Murtić Rahila

Konačari, antiratni roman i postmodernizam u njemu

-završni rad-

Bihać, decembar, 2016. godine.

1|stranica
 JU „UNIVERZITET U BIHAĆU“ BIHAĆ

PEDAGOŠKI FAKULTET

ODSJEK ZA BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNIST

Konačari, antiratni roman i postmodernizam u njemu

-Završni rad-

Student: Murtić Rahila

Mentor: Dr.sc. Šeherzada Džafić, doc.

2|stranica
 Bihać, decembar, 2016.godine

SADRŽAJ:

Uvod ........................................................................................................................................................ 4
1. Veličković kao pripovjedač ............................................................................................................. 5
2.1 Tema rata ....................................................................................................................................... 6
2.1.1. Sistem udjeljivanja (raspodjele) hrane ................................................................................. 8
3. Veličkovićev postmodernizam ...................................................................................................... 10
4. Postmodernizam u romanu Konačari ............................................................................................ 11
4.1 Miješanje teorije i prakse............................................................................................................. 12
4.1 Humor i ironija ...................................................................................................................... 13
4.3 Intertekstualnost ........................................................................................................................ 14
5. Disperzija likova: .......................................................................................................................... 16
5.1 Maja ............................................................................................................................................. 17
5.2. Direktor Muzeja ......................................................................................................................... 17
5.3 Majina mama ............................................................................................................................... 17
5.1 Gospođa Flintstone ...................................................................................................................... 17
5.1.1 Fizički opis gospođe Flintstone ............................................................................................ 18
5.1.2.Govor gospođe Flintstone..................................................................................................... 18
6. Hronotop romana Konačari i izvjesni Bajro Gec .......................................................................... 20
6.1 Mjesto/prostor radnje .................................................................................................................. 20
6.1.1 Opis dijela grada u kojem se nalazi Muzej ........................................................................... 21
6.1.2. Opis Muzeja ........................................................................................................................ 21
6.1.3 Opis prostora u kojem spavaju konačari............................................................................... 22
6.2.Bajro Gec..................................................................................................................................... 22
Zaključak: .............................................................................................................................................. 24

3|stranica
Uvod

Ovaj završni rad prvenstveno je posvećen pronalaženju postmodernističkih elemenata u

romanu Konačari Nenada Veličkovića, ali s posebnim osvrtom na prostornom obratu ovog
antiratnog književnog djela.

U svjetskoj književnosti se postmodernizam pojavljuje u drugoj polovici dvadesetog

stoljeća, a termin postmoderna uvodi Žan Frajnsoa Liotar. Većina autora smatra da
postmoderna počinje nakon Drugog svjetskog rata, a neki teoretičari za početak postmoderne
književnosti uzimaju vrijeme smrti Virdžinije Vulf i Džejms Džojsa. U južnoslavnenskim
književnostima postmodernizam se javlja nešto kasnije. Bosanskohercegovačku književnost
na prelazu iz 20. u 21. stoljeće karakterizira veliki poetički obrat iz visokog modernizma u
postmodernizam. Enver Kazaz u tekstu Nova pripovjedačka Bosna u Sarajevskim sveskama
br. 14. govori o Veličkoviću kao o jednom od predstavnika nove književne generacije koja
presudno obilježava pripovjedačku, ali i poetsku produkciju postavljajući nov poetički
poredak, estetske i etičke kriterije u književnosti. Veličkovićeva književnost je iznikla na fonu
ratnog haosa i njime temeljno obilježena, i kao i cijela generacija pisaca Nove pripovjedačke
Bosne za osnovno tematsko područje svojih priča uzima stravično ratno isksutvo. U njegovom
djelu je uočljiva i ironija i paradoks i intertekstualnost, miješanje teorije i prakse... Zemaljski
muzej u Sarajevu kao mjesto dešavanja, kao sklonište od tog nesretnog rata ima posebno
značenje za ovaj antiratni roman o čemu će biti više riječi u nastavku rada.

4|stranica
 1. Veličković kao pripovjedač

Nenad Veličković je jedan od onih autora o kojima se za njihovog života malo govori i
malo zna. Do njegovih romana se teško dolazi jer još uvijek nisu „popularni“. Ovaj
bosanskohercegovački autor je rođen je 1962. u Sarajevu, gdje i danas živi i radi. Do sada
objavio tri romana: Konačari, Otac moje kćeri i Sahib- impresije iz depresije, te tri zbirke
kratkih priča: Đavo u Sarajevu, Sexikon-Sexpresionizam i Sarajevski gastronauti. Roman
Konačari preveden je na njemački, slovenački i italijanski jezik.1

Pored navedenih romana, Veličković je također autor sljedećih dijela: Sarajevski gastronauti,
proza, 1999., Sahib: Impresije iz depresije, roman, 2001., Otac moje kćeri, roman, 2002.,
Viva SEXICO, 2006., 100 zmajeva, roman, 2007., Dijagnoza-patriotizam, knjiga ogleda,
2010., Vremenska petlja, roman, 2011., Školokrečina: nacionalizam u srpskim, hrvatskim i
bošnjačkim čitankama, zbirka satiričnih ogleda, 2012., Vitez švedskog stola, zbirka priča,
2013.

Kazaz u svojoj knjizi Nova pripovjedačka Bosna svrstava Veličkovića u novu skupinu
pripovjedača koji prihvatajući postmodernu ideju dijaloga duž dijahronijske linije

1
http://sveske.ba/en/autori/n/nenad-velickovic
2
https://czarne.com.pl/uploads/catalog/author/photo/85/large_veliclovic.jpg

5|stranica
književnosti, te ideju njenog muzealnog koncepta, obnovili i jezičke vrijednosti tradicionalne
bosanske pripovijetke i njene narativne strategije.3

2.1 Tema rata

Živimo u svijetu nukearnih giganata i moralnih patuljaka.

Mi znamo više o ratu nego što znamo o miru,

više o ubijanju nego o življenju.

Omar Bradley4

Pisati o ratovima u Bosni sve se više čini besmisleno. Hiljade ljudi bi moglo ispričati još
jednu subjektivnu priču. Hiljade majki još uvijek nije pronašlo svoju djecu, hiljade žena je
silovano, hljade djece je ubijeno, a krivci... Još se u Bosni većom zatvorskom kaznom
kažnjavaju prestupnici koji jedva krpe kraj s krajem od onih koji čine zločin nad ljudskom
vrstom. Još uvijek se u Bosni vrše podjele na naše i njihove, bosanske, srpske i hrvatske
sinove, a oni umiru i Bosna iza njih ostaje geografski ista kao što je i bila. Zašto ne pokušamo
razumjeti Selimovića i Andrića koji nisu bili ni lijevo ni desno, a bili su istovremeno i lijevo i
desno. Kroz primjere kao što su oni vidimo da su pisci željeli ostati neutralni, biti most koji će
povezivati različite književnosti i kulturne zajednice. (Džafić,2015.)

Mnogi pisci su pisali o ratovima na ovom dijelu planete Zemlje, o Bosni, koji se još može
nazvati bure baruta jer smo osvajani od strane svake vojske koja je prolazila ovim putem.

U priči o balkanskim vjekovnim mržnjama Američki novinar Robert Kaplan daje slična
egzotična objašnjenja balkanskih neprijateljstava koja je navodno imala poseban uticaj na
Predsjednika Clintona. U svojim Balkan Ghosts Kaplan tvrdi da su narodi Balkana tako
duboko potopljeni u svoju krvavu povijest da je njihov svijet jedva razumljiv nekom sa strane
pa kaže: Ovo je bio svijet u vremenskoj kapsuli: maglovita pozornica na kojoj su ljudi divljali,
prosipali krv i doživljavali vizije i ekstaze. Ipak, njihovi su izrazi ostajali nepromjenjeni i

3
http://www.sveske.ba/bs/content/nova-pripovjedacka-bosna
4
http://izreka.com/index.php/izreke/161-izreke-i-citati-o-ratu

6|stranica
daleki, kao prašnjavo kiparstvo. U priči o svom boravku u Bosni i Hercegovini tokom
devedesetih godina, nazvanoj Broken Lives, A Personal View of the Bosnian Conflict,
britanski pukovnik Bob Stewart još jednostavnije kaže: «Istorijski gledano, odnosi između
Srba, Hrvata i Muslimana stoljećima su bili užasni... To mjesto je oduvijek smatrano buretom
baruta.5

Dok strani pisci poput norveških u svojoj literaturi nemaju prisutne velike teme kao pto je
teme rata koja uzdrmava i potresa, kako kaže Senadin Musabegović u svome članku Pisanje o
ratu, individualno poimanje svijeta i koja apsolutno izvrće sve vrijednosti na kojima se
temelji sam život, nije prisutna u njihovoj literaturi, jednostavno zato što iskustvo rata njihove
zemlje odavno zaobilazi, te tako izgleda da sam literarni materijal piscima nedostaje pa pišu o
ratovima u stranim državama.

Veličkovićev pripovjedač govori zbog čega se vodi rat u Bosni:

Rat se vodi između Srba, Hrvata i Muslimana. Davor kaže da se rat vodi zato što Hrvati
imaju Hrvatsku, Srbi imaju Srbiju, a Muslimani nemaju Musimaniju. Svi misle da je pošteno
da je imaju, ali niko se ne slaže gdje bi joj trebale biti granice. Tata kaže da je Davor
magarac i da se rat vodi zato što Srbi i Hrvati hoće da podijele Bosnu i pobiju i rastjeraju
Muslimane: (Veličković, 2010.str. 11.)

Kada se ima u vidu stanje bosanskohercegovačke književnosti u ratu i neposredno iza njega,
može se konstatirati da rat nije isključivo vrijeme kada muze ćute, a topovi govore, kako kaže
Kazaz u svom eseju Krvavi lom društva i politički prevrat romana. Ratna tragedija otvorila je
pitanje reakcije književnosti na njenu strahovitost, njen užas i njenu apokaliptičnu dimenziju.
Tema rata i etički angažman ratnog pisma polučili su nekoliko izvanrednih romaneksnih
ostvarenja u bosanskohercegovačkoj književnosti, kao što je rat označio i pojavu nove, veoma
talentirane generacije bosanskohercegovačkih pjesnika i pripovjedača. Oni su kao i
romansijeri tzv. srednje generacije obilježili stanje bosanskohercegovačkog romana u ovom
periodu. Tu prije svega mislii na Miljenka Jergovića, Nenada Veličkovića, Gorana
Samardžića, Julijanu Matanović. (Kazaz, 2010.)

Iako je u ovom tekstu naglašeno da se pojam ratni roman terba promatrati kao termin
indikator, on kao pomoćno sredstvo književnokritičkog sistematiziranja - a svaka je
sitematizacija, zapravo, samo pomoćno oruđe kritičara - olakšava preglednost u raznolikosti

5
http://www.sveske.ba/en/content/invencija-i-intervencija-retorika-balkanizacije

7|stranica
romaneskne prakse. Roman sa temom rata mogao bi se raslojiti u nekoliko modela. Tako je
Nenad Veličković u Konačarima ostvario neku vrstu žanrovskog hibrida u koji ulaze obrasci
omladinskog romana i porodične hronike sa dominantno humornim pogledom na temu ratnog
užasa. Apsurd vođenja rat je vidljiv u svim dijelovima romana osim možda u izlaganjima
gospođe Fintstone. Čovjek može još razumjeti pljačkanje- to se radi radi vlastite koristi, ali
zašto se pale kuće? Zašto se ruši grad? Zašto se pričinjava materijalna šteta? Zar neko ima
koristi od toga?

Ne! Mislim da neću biti u stanju da jednom prosječnom stranom čitaocu objektivno i
nepristrano objasnim zašto se ovdje vodi rat. Vjerovatno se, kao i svi ratovi, vodi radi
osvajanja teritorija i plačke...Zašto bi neko (U našem slučaju srpska artiljerija) rušio kuće,
palio biblioteke, lomio munare i jablanove oko njih?(Veličković,2010., str.12.)

Kazaz o Veličkovićevom romanu u jednom članku Sarajevskih svesaka naglašava da pojam

ratni roman terba promatrati kao termin indikator, on kao pomoćno sredstvo
književnokritičkog sistematiziranja - a svaka je sitematizacija, zapravo, samo pomoćno oruđe
kritičara - olakšava preglednost u raznolikosti romaneskne prakse.

Kazaz smatra da se ovaj roman može raslojiti u nekoliko modela prije svega govoreći o
hibridnosti o kojoj pripojedač govori u prvim citatima koje smo navodili, a misli se prije
svega na omladinski roman, porodičnu hroniku, dnevnik. On kaže da je humor Veličkoviću
omogućio prijeko potrebnu distancu u odnosu na ratnu tragediju, a njegova naratoraka ispisuje
neobičnu hroniku jednog sarajevskog kvarta u toku surove opsade grada. 6

Za Kazaza je ratno pismo najzanimljiviji fenomen koji se javlja krajem dvadesetog

stoljeća u bosanskohercegovačkoj književnosti koje osim što svjedoči o ratnom užasu, o
agresiji na Bosnu, silovanjima, ratnim zločinima, masovnim ubijanjima...to estetika tog pisma
huta politiku kako bi realizirala višestruko angažiran tekst. 7

2.1.1. Sistem udjeljivanja (raspodjele) hrane

Kad smo se već dotakli rata, užasa i stradanja ne samo nedužnih nego i nedužnog
(materijalnih stvari) kazat ćemo nešto o pogledu pripovjedača na taj segment ratnoga stanja.
Dakle, ljudima su oduzeta njihova zemljišta, protjerani su sa njihovih imanja, ne mogu se

6
http://www.sveske.ba/en/content/krvavi-lom-drustva-i-poeticki-prevrati-romana
7
http://www.sveske.ba/en/content/prizori-uhodanog-uzasa

8|stranica
baviti zemljoradnjom, stočarstvom, u besparici su i primorani su primati milostinju, ako se
ona nudi.

Humanitarna pomoć je izvijesna količina hrane, kako to naziva Maja, kojom civilizirani
svijet želi nahraniti izgladnjele Sarajlije, odnosno dati im tek toliko da ih održi na životu, da
bi mogli poslije rata od tog civiliziranog svijeta dizati kredite i kupovati ono neophodno za
život. Takozvani lanč-paketi koji su umotavani u smeđe kese veličine knjige (dvije ili tri
kutije veličine zbirke pjesama) u kojima se nalazio omlet sa šunkom, malo soka, kakaa u
pprahu, kikiriki-maslac ili sir. U jednoj kesi se nalazilo malo šibica, žvakaćih guma, so, šećer,
vlažna maramica i toaletni papir.

Sve u svemu više abalaže nego hrane. Dok otpakuje, čovjek se umori. Vidiš pred sobom
gomilu kesa, kutija, kesica, papirića. Čini se svega ima. A, ustvari, kesa veličine
knjige.(Veličković, 2010., str.92.)

Pomoć se dijelila po mijesnim zajednicama i vodilo se računa o tome da svaka osoba dobije
određenu količinu neke namjernice, naprimjer 170 grama graha, kako to navodi Maja, ali se
također vodilo računa i o ambalaži pa se sve moralo sjeći ivagati, presipati pa kad se na kraju
razmisli vidljivo je da je broj kalorija potrošen na pakovanje te hrane jednak broju kalorija
koji sadrži ta hrana.

9|stranica
 3. Veličkovićev postmodernizam

Već smo u uvodu spominjali odlike postmodernizma kao što su: intertekstualnost, aluzije
na druge, stvarnosna fantastika, miješanje teorije i prakse, apsurd, nabrajanje...U jednom
intervjuu na pitanje novinara je li protagonist njegovog romana postmoderni lik, Veličković
odgovara: Prvo da vas upozorim: još se nisam natjerao da zapamtim šta postmodernizam
stvarno znači. Razumio sam samo da je to još jedan od novijih termina za stare pojave u
književnosti, kao neka etiketa kritičarskog pomodarstva. Ja nastojim razumjeti knjige iz slika
koje daju, iz ideja koje nose i iz stila kojim su napisane, a ne iz književnih pravaca u koje se
najčešće silom uguravaju. Nisam uvjeren da klasifikacija vodi do boljeg razumijevanja
književnih djela, i žalim kad vidim koliko se štamparske boje troši na žongliranje terminima.8

Ovaj roman nije preobimna naracija. Čitljiv je, jednostavan, ne zamara čitaoca sa previše
ratnih detalja. On je ustvari antiratni roman. Radnja se ne dešava u frontu nego u Muzeju u
kojem je nekolicina pronašla privremeni smještaj. Napisan je u četrnaest poglavlja od kojih
svako poglavlje prije sebe ima mali rezime.

Ovu je knjigu nemoguće iščitavati kao dokument o ratu ili genocidu, dakle pisac se čuva
zamke koju su bosanski pisci namjestili samima sebi (u čemu su ih promatrači žestoko
podržali), on se čuva svake doslovnosti i faktografske točnosti jer, vjerojatno, sam ne vjeruje
da se rat dobija tekstom, a sudbina naroda i zemlje mijenja knjigom. (Erasmus)9

Na pitanje novinara o prethodnom Veličkovićevom „još se nisam natjerao da zapamtim

šta postmodernizam zapravo znači“ , Veličković kaže za postmodernizam da briše razliku
između autora i likova da bi izbrisao autora, međutim da on sebe u svojim djelima nije
izbrisao. Također govori o tome kako se postmodernizam podsmijeva svemu, ne vjeruje u
neke opšte ljudske vrijednosti, ja se sprdam sa mitovima, ali ne s tim vrijednostima.
Solidarnost, na primjer, istaknuta je u poenti romana Vremenska petlja. Pri tome, ja i dalje
ne znam tačno šta je postmodernizam, ne snalazim se u količini tekstova koji ga objašnjavaju
ili koji se na njega pozivaju. Pošto je prst čitaoca ovdje važan, možda bi se ovaj roman
mogao svrstati u prstmodernistički. 10

8
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=329921
9
http://durieux.hr/wordpress/knjige/proza/konacari/
10
http://www.danas.rs/danasrs/kultura/nisam_izbrisao_sebe_iz_vremenske_petlje_.11.html?news_id=241253

10 | s t r a n i c a
 4. Postmodernizam u romanu Konačari

Roman Konačari Nenada Veličkovića, kako primjećuje Aleš Debeljak u eseju Anđeli i
Zmajevi, predstavlja jedan od mnogih odličnih dokaza za kvalitetu one stvaralačke strasti,
uslijed koje se suvremena bosanska književnost ne treba bojati da će se ugušiti u španskoj
čizmi patriotizma, koja tako rado i tako često u ratnim okolnostima steže prve umjetničke
odazive na okrutnu stvarnost. Ovaj hibridni roman, na granici dnevnika je napeta i dobro
ispričana priča koja nastaje u hodu ispod pera zajedljive i ironično istančane maloljetne
junakinje. (Debeljak, 2002.)

Maja je mlada srednjoškolka koja ne prepoznaje prijetvornu preozbiljnost, kako to

naziva Debeljak u prethodno spomenutom tekstu, nego se radije posvećuje sjajnim
opisima likova i opisu njihovog života u gradskom muzeju o kojem će u narednom
poglavlju biti više kazano. Veličković je uspio udahnuti romanu osjećaj svježine upravo
ovako mladim pripovjedačem koji sve posmatra sa nivoa jedne srednjoškolske
intelektualke koja iako sve ne razumije, čvrsto stoji na nogama, posmatra i zapisuje sve
što se događa.

Ovo je jedan od onih romana koji je tragikomičan. U svom tom kaosu kojem je uzrok
ratno stanje, pogibije, rušenja, krvavi lom društva, Veličković ubacuje komiku, gdje
nezanemarljivu ulogu igraju čudesni jezični obrati kao i društvene, kulturne te
dijalektalne posebnosti sarajevskog okružja. (Debeljak 2002)

Nenad Veličković je po Debeljakovom mišljenju stvorio vrhunsko djelo koje

prikazuje, a ne podučava: i baš zbog toga se čitanjem Konačara može ne samo estetski
uživati nego i o Sarajevu pod opsadom saznati više nego iz brojnih aktualnih reportaža i
putopisa. Za njega je ovaj roman konkretna potvrda manje poznate činjenice da pravo
mjesto izbavljujuće bosanske inovativnosti nije samo u poslovicama već i u književnom
stvaralaštvu.11

Postmodernizam u ovom romanu se ogleda u mnogočemu, a prije svaga u intertekstualnosti,

miješanju teorije i prakse, humoru i ironiji o kojima će biti više riječi u nastaku ovoga rada.

11
http://www.sveske.ba/en/content/andeli-i-zmajevi

11 | s t r a n i c a
 4.1 Miješanje teorije i prakse

Što se tiče miješanja teorije i prakse, pripovjedač, tj.jedan od Konačara po imenu Maja.
Maja je kćerka direktora Muzeja, a po njenoj elokventnosti primjećuje se da je obrazovana, da
voli književnost, da se zanima za politiku. Maja često spominje svoga profesora književnosti i
ono što su učili u školi. Ona počinje pisati djelo koje kategoriše kao dnevnik-roman o čemu
svjedoči naredni citat:

Zovem se Maja. Ovo što pišem, biće roman u obliku dnevnika, a možda i nova forma-
dnevnik u obliku romana. Još nisam odlučila. Ovo pišem zato što mi nije ostalo ništa drugo.
Ne idemo u školu, ne gledamo televiziju, ne izlazimo iz podruma. Iz podruma ne izlazimo zato
što je gore rat. (Konačari, str. 8.)

Miješanju teorije i prakse svjedoči i naredni citat:

Za slučaj da bude roman, morala bih početi opisivati i neke događaje. Naš profesor
književnosti više puta je govorio da bez događaja nema fabule, a bez fabule nema priče.
Fabula je niz dokagađa povezanih uzročno-posljedičnim vezama i izloćenih po hronološkom
redosljedu. (Konačari, str. 11.)

Veličković po uzoru na Kalvina na neki način uspostavlja komunikaciju sa čitaoce uvodeći ga

u tekst pa u jednom citatu kaže:

Mislim da nisam u stanju da jednom prosječnom stranom čitaocu objektivno i nepristrano

ratumačim zašto se ovdje vodi rat. Vjerovatno se kao i svi ratovi vodi zbog osvajanja
teritorija i plačke. (Konačari, str. 11.)

Čitalac se sjeća: Julio i davor izveli su predstavu i zamijenili bakin kofer. (Isto, str.74.)

Maja često spominje svoga profesora i uvodi u tekst njegova promišljanja i stavove o
određenjim književnim zanimljivostima. U jednom dijelu ona kaže:

Još nisam odlučila hoće li ovo biti roman ili dnevnik. Za slučaj da bude roman, morala bih
početi i opisivati neke događaje. Naš profesor književnosti više puta je govorio da bez
događaja nema fabule, a bez fabule nema priče. Danas su se desila dva događaja koja mogu
biti početak fabule. (Fabula je niz događaja povezanih uzročno-posljedičnim vezama i
izloženih po hronološkom redu.) (Konačari, 2010., str.14)

12 | s t r a n i c a
...nema potrebe da se smije mome dnevniku-romanu-hronici. (Isto, str.78.)

4.1 Humor i ironija

Veličković je humorom i irinijom skidao maske sa kolekitvinih ideologija i predrasuda.12

Humor se i u ovom djelu pokazuje kao spasonosni lijek i zadnja odbrana pred naletom
tragedije, a začudni, infantilni pogled jedne djevojčice na rat i ratna zbivanja, zapravo, skida
sve maske sa dominantnih ideoloških priča i kolektivnih predrasuda što ih društvenoj sceni
nameću ratni i politički centri moći. Konačari su jedan od prvih romana objavljenih na temu
rata u BiH, a u njemu do punog izraza dolazi Veličkovićev dar za humorne i ironijske obrate,
izvrsno kompoziciono uređenje romana i njegovih narativnih planova. (Kazaz, Krvavi lom
društva i političi prevrati romana.)

Kad spomenusmo ove stilske figure nemoguće je zaobići lik gospođe Flintstone. U mnogim
situacijama se vidi ironija „lakiranih cipela“ kao naprimjer kada se mrs. Flintstone, tj gospođa
Fata, žali Konačarima, tj Majinoj mami kako „u nje Junuz dovlači sa fronta“. Osim plačke
ismijava i neznanje koje je toliko očito kod lika gospođe Fate.

Prvo je gospođa Flintstone došla sa tacnom i obavijena mirisom prave kafe. Došla je da pita
znamo li koji je najbolji ortoped za zube, u nje malom otišla vilica ukrivo. Fala Bogu u nje u
Junuza plećata ruka. A Junuz joj bio u akciji i oteo od četnika plinsku bocu, pa sad ona ima
na čemu da ispeče kahvu. Nadonio i djeci termos-čarapa. (Konačari, str. 148.)

Gospođa Flintston je žena jednog vojnog lica. Veličković je kroz njen lik uspio prikazati širok
spektar zanimanja jedne bosanske žene koju možemo nazvati mahalušom koja je ustvari prava
kontraobavještajna služba svome mužu. Ona je od svoga muža i u mahali „pokupila“ dosta
termina koje koristi da bi se činila što obrazovanijom. Ona ne zna da doktor ne znači samo
doktor medicine nego da osoba može biti i doktor nauka pa je čula da je direktor muzeja
doktor i mogao bi pogledati njeno dijete, a kad sazna da je doktor nauka ona ga zove Hećim
hisorijskih nauka. Nadalje, gospođa Flintstone malo iskrivi nazive pojedinih tuđica koje su joj
zvučale prmamljivo i koje jednostavno mora koristiti o čemu govore sljedeći citati:

12
http://www.sveske.ba/bs/content/krvavi-lom-drustva-i-poeticki-prevrati-romana

13 | s t r a n i c a
Sanja je objasnila da cevitaimin nije lijek nego zamjena za voće. Jest, siromanu je zauhar kad
mu muha u guzicu uleti. Eto u nje Junuz donio kiso insan-kahve. Pomiješa je sa šećerom,
zaspe vrelom vodom i bude ko prava. U nje Junuz je zove ekspreso.(Konačari, 140.)

U razgovoru o lanč-paketima: U nedoumici odakle da počne, gospođa Flintston je uzela

knjigu Beograde, dobro jutro: Biće him i laku noć, akobogda. Potom je uzela sa drugog stuba
Bašeskijin Letopis, vidjela da nije knjiga o godišnjim odmorima i najzad prešla na stvar: Nije
njoj zbog nje. Njima u nje Junuz donese i pileće i goveđe. ( Konačari, str.133.)

Naravno, neko ko ovori kao što govori Mrs Flintstone traži sebi adekvatnog sagovornika:Šta
gospodin doktor misli hoće li biti strane intervencije. Doktor ne vjeruje u takvo što. Ni gđa
Flintstone, Uprofol je lopov... Gđa. Flintston je čula da oni svaki dan idu na Pale i tamo
okrenu po jedno janje sa agresorom. Zbog toga je Uprofol također i četnik!( Konačari 106.)

4.3 Intertekstualnost

Za razliku od modernističke ideje da je književni tekst monoloki govor subjekta,

postmodernisti zagovaraju razgovor, tj njegov dijaloški i intertekstualni karakter. Književno
djelo je otvorene forme i zamišljeno je kao svojevrstan odgovor na druga djela. Postmoderno
djelo ne mora nužno citirati druge tekstove u cjelini ili u njihovim dijelovima, ono
možepredstavljati repliku na druge tekstove, može im samo odavati počast (hommage), biti
kao polemička adaptacija ili kao parodija. (Lešić, 2005.)

Kada govotimo o intertekstualnosti u romanu Konačari, pripovjedač se itekako njome služi.

Krenuvši od latinskih izreka koje redovito koristi Majin otac, poslovica iz svete knjige njene
mame koja se u svemu konsultuje sa njom, svojim Sajibabom, do Majinog brata koji je
intelektualac, redatelj, piše drame, radijski je voditelj, do njegove žene koja također čita i
uživa u tome, do same Maje koja neprestano spominje svoje književne uzore. Samo neka
imena literature i književnika koja se spominju u djelu su:

Meša Selimović, Leksikon narodnih heroja enobea, Beograde dobro jutro, Ljetopis Mula
Mustafe Bašeskije, Mnogo vike ni oko čega, Šekspir, Sanovnik i tumaćenje snova, Ji Đing,
Placet i mnoge druge izreke kao primjerice izreka koju Majin otac izgovara kad se pojavi
gospođa Fata pa kaže Fata viam inveniert, ironično umjersto sudbina kuca na vrata misleći na
gospođu Fatu (lat. Fata- sudbina), Ex ponto, Ive andrića, Čapekove Priče iz lijevoga i desnog
džepa, Slikovnica Bajramske cipelice, Biblija....

14 | s t r a n i c a
„Čitati dobre pisce i radovati se njihovim lošim stranicama znači biti na dobro putu da
postaneš dobar pisac“ ( Isto, Str.50.)

U jednom poglavlju Maja upućuje čitaoca da pročita pripovijetku Mek Kojevo sjeme Džeka
Londona, kazuje kako njen brat sluša Okudžavu, Sanja donosi Putovanje diletanta

„Podsjetila sam ga na scenu iz romana Na Drini ćuprija, kad junak, Alihodža, uha zakucanog
za drvenu kapiju na mostu odbija da prihvati pomoć austrijskog vojnika, jer od svega, kroz
suze od bola i krv iz rane, vidi samo krst na njegovom rukavu“ ( Veličković, 2010.)

15 | s t r a n i c a
 5. Disperzija likova:

Likove koji konače u Muzeju grada Sarajeva možemo opisati kao savremene,
visokoobrazovane, kreativne i snalažljive ljude. Takav opis je karakterističa za postmoderne
likove kao što je primjerice Calvinov Čitatelj ili je možda bolja usporedba s Ekovim
Vilijamom. koji ide dalje i traga, koji čita o svemu i kojeg zanima sve i koji se razumije u
mnogo toga..Jedan od dokaza da u muzeju borave takvi ljudi svakako može biti
intertekstualnost koju pripovjedač koristi u monolozima i dijalozima.

Ako naspram njih posmatramo gospođu Fatu, njenog muža i slične mahalske ljude uočit
ćemo veliku razliku na nivou intelekta.

Slika br.2.

Tu skupinu ljudi koja boravi u Muze nazvanu konačarima, Aleš Debeljak opisuje ovako: Kći
muslimanskog direktora muzeja sa svojim srpskim polubratom, radijskim redateljem i
dežurnim pesimistom, s njegovom trudnom ženom, otjelovljenjem neurotičnosti, s
vegetarijanskom mamom i tajanstvenom bakom te susjedima, nekadašnjim partizanima,

16 | s t r a n i c a
upletena je u onaj mikrokozmos kroz kojega se u estetski nenametljivom i humorističkom, a
ipak opisno preciznom i moralno neumoljivom stilu naziru širi obrisi bosanske katastrofe. 13

5.1 Maja

Na prvim stranicama pripovjedač ovog antiratnog romana nam se predstavlja: Zovem

se Maja. (Konačari,2010. Str. 11.) U nastavku Maja navodi razlog zbog kojeg piše- jer joj nije
odtalo ništa drugo, ne ide se u školu, ne izlazi iz podruma zato što je gore rat

5.2. Direktor Muzeja

Majin otac je intelektualac i domoljub. On je direktor Muzeja grada Sarajeva i nastoji

očuvati historiju. To što je domoljub iskazuje upravo na način da pokušava sačuvati što je
moguće više historijskih podataka i naravno svoju porodicu i prijatelje. Poznavalac je
latinskoga jezika, često se koristi latinskim izrekama poput one Fata viam inveniert14

Moj tata ima pedeset godina i jedan od najširih razdjeljaka u gradu...Istoričar je po

struci i direktor Muzeja. Na leđima nosi široka i malo pogrbljena ramena. Smršao je, pa
odjeća oko njega landara i visi.(Konačari, 2010., str.12.)

5.3 Majina mama

.

Majina mama je još jedna interesantna ili je možda bolje da kažemo ekscentrična
osoba. Razloga za to ima mnogo. Prije svega, ona je vegeterijanka iz reda makrobiotičara,
mada povremeno zgriješi pušeći uz kafu.(Konačari, 2010., str.13)

5.4 Davor

5.5 Sanja

5.6 Brkić, Julio i Greta

5.7 Gospođa Flintstone

13
http://www.sveske.ba/en/content/andeli-i-zmajevi
14
Sudbina kuca na vrata. Direktor muzeja koristi tu izreku kad god se začuje lupanje koraka gospođe Fate.

17 | s t r a n i c a
 Posebno poglavlje je potrebno da bi se okarakterisala jedna ličnost poput gospođe Fate
koju pripovjedač naziva gospođom Flintstone. Pa bi na početku romana čitalac mogao
pomisliti da je riječ o ženi nekog stranog izaslanika koji je došao da smiri stanje u Bosni.
Iako je gospođu Flinstone bilo gotovo nemoguće ne opisati u potpunosti u poglavlju o humoru
i ironiji , ostalo je još nekoliko riječi o ovoj gospođi za poglavlje Disperzija likova.
njojVeličković je humorom i irinijom skidao maske sa kolekitvinih ideologija i predrasuda.15
Kad spomenusmo ove stilske figure nemoguće je zaobići lik gospođe Flintstone. Zapravo, ta
gospođa nije nikakva strana gospođa, kako bi se reklo po njenom imenu i njen muž nije
nikakav strani činovnik nego je pripovjedač tako naziva zbog, mogli bismo je povezati sa
Pokondirenom tikvom i tome kada neko iz opanaka uskoci u lakirane cipele. Ona se doselila
iz šire okolice grada u grad. Ime Flintstone je ustvari aluzija na američku seriju The
Flintstones, tj porodicu Kremenko koja živi u kamenom dobu.

U mnogim situacijama se vidi ironija „lakiranih cipela“ kao naprimjer kada se mrs.
Flintstone, tj gospođa Fata, žali Konačarima, tj Majinoj mami kako „u nje Junuz dovlači sa
fronta“. Osim plačke ismijava i neznanje koje je toliko očito kod lika gospođe Fate.

5.7.1 Fizički opis gospođe Flintstone

Uvijek u plišanoj kućnoj haljini od tigrovog ili leopardovog krzna. Ispod haljine, ili
kako se to na bosanskom jeziku zove Šlafroka, viri adidas-trenerka sa četiri bijele linije
(štrafte). Ispod trenerke najlon-čarape. Najlon čarape su potom uvučene u vunene soknice,
tzv.priglavke, a sve zajedno u kućne papuče sa krznom, koje se kod interkomšijskih letova
uguraju u stare muške cipele. (Veličković, 2010., str. 86.)

5.7.2.Govor gospođe Flintstone

Gospođa Flinstone govori odprilike ovako: dodaj mi živabila vode; e fala ti, bog ti dao,
dabogda mu apoteka menza bila; baš pogodno, mašala; nisam ja ovoga mi nimeta. Nisam
posljednjeg mi izdisaja. (Veličković, 2010., str.86.)

15
http://www.sveske.ba/bs/content/krvavi-lom-drustva-i-poeticki-prevrati-romana

18 | s t r a n i c a
 Njeno neznanje se vidi u njenom govoru i njenom ponašanju. Ona podsjeća na gospođu
Živku Popović, poznatu kao Gospođa ministarka, umišljenu osobu malograđanskog načina
života. Siromaštvo nije razlog za ismijavanje, neškolovanje također, ali bolje je pitati kad
nešto ne razumiješ nego kao gospođa Flintstone, nahvatati se u mahali kojekakvih termina i s
njima baratati kao da ih poznaješ, a ustvari se osoba samo ismijava. Ona je čula da je Majin
otac, direktor muzeja, doktor (historije) pa je došla da kaže da su joj djeca bolesna i da pita
može li doktor pogledati... Također koristi riječi poput UPROFOL-Umprofor, KOMBIO-
kombi, GRANJATA-granata, HINSAN-insan, HEĆIM ISTORIJSKIH NAUKA....

Gospođa Flinstone je naporna osoba. Onaj je neka vrsta nižeg činovnika svoga muža,
izviđač, Radio Mileva. Pošto za Konačare u mahali vlada veliki interes, ona sve sazna iz prve
ruke pošto im dolazi svaki dan ne „češće od sedamdeset puta“, prenosi vijesti svome Junuzu i
mahali. Ona u Muzej donosi letak i traži da se donira štogod zlata, novca ili neke vrijednosne
imovine da bi se „raščistila lijepa brda oko Sarajeva“, ona je na svoje oči vidjela kako žena
skida sa prsta prsten sa “ovolikim“ kamenom.

19 | s t r a n i c a
 6. Hronotop romana Konačari i izvjesni Bajro Gec

Sve što se dešava, dešava se negdje i nekome, na nekom mjestu/prostoru koji je važna
strukturna komponenta romana. Taj prostor događanja uključuje geografsku lokaciju, njen
izgled (pejzaž eksterijer, urbani ili ruralni), ali i unutarnji prostor u kojem se nalaze likovi
(palete, sobe, kuće, interijeri). Taj prostor podrazumjeva i običaje, navike ljudi koji žive na
tom prostoru. Osim toga, taj prostor za sebe veže i vremenski period u kojem se odvija radnja
jer je vrijeme važno za određenje životne supstance svakog prostora. (Lešić, 2005.)
Lešić u svojoj Teoriji književnosti upućuje na Bahtinov termin hronotop koji
objedinjuje vrijeme i prostor radnje. Prema Mihailu Bahtinu hronotop daje
generalnu predstavu o modelu kulture u kojem je djelo i nastalo. Drugim rijecima,
svi apstraktni elementi romana, od filozofskih do socijalnih, oduzrocno- posljedicnih odnosa do
ideja, gravitiraju prema hronotopu i kroz njegaostvaruju konkretizaciju.16
U prethodnom poglavlju je spomenuto da su prostor radnje učestvuje u izgradnji lika. U tom smislu on može
imati metonimijski ili metaforički karakter. (Lešić, 2005.,str.458.)
Radnja romana Konačari je sještena u ratno Sarajevo, godina 1992. u Muzej grada Sarajeva u koji se morala
preseliti porodica direktora Muzeja jer je njihov stan uništen.

6.1 Mjesto/prostor radnje

Muzej, mjesto radnje ili možda bolje da to mjesto nazovemo prostorom u kojem se odvija
radnja u romanu Konačari, privremeno je sklonište pripovjedača ovog romana i njene
porodice. Muzej grada je bio poseban po tome što je bio „čitav grad u malom“, čuvao je ono
čemu je rat prijetio uništenjem (cijelu njegovu istoriju, maketu Baščaršije, predmete koji su
korišteni u običnom životu, zanimljive međusobne odnose različitih konfesija i kultura).

16
https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/02/selection14-7.pdf

20 | s t r a n i c a
6.1.1 Opis dijela grada u kojem se nalazi Muzej

Muzej grada Sarajeva u kojem odsjedaju Konačari je sagrađen u doba Austrije,

1887.godine u pseudomaurskom stilu, prema projektu Karla Paržika. Pozicioniran je na brdu
iznad same čaršije. (Veličković, 2010.)

Muzej grada, za razliku od ova dva glavna, bio je zavučen u zelenilo i uske ulice, drugačiji i
položajem i izgledom, sa postavkama koje se nisu često mijenjale, a među kojima je maketa
starog Sarajeva okupljala i zadržavala najviše posjetilaca. 17

6.1.2. Opis Muzeja

Muzej ima dva unutrašnja dvorišta od kojih je prvo je okruženo kolonadom iza čijih
stubova, u vitrinama leže eksponati iz prahistorijskog perioda. U sredini tog atrija se nalazi vrt
prepun ruža koje okružuju jedan stećak. U drugo dvorište se dolazi prolazeći kroz prostoriju
u kojoj se nalazi maketa grada, a potom hodnikom i stepenicama,. To dvorište je
pravougaonog oblika, a konačari su ga pretvorili u terasu na kojoj su izvodili premijere
Šekspirovih komada...

18

Slika br. 3

17
Isto, str. 255.
18
http://www.politika.rs/old/uploads/rubrike/297714/i/1/MUZEJ.jpg

21 | s t r a n i c a
6.1.3 Opis prostora u kojem spavaju konačari

Muzej možda zvuči kao sofisticirano i glamurozno mjesto po nekim intelektualnim kriterijima
i ono stvarno jeste takav prostor, ali kada se govori o mjestu za život, tu nema ništa
glamurozno jer on nije adekvatan za boravak ljudi u njemu nego je namijenjen eksponatima.

Pripovjedač kazuje kako konačari spavaju na nosilima civilne zaštite u hladnom i vlažnom
podrumu jer su dušeci, koje su imali, morali poslužiti kao zaštita od pucanja prozora u slučaju
iznenadnog granatiranja.

6.2.Bajro Gec

Glavni motiv za pisanje ovog antiratnog romana, kako ističe Veličković u kratkom tekstu
pod nazivom Bajro Gec19, je taj Muzej grada Sarajeva bio drugačiji od Zemaljskog muzeja i
Muzeja revolucije, te je Veličković u njega često zalazio i tu upoznao izvjesnog Bajru Geca
koji je sa svojom porodicom došao da živi u Muzeju.

Veličković u svome tekstu kazuje kako je Gec ustvari bio prvi čitalac rukopisa Konačari i da
je na taj način tražio ne samo dozvolu za korištenje njegovih autobiografskih podataka koje je
prenio u književnost, nego još više, dozvolu osobe za čiju je moralni i intelektualnu
superiornost u međuvremenu stekao ogromno poštovanje.

Bajro Gec se, braneći Muzej, borio ne samo za stvari pohranjene u zgradi, nego i za očuvanje
nečeg što ću nazvati duhovnim etimonom20 Sarajeva jer Sarajevo ne čini samo Baščaršija,
samo Zemaljski muzej, samo vrelo Bosne, ne čini ga samo sinagoga i ne čini ga ništa posabno
i samostalno, nego, kao što kaže Dobriša Cesarić „Taj san o slapu da bi mogao sjeti, i moja
mala kap pomaže ga tkati“- sve te stvari zajedno vrijede puno više nego pojedinačno21

Tata je noćio u Muzeju, držeći se one narodne da direktor zadnji napušta ustanovu koja gori.
Pošto, međutim, Muzej nije zapaljen, a naš stan jeste, u panici i u posljednji čas preselili smo
kod tate i postali konačari.22

19
Konačari, Nenad Veličković, Omnibus, Sarajevo, 2010., str.255.
20
Duhovni etimon je duh koji generira nekim djelom ili poetikom nekoga pisca.
21
Konačari, Nenad Veličković, Omnibus, Sarajevo, 2010., str.257.
22
Isto. str.10.

22 | s t r a n i c a
„svi raseljeno-useljeni su u kontaktu. Uobičajeno je da više porodica iz jedne familije naseli
sve prazne stanove u jednoj zgradi. Tako se periferija preselila u centar, selo u grad. „

23 | s t r a n i c a
Zaključak:

24 | s t r a n i c a
LITERATURA:

Izvori:

Veličković Nenad, Konačari, Omnibus, Sarajevo 2010.

Lešić Zdenko, Teorija književnosti,Sarajevo publishing, Sarajevo 2005.

Kritička literatura:

-Bahtin, M. Jedinstvo hronotopa

Preuzeto s

https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/02/selection14-7.pdf

-Debeljak Aleš, Anđeli i zmajevi, Preuzeto s

http://www.sveske.ba/en/content/andeli-i-zmajevi

Kazaz Enver, Prizori uhodanog užasa, Preuzeto s

http://www.sveske.ba/en/content/prizori-uhodanog-uzasa

-Kazaz Enver, Krvavi lom društva i politički prevrat romana, Preuzeto s

http://www.sveske.ba/bs/content/krvavi-lom-drustva-i-poeticki-prevrati-romana

-Musabegović Senadin, Pisanje o ratu, Preuzeto s

http://sveske.ba/en/content/pisanje-o-ratu
-Goldsworthy Vesna, Invencija i in(ter)vencija: Retorika balkanizacije, Preuzeto s

http://www.sveske.ba/en/content/invencija-i-intervencija-retorika-balkanizacije
-http://sveske.ba/en/autori/n/nenad-velickovic
-http://www.vreme.com/cms/view.php?id=329921
-http://durieux.hr/wordpress/knjige/proza/konacari/

-https://czarne.com.pl/uploads/catalog/author/photo/85/large_veliclovic.jpg

25 | s t r a n i c a
http://www.politika.rs/old/uploads/rubrike/297714/i/1/MUZEJ.jpg

26 | s t r a n i c a