pli. Posao niskih je varanje i bestidnost.

Da više naprose, prosjaci navuku na sebe la- vovo runo. Oca lažova nazvali su imenom Ahmed.

Otac lažova je Musejlimetul-Kazzab i ostao

je pod imenom lažac, a Muhammed je nazvan

Prvim umnikom (genijem). Ulul-elbab. Na poklopcu Božanskog pića je etiketa - čisti miris, a na
alkoholnim pićima ružan miris i neprijatan okus su njihovi znakovi i etikete.

Priča o židovskom caru

Medu Židovima je bio jedan car-zulumćar. On je bio veliki neprijatelj Isaa i hrišćana. U to vrijeme
vrijedio je Isaov zakon. Isa je bio Duša Musau, a Musa je bio Duša Isau. (Bili su kao jedno).

Razroki židovski car vidio je ovu dvojicu Bo- žijih poslanika protivnim i suprotnim jedan
drugome.

Jedan majstor je rekao svome razrokom (šaši- jastom) šegrtu: »Donesi mi sa police onu fla-
šu<<!

Razroki šegrt upita majstora: Od one dvije flaše na polici koju ću donijeti? Majstor mu je rekao,
da ima samo jedna flaša,

a ne dvije, pa da odbaci tu svoju razrokost. Šegrt opet zamoli majstora da ga ne ismijava, i da

mu tačno kaže koju će flašu donijeti.

Majstor mu reče, da jednu flašu razbije. Kada je šegrt razbio jednu flašu, iznenadilo ga je,
nestalo je i druge flaše. Pristrasnost, na- glost i strast učine čovjeka razrokim.

Flaša je bila samo jedna, ali su se šegrtu pri-

43
činjale dvije. Kada je jednu razbio, nije ostala ni druga.

Naglost i strast učine čovjeka zaslijepljenim i razrokim, a dušu udaljuju od pravičnosti.

Gdje se pojavi skriveni razlog, vještina bude pokrivena. Iz srca se pojave zastori očima.

Kad sudija srcem odluči uzeti mito od prestu- pnika (nasilnika), zar on onda može razliko- vati
plač i jecaje ugroženog.

Car je bio u židovskoj mržnji toliko razrok, da Bog bude na pomoći!

Opsjednut mislima da uspostavlja Musaov zakon poubijao je na stotine i hiljade vjerni- ka.

Vezir upoznaje cara o svojim varkama

Car je imao takvog vezira spletkara, da je mogao na vodi svezati uzao. Vezir je rekao caru da
hrišćani vole svoju vjeru i to kriju od cara.

Njih ne ubijaj mnogo, jer u ubijanju nema velike koristi. Vjera ne pokazuje miris, nije to mošus ili
udovo drvo.

To je tajna, sakrivena i zamotana u stotinu umotaka. Vanjština ti je poznata, a sa unutrinom je

obratno.

Car je dozvolio, da mu vezir predoči šta treba činiti. Kakvu spletku treba pripremiti.

>>Reci mi, šta treba da učinim, pa da ne osta- ne u životu nijedan hrišćanin. Ni javno ni ta jno,
pitao je car! Vezir mu odgovori: Izdaj zapovijed da ja budem nagrden. Posijeci mi uši i ruke, i
nareži mi nos i usta.

44
Onda me izvedi pred vješala. U tome času neka se javi neko i zamoli te, da mi oprostiš. Ovaj
posao izvrši na javnom trgu sa putevima na četiri strane. Neka se to kažnjavanje objavi i na
pazarima.

Zatim me protjeraj u daleki grad, gdje ću ih moći na razne načine varati i sijati medu nji- ma
spletke.

Vezirova varka hrišćana

Ja ću govoriti potajno da sam hrišćanin, a ti Bože, koji znaš sve tajne, znaš kako mi je u srcu.

Reći ću im da je car saznao da sam ja hrišća- nin, i iz netrpeljivosti prema hrišćanstvu htio me
ubiti.

Ja sam htio sakriti od cara svoju vjeru, a da se iskažem pristašom vjere koju car slijedi.
Medutim, car je osjetio miris moje tajne vjere, pa je počeo sumnjati u moje riječi.

Rekao mi je: U tvojim riječima ima nešto što se osjeti kao igla u hljebu. Izmedu moga i tvoga
srca postoji jedan prozor.

Kroz taj prozor ja vidim tvoje stanje, i počeo sam sumnjati u tvoj govor.

Da meni nije bilo pomoći od Isaa, onaj žido- vski car isjekao bi me na komadiće, kako to čine
Židovi.

Znam da se igram svojom glavom, ali za Isaa dajem svoju dušu. Stotinu hiljada nadahnuća

znam od njega.

Ne žalim svoju glavu za Isaa, i želim da se žrtvujem za njegovu nauku, da je očuvam. Neka ova
čista vjera ne propadne medu ne-

45
ukim narodom i kada mene ne bude.

Hvala Bogu i Isau, što me je učinio da sam vodič u istinitu vjeru.

Spasio sam se Židova i židovstva da bih se mogao opasati Zunnarom, (hrišćanskim redo-
vničkim pasom).

O narode, ovo vrijeme je Isaovo doba. Dušom slušajte tajne njegove vjere.

Ovu ovakvu spletku vezir je predložio caru, a ovaj je to prihvatio svim srcem.

Car je u svemu postupio kako je preporučio vezir. Narod nije znao pozadinu ove varke, bio je
zaprepašten.

Car protjera vezira u hrišćanske predjele, i vezir poče tamo pozivati narod.

Hrišćani prihvataju vezirove spletke

Malo po malo, hiljade i hiljade hrišćana oku- pilo se oko vezira. Postali su njegove prista- še.

On im je tajanstveno objašnjavao Evandelje i tajnu molitve i zunnara.

Prividno, on im je objašnjavao propise vjere, ali, to obavještavanje bilo je samo varka i me- ka
da ih ulovi.

Radi ovakvih slučajeva, drugovi Muhamme dovi (ashabi) obraćali su se Muhammedu, sa željom
da im objasni varke i spletke.

Naime, strast i žudnja uspijevaju da u srcima pomiješaju iskrenost i licemjerstvo.

Ashabi nisu tražili da im Muhammed kaže vrijednost molitve i pokoravanja, niti jasno
manjkavosti i nedostatke.

Dlaku po dlaku, kap po kap, doznavali su va

46
rke i spletke požude. Znali su razlikovati iskrenost i varku, kao ružu i peršun.

Ashabi su mogli dlaku cijepati, tako su podro- bno bili obavještavani. Muhammedove pro-
povijedi srcem i dušom su prihvatali.

Hrišćani slijede vezira

Hrišćani su predali veziru svoja srca slijepo i potpuno. Ali, šta očekuješ drukčije od slije- pog
oponašanja mase.

U sebi, i to u dubini, posijali su sjeme ljuba- vi prema veziru. Smatrali su da je on zastu- pnik
Isaov.

Tajno i prikriveno, vezir je bio jednooki pro- kleti Dedždžal. O Bože, Ti si dobar pomagač onima
koji su u nevolji!

O Bože, pred nas je postavljeno na hiljade za- mki i udica, i mi kao ptice, pohlepne na hra- nu,
upadamo u njih.

Svakog časa mi padamo u nove zamke, makar mi bili kao soko ili feniks ptica.

Ti nas, Bože, spasavaš svakog časa, a mi opet svakog momenta ponovo upadamo.

Mi sipamo žito u hambare i skupljamo ga, a toga žita nestaje.

Mi ne mislimo kakav je kraj toga. Nestajanje žita u hambaru je zbog rupe koju je izglodao miš.

Otkako je miš napravio tu rupu, hambar je upropašten zbog te rupe.

Prvo treba otkloniti zlo koje je napravio miš, a onda se truditi da skupimo žito.

Čuj i zapamti ovu izreku od Prvjenca svih prvaka: "Molitva nije potpuna ako nema

47
skrušene prisebnosti"!

Da nije miš krao iz našeg hambara, gdje su onda djela iz proteklih nam četrdeset godi na?!

I zašto se u hambaru naših djela nisu sabrale one svakidašnje sićušne istine?!

Kad kresalom udarimo po kamenu, počnu si- pati sitne varnice vatre, i srce koje izgara pri- ma
varnice.

Medutim, tajno i u noći, jedan kradljivac je stavio svoj prst na one varnice.

On ih je, jednu po jednu trnuo, da u svemiru ne zasja još jedna svjetiljka.

Ako je uz nas Božija pomoć, kako da se pla- šimo od takvih kradljivaca?!

Ako bude po hiljadu stupica na svaku nogu, ne treba nikakva briga, ako si ti sa nama Uzvišeni
Bože!

Kad je Tvoja pomoć stalno sa nama, zašto i kako da se bojimo od prokletog kradljivca?! Svake
noći iz stupice tijela oslobadaju se du- še, i iz Zbornika našeg pamćenja iščupaju se misli.

Svaku noć, duše se oslobode iz kafeza i posta- ju slobodne. Nema ni sudije ni osudenog
Osudenici u zatvorima, u snu u noći, ne osje ćaju zatvor. Vlastodršci, takoder, u snu ne osjećaju
vlast.

U snu nema brige o dobitku i gubitku, i nema fantazija, o ovoj ženi ili o onome muškarce Stanje
dobrih poznavalaca (arif-gnostik) ov ko je i kad su budni. Bog je rekao za njih "Oni su u snu,
nemoj da te plaše"! Oni su odsutni od ovosvjetskih zbivanja kao mi u snu. Oni su kao olovke u
Božijoj ruci

48
Ko god u pisanju ne vidi ruku, on misli da je pismo djelo pera, a ne djelo ruke.

Pokaza se samo malo mirisa od arifagnostika, a svijet se udubi u ovaj fizički san.

Duše spavača otišle su u pustare kojim nema kraja. I tijela i duše su zadovoljni.

Na jedan zvuk i glas duše se opet vrate u svo- je zamke - tijela, da budu pravedne i pravične. U
zoru svjetlo podigne glavu, a sunce kao suri orao rastvori svoja krila.

Nosač zore kao Israfil vrati sve duše iz onih beskrajnih predjela u njihove likove-tijela. Duše
učine tijela nosećim (oplode ih), i sva- ko tijelo opet zanese, i ponese svoje dijete.

Konji duša u snu ostaju bez sedla. San je brat smrti. San ima svoju tajnu.

U toku dnevnog poslovanja na nogama duša ostanu sveze, da se obnoć vrate.

Te sveze (niti) se potegnu, i duše se opet vrate u svoje pašnjake.

Duše su čuvane i pod paskom, kao što su bili čuvani drugovi iz pećine, ili putnici sa Nojeve lade.

Ova pamet, ovo oko i ovo uho, od onih sveza i niti čuvanja, budnosti i svjetla, opet nade svoj
spas i tok.

Uvijek ima u svijetu dostatan broj vrijednih, kao što su bili drugovi iz pećine. Eto ih sada pred
tobom i pokraj tebe. (ashabi Kehf)

Pećina i drugovi iz pećine su tu. To je prijate- ljstvo sa pravim drugom. Ali, kad nema oka, da to
vidi, i uha, da to čuje, kakvu ti imaš korist što su oni tu?!

49
 Halifa je vidio Lejlu

Halifa je vidio Lejlu i pitao je: Jesi li ti ona Lejla zbog koje je Medžnun postao kao lud?

Pa ti nisi ljepša od drugih djevojaka! "Ti šuti jer nisi Medžnun", odgovorila je Lejla.

Svaki onaj koji je budan u ovim dnevnim fantazijama, on je zapravo u dubljem snu. Njegova
budnost je odsutnija nego u spavanju. Ako naša duša nije u budnosti sa Istinitim Bo- gom,
zaslužujemo da nam budnost bude kao okovi.

Po cijeli dan duša je pod udarcima kopita fa- ntazije: o dobiti i gubicima, i bojazni da ne izmakne
iz ruku ono što već imamo.

Kada duša upadne u fantazije, onda ona nema ni čistine ni finoće. Ona tada nema snage da se
uzdigne Bogu.

Spavač je onaj koji u svakoj fantaziji ima na- danja i o tome priča i govori.

Ima ih i takvih koji kad u snu vide i davola misle da je ljepotica, i izbace kapi za oplodi vanje.

Pa kada vide da je sjemenku potomstva posijao na neplodno, dodu sebi i priberu se, a fa-
ntazija isčezne. Oni požale, što preživjela slika nije bila istina nego san, kao posljedica nečisto
tijelo (džunupluk) i bol u glavi.
Ptica se uzdigne visoko u zraku i leti, a i njena sjena dolje na zemlji leti kao i ptica. Jedan
bolestan htio je da ulovi ovu sjenu na zemlji, mislivši da je ptica. Umorio se trčeći za njom. Nije
ni slutio da je to ptica u fantaziji, samo

50
sjena ptice koja je u zraku. Nije znao bijednik gdje je tijelo one sjene-ptice.

Nategao je strijelu i izbacio je na onu pticu- sjenu. Praćka iz koje je bačena strijela bila je sada
prazna. Ali i mjesto gdje je gadao bilo je prazno.

Kovčeg za djela iz tvoga života (zembilj) bit će prazan ako život provodiš kao lov na sje- nke. A
život prolazi.

Sjena Božija na zemlji kome bude pomajka, taj će se spasiti od fantazije lovljenja sjene uzalud.

Sjene Božije na zemlji su oni ljudi, robovi Božiji, koje ova svjetina smatra mrtvacima na zemlji.
Ali, oni su živi kod Boga.

Uhvati se za njihov skut, bez oklijevanja i bez sumnjičenja, da nadeš spas od lošeg svršetka na
ovom svijetu zbog spletki.

Riječi iz Kur'ana: "Kako je pružio sjenu...", predstavljaju sliku evlija. Oni su dokazi svje- tla
Božijeg sunca.

Ti ne kreći u tu dolinu bez vodiča. Reci i ti, kao što je rekao Ibrahim: "Ja ne volim ono što
prolazi".

Idi, i nadi sjenu od Sunca. Uhvati skut Še- msuddina Tibrizije.

Ako ne poznaješ put koji vodi tome Miljeni- ku, upitaj Husamuddina. On je svjetlo Istini- tog.

Ako te na putu stisne za grlo zavidnost, pri- sjeti se da je zbog zavidnosti Iblis pokazao
neposlušnost.

Zbog zavidnosti postidio se Iblis od Adema, i počeo se boriti takoder iz zavidnosti. Na putu
života nema veće provalije od zavi-

51
dnosti. Sretan je onaj ko na putu nema zavi- dnosti.

Neka znaš, ovo tijelo je kuća od zavidnosti. I neki velikani su se uprljali zbog zavidnosti. Premda
je, kako rekosmo, naše tijelo kuća od zavidnosti, ali ovo tijelo je Bog očistio i uči- nio lijepim.

"Očistite moju kuću" riječ je iz Kur'ana i služi kao objašnjenje o čistoći. Tijelo je od zemlje, ali je
ujedno i lampa koja daje osvje- Ujenje.

Ako praviš zamke iz zavidnosti, onome ko je bez zavidnosti, to će ti povećati crnilo u srcu. Budi
zemlja pod nogama dobrih ljudi, a baci se zemljom na glavu zavidnika.

Vezirova zavidnost

Ovaj vezir je bio korijen od zavidnosti. Za krivu stvar dao je sebe osakatiti. Nizašto je dao
odrezati svoj nos i svoje uši. Iz žaoke zavidnosti on je činio svoje podu- hvate. Da tako u duše
onih naivčina ubrizga- va svoj otrov.

Svaki onaj čovjek koji miriše na zavidnost. čupa sebi uši i ostat će bez nosa. Nos je organ i
osjetilo što donosi mirise, a mirisi dolaze iz predjela koje mi tražimo. Svako, ko ne osjeća mirise,
on je bez nosa. Pravi miris je samo miris koji je povezan sa vjerom.

Kad čovjek osjeća mirise, ali na tome ne bu de zahvalan, on je onda Coralinet, sam će se bi
pojesti nos.

Budi zahvalan i budi sluga zahvalnim ljudima

52
Budi pred njima svezanih nogu i kao mrtvac. Nemoj presretati ljude u putu, kao što je činio vezir,
i ne okreći svijet od molitve.

Onaj nevjerni vezir, miješao je bijeli luk u ha- Ivu, da napravi smutnju i spletke, i to kao pro-
povjednik vjere.

Razumniji hrišćani prozreli su vezirove varke

Hrišćani koji su osjećali pravu slast vjere, osjećali su i gorčinu iz vezirovih riječi.

Govorio je privlačno, ali je u slatki napitak kapao i kapi otrova.

Jezikom im je govorio, da na ovome putu ko- jim idu budu krepki, a postupkom i dušom je
govorio, da budu slabići.

Srebro plagijat bude bijelo i novo, ali ruke i haljine od toga srebra postanu crni.

U vatre je lice crveno zbog iskrica, a ti bi od sagorijevanja bio crn.

Svjetlica kada sijevne zablista i rasvijetli, ali može i da ukrade vid i oslijepi.

Koji god hrišćanin nije bio budan i dozvan, vezirov govor mu je bio lanac oko vrata.

Šest godina vezir je bio odvojen od cara i kroz to vrijeme bio je utočište hrišćana.

Narod mu je bio predao svoju vjeru i srce, i pred njegovim zapovijedima i zabranama na- rod je
umirao.

Car šalje potajno pismo veziru

Car i vezir medusobno su se dopisivali i izmjenjivali uputstva i obećanja. Na kraju su uspjeli u

svojoj želji da hrišćan-

53
ske pokrajine dovedu na propast.

Car je poslao pismo i poručio veziru da se vrati, jer ga se carevo srce zaželjelo.

Vezir je odgovorio da je zaokupljen svojim poslom i zadatkom da u Isaovu vjeru ubaci smutnje.

O dvanaest plemena pristaša Isa pejgambera

Medu Isaovim pristašama bilo je dvanaest starješina, koji se medusobno nisu slagali. Svaka
grupa slijedila je svoga starješinu i bili su mu pokorni kao robovi.

Ovih dvanaest prvaka, zajedno sa svojim pri- stašama bili su ropski pokorni onom zlogla- snom
veziru.

Svi su se oslanjali na vezirove riječi. Svi su slijedili njegov stav.

Pred njim bi svaki starješina, u svakom času, dušu dao, ako bi mu vezir rekao "Umri"!

Vezir ubacuje u Evandelje neke patvorene stvari

Vezir je napisao svakom emiru po jednu po- slanicu. Ali sadržaj svake poslanice bio je različit.

Propisi svake poslanice bili su drukčiji. Suprotni jedni drugima od glave do pete.

U jednoj poslanici vezir je govorio o asketskom životu, tj. o samoodricanju, gladovanju i

pokajanju.

Drugome je govorio, da ne treba samoodrica- nje (asketizam), da od njega nema koristi. Sa-
puuplemenitost i darežljivost vrijede na ovom putu, putu spasa.

54
Trećemu je rekao da ne vrijede ni gladovanje ni darežljivost. To oboje vodi idolopoklo- nstvu,
rekao je vezir.

Osim oslona i pokorovanja, kaže vezir, sve je drugo varka i obmana.

Jednome je rekao da treba samo ibadet, a mi- sao o oslanjanju (na Boga) - to je samo priča
(obmana).

Jednom je opet ovako pisao: - Što je rečeno da radimo dobro, a da se čuvamo od zla, to nije
važno. Tim hoće samo da nam se ukaže na našu slabost i nemoć.

Jer, kad vidimo svoju slabost i nemoć, onda ćemo tek upoznati Božiju snagu i moć.

Jednome je rekao: - Nemoj sebe smatrati ne- moćnim i slabim, jer, to je nezahvalnost na
darovima (cufrani nimet).

Pogledaj na svoju snagu, tu ti je snagu Bog dao. Dobro znaj da je ta tvoja snaga Božiji dar, jer
tu je On, Bog.

Jednom emiru vezir je rekao:- Prodi se toga oboga. I moć i nemoć su ništa. Sve je idol što god ti
dode pred oči.

Jednom je opet rekao: - Ne duhni svijeće, ne- go slušaj šta ti pamet kaže. Jer tvoje gledanje i
tvoje razmišljanje (pamet), služi ti kao svje- tiljka.

Ako ti odbaciš svoje misli, u pola noći ćeš uduhnuti svijeću. Ako se odrekneš razuma, ostat ćeš
u mraku kad ti je svijeća najpotre- bnija.

Drugome emiru kaže vezir: Utrni svijeću, baci je i ne boj se. Tu svijeću zamijenit će ti stotinu
drugih svijeća.

Jer kad ti utrneš ovu svijeću (lojanicu), onda

55
će ti lakše zasjati svjetiljka duše. I ti ćeš, trpeći zbog Lejle, izazvati u njoj ljubav, pa će te ona
zavoljeti.

Ko god odbaci dunjaluk iz bogobojaznosti, pred njega će doći još bolji i veći dunjaluk.K Jednom
emiru savjetuje vezir: - Te sposobno- sti koje ti imaš, to su ti darovi Božije dobro- te, pa treba da
ti je slatko ono što ti je Bog dao.

Što god ti lahko dode, to prihvati. Nemoj sam sebe bacati u nekakve tegobe.

Jednom od emira preporučuje vezir: - Što god ti tvoja misao donese, to odbaci! Jer što god ti
misliš da je dobro, to je loše po tebe.

Različiti putevi u životu pokazuju se lahkim. I svako, ko odabere sebi neki put, zavoli ga kao
svoju dušu.

Ali, kad bi bilo lahko pronaći i dostići pravi ✔put, onda bi i Židovi i vatropoklonici bili na pravom
putu.

U jednoj od poslanica vezir je pisao: - Lahko je dostižno ono što daje život srcu, a hranu duši. K

Kad čovjek, u svojoj prirodi, ima neki užitak. i on mu prode, ne iskoristi ga, taj mu užitak ne
donosi ploda i neće se više vratiti. To izgleda kao da je čovjek posijao sjeme u ka- menjar.

Takav postupak - bacanje sjemena u kame- njar-donosi kao rezultat kajanje. Takva trgo vina
donosi čovjeku gubitak. Ko je po svojoj prirodi takav, da u ibadetu ne nalazi užitka, taj neće
lahko doći do onoga što je dobro i vrijedno. Njemu se može desiti da na koncu prode loše.

56
Ti dobro znaj i raspoznaji ono do čega je te- ško doći, i ono do čega je lahko doći. Ali, ko-
načno, pogledaj ljepotu i ovoga i onoga.

Jednom od emira vezir je napisao: - Ti sebi treba da tražiš Učitelja (vodiča). Spas nije u tome
što pripadaš dobrom rodu i plemenu. K Svaki je narod vidio svoj kraj. U svakom slu- čaju, ti
narodi postali su roblje svojih zabluda (i sami su sebi iskopali grob).

Vidjeti kraj (tj. čemu nešto vodi), nije igra! Jer, da je to lahko, ne bi bilo suprotnosti u religijama.

Jednom emiru rekao je vezir: Ti si učitelj. Jer ti poznaješ stvari kako treba (i ti možeš bi- ti
učitelj).

Budi ti junak, ne daj da se drugi s tobom igra- ju! Idi, digni glavu, a nemoj se pred drugima
saginjati (ponižavati)!

Jednom prvaku vezir je rekao:- Sve ovo što ima, sve je to jedno! Ko vidi dvoje, on je ra- zrok
(šašijast).

Jednom emiru je rekao:- Kako će stotina bi- ti jedno!? Ko to može pomisliti? Samo ludak!

Svaki pojedini vezirov govor, svaka njegova poslanica, bila je po sadržaju, suprotna jedna
drugoj! A kako može biti jedno, otrov i šećer!

Dok ti ne shvatiš razliku izmedu otrova i še- ćera, kako ćeš moći osjetiti miris iz ružičnjaka
Jedinstva?

Na ovaj način je dvanaest različitih poslanica napisao onaj neprijatelj Isaova dina.

Suprotnosti su lijepe izvana, ali ne u stvarnosti.

57
Vezir nije imao mirise o Isaovoj jednobojnosti, niti je mogao shvatiti kakav je sastav Isa- ovog
ćupa.

Haljine sa stotinu boja, čiste kao jutarnji povjetarac, i svaku u svojoj boji, izvadio je Isa iz jednog
jedinog ćupa.

Ali ta jednobojnost nije takva da bi iz nje mogla proizaći dosada (zasićenost), nego je ta
jednobojnost kao kod ribe u vodi.

Iako na kopnu ima mnogo boja, ribe neće ko- pna, ribe su na suhu u borbi za život.

Ko je riba, šta je more, da bi se tim mogla uporediti veličina Stvoritelja Boga.

Stotine hiljada mora i riba u ovom materija- Inom svijetu padaju na sedždu pred plemenitošću i
darežljivošću Gospodara kosmosa.
Koliko je kapljica kiše palo u more, i od njih se stvorili biseri u školjkama?

Koliko je puta sunce Božije plemenitosti obasjalo ovaj svijet, da bi pokrilo oblake i more
darežljivosti.
Bog je stavio sjaj znanja u vodu i u zemlju, da bi oni mogli primiti sjeme koje se u njih baci.

Zemlja je vjerna i pouzdana i šta god u nju posijemo, ona će nam bez ikakve varke i po- dvale
dati onu vrstu ploda čije smo sjeme posijali.

Ovaj amanet zemlja je našla i uzela iz onog darovanja emaneta, jer nju obasjava sunce Božije
pravednosti.

Ali, dok Bog ne dadne znakove proljeća, zemlja ne pokazuje svojih tajni. Onaj darežljivi Bog dao
je i neživoj prirodi nekakva obavještenja, zaduženja i ispravnost.

58
Svaka neživa stvar ima nekakvu svijest, to joj je Bog dao iz svoje dobrote.

Duša i srce nemaju snage da shvate neke stvari. Ali, kome to kažem? Nema uha koje bi to
moglo čuti!

Ali, kad se nade uho, kome se to može kaza- ti, ono postane oko, obični kamen postane
smaragd.

Bog je tvorac hemije, a šta je hemija? Bog daje mudžize, a šta je simija?

Ovu hvalu od mene, koju upućujem Bogu, trebalo bi da ostavim, jer tim dokazujem da postojim.
Isticati svoje postojanje je pogre- ška.

Pred Njegovom egzistencijom treba biti ni- šta! Šta je naše postojanje pred Njim? Nešto slijepo i
blijedo.

Da ovaj svijet nije slijep, on bi se odmah isto- pio, čim bi saznao i osjetio toplinu Sunca.

Kako se vezir prebacio u svojim greškama

Da ovaj svijet ne nosi plavu boju, boju žalosti, gdje bi se ova Zemljina kugla mogla ovako
ukočiti, kao ledena gromada?

Kao što je car bio neuk, tako je i vezir bio neuk i nemaran. Stupio je u borbu sa Vječnim, bez
koga se ne može biti.

Vezir je stupio u borbu sa ovako Svemoćnim Gospodarom, koji je u stanju, da u jednom trenu iz
ništa stvori stotinu svjetova kao što je ovaj naš svijet.

Stotinu svjetova i svemira pokazat će tvome oku, ako On pogleda na tvoje oko.

I ako je ovaj svijet, u tvojim očima, ogroman

59
i beskrajan, pred Njegovom moći je kao atom, pa i njega nije!

Ovaj svijet je zatvor za vaše duše. O ljudi!

Idite tamo, na drugu stranu, tamo je veliko izletište, polje slobode.

Ovaj svijet ima granice, a onaj tamo, nema. Slike i likovi - to je zastor onih velikih zna- čenja.

Sto hiljada Faraonovih pušaka polomilo se pred Musaovim drvenim štapom.

Sto hiljada Galenovih lijekova, pred Isaom kad jednom udahne, nisu vrijedili ništa.

Sto hiljada raznih zbirki pjesama, palo je pred riječima jednoga Ummije (Nepisme- nog). (VII:
157-158) LXII: 62 VI:92)

Ako čovjek, prema svome shvatanju, nije ni- zak, zašto onda ne umre pred ovako velikim
Stvorenjem?

Bog iščupa srce, koje je jako kao planina, a oštroumnu pticu objesi za noge.

Nema puta da se ovo brzo shvati. Samo one čija su srca razbijena obuhvata Božija milost.

Hej vi, koji kopate budžake i gomilate blago, koji služite kao "volovski rep" onom prevara- ntu
(davolu).

Kakav je to vo, pa da ti budeš njegov rep?! Kakva je to zemlja, pa da ti budeš njezina trava?!

Kad je jedna žena, zbog lošeg posla, poblijedjela, pretvorena je u Veneru. K Eto, Allah je onu
ženu pretvorio u Veneru; a postati prah i pepeo, kakvo je to pretvaranje. o ti zajedljivče!

Duša (Ruh) te vodi visinama, a zemlja te vu-

60
če nizinama. A ti se priljubio za zemlju i ho- ćeš da ostaneš u blatu i prašini.

Sami sebe izmijenite i podignite se iz tih ni- zina. Iz tog ružnog lika preobrazite se u onaj lik,
kojemu će pamet zavidjeti.

A sad pogledaj, kako je bilo ono preobraženje žene (u Veneru). Pred tim preobraženjem,

ovo naše izgleda veoma nisko!

Ti ulažeš napore, da se digneš do zvijezda, a nećeš da spoznaš Adema (Čovjeka), kome je sve
sedždu učinilo.

Na koncu, ti si Ademov sin! Pa zašto onda daješ prednost niskim stvarima.

Zašto govoriš, da ti vladaš svijetom? Ti misliš da si uhvatio svijet za perčin!

Kad bi sav svijet bio pokriven snijegom, on bi se istopio pod jednim pogledom sunca.

Zulumi onoga židovskog vezira, kao i zla sto- tine drugih zuluma ne mogu ugasiti nijedan tračak
Božije milosti.

Allah je moćan, da ti u nečem bezvrijednom dade pouku. Mogućan je da otrov pretvori u Šerbe.

One koji sumnjaju Allah uvrštava medu one koji čvrsto vjeruju. Allah daje pa se iz mržnje rada
ljubav.

Bog je čuvao Ibrahima (Abrahama) u vatri. Brinuo se, da Njegov Halil (Prijatelj) ne osje- ti strah.
(XXI: 51-70)

Govoriti o sebebima (uzrocima) meni je drago, a u mašti, ja sam "sufestaija" (sofista).

61
 Vezir pribjegava i drugoj varci

Vezir je izmislio drugu varku. Ostavio je va- zove i povukao se u samoću.

Pristaše su ga se zaželjele, a on je u samoći (halvetu) ostao četrdeset do pedeset dana.

Svijet je postao zbunjen iz ljubavi prema ve- ziru, jer ljudi su bili lišeni užitka slušanja njegovih
riječi.

Oni su jadikovali i tugovali za vezirom, a on, pridržavajući se asketskog života, bio je upola
smršao.

Rekoše mu: Bez tebe za nas nema svjetla! Kako je stanje jednog slijepca, kad ga ko nema
povesti?

Iz svoje velikodušnosti a u ime Svevišnjeg Gospodara, nemoj nas više od sebe rastavljati.

Mi smo kao djeca, a ti si nam kao dadilja. Razastri iznad naših glava taj svoj hlad.

Vezir im odgovara: Moja duša nije daleko od muhibbana (mojih poštovalaca). Ali, da izadem iz
halveta (osamljenosti), za to još nemam dozvole.

Emiri dodoše da ga mole za šefaat, a muridi

dodoše da ga mole da izade. Kakvi smo mi nesretnici, pa da smo udaljeni od takvog čovjeka!
Srce naše i našu vjeru ti hoćeš da ostaviš pa da budemo jetimi (sirote). Ti imaš ispriku, zašto si
se povukao, ali nama zadaješ bol. Naša srca gore od čežnje za to- bom, i mi teško dišemo.

Mi smo se navikli na tvoje lijepe riječi. Mi smo okusili mlijeko tvoje mudrosti. Zaklinjen te Bogom,
nemoj nas stavljati na

62
muke. Učini nam dobro danas, ne ostavljaj za sutra.

Zar ti srce dopušta da nas ostaviš. Jer ovi tvoji (muridi) štovatelji ostali su bez tebe kao bez
duše.

Mi smo bez tebe kao ribe na suhu, trzamo se i prevrćemo. Digni branu i pusti vodu, neka nam
poteče!

O ti, kome u ovom vijeku nije niko ravan! Zaklinjemo te Bogom, dodi nam i pomozi nam. Vezir
im reče: - O vi, koji slušate samo riječi i razgovore. Vi i vaše uho traži savjeta i riječi sa jezika.

Pamuk koji vam je u ušima, još dublje ćušnite, a osjet vida još više van izbacite (otvorite oči).

Pamuk onog tajnog uha, to je ovo uho u glavi. Dok ovo uho ne postane gluho, ono drugo neće
prestati biti gluho.

Budite bez osjeta, bez sluha, bez razmišlja- nja, da biste mogli čuti Božiji poziv "Vrati se"!

Dok si ti zabavljen govorom budnosti, kako ćeš osjetiti govor sna?

Posmatranje vanjštine zahir, to je posmatranje naših tijela. A posmatranje unutrine (batin), to su

nebeske visine!

Ovim zemaljskim osjetilima može se služiti samo osoba koja je stvorena od zemlje. Ali duša,
koja u sebi osjeća Isa pejgamberovu duhovnost, ona može hodati po moru.

Pogled ovog našeg materijalnog oka, pada na materiju. Ali pogled duše, to znači baciti nogu u
srce mora.

Pošto se život odvija po kopnu, nekad mu je

63
prepreka planina, nekad more, a nekad pustarа.

Vodu života (Abi Hajat) gdje ćeš ti naći? Valove morske kako ti možeš presjeći?

Valovi na zemlji su: fantazija, razumijevanje i razmišljanje; a valovi na moru su: izgubiti se,
opjaniti se i nestati.

Dok se ti nalaziš u ovome običnom pijanstvu, ti si daleko od onoga duhovnog pijanstva. Dok se
ti ne oslobodiš ovog dunjalučkog pijanstva, ti si čorav prema onoj čaši u kojoj je duhovno
prijanstvo.

Pošto je obični govor vanjska stvar, on je kao prah na ogledalu. Vi se neko vrijeme ušutite i
povucite. Rekao je vezir svojim sljedbenicima.

Muridi uporno traže da vezir prekine halvet

Svi rekoše veziru: - O ti mudri, koji nam rane otvaraš, nemoj nas time zavaravati, nemoj nas
stavljati na muke.

Nemoj previše opteretiti ovu jadnu devu. Na nas slabiće nemoj tako teške dužnosti stavljati.

Zalogaj svake ptice je njezina mjera. Svaka plica ne može progutati smokvu.

Ako djetetu u u povitku, umjesto mlijeka, daje- mo hljeb, dijete će umrijeti od toga hljeba
(premda je hljeb hrana).

Kasnije, kad djetetu niknu zubi, dijete će samo od sebe zatražiti hljeba.

Ptica, koja nije dobila perje i krila, ona je svakoj mački zalogaj.

64
Kad ptiče dobije krila, ono će samo od sebe poletjeti. Ono onda leti sa lahkoćom, ne treba mu
zvižduk drugih ptica.

Ti si u stanju davola ušutkati a naše oči u pamet pretvoriti, rekoše veziru.

Naše uho pretvara se u pamet kad ti govoriš. Ovo naše suho kopno postane more, kad si ti
medu nama.

S tobom nama je ova tvrda zemlja bolja nego nebo. Od Simakja do Semekja sve je tobom
obasjano.

Bez tebe, nama bi i na nebu bio mrak. Bez te- be, o ti naš duhovni mjeseče, kakva bi bila ova
zemlja?

Slike visina su za nebeski svod, a značenje i smisao tih visina leži u jednoj čistoj duši. Slike
visina su radi tijela, a tijela pred znače- njem su kao imena. U poredenju sa znače- njem tijela
su bezvrijedna.

Vezir odgovara muridima da neće napustiti ćeliju

Vezir reče muridima: - Vi ta vaša dokazivanja skratite, i otvorite put mojim savjetima do vaših
srca i vaših duša.

Ako mi vjerujete, onda ko je povjerljiv u nje- ga se ne sumnja, kad bih rekao i nebu da je zemlja.

Ako me smatrate savršenim, zašto mi protu- slovite? Ako nisam takav, čemu onda vaš trud i
mučenje?

Ja neću da izadem iz ove ćelije, jer sam zauzet nutarnjim stvarima.

65
 Muridi prigovaraju veziru što se povukao u ćeliju

Svi oni rekoše veziru: - O vezire, mi ne niječemo to što ti nećeš da se vratiš. Ali, naše
prigovaranje je drukčije, nije kao u ostalog svijeta.

Suze iz naših očiju teku zbog rastanka s to- bom. Naš uzdah za tobom diže se iz dna naše

duše.

Dijete se ne svada sa svojom dadiljom, ali ono plače, premda ne zna ni šta je dobro ni šta je
loše.

Mi smo kao čemane (tambura) a ti udaraš u tu tamburu. Ovo jecanje nije od nas, ti ga izazi- vaš,
o Bože.

Mi smo kao naj, kažu muridi, a glas, koji pu- šta taj naj, nije iz nas, nego od tebe. Mi smo kao
planina, a odjek (eho) koji dolazi od te planine, ne potječe od nas, nego od tebe, o Bože.

Mi smo kao igra šah izmedu dva mata. Ishod te igre zavisi od tebe, o ti, kojega krase najlje- pša
svojstva.

Ko smo mi, o ti dušo naše duše? Ko smo mi. pa da se pored tebe vidimo?!

Mi smo ništa, a ovo naše postojanje, to je Tvoje apsolutno postojanje koje se ne vidi.
Mi smo svi lavovi, ali lavovi na bajraku. Svi se mičemo kad vjetar puše.

Lavovi na bajracima vide se, ali se ne vidi vjetar koji ih pokreće. Onaj što je nevidljiv (Bog), neka
On vazda postoji!
Naš vjetar i naše postojanje to je Tvoj dar. Bože! Naše postojanje Ti si dao, Bože!

66
Ti si, Bože, slatkoću postojanja pokazao ne- postojanju (ništavilu). Ti si učinio, pa da se ovo
nepostojanje zaljubi samo u sebe. Slast svojih nimeta (blagodati), nemoj nam uskratiti! Meze,
piće i čašu svoju, nemoj nam uskratiti!

Ako Ti nama ove nimete uskratiš, ko bi nam ih onda mogao tražiti i naći? Zar se može boriti
slika sa slikarom?

Nemoj gledati na nas kakvi smo mi. Svoju dobrotu gledaj i Ti nama dobro čini.

Nas nije bilo, niti je bilo naših molbi. Tvoja dobrota čula je našu još neizgovorenu molbu.

Slika pred slikarom i njegovim kistom ne- moćna je i vezana kao dijete u majčinom trbuhu.

Pred Tvojom svemoći, Bože, svak nosi svoj tovar, i nemoćan je kao derdef pod iglom.K Sad crta
lik davola, sad opet lik čovjeka (Adema). Sad na tom liku ocrtava radost, a sad opet tugu.

Nema ruke koja bi zadržala Ruku Sudbine. Nema riječi koja bi spriječila štetu ili korist.

Ti prouči iz Kur'ana i protumači ajet, gdje Allah kaže: "Ti nisi bacio, kad si bacio (Ma remejte iz
remejte).

Ako mi bacimo strijelu, ta strijela nije od nas. Mi smo samo luk, a Onaj ko baca strijelu - to je
Bog.

Ovo nije džebr (prinuda), ovo je značenje Bo- žijeg imena Džebbar (Silni). Kad se spomene ime
Džebbar, treba da čovjek zadršće i suzu pusti.

67
Naš plač, to je dokaz prisilnosti, a naš stid, to je dokaz slobodnog izbora.

Kad čovjek ne bi imao slobodne volje, zašto bi se onda stidio. To žaljenje, stid i kajanje - čemu
sve to?

Čemu opomena učitelja učenicima? Čemu njegovo odvraćanje učenika od njihovog nauma?

Ako bi džebrija (gatalist) prigovorio i rekao: - Učitelj ne zna šta je džebr, (pa zato učenicima
nešto preporučuje a nešto zabranjuje). Mjesec istine njemu je sakriven za oblakom neznanja.

Evo odgovora koji ćeš dati tome džebriji: - Prodi se nevjerovanja, a prihvati za vjeru, (ako imalo
pameti imaš)!

Za vrijeme bolesti obuzmu nas tuga i plač (kajanje). Doba bolesti, to je doba duhovnog budenja.

Kad se čovjek razboli, on onda moli Boga za oprost. U bolesti čovjek zdravo misli.

Tebi se tek tada pokaže sva ružnoća tvoga gri- jeha, i ti doneseš odluku: - Vratit ću se na pravi
put!

Ti onda daješ obavezu i kuneš se: - Odsada, ako ozdravim, za mene nema drugog izbora, osim
pokornosti Bogu. Istinu ti je otkrila ta bolest, Preko te bolesti,

Bog ti je poklonio pamet i razbor. Vratio ti budnost da se dozoveš preko toga. O ti koji istražuješ
istinu, zapamti ovo pravilo: Ko god ima kakav bol, on će osjetiti miris istine.

Ko god je budniji, on je više ispunjen bolom; ko god je znaniji, njegovo lice je blijede.

68
Zašto plačeš kad te snadu nevolje i moliš Boga, da te oslobodi bola? Zašto se ne pomiriš sa
sudbinom? Gdje su ti lanci Božije Svemoći, koji te vežu?

Kako se može radovati onaj ko je vezan la- ncima? Kako se može zatvorenik osjećati slo-
bodnim?

Ako vidiš da su ti noge vezane lancima, da su ti carski panduri sjeli za vrat...

...Onda nemoj ti biti grub i surov prema sla- bima i nemoćnim, jer grub postupak nije u naravi
slabih i nemoćnih.

Ako ti ne vidiš džebra, nemoj reći da ga ima. A ako ga vidiš, pokaži nam znak od njega.

U svakoj stvari koja ti je draga, ti jasno vidiš svoju moć, snagu svoje volje.

Kad ti se dogodi ono što ti nije drago, onda si u tome džebrija (gatalist), kažeš da je to od Boga.

Pejgamberi su u dunjalučkim stvarima dže- brije, a nevjernici su u ahiretskim stvarima džebrije.

Pejgamberi vrše dragovoljno ahiretske poslo- ve, a džahili (neznalice) opet, vrše dragovoljno
dunjalučke poslove.

Jer, kao što svaka ptica svome jatu leti, tako i tijelo ide za dušom, kud ga ona vodi.

Nevjernici spadaju u vrstu zatvorenika, oni su se opredijelili za zatvor. Za njih je ovaj dunjalučki
zatvor kao raj, oni ga vole i vesele se, uživaju u njemu.

Pošto pejgamberi spadaju u vrstu visokih ljudi, oni idu prema visinama, i dušom i srcem.

Ovoj raspravi nema kraja, nego da mi završimo započetu priču.

69
 Vezir ne pruža muridima nikakve nade da će napustiti ćeliju

Vezir iz ćelije poče vikati: - O vi moji muridi, neka vam je ovo poznato od mene! Isa je meni
poslao ovakvu vijest:- "Ostavi sve prijatelje i rodake i udalji se od njih!

Lice svoje okreni zidu i sjedi u samoći i odaberi sam sebi halvet (ćeliju).

Poslije ovog što vam sad rekoh, meni nije do- zvoljeno više govoriti.

Rastanak je došao, rastanak. Ja umirem, o moji prijatelji. Svoj prtljag nosim na četvrto nebo
(gdje je Isa).

Da u kotlu vatre, kao drvo i ugalj, ne izgorim

u mukama i ne propadnem. Ja sada sjedim pokraj Isaa, u visinama če- tvrtog neba!"

Vezir je svakog emira napose odredio svojim nasljednikom

Onda je vezir pozvao sve emire, jednog po je- dnog, i svakom napose govorio.

Svakome je rekao:- U Isaovoj vjeri ti si Božiji povjerenik a moj zamjenik! A oni drugi emiri, to su
tvoje pristaše, neka ti

se pokore i neka te slijede, kako je rekao Isa. Svakog emira koji digne glavu i ne htjedne se
pokoriti, uhvati pa ga ili ubij ili veži u lance.

Ali dok sam ja živ, ne govori o tome. Dok ja ne umrem, nemoj tražiti toga položaja. Dok ja ne
umrem, nemoj ovo objelodanjivati. Nemoj tvrditi, da si ti starješina i tražiti vlast.

70
Evo, ovaj dekret koji ti dajem i ove Mesihove (Isaove) propise, sve jedan po jedan pročitaj
svijetu i objasni im.

I tako je svakome emiru vezir rekao napose: - "Nema drugog moga zamjenika, osim tebe, u ovoj
Božijoj vjeri".

Svakome je rekao: - "Ti si prvi!" Šta je rekao jednom, to je rekao i ostalim.

Svakome je dao po jedan dekret. U svakom dekretu želja je bila suprotna.

Sadržaj svih dekreta bio je suprotan i različit. Kao što su različiti harfovi (slova) od elifa do jeta.

Propisi svakog dekreta, bili su suprotni propi- sima drugog dekreta. Te suprotnosti mi smo već
ranije objasnili.

Vezir se ubija u ćeliji

Nakon toga, vezir je još četrdeset dana ostao u samici, a onda se ubio i tako se oslobodio
svoga tijela.
Kad je svijet saznao za vezirovu smrt, njegov

je grob postao stjecište posjetilaca. Toliko se svijeta iskupilo na njegovu grobu, kose čupajući i
odjeću derući u žalosti za njim, da bi njihov broj samo Bog mogao znati.

Bilo je tu Arapa, Turaka, Grka i Kurda. Sve je briznulo u plač, u bolu zbog rastanka s njim; i
prvaci i podanici, i staro i mlado. Svijet je cio mjesec za njim lio iz očiju krva- ve suze, koje su
ostavile brazde na njihovim licima.

71
 Sljedbenici Isa pejgambera traže od emira da izmedu sebe izaberu nasljednika veziru

Mjesec nakon vezirove smrti pristaše Isaove rekoše svojim emirima:

O vi naši prvaci, koji će od vas naslijediti umrlog šejha?

Da toga, na mjesto vezira, priznamo kao vo- diča, te da svoju ruku i skute damo u njegove ruke
(da nas on vodi).

Pošto je sunce zašlo, ranivši nam srce, nema drugog izlaza, nego da se sada čirakom po-
služimo!

Kad nam je ispred očiju nestalo toga druga, potreban je njegov zamjenik, da nas podsjeća na
njega.

Pošto je prošla sezona ružama i ružičnjak opustio, gdje ćemo sad naći miris ruže? U du- Isiji
(ružinoj vodi).

Pošto se Bog ne pokazuje otvoreno, Njegovi su zastupnici pejgamberi.

Ne, pogrešno sam se izrazio! Jer, ako ti pomi- sliš, da su zastupnik i zastupljeni dvoje, to ni- je
lijepo, to bi bilo ružno!

Dok ti na susret (površnost) paziš, dotle je dvoje, a kad se od površnosti okreneš, vidjet ćeš da
je to jedno.

Ako formalno gledaš u vanjštinu, u tebe su dva oka. Pogledaj sjajem (nurom), koji izlazi iz oka,
pa ćeš pravo vidjeti. Ne može se napraviti razlika izmedu dva svjetla kojim gledaju dva oka, ako
čovjek istinski i pravo gleda.

72
 Mi ne pravimo razlike medu pejgamberima - svi su istiniti

Ako metnemo deset čiraka u jednu sobu, sva- ki je čirak po svome obliku posebna jedinica. Po
svjetlu ne možemo raspoznati od kojeg je čiraka koje svjetlo.

Ako ti uzmeš stotinu jabuka, pa im iscijediš sok, postat će samo jedan sok, i ti ne možeš znati,
koji je sok od koje jabuke.

U značenju (maniji) nema dijeljenja i broja- nja. U značenju nema dijelova i pojedinosti.
Udruživanje drugova sa drugovima, to je lije- po. Ti uhvati temelj značenja, a oblik (forma), to
nije bitno.

Tu grubu formu istopi, sa poteškoćama, da bi pod njom našao riznicu Božijeg Jedinstva
(Vahdet).

Ako ti ne bude dato od Boga da uspiješ isto- piti formu disciplinom, Bog može da sam od sebe
to istopi (da ti daruje).

On se pokaže u njihovim srcima i On skroji dervišu hrku (haljinku).

Mi smo bili raspoloženi i sve jedna materi- ja, nismo imali nogu ni glave, bili smo jedno.

Bili smo jedno, kao što je Sunce jedno, bez ikakvih mrlja, čisto kao voda.

Kad je ono čisto svjetlo dobilo svoj lik, odmah se razasulo u bezbroj zraka, poput sje- ne od
najviših vrhova.

Tanetima iz topa razbijate te vrhove tvrdave, da bi nestalo razlike medu ovim mnoštvom
(šarolikosti).

73
Ovaj govor ja otvorih od sebe, ali se bojim da se ljudske misli ne okliznu.
Ove finese su oštre kao čelični mač, ako ne- maš štita, onda nazad, bježi!

Pred ovu dijamant-sablju nemoj izlaziti bez štita, jer, sablja se ne stidi da posiječe.
Stoga ja svoju sablju mećem u korice, da onaj, koji ne može pravilno da misli ne ode na
stranputicu.

Došli smo, da završimo našu priču, da vidimo ko je taj, što će iskrene ljude voditi.

Ko je taj, ko će ih dalje voditi, ko će biti emir mjesto onog vezira.

Svada medu emirima oko nasljedstva

Jedan od emira izade prvi i stupi pred onaj vjerni narod.

Reče, eto ja sam nasljednik onog vezira. Ja sam i Isatov nasljednik u ovom vremenu.

Evo, ovaj dekret mi je dokaz, da nasljedstvo poslije njega pripada meni.

Drugi emir izade iz busije i poče tvrditi da je on pravi nasljednik.

I on izvuče dekret ispod pazuha i pokaza ga. tako da oni obojica planuše od gnjeva.

A ostali emiri, jedan po jedan, istupiše, te i oni pokazaše svoje dekrete i izvukoše svoje

oštre sablje. U svakog je sad dekret bio britka sablja; i su- kobiše se kao bijesni slonovi.

Stotine i stotine Isaovih pristaša bi pobijeno, tako da od njihovih odsječenih glava posta gomila.

74
Krv poteče kao bujica, lijevo i desno. Prah se diže, poput brda u vis.

Sjeme smutnje koje je vezir bio posijao niklo je i postalo propašću koja se sručila na njihove
glave.

Kad razbijemo orah, onda se ukaže jezgra. Nakon uništenja tijela, oslobodi se čista, vri- jedna
duša.

Ubiti i umrijeti - to su samo udarci po tijelu, to je kao kad u zrelog šipka pukne kora. Ono što je
slatko njegova je jezgra zdrava i lijepa poput jezgre lješnika. A ono što je truhlo i suho, to ne
daje od sebe ništa osim glasa. Ono što ima značenje (vrijednost) to će samo od sebe pokazati.
A ono što je truhlo i prazno, ostat će poniženo i osramoćeno.

Idi i traži značenje, ti koji u lik gledaš. Jer je značenje na liku kao krilo u ptice.

Ti budi sudrug onome koji ima značenje (vrijednost), pa ćeš naći i sreću i bogatstvo, a uz to bit
ćeš junak.

Duša bez vrijednosti (bez značenja) u ovom tijelu, bez sumnje je isto što i drvena sablja u
koricama.

Dok je u koricama, misli se da je prava sablja; a kad je izvučemo, možemo je samo naložiti
(baciti kao drvo u vatru).

Sa drvenom sabljom ne idi u boj. Najprije po- gledaj sa kakvim ćeš oružjem poći u boj, da

se trud (boj) ne bi pretvorio u plač. Ako je to drvena sablja, onda traži drugu sa- blju, a ako je
oštra, onda s njom veselo kreni u boj.

Vrijedna sablja je u srcima evlija. Vidjeti je - to je sreća.

75
Svi istinski učeni i pametni ljudi govorili su i stalno govore: da je pametan i učen čovjek Božija
milost na zemlji.

Ako hoćeš da kupiš šipak, kupi onaj koji se smije (zreo i raspuknut), da bi ti njegov smi- jeh
ukazao na njegovo zrelo zrno.

Blagosloven (mubarek) je onaj smijeh, koji kroz usta pokazuje srce, koji izgleda kao zrno bisera
u kutiji duše.

Nije blagosloven osmjeh lale, kroz čija se usta pokazuje crnoća srca.

Šipak, svojim osmjehom, čini ukras usta. Isto tako i ti, družeći se sa ljudima, postaneš čovjek.
Kad bi ti srce bilo tvrdo kao mramorni kamen - ako dodeš u dodir sa jednim velikanom, ti ćeš
postati dragi kamen.

Ljubav prema čistim ljudima usadi u svoje srce. Ne daj srce nikome, osim onima, čije je srce
čisto i privlačno (koji siju ljubav i milost).

U selo beznada ne idi, ima nade na drugim mjestima. Ne idi u crnu tminu, ima još mjesta, gdje
sunce sija.

Srce te vuče pravim srcima, a tijelo te vuče blatu i nizinama. Pa onda pazi i otvori oči!
Pazi! Podaj hranu srcu od onoga koji ima srce! Idi! Traži sreću od onoga koji je sretan.

Hvalospjev u čast Muhammeda Mustafe, alejhisselam, čije je ime spomenuto u Evandelju

U Indžilu (Jevandelju) bilo je ime Mustafe (Muhammeda), prvaka pejgambera, mora čistine.
Tamo je bio iznesen njegov opis i njegov lik.

76
njegove borbe, post i jelo.
Jedna grupa sljedbenika Isaa Nasranija, radi sevaba, kad bi, učeći Indžil, došli do Mustafi- nog
imena, poljubili bi to časno ime i lice bi položili na taj njegov lijepi opis.

Od židovskih spletki o kojima smo govorili i od straha za svoj život i vjeru ova grupa bila je
poštedena.

Bili su sigurni od zla emira i vezira. Sklonili su se u hlad časnog Ahmedova imena. Njihov broj
bio je znatan. Ahmedov nur bio im je na pomoći, on im je bio drug.

A ona druga grupa pristaša Nasranija poniža- vala je ime Ahmedovo.

Oni su ponižavali hazreti Pejgambera, sijući smutnju jer su bili pod utjecajem onog zloglasnog
židovskog vezira.

Njihov din (vjera) i sud bili su krivi radi krivih vezirovih uputa.

Pa kad samo Ahmedovo ime pruža toliku po- moć, koliku li nam tek zaštitu može pružiti njegovo
svjetlo (nur)!

Kad je ime Ahmed jedna tako jaka zaštita i sigurno sklonište, kolika li je tek onda snaga i zaštita
duha Eminova.

Poslije vezirovog ubojstva spao je s vlasti i onaj krvoločni židovski car, koji pod uticajem ovoga
lukavog vezira nije birao sredstva.

Priča o drugom židovskom caru koji je, takoder, nastojao da uništi Isaove pristaše

Ali, pojavio se drugi židovski car, od loze onog prvog, koji je takoder imao namjeru da likvidira
Isevije.

77