Kaznac Sanko je primljen za građanina Dubrovnika 22.. listopada.

1348.1 Kranko Bogojević i Stojislav Mirojević iz Neretve primljeni su za građane

Dubrovnika 8 ožujka 1350.. zaklevši se svetim Evanđeljem na vjernost. 2
Velikaškom plemstvu legitimitet je davao vladar i teritorij kojim su vladali, dok
su dubrovačka vlastela imala legitimitet po sebi. Iako su bosanski velikaši i
vladari znali da dubrovačka vlastela nije isto što i njihovi vlasteličići, ipak su ih
tako zvali.3 Dubrovčani su u više navrata dodjeljivali počasni plemićki naslov
pripadnicima obitelji Kosača.4
Na dubrovačkom su području imali pravo stjecati nekretnine, a jedan
dio svog blaga čuvali su kao poklad u riznici svete Marije. S druge strane, dodjela
tih naslova bila je i u interesu Dubrovnika 5. Naime, svi velikaši koji su dobili
počast plemstva bili su neposredni susjedi Dubrovnika.6 Plemstvo su dobili kralj
Ostoja, Tvrtko II., Radič Sanković, Sandalj Hranić, Radoslav Pavlović, Stjepan
Vukčić, Ivaniš Vlatković, Sladoje Sanković, Grgur Blagajski i drugi.7 Zbog toga
se dubrovačka vlada služila dodjelom tih naslova kao zalogom u diplomatskim
odnosima sa zaleđem.8 Iz političkih, posebice neprijateljskih razloga prema
Republici, dodijeljeno dubrovačko građanstvo i državljanstvo moglo se uskratiti.9
1
JACQUES LE GOFF, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada,Golden marketing
Zagreb, 1998., st. 406.; Ana PERIĆ: Povijest Huma: Tidksrs Drsgutin Spuller, Samobor:
1937.: STR. 114-115, str. 36..
2
Državni Arhiv u Dubrovniku (dalje: DADU), Acta Conslilii Rogatorum, sv. , f
252.; DADU, Reformationes 15, f. 62;. Usp. JOVANKA MIJUŠKOVIĆ, „Dodjeljivanje
dubrovačkog građanstva u srednjem vijeku“, u: Godišnjak društva istoričara, 18., Beograd,
1961., str. 89-130; ZDENKA JANEKOVIĆ-ROEMER, Okvir slobode. Dubrovačka vlastela
između srednjovjekovlja i humanizma, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku,
Zagreb i Dubrovnik, 1999., str. 235.;
3
MARIJAN SIVRIĆ, "Dodjela dubrovačkog građanstva osobama iz Huma i Bosne do
1410. godine", u: Hercegovina, 18 (10), Mostar, 2004., str. 12-28.; ZDENKA JANEKOVIĆ-
ROEMER, „Dubrovačka vlastela između srednjovjekovlja i humanizma“ Okvir slobode.
Dubrovačka vlastela između srednjovjekovlja i humanizma, Zavod za povijesne znanosti
HAZU u Dubrovniku, Zagreb - Dubrovnik, 1999., str. 237., str. 124.
4
LJUBIŠA STOJANOVIĆ, Stare srpske povelje i pisma, knj. I/1, Srpska Kraljevska
Akakdemija, 1929., Beograd - Sremski Karlovci, str. 265-266, 298-300, 305-309.; Usp.
MIRAN MARTIĆ, !Franejvci u BiH“, Zbornik Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini,
Svjetlost,Sarajevo 1993, st str. 41, 76, 89, 90.
5
ZDENKA JANEKOVIĆ-RÖMER, Okvir slobode. Zagreb - Dubrovnik, 1999., str. 239.
6
DINIĆ-KNEŽEVIĆ DESANKA, "Promet žitarica između Dubrovnika i zaleđa u
srednjem veku", Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj. XII/1, Novi Sad,
1969., str. 84.
7
ZDENKA JANEKOVIĆ-ROEMER, Okvir slobode. Dubrovačka vlastela između
srednjovjekovlja i humanizma, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb _
Dubrovnik, 1999 str. 239, bilješka 827.
8
USP. PEJO ĆOŠKOVIĆ: TERITORIJALNA RASPROSTRANJENOST
SAMOSTANA: U SVJETLO RIJEČI: STUDENI 2007. STR. 64-65..
9
Ostojić Mirjana, Franjevci u hrvatskim krajevima, Split:Marjan tisak, 13-45, 47..
 Napravite popis navedene literature!

Dva su pasusa.

Objavljeni izvori su:

Lj. Stojanović!

Šišić Ferdo, Povijest Hrvata, Zagreb: školska knjiga, III. izdanje, 1998., str. 23, 45.
.