1

2
OBLAK

3
4
OBLAK

Lijeni ljetni oblak

bez prestanka mijenjajući svoj oblik
ostaje beskrajno bijel.

5
 KO SIROTINJA KUĆU

Gradim ovu pjesmu

ko sirotinja kuću

Zadužio sam se do guše

i tamo i amo
kod znanih i neznanih,
nikad to neću moći vratiti

Na smetljištu sam našao

odbačene riječi
nikom više potrebne,
a meni baš odgovaraju

Počeo sam je
uz muku i kolebanje
ali ipak znajući
da ću je kad-tad dovršiti
i da ću na krov pijetla nasaditi
da se na vjetru okreće
i lupa i zveči.

6
U DOBROM DRUŠTVU

Ako se utopim u rijeci

u mrežu loveći Mjesec
ako mi stihove budu mijenjali
za vino i za čaj
ako ih naizust znadnu služavka
i kurtizana
i ako ih mornari budu nosili
na nadlakticama
Ako mi pjesma bude
poput grumena pamuka
u kom je igla skrivena
i ako me jednom
budu pamtili
ko neznanog pjesnika
ako mi
život spasi
pjesma moja
u dobrom društvu
biću tad.

7
 ČITAJUĆI STIHOVE DRUGIH PJESNIKA

Čitajući stihove drugih pjesnika

žalosti me što ih ja
nisam napisao

Njihovi stihovi
bodu me i režu

Čitajući stihove drugih pjesnika

brusim i oštrim svoje stihove
da bodu i režu
druge pjesnike
dok ih budu čitali

8
U snu mi dolaze
životinje
koje nikada i nigdje
nisu postojale
do u mom snu

Uzjahujem na njih
i nose me
do ruba jave
u kojoj sada postoje
u ovoj pjesmi

9
10
OPLAKIVANJE UNUTRAŠNJIH OBALA

Jako,
odsječno K na početku,
bačeno na papir
poput čavla
za Hanibalovog slona,
prelazi u ukopano,
zatvoreno R,
a sve završava
otvorenim V,
koje riječ ne ublažava,
ne zaobljava, ne omekšava,
ne daje nam odmora na kraju.

Šta je natjeralo moje pretke

da u sveopćoj Babilonskoj pometnji
odaberu baš taj kvrgav niz slova
i njime označe ovu gustu tečnost
što oplakuje naše unutrašnje obale?

11
 REVOLVER

Kad čujem riječ kultura

odmah se laćam revolvera
da pobijem sve one gadove
koji se laćaju revolvera
kad im se spomene kultura

12
Mora da ima još netko
što sada bdije
Mora da ima još netko
što u tami noći
svoju tamu krije
Mora postojati barem još netko
što u tami ne umije
razabrati put

Osim mene i tebe

13
 SPAVAČICA I SVJETILJKA
(Varijacija na stihove Kjang Canga)

Bestidna svjetiljka obasjava

samotnu spavačicu.

Spavačica, bez stida,

samotnom svjetiljkom obasjana.

Bestidni sjaj svjetiljke

samuje na njoj.

Svjetiljka i spavačica,
samotni i bez stida.

14
LUNA

Zadnji put
kad si ovdje bio
dugo si kružio oko mene
napravio si neke korake
(gigantske, kažeš).
Tvoje stope
moji nepostojeći vjetrovi
nisu izbrisali.

Sad mi se opet
u posjetu spremaš
kao da ti nije dosta
što sam s tobom
skoro svaku noć.

Skini kacigu
ugasi motore
mene se osvaja
na sasvim drugi način.

15
16
ZRAČEĆI MJESEC

Zračeći mjesec
podario Vincentu
svoju oštricu.

17
 ZID

I ako baciš na mene

pogled s Mjeseca
vidjećeš kineski zid
između srca i glave
sagrađen da spriječi
navale varvara s juga
u dobro uređene zasade

18
LUTALICA
(na Čistu Srijedu)

Jer nemam nade da se opet vratim

jer nemam nade
jer nemam nade da se vratim
moraću pustiti korijene
u ovoj tuđuj zemlji
pod ovim tuđim nebom
prepustiti se tuđim vjetrovima
da vitlaju sa mnom
pustiti tuđu djecu
da na tuđem jeziku
u mojoj kori urezuju imena
ili se opet otrgnuti, i,
(jer nemam nade da se vratim)
krenuti dalje

Stranac među strancima

Lutalica

19
 SVJETLOST

Svjetlost je nejaka
moram bdjeti nad njom
Carstvo tame
hoće da je zgasne

Svjetlost je nejaka
al´ jača od mraka
Carstvo tame
već nadvladala je

20
SJENKA

Čitav sam život

plesao sa sjenkom

Ja sam vodio
ona je slijedila

Svaki korak
zajedno smo prošli

Na svjetlu bi se
čvrsto uz mene pripila

Izranjala je iz mene
uranjao sam u nju

U sumrak bi me skoro
na miru pustila

Čitav sam život

plesao sa sjenkom

Ja sam slijedio
ona je vodila

21
 Ne zrcalim se u vodi
već u očima tvojim

Misli mi slijede
pokret tvoje ruke
još dugo pošto se
u mojoj ruci
skrasi

U snu ne mogu da raspletem

svoje puteve od tvojih

Ne mogu ni na javi

22
PUTEVI

Onaj pravi put

potpuno skriven među
mnoštvima krivih.

23
24
PUTEVI # 2
( za Roberta Frosta)

U žutoj šumi račvala se dva puta.

Stajao sam dugo
i gledao dokle pogled mi seže

Ovo ću jednom sa uzdahom reći,

negdje nakon mnogih godina:
U šumi račvala se dva puta,
a u meni se raspolovi duša
i ja se razdvojih
i krenuh niz oba.

I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

25
 ČEKANJE
(za Jozefa K.)

Ostani kod kuće

ne pogledaj na uru
pusti da u miru
otkucava sate

Ni dan ni čas
ne znaš
kad nezvani će gosti
pokucat na vrata

Ustani kad dođu

(nikako ne prije)
otvori im vrata
i nakloni im se

Došli su po tebe
Ne oklijevajući
uputi se s njima
kud god da te vode

26
ISSA (KOBAYASHI)

Ono što je pretrpio

za života
s malo čim se
može porediti.

Ono što je
iz patnje izvukao
ne može se porediti
ni s čim.

27
 SUKOB

Sukob
Bez kraja
Brat na brata

Oba su u pravu
oba su žestoka
i oba su jaka

U sljepilu
otvoriti vrata pakla
zatvoriti vrata raja

Sukob
Bez pobjednika
Bez kraja

28
VOJSKA

Tijela palih vojnika

poljem razbacana

Krici i dozivanja strvinara

mira nam ne daju.
Čitava noć
bez počinka će proći...

Samo generali i vojskovođe

mogu sada s mirom
i ne osvrnuvši se
na počinak poći

29
 O LJUDIMA I PSIMA
(EMPATIČNA)

Ova će vam pjesma

slomiti srce
i izmamiti osmijeh
jer je u njoj slika
preslatkoga psića
koji se spasio iz ruševina
i pješačio je miljama
dok nije došao do svoga doma
do svoga vlasnika
što na umoru je bio
i čekao je cvileći tužno
pored njega danima
odbijajući da jede
sve dok ga ova
curica sa hendikepom
(pogledajte slike,
galeriju slika)
nije uzela za povodac
i odvela svojoj kući
i nahranila ga,
podjelila sa njim
svoj siromaški obrok
i otada su nerazdvojni.
30
Lajkujte!
Dilajte!
Šerajte!

31
 NEBESKI ZBOR

Čujem kako se na nebu

prepiru moji preci
dok gledaju što radim
na zemlji.

Majka odmahuje glavom

i prebacuje mom ocu
da je sve što krivo radim
njegova krivica.
"Pljunuti ti!" - govori mu.

Otac nije sasvim nezadovoljan

onim što vidi,
ali mora se braniti.
Odgovara joj:
"Ti si mu popuštala,
pa sad i gledaj!"

Tetke su, začudo,

na njegovoj strani,
dok baba i deda
pozivaju na mir:
"Sve će biti u redu!"

32
Samo jedan ujak,
vječno crna ovca,
kojeg niko nikada
poslušao nije,
na njih apeluje:
"Pustite ga već na miru!"

Volio bih da ga barem jednom poslušaju.

33
34
 PRST KOJIM DODIRUJEMO BOGA

Prst kojim dodirujemo Boga

je prst kojim nas dodiruje Bog.

Krv i meso
kost i koža
i nokat

Prst koji pokazuje Mjesec

nije Mjesec.

Prst koji pokazuje Mjesec

nije Mjesec.

Prst koji pokazuje Mjesec

nije Mjesec.

Što je taj prst?

35
 ORANGUTAN
(...pa kako Adam nazove koju životinju,
onako da joj bude ime.)

Među imenima
koja su mi se tih dana
ulagivala oko nogu
i gurala naprijed
da budu izabrana,
pogled mi pade
na to dlakavo, razbarušeno,
divlje klupko glasova
i u času znadoh
da zvaćeš se tako
od tada
do danas
i u vjeki vjekova
Amen

36
TOMA

Očima nisam vjerovao

dotaknuti sam morao
uvući prst u ranu
Svoju i tuđu

37
 LJUDI I ZVIJERI

Priča se
da je Franjo Asiški
držao propovijed
pticama
i one su ga
slušale

Da je Orfej
pjevao
divljim zvijerima
i srce im
smekšao

Zašto to isto
nisu uradili
s ljudima?

38
KRUGOVI

Brate, zovnu ga Kain.

Oče, uzviknu Brut.

Voljeni, šapnu Dalila

i uspava ga.

Rabbi, priđe mu Juda

i cjeliva ga.

Ko među nama
nije učinio isto?

I gore?

39
40
DUHOVNE VJEŽBE
(za Ignjacija Lojolu)

Pomisli samo
kako je Bog usamljen
i kako te stvorio
na svoju sliku i priliku
da budeš s Njim
i kako si se
od Njega odvojio
i kako ćeš
umrijeti zbog toga
da bi opet jednom
s Njim bio.

41
 AVALOKITESVARA

Avalokitesvara
ti koja posmatraš krike svijeta
smiluj nam se

Avalokitesvara
ti koja posmatraš krike svijeta
smiluj nam se

Avalokitesvara
ti koja posmatraš krike svijeta
mir nam svoj daruj

42
GRUMENJE

Zagrabio sam grumen zemlje

Drobim ga
i osjećam kako mi
klizi
između prstiju

Zagrabio sam grumen vremena

Drobim ga
i osjećam kako mi
među prstima
izmiče

I tako ću raditi
dok me vrijeme i zemlja
ne zgrabe
i ne počnu me drobiti
među prstima

43
 Opet pokušavam
ugurati u dane
više no što u njih
može da stane

44
MUDROST ISPUHANOGA BALONA

Nije mu stalo do leta

Niti do igre
Niti da usreći druge

Zaštićen svojom beskorisnošću

Ispražnjen od svega
Što ga je uzdizalo

S vana bezobličan
Iznutra prazan
Bez ikakve svrhe i cilja
Ostavljen samome sebi

45
 U POVJERENJU

Jeste li primjetili
da su najljepše pjesme o ljubavi
napisali kurvari
a ne papučari

Da su bliže
Bogu prišli
oni puni sumnje
od onih punih vjere

Da se glas tihih
još uvijek čuje
dok glas glasnih
utihnuo je

I zato na krivim mjestima tražite

ali bez brige, znate kako se kaže:
Nisu našli oni koji su našli
već oni koji traže.

46
ŽRTVE

Neki na žrtve prinose

mirise i tamjan

Drugi prinose
cvijeće i voće

Nekada davno
žrtvovali su
još kucajuća
živa ljudska srca

Ja na žrtvu prinosim
riječi ove

47
 MRČENJE PAPIRA

Vježbati i vježbati
mrčiti papir
noktima urezivati
poruke na zidu

Vježbati i vježbati
krvlju pisati
dok ne izgleda prosto
dok ne izgleda lako
dok ne izgleda
da svako to može
a ne može to svako

Raditi bez prestanka

raditi bez predaha
ne ostavljati ni za tren
ne puštati ni u snu
iscijediti sok iz svake riječi
iz svakog slova

48
Napraviti jak,
otrovan napitak
da onaj ko ga kuša
nikad ne zaboravi
susret s tobom
i da opet poželi
tvoj otrov popiti

49
 TI I JA

Ne mogu pisati
kao ti
Ne umijem pisati
kao on
Ne smijem pisati
kao ona

Neću da pišem
kao mi
Nije moje da pišem
kao vi
Užasavam se da pišem
kao oni

Ostaje mi samo da pišem

kao neko
koga nazivam ja
tim tanjušnim glasom
koji se s mukom
na papir probija
i prsi se
pred tobom

50
Ne voli me zbog
plodova
već zbog
cvjetova

51
 RUŽENJE PAPIRA

Što god zapisao

koliko god se trudio
nikada neću dostići
veličanstvenu bjelinu papira

Stoga,
okreni stranicu
i udubi se, zaroni
u beskrajnu bjelinu

Utopi se u njoj

52
53
54
 Nekada davno, prije nego što je Svijet srušen,
postojala je u Mostaru galerija Oblak, koju su
pokrenuli i vodili moji prijatelji Miro i Denis.
Ako me sjećanje i sujeta ne varaju, ja sam bio
taj koji joj je dao ime.
Tada sam mislio da je bila ispred svog
vremena - danas znam da je bila vanvremenska -
izraz težnje da se svijet učini plemenitijim.
I takva, vanvremenska, nastavila je živjeti i
poslije svog fizičkog postojanja, u sjećanju onih
koji su je posjećivali.
Da se Svijet nije srušio, prilično sam siguran
da bi se promocija ove zbirke desila u galeriji
Oblak.
Ovako, Oblak mijenjajući neprestano svoj
oblik, nastavlja živjeti, beskrajno bijel.

55
56
Veliku zahvalnost dugujem Denisu, zbog njegovih
ilustracija, ingenioznih u svojoj jednostavnosti,
kojima je oplemenio zbirku, kao i zbog presudne
podrške koju mi je pružio u ključnom trenutku za
dovršenje zbirke.

Urednik i izdavač: Tomislav Čale

Ilustracije: Denis Markić
Naslovna i posljednja stranica: Denis Markić

57
58
59