilju: tko zna da li
s pravom ili ne?

Moji prijatelji u Dieppeu su se prenerazili ugledavši

me kako se noseći pretrpanu putnu torbu rukopisa pe-
njem uz mali humak grada orhideja.
— Odakle đolazite, nesretniee?
— Dolazim od smrti.
— To sam i naslućivala, jer izgledate poput mrtvaca.
Dobra i draga domaćica uzela me za ruku i ođvela
pred ogledalo da se pogledam. Lice mi je bilo crno od
dima lokomotive, obrazi upali, kosa znojna i posijeđjela.
pogled zbunjen, a rublje prljavo; morao sam izazivati
smilovanje.
Kad me je ljubazna dama, koja je sa mnom postupala
kao s kakvim bolesnim i napuštenim djetetom, ostavila
na trenutak nasamo — malo sam bolje pogledao svoje
lice. Bio je neki izraz u crtama koji me užasnuo. To nije
bio ni grijeh ni smrt, bilo je to nešto treće; i da sam već
tada poznavao Swedenborga objasnio bi mi trag zlog
duha na mom licu stanje moje duše i sve one događaje
posljednjih tjedana.
Sađa sam se, naprotiv, stidio i gnušao samoga sebe
i kajao se što sam jednom bio nezahvalan prema toj istoj
obitelji, koja mi je već jedanput, kao i mnogim đrugim
brođolomcima, pružila luku spasa.
Ali stići će me zato kazna, pa će me i odavđe otje-
rati furije.
Bio je to lijep umjetnički dom, sređeno kućanstvo,
bračna sreća, divna dječica, raskoš i čistoća, gostoprim-
stvo bez granica, velikođušnost u presuđivanju, atmo-
sfera ljepote i dobrote što me zasljepljivala. Raj — i ja
prokletnik u njemu. Ovdje sam spoznao da sam proklet!
Spoznao sam što sve sretan čovjek može pružiti, i sve
što sam izgubio!
Stanovao sam u sobi u potkrovlju s pogleđom na vrh
brda na kome se nalazio starački dom. Uveče sam ugledao
dva čovjeka, kako su naslonjeni na zid motrili našu
vilu i pokazivali rukama na moj prozor. Ponovo me
obuzeia pomisao da me progone elektrikom.

97
 Bila je noć između 25. i 26. srpnja 1896. Prijatelji
su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da me umire.
Zajednički smo pretražili sve sobe u potkrovlju, dapače
i tavan, da bih bio siguran kako se tamo nitko ne sakriva
s nekom zlom namjerom. Jedino je učinio na mene pora-
zan dojam neki sam po sebi bezazlen predmet u ro-
potarnici. Krzno sjevernog medvjeđa koje je služilo kao
ćilim; iritiralo me njegovo razjapljeno žđrijelo, prijeteći
prednji zubi i blistave oči. Zašto je ta životinja morala
upravo sada ovdje ležati?
Legao sam obučen u postelju, odlučivši da pričekam
dok otkuca dva sata.
Čitao sam do ponoći. Otkucao je jedan sat, sve je
mirno spavalo.
Napokon dva sata! Ništa se nije dogodilo! Tada sam u
napadu drskosti i želji da izazovem Nevidljivog, a mož-
da i u namjeri da učinim kakav fizikalni eksperiment,
ustao, otvorio oba prozora i zapalio dvije svijeće. Sjeo
sam za sto iza dva sviječnjaka, rastvorio košulju da
bih prsa izložio nišanu i izazivao Nepoznate:
— Naprijed, ako se usuđujete!
I ođjeđnom sam osjetio nešto kao neki elektricni flu-
id, isprva slab. Pogledao sam na kompas, ali ni traga
otklonu. Dakle, nema elektriciteta.
Ali napetost je rasla, srce uzbuđeno kucalo, opirao
sam se, no fluid mi je odjednom poput munje prostrujio
tijelom, gušio me i sisao mi krv . . .
Sjurio sam se niz stepenice do salona u prizemlju,
gdje me čekao pripremljen krevet u slučaju potrebe. Tu
sam ležao pet minuta i razmišljao. Je li to elektricitet
koji isijava? Nije, jer magnetska igla nije ništa pokazala.
Bolesno stanje, izazvano strahom od dva sata? Ne, jer mi
nije nedostajalo srčanosti da prkosim napadajima. Ali
zašto sam morao upaliti svijeće i time privući nepoznati
fluiđ, da bih zatim postao njegovom žrtvom?
U beskrajnom labirintu pitanja ostao sam bez odgovo-
ra. Prisiljavao sam se na san, ali me poput ciklona opet
podigla struja, izvukla me iz kreveta i lov je počeo
iznova. Sakrio sam se iza zida, legao pod okvir vrata
ispred kamina. Svugdje, svugdje su me furije pronašle!

98
 Savladan đušcvnim mukama bježao sam u paničnom
strahu pred svim i svačim od sobe do sobe; konačno sam
pobjegao na balkon i tu se slomljen sklupčao.
Jutro je bilo sivožuto, a obiaci neodređene boje po-
kazivali su čudnovate, strašne oblike, koji su samo pove-
ćavali moj očaj. Potražio sam atelijer svog prijatelja sli-
kara, legao na ćilim i sklopio oČi. Nakon pet minuta pro-
buđio me neki čudnovat žamor. Jeđan me miš promatrao
u jasnoj namjeri da mi se približi. Potjerao sam ga, a
on se vratio s još jednim mišem. O, moj bože, da nemam
delirij? Tri sam zadnje godine živio tako umjereno,
vino gotovo nisam pio. (Slijedeći dan sam se zaista
uvjerio da je u atelijeru bilo miševa. Bio je, dakie,
doista slučaj, ali tko ga je tako podesio i u kakvu svrhu?)
Promijenio sam mjesto i legao na ćilim u hodniku.
Milostivi se san spustio na moj izmučeni duh i po pri-
lici nakon pola sata nestao je osjećaj boli.
Iznenada me probudio jasan zvuk: »Alp!«
Alp! To je njemački izraz za mučan, težak san. Za mo-
ru. Alp! To je ona riječ koju su kišne kapljice naslikale
na mom papiru u hotelu »Orfila«!
Tko je to uzviknuo? Nitko, jer su svi ukućani spavali.
Igra demona!
Popeo sam se stepenicama u svoju sobu u potkrovlju.
Svijeće su dogorjele, vladala je duboka tišina...
ćula su se zvona. Bio je Dan gospođnji.
Otvorio sam katolički molitvenik i čitao: »De pro-
fundis clamavi ad te, Domine! To me utješilo i pao sam
na krevet kao mrtav.

Neđjelja, 26. srpnja 1896. Ciklon je poharao Jardin

des Plantes. Novine su đonijele pojedinosti koje su me
neobično zanimale.
Danas se treba dići balon za put na Sjeverni pol,
ali predznaci su loši. Ciklon je srušio više balona koji
su se đigli na raznim mjestima i pri tom je zaglavilo
više zrakoplovaca. Elisee Reclus je slomio nogu. Istodob-
no se u Berlinu na neobičan način ubio izvjesni Pieska;
po japanskom običaju rasparao je trbuh. Krvavi dan.

99
 Slijedećeg sam dana ostavio Dieppe. Blagoslivljao sam
kuću, koje sam zasluženu sreću pomutio svojim mukama.
Kako još uvijek nisam htio vjerovati da nedokučive
sile zadiru u moju sudbinu, uobražavao sam da sam obo-
lio od neke bolesti živaca. Otputovat ću u Svedsku i po-
tražiti nekog prijatelja liječnika.
Za sjećanje na Dieppe uzeo sam sa sobom mineral,
željeznu rudaču u obliku trolista, sličnu na gotski pro-
zor sa znakom mletačkog križa. Taj sam kamen dobio od
nekog djeteta, koje ga je našlo na obali i ispričalo mi
da takvo kamenje pada s neba, te da ga valovi izbacuju
na obalu.
Rado bih mu povjerovao i zato sam zađržao poklon
kao talisman, kojeg mi je značenje još zasađa bilo ne-
poznato.
(Na obalama Bretagne skupljaju tamošnji stanovnici
nakon oluje kamenje u obliku križa sa zlatnim sjajem.
Nazivaju ga staoroliti).

Grad u koji sam krenuo ležao je na moru, sasvim

na jugu Svedske; to je bilo staro krijumčarsko gusar-
sko gnijezdo u kome su putnici oko svijeta ostavili eg-
zotične tragove iz sva četiri đijela svijeta. Tako je stan
mog prijatelja liječnika izgledao kao neki budistički
samostan. Cetiri krila jednokatne zgrade zatvarala su
četverokutno dvorište, a u sredini se nalazila drvena
građevina u obliku kupole, koja je podsjećala na nadgro-
bni spomenik Tamerlana u Samarkandu. Struktura i
krov pokriven kineskim ciglama podsjećali su na krajnji
istok. Neka apatična kornjača puzila je pločnikom i sa-
krila se u travu, u nirvani beskraja.
Gusti grm bengalskih ruža ukrašavao je vanjski
zid zapadnog krila, gdje sam ja stanovao. Između tog
dvorišta i oba vrta nalazio se kesten, a okolo su skaku-
tali crni pilići; bila je to neka vrsta tamnog i vlažnog
prolaza.
U cvijetnjaku je bio paviljon u stilu pagode, obrastao
zimzelenom.
U čitavom tom samostanu s nebrojeno soba stanovao
je jedan jedini čovjek, upravitelj okružne bolnice. Udo-
vac, sam i nezavisan, preturio je preko glave gorku ško-

100
lu života i prezirao ljude onim jakim i plemenitim pre-
zirom koji vodi k dubokoj spoznaji relativne ništetnosti
svih stvari, uključivši i vlastato Ja.
Taj je čovjek tako neočekivano »ex machina« stupio
na pozornicu mog života.
Prilikom našeg susreta pogledao me strogo, znalački
i upitao:
— Ti si bolestan? Živci? Dobro! Ali tu je i još nešto.
Gledaš tako čudnovato da te jedva prepoznajem. Što si
radio? Razvrat, grijesi, izgubljene iluzije, religija? Pričaj
mi, stari!
Ali ja mu nisam mogao pričati ništa, jer mi je prva
pomisao blla da je on obaviješten o meni i da me hoče
zatvoriti.
U mojoj mi je sobi odmah upao u oči američki željez-
ni krevet, na čijim su se nogama nalazile mjedene
kugle nalik na vodiče električne struje. Dođa li se k
tome još elastična strunjača, čija su bakrena pera izgle-
dala kao spirale Rhumkorfovog inđukcionog valjka —
— može se shvatiti moj bijes zbog tog đavolskog slučaja.
Da bih se uvjerio kako ništa nije sakriveno nađa mnom,
popeo sam se na tavan. Na moju najveću nesreću gore
se nalazio samo jedan jedini predmet, golema savijena
mreža željezne žice i to upravo nad mojim krevetom.
Bolji akumulator ne bih mogao ni poželjeti. U slučaju
nevremena, što je ovdje vrlo čest slučaj, željezna će mre-
ža privući grom i ja ću ležati na konduktoru. . . Ali ni-
sam se usudio izustiti ni riječi.
Istođobno me uznemiravao zvuk nekog stroja. Otkako
sam napustio hotel »Orfila« progonio me nekakav nesno-
san šum u ušima, kao da se stalno vrtio neki vodeni
kotač.
Pitao sam se što je to, jer sam počeo sumnjati u isti-
nitost tog šuma.

U blizini je bila tiskara.

Sve je razjašnjeno. Ipak sam bio uzbuđen činjenicom,
kakva je sitnica dovoljna da zbuni i smete moj duh.
Dolazila je noć koje sam se bojao. Nebo je bilo po-
kriveno oblacima, zrak težak; očekivala se oluja.
Nisam se usuđivao leći, nego sam puna dva sata pisao

101
pisma. Savladan umorom skinuo sam se i uvukao u kre-
vet. Svjetiljka je ugašena. U kući je vlađala užasna
tišina. Osjećao sam kako je u tami neko vrebao na mene,
đoticao me, pipao mi srce i htio isisati krv.
Bez oklijevanja sam skočio iz kreveta, otvorio pro-
zor i skočio na dvorište; zaboravio sam na grmove ru-
ža, pa me je trnje izbolo. Ogreben i krvav tapkao sam
po dvorištu. Kamenje mi je ranjavalo bose noge, trnje
me bolo, a koprive palile. Posrćuči na nepoznate predme-
te, dospio sam nekako do kuhinjskih vrata, da bih stigao
do liječnikova stana. Zakucao sam. Nije bilo odgovora!
Tek sam sađa primijetio da pada kiša. O, bijedo nad
bijedama! Što sam učinio da sam zaslužio takve muke?
To je pakao! Miserere! Miserere!
Zakucao sam ponovo, pa još jednom.
Čudnovato da nikad nikoga nije bilo u blizini kad
sam bio napadnut. Uvijek ta odsutnost! To je, dakle,
bila urota sviju protiv mene!
Napokon liječnikov glas:
— Tko je?
— Ja sam. Bolestan sam! Otvori ili ću umrijeti!
Liječnik je otvorio vrata.
— Što se dogodilo?
Počeo sam svoj izvještaj s atentatom u Rue de la
Clef, kojeg sam pripisao neprijateljima s električnim
strojem.
—■ Šuti, nesretniče! Ti si duševno bolestan!
— Do vraga! Ispitaj mi razum; čitaj što pišem dan
za danom i što se tisk a. ..
— Šuti! Kome ti to pričaš? Pođaci iz luđnice govore
iscrpno upravo o tim pripovijestima o elektricitetu.
— No to je baš lijepo! Sutra ću otići u Lund i dat ću
se pregledati u tamošnjoj duševnoj bolnici!
— Onda si izgubljen! Ni riječi više. Lezi tu i spavaj
u susjednoj sobi.
Usprotivio sam se, jer sam želio da me sasluša.
On je to odbio i nije htio ni da me čuje.
Opet sam; upitao sam se; je li moguće đa će prijatelj,
poštenjačina kojem je prljava trgovina uvijek bila stra-
na — završiti svoju časnu karijeru time da će i on

102
podleći napasti? Cijoj napasti? Odgovora nije bilo, ali
sumnje su tu.
Svatko ima svoju cijenu!
Ipak mora da je bila u pitanju pozamašna svota. Ali
zašto? Obična se osveta ne plaća tako visoko. Mora da
se rađilo o nekom vlastitom značajnom interesu! Stoj!
Tu smo! Ja sam pravio zlato; doktor je to znao. Priznao
je napola, iako danas to taji, da je ponavljao moje pokuse
koje sam mu pismenim putem opisivao.
On je to dođuše poricao ali sam ja, danas, dok sam
trčao dvorištem pločnikom, naišao na tragove pokusa iz-
vršene njegovom vlastitom rukom. Dakle, lagao je.
Uostalom, iste je večeri pričao o tome kakve bi žalo-
sne posljedice za čovječanstvo imao izum pravljenja
zlata. Sveopći bankrot, sveopća zbrka, anarhija, propast
svijeta.
—■Izumitelja bi trebalo ubiti — zaključio je on.
Nadalje, meni su bili dobro poznati skromni prihođi
mog prijatelja. Prenerazio sam se kad mi je rekao da
će uskoro kupiti zemlju i dvor u kojem je stanovao.
Imao je dugova, morao je štedjeti, a htio je postati ve-
leposjednikom!

Sve je govorilo u prilog tome da sam bio u pravu što

sam sumnjao u svog dobrog prijatelja.
Manija proganjanja! Može biti; ali gdje je umjetnik
koji stvara dijelove tih paklenih silogizama?
— Trebalo bi ga ubiti!
Moj izmučeni duh zaspao je s pomišlju na te riječi
tek negdje pred izlazak sunca.

Počeli smo liječenjem u hlađnoj vodi. Promijenio sam

sobu i noći sam sada provodio dosta mirno, iako bi se
nastupi ponekad ponavljali.
Jedne večeri opazio je doktor na mom noćnom orma-
riću molitvenik i povikao bijesno:
— Još uvijek ta religija! I to je jedan od simptoma,
znaš li?
— Ili duhovna potreba, kao i druge.
— Dosta! Ja nisam ateista, ali mislim da Svemogući
neće više one povjerljivosti od nekada. Ne udvara se više

103
Vječitome, tome je kraj. Ja sam za nacela muhamedanaca
koji ne mole ni za što drugo nego da mogu mirno podno-
siti breme života.
Velike riječi iz kojih sam izvukao nekoliko zlatnih
zrnaca.
Oduzeo mi je molitvenik i bibliju.
— Citaj obične stvari sekundarnog značenja, povijest
svijeta, mitologiju i ostavi se ništetnog sanjarenja. Prije
svega čuvaj se okultizma, te lažne znanosti. Zabranjeno
nam je uhoditi tajne Stvoritelja, i jao onima koji ih bu-
du otkrivali.
Na moj pi'igovor đa se u Parizu osnovala čitava škola
okultizma, zaurlao je:
— Jao njima!
Uvečer mi je donio, uvjeren sam, bez ikakvih zlih
primisli germansku mitologiju od Viktora ttydberga.
— Tu je nešto od čega se može čak stojećki zaspati.
To je bolje od sulfonala.
Da je moj dobar prijatelj znao kako je time samo dolio
benzin na vatru, radije b i . . .
Mitologija u dva dijela imala je tisuću stranica, otvo-
rila se sama od sebe. Pogled mi se zaustavio na recima
koji mi se plamenim slovima urezaše u pamćenje:
»Po legendi Bhrigu — koga je podučavao njegov
otac — uzoholio se toliko da je vjerovao kako je presti-
gao svog učitelja. Ovaj ga na to posla u pođzemlje, gdje
je morao na svoje veliko poniženje biti svjedokom tisuća
strahota o kojima nikada nije ni slutio.«
To dakle znači: oholost, taština i drskost kaznio je
moj otac učitelj. I ja se nalazim u paklu! Protjeran
tamo od Sila! A tko je bio moj učitelj? Swedenborg?
Listao sam dalje po toj čarobnoj knjizi:
»Naka se usporedi s ovim germanski mit o trnovi-
tim poljanama koje bodu noge nepraveđnika...«
Dosta! Dosta! Još i trnje! To je previše!
Nema sumnje, ja sam u paklu! I zaista, stvarnost je
potvrđivala tu fantaziju na tako očiti način da sam joj
konačno morao vjerovati.
Čini se da se doktor kolebao između najrazličitijih
osjećaja; sad je bio protiv mene, gledao me preko ra-
mena i postupao sa mnom s nekom ponižujućom brutal-

104
nošću; sad je opet i on sam bio nesretan zbog mene,
njegovao me i tješio poput bolesna djeteta. Drugi ga put
veselilo da nogama može gaziti zaslužnog čovjeka, kojeg
je nekoć cijenio. Zatim mi je pripovijedao poput neu-
moljiva mučitelja:
»Mora se raditi, ali ne zapasti u pretjeranu ambiciju,
mora se ispuniti svoju dužnost prema domovini i obitelji.
Ostavi kemiju, ona je himera. Ima toliko specijalista,
autoriteta, učenjaka, koji svoju materiju izvrsno razu-
miju...«
Jeđnog mi je đana predložio da pišem za neke stok-
holmske novine.
— IzvrsnoJ
Odgovorio sam da ne trebam pisati za zađnje stok-
holmske novine, jer da moje rukopise primaju prve pa-
riške i svjetske novine. Onje izigravao sumnjičavog i po-
stupao sa mnom kao s lašcem, iako je čitao moje članke
u »Figaru« i preveo moj uvodnik u »Gilu Blasu«.
Nisam se Ijutio na njega; on je samo igrao ulogu
koju mu je đodijelila Providnost.
Na silu sam potiskivao mržnju prema tom improvi-
ziranom demonu, koja je neprestano rasla i proklinjao
sudbinu koja me tjerala da svoj osjećaj zahvalnosti
prema velikodušnom prijatelju moram pretvoriti u
neprirodnu nezahvalnost.

Sitnice su stalno potvrđivale sumnju o doktorovim

zlim namjerama, koja je ionako neprestano postojala
u meni.
Danas je stavio na vrtni balkon potpuno nove sjekire,
pile i Čekiće. Sto će mu to? U njegovoj su se spavaćoj
sobi nalazile dvije puške i revolver, a u jednom od
hodnika čitava zbirka sjekira, više njih je bilo preteško
za upotrebu u kućanstvu. Kakav đavolski slučaj da su
mi baš te krivične sprave bile postavljene pred oči! Jer
nisam mogao razumjeti zbog čega je to bilo tu i čemu
je služilo!
Noći su prolazile prilično mirno, ali doktor je započeo
noćne pustolovine. Usred sna probudio me odjednom
neki pucanj. S puno takta pričinjao sam se kao da ni-

105
sam ništa čuo. Ujutro mi je doktor objasnio: jato svraka
došlo je u vrt i ometalo mu san.
Druge sam noći Čuo oko dva sata gazdaričin vrisak.
Treće noći sam čuo kako je doktor uzdisao i spominjao
»gospođa Sabaota«.
Ima li u toj kući đuhova i tko je dobio nalog da me
i tu pronađe?
Nisam mogao sakriti smiješak zadovoljstva pri pomi-
sli kako mora koja je do sada tištila mene, tišti sađa
moje tamničare. Ali moja bezbožna rađost bi uskoro ka-
žnjena. Savladao me neki strašni napad; srce mi je pre-
stalo kucati i čuh dvije riječi koje sam zabilježio u svom
dneyniku; neki je nepoznati glas vikao: »Drogista
Luthardt!«
Drogista! Zar mene polagano truju alkaloidima, koji
poput hašiša, đigitalina i hiocijamina izazivaju lu-
dilo?
Ne znam, ali od toga se trenutka moja sumnja udvo-
stručila.
Nisu se usuđivali ubiti me, pa su me htjeli prevarom
proglasiti ludim i strpati u ludnicu. U meni je sve više
rasla sumnja na doktora. Saznao sam da je otkrio moju
sintezu zlata, čak da je možda u tome dospio i dalje od
mene. Uostalom, sve što je rekao, bilo je u suprotnosti s
onim što bi rekao slijedećeg trenutka.

8. kolovoza-
Pošao sam u šetnju pred grad. Na cesti je zujio tele-
grafski stup; primaknuo sam se, prislonio uho i prislu-
škivao kao očaran. Ispod stupa na zemlji slučajno je le-
žala potkova. Podigao sam je kao znak sreće i spremio.

10. kolovoza.
Doktorovo me ponašanje zadnjih dana više nego uz-
nemirilo. Na njegovu tajanstvenu licu čitao sam da se u
posljednje vrijeme borio sam sa sobom; lice mu je bilo
blijedo, oči ugasle. Čitav dan ili je pjevao ili zviždao;
dobio je neko pismo koje ga je uzrujalo.
Po podne je došao kući s operacije, ruku poprskanih
krvlju, i donio embrio star dva mjeseca. Izgledao je po-

106
put mesara i govorio o majci koju je na odvratan način
oslobođio ploda.
— Slabiće treba ubiti, a jake Štititi! Dolje sa sažalje-
njem, ono upropaštava čovječanstvo!
Slušao sam ga, pun zgražanja, i promatrao ga i đalje,
nakon što smo jedan drugome na vratima što dijele
naše dvije sobe zaželjeli laku noć. Prvo je otišao u vrt,
ali nisam mogao čuti što tamo radi. Zatim je krenuo na
balkon koji je ležao pokraj moje spavaće sobe i tamo se
zadržao. Rukovao je nekim prilično teškim predmetom
i navijao nekakav stroj od sata, koji ne pripada nikakvu
satu. Sve se đogađalo gotovo nečujno i time još više
upozoravalo na tajanstvenost i sumnjiva posla.
Napola svučen, stojeći nepomično i sustežući dah,
očekivao sam rezultat tih znanstvenih priprema.
I tada je kroz zid što se dotiče mojeg kreveta pro-
strujio već poznati fluid, tražeći moje grudi a zatim
srce. Napetost je rasla. . . Dohvatio sam odijelo, provu-
kao se kroz prozor i obukao se tek kad sam bio vani.
Opet na ulici, na pločniku, a iza mene moje posljeđnje
skrovište, moj jedini prijatelj. Lutao sam bez cilja; kad
sam ponovo došao k sebi, krenuo sam ravno k gradskom
liječniku. Morao sam zvoniti, čekati i spremiti se što
ću reći, da ne bih optužio svog prijatelja.
Napokon se pojavio doktor. Ispričao sam se zbog
noćne posjete, a l i . . . besanica i lupanje srca kod bo-
lesnika koji je izgubio povjerenje u svog liječnika
itd. .. . Moj dobri prijatelj, kojeg sam gostoprimstvo pri-
hvatio postupa sa mnom kao s umišljenim bolesnikom
i neće me saslušati.
Doktor, kao da je očekivao moju posjetu, ponudio mi
stolac, cigaretu i čašu vina.
Odahnuo sam, jer je konačno netko postupao sa mnom
kao s poštenim čovjekom, a ne više kao s bijednim idi-
otom. Časkali smo dva sata. Liječnik je bio teozof kome
sam mogao sve ispričati, a da se ne kompromitiram.
Po ponoći sam konačno ustao da potražim neki hotel.
Liječnik mi je savjetovao da se vratim kući.
— Nikada! On bi bio u stanju da me ubije!
— Ako vas ja otpratim?

107
 — Onda će nas oba progutati neprijateljska vatra.
Ali on mi nikada neće oprostiti!
— Hajdemo ipak!
I tako sam se vratio kući. Vrata su bila zaključana
i ja sam zakucao.
Kad je nakon jedne minute prijatelj otvorio vrata
i kad sam ga ugledao, obuzela me samilost. On, kirurg,
naviknut da bez sažaljenja prouzrokuje bolove, prorok
umorstva s predumišljanjem — izgledao je kukavno!
Bio je blijed kao krpa, drhtao i mucao. Kad j-e iza mene
ugleđao doktora ukočio se od straha, što me zgrozilo
više od svih prijašnjih užasa.
Je li taj čovjek možda namjeravao počiniti neko uboj-
stvo i sada se plaši otkrića? Ne, to je nemoguće, odba-
cio sam tu misao. Ona je bezbožna.
Nakon što smo izmijenili nekoliko beznačajnih riječi,
rastasmo se i ođosmo na spavanje.
)

TJ životu ima tako strašnih događaja, da se duša po-

nekad bori kako bi izbrisala trag o njima; ali dojam
ipak ostaje i ponovo oživljava nesavladivom snagom.
Tako sam se iznenada sjetio prizora koji se zbio u
doktorovu salonu one noći kad sam ga iznenada po-
tražio.
Ostao sam sam. Doktor je otišao donijeti vina. Pro-
matrao sam ormar s lađicama od orahova ili johova fur-
nira (ne znam više točno). Kao i obično šare drva tvorile
su ođređene figure. Bila je tu glava s jarčevom bradom
u majstorskoj izvedbi. Ođmah sam joj okrenuo leđa.
To je Pan onako kako ga prikazuju stari, a kasnije,
u srednjem vijeku, preobrazio se u vraga. Da, to je
bio on!
Ograničujem se ovdje samo na činjenice. Liječnik bi
kao vlasnik ormara učinio veliku uslugu tajnovitim
znanostima, kad bi slikao tu ladicu. Dr Mac Haven
bavio se tim fenomenom uobičajenim u carstvu pri-
rode u svom djelu »Initiation« (studeni 1896). Preporu-
čujem čitaocu da točno razgleđa lice na leđima mor-
skog raka.

108
 Nakon te pustolovine izbilo je između doktora i mene
očito neprijateljstvo. Dao mi je do znanja da sam lijen-
čina i da mu je moja prisutnost suvišna. Odgovorio sam
da sam spreman otići u svako doba u hotel, samo moram
pričekati još neka važna pisma. Tada je opet on izi-
gravao uvrijeđenog.
Zapravo se zbog oskudice novca nisam mogao ni ma-
knuti s mjesta. Uostalom, slutio sam da mojoj sudbini
pređstoji neka promjena.
Zdravlje mi je opet bilo dobro. Noću sam mirno spa-
vao, a danju radio. Kao da se srdžba Providnosti po-
vukla na neko vrijeme, jer moji su pokusi bili okrunjeni
uspjehom. Kad bih potražio neku knjigu iz doktorove
biblioteke, uvijek bih u njoj našao razjašnjenje za sve
ono što sam tražio. Tako sam našao u nekoj staroj ke-
miji tajnu pravljenja zlata; sad mogu putem proračuna,
metalurgije i analogije đokazati da sam pravio zlato i da
se zlato može praviti iz rudače.
Francuski mi je dnevnik odmah tiskao članak koji sam
napisao o toj temi. Pokazao sam članak doktoru, on se
naljutio na mene, ali ipak nije mogao zanijekati činje-
nice.
Pitao sam sebe: Kako mi može biti prijatelj netko tko
je zlovoljan zbog mojih uspjeha?
12. kolovoza.
Kupio sam u knjižari album. To je neka vrsta notesa
divno uvezena u prerađenu i pozlaćenu kožu. Crtež mi
je pobudio pažnju i — čudnovato — to je predznak
značenja kojeg ću kasnije objasniti. Umjetnički izrađe-
na kompozicija pokazuje: lijevo mladi mjesec u prvoj
četvrti, okružen granom u cvatu; iz mjeseca izlaze tri
konjske glave /trijugum/; nad tim lovorova grana; dolje
tri stupa /tri puta tri/; desno je zvono iz kojeg izvire
cvijeće; kotač u obliku sunca itd . . .
13. kolovoza.
Došao je dan koji je sat na bulevaru Saint-Michel
navijestio. Očekivao sam neki događaj, ali uzalud. Bez
obzira na to, siguran sam da će se negdje nešto dogoditi
i da ću i ja uskoro biti obaviješten o tome.

109
 14. fcolouoza.
Našao sam na ulici istrgnuti list iz nekog starog ka-
lendara; masnim slovima piše; 13 kolovoza /datum sa
sata/. Ispod toga sitnije: »Ne čini nikad potajno ono što
ne bi smio učiniti i javno«.

15. kolovoza.
Pismo od žene. Oplakuje moju sudbinu; ljubi me još
uvijek i nada se da će se zbog našeg djeteta i naši odnosi
popraviti. Njeni roditelji koji su me prije mrzili, puni
su sažaljenja za moje patnje; još više, pozvan sam da
posjetim kćerkicu, tog anđelka koji stanuje kod bake na
selu.
To me vraća životu! Moje dijete, moja kći, volim
je čak više od žene. O, kad bih mogao zagrliti i moliti
za oproštenje to jadno, nevino biće, kome sam htio na-
nijeti zlo; o, kad bih mu mogao razveđriti život sitnim
pažnjama oca koji čezne da rasipa kroz toliko godina
skupljenu nježnost. Ponovo počinjem živjeti, budim se
napokon iz dugog, teškog sna i cijenim strogu volju
Gospoda, koji me kaznio čvrstom ali mudrom rukom.
Sad shvaćam tamne i uzviŠene Jobove riječi: »Gledajte,
blago onome koga bog kažnjava!«
Blago onome; jer se ne brine o »drugima«.
Ne znam da li ću tamo dolje na Dunavu, sresti i ženu,
što mi je gotovo svejedno. Spremam se na hodočašće,
svjestan da je to put pokajnika i đa me očekuje nova
golgota.
Nakon triđeset dana muka, konačno napuštam muči-
lište.
Bez gorčine sam se rastao s prijateljem i krvnikom..
On je za mene bio samo bič Providnosti.
Blago onome, koga bog kažnjava!

110
 IX

BEATRICE

Polsatna vožnja Berlinom od štetinskog kolodvora bila

je za mene pravi trnoviti put, jer je u meni oživjelo
toliko bolnih uspomena. Najprije smo prolazili ulicom
u kojoj je sa svojom prvom ženom stanovao moj pri-
jatelj Popovski, tada još nepoznat, neshvaćen, boreći
se s bijedom i neimaštinom. Sad je žena mrtva, mrtvo
je i dijete, tu u ovoj kući nalijevo umrlo je oboje, a naše
se prijateljstvo pretvorilo u divlju mržnju.
Tu đesno je pivnica u kojoj su se sakupljali umjetnici
i književnici — pozornica tolikih duhovnih ljubavnih
orgija.
Tamo »Cantina italiana«, gdje sam se prije tri go-
dine običavao sretati sa svojom zaručnicom. Tu smo pre-
tvorili u kjanti i prvi honorar, koji sam primio iz
Italije.
Malo dalje pansion Fulda u kojem smo stanovali kao
mladi bračni par. Zatim moje kazalište, moj knjižar,
moj krojač, moj apotekar.
Kakav to prokleti instinkt tjera kočijaša da me vozi
tom »viom dolorosom« punom pokopanih uspomena što
u sumračju oživljavaju kao aveti. Zašto je izabrao
baš tu ulicu u kojoj leži naša krčma »K crnom odojku«,
nekada slavna kao omiljeno sastajalište Heinea i E. T.
Hoffmanna? Gostioničar je stajao na pragu gostionice
uprvo ispod znaka s velikom nemani. Pogleđao me,
ali me nije prepoznao! Za trenutak osvijetlio je svjećnjak
iznutra stotinjak boca u izlogu i oživio u meni opet go-
dinu dana života, najbogatiju brigom i radošću, pri-
jateljstvom i ljubavlju. Istodobno sam živo osjećao da
je svemu kraj, da to mora ostati pokopano duboko u
meni i ustupiti mjesto Novome.
Prespavao sam u Berlinu. Sutra ujutro pozđravio me
s istoka preko krovova ružičasti, žarkocrveni sjaj. Sjećam
se da sam tu ružičastu boju vidio u Malmou uveče mog
dolaska. Ostavljao sam Berlin, svoju drugu domovinu,

111
u kojoj sam proživio svoju secondu primaveru1 — istodo-
bno i svoje posljednje proljeće. Stigavši na kolodvor,
gubio sam s tim uspomenama i svaku nadu u novo
proljeće i novu ljubav, koja se nikada, nikada više neće
vratiti.

Poslije noći provedene u Taboru, kamo me pratio ru-

žičasti sjaj, vozio sam se češkom šumom prema Dunavu.
Željeznice dalje nije bilo i ja sam uzeo kola da bih
stigao do Greina. Kretao sam se između stabala jabuka
i krušaka, žitnih polja i zelenih livada. Konačno sam
opazio na vrhu brežuljka s onu stranu rijeke crkvicu
u kojoj, istina, nikad nisam bio, ali sam je još od dje-
tinjstva upamtio kao najvišu i sređišnu točku krajolika.
Tek su dvije godine od onog nezaboravnog svibnja kad
je rođena moja kćerkica. Vozio sam se kroz sela, prolazio
kroz trgovišta i pokraj samostana; uzduž puta dizale
su se zavjetne kapele, uzvisine za križni put, svete slike;
uspomene na nesreće, gromove i nenadane smrti. I na
kraju mog hodočašća, tamo dolje u daljini, sigurno me
čekalo đvanaest postaja križnog puta. Na svakih sto ko-
raka pozdravljao me Raspeti s trnovim vijencem, hra-
brio me i pozivao da uzmem na sebe križ i patnju.
Mučio sam sebe, govoreći unaprijed da ONA, kao što
sam i mogao slutiti, zacijelo neće biti ovdje.
Budući da mi ženu sađa više nisu odbijale od mene
obiteljske razmirice, morao sam se promijeniti prema
starim roditeljima koje sam duboko uvrijedio, jer se
nisam htio oprostiti od njih kad sam ođlazio. Prispio sam
pomirivši se s time da budem kažnjen, kako bih ponovo
stekao mir; prešavši posljednje selo i posljednje raspelo,
naslućivao sam nešto kao smrtne muke osuđenika.
Ostavio sam dojenče od šest tjedana, a našao sam
djevojčicu od dvije i po godine. Kod prvog me susreta
ispitivala pogledom, kao da njeno malo srce želi saznati
da li sam došao zbog nje ili zbog njene majke. Kad se
uvjerila u prvo, dopustila mi je da je zagrlim i savila
je svoje ručice oko moga vrata.

1 D rugo proljeće (tal.)

112
 To je Faustov povratak zemaljskom životu, samo slađi
i čistiji; uzeo sam malu na ruke i osjetio kako joj srce
tuče pokraj moga. Ljubiti dijete znači za muškarca po-
stati ženom, odbaciti muževnost, osjetiti bespolnu nebes-
ku ljubav, kako što kaže Swedenborg. To je početak mog
pripremanja za nebo. Ali, pokora još nije bila dovoljno
teška!
Stanje je, u nekoliko riječi bilo ovakvo: moja žena
je kod svoje udate sestre, jer se njena baka — nasljeđni-
ca posjeda — zaklela da će raskinuti naš brak; toliko
me naime mrzila zbog nezahvalnosti i još koječeg. Tako
sam postao dobrodošao gost kod svoje punice i ostao
kod svog djeteta, koje će uvijek biti i ostati moje. Mirio
sam se sa situacijom onakvom kakva jest, i to sa zado-
voljstvom. Punica mi je sve oprostila pomirljivim i oda-
nim srcem duboko religiozne žene.

1. rufaa 1896.
Stanovao sam u sobi u kojoj je moja žena provela
dvije godine dok smo bili rastavljeni. Ona je patila tu,
a ja istodobno u Parizu. O, jadna, jadna žena! Zar smo
morali biti tako kažnjeni, jer smo se šalili s ljubavlju?

Prilikom večere dogodilo se ovo. Da bih pomogao

kćerkici, koja se još nije mogla sama poslužiti, dotaknuh
joj ruku lagano i s najnježnijom namjerom. Ona je
vrisnula, povukla ruku natrag i pogledala me preplašeno.
Kad ju je baka upitala što joj je, odgovorila je: »Boli
me!«
Slomljen, nisam mogao progovoriti ni riječi. Kolikima
sam namjerno nanosio bol, ali zar sam to činio i sada,
kad to nikako nisam htio?
Noću sam sanjao orla kako mi kljuje ruku za kaznu
zbog nekog nepoznatog zločina.
Ujutro mi je došla kćerka; bila je nježna, ljubazna
i prijazna. Pila je sa mnom kavu, sjedila za pisaćim sto-
lom, a ja sam joj pokazivao slikovnice. Postali smo dobri
prijatelji i punica je bila sva sretna da će joj netko
pomoći u odgoju male. Uvečer sam morao biti pri-
sutan kad bi mala lijegala na počinak i slušati je kako

113
šapće molitve. Ona je bila katolikinja, i kad mi je rekla
da se i ja molim i prekrižim, nisam znao kako, jer ja
sam bio protestant.
2. rujna
Opća uzrujanost. Puničina je majka, koja je stanovala
nekoliko kilometara daleko od rijeke, željela zatražiti mo-
je izgnanstvo. Zahtijevala je da odmah otputujem, s
prijetnjom da će razbaštiniti kćerku u slučaju da je ne
bi poslušala. Puničina sestra, dobra žena koja je također
živjela rastavljeno od muža, pozvala me da stanujem kod
nje u susjednom selu dok se prilike ne smire. Došla
je Čak po mene da me odvede.
Penjali smo se dva kilometra uz brežuljak; s vrha
brda vidjela se dolje okrugla kotlina iz koje su se dizali
nebrojni humci poput vulkanskih kratera, obrasli jelama.
U sredini tog lijevka ležalo je selo s crkvom, a na uzvi-
sini strmog brda dvorac u stilu srednjovjekovnih gra-
dova; tu i tamo bila su razbacana polja i livade, a na-
tapao ih je potok, koji se zatim rušio u ponor ispod
grada.
Iznenadio me izgleđ tog čudnovatog i jedinstvenog
krajolika i sjetio sam se da sam ga već jeđnom vidio.
Ali gdje? Gdje?
U zđjelici u hotelu »Orfila«! ucrtana u željeznom ok-
sidu. Bez sumnje, bio je to taj isti kraj!
Teta se sa mnom spustila u selo u kojem je imala stan
s tri sobe u velikoj zgradi. U istoj zgradi bila je i pekara,
mesnica i krčma. Na kući se nalazio gromobran, jer je
prije godinu dana grom udario u tavan, pa je tavan
izgorio.
Kad me teta, isto tako iskrena i pobožna kao i sestra
joj, povela u sobu određenu za mene, zaustavio sam se na
pragu, preplaŠen kao pred kakvom vizijom. Zidovi su
bili ružičasto obojeni, ružičasto poput jutarnje rumeni
što me pratila putem. Zavjese su također bile ružičaste,
a prozori s toliko cvijeća da su jedva propuštali unutra
samo prigušenu svjetlost. Tu je vlađala uzorna čistoća,
a staromodni krevet s nebom na četiri stupa bio je pravi
ležaj djevice. Čitava soba i namještaj bila je pjesma
i otkrivala je dušu koja je samo napola živjela na zem-

114
Iji. Raspela nije bilo, ali je zato tu sveta Marija, a Škro-
pionica je čuvala ulaz od zlih duhova.
Obuzeo me osjećaj stida, plašio sam se da ne okaljam
maštu tog čistog srca koje je udesilo taj hram na grobu
svoje jedine prije više od deset godina pokopane Ijubavi.
Zbog toga sam neprestanim izvinjenjima pokušavao ođ-
biti tu velikođušnu ponudu.
Ali dobra starica nije popuštala.
— Činit će ti dobro ako svoju zemaljsku ljubav žrtvu-
ješ Ijubavi prema Bogu i prema svom djetetu. Vjeruj mi,
ova ljubav bez trnja donijet će ti opet srcu mir, vedrinu
duši, a pod okriljem Djevice noću ćeš mirno spavati.
Poljubio sam joj ruku u znak zahvalnosti za žrtvu
koju mi doprinosi i ozbiljno prihvatio ponudu sa skru-
šenošću, za koju se nisam smatrao sposobnim. Sile kao da
su mi bile sklone pa su obustavile kazne koje su me tre-
bale popraviti.
Ipak sam pod nekim izgovorom želio prespavati još je-
dnu noć u Saxenu i zato sam odgodio selidbu za slijede-
ći tjedan.
Vratio sam se, dakle, u pratnji tete natrag svome dje-
tetu. Sa seoske sam ceste primijetio da su gromobran i
žica pričvršćeni iznad mog kreveta.
Kakav đavolji slučaj! Opet moram pomišljati na pro-
ganjanje!
Primijetio sam osim toga da mi prozor gleda na neko
sirotište, nastanjeno otpuštenim zločincima, bolesnicima
i umirućima. Zalosno društvo i mračna budućnost je
preda mnom.
U Saxenu sam pokupio svoje stvari i spremio se za od-
lazak. S tugom sam napustio boravište svog djeteta koje
sam tako zavolio. Okrutnost stare dame, koja me htjela
rastaviti od žene i djeteta, raspalila je opravdanu srdžbu;
u nastupu bijesa podigao sam ruku prema njenu portre-
tu u ulju nad mojim krevetom. Mukla kletva popra-
tila je kretnju. Dva sata nakon toga spustila se na selo
strašna oluja. Sijevale su munje, kiša je ljevala, a nebo
je bilo mračno.
Drugi sam dan stigao u Klam, gdje me čekala ruži-
časta soba. Nad kuću moje tete nadvio se oblak u obliku
zmaja. Pričali su mi poslije da je grom udario u neku

115
susjednu kuću, a prolom oblaka opustošio našu općinu,
uništio plastove sijena i raznio mostove.
10. rujna ciklon je opustošio Pariz i to pod vrlo Ču-
dnim okolnostima! Počeo je usred najvećeg mira u
Luksemburškom parku iza Saint Suplicea, prošao preko
kazališta »Chatelet« i policijske prefekture i nestao kod
bolnice svetog Louisa nakon što je iza sebe ostavio
peđeset metara slomljenih željeznih rešetaka.
Taj ciklon kao i još jedan u Jarđin des Plantesu po-
takao je mog prijatelja teozofa da me zapita:
— Što je ciklon? Je li to izljev mržnje, titraj strasti
ili strujanje nekog duha?
Zatim je đodao:
Jesu li pristalice Papusa1 svjesni svojih otkrivanja?
Slučaj koji je više nego slučaj: u pismu što se mimoišlo
s pismom mog prijatelja, koji je bio dobro upućen u
misterije Hindusa — postavio sam ovo direktno i odre-
đeno pitanje:
— Mogu li hinduski mudraci izazvati ciklone?
Tada sam počeo sumnjati da me progone alkemisti
i to zbog toga što sam htio praviti zlato ili zato što sam
tvrdokorno odbijao da se pod bilo kojim uvjetom pridru-
žim njihovu društvu. Rydbergova »Germanska mitologi-
ja«, kao i Hylten-Cavalliusova »Warend och Wirdarne«
poučili su me da se vještice najcešće pojavljuju za vri-
jeme oluje ili kratkog snažnog udara vjetra.
Opisujem to zato đa bih osvijetlio svoje duševno stanje
prije nego što sam prihvatio Swedenborgovu nauku.
Svetište je pripremljeno, bijelo i ružičasto, i svetac
će stanovati kod svog učenika. On je dužan đa svom ze-
mljaku ponovo oživi uspomenu na najdarovitijeg čovje-
ka kojeg je u posljednje vrijeme rođila žena.
Francuska je poslala Ansgara da pokrsti Švedsku;
tisuću godina kasnije Švedska je poslala Sweđenborga
da posredstvom svog učenika svetog Martina, ponovo
pokrsti Francusku. Red sv. Martina, koji zna kakvu je
ulogu odigrao u osnivanju nove Francuske, neće poreći
snagu tih riječi, a još manje će potcijeniti značenje ovog
tisućljeća.

1 Papus: M agie Science occulte

116
 X

SWEDENBORG

Moja punica i teta bile su blizanke savršene sličnosti;

istog karaktera, istog ukusa i svaka je viđjela u drugoj
samu sebe. Kad bih govorio jednoj u ođsutnosti druge,
odsutna bi odmah shvaćala o čemu je riječ, tako da
bih mogao nastaviti povjerljive razgovore bez ikakva
uvoda. Zbog toga ih tako često stavljam zajeđno u ovu
pripovijetku, koja nije nikakav roman sa stilističkim
pretenzijama ili literarnom kompozicijom.
Prve sam im večeri iskreno ispovjedio svoje neobja-
šnjive pustolovine, sumnje i muke. Tada povikaše obje
s izvjesnim zadovoljstvom u izrazu lica:
— Ti si dospio do točke koju smo mi već prebrodile.
Polazeći od iste ravnodušnosti prema religiji, prouča-
vale su okultizam; besane noći, tajanstveni događaji pra-
ćeni strahom od smrti, konačno noćne krize i napadi lu-
dila. Nevidljive furije love vas sve do luke spasa: vjere.
Ali prije nego što stignu tako daleko, javlja se anđeo
čuvar, a to nije nitko drugi — nego Swedenborg. Po-
grešno se smatra, da ja temeljito poznajem svog zem-
Ijaka. Iznenađene mojim neznanjem dobre su mi dame
dale, ali ne bez oklijevanja, neku staru njemačku
knjigu.
— Uzmi je, čitaj i ništa se ne boj!
— Da se bojim? čega?
Sam u svojoj ružičastoj sobi otvorio sam knjigu na-
sumce i čitao.
Prepuštam čitaocu da sam otkrije moje osjećaje kad
mi se pogled zaustavio na opisu pakla, gdje ponovo pre-
poznah Klam, krajolik iz zdjelice ucrtan željeznim sul-
fatom. Kotlinska dolina, humci pokriveni jelama, mra-
čne šume, ponor s potokom, selo, crkva, sirotište, sme-
tište, svinjac, sve, sve je bilo tu!
Pakao? Ali ja sam odgojen u najdubljem preziru pre-
ma paklu; naučio sam da ga smatram samo maštom, kao
i ostale predrasude koje sam odbacio, A ipak ne mogu
poreći činjenicu, samo s razlikom — i to je novo u tu-
mačenju takozvanih vječnih kazni — da mi već jesmo u

117
paklu. Zemlja, zemlja je pakao, tamnica koju je osnovao
jedan viši razum. Ne mogu učiniti ni jedan korak a da
ne povrijedim sreću drugih, a drugi ne mogu ostati;
sretni a da meni ne nanose bol.
Tako Swedenborg prikazuje pakao, dok opisuje, a da
možda i sam to ne zna, ovozemaljski život.
Pakleni oganj je želja da se uzđignemo; Sile bude tu
želju i dopuštaju prokletnicima da postignu ono za čim
teže. Ali čim je cilj postignut, a Želje ispunjene, razot-
kriva se da je sve bezvrijedno, a pobjeđa ništavna!
O, taštino, taštino nad taštinama! Nakon prvog razo-
čaranja Sile ponovo raspiruju oganj požuda, želja i ča-
stoljublja, i vise nije najveća muka nezasićena glad, već
prezasićena lakomost, gađenje nad svim. Tako đavo pođ-
nosi beskrajnu kaznu, jer on sve što želi odmah i dobiva,
i zbog toga se više ničemu ne može radovati.
Ako usporedim opis Swedenborgova pakla s kaznama
iz germanske mitologije, nailazim na očevidno podudara-
nje, ali za mene je najbitnija činjenica da su mi obje
te knjige došle u ruke u pravom trenutku. Ja sam u
paklu i na meni leži prokletstvo,
Kad razmišljam o prošlosti, pricinja mi se već i dje-
tinjstvo kao tamnica i mučilište. I da bismo razjasnili
muke nametnute nevinom djetetu, ne preostaje nam
ništa drugo nego da pretpostavimo neki prijašnji život,
iz kojeg smo ponovo bačeni na zemlju, da ispaštamo
posljedice već zaboravljenih grijeha.
Ponizna duha potiskivao sam u dubinu duše neugodne
dojmove Sweđenborgove lektire. Ali Sile više ne miruju.
Setajući okolicom sela, dospio sam u klanac između
dva brda nazvan »podzemni put«. Ulaz kojem izrovane
pećine daju zaista uzvišen izgled, privlačio me na neki
osobit nacin. Brdo na kojem se nalazio napušteni dvor,
stršilo je dolje okomito i predstavljalo vrata ponora,
gdje je potok tjerao vodenicu. Tgra prirode dala je pe-
ćini oblik turske glave. (Nitko od stanovnika nije pobi-
jao tu sličnost).
Dolje je uz stijenu bila prislonjena mlinareva ku-
čica. Na kvaki je visio kozji rog u kojem se nalazila ko-
lomast, a odmah pokraj bila je prislonjena i metla.

118
 Iako je sve to potpuno prirodno i obično, ipak sam se
pitao koji je đavo postavio upravo tamo ta dva znaka
vještica i to baš đanas na mojem putu.
Išao sam dalje vlažnim i tamnim putem. Odjednom
sam stao. Drvena kućica neobična oblika. Dugačak niski
ormar sa šest vrata od peći; vrata peći!
— Za ime božje, gdje sam?
Preda mnom je iskrsla slika iz Danteova »Pakla«,
užareni lijesovi s grešnicima. . . i šest vrata na peći!
Mora? Ne, nego gadna zbilja u koju me uvjerio strašan
smrad, bujica blata i kor roktave prasađi.
Put se sužavao u uski prolaz između brda i mlinareve
kuće upravo ispod »turske glave«.
Išao sam dalje i ugledao kako straga leži velika danska
doga s vučjom đlakom, posve slična onoj nemani koja je
čuvala atelijer u Rue de la Sante u Parizu.
Ustuknuo sam dva koraka, ali sam se sjetio izreke
Jacquesa Coeura: »Junačkom srcu ništa nije nemoguće«
i ušao u jarugu.
Cerber se pravio kao da me ne vidi, i ja sam krenuo
dalje između dva reda niskih i tamnih kuća. Tu je bilo
i pile s pijetlovom krestom, ali žgoljavo i bez repića;
iz neke je kuće izašla žena, iz daljine se činila lijepom,
no imala je krvavocrveni polumjesec na čelu; kad se
približila, vidio sam da je krezuba i ružna.
Vodopad i mlin su stvarali šum sličan na ono zujanje
u ušima koje me progonilo od mojih prvih nemira u
Parizu. Mlinarski su pomoćnici, bijeli poput anđela,
okretali kolo stroja kao krvnici, a veliko koleso s lopata-
ma radilo je Sizifov posao puštajući vodu da teče i teče.
Zatim je slijedila kovačnica s golim i crnim kovačima,
oboruzanim kliještima, sjekirama i čekićima, koji su
radili posred vatre i varnica užarenim željezom i ra-
stopljenim olovom. To lupanje potresalo je mozak i srce
u grudima.
Potom pilana i velika pila. Škripjela je zupcima kađ
je na mučeničkoj klupi mučila golema stabla, a iz njih je
na Ijepljivo tlo curila prozirna krv.
Klanac se pružao đalje uzduž potoka razrovanog pro-
valom oblaka i orkanom; poplava je prelila oštro ka-
menje naslagom sivozelenog gliba, tako da su noge po

119
njemu klizile. Htio sam prijeći na drugu stranu potoka,
ali je voda odnijela prijelaz. Zaustavio sam se pod obron-
kom; nadvijena pećina ugrožavala je djevicuMariju, koja
je slabim i božanskim leđima pridržavala izrovano brdo.
Razmišljajući o povezanosti slučaja koji obrazuju ve-
viku cjelovitost čudnovatu a ipak prirodnu, vratio sam
se natrag kući.
U ružičastoj sam sobi proveo osam đana i osam noći.
Duševno spokojstvo vratilo mi se opet za svakodnevnih
posjeta moje kćerke, koja me voljela i koju sam ja
volio. Ta mi je Ijubav bila dragocjena. Rođaci su me
njegovali kao siromašno, izgubljeno dijete.
Danju sam čitao Swedenborga i duboko me se doimao
naturalizam njegovih opisa. Tu sam opet našao sva
svoja opažanja, osjećanja, misli, a sve njegove vizije bile
su doživljene kao istinski ljudski dokumenti. Ne radi
se o slijepom vjerovanju, dovoljno je da pročitano us-
poredimo s vlastitim doživljenim iskustvima.
Knjiga kojom sam raspolagao bila je samo izvod; gla-
vna zagonetka duhovnog života bila je riješena tek kas-
nije kad sam se domogao knjige »Arcana Coelestia«.
Svojim sam razmisljanjima stekao uvjerenje da po-
stoji Bog i kazna, a neki su me Swedenborgovi reci tje-
šili i tako sam opet popustio svojoj staroj oholosti.
Uvečer sam se povjerio punici i upitao je:
— Smatraš li me prokletnikom?
— Ne, iako još nikad nisam vidjela ljudsku sudbinu
poput tvoje; ali ti još nisi našao pravi put koji će te od-
vesti do Gospođa.
— Sjećaš li se Swedenborga i njegovih načela o nebu?
Prvo želja za vladanjem s nekim viŠim ciljem. Ali moj
duh nije nikada težio svjetskim častima, niti sam želio
društvu nametnuti svoju moć. Zatim Ijubav prema ze-
maljskim dobrima — sreći i novcu — za volju općeg
dobra. Ti znaš da ne tražim nikakve dobitke i da pre-
zirem novac. Kad bih pravio zlato i da sam ga mogao
praviti — zakleo sam se silama da će svi đobiei, uko-
liko bi ih bilo, služiti humanim, znanstvenim, i vjer-
skim ciljevima. I konačno, bračna Ijubav. Moram. li po-
sebno napomenuti da sam već od mladosti Ijubav prema

120
ženi poistovjetio s idejom braka, supruge i obitelji?
A što mi je život dosudio da se oženim uđovicom još
živa muža — to je ironija koju ne mogu razjasniti;
mislim đa neurednosti momačkog života tu ne bi došle u
obzir.
Nakon kratkog razmišljanja izustila je:
— Ne mogu pobiti ono što kažeš. Iz tvojih se spisa
razabire da je tvoj duh uvijek težio za nečim višim,
ali usprkos svim nastojanjima nije u tome uspio. Sigurno
ispaštaš grijehe koji su počinjeni prije tvog rođenja
još u nekom drugom svijetu. Mora da si u prijašnjem
životu bio krvnik; zbog toga ćeš morati tisuću puta pre-
trpjeti strah od smrti, ali nećeš smjeti umrijeti sve dok
potpuno ne okaješ svoje grijehe. Sad budi pobožan i radi
tako!
— Misliš da trebam primiti katoličku vjeru?
— Bez sumnje.
— Swedenborg smatra da nije dopušteno napustiti
vjeru svojih otaca, jer svatko pripada duhovnom podru-
čju svog naroda.
— Katolička crkva prima milostivo u svoje krilo sva-
koga tko je traži.
— Ja sam zadovoljan. i s manjim i u najgorem slučaju
priklonit ću se židovima ili muslimanima koji su mi
također dostupni. Ja sam skroman!
— Milost ti je ponuđena, a ti odbijaŠ pravo prvoro-
đenog!
— Pravo prvorođenog za sina jedne služavke? To je
previše! Mnogo previše!

Ponovo utješen Swedenborgom, umišljao sam da sam

Job, pravedan i bezgrešan čovjek, kojeg Vječiti iskušava
do bi pokazao zlim ljudima kako pošten čovjek mora
podnositi patnje.
Moja mi je pobožna taština ispunila duh. Ponosio
sam se svojom nesretnom sudbinom i nisam prestajao po-
nayljati: »Gledajte, kako sam patio!« Tužio sam se nad
blagostanjem koje sam uživao kod rođaka, a ružičasta
je soba bila gorka ironija. Zmjeravali su mi zbog mog
iskrenog kajanja i pretrpavali me dobročinstvima i si-
tnim nasladama života. Sve u svemu; bio sam odabra-

121
nik, Swedenborg je to rekao, i budući da sam bio siguran
u zaštitu Vječitoga, izazivam demone. . .

Nakon osam dana provedenih u ružičastoj sobi stigla

je vijest da je oboljelabaka koja stanuje na obali Dunava.
Oboljela je na jetrima i ta je bolest bila popraćena
povraćanjem, nesanicom i lupanjem srca. Teta kod koje
sam se sada nalazio, bila je pozvana k njoj, a ja sam
se trebao vratiti svojoj punici u Saxen.
Prigovorio sam da mi je stara to zabranila, ali čini se
da je ona povukla molbu za izgon i da sam mogao slo-
bođno birati gdje ću biti.
Čudio sam se da je uvrijeđena žena tako naglo promi-
jenila odluku i pomišljao sam da je do te sretne pro-
mjene došlo možda zbog njene bolesti.
Slijedeći se dan pripovij edalo da se stanje bolesnice
pogoršalo. Punica mi je u znak pomirenja đonijela od
svoje majke kitu cvijeća i povjerila mi, da je stara,
osim nekih drugih fantazija, uvrtjela u glavu da u sebi
nosi zmiju.
Dalje se pričalo kako je st&rici ukradeno tisuću gul-
dena, te da ona sumnja na svoju povjerljivu gazdaricu.
Ta se naljutila zbog nepravedne sumnje i želi staricu
tužiti sudu zbog klevete. U kući slabe žene koja se povu-
kla od svijeta da bi mogla u miru umrijeti, mira više
nije bilo.
Svaki nam je glasnik đonosio ponešto od nje: cvijeće,
voće, divljač, fazane, kokoši, štuke.
Je li to možda božja pravda? Sjeća li se kako me jed-
nom izbacila na ulicu, pa sam kasnije morao otići u bol-
nicu?
Ili je praznovjerna? Možda misli da sam je ja urekao?
Tada bi ponuđeni darovi bili samo dobačene mrvice
koje žele umiriti i stišati čarobnjakovu želju za osvetom.
Na nesreću sam upravo tada dobio iz Pariza neku
knjigu o magiji koja poučava o čaranju, tj. uroku. Po-
sljedice tog poučavanja bile su dvostruke. S jedne strane
sam osjećao grižnju savjesti, jer sam u napadu ljutnje
digao ruku na staričinu sliku i prokleo je. S druge strane
budila se moja stara sumnja da sam ja sam objekt
potajnih zločina sa strane okultista ili teozofa.

122
 Grižnja savjesti na jednoj strani, a strah na đrugoj.
I počela su me mljeti ta dva mlinska kamena.
Swedenborg opisuje pakao ovako: prokletnik stanuje
u divnoj palači, život mu je lijep i smatra se odabrani-
kom. Malo-pomalo iščezavaju i gube se ljepote i nesre-
tnik uviđa đa je zatvoren u bijednu daščaru okruženu
prljavštinom. /Vidi slijedeće./
Ružičasta soba iščezava, selim u sobu pokraj puničine
i slutim da u mojoj neću dugo boraviti. U stvari, tisuće
sitnica što život čine nesnosnim, sjedinjuju se, i oduzima-
ju mi mir toliko potreban za daljnji rad.
Daske na podu se ljuljaju pod mojim koracima, stol
se klima, stolac njiše, posuđe zvecka, krevet škripi, a i
sav drugi namještaj se miče dok prolazim sobom.
Svjetiljka se dimi, tintamica je tako uska da mi se
đržalo uvijek uprlja. Osim toga, oko kuće se isparava
đubrište i zaudara na amonijak i sumpornu kiselinu.
Po cijeli se dan čuju krave, svinje, telađ, piliĆi, purani
i golubovi. Muhe i ose ne daju mira danju, a komarci
noću. Kod seoskog trgovca se ne može kupiti gotovo ništa.
Nemam bolje, pa moram čak upotrebljavati njegovu
ružičastocrvenu tintu! Cuđnovato! U sveščiću papira za
cigarete, među stotinjak bijelih papira našao sam i jedan
ružičasti(!) listić.
To je pakao u minijaturi, a ja, naviknut da podnosim
velike patnje, još više patim od tih sitnih uboda, tim
više što punica smatra da sam nezadovoljan njenom bri-
žljivom njegom.
17. rujna.
Ove me noći probudilo zvono seoske crkve. Ođbilo je
točno trinaest uđaraca. Odmah zatim osjetio sam đjelo-
vanje elektrike i začuo neke šumove na tavanu iznad
mene.
19. rujna■
Kad sam pretražio tavan, našao sam tuce preslica
čiji su me kotači pođsjećali na električne strojeve. Otvo-
rio sam neku staru škrinju; bila je gotovo prazna, je-
dino je u njoj ležalo pet crno obojenih štapova složenih
u obliku pentagrama; ne znam čemu mogu služiti. Tko

123
mi je opet to priredio i što to treba značiti? Nisam se
usuđivao upitati i stvar je ostala zagonetnom.
Između ponoći i dva sata bjesnjela je strašna oluja.
Obicno takva oluja prestaje vrlo brzo, međutim ovaj
put je trajala puna dva sata. Osjetio sam to kao napad
na mene; svaki je grom smjerao namene, alim e nijedan
nije pogodio.

Uvečer mi je punica pripovijedala kroniku tog kraja

i okolice. Kakva golema zbirka obiteljskih i drugih tra-
gedija! Tu su se odigravala brakolomstva, rastave, obi-
teljski procesi, ubojstva, krađe, nasilja, oskvmuća, kletve.
Dvorovi, vile, kolibe skrivaju nesretnike svih vrsta i ja
nisam mogao prolaziti selom a da ne mislim na Sweden-
borgov pakao. Prosjaci, lude, bolesnici 1 bogalji /muški
i ženski/ načičkali su jarke uz cestu i klečali pred raspe-
lom, Majkom božjom ili slikom kakvog mučenika.
Ti nesretnici, koji pate od besanice i more, blude
noću livadama i šumama, ne bi li se umorili i našli sna!
Među tim osuđenicima nalazili su se i Ijuđi iz boljih kru-
gova, dobro odgojene dame, čak i jedan svećenik.
Neđaleko od nas nalazio se samostan koji je služio-
kao kazniona za propale djevojke. To je bila prava ta-
mnica gđje su vladali najstroži propisi. Zimi, pri dvade-
set stupnjeva hladnoće, morale su pokajnice spavati
u svojim ćelijama na ledenim kamenim pločicama. Lo-
ženje je bilo zabranjeno, pa su im ruke i noge bile pune
dubokih ispucalih ozeblina.
Među inim, tamo je bila: žena koja je sagriješila s
jednim svećenikom, a to je smrtni grijeh. Izmučena gri-
žnjom savjesti, dotjerana do očaja, utekla se svom ispo-
vjedniku, ali on joj je uskratio ispovijed i pričest. Neka
je prokleta zbog svog smrtnog grijeha! Nesretnica je po-
tom izgubila razum, lutala od sela do sela, umišljala da
je mrtva i molila milost svećenika da je zakopa u po-
svećenu zemlju. Prokleta i protjerana lutala je amo-tamo,.
urlajući poput divlje zvijeri, a narod koji bi je susretao
vikao je: »Evo prokletnice!« Nitko nije ni slutio da je-
njena duša već u vječnom ognju, a da ovuda luta samo
njena sjena; leš koji putuje da pruži zastrašujući prim-
jer.

124
 Pričali su mi također kako je đavo opsjeo nekog čovje-
ka, te je nesretnik potpuno promijenio ličnost; zao duh
ga je prisilio đa huli na Boga. Dugo su tražili čovjeka
koji bi istjerao đavla iz njega i konačno nađoše nekog
mladog franjevca, nevina i čista srca, On se dugo pri-
premao postom i kajanjem na taj čin. Na određeni
dan odvedoše nesretnika u crkvu, te ga ispovijediše coram
populo.1 Zatim je mlađi franjevac prešao na djelo. Nakon
što je molio i zaklinjao od jutra do mraka, uspjelo mu
je istjerati đavla. Međutim o pojedinostima se nitko od
gledalaca nije usuđivao pričati. Gođinu dana poslije toga
događaja mladi je franjevac umro.
Takve i još gore pripovijesti samo su me potkre-
pljivale u uvjerenju da je to mjesto predodređeno za
ispaštanja i da postoji neka tajanstvena poduđarnost
između tog kraja i onih mjesta koje Swedenborg pri-
kazuje kao pakao. Je li on možda posjetio ovaj dio
Donje Austrije i opisao pakao vjerno prirodi, kao što
Dante opisuje kraj južno od Napulja?

Nakon četrnaest dana rada i napora ponovo su za-

počela uznemiravanja. Primicala se naime jesen, pa su
teta i punica namjeravale otići zajeđno i smjestiti se u
Klam. Trebali smo dakle, mijenjati boravište. Da bih sa-
čuvao nezavisnost, iznajmio sam kućicu s dvije sobe
i kuhinjom, nedaleko od boravišta moje kćerke.
Već prve večeri nakon što sam uselio u novi stan
obuzeo me nejasan strah da je tu zrak otrovan. Otišao
sam majci:
— Ako budem spavao gore, sutra ćete me zacijelo
naći mrtva u krevetu. Dobra majko, primi na konak
za jednu noć beskućnika!
Odmah mi je ponuđena ružičasta soba, ali bože moj,
kako se promijenila od tetina odlaska! Crni namještaj,
polica za knjige s praznim pregracima što zijevaju na
mene poput ždrijela. Nestalo je cvijeća s prozora. Peć
od lijevanog željeza, visoka, suha, crna kao avet,
ukrašena daždevnjacima i zmajevima. Jednom riječju,

1 Javno, pred narođom

125
disharmonija od koje mi jebilozlo. Osim toga smetao me
i nered, jer ja sam čovjek s ustaljenim navikama i oba-
vljam sve u određeno vrijeme. TJnatoč nastojanju da
sakrijem nezadovoljstvo, majka je pročitala moju tajnu:
— Uvijek nezadovoljan, dijete moje!
Radila je sve moguće da bi me nekako zadovoljila,
ali gdje se umješaju duhovi nesloge, tu više ništa ne
pomaže. Sjećala se jela koja sam najradije jeo, ali sve je
išlo naopako. Postoji malo jela koja su mi tako odvratna
kao mozak na maslacu.
— Danas je nešto đobro, baš za tebe — rekla je, i sta-
vila preda me teleči mozak na maslacu. Možda je bio ne-
sporazum, ali jedva sam prikrio gađenje i glumio dobar
apetit.
— Ta ti ništa ne jedeš!
I napunila mi tanjur po drugi put.
To je već previše! Prije sam sve te muke pripisivao
ženskoj pakosti; uvidio sam međutim đa su one nevine
i zaključio: to je sam đavo!

Još od mladosti običavao sam pripremati se za vrijeme

jutarnjih šetnji za dnevni rad. Nisam nikada nikome
dopustio da me na tim šetnjama prati, čak ni svojoj
ženi.
I stvarno, ujutro mi je duh ispunjen nekom divnom
harmonijom i uzvišenošću što graniči s ekstazom; ja ne
hodam; letim; sve tjelesno kao da se izgubi, tuga nestaje;
sav sam Duša. To je moja svijest, molitveni satovi, slu-
žba božja.
Sad sam morao sve žrtvovati, odreći se svih sitnih,
opravdanih rađosti. Sile su me natjerale da se odreknem
i tog posljednjeg zađovoljstva, koje je ujedno bilo i naj-
veće.
Na svim me šetnjama željela pratiti kćerka. Nježno
sam je zagrlio i objasnio joj zašto ne želim da me prati,
no ona nije razumjela ništa od svega toga. Piakala je.
Nisam se više mogao opirati, te sam je poveo sa sobom
u šetnju, ali s čvrstom odlukom da više neću đopustiti
zloupotrebu svojih prava.
Da, kako je dijete dražesno, zanosno svojom naivnošću,
nestašnošću, svojom zahvalnošću ni za što, naravno, ako

126
imate vremena da se đjetetom bavite! Ali ako je čovjek
zadubljen u svoje misli, odsutna duha, onda nas to malo
stvorenje svojim beskrajnim pitanjima i hirovima može
i te kako mučiti!
Moja je kćerka bila poput ljubavnice ljubomorna na
moje misli; vrebala je na trenutak kada će mi svojim
Čavrljanjem prekinuti povezanu nit misli. . . ipak, to
nije bila njena namjera, o n a to ne čini, ona je samo
oruđe, također žrtva.
Hođao sam laganim koracima, više nisam letio, duša
mi je bila okovana, a mozakprazan, jer sam se morao na-
prezati da bih se spustio na nivo djeteta.
Ono što me najviše mucilo bili su njeni duboki pogledi
puni predbacivanja kad bi si uobrazila da mi je na teret
i da je više ne volim. Tada bi se naoblačilo njeno jasno,
iskreno, svijetlo lišce, pogleđi bi joj ugasli, a srce se
zatvorilo a ja sam osjećao kao da mi je oteto svjetlo koje
je to dijete bacilo u moju sumornu dušu. Poljubio sam je,
uzeo je na ruke, tražio cvijeće i kamenčiće; otkinuo sam
šibu i poigrali smo se kao da sam ja krava koju ona
tjera na pašu.
Bila je sretna i zadovoljna i život mi se ponovo smiješio.
2rtvovao sam svoje jutarnje sate! Tako ispaštam zlo
koje sam u jednom ludom trenutku htio navući na glavu
tog anđelka.
Kazna za zločin: biti Ijubljen! Zaista, Sile nisu tako
okrutne kao mi!

XI

I Z V A C I IZ D N S V N I K A J E D N O G
PROKLETNIKA

Listopad, studeni 1896.

Braman ispunjava dužnost prema Životu time što rađa
dijete. Zatim ide u pustinju da se posveti osamljenosti
i odricanju.

127
 Moja majka: Sto si učinio, nesretniče, u svojoj ranijoj
inkarnaciji đa te sudbina sada tako kažnjava?
Ja: Pogođi! Sjeti se čovjeka koji se najprije oženio že-
nom đrugoga, kao ja, koji se zatim od nje rastavio, da
bi oženio neku Austrijanku, kao što sam to i ja učinio!
I tada su mu oteli njegovu malu Austrijanku, kao što
su meni oteli moju, i njihovo jedino dijete uhvaćeno je
na obroncima Češke šume, kao što je moje. Sjećaš li
se junaka mog romana »Na otvorenome moru«, koji
bijedno pogiba na nekom otoku usred mora?
Moja majka: Dosta! Dosta!
Ja: Ti ne znaš da se majka moga oca zvala Neip-
perg. . .
Moja majka: Šuti, nesretniče!
Ja:. . . i da moja mala Kristina na dlaku sliči najvećem
krvniku ovog stoljeća; pogledaj je samo, despotkinja
koja već sa dvije i po godine kroti lju d e. ..
Moja majka: Ti si lud!
Ja: Da! A što ste tek vi žene morale griješiti, jer vaša
je sudbina još okrutnija od naše! Vidiš kako sam imao
pravo nazvavši ženu našim zlim demonom! Svakome
prema njegovoj zasluzi!
Moja majka: Da, biti žena đvostruki je pakao!
J a : . . . i žena je dvostruki demon. Uostalom, reinkar-
nacija je kršćanska nauka koju je zabacilo samo sve-
ćenstvo. Isus Krist tvrdi da je Ivan Krstitelj reinkar-
nacija svetog Ilije. Je li on autoritet ili nije?
Moja majka: Svakako. Ali rimska crkva zabranjuje
istraživanje tajni.
Ja: A okultizam to dopušta. Time je i znanost uopće
dopuštena.

Duhovi nesloge su bjesnili. lako točno poznajemo

njihovu igru i premda smo uvjereni o našoj međusobnoj
nevinosti, ipak ponovni nesporazumi ostavljaju gorak
okus.
Osim toga obje sestre sumnjaju da sam i ja krivac
za bolest njihove majke. One obje se ne mogu oteti inače
posve prirodnoj pomisli da bi me staričina smrt mogla
razveseliti. Mrska mi je i sama pomisao na to, pa se više

128
i ne usuđujem ispitivati za stanje bolesnice, jer se bojim
da me ne bi smatrale licemjerom.
Situacija je napeta i moje stare prijateljice se uma-
raju beskrajnim raspravama o meni, o mom karakteru,
0 mojim osjećajima, kao i o tome koliko je i da li je is-
krena moja ljubav prema djetetu. Jednog me dana sma-
traju svecem, a brazgotine na mojim rukama ranama.
1 zaista, znakovi na mojim dlanovima nalik su na rane od
čavala. Ali da bih odbio svaku pomisao o tome da želim
biti svet, govorim da sam razbojnik koji je sišao s križa
i sad se nalazi na hodočašću, da bi prispio u raj.
Drugi se put muđrovalo o mojoj zagonetnosti i ustano-
vilo da bih mogao biti Robert Đavo. Sakupilo se toliko
toga đa sam se bojao kako će me stanovnici naposljetku
kamenovati.
Evo činjenica: moja mala Kristina se pretjerano boji
dimnjačara. Jeđne večeri kod jela povikala je iznenada
pokazujući prstom iza mojih leđa: — Dimnjačar!
Moja majka, koja vjeruje u vidovitost djece i živo-
tinja, problijedila je kao krpa; a ja sam pobijesnio, oso-
bito kad sam opazio da nad glavom djeteta pravi :nak
križa. Taj događaj popratila je mrtva tišina, koja me
ražalostila i potresla.
Došla je olujna, kišna i sumorna jesen. U selu i u siro-
tištu neprestano je rastao broj bolesnih, umirućih i mr-
tvih. Noću se čulo zvonce ministranta koji je išao ispred
hostije. Danju su mrtvima zvonila crkvena zvona, a spro-
vođi su išli jedni za drugim. I život i smrt su jednaki
užas. A moji su noćni napadi počeli iznova.
Da bi mi pomogli, čitali su za mene molitve, molili
brojanice, a u spavaćoj se sobi nalazila škropionica sa
svetom vodom koju je blagoslovio župnik.
— Ruka Gospodnja teško počiva na tebi! — tim mi se
riječima obratila majka.
Ali polako sam opet skupljao nove snage. Gipkost
mog duha i urođena sumnjičavost oslobađale su me
crnih misli. Nakon što sam čitao izvjesne okultističke
spise, počeo sam umišljati da me progone elementarni
duhovi, inkubi i lamije1 i hoće me spriječiti da dovršim

1 Z li dusi

g In fe m o — O k u ltn i dn evn ik 129

svoje veliko alkemističko djelo. Podučen od upućenih,
nabavio sam bodež iz Dalmacije i smatrao da sam sađa
dobro oboružan protiv zlih duhova.
Umro je seoski postolar, ateista i bogohulnik. Imao
je čavku koja je bila prepuštena vlastitoj sudbini, pa se
udomila na susjedovu krovu. Odjednom se uz odar po-
kojnika u sobi pojavila čavka. Nitko od prisutnih nije
mogao objasniti otkud ona ovdje. Na dan sprovoda prati-
la je crna ptica pogrebnu povorku i sjela na groblju
za vrijeme obreda na pokrov lijesa.
Svakog me jutra ptica pratila duž puta i to me uzne-
miravalo zbog praznovjerja stanovniŠtva. Jednog da-
na — bio joj je to posljednji — pratila me čavka duž
seoske ceste i odvratno kriještala; povremeno bi doba-
cila i poneku bezobraznu rijeČ, koju je naučila od bogo-
hulnika. Odjednom se pojaviše dvije male ptice, crven-
dać i pliska pa počnu protjerivati čavku od krova do
krova. Čavka je utekla iz sela i sakrila se u dimnjak
neke kolibe. Istog trenutka skočio je ispred kuće crni
kunić i pobjegao u travu.
Poslije nekoliko dana ustanovilo se da je Čavka mrtva.
Ubili su je dječaci, jer ih je smetalo što je krala.

Po čitav sam dan radio u svojoj kućici, ali čini se da

su mi Sile uskratile naklonost. Često puta, kad bih uni-
šao, zrak je bio zagušljiv kao da je otrovan i tako sam
morao raditi uz otvorena vrata i prozore. Oblačio bih
tada topao ogrtač i krznenu kapu, sjedio za stolom i pi-
sao, boreći se protiv takozvanog električnog udara koji
mi je stezao prsa i probadao leđa. Često mi se činilo da
netko stoji iza mene. Udario bih bodežom iza svojih leđa
kao da se borim s neprijateljem. To je trajalo do pet sati
uvečer. Ako bih sjedio i dalje, borba bi postajala užasna;
potpuno iscrpljen palio bih svjetiljku i otišao đolje majci
i djetetu.
Jedan jedini put nastavio sam borbu do šest sati,
da bih dovršio neki članak iz kemije, sjedeći na propuhu
zbog teškog i zagušljivog zraka. Buba-mara s crnim
i žutim pjegama — đakle austrijske boje — penjala se
uz kitu cvijeća, pipala i tražila izlaz. Konačno je pala na
papir i razmahivala se krilima baš kao pijetao na crkvi

130
Notre-Dame-des-Champs u Parizu, a zatim je puzila po
mom rukopisu i prešla đalje na moju ruku. Pogledala
me i zatim poletjela prozoru; na kompasu, koji je stajao
na stolu, vidio sam da je odletjela prema sjeveru.
Dobro, dakle prema sjeveru! Ali tek onda kad to bu-
dem htio i kad mi se to svidi. Do novog izazova ostajem
tu!
Otkucavalo je šest sati i više nisam mogao ostati u toj
kući punoj aveti. Nepoznate su me Sile podigle sa stolca
i morao sam napustiti kuću.
Dušni je dan, oko tri sata poslije podne, sunce sja,
a zrak je čist. Procesija ljudi, ispred njih svećenstvo,
zastave i glazba, kreću se put groblja da pozđrave mrtve.
Crkvena zvona počinju zvoniti. Odjednom bez bilo ka-
kvih priprema ili predznaka, bez ijednog oblačka na
sivoplavom nebu, izbi strašna oluja. Zastava udara o stu-
pove, vjetar vije odjeću ljudi i žena, oblaci prašine dižu
se u vrtlozima, drveće se povija. . .
To je pravo čudo!
Plašim se slijedeće noći, a i majka je spremna. Poklo-
nila mi je amulet, da ga nosim oko vrata. To je majka
božja i križ od svetoga drva. To je drvo djelić balvana
neke crkve stare više od tisuću godina, Primio sam to
kao kakav skupocjeni dar dobra srca, ali mi ostatak re-
ligije mojih otaca, sačuvan u meni, brani da ga nosim oko
vrata.
Kod večere oko osam sati svijeća je bila upaljena
i u našem je malom krugu vladala zloslutna tišina.
Vani je tama, a drveće miruje. Svugdje tišina.
Odjednom kroz pukotine prozora zazviždi jedan jedini
fijuk vjetra i zaurla kao drombulja. Zatim opet tišina.
Majka mi dobaci užasnuti pogled i čvršće privine dijete
u naručje,
Istog trenutka shvatim što mi taj pogled govori:
»Bježi od nas, prokletniče, ne navlači osvetničke demone
na nevine ljude!«
Sve se srušilo; oteta mi je jedina sreća da budem sa
svojom kćerkom. Tužnom šutnjom opraštam se u mi-
slima od života.
Nakon večere povukao sam se u svoju ružičastu — sa-
da crnu — sobu i spremio se na noćni boj, jer mislim da

131
sam ugrožen. Od koga? Ne znam, all izazivam nevidlji-
vog, pa bio on đavo ili bog, borit ću se s njime!
Netko kuca na vrata! Moja majka; naslućuje tešku
noć za mene i poziva me da spavam na divanu u salonu.
— Spasit će te prisutnost djeteta!
Zahvaljujem joj i uvjeravam je da nema nikakve opa-
snosti i da me ništa ne plaši, jer mi je savjest čista.
S osmijehom mi je zaželjela laku noć.
Obukao sam ponovo bojni ograč, stavio kapu na glavu,
navukao čizme, čvrsto odlučivši da ću leći tako obučen,
spreman da umrem kao hrabar ratnik koji prkosi smrti,
nakon što je prozreo život.
Oko jedanaest sati zrak u sobi postaje gušći, a smrtni
mi strah oduze hrabrost Otvorim prozor, ali propuh
bi mogao ugasiti svijeću. Zatvorim prozor.
Svjetiljka počinje pjevati, uzdisati, cviljeti; zatim opet
tišina.
Seosko pseto tužno zavija. Po narodnom vjerovanju
nagovještava smrt.
Pogledam kroz prozor, vidi se samo Veliki medvjed.
Dolje u sirotištu gori svjetlo, neka starica sjedi pognuta
nad ručnim radom kao da čeka spasenje; možda se plaši
sna i snova.
Umoran legnem ponovo na krevet i pokuŠam zaspati.
Ali odmah se ponavlja stara igra. Električna struja mi
traži srce, pluća prestaju raditi, moram ustati ili ću
umrijeti. Sjeđnem na stolac, ali sam previše iscrpljen
da bih mogao čitati i tako ukočeno sjedim čekajući pola
sata.
Odlučim da ću prošetati dok ne svane. Napuštam ku-
ću. Noć je tamna i selo spava; ali psi ne spavaju i čim
me napao jedan, opkolila me čitava banda; razjapljena
ždrijela i sjajne oči prisilile su me na povratak.
Kad sam opet otvorio vrata svoje sobe, osjetio sam
da je soba puna neprijateljskih bića i činilo mi se, kao
da sam se prilazeći krevetu, morao probiti kroz mnoštvo.
Rezigniran i pomiren sa smrću bacio sam se na krevet.
Ali zadnjeg trenutka, kad me nevidljivi jastreb htio ugu-
šiti krilima, povukao me je netko iz kreveta i ponovo
je počeo lov furija. Pobijeđen, oboren na tlo, razderan
ostavio sam poprište neravnopravne borbe i povukao se.

132
 Pokucao sam. na vrata salona na drugoj strani hodnika.
Majka je bila budna jer je molila, došla je i otvorila mi.
Izraz njena lica kad me ugledala preplašio me užasno.
— Sto želiš, dijete?
— Želim umrijeti, a onda biti spaljen; ili me radije
spalite živa!
Ni riječi. Razumjela me je, jedva svladavala svoj užas;
ipak pobjedilo je suosjećanje i milosrđe religiozne žene
i spremila mi je svojom vlastitom rukom divan, a zatim
otišla u sobu gdje je spavala s djetetom.
Slučajno — uvijek taj đavolski slučaj! — divan je
bio smješten nasuprot prozoru, slučajno na njemu nije
bilo zavjesa, tako da je zjapio crn otvor. I još k tome,
bio je to upravo onaj prozor kroz koji je danas uvečer
zazviždao vjetar.
Iscrpljen do krajnosti pao sam na divan, proklinjući
taj svakodnevni i neminovni slučaj koji me prati u oči-
toj namjeri da u meni izazove strah od proganjanja.
Pogled mi pet minuta miruje na crnom četverokutu;
tada mi niz tijelo klizne nevidljiva avet i ja ustajem.
Satima stojim usred sobe poput statue. . . ne znam vi-
še . . . kao kamen. . . spavam li ili ne.
Tko mi daje snage za toliku patnju? Tko mi uskra-
ćuje smrt, a obdaruje me mukama?
Je li to on, gospodar nad životom i smrću, koga sam
naljutio kad sam Čitajući »Radost umiranja« pokušao
samoubojstvo, smatrajući da sam već zreo za vječni
život?
Jesam li Flegija ili Prometej; kažnjen zato što je smr-
tnicima otkrio tajnu Sila?
(Dok to pišem pomišljam na scenu iz »Muka Kristo-
vih«; vojnici mu pljuju u lice, jedni ga ćuškaju, a drugi
šibaju govoreći mu: »Kriste, pogodi tko te je uđario!«)
A tko je tebe udario? Pitanje bez odgovora, sumnja,
neizvjesnost, tajna — to je moj pakao.
Da se bar pokaže, da se mogu boriti s njime, da mu
prkosim! Ali on izbjegava upravo to, hoće da poluđim,
muči me nečistom savješću, ne otkriva neprijatelje.

Kad me sutra ujutro probudilo čavrljanje male Krir-

stine, zaboravio sam na sve i posvetio se svakodnevnim

133
poslovima, koji su mi uspjevali. Sve Sto sam napisao
uskoro se i tiskalo, dokaz da još imam zđrav razum i in-
teligenciju.
Novine izvještavaju da je neki američki učenjak pro-
našao metodu pretvaranja srebra u zlato. To me oslo-
bađa sumnje da sam čarobnjak, luda i šarlatan. Moj
prijatelj teozof, koji me do sada podupirao, želi me pre-
dobiti za svoju sektu.
Šalje mi »Tajnu nauku« gospođe Blawatsky i nespre-
tno prikriva svoj nemir, jer želi saznati moje mišljenje
0 tome. I ja sam nemiran, jer sumnjam da naši pri-
jateljski odnosi zavise od mog odgovora.
Ova »Tajna nauka« — zbir svih takozvanih okultnih
nauka, ragu svih starih i novih znanstvenih krivovjer-
stava, ništetna i bezvrijedna kao dama, iznosi svoje
glupo mišljenje — zanimljiva je zbog citata slabo po-
znatih pisaca, a zaslužuje gnušanje zbog svjesnog ili
nesvjesnog varanja, te zbog priča o postojanju mahatme.
To je djelo muškarače koja je zato da bi potukla pred-
nost muškaraca nastojala srušiti znanost, religiju i filo-
zofiju i izdigla Izidinu svećenicu na oltar Raspetoga.
Saopćio sam mu svoje mišljenje sa sustezanjem 1 ob-
zirnošću dužnom jednom prijatelju. Ne sviđa mi se sku-
pni bog Karma i zbog toga ne mogu pristupiti sekti koja
niječe osobnog boga, jer samo on može zadovoljiti moje
religiozne potrebe.
Od mene se traži iskreno mišljenje i ja ga iznosim,
iako znam da će to dovesti do loma između nas i da mi
on više neće pomagati.
I tada se moj iskreni i srđačni prijatelj pretvorio u
osvetnika, proklinje me i prijeti mi okultnim silama,
zastrašuje me nagovještajem kazne, proriče kao kakav
poganski žrec. Konačno me poziva pred okultistički sud
1 kune se da nikada neću zaboraviti 13. studenog.
Situacija je neugodna. Izgubio sam prijatelja, nevolja
je sve bliže. Nekim đavolskim slučajem događa se za vri-
jeme naše pismene prepirke i ovo: list »Initiation«
objavljuje moj članak u kome kritiziram suvremeni
astronomski sistem. Nekoliko dana nakon toga umre
Tisserand, upravitelj pariške zvjezdarnice. Misleći na
taj slučaj, prisjećam se da je Pasteur umro dan nakon

134
objavljivanja »Sylve Sylvarum«. Prijatelj teozof ne ra-
zumije nikakvu šalu, lakovjeran kao malo tko, upućen
u magiju možda i više od mene, sumnja da sam vještac.
Bio sam užasnut kad je nakon našeg posljednjeg pis-
ma umro od kapi najslavniji švedski astronom. Bojao
sam se, i to s pravom.
Strahote bez kraja! U toku mjesec dana umire jedan
za drugim pet ili više poznatih astronoma.
Novi pakao straha! I od toga dana zaboravljam demone
i sve svoje misli upravljam na kobne napade teozofa
i njihovih magičara, koji su obdareni nečuvenim silama.
Osjećao sam se osuđen na smrt. Za slučaj nenadane
smrti ispišem imena svojih ubojica i zapečatim papir.
I zatim čekam.

Deset kilometara dalje istočno na Dunavu leži gradić

Grein, glavno mjesto okruga. Priča se da se tamo sađa
nalazi kao turista neki stranac iz Zanzibara. To je đovolj-
no da se razbude sumnje i crne misli bolesna čovjeka.
Raspitujem se za njega da bih saznao da li je Afrikanac,
kakve ima namjere i odakle dolazi.
Ne saznajem ništa, tajanstveni veo i dalje prekriva
neznanca, kojeg mi pojava stalno lebdi pred očima. Naj-
bolja mi je utjeha još uvijek Stari zavjet, prizivam za-
štitu Vječitoga i osvetu nad svojim neprijateljima.
Daviđovi psalmi najbolje izražavaju želje i težnje,
a stari Jehova je moj bog. Naročito mi se usjekao u
dušu 86. psalam, te ga, eto, i ovdje ponavljam: »Bože,
oholi ustaše na mene, i gomila nasilnika traži dušu moju,
i nemaju tebe pred sobom.
Učini sa mnom čudo dobrote. Neka vide oni koji mi
zavide i neka se postiđe; jer si mi ti, Gospodine, pomo-
gao i utješio me.«
Prizivam čudo, i viđjet ćete i vi, čitaoci, da će moja
molitva uskoro biti uslišana.

135
 XII

VJEČITI JE P R O G O V O R I O

Došla je zima sa sivim tmurim nebom; sun.ce se nije

pokazalo već nekoliko tjedana. Blatnjavi putovi nisu
pogodni za šetnju; lišće s drveća trune i čitava se priroda
promijenila.
Započela su zimska umorstva; čitavog dana se dižu
povici žrtava put sumomog nebeskog svođa. Krv i patnje
na svakom koraku.
Tužno je do umiranja i moja tuga prelazi na obje
dobre sestre koje me njeguju kao svoje bolesno dijete.
Najvi'še me tištilo siromaštvo koje moram prikrivati, i
uzaludni pokušaji da izbjegnem skoroj bijedi.
Uostalom, za moje dobro žele da otputujem, jer ova-
kav samotnički život ne vodi ničemu; suglasne su također
da mi treba liječnik. Uzalud čekam novac iz svoje domo-
vine.
»Postao sam nalik na pelikana u pustinji; čini mi se
kao da sam sova u svom skrovištu.«
Moja prisutnost muči rođake i da nije u pitanju moja
ljubav prema djetetu, već bi me i potjerali. Sada kad je
blato i snijeg i nemoguće je šetati, nosim malu u naru-
čju, penjem se na brežuljke i pećine, tako da mi stare
prigovaraju:
— Ti ćeš oboljeti, dobit ćeš sušicu, ubijaš se!
— O, lijepa smrti!

Sjedimo kod ručka, 20. je stuđeni, dan siv, tmuran

i žalostan. Užaren kao u groznici od nemirne noći u ko-
joj sam se bez prestanka borio s nevidljivim, proklinjem
život i čeznem za suncem.
Majka mi je prorekla da ću ozdraviti tek za Svijeć-
nicu, kad opet zasja sunce.
— To je moja jedina sunčana zraka — kažem joj,
pokazujući na malu Kristinu koja mi sjedi sučelice.
Istog se trenutka raziđoše već tjednima navučeni obla-
ci i jedna se zraka probije u sobu, rasvijetli mi lice,
stolnjak, posuđe . . .

136
 — Pogledaj sunce, tata! Evo sunca! — poviče dijete,
plješčući ručicama.
Ustajem zbunjen, pun najrazličitijih osjećanja. Slučaj?
Ne, odgovaram.
Čudo, znak? Ne, to bi bilo previše za nekog, tko je
pao u nemilost kao ja. Vječiti se ne miješa u sitne
stvari nas zemaljskih crva. A ipak osta mi u srcu ta sun-
čeva zraka poput utješnog smiješka.
Za vrijeme od dvije minute, koliko mi jc potrebno da
stignem do svoje kućice, oblaci su se navukli u gomile
čudnovatih oblika, a na istoku gdje se podigao veo,
nebo je bilo zeleno poput smaragda, poput livade usred
Ijeta.
Stojim u sobi i očekujem nešto nejasno, skrhan i tužan.
Tada zagrmi grom nad mojom glavom, jedan jedini,
a da mu nije predhodio blijesak. Osjetim strah i če-
kam, kao što je prirodno, kišu i oluju. Ali ne događa se
ništa; vlada potpuni mir i sve je već prošlo.
— Zašto — pitam se — nisam pao ničice pred gla-
som Vječitoga?
Ako se Svemogući udostoji da veličanstvenom in-
scenacijom govori jednom običnom insektu, onda je to
velika čast za insekta, on se uzdigne i uzoholi, a oholost
mu šapće da je on zaista dostojno biće. Potpuno iskreno;
osjećao sam se na istome rangu s Gospodom, sastavni
đio njega samoga, produktom njegova bića, organom
njegova organizma. On me je trebao, da bih posvjedočio
sebe.
Otkuda ta silna oholost u običnog smrtnika? Zar
potječem iz onog vremena kad su se pobunjeni anđeli
ujedinili u uroti protiv Gospodara, koji je bio zado-
voljan da vlada nad carstvom robova? Je li zbog toga
moj život bio trnovit put po kome su me šibali, vrijeđali,
kaljali?
Nema poniženja koje ne bih mogao pođnijeti; pa ipak
moja oholost raste usporedo s poniženjima! Sto je to?
Jakob, koji se borio s Vječitim i časno se povukao iz
borbe, makar i ranjen. Ili Job stavljan na kušnju, u bor-
bi da dokaže nepravednost kažnjavanja, strpljiv do
kraja?

137
 S navalom toliko nepovezanih misli, umoran, prisi-
Ijen sam spustiti se iz svoje oholosti natrag na zemlju
i postati malen. A i tek protekla scena, svodi se na jedno
obično ništa; na grom krajem mjeseca studenog!
Ali jeka groma se ponovo budi, i ja u ekstazi otvaram
nasumce bibliju i molim Gospoda da glasnije govori,
kako bih ga mogao razumjeti!
Uskoro mi pogled padne na ovaj Jobov stih:
»Hoćeš li ti uništiti moj razum? Hoćeš li me prokleti
da bi sebe opravdao? Je li u tebe mišica kao u jakog
boga? Grmiš li glasom kao on?«
Nema više sumnje'. Vječiti je progovorio!
— Vječiti, što tražiš od mene? Govori, tvoj sluga te
sluša.
Nema odgovora.
— Dobro! Ponizujem se pred Vječitim, koji se udosto-
jio poniziti pred svojim slugom. Ali pasti na koljena
pred pukom i moćnima? Nikada'.
Navečer me punica đočekala za mene još uvijek zago-
netnim načinom. Promatrala me ispitujućim pogledom
kao da bi htjela vidjeti kakav je dojam ostavio na mene
taj veličanstveni prizor.
— Čuo si?
— Da, čudnovato, grom u studenom!
Barem me više ne smatra prokletnikom.

XIII

RAZULARENI PAKAO

Da bi se do kraja zamrsila mišljenja o mojoj bolesti,

proširio je jedan broj »Evenementa« ovu vijest:
»Nesretni Strindberg koji je doŠao u Pariz kao ženo-
mrzac, bio je uskoro prisiljen na bijeg. I od tog vremena
šute svi njemu slični, preplašeni osvetom žena. Ne bi
htjeli da ih stigne Orfejeva sudbina, kome su tračke
bakantkinje otkinule glavu . . . «

138
 Dakle, uistinu mi je u Rue de la Clef bila postavljena
zamka! Bolesne pojave kojih se simptomi još uvijek po-
kazuju, posljedica su, dakle, pokušaja ubojstva! O, te
žene! Naravno, nije im se svidio moj članak o femini-
stičkim slikama mog prijatelja Danca, inače obožavaoca
žena.
Napokon jedna činjenica, nešto opipljivo, što me oslo-
bađa strašne sumnje đa sam duševno bolestan.
Žurim se s dobrom viješću majci.
— Pogledaj, nisam lud.
— Ne ti nisi lud, ti si samo bolestan, i liječnik će ti
savjetovati fizički rad, da cijepaš drva, na primjer. . .
— Pomaže li to i protiv žena, ili ne?
Nepromišljeni odgovor nas rastavlja. Ja sam naime
zaboravio da i svetica uvijek ostaje samo žena, a to znači
neprijateljica muškaraca.

Sve je zaboravljeno, Rusi, Rotschildi, čarobnjaci, teo-

zofi pa i sam Vječiti. Ja sam nedužna žrtva, Job, Orfej
koga su žene htjele ubiti, a i njega, autora »Sylve
Sylvarum« preporoditelja mrtvih prirodnih znanosti.
Zbunjen sumnjama, napuštam novorođenu misao o nat-
prirodnom uplitanju Sila zbog nekog višeg duhovnog
cilja, zaboravljam na gole činjenice o atentatu i tražim
onoga tko ga je organizirao.
Goreći od želje za osvetom, sastavljam pismo pariškoj
policijskoj prefekturi, zatim jedno pariškim novinama,
ali iznenadni preokret učini kraj toj dosadnoj drami,
koja je maltene postala lakrdija.

Jednog sumornog zimskog dana, nakon ručka, oko

jedan sat, reče mala Kristina da bi rado pošla sa mnom
u kućicu, gdje sam običavao popodne malo odspavati.
Nisam joj mogao odoljeti i uslišio sam joj molbu.
Kad smo stigli, zatražila je Kristina pero i papir. Za-
tim je htjela slikovnice, i ja joj moradoh tumačiti i još
k tome crtati.
— Nemoj spavati, tata!
Umoran, iscrpljen, ne znam zašto sam slušao to dijete,
ali u njenu glasu je nešto čemu se nisam mogao odu-
prijeti.

139
 Vani ispređ vratiju organist je svirao valcer. Predložio
sam maloj da pleše s djevojkom koja ga prati. Privučena
glazbom, đošla su i susjedova djeca, svirača su pozvali
u kuhinju, a u mome su hodniku improvizirali pravi
ples.
To je trajalo čitav sat, a moje tuge je nestalo.
Da bih se rastresao i ublažio želju za spavanjem, uzi-
mam bibliju, svoje proročanstvo, otvaram nasumce i
čitam:
»A duh Gospodinov otiđe od Saula i uznemirivaše
ga zao duh od Gospodina. I rekoše Saulu sluge njegove:
gle, sada te uznemiruje zao duh božji. Neka gospodar naš
zapovijedi slugama svojim koje stoje pred tobom, da
potraže čovjeka, koji zna svirati gusle, pa kad te napad-
ne zli duh božji, neka udara rukom svojom i olakŠat
če ti.«
Zao duh, da to je ono što sam uvijek naslućivao.
I dok su se djeca tako igrala, došla je punica po malu,
ali kad je ugledala ples, stala je kao ukopana.
Priča mi kako je upravo sađa dolje u selu neka dama
bolje obitelji imala napad ludila.
— A što joj je?
— Pleše, ta stara žena pleše bez prestanka, obučena
u vjenčano odijelo i zamišlja da je Burgerova Leonora.
— Pleše? I onda?
— I pleše od straha pred smrću koja je hoće ugrabiti.
Najstrašnije od svega bilo je saznanje da je ta dama
stanovala u ovoj kući i da joj je muž umro upravo na
tom mjestu gdje sada plešu djeca.
Objasnite mi to, liječnici, psihijatri, psiholozi, ili pri-
znajte da je znanost bankrotirala!
Moja kćerkica je svojom čistoćom i nevinošću otjerala
sotonu, pa se on preselio u staru ženu koja se smatrala
slobodoumnom,
Mrtvački je ples trajao čitavu noć. Čuvale su je njene
prijateljice i željele je spasiti od smrti. Ona je to nazi-
vala »smrt« jer nije vjerovala u postojanje demona. Ali
ponekad bi ipak tvrdila da je muči duh njena pokojnog
muža.

140
 Moj je odlazak odgođen, ali da bih nakon toliko be-
sanih noći ponovo stekao snagu, selim u tetin stan na
drugoj strani ulice.
Napuštam, dakle, ružičastu sobu.
(Kakav čudnovat slučaj da se u stara dobra vremena
u Stockholmu soba za mučenje nazivala »ružičastom
sobom«).
Konačno jedna mirna noć. Soba je bijelo okrečena, a
zidovi pretrpani svetim slikama. Nad mojim je krevetom
visjelo raspelo.
Ali već slijedeće noći počela je nanovo igra duhova.
Upalio sam svijeće da bih skratio vrijeme čitanjem.
Vladala je neka kobna tišina, tako da sam čuo kucaj
vlastitog srca. Tada me odjednom trgnuo slabi šum, nešto
kao električna iskra.
Što je to?
Veliki komad stearina pao je sa svijeće na zemlju.
Ništa više, ali u nas je to predznak smrti! Nakon četvrt
sata čitanja htio sam ispod jastuka dohvatiti maramicu.
Nije je bilo, tražio sam je i našao na podu. Sagnuo sam
se da je podignem. Nešto mi je palo na glavu, prošao
sam prstima kroz kosu i otkrio opet komad stearina.
Umjesto da sam se uplašio, nisam mogao savlađati
smiješak, toliko mi je bila šaljiva ta pustolovina.
Smješkati se smrti! Kako bi to bilo moguće, da život
sam po sebi nije smiješan. Tako mnogo vike nizašto!
Možda se čak na dnu naše duše krije nejasna sumnja da
je sve to dolje na zemlji pretvaranje, licemjerstvo, i ob-
mana i da se bogovi izruguju našim patnjama.
Visoko nad vrhuncem brda na kome je sagrađen dvo-
rac, dizalo se drugo brdo i nađvisivalo sva ostala. Do nje-
ga je vodio lug obrastao možda tisućljetnim hrastovima.
'Taj lug je prema legenđi trebao biti lug druida1 jer u
okolici ima na lipama i jabukama vrlo mnogo imela.
Povrh te šume vodio je gore strmi put kroz niske omo-
rike.
Više sam puta pokušavao stići do vrha, ali me uvijek
nešto nepređviđeno tjeralo natrag. Jednom je to bio
.srndać koji je neočekivanim skokom prekinuo tišinu,

1 K e lts k i svećen ici (žreci)

141
đrugi put zec koji baš nije nalikovao na zeca, a zatim
opet šojka sa svojim zaglušnim vriskom.
Posljednjeg dana prije mog ođlaska, prošao sam kroz
tamnu, jednoličnu borovu šumu prkoseći svim zapre-
kama i popeo se na vrh. Odatle se pružao divan vidik
na dolinu Dunava i štajerske Alpe. Prvi put sam slo-
bodno odahnuo, jer su mračna kotlina i paklenski kraj
ostali đolje iza mene. Sunce je obasjavalo okolicu s bes-
krajnim vidicima, a bijeli vrhunci Alpa spajali su se
tamo daleko s oblacima. Bilo je divno kao na nebu! Je
li zemlja istodobno i nebo i pakao? Zar nema nikakvih
drugih mjesta za kaznu i nagradu? Možda! Da, zacijelo,
jer kad se sjećam najljepših trenutaka života oni mi se
čine nebeskim, a najgori paklenim.
Msam se radovao povratku u dolinu bola, pa sam še-
tao platoom diveći se Ijepoti zemlje. Cudnovata stijena,
koja je zapravo vrh, prirodom je oblikovana kao egipat-
ska sfinga. Na golemoj glavi ležala je hrpa kamenja,
a u njoj zabođena mala palica sa zastavom od bijela
platna.
Nisam razmišljao o značenju te pojave, jer me mu-
čila samo jedna pomisao; da uzmem zastavu.
Ne misleći na opasnost, srušio sam strmi obronak
i digao zastavu. Istog trenutka odjeknuo je dolje s du-
navske obale svečani marš popraćen trijumfirajućim gla-
sovima. To je bila svađbena povorka, nisam je vidio,
ali sam je prepoznao po mecima iz pušaka.
Dovoljno naivan i dovoljno nesretan da u najobičnijim
i svakidašnjim događajima vidim poeziju, primio sam to
kao dobar znak.
I sa žaljenjem sišao sam lagana koraka opet dolje
u dolinu bola, smrti, besanice i demona, jer tamo me
čekala moja mala Beatrice. Nosio sam joj obećanu imelu,
zelenu granu usređ snijega, odsječenu za nju zlatnim
srpom.
Baka je već prije dugo vremena izrazila želju da bi
me rado viđjela, bilo zbog pomirenja, ili iz okultnih
razloga, jer ona je vizionarka a bavila se i gatanjem.
Odgođio sam posjetu, izgovarajući se svakako; no moj
je odlazak dogovoren i majka me nagovarala da posje-
tim baku i kažem joj zbogom s ovu stranu groba.

142
 26. stuđenog hladnog i vedrog dana, uputismo se ja,
majka i dijete prema Dunavu, odakle potječe naša obi-
telj.
Odsjeli smo u gostionici, a punica je otišla svojoj
majci najaviti moj dolazak. Za to sam vrijeme prošetao
livadama i šumama koje nisam vidio već dvije godine.
More me uspomene i svuda se uvlači slika moje žene.
Zimski je mraz već sve opustošio; nigdje ni cvijetka, ni
trave, ništa; ni tamo gdje smo nekoć zajeđno brali
cvijeće, s proljeća, ljeta i jeseni.
Poslije ručka me odveđoše k baki koja stanuje u pavi-
ljonu vile, u kućici gdje se rodilo moje dijete. Susret je
bio konvencionalan i hladan; kao da se očekivao prizor
0 izgubljenom sinu; no ja nisam imao želje da se tako
ponašam.
Bilo mi je dovoljno da ponovo oživim uspomene na
izgubljeni raj. O n a i ja smo bojađisali te prozore i
vrata u čast dolaska male Kristine na ovaj svijet. Ruže
1 loza na fasadi zasađene su mojom rukom. Ja sam grab-
ljao prolaz što vodi kroz vrt. Ali je orah, koga sam po-
sađio đan nakon Kristinina rođenja — iščezao. »Stablo
života«, tako smo ga zvali — sad je mrtvo.
Dvije godine, dvije vječnosti su prošle od našeg opro-
štaja; ona je bila na obali, a ja na brodu za Linz, a za-
tim na putu za Pariz.
Tko je skrivio prekid? Ja, ja sam ubio i njenu i svoju
ljubav. Zbogom, bijela kućo u Dornachu, zbogom, livado
trnja i ruža! Zbogom, Dunave! Tješim se mišlju: ta bili
ste samo san, kratak ljetni san, slađi od zbilje. . .

Došla je noć. Na moj nagovor spavali su u gostionici

i mati i dijete, da bi me zaštitili od smrti koju sam
naslućivao šestim čulom što se razvilo u meni za vrijeme
šestomjesečnih proganjanja i muka.
Oko đeset sati navečer počeo je vjetar drmati vratima
što vode na hodnik. Pričvrstio sam ih drvenim klinovi-
ma. Ali nije pomoglo ništa; treperila su i dalje.
Prozori su zveketali, peć zavijala poput psa i cijeia
se ,kuća ljuljala kao lađa na moru.
Nisam mogao spavati. Sad je stenjala majka, sad opet
plakalo dijete.

143
 Sutra ujutro punica je ustala iscrpljena od besanice
i drugih razloga koje mi je krila i rekla je:
— Otputuj, dijete moje! Dosta mi je tog mirisa pakla!
I ja sam otputovao prema sjeveru, ja — nemiran ho-
hodočasnik, otputovao sam. u susret neprijateljskoj vatri
nove pokajničke postaje.

X IV

HODOCASCE I KAJANJE

U Svedskoj ima đvadeset gradova, a Sile su me pro-

klele i osudile baš na onaj koji sam najviŠe mrzio.
Otišao sam najprije k liječnicima.
Prvi je to nazvao neurastenijom, drugi anginom
pektoris, treći luđilom, četvrti paranojom . . .
To mi je bilo dovoljno da budem siguran kako će me
strpati u ludnicu.
Prisiljen sam pisati članke za novine da bih si osigurao
sredstva za život. No uvijek kad god bih sjeo za sto da
pišem, razulario bi se pakao. Poluđjet ću zbog jednog
novog otkrića. Cim sam unišao u hotel, digla se pa-
klenska lupa slična na onu u Rue de la Granđe-
-Chaumiere u Parizu; čuo sam korake i premještanje
namještaja. Promijenio sam sobu, otišao u drugi hotel,
ali uvijek isto; zvukovi nad mojom glavom. Ođlazio sam
u lokale, ali čim bih sjeo za sto u blagovaonici, zapo-
činjala je lupa. Napominjem; uvijek kad bih upitao pri-
sutne da li i oni što čuju, potvrđivali bi i dali čak isti
opis.
Dakle, nije halucinacija sluha; svagdje intrige, kažem
sSm sebi.
Kad sam jednog dana iznenada ušao u postolarsku
radnju, istog je trena počela lupa. Dakle ipak nije splet-
ka! To je sam đavo!

144
 Tjeran ođ hotela do hotela, progonjen svagdje od ele-
ktričnih žica što vode sve do moje postelje, napadan od
električne struje koja me tjera sa stolca ili diže iz kre-
veta, potpuno mimo spremam samoubojstvo.
Vremenske su se prilike pogoršale, i da bih razbio
tugu, pijančevao sam s prijateljima.
Jednog sam strašnog đana ujutro poslije gozbe, upravo
u sobi završavao s doručkom. Poslužavnik s posuđem
ostao je na stolu a ja sam se okrenuo prema stolu na
kome je bilo suđe. Neki mi je kratki šum pobudio paž-
nju, i opazio sam da je nož pao na pod. Digao sam ga
i položio tako oprezno da nikako ne bi mogao ponovo
pasti. Nož se pomaknuo i pao.
Dakle, elektricitet!
Istog sam jutra pisao punici pismo i tužio se zbog
lošeg vremena i života uopće. Kod rečenice: »Zemlja je
prljava, more je prljavo i s neba pada prljavština...« —
pala je kapljica bistre vode na papir, na moje silno iz-
nenađenje.
Nije elektricitet! To je čudo!
Uveče, dok sam još radio za stolom, preplašio me šum
umivaonika. Ustao sam i vidio da je pao ručnik koji upo-
trebljavam kod jutarnjeg umivanja. Da bih to ispitao,
cbjesio sam ručnik ponovo, ali da ovaj puta ne može
više pasti.
On padne još jednom!
Sto je to?
Sad sam opet pomislio na okultiste i njihove tajne moći.
Sastavio sam prijavu, stavio je u tašku i ostavio grad.
Idem u Lund, tamo su moji stari prijatelji, liječnici, psi-
hijatri, pa i teozofi kojih mi je pomoć sada potrebna.

Zašto i kamo sam došao na to da se nastanim u tom

malom sveučilišnom građu, u tom pograničnom i pokor-
ničkom mjestu studenata iz Upsale, kamo oni đolaze na-
kon što su ludo proživjeli na račun zdravlja i džepa!
Je li tu moj Canossa1 gdje se moram odreći svojih
ekstremnih nazora pred istom onom mladeži koja me je
nekoć između 1880. i 1890. učinila svojim stjegonošom?

1 Zamak u sjev. Italiji

In fe m o — O k u ltn i dn evn ik 145

Znam dobro svoj položaj, znam dobro da me većina pro-
fesora preklinje kao zavodnika mladeži, a da su me se
i roditelji studenata plašili kao samog sotone.
Osim toga ovdje sam stekao i lične neprijatelje, pravio
dugove pod okolnostima koje su bacile rđavo svjetlo
na moj karakter; tu stanuje svastika Popovskog sa su-
prugom i oboje su bili spremni da mi ugledom koji uži-
vaju u društvu stvore joŠ više neprijatelja. Osim toga tu
stanuju i rođaci koji su me se ođrieali, zatim prijatelji
koji su me u nevolji napustili i postali mi neprijatelji.
Ukratko, to je najgore izabrano mjesto, to je pakao,
saziđan umjetničkom logikom i božanskom oštroum-
nošću. Ovdje moram isprazniti čašu do dna i sjediniti
mladež s razljućenim Silama.
Pukim slučajem kupio sam moderan ogrtač s pelerinom
i kapucom — mrkosmeđe boje — što naliČi na mantiju
franjevaca. Dakle, vraćam se u Svedsku nakon Šest go-
dina progonstva u pokajničkom ruhu.
Oko 1885. bio je u Lundu osnovan studentski savez
nazvan »Stari mladići«, a njihovi su literarni, znanstveni
i socijalni interesi dolazili do izražaja zbog svog »radi-
kalizma«. Njegov se program priključivao modernim
idejama, bio je prvo socijalistički, zatim nihilistički, da
konačno završi s idealom sveopćeg satanizma i dekaden-
cije- Iznenada me potražio njihov vođa, najhrabriji ođ
svih, koji je više godina bio moj prijatelj i kojeg nisam
vidio već tri godine.
Odjeven kao i ja u mantiju, samo sive boje, ostario,
omršavio, kukavna izgleđa, ispričao mi je svoju povijest.
— I ti dakle?
— Da! Gotovo je!
Kad mu ponudih čašu vina odbio je, jer je postao
umjeren i vise ne pije vina.
— A »stari mladići«?
— Pomrli, propali; filistri primljeni u prokleto dobro
društvo.
— Canossa?
— Canossa na čitavoj liniji!
— Mene je, dakle, Providnost ovamo đovela!
— Providnost! To je prava riječ!
— Jesu li u Lundu Sile priznate?

146
 — Sile spremaju svoj povratak.
— Spava li se noću u Sonenu?
— Ne mnogo! Svi se ljudi tuže na mdru, na stezanje
u prsima i Iupanje srca.
— Onda sam baš na pravom mjestu. Upravo to je
i moj slučaj!

Nekoliko smo sati razgovarali o neobičnom vremenu

i prijatelj mi je ispričao nekoliko izvanredno zanimljivih
događaja. Na kraju je opisao raspoloženje današnje mla-
deži koja očekuje nešto novo.
»Žele neku religiju; pomirenje sa Silama, (to je prava
riječ) ponovo približavanje svijetu nevidljivog. Natura-
listička epoha, koja je bila snažna i plođonosna, proživ-
jela je svoje vrijeme. Ne treba je ni kuditi, niti sažalje-
vati, jer Sile su tako htjele. To je bila eksperimentalna
epoha, nastojanja koja su dokazala taštinu izvjesnih te-
orija. Bog, nepoznat, razvija se i raste i pravovremeno
otkriva. IT međuvremenu on prepušta svijest samome
sebi, kao što ratar prepušta da rastu zajedno kukolj
i pšenica dok ne dođe žetva. Svako objavljenje pokazuje
ga u drugom svjetlu i on svaki put u svom vladanju
uvodi ponešto novo, bolju novinu.
Religija će se, dakle, vratiti, ali u drugim oblicima,
jer je kompromis sa starim religijama nemoguć. Ne oče-
kuje nas epoha reakcije niti povratak k preživjelom,
nego povratak k nečemu novom.
— K čemu novome? čekajmo!
Na kraju mi je razgovora izletjelo pitanje poput stri-
jele neba:
— Poznaješ li Swedenborga?
— Ne, ali moja majka ima njegova djela, a dogodilo
joj se čak i koješta neobična.
Od ateizma do Swedenborga samo je jeđan korak!
Zamolio sam prijatelja da mi posudi Swedenborgova
djela i on mi je donio »Arcana Coelestia«.
Osim toga predstavio mi je nekog mladog čovjeka
kojeg su Sile bogato obdarile. On mi je ispričao pusto-
lovine svog života potpuno slične mojima. Usporedivši

147
naše patnje, spoznali smo đa ćemo pomoću Swedenborga
biti oslobođeni.
Zahvaljujem Providnosti koja me poslala u ovaj mali
perverzni grad da se tu pokajem i nađem konačni spas.

XV

SPASITELJ

Kad mi je Balzac u svojoj »Seraphiti« pređstavio mog

uzvišenog zemljaka Emanuela Swedenborga, »sjevernog
Budu«, naučio me da upoznam evangeličku stranu tog
proroka. Sad je to zakon koji me pogađa, mrvi i oslo-
bađa.
Jednom jedinom riječju oslobađa se moja duša, ne-
staju sumnje, nekorisna mudrovanja o umišljenim ne-
prijateljima, »električarima« i vračima. . . a ta mala
riječ je: đeuastatio.1 Sve što mi se đogodilo ponovo na-
lazim kod Swedenborga: osjećaj straha, sipnju, lupanje
srca, pojas što sam ga nazivao »električnim«, sve je tu.
Sveukupnost tih fenomena tvori duhovno »očišćenje«
koje je bilo poznato već sv. Pavlu, kao što je to vidljivo
iz njegovih pisama Korinćanima i Timoteju: »Ja osudih
da se onaj koji je tako činio preda sotoni na mučenje
tijela, da bi se spasio duh na dan gospodina Isusa« — i
»među njima su Himenej i Aleksandar, koje predadoh
sotoni da nauče više ne huliti«.
Kad sam čitao Swedenborgove snove iz 1744. tj. go-
dinu dana prije njegovih veza s nevidljivim svijetom,
otkrio sam da je prorok noću trpio iste muke kao i ja.
Ipak najvise me iznenađuje Što se simptomi toliko po-
dudaraju da vise ne može biti nikakve sumnje o mo-
joj bolesti.

1 Pustošenje

148
 U »Arcana Coelestia« objašnjavaju se zagonetke po-
sljednjih dviju godina s takvom točnošću da sam ja,
dijete đevetnaestog stoljeća, stekao nepokolebljivo uvje-
renje da pakao postoji, ali ovdje na zemlji i da sam
ga već i proživio.
Swedenborg mi tumači moj boravak u bolnici sv.
Louisa i to ovako; alkemisti su oboljeli od gube i grebu
sa sebe kraste nalik na riblje Ijuske. To je neizlječiva
kožna bolest.
Dalje Swedenborg objašnjava zašto je u hotelu
»Orfila« bilo stotinjak nužnika; oni tvore pakao blata.
Nalazim tu i dimnjačara kojeg je vidjela i moja kćerka
u Austriji. »Među duhovima ima i takvih koji se nazi-
vaju dimnjačari, jer im je lice zaista pocrnjelo od dima,
a odijelo im je mrke, čađave boje. . . Takav dimnjačar-
-duh došao je k meni i navaljivao na mene neka molim
za njega da bude primljen u nebo; ne vjerujem, reče, da
sam išta počinio, što bi se moglo otuda isključiti. Ja
sam poučavao zemaljske stanovnike, ali je pouku uvijek
slijeđio ukor i kazna...«
Duhovi koji prekoravaju, popravljaju ili poučavaju,
pristupaju k čovjeku uvijek s lijeve strane, idu prema
leđima, zatim otvaraju knjigu njegova pamćenja i či-
taju njegova djela, da, čak i njegove misli; jer kad u
čovjeka prodre neki duh onda prvo zavlada njegovim
pamćenjem. Ako duh vidi neko zlo ili namjeru da se
učini nešto zla, onda ga kažnjava tako da mu zadaje
bol u nogu ili ruku (!) ili u blizini želuca, a čini se to
besprimjerno vješto. Neka drhtavica i neka čudna jeza
najavljuju njihovo približavanje.
»Osim bolova u udovima služe se oni i bolnim pri-
tiskom oko pupka, kao da smo se opasali bodljikavim
opasačem, zatim čudnim stezanjem u grudima, koje
raste sve do smrtnoga straha; i konačno dugotrajno
gađanje prema jelu osim prema kruhu.«
Drugi nas duhovi nastoje uvjeriti upravo protivno od
onoga što su kazali duhovi koji poučavaju. Ti duhovi
koji protuslove bili su na zemlji ljudi koji su zbog
svojih nedjela protjerani iz društva. Njihovo se pri-
bližavanje poznaje po buktećem plamenu koji kao da

149
klizi preko lica; njihovo je područje kičma, odakle se
šire na sve ostale djelove tijela.
/Taj leteći plamen vidio sam dva puta i to uvijek
u trenucima srdžbe, kad sam sve prikaze smatrao samo
snovima./
»Oni pripovijedaju da ne vjeruju duhovima koji na-
vodno poučavaju u skladu s anđelima; da ne podešavamo
ponašanje prema nauci dobrih duhova, već da živimo
u potpunoj slobodi i razuzđanosti, za vlastito zadovolj-
stvo. Oni se obično pojavljuju čim drugi nestanu. Ljudi
znaju koliko oni vrijede i slabo vode brigu o njima, ali
ipak uz njihovu pomoć uče što je dobro a što zlo.
Jer do spoznaje dobroga dolazi se upravo putem njego-
ve suprotnosti tj. putem zla. Pojam o nečemu stiče se na
taj način da se dobro razmisli s raznih stajališta i na
razne načine koliko i kako se to razlikuje od svoje su-
protnosti.
čitalac će se sjetiti Ijudskih lica, nalik na antikne
mramorne skulpture, koja su se ocrtavala na bijeloj
navlaci mog jastuka u hotelu »Orfila«. O tom kaže
Swedenborg:
»Dva su znaka po kojima se raspoznaje da su oni
/duhovi/ uz čovjeka: jedan je starac s bijelim licem;
taj znak govori čovjeku neka radi samo dobra djela
i neka uvijek govori istinu. . . Ja sam vidio takvo anti-
kno ljudsko lice. . . To su lica blistave bjeline i velike
ljepote iz kojih istodobno sjaju iskrenost i skromnost«.
/Da ne preplašim čitaoca, namjerno sam prešutio da
se sve što sam ovdje gore citirao ođnosi na stanovnike
Jupitera. Zamislite moje iznenađenje kad su mi jednog
proljetnog dana đonijeli neku reviju u kojoj se nalazila
Swedenborgova kuća na planeti Jupiteru, naslikana od
Victoriena Sarđoua, Prvo, zašto Jupiter? Kakav čudno-
vat slučaj! Da li je majstor francuske komedije opazio
da lijeva strana fasade predstavlja staračko lice, ako se
promatra iz dovoljne udaljenosti? To lice nalikuje na
onog s mog jastuka! Ali u Sardouovu crtežu ima više
takvih slika Ijuđi nastalih igrom linija.
Je li majstorovu ruku vodila neka druga ruka, tako
da je stvorio čak i viŠe nego što je i sam znao?/

150
 Gđje je Swedenborg viđio ta nebesa i paklove? Jesu
li to vizije, intuicija, inspiracije? Ne bih to znao reći,
ali sličnost njegova pakla s Danteovim paklom, s grč-
kom, rimskom i germanskom mitologijom đovodi do
pomisli da su se Sile za ostvarenje svojih namjera slu-
žile uvijek sličnim sredstvima.
A koje su to namjere bile? Usavršivanje čovjeka,
stvaranje jednog višeg čovjeka, »natčovjeka« kakvog je
nagovijestio Nietzsche.
Tako se ponovo pojavljuje problem dobra i zla i Tai-
neova moralna ravnodušnost pada pred novim zahtje-
vima. Posljedica toga je prihvaćanje demona.
Sto su demoni? Čim smo priznali besmrtnost duše, pri-
znali smo i nastavak života mrtvih, koji nastavljaju svo-
ju vezu sa živim. Zli dusi nisu dakle zli, jer im je cilj
dobar, i bilo bi bolje da se služimo Swedenborgovim
nazivom »duhovi koji popravljaju« nego što se podajemo
strahu i očaju.
Đavo dakle kao samostalna i bogu jednaka sila ne
postoji, a neposredna pojava zla u tradicionalnom obli-
ku mora biti samo zastrašujući znak izazvan Providnošću.
Tješite se, dakie, i budite ponosni na milost koja
vam je dođijeljena, svi vi koje muči besanica, mora, pri-
kaze, strah od smrti i lupanje srca! Numen adest.1 Bog
vas traži!

XVI

S JETA

Zatvoren u malom gradu muza, bez nade da ću otuda

izaći, vodio sam strašnu bitku protiv svog najvećeg ne-
prijatelja, sebe samoga.
Svakog jutra dok bih šetao nasipom u sjeni platana,
podsjećala bi me velika crvena zgrada ludnice na opas-
nost kojoj sam izbjegao i na budućnost koja bi me mogla

1 B ožan sk i zn ak postoji

151
zadesiti kad bih ponovo obolio. Sweđenborg me je oslo-
bodio od vrača, čarobnjaka, »električara« alkemičara,
zavidnika i ludila, razjasnivši mi prirodu straha. On. mi
je pokazao jedini put ozđravljenja; potražiti derriohe
u njihovu skroviŠtu, u sebi samome, i tako ih ubiti. . .
kajanjem. Balzac, prorokov pomoćnik, pokazao mi je da
je »grižnja savjesti slabost onoga koji će opet ponoviti
pogrešku, a kajanje je jedina snaga koja završava sve«.
Dakle, kajanje! Ali zar to ne znači potcijeniti Pro-
vidnost koja me je izabrala za svoj bič; zar to ne znači
reći Silama: vi ste loše upravljale mojom sudbinom;
vi ste me stvorile da kažnjavam, da rušim slike idola,
da budim na pobunu, a tađa ste povukle svoju zaštitu
i odričete me se na smiješan način. Puzati ka križu i ka-
jati se!
Taj neobični circulus vitiosus predvidio sam s dva-
deset godina kada sam napisao dramu »Majstor Olaf«,
koja je poslije postala tragedija mog života. Cemu bijedno
živjeti trideset godina da bismo konačno spoznali ono
što smo već prije slutili? Kao mlad bijah iskreno pobo-
žan, a vi ste od mene učinili slobodoumnika. Od slo-
bodnog mislioca učinili ste ateistu, a od ateiste religi-
oznog čovjeka. Oduševljen humanitarnim idejama, postao
sam glasnik socijalizma. Nakon pet godina doveli ste so-
cijalizam ad absurdum. Sve Što me oduševljavalo pro-
glasili ste ništetnim! I pretpostavimo da se posvetim re-
ligiji, uvjeren sam đa biste i nju za desetak godina opo-
rekli!
O, kako se bogovi šale i igraju s nama smrtnicima!
I zato se i mi, svjesni podrugljivci, možemo ponekad
u najcrnjim trenucima našeg života smijati!
Kako možete zahtijevati da se uzima ozbiljno ono što
je zapravo samo velika loša šala?

Isus Krist, spasitelj, ta koga je on spasio? Pogledajte

najkršćanskije od svih kršćana, naše skandinavske pi-
jetiste, te blijeđe, bijedne, zastrašene Ijude koji se ne
mogu smješkati; izgledaju poput opsjednutih. Kao da u
srcu nose demona. I gledajte kako su im vođe kao zlo-
činci završili u tamnici. Zašto ih je njihov Gospod izru-
čio neprijatelju?

152
 Je li religija kazna, a Krist duh osvete?
Svi stari bogovi postaju u kasnijim epohama svoje
vladavine demonima. Bogovi s Olimpa su postali demoni:
Odin, Thor utjelovljeni đavo, Prometej-Lucifer lučonoša
izopačen je u sotonu. Zar se je — oprosti mi, bože — i
Krist preobrazio u demona? Jer on ubija razum, tijelo,
Ijepotu, radost najčistije strasti čovječanstva. Ubija vr-
line: iskrenost, hrabrost, slavu, ljubav, milosrđe!
Sunce sja, svakodnevni život teče svojim tijekom, bu-
ka rada osvježuje duh. I tada se budi hrabrost pobune,
izazivajući upućujemo sumnje prema nebu.
A kad padne noć, nastupe tišina i osamljenost, tađa
oholost prolazi, srce jače lupa, a prsa se stežu! Skačemo
kroz prozor, sakrivamo se u živici, tražimo liječnika i ne-
kog tko će dijeliti postelju s nama!
Uđite noću ponovo u svoju sobu i tamo ćete naći
nekoga; on je nevidljiv, ali vi osjećate njegovu pri-
sutnost. Idite tada u duševnu bolnicu, potražite liječnika.
On će vam govoriti nešto o neurasteniji, paranoji, sipnji
i sličnom, ali vas nikada, nikada neće izliječiti!
Kamo dakle, da krenete svi vi koji noću lutate ulicama
i željno čekate da opet grane sunce?

Mlin svemira, božji mlin, postali su poslovični. Jeste

li čuli zujanje u ušima slično šumu vodenice? Jeste li u
noćnoj samoći ili čak na danjem svjetlu opazili kako
uskrsavaju jedna za drugom uspomene prohujalog živo-
ta? Sve pogreške, svi prestupi, sve ludosti tjeraju vam
krv u glavu, znoj na čelo i jezu u kosti. Još jednom
proživljavate svoj život od rođenja do dana današnjeg;
još jednom patite sve ispaćene jade, ispijate još jednom
sve gorke čaše koje ste tako često ispijali; raspinjete svoj
kostur, jer mesa više nema da biste ga ubili; spaljujete
dušu, jer vam je srce već opepeljeno.
Vi to znate!
To je mlin Gospodnji što lagano melje — ali sitno
i okrutno. Smljeveni ste u prah i smatrate da je to
kraj. Ali ne — sve počinje iznova, morate još jednom
proći kroz mlin! Budite sretni! To je pakao ovdje na
zemlji, kakav je spoznao Luther, koji smatra posebnom
milošću biti samljeven s ovu stranu neba.

153
 Budite sretni i zahvalni!
Sto da se radi? Poniziti se?
Ali ako se ponizite pred ljudima, probudit ćete nji-
hovu oholost; smatrat će se boljim od vas, bez obzira
na to kako veliko bilo njihovo bezakonje!
Dakle, poniziti se pred bogom! Ali zar nije uvreda
poniziti Najvišega od običnog posjeđnika plantaže koji
vlađa svojim robovima?
Moliti se! Kako? Prisvajati sebi pravo đa ulagiva-
njem i puzanjem utječete na volju i sud Gospođnji!
Tražim boga, a nalazim đavola! To je moja suđba.
Ja sam se kajao i postao bolji.
Prestajem piti i đolazim uvečer oko devet sati kući da
bih popio čašu mlijeka. Soba je puna tisuća demona koji
me vuku s kreveta i guše pod pokrivačem.
Ako pak dolazim kući pijan iza ponoči, spavam kao
anđeo i budim se ujutro jak poput mladog boga i spre-
man da radim kao kažnjenik na galijama.
Izbjegavam žene, a nezdravi me snovinoću uznemiruju.
Prikrivam se da o prijateljima mislim samo dobro,
povjeravam im tajne i novac; uskoro me izdaju. Oprem
li se nekom izdajstvu, uvijek sam ja onaj koji strađa.
Nastojim voljeti ljude, zatvaram oči pred njihovim
manama i s bezgraničnom strpljivošću prelazim preko
njihovih kleveta i prostota; jednog dana postajem njihov
sukrivac. Ako se povučem iz nekog lošeg drustva, odmah
me spopadnu demoni osamljenosti. Tražim li bolje pri-
jatelje, nalazim najgore. Pobijeđim li svoje zle strasti
i dospijem li izdržljivošću do izvjesnog spokojstva,
osjećam neko samozadovoljstvo koje me uzđiže nad
moje bližnje. A to je smrtni grijeh, to samoljublje, koje
se odmah osvećuje i kažnjava.
Kako objasniti činjenicu da svako vježbanje vrline rađa
neki novi porok?
Sweđenborg to pitanje rješava navodom da su poroci
kazne nametnute čovjeku po nekoj višoj zapovijedi za
njegove grijehe. Tako su, na primjer, vlastoljubivi osu-
đeni na sođomski pakao. Pretpostavimo li da je ta teori-
ja istinita, onda mi moramo podnositi naše poroke, a
isto tako i grižnju savjesti, i radovati se tome kao što se
radujemo kad na blagajni platimo svoje dugove. Dakle,

154
tražiti vrlinu, znači tražiti bijeg iz tamnice i njenih
kazni.
To je htio reći Luther u 39. članku svog spisa protiv
rimske bule, u kome objavljuje »da duše u čistilištu
griješe bez prestanka, jer traže pokoj i žele izbjeći
mukama«.
Isto tako u članku 34: »Boriti se protiv Turaka nije
ništa drugo nego opirati se Bogu, koji nas Turcima ka-
žnjava za naše grijehe«.
Jasno je, dakle, da su »svanašadobradjelasm rtnigri-
jesi« i da »svijet mora biti kriv pred Bogom i da nitko ne
može biti pravedan bez milosti«.
Patimo, dakle, braćo, ne nadajući se od života ni jednoj
jedinoj istinskoj životnoj rađosti, jer mi smo u paklu.
I ne optužujmo Gospoda kad vidimo da pate naša
mala, nevina djeca. Nitko ne zna zašto pate, ali Božja
na:n pravednost daje naslutiti da ispaštaju grijehe prije
svog dolaska na svijet.
Radujmo se našim mukama kao naplaćenim dugovima
i smatrajmo da je milosrđe što ne znamo iskonske uzroke
našim kaznama.

XVII

KAMO IDEMO?

Sest mjeseci je prošlo, a ja još uvijek šetam gradskim

nasipom, bacam pogled prema zgradi ludnice i motrim
plave linije dalekog mora. Otuda iz daljine, doći će
novo doba, nova vjera o kojoj sanja svijet.
Sumorna je zima pokopana, polja se zelene, drveće
cvate, a u vrtu zvjezdarnice pjeva slavuj. Zimska tuga
još uvijek nam tišti duše, jer smo doživjeli toliko kobnih
događaja, toliko nerazjašnjivih đoživljaja da su čak
i najbezvjerniji postali nemirni. Besanica je sve veća
i veća, duševne bolesti sve češće, vizije gotovo svakodnev-
ne, zbivaju se prava čuda. Nešto se očekuje.

155
 Posjetio me neki mladi čovjek.
— Što da učinim da bih noću mirao spavao?
— Zašto?
— Zaista ne znam reći, ali spavaća soba mi je leglo
groze i sutra ću iseliti.
— Mlađi čovječe, ateisto i realisto, ali zašto?
— Kad sam jučer noću otvorio vrata svoje sobe i
unišao netko me primio za ruku i tresao me.
— Netko je, dakle, u vašoj sobi?
— Ma ne! Kad upalim svjetlo, nema nikoga.
— Mladi čovječe, postoji netko koga se ne vidi pri
svjetlosti svijeća!
— Tko je to?
— Nevidljivi, mladi čovječe! Jeste li uzeli sulfonal,
bromkalij, morfij, kloral?
— Već sam sve iskušao.
— I nevidljivi se ne povlači? No, dobro, vi biste
htjeli noću mirno spavati i tražite od mene sredstvo
za to. Čujte, mladi čovječe, ja nisam ni liječnik, ni
prorok, ja sam stari grešnik koji okajava svoje grijehe.
Ne tražite, đakle, ni propovijedi ni proricanja od ubogog
grešnika, koji jedva ima dosta vremena da sam sebi
propovijeda. I ja sam patio od besanice i proganjanja;
borio sam se ukoštac s neviđljivim i konačno opet stekao
i san i zdravlje. Znate li kako? Pogodite!
Mladi je čovjek pogodio i oborio oci.
— Pogodili ste! Idite u miru i spavajte đobro!

Da, ja moram šutjeti i pustiti da pogađaju, jer onog

trenutka kad bih počeo propovijeđati, okrenuli bi mi
leđa.
Neki me prijatelj upita:
— Kamo idemo?
— Ne bih znao reći. Mene, čini mi se, put križa vodi
natrag k vjeri mojih otaca.
— Katolicizmu?
— Mislim da je tako! Okultizam je odigrao svoju
ulogu utoliko što je naučno tumačio čuda i demono-
logiju. Teozofija, preteča religije, preživjela je nakon

156
što je ponovo uspostavila poredak svijeta. Karma će
postati bog, a mahatme će se razotkriti kao pomlađene
Sile, kao duhovi koji popravljaju (demoni) i kao demoni
koji podučavaju (inspiriraju). Budizam, koji cijeni mla-
da Francuska, proklamirao je odricanje od svijeta i pro-
vodio kult patnji koji vodi ravnim putem golgoti.
Sto se tiče nostalgije koju osjećam za majku crkvu,
to je dugačka priča koju bih rado ukratko ispričao.
Kad je Swedenborg učio da nije dopušteno napustiti
vjeru otaca, mislio je na protestantizam, koji znači izdaju
majke crkve. Ili bolje rečeno, protestantizam je kazna
nametnuta barbarima sa sjevera, protestantizam je pro-
gonstvo, babilonsko ropstvo. Ali čini se da je blizu po-
vratak u obećanu zemlju. Veliki napreci koje katolicizam
čini u Americi, Engleskoj i Skanđinaviji, navješćuju
sveopće imenovanje, pri čemu ne smijemo zaboraviti
grčku crkvu koja je već pružila ruku Zapadu.
San socijalista o ponovnom stvaranju ujedinjene dr-
žave Zapada, ali obuhvaćene u jednom duhovnom smislu!
Molim vas samo, nemojte pomisliti da me političke ideje
vuku natrag k rimskoj crkvi; ne, ja nisam tražio kato-
licizam, on se uvukao u mene nakon što me godinama
progonio. Moje dijete, koje je protiv moje volje prešlo
na katoličku vjeru, pokazalo mi je ljepotu kulta koji je
od samih svojih početaka bio i ostao čist, a ja sam uvijek
više cijenio kopiju a ne original. Dulji boravak u zemlji
mog djeteta pružio mi je prilike da se divim velikoj
iskrenosti religioznog života. Dodajmo još moj boravak
u bolnici sv. Louisa i konačno moje doživljaje posljed-
njih mjeseci.
Nakon što sam ispitao svoj život, koji me je kovitlao
poput nekog prokletnika iz Danteova pakla, otkrio sam
da moje postojanje nije imalo nikakve druge svrhe nego
da budem ponižavan i okaljan. Odlučio sam da sam is-
tupim pred svog krvnika i da sam započnem sa svojim
mučenjem. Htio sam živjeti usred patnji, nečistoće i
smrtnoga straha i spremao se potražiti mjesto bolničara
u pariškoj bolnici Freres Saint-Jean-đe-Dieu. Ta mi je
pomisao pala na pamet 29. travnja, poslije susreta s
nekom staricom u koje je glava ličila na mrtvačku lu-
banju. Kad sam došao kući, našao sam na stolu otvo-

157
renu »Seraphitu«, a na desnoj je strani drvena trijeska
pokazivala ovu rečenicu:
»Činite za Boga ono što biste htjeli činiti za svoje
častohlepne namjere; ono što biste činili kad biste se
posvetili nekoj umjetnosti; što ste učinili za nekoga
koga ste voljeli više nego njega; ili ako ste išli za
kakvom tajnom ljudske znanosti! Nije li Bog znanost
sama...«
Poslije podne su stigle novine »L’Eclair« i — kakav
slučaj! — u tekstu je dva puta spomenuta bolnica
Freres Saint-Jean-de-Dieu.
1. svibnja prvi put sam čitao Peladanovo djelo »Kako
se postaje čarobnjakom«.
Peladan, meni do tog dana potpuno nepoznat, svladao
me poput oluje, i u moj je život svečano i pobjedonosno
ušla objava višeg čovjeka, ničeovog natčovjeka, s njime
i katolicizam.
Da li je taj »koji treba doći« došao u liku Peladana?
Je li on pjesnik, mislilac, prorok, ili moramo još čekati
nekog trećeg?
Ne znam, ali kad sam kroz ta predvorja stupio u novi
život, počeo sam 3. svibnja pisati ovu knjigu.
5. svibnja posjetio me jedan katolički svećenik, kon-
vertit.
9. svibnja vidio sam u pepelu kamina Gustava Ađolfa.
17. svibnja sam čitao u Paladanu: »Oko tisućute godine
bilo je dobro vjerovati čarolijama; danas, na domaku
đvadesetog stoljeća, promatrač dolazi do zaključka kako
neke individue imaju neku fatalnu sposobnost da onome
tko ih vrijeđa nanesu nesreću. Uskratite li mu molbu,
prevarit će vas Ijubavnica; naneseš li mu zlo, razboljet
ćeš se: sve zlo koje mu hoćeš učiniti vraća ti se dvostru-
ko. No, slučaj će razjasniti tu neobjašnjivu povezanost;
slučaj je dovoljan za đeterminaciju modernoga.

18. svibnja
Čitao sam spis o samostanu Beuron od Danca
Jorgensena, koji je prešao na katolicizam.'

158
 20. svibnja
Došao je u Lund neki prijatelj kojeg nisam vidio već
šest godina i nastanio se u istoj kući gdje i ja stanujem.
Kako sam samo bio uzbuđen kad sam saznao da je i on
upravo prešao na katolicizam! Posudio mi je katolički
molitvenik (svoj sam izgubio prije godinu dana), i kad
sam ponovo čitao himne i latinske crkvene pjesme, opet
sam se ugodno osjećao.

27. suibuja
Nakon niza razgovora o majci crkvi napisao je moj
prijatelj pismo u neki belgijski samostan i zamolio
mimo utočište za pisca ove knjige.

28. suibnja
Šire se glasine da je Anniet Besan prešla na kato-
licizam.

Još čekam odgovor belgijskog samostana.

Kad bude tiskana ova knjiga, morao bi stići i odgo-
vor. A onda? Što onda? — Nova igra bogova koji se
glasno smiju dok mi lijemo vruće suze?

Lund, 3. svibnja — 25. lipnja 2897.

159
 EPILOG

Dovršio sam ovu knjigu uzvikom: »Kakva obmana.

kakva je žalosna obmana taj životl«
Zatim sam nakon duljeg razmišljanja uvidio da je ta
rečenica nedostojna i precrtao sam je.
Međutim, neodlučnost nije prestajala i ja sam se ute-
kao Bibliji, da bih došao do žuđenog razjašnjenja.
I tako mi je đala odgovor sveta knjiga ukrašena pro-
ročanskim vrlinama više od ijedne druge:
»I okrenut ću lice svoje od tog čovjeka, i učinit ću od
njega posloviČan primjer i iskorijenit ću ga iz naroda
svojega, te ćete saznati da sam ja gospodin.« »I ako bi se
prorok prevario, te rekao što ja gospođin prevarih ono-
ga proroka, dići ću svoju ruku na nj i istrijebit ču ga
iz naroda svojega Izraela«.
To je, dakle, moj život: znak, primjer, drugima služi
za uzor; priča koja treba pok'azati ništavnost slave i
časti; priča koja treba objasniti mladeži kako se ne
smije živjeti; priča kako sam se smatrao prorokom,
a sada sam razotkriven kao hvalisavac. I sada je Vječiti
zaveo tog lažnog proroka, da istupi i govori, i lažni se
prorok ne osjeća ođgovornim, jer je igrao ulogu koja mu
je bila nametnuta.
Ovdje je, braćo, jedna ljudska sudbina među tolikim
drugima, i priznajte mi sađa, braćo, da život čovjeka
može zaista biti — velika obmana!

Zašto je pisac ove knjige bio kažnjen na tako izuze-

tan način? Pročitajte Mysterium koji prethodi tekstu

160
knjige. Taj je M ysterium napisan prije trideset godina,
prije nego što su pisci bili poznati heretici nazvani
»Stedingh«. Papa Grgur IX ekskomunicirao ih je 1223.
zbog njihove sotonističke nauke. »Lucifer, dobri bog,
prognan i svrgnut od drugih vratit će se kad uzurpator,
nazvan Bog, svojim bijednim vlađanjem, svojom okrut-
nošću i zbog svoje nepravednosti — bude prezren od
ljudi i .kad se sam uvjeri u svoju vlastitu nesposobnost.«
Tko je knez ovoga svijeta kad je osudio smrtnike da
griješe, a vrline kažnjava križem, lomačom, besanicom
i morom? Osvetnik kome smo predani zbog naših nepo-
znatih ili zaboravljenih zločina koje smo počinili na
nekom drugom svijetu!
A tko su ti Swedenborgovi duhovi kojima je svrha da
ljude čine boljima? Anđeli čuvari koji nas čuvaju od
zlih duhova?
O, kakva babilonska zbrka!
Sveti Augustin je izjavio da nije muđro sumnjati u
postojanje demona.
Toma Akvinski je navijestio da demoni prouzrokuju
oluje i gromove i da bi ti duhovi mogli povjeriti svoju
moć rukama smrtnika.
Papa Ivan XXII tuži se na nedopuštene zahvate svojih
neprijatelja, koji su ga tako mučili da su iglama proba-
dali njegove portrete. (Urok).
Luther misli da sve nesreće, kao što su prelomi kostiju,
provale, izbijanje požara, kao i većina bolesti, potječu
od đavola koji se na taj način zabavljaju.
Nadalje Luther iznosi mišljenje da su izvjesni ljudi
već na ovome svijetu našli svoj pakao.
Nisam li dakle, smišljeno okrstio svoju knjigu
»Inferno«?
Ukoliko čitalac posumnja u iskrenost mog pesimizma,
neka pročita moju autobiografiju »Sin služavke« i »Ispo-
vijed jednog luđaka«.
Ćitalac koji bi ovu knjigu smatrao izmišljenom, neka
usporedi moj dnevnik koji sam vodio đan za danom
od 1895. A ova je knjiga samo prerađeni i sređeni izva-
dak iz tog đnevnika.

161