IEC 60079-10 Ed - 4 - 0

Neslužbeni prijevod norme
IEC 60079-10 Ed.4.0:

Električni uređaji za eksplozivne atmosfere -- 10. dio: Razredba ugroženih prostora
IEC 60079-10 Ed.4.0:

Electrical Apparatus for explosive gas atmosphere – Part 10: Classification of
hazardous areas
Za službenu uporabu koristiti izvornu normu
1/64
SADRŽAJ:
Predgovor izdavača
Uvod
1. Općenito
2. Nazivi i definicije
3. Sigurnost i klasifikacija prostora
4. Postupak klasifikacije prostora
5. Ventilacija
6. Dokumentacija
Prilog A (za obavijest) Primjeri izvora ispuštanja
Prilog B (za obavijest) Ventilacija
Prilog C (za obavijest) Primjeri klasifikacije

ugroženog prostora
Slika C.1 – Preporučeni simboli za zone ugroženog

prostora
Slika C.2 – Shematski pristup klasifikaciji ugroženog

prostora
2/64
ELEKTRIČNI UREĐAJI ZA EKSPLOZIVNU PLINSKU ATMOSFERU
10. dio: Klasifikacija ugroženog prostora
UVOD
Tamo gdje se zapaljivi plinovi ili pare mogu pojaviti u opasnim količinama i
koncentracijama,treba primijeniti mjere zaštite radi smanjenja opasnosti od
eksplozija. Ovaj dio IEC 60079 utvrđuje bitne kriterije za procjenu ugroženosti od
paljenja i daje upute za konstrukciju i kontrolne parametre koji se mogu upotrijebiti za
smanjenje te opasnosti.
Ova norma može se upotrijebiti kao osnova za pravilni izbor i ugradnju uređaja za
uporabu u ugroženome prostoru.
3/64
1. OPĆENITO
1.1 Područje primjene
Ovaj se dio norme IEC 60079 bavi klasifikacijom ugroženih prostora, tamo gdje
postoji opasnost od zapaljivih plinova i para, s ciljem prikladnog odabira i ugradbe
uređaja za uporabu u takvim ugroženim prostorima.
Predviđena je za primjenu tamo gdje može postojati opasnost od paljenja zbog

prisustva zapaljivih plinova ili para pomiješanih sa zrakom pod normalnim
atmosferskim uvjetima ( vidi napomenu 2.) , s tim da ne vrijedi za:
a) metanske rudnike
b) preradbu i proizvodnju eksploziva
c) prostore ugrožene zapaljivom prašinom i vlakancima
d) katastrofalne kvarove koji izlaze izvan okvira ovog dokumenta (vidi Napomenu
3)
e) prostorije za medicinske svrhe
f) prostore u kojima prisustvo zapaljivih maglica može dovesti do nepredvidivog
stupnja ugroženosti, koji iziskuju posebno razmatranje ( vidi napomenu 5.)
g) domaćinstva.
Ova norma ne uzima u obzir učinke posljedičnih kvarova.
Dane su definicije i objašnjenja pojmova u sprezi s osnovnim načelima i postupcima

klasifikacije prostora.
NAPOMENE:
1. Za potrebe ovog dokumenta, pod prostorom se razumijeva trodimenzionalni prostor.

2. Atmosferski uvjeti uključuju promjene iznad i ispod referentne razine od 101,3 kPa (1 013 mbar)
i 20 oC (293 K), pod uvjetom da te promjene imaju zanemarivi učinak na eksplozijska svojstva
zapaljivih tvari.
3. Pod katastrofalnim kvarom, u smislu ovog dokumenta razumijeva se npr. puknuće procesne
posude ili cjevovoda, što nije moguće predvidjeti.
4. U svakom procesnom postrojenju, neovisno o njegovoj veličini, mogu postojati brojni uzročnici
paljenja koji nisu u svezi s električnim uređajima. Prikladne mjere bit će potrebne u tom smislu.
Ovaj dokument može poslužiti za ocjenu drugih uzročnika paljenja.
5. Maglice mogu nastati iz zapaljivih para ili mogu biti prisutne istodobno sa zapaljivim parama.To
može utjecati na rasprostiranje zapaljivih tvari i na opseg ugroženog prostora. Stroga primjena
pravila klasifikacije prostora za plinove i može biti neprikladna, budući da svojstva zapaljivih
maglica nisu uvijek predvidiva. Premda može biti teško zaključiti o vrsti i opsegu zona, kriteriji koji
vrijede za plinove i pare u najvećem broju slučajeva daju siguran rezultat. Unatoč tome,
opasnost od zapaljivih maglica treba uvijek biti posebno razmotrena.
1.2 Upućivanje na druge norme
4/64
Dolje navedeni dokumenti neophodni su za primjenu ovoga dokumenta. Za datirana
upućivanja vrijedi samo navedeno izdanje. Kod nedatiranih upućivanja primjenjuje se
najnovije izdanje navedenog dokumenta, uključujući svaku njegovu dopunu.
IEC 60050(426):1990, Međunarodni elektrotehnički rječnik(IEV) - 426. poglavlje:

Električni uređaji za eksplozivne atmosfere
IEC 60079-4:1975, Električni uređaji za eksplozivne plinske atmosfere - 4. dio:

Metoda ispitivanja temperature paljenja
IEC 60079-4A:1970, Prva dopuna IEC 60079-4(1996), Električni uređaji za

eksplozivne plinske atmosfere - 4. dio: Metoda ispitivanja temperature paljenja
IEC 60079-20:1996, Električni uređaji za eksplozivne plinske atmosfere – 20. dio:

Podaci zapaljivih plinova i para, s obzirom na uporabu električnih uređaja
2. NAZIVI I DEFINICIJE
Za ovaj dio IEC 60079 primjenjuju se sljedeći nazivi i definicije:

NAPOMENA – Ako se definicija pojavljuje u ovome članku i u IEC 60050(426), primjenjuje se
definicija navedena u ovome članku.
2.1 Eksplozivna atmosfera
Smjesa zapaljive tvari u obliku plina, pare, maglice ili prašine sa zrakom u
atmosferskim uvjetima u kojoj se nakon paljenja izgaranje širi cijelom nepotrošenom
smjesom
[IEV 426-02-02 preinačen]
2.2 Eksplozivna plinska atmosfera
Smjesa zapaljive tvari u obliku plina ili pare sa zrakom u atmosferskim uvjetima u
kojoj se, nakon paljenja izgaranje širi cijelom nepotrošenom smjesom.
NAPOMENA: Premda smjesa s koncentracijom zapaljive tvari iznad gornje granice eksplozivnosti
(GGE) nije eksplozivna atmosfera, ona to može lako postati, te je za potrebe
klasifikacije ugroženoga prostora u stanovitim slučajevima preporučljivo smatrati je
eksplozivnom plinskom atmosferom.
2.3 Ugroženi prostor
5/64
Prostor u kojem postoji eksplozivna plinska atmosfera ili se njezina prisutnost može
očekivati, u količini koja iziskuje posebne mjere glede konstrukcije, ugradbe i
uporabe uređaja.
2.4 Neugroženi prostor
Prostor u kojem se ne očekuje prisustvo eksplozivne plinske atmosfere u količini koja

iziskuje posebne mjere glede konstrukcije, ugradbe i uporabe uređaja.
2.5 Zone
Ugroženi prostor razvrstava se u zone, na temelju učestalosti pojave i duljine trajanja

eksplozivne plinske atmosfere kako slijedi:
2.5.1 Zona 0
Mjesto u kojemu je eksplozivna atmosfera koju čini smjesa zapaljivih tvari u obliku
plina, pare ili maglice sa zrakom prisutna trajno, u duljim vremenskim razdobljima ili
učestalo
2.5.2 Zona 1
Mjesto u kojemu je pojava eksplozivne atmosfere koju čini smjesa zapaljivih tvari u
obliku plina, pare ili maglice sa zrakom vjerojatna povremeno u normalnome radu
2.5.3 Zona 2
Mjesto u kojemu pojava eksplozivne atmosfere koju čini smjesa zapaljivih tvari u
obliku plina, pare ili maglice sa zrakom nije vjerojatna u normalnome radu, a ako se i
pojavi trajat će samo kratko

NAPOMENA 1: U ovoj definiciji “trajanje” znači ukupno vrijeme postojanja zapaljive atmosfere. Obično
se ono sastoji od zbroja trajanja ispuštanja i vremena potrebnog za raspršenje
zapaljive atmosfere nakon što je ispuštanje zaustavljeno. ( Pojam “vrijeme
zadržavanja” upotrijebljen u Prilogu B izričito se odnosi na samo jedan dio ukupnoga
vremena u kojem će zapaljiva atmosfera postojati. )
NAPOMENA 2: Naznake za učestalost i trajanje pojave mogu se naći u propisima određenih industrija
I primjena.
6/64
2.6 Izvor ispuštanja
Točka ili mjesto iz kojeg može doći do ispuštanja zapaljivog plina, pare ili
tekućine u okolni prostor, što može dovesti do stvaranja eksplozivne plinske
atmosfere.
2.7 Stupanj ispuštanja
Tri su osnovna stupnja ispuštanja, navedena redoslijedom snižavanja

vjerojatnosti prisutnosti eksplozivne atmosfere:
a) trajni izvor
b) primarni izvor
c) sekundarni izvor
Izvor ispuštanja može dovesti do bilo kojeg od navedenih stupnjeva ispuštanja ili do
njihove kombinacije.
2.7.1 Trajni izvor ispuštanja
Ispuštanje koje je trajno ili se njegova pojava očekuje učestalo ili u dužim
vremenskim razdobljima
2.7.2 Primarni izvor ispuštanja
Ispuštanje koje se može očekivati povremeno ili katkad tijekom normalnog rada.
2.7.3 Sekundarni izvor ispuštanja
Ispuštanje koje se ne očekuje u normalnome radu, a ako se pojavi, očekuje se rijetko

i u kratkim vremenskim razdobljima.
2.8 Jačina ispuštanja
Količina zapaljivog plina ili pare oslobođenog u jedinici vremena iz izvora

ispuštanja.
2.9 Normalni rad
Stanje pri kojemu oprema radi u granicama projektiranih parametara
7/64
NAPOMENA 1 – Manja ispuštanja zapaljive tvari mogu biti sastavnim dijelom normalnoga rada. Tako
se npr. manjim ispuštanjem smatra propuštanje na brtvljenju koje ovisi o
podmazivanju tekućinom koja se crpi.
NAPOMENA 2 – Kvarovi (kao npr. puknuća brtvi na crpkama i prirubnicama ili istjecanja prouzročena
nezgodama) koji iziskuju hitan popravak ili zaustavljanje ne smatraju se ni sastavnim
dijelom normalnoga rada, niti katastrofalnim kvarovima.
NAPOMENA 3 – Normalni rad uključuje uvjete pokretanja i zaustavljanja.
2.10 Ventilacija
Gibanje zraka i njegovo nadomještanje svježim zrakom zbog djelovanja vjetra,

temperaturnih gradijenata ili na umjetni način (npr. ventilatori ili ekstraktori).
2.11 Granice eksplozivnosti
NAPOMENA – Nazivi “granica eksplozivnosti” i “granica zapaljivosti” su istovjetni. IEC 60079-20 i IEC
61779-1 rabe naziv “granica zapaljivosti”, dok sve druge norme rabe šire prihvaćeni
naziv “granica eksplozivnosti”.
2.11.1 Donja granica eksplozivnosti (DGE)
Koncentracija zapaljivoga plina ili pare u zraku ispod koje plinska atmosfera nije
eksplozivna
2.11.2 Gornja granica eksplozivnosti (GGE)
Koncentracija zapaljivoga plina ili pare u zraku iznad koje plinska atmosfera nije
eksplozivna
2.12 Relativna gustoća plina ili pare
Gustoća plina ili pare u odnosu na gustoću zraka pri istom tlaku i temperaturi (za
zrak relativna gustoća jednaka je 1.0).
2.13 Zapaljiva tvar
Tvar koja je zapaljiva sama po sebi ili može proizvesti zapaljivi plin, paru ili maglicu
2.14 Zapaljiva tekućina
8/64
Tekućina sa svojstvom stvaranja zapaljivih para u predvidivim pogonskim uvjetima.
2.15 Zapaljivi plin ili para
Plin ili para koji, pomiješani sa zrakom u određenom omjeru stvaraju eksplozivnu
plinsku atmosferu.
2.16 Zapaljiva maglica
Kapljice zapaljive tekućine raspršene u zraku tako da se stvara eksplozivna plinska

atmosfera.
2.17 Plamište
Najniža temperatura tekućine pri kojoj u određenim, normiranim uvjetima tekućina

isparava u količini dostatnoj za stvaranje zapaljive smjese para sa zrakom.
[IEV 426-02-14 ]
2.18 Vrelište
Temperatura vrenja tekućine pri tlaku okoliša od 101,3kPa (1013mbar)
NAPOMENA – Početna točka vrenja koju treba upotrebljavati za tekuće smjese, služi za naznaku
najniže vrijednosti točke vrenja za skupinu prisutnih tekućina, kako je određeno u
standardnoj laboratorijskoj destilaciji bez frakcionizacije.
2.19 Tlak para
Tlak koji se javlja kad je kruto tijelo ili tekućina u ravnoteži s vlastitom parom. On je
funkcija tvari i temperature.
2.20 Temperatura paljenja eksplozivne plinske atmosfere
Najniža temperatura ugrijane površine, pri kojoj u naznačenim uvjetima dolazi do

paljenja zapaljive tvari u obliku smjese plina ili pare sa zrakom
NAPOMENA – IEC 60079-4 i IEC 60079-4A utvrđuju metodu određivanja ove temperature.
2.21 Rasprostiranje zone
9/64
Udaljenost u bilo kojem smjeru od izvora ispuštanja do točke u kojoj je smjesa plina
sa zrakom razrijeđena na vrijednost ispod donje granice eksplozivnosti
2.22 Ukapljeni zapaljivi plin
Zapaljivo gradivo koje je uskladišteno ili se s njime rukuje kao s tekućinom i koje je
pri temperaturi okoliša i atmosferskom tlaku zapaljivi plin.
3. SIGURNOST I KLASIFIKACIJA PROSTORA
3.1 Načela sigurnosti
Instalacije u kojima se zapaljive tvari obrađuju i skladište trebaju biti projektirane,

upotrebljavane i održavane tako da svako ispuštanje zapaljive tvari i, kao posljedica
toga, rasprostiranje ugroženog prostora svede na najmanju moguću mjeru, i u
normalnom radu i s obzirom na učestalost, trajanje i količinu.
Važno je ocijeniti one dijelove procesne opreme i sustava koji mogu ispuštati
zapaljivo gradivo i razmotriti preinake konstrukcije s ciljem smanjivanja vjerojatnosti i
učestalosti takvih ispuštanja, kao i količine i jačine ispuštanja gradiva.
Ova temeljna pitanja treba uzeti u obzir već na početku projektiranja svakoga
procesnog postrojenja i treba im pokloniti najveću pozornost pri razmatranju
klasifikacije prostora.
Na rasprostiranje zona mogu utjecati mjere općeg održavanja, s iznimkom

održavanja u normalnom radu, ali treba očekivati da one budu uključene u sustav
dopuštenja za rad.
U situaciji kad može doći do pojave eksplozivne atmosfere, treba poduzeti ove
korake:
a) ukloniti mogućnost da se eksplozivna atmosfera pojavi u okolini uzročnika

paljenja, ili
b) ukloniti uzročnik paljenja.
Tamo gdje to nije moguće, treba odabrati i razraditi zaštitne mjere, procesnu opremu,
sustave i postupke tako, da mogućnost koincidencije a) i b) bude svedena na
prihvatljivo nisku razinu. Takve mjere mogu se upotrebljavati pojedinačno, ako se
utvrdi da su visoko pouzdane, ili u kombinaciji, kako bi se postigla istovrijedna
razina sigurnosti.
3.2 Svrha klasifikacije prostora
10/64
Klasifikacija je prostora postupak analize i razvrstavanja okoline u kojoj može doći
do pojave eksplozivne plinske atmosfere sa svrhom lakšeg izbora prikladnih
uređaja za sigurnu uporabu u takvoj okolini, vodeći pritom računa o skupini plinova i
temperaturnom razredu.
U većini praktičnih situacija gdje se upotrebljavaju zapaljive tvari teško je jamčiti

da nikad neće doći do pojave eksplozivne plinske atmosfere. Također, nije
uvijek moguće jamčiti da uređaj nikad neće postati uzročnikom paljenja. Stoga
se u situacijama gdje postoji velika vjerojatnost pojave eksplozivne plinske
atmosfere težište stavlja na uporabu uređaja s malom vjerojatnošću da postanu
uzročnikom paljenja. Nasuprot tome, tamo gdje je vjerojatnost pojave eksplozivne
atmosfere smanjena, mogu se upotrebljavati uređaji izrađeni prema blažim
zahtjevima.
Rijetko kad je moguće jednostavnim razmatranjem postrojenja ili projekta

postrojenja, razvrstati njegove dijelove prema definicijama triju zona (zona 0, 1 i 2).
Stoga je potreban iscrpniji pristup, a to iziskuje analizu temeljnih mogućnosti pojave
eksplozivne plinske atmosfere.
Prvi je korak procjena njezine vjerojatnost, u skladu s definicijom zone 0, zone

1 i zone 2. Kad se jednom utvrde očekivana učestalost i trajanje ispuštanja (a time
i stupanj ispuštanja), količina ispuštanja, koncentracija, brzina, ventilacija i drugi
čimbenici koji utječu na vrstu i/ili rasprostiranje zona, to je čvrsta osnova za
utvrđivanje mogućnosti pojave eksplozivne plinske atmosfere u okolnom prostoru.
Takav pristup stoga iziskuje podrobno razmatranje svakog dijela procesne opreme
koji sadrži zapaljivu tvar i time može biti izvorom ispuštanja.
Posebno prostori zone 0 i zone 1 trebaju konstrukcijom i podesnim načinom rada biti
po broju i opsegu smanjeni na najmanju moguću mjeru. Drugim riječima,
postrojenja i instalacije trebaju pripadati pretežno zoni 2 ili neugroženom prostoru.
Tamo gdje je ispuštanje zapaljive tvari neizbježno, dijelove procesne opreme
treba svesti na one koji čine sekundarni izvor ili, ako ni to nije moguće (tj. tamo gdje
su primarni ili trajni izvori neizbježni), ispuštanje treba biti ograničeno u količini i
jačini.
U provedbi klasifikacije prostora ovim načelima treba pokloniti najveću pažnju.

Tamo gdje je to potrebno konstrukcijom, pogonom i smještajem procesne opreme
treba osigurati da se, čak i u nenormalnim uvjetima rada, količina zapaljive tvari
ispuštene u atmosferu svede na najmanju moguću mjeru kako bi se smanjio opseg
ugroženog prostora.
Kad je postrojenje jednom klasificirano i izrađena potrebna dokumentacija, važno

je da ne dođe do kakve promjene na opremi ili radnim postupcima bez dogovora
s odgovornima za klasifikaciju prostora. Neovlašteni zahvati mogu klasifikaciju
prostora učiniti nevaljanom.
Treba osigurati da sva oprema koja utječe na klasifikaciju prostora, koja je bila
podvrgnuta zahvatima održavanja, bude tijekom i poslije sklapanja pažljivo provjerena
11/64
kako bi se održala cjelovitosti izvorne konstrukcije, ukoliko to utječe na sigurnost, prije
ponovne upotrebe.
4. POSTUPAK KLASIFIKACIJE PROSTORA
4.1 Općenito
Klasifikaciju prostora treba provesti osoblje koje poznaje svojstva zapaljivih tvari,
proces i opremu, po potrebi u suradnji s inženjerima sigurnosti, elektrotehnike i
drugim inženjerskim osobljem.
Članci koji slijede sadrže upute za klasificiranje prostora u kojima može doći do
pojave eksplozivne plinske atmosfere i za rasprostiranja zone 0, 1 i 2. Primjer
sustavnog pristupa klasificiranju prostora prikazan je na Slici C.1.
Klasifikaciju prostora treba provoditi kad su idejni dijagrami tijeka procesa i

instrumentacije i idejni nacrti rasporeda uređaja dostupni i potvrđeni prije pokretanja
postrojenja. Ocjenu prikladnosti treba provoditi tijekom životnoga vijeka postrojenja.
4.2 Izvori ispuštanja
Polazna osnova za određivanje vrsta zona ugroženosti jesu prepoznavanje izvora

ispuštanja i određivanje stupnja ispuštanja.
Budući da eksplozivna atmosfera može postojati samo ako je uz zapaljivi plin ili paru
prisutan i zrak, treba istražiti mogu li te tvari postojati u promatranom prostoru.
Općenito, takvi plinovi i pare (kao i zapaljive tekućine i krutine koje mogu prijeći u
takvo stanje) nalaze se unutar procesne opreme koja može, ali ne mora biti potpuno
zatvorena. Treba utvrditi mjesta gdje zapaljiva atmosfera može postojati unutar
procesa, ili gdje ispuštanje zapaljivih materijala može stvoriti zapaljivu tvar izvan
procesa.
Svaki dio procesne opreme (npr spremnik, crpka, cjevovod, posuda itd.) treba
promatrati kao mogući izvor ispuštanja zapaljive tvari. Ako promatrani dio ne može
sadržavati zapaljivu tvar, jasno je da ne može uzrokovati ni postojanje ugroženog
prostora u svojoj okolini. Isto vrijedi i za dijelove koji sadrže zapaljivu tvar, ali ga ne
mogu ispuštati u atmosferu (npr. potpuno zavareni cjevovod ne promatra se kao
izvor ispuštanja).
Ustanovi li se da promatrani dio može ispuštati zapaljivu tvar u atmosferu, prije

svega treba odrediti stupanj ispuštanja u skladu s definicijama, utvrđivanjem
vjerojatne učestalosti i trajanja ispuštanja. Treba uočiti da se otvaranje dijelova
zatvorenog procesnog sustava (npr. tijekom zamjene filtera ili tijekom punjenja u
partijama) također treba promatrati kao izvor ispuštanja u sklopu klasificiranja
prostora. Uz pomoć takvog postupka svako ispuštanje bit će svrstano u "Trajne",
"Primarne" ili "Sekundarne" izvore.
12/64
Uz jednom ustanovljene stupnjeve ispuštanja, treba odrediti jačinu ispuštanja i
druge čimbenike od utjecaja na vrstu i rasprostiranje zone.
Ako je ukupno za ispuštanje raspoloživa količina zapaljivoga gradiva mala, n.pr. u

laboratorijskim primjenama, i premda potencijalna opasnost možda postoji, uporaba
ovoga postupka klasifikacije prostora nije nužno prikladna. U takvim slučajevima
treba voditi računa o stvarnim rizicima.
Klasifikacija prostora kod procesne opreme u kojoj zapaljivo gradivo izgara, n.pr.
grijači s plamenicima, peći, parni kotlovi, plinske turbine itd., treba uzeti u obzir uvjete
ciklusa ispiranja, pokretanja i zaustavljanja.
4.3 Vrste zona
Vjerojatnost prisutnosti eksplozivne plinske atmosfere, a time i vrsta zone, uglavnom

ovisi o stupnju ispuštanja i o ventilaciji.
NAPOMENA 1 – Trajni izvor ispuštanja u pravilu dovodi do zone 0, primarni izvor do zone 1, a
sekundarni do zone 2 (vidi Prilog B).
NAPOMENA 2 – Tamo gdje se zone, stvorene od susjednih izvora ispuštanja, preklapaju i razlikuju se
po vrsti, u području preklapanja primjenjuje se klasifikacija višega rizika.Tamo gdje
se preklapaju jednako klasificirane zone, uobičajeno se primjenjuje ta zajednička
klasifikacija.
Međutim, treba biti oprezan kad se preklapaju zone sa zapaljivim gradivima koja se
razlikuju po skupini plinova i/ili temperaturnome razredu. Tako, primjerice, ako zona
1 IIA T3 prekriva zonu 2 IIC T1, klasificirati preklopište kao zonu 1 IIC T3 može biti
prestrogo, a klasificirati ga kao zonu 1 IIA T3 ili kao zonu 1 IIC T1 ne bi bilo
prihvatljivo. U tom slučaju, klasifikaciju prostora treba zapisati kao zonu 1 IIA T3 i
zonu 2 IIC T1.
4.4 Rasprostiranje zona
Rasprostiranje zona ovisi o procijenjenoj ili izračunatoj udaljenosti do koje

eksplozivna atmosfera postoji prije no što se rasprši u zraku na koncentraciju ispod
svoje donje granice eksplozivnosti. Kod prosuđivanja područja širenja plina ili pare,
prije no što biva razrijeđen ispod svoje donje granice eksplozivnosti, treba zatražiti
stručni savjet.
Uvijek treba uzeti u obzir mogućnost da će plin koji je teži od zraka ići na mjesta
ispod razine tla (primjerice, u jame i udubine), a da će se plin koji je lakši od zraka
zadržavati visoko (primjerice, u potkrovlju).
13/64
Tamo gdje je izvor ispuštanja smješten izvan nekoga prostora ili u njemu
susjednome području, prodiranje znatnije količine zapaljivoga plina ili pare u taj
prostor može se spriječiti s pomoću prikladnih sredstava kao što su:
a) fizičke zapreke;
b) održavanje dostatnoga nadtlaka u odnosu na susjedni ugroženi prostor, i time
sprječavanja ulaženja eksplozivne plinske atmosfere;
c) ispiranje prostora dostatnom količinom svježega zraka, i time osiguravanja da
zrak izlazi kroz sve otvore kroz koje može ulaziti zapaljivi plin ili para.
Na rasprostiranje zona u najvećoj mjeri utječu slijedeći kemijski i fizikalni

parametri, od kojih su neki svojstveni samo zapaljivim tvarima, drugi ovise o
procesu. Zbog jednostavnosti, učinak svakog dolje navedenog parametra
pretpostavlja da ostali parametri ostaju nepromijenjeni.
4.4.1 Jačina ispuštanja plinova i para
Što je veća jačina ispuštanja, to je veći i opseg zone. Sama jačina ispuštanja ovisi o
drugim parametrima:
a) Geometrija izvora ispuštanja

Odnosi se na fizička svojstva izvora ispuštanja, npr. otvorena površina,
prirubnica koja propušta, itd. (vidi Prilog A).
b) Brzina ispuštanja
Za dani izvor ispuštanja, jačina ispuštanja raste s brzinom ispuštanja. U
slučaju proizvoda sadržanog unutar procesne opreme brzina ispuštanja
razmjerna je procesnom tlaku i geometriji izvora ispuštanja. Veličina oblaka
zapaljivog plina ili pare određena je jačinom ispuštanja zapaljivih para i brzinom
raspršivanja. Plin i para koji se kreću od mjesta ispuštanja velikom brzinom
stvaraju mlaz stožastog oblika koji se miješa sa zrakom i sam se razrjeđuje.
Opseg eksplozivne plinske atmosfere gotovo je neovisan o brzini vjetra.
Ako je brzina ispuštanja mala ili je smanjena zbog sudara s čvrstom zaprekom,
prenosi se s pomoću vjetra, a razrjeđivanje i opseg eksplozivne plinske
atmosfere ovise o brzini vjetra.
c) Koncentracija
Jačina ispuštanja raste razmjerno koncentraciji zapaljive pare ili plina u
oslobođenoj smjesi.
d) Hlapljivost zapaljivih tekućina

Ovisi uglavnom o tlaku para i entalpiji (“toplini”) isparavanja.Ako tlak para nije
poznat, kao smjernice se mogu upotrijebiti vrelište i plamište.
Eksplozivna plinska atmosfera na može postojati ako je plamište iznad
mjerodavne najviše temperature zapaljive tekućine. Što je plamište niže, to veći
može biti opseg zone. Ako se zapaljivo gradivo oslobađa u obliku maglice (n.pr.
prskanjem), eksplozivna atmosfera može se stvoriti i ispod točke plamišta.
NAPOMENA 1 – Točka plamišta za zapaljive tekućine nije precizna fizikalna veličina, posebno
14/64
ako se radi o smjesama.
NAPOMENA 2 – Neke tekućine (n.pr. stanoviti halogeni ugljikovodici) ne posjeduju svojstvo
plamišta, premda mogu stvoriti eksplozivnu plinsku atmosferu. U takvim
slučajevima, ravnotežnu temperaturu tekućine, koja odgovara zasićenoj
koncentraciji pri donjoj granici eksplozivnosti, treba usporediti s mjerodavnom
najvišom temperaturom tekućine.
e) Temperatura tekućine
Tlak para raste s temperaturom, povećavajući tako jačinu ispuštanja zbog
isparavanja.
4.4.2 Donja granica eksplozivnosti (DGE)
Uz dani obujam ispuštanja, što je niža DGE, to će veće biti rasprostiranje zona.
Iskustvo pokazuje da se ispušteni amonijak, s DGE od 15 % po obujmu, naglo širi

zrakom, tako da će rasprostiranje eksplozivne plinske atmosfere u pravilu biti
zanemarivo.
4.4.3 Ventilacija
Uz pojačanu ventilaciju, opseg zone u pravilu će biti smanjen. Zapreke koje ometaju
ventilaciju mogu povećati opseg zone. S druge strane, neke zapreke, n.pr. nasipi,
zidovi ili stropovi, mogu ograničiti opseg zone. Prostorija kompresora s velikim
krovnim ventilatorom i sa stranama dostatno otvorenim radi slobodnoga strujanja
zraka kroz sve dijelove zgrade, smatra se dobro ventiliranom i treba je promatrati kao
otvoreni prostor (t.j. “SREDNJI” stupanj ventilacije i “DOBRA” raspoloživost).
4.4.4 Relativna gustoća plina ili pare nakon ispuštanja
Ako je plin ili para bitno lakši od zraka, težit će gibanju uvis. Ako je pak bitno teži
od zraka, težit će gomilanju u razini tla. Vodoravni opseg zone u razini tla rast će s
povećanjem relativne gustoće, a okomiti će opseg iznad izvora ispuštanja rasti sa
smanjenjem relativne gustoće.
NAPOMENA 1 – Za praktičnu primjenu, plinovi i pare s relativnom gustoćom manjom od 0,8 smatraju
se lakšim od zraka. Ako im je relativna gustoća veća od 1,2 smatraju se težim od
zraka. Između ovih vrijednosti, treba razmotriti obje navedene mogućnosti.
NAPOMENA 2 – Kod plinova i para lakših od zraka, ispuštanje malom brzinom će se širiti prilično
naglo prema gore; međutim, prisutnost krova neizbježno će povećati područje
rasprostiranja ispod njega. Ako je brzina ispuštanja velika u obliku slobodnoga
mlaza, i usprkos ulaženja zraka koji razrjeđuje plin ili paru, udaljenost do koje je
smjesa plina i zraka iznad svoje donje granice eksplozivnosti može se povećati.
15/64
NAPOMENA 3 – Kod plinova i para težih od zraka, ispuštanje malom brzinom težit će prema dolje i
može proći dug put uzduž tla prije no što se sigurno rasprši atmosferskom difuzijom.
Slijedom toga, posebnu pozornost treba pokloniti topografiji svakoga promatranog
mjesta i, također, njegovom okruženju radi određivanja udubina gdje se plinovi i
pare mogu nakupljati i kosina prema nižim razinama. Ako je brzina ispuštanja velika
u obliku slobodnoga mlaza, svojstvo miješanja mlaza sa zrakom može pouzdano
razrijediti smjesu plina i zraka ispod donje granice eksplozivnosti na puno kraćoj
udaljenosti nego kod ispuštanja malom brzinom.
NAPOMENA 4 – Treba oprezno pristupiti klasifikaciji prostora koji uključuju kriogene zapaljive plinove,
kao što je ukapljeni prirodni plin. Oslobođene pare mogu biti teže od zraka na niskim
temperaturama, ali mogu postati lakšim od zraka s približavanjem temperaturi
okoliša.
4.4.5 Drugi parametri za razmatranje
a) Klimatski uvjeti
Brzina raspršivanja plinova i para u atmosferu raste s brzinom vjetra, s tim da je

za pokretanje turbulencijske difuzije neophodna brzina vjetra od najmanje 2 m/s
– 3 m/s; ispod toga dolazi do uslojavanja plinova i para, a udaljenost potrebna za
sigurno raspršenje uvelike raste. U postrojenjima okruženim velikim spremnicima
i strukturama, brzina gibanja zraka može biti znatno ispod brzine vjetra; međutim,
zaprečivanje strujanja zraka s pomoću pojedinačne opreme podržavat će
turbulenciju čak i pri malim brzinama vjetra.
NAPOMENA 1 – U Prilogu B (članak B.4), brzina vjetra od 0,5 m/s smatra se odgovarajućom za
određivanje jačina pri kojima ventilacija na otvorenom prostoru razrjeđuje
ispuštanje zapaljivih tvari. Ta niža vrijednost brzine vjetra odgovarajuća je za tu
svrhu radi održavanja konzervativnoga pristupa, usprkos tome što je poznato da
sklonost uslojavanju proračun može dovesti u pitanje.
NAPOMENA 2 – Uobičajena praksa ne uzima u obzir sklonost uslojavanju pri klasifikaciji
prostora, zato što su okolnosti koje dovode do te sklonosti iznimka. Međutim, ako
se manje brzine vjetra u određenim okolnostima očekuju u duljem vremenskom
razdoblju, u opseg zone treba uračunati dodatnu udaljenost potrebnu da se
ostvari raspršenje.
b) Topografija
Neke tekućine manje su guste nego voda i s njom se ne miješaju lako; takve
tekućine mogu se raširiti po površini vode (bilo na tlu, ispustima postrojenja ili
u kanalima cjevovoda) i onda biti zapaljene daleko od izvorne točke
prolijevanja, čime je velik dio postrojenja doveden u opasnost.
Razmještaj postrojenja, kad je to moguće, treba projektirati tako da pomaže
brzom raspršivanju eksplozivnih plinskih atmosfera. Neki prostor s
ograničenom ventilacijom (primjerice, jame i kanali), koji bi inače bio zonom 2,
može iziskivati klasifikaciju zonom 1; s druge strane, široke plitke uleknine za
crpne komplekse ili cjevovode ne treba tretirati tako oštro.
16/64
4.4.6 Ilustrativni primjeri
Primjeri u Prilogu C prikazuju mogući utjecaj gore spomenutih parametara na

jačinu ispuštanja plinova ili para, a time i na rasprostiranje zona.
a) Izvor ispuštanja: otvorena površina tekućine

U većini slučajeva temperature tekućine je ispod točke vrelišta, pa jačina
isparavanja uglavnom ovisi o parametrima:
- temperature tekućine;
- tlaku para tekućine pri njezinoj površinskoj temperature;
- veličini površine isparavanja;
- ventilaciji.
b) Izvor ispuštanja: gotovo trenutačno isparavanje tekućine (npr. iz

raspršivača ili štrcaljke)
Budući da se izbačena tekućina gotovo trenutačno pretvara u paru, jačina
isparavanja jednaka je dotoku tekućine i ovisi o ovim parametrima:
- tlaku tekućine
- geometriji izvora ispuštanja
U slučaju kad se tekućina ne pretvara trenutačno u paru, situacija je

složena, budući da kapljice, mlaz tekućine i lokve mogu biti posebni izvori
ispuštanja.
c) Izvor ispuštanja: propuštanje smjese plinova

Na jačinu ispuštanja plina utječu ovi parametri:
- tlak unutar opreme koja sadrži plin
- geometrija izvora ispuštanja
- koncentracija zapaljivog plina u ispuštenoj smjesi
Za primjere izvora ispuštanja vidi Prilog A.2.
5. VENTILACIJA
5.1 Općenito
Plin ili para ispušteni u atmosferu mogu se razrijediti raspršivanjem ili

difuzijom u zraku, sve dok njihova koncentracija ne padne ispod donje
granice eksplozivnosti. Ventilacija, tj. gibanje zraka koje dovodi do nadomještanja
atmosfere u (zamišljenom) obujmu oko izvora ispuštanja svježim zrakom,
pospješit će raspršivanje. Prikladna jačina ventilacije također može smanjiti
trajanje eksplozivne plinske atmosfere i time utjecati na vrstu zone.
5.2 Osnovne vrste ventilacije
17/64
Ventilacija može biti ostvarena gibanjem zraka zbog vjetra i /ili temperaturnih
gradijenata, ili a umjetan način kao npr. s pomoću ventilatora. Tako postoje dvije
osnovne vrste ventilacije:
a) prirodna ventilacija
b) prisilna ventilacija – opća ili lokalna.
5.3 Stupanj ventilacije
Najvažnije je da stupanj ili jačina ventilacije izravno ovisi o vrsti izvora ispuštanja i
jačini njihova ispuštanja. To je neovisno o vrsti ventilacije, bez obzira radi li se o
brzini vjetra ili o broju izmjena zraka u jedinici vremena. Na taj način mogu se postići
najpovoljniji uvjeti ventilacije u ugroženom prostoru i što je jačina ventilacije veća u
odnosu na moguću jačinu ispuštanja, to će manje biti rasprostiranje zona
(ugroženog prostora); u nekim slučajevima zanemarivo malo (neugroženi prostor).
Praktični primjeri koji se mogu upotrijebiti kao smjernice u pogledu stupnja ventilacije
dani su u Prilogu B.
5.4 Raspoloživost ventilacije
Raspoloživost ventilacije ima utjecaja na prisutnost ili na stvaranje eksplozivne

plinske atmosfere, a time i na vrstu zone. Smjernice za raspoloživost dane su u
Prilogu B.
NAPOMENA – Kombinacija pristupa stupnja ventilacije i razine raspoloživosti ventilacije dovodi

do kvantitativnog načina za određivanje vrste zone (vidi Prilog B).
6. DOKUMENTACIJA
6.1 Općenito
Poželjno je klasificiranje prostora provoditi tako da različiti koraci koji vode ka

konačnoj klasifikaciji prostora budu valjano dokumentirani.
Svi bitni podaci koji su upotrijebljeni trebaju biti navedeni. Primjeri takvih podataka ili
upotrebljenih postupaka mogu biti:
a) preporuke relevantnih propisa i normi;

b) svojstva raspršenja plinova i para i proračuni;
c) proučavanje svojstava ventilacije u odnosu na parametre ispuštanja
zapaljive tvari sa svrhom vrednovanja učinkovitosti ventilacije.
18/64
Osobine svih procesnih gradiva upotrebljenih u postrojenju koje su bitne za
klasifikaciju prostora treba popisati, a trebaju uključivati molekularnu težinu, plamište,
vrelište, temperaturu paljenja, tlak para, gustoću para, granice eksplozivnosti,
skupinu plinova i temperaturni razred (IEC 60079-20). Preporučljivi oblik za popis
gradiva dan je u tablici C.1.
Rezultat razmatranja klasifikacije prostora i svaka naknadna promjena moraju biti

zabilježeni. Preporučljivi oblik dan je u tablici C.2.
6.2 Crteži, liste i tablice
Dokumentacijom klasifikacije prostora treba po potrebi razraditi tlocrte i okomite

projekcije po potrebi koji prikazuju vrstu i rasprostiranje zona, temperaturu
paljenja (a time i temperaturni razred) i skupini plinova.
Tamo gdje topografija prostora utječe na rasprostiranje zona, to treba dokumentirati.
Također, dokumentacija treba uključivati i druge važne podatke, kao što su:
a) Mjesto i identifikaciju izvora ispuštanja. Kod velikih i složenih postrojenja ili

procesnih područja može biti korisno točno navesti ili obrojčati izvore
ispuštanja sa svrhom lakše veze između lista klasifikacije prostora i crteža;
b) Položaj otvora na zgradama (npr. vrata, prozori, ulazi i izlazi ventilacijskog
zraka).
Simboli klasifikacije prostora prikazani na slici C.1 preporučljivi su. Značenje simbola
uvijek se mora nalaziti na svakome crtežu. Različiti simboli mogu biti neophodni kad
se unutar jedne vrste zone zahtijeva više skupina plinova i/ili temperaturnih razreda
(primjerice zona 2 IIC T1 i zona 2 IIA T3).
19/64
Prilog A
(za obavijest)
Primjeri izvora ispuštanja
A.1. Procesno postrojenje
Primjeri koji slijede nisu namijenjeni za strogu primjenu i mogu se mijenjati sa svrhom
prilagodbe promatranoj procesnoj opremi i situaciji.
A.1.1. Trajni izvori ispuštanja:
a) površina zapaljive tekućine u spremniku sa stabilnim krovom, uz trajni

odušak u atmosferu;
b) površina zapaljive tekućine koja je otvorena trajno ili u duljim razdobljima
(npr. separator nafta/voda)
A.1.2. Primarni izvori ispuštanja:
a) brtve crpki, kompresora ili ventila, ako se ispuštanje zapaljive tvari očekuje
tijekom normalnog rada;
b) odvodnjavanje na posudama koje sadrže zapaljive tekućine u kojima može
doći do ispuštanja zapaljive tvari u atmosferu dok traje odvodnjavanje
tijekom normalnog rada;
c) točke uzorkovanja kod kojih se očekuje ispuštanje zapaljive tvari u
atmosferu tijekom normalnog rada;
d) sigurnosni ventili, odušci i drugi otvori kod kojih se očekuje ispuštanje
zapaljive tvari u atmosferu tijekom normalnog rada;
A.1.3. Sekundarni izvori ispuštanja:
a) brtve crpki, kompresora i ventila, gdje se ispuštanje zapaljive tvari ne

očekuje tijekom normalnog rada;
b) prirubnice, spojevi i priključci cjevovoda, gdje se ispuštanje zapaljive tvari ne
očekuje tijekom normalnog rada;
c) točke uzorkovanja kod kojih se ne očekuje ispuštanje zapaljve tvari tijekom
normalnog rada;
d) sigurnosni ventili, odušci i drugi otvori, kod kojih se ne očekuje ispuštanje
zapaljive tvari u atmosferu tijekom normalnog rada.
A.2. Otvori
Primjeri koji slijede nisu namijenjeni za strogu primjenu i mogu se mijenjati sa svrhom
prilagodbe promatranoj situaciji.
A.2.1 Otvori kao mogući izvori ispuštanja
20/64
Otvore između prostora treba promatrati kao moguće izvore ispuštanja. Stupanj
ispuštanja ovisi o:
- vrsti zone u susjednom prostoru;
- učestalosti i trajanju otvaranja;
- učinkovitosti zatvaranja i spojeva;
- razlici tlaka između promatranih prostora.
A.2.2 Klasifikacija otvora
Otvori se klasificiraju kao A, B, C i D, sa slijedećim svojstvima:
A.2.2.1 TIP A: Otvori koji nisu u skladu s svojstvima za tipove B, C ili D.

Primjeri: Otvoreni prolazi za pristup ili za kanale, cijevi kroz zidove,
stropove i podove npr.učvršćeni ventilacijski ispusti u prostorijama i
zgradama te slični otvori kod tipova B, C i D koji se otvaraju često ili
na dulje vrijeme.
A.2.2.2 TIP B: Otvori koji su obično zatvoreni (npr. automatsko zatvaranje) i

rijetko se kad otvaraju, te koji tijesno prianjaju.
A.2.2.3 TIP C: Otvori koji su obično zatvoreni i rijetko se kad otvaraju, koji
zadovoljavaju svojstva za tipa B, a osim toga opremljeni su
napravama za odvajanje (npr. brtvom) uzduž cijelog oboda ili dva
otvora tipa B u nizu, s nezavisnim napravama za automatsko
zatvaranje.
A.2.2.4 TIP D: Otvori koji su obično zatvoreni i zadovoljavaju svojstvima tipa C, koji
mogu biti otvoreni samo s pomoću specijalnog alata u slučaju nužde,
ili su pak djelotvorno zatvoreni; npr. kod prolaza kanala i cijevi ili su
kombinacija jednog otvora tipa C neposredno do ugroženoga
prostora i jednog otvora tipa B u nizu.
21/64
TABLICA A1
Utjecaj otvora na stupanj ispuštanja

Stupanj ispuštanja otvora
Zona uz otvor Tip otvora
promatranih kao izvor ispuštanja
A Trajni
B (Trajni)/primarni
Zona 0
C Sekundarni
D Bez ispuštanja
A Primarni
B (Primarni)/sekundarni
Zona 1
C (Sekundarni)/bez ispuštanja
D Bez ispuštanja
A Sekundarni
B (Sekundarni)/bez ispuštanja
Zona 2
C Bez ispuštanja
D Bez ispuštanja
NAPOMENA : U pogledu stupnjeva ispuštanja navedenih u zagradama, prilikom projektiranja treba

uzeti u obzir učestalost otvaranja otvora.
22/64
Prilog B
(za obavijest)
VENTILACIJA
UVOD
Svrha je ovoga priloga procjena stupnja ventilacije i proširenje članka 5

utvrđivanjem uvjeta ventilacije te s pomoću objašnjenja, primjera i proračuna
davanja smjernica za projektiranje sustava prisilne ventilacije, budući da su oni od
izvanredne važnosti u nadzoru nad raspršenjem ispuštanja zapaljivih plinova i para.
Razvijeni postupak omogućava određivanje vrste zone s pomoću:
- procjene najmanje jačine ventilacije potrebne da se spriječi znatnije stvaranje

eksplozivne plinske atmosfere;
- proračuna zamišljenoga obujma Vz koji omogućava određivanje stupnja

ventilacije;
- procjene vremena trajanja ispuštanja;
- određivanja vrste zone iz stupnja i raspoloživosti ventilacije te stupnja ispuštanja

uz pomoć tablice B.1;
- provjere da su vrsta zone i vrijeme trajanja podudarni.
Ti proračuni nisu predviđeni za izravno određivanje opsega ugroženih prostora.
Premda su izloženi koncepti prije svega primjenljivi na zatvoreni prostor, mogu ipak
poslužiti i za otvorene prostore, primjerice određivanjem primjene tablice B.1.
B.1 Prirodna ventilacija
To je vrsta ventilacije koja se ostvaruje vjetrom prouzročenim gibanjem zraka i/ili

temperaturnim gradijentima. Prirodna će ventilacija na otvorenom često biti dostatna
da osigura raspršenje svake eksplozivne plinske atmosfere koja se pojavi u prostoru.
Također, prirodna ventilacija može biti djelotvorna i u određenim zatvorenim
prostorima (primjerice kad zgrada ima otvore na zidovima i/ili krovu).
NAPOMENA – Za otvoreni prostor procjena ventilacije treba se u pravilu temeljiti na pretpostavljenoj
najmanjoj brzini vjetra od 0,5 m/s, koja postoji gotovo uvijek. Često je brzina vjetra
veća od 2 m/s; međutim, u posebnom prilikama može biti ispod 0,5 m/s (primjerice, tik
uz površinu tla).
Primjeri prirodne ventilacije jesu:
23/64
- tipične su situacije otvorenoga prostora tipične u kemijskoj i naftnoj industriji
npr: otvorene strukture, cjevovodi, crpke i sl.;
- otvorena zgrada koja, uzimajući u obzir relativnu gustoću prisutnih plinova i/ili
para, ima otvore na zidovima i/ili krovu tako dimenzionirane i postavljene da se
ventilacija unutar zgrade, može držati jednako vrijednoj situaciji na otvorenom
prostoru za potrebe klasifikacije prostora;
- zgrada koja nije otvorena ali ipak ima prirodnu ventilaciju (općenito slabiju nego
otvorena zgrada) s trajnim otvorima postavljenim u svrhu ventilacije.
B.2 Prisilna ventilacija
B.2.1 Općenito
Gibanje zraka potrebno za ventilaciju ostvaruje se na umjetan način, npr. s pomoću

isisnog ili usisnog ventilatora. Premda se prisilna ventilacija uglavnom primjenjuje u
prostorijama ili zatvorenom prostoru, može se primijeniti i na otvorenom prosoru
kao nadoknada za prirodnu ventilaciju ograničenu ili ometanu zaprekama.
Prisilna ventilacija određenog prostora može biti ili opća ili lokalna; u oba slučaja,
prikladni mogu biti različiti stupnjevi gibanja i nadomještanja zraka.
Uporabom prisilne ventilacije može se postići:
- smanjeni opseg zona;

- skraćeno trajanje eksplozivne atmosfere;
- spriječavanje nastanka eksplozivne atmosfere.
B.2.2 Razmatranje projekta ventilacije
Prisilna ventilacija omogućava djelotvoran i pouzdan ventilacijski sustav u

zatvorenome prostoru. Sustav ventilacije koji je projektiran radi protueksplozijske
zaštite treba zadovoljavati ove zahtjeve:
- njegova djelotvornost treba biti nadzirana i upravljana;

- treba razmotriti klasifikaciju unutar isisnog sustava i tik uz vanjsku točku ispusta i
drugih otvora isisnog sustava;
- zrak za ventilaciju ugroženoga prostora u pravilu treba uzimati iz neugroženoga

prostora, vodeći računa o učinku usisavanja na okolni prostor;
- prije određivanja dimenzija i projekta ventilacijskoga sustava treba utvrditi mjesto,
stupanj i jačinu ispuštanja.
K tome, i ovi čimbenici utječu na kakvoću sustava prisilne ventilacije:
24/64
- gustoća zapaljivih plinova i para obično je različita od gustoće zraka, tako da
se oni gomilaju ili uz pod, ili uz strop zatvorenog prostora, tamo gdje je vjerojatno
da je gibanje zraka smanjeno;
- promjene gustoće plina s temperaturom;
- zapreke mogu uzrokovati smanjenje ili čak potpuno prekinuti gibanje zraka, tj.
mogu uzrokovati odsutnost ventilacije u nekim dijelovima prostora
B.2.3 Primjeri prisilne ventilacije
B.2.3.1 Opća prisilna ventilacija
Primjeri opće prisilne ventilacije jesu:
- zgrada koja je opremljena ventilatorima u zidovima i/ili u krovu za poboljšanje

opće ventilacije u zgradi
- otvoreni prostor opremljen prikladno smještenim ventilatorima za poboljšanje
opće ventilacije u zgradi.
B.2.3.2 Lokalna prisilna ventilacija
Primjeri lokalne prisilne ventilacije jesu:
- sustav ekstrakcije zrak/para primijenjen na dio procesne opreme koji trajno ili
povremeno ispušta zapaljive pare;
- sustav usisne ili isisne ventilacije primijenjen na malo, ventilirano područje u
kojem bi inače moglo doći do pojave eksplozivne atmosfere.
B.3 Stupanj ventilacije
Djelotvornost ventilacije u upravljanju raspršenjem i trajanjem eksplozivne plinske

atmosfere ovisi o stupnju i raspoloživosti ventilacije te o građi ventilacijskoga
sustava. Primjerice, ventilacija ne mora biti dostatna za sprječavanje nastanka
eksplozivne atmosfere, ali može ukloniti njeno zadržavanje.
Postoje slijedeća tri priznata stupnja ventilacije:
B.3.1 Jaka ventilacija (JAV)
Može gotovo trenutno smanjiti koncentraciju uz izvor ispuštanja i dovesti je ispod

donje granice eksplozivnosti. Ishod toga je zona zanemarivoga opsega. Međutim,
ako raspoloživost ventilacije nije dobra, zonu zanemarivoga opsega može okruživati
druga vrsta zone (vidi tablicu B.1).
B.3.2 Srednja ventilacija (SRV)
25/64
Može upravljati koncentracijom, i time dovesti do postojane granice zone, dok je
ispuštanje u tijeku i gdje eksplozivna plinska atmosfera ne traje pretjerano dugo
nakon što je ispuštanje zaustavljeno.
Opseg i vrsta zone ravnaju se prema projektiranim parametrima.
B.3.3 Slaba ventilacija (SLV)
Ne može upravljati koncentracijom dok je ispuštanje u tijeku, i/ili ne može spriječiti

nepoželjno zadržavanje zapaljive atmosfere pošto je ispuštanja zaustavljeno.
B.4 Procjena stupnja ventilacije i njenog utjecaja na ugroženi prostor
B.4.1 Općenito
Veličina oblaka zapaljivog plina ili pare i vrijeme njegovog trajanja nakon
prestanka ispuštanja može biti upravljana uz pomoć ventilacije. Postupak
određivanja stupnja ventilacije potrebnog za upravljanje opsegom i trajanjem
eksplozivne plinske atmosfere opisan je niže.
Treba uzeti u obzir da je postupak podložan opisanim ograničenjima, i stoga daje

samo približne rezultate. Uporaba faktora sigurnosti trebala bi, međutim, jamčiti da
dobiveni rezultati griješe u korist sigurnosti. Primjena postupka ilustrirana je brojnim
pretpostavljenim primjerima (članak B.7).
Procjena stupnja ventilacije prije svega iziskuje poznavanje (ili pretpostavku),

najveće jačine ispuštanja plina ili pare uz izvor ispuštanja, bilo s pomoću potvrđenog
iskustva, prihvatljivih proračuna, bilo s pomoću čvrstih pretpostavki.
B.4.2 Procjena pretpostavljenoga obujma Vz
B.4.2.1 Općenito
Pretpostavljeni obujam Vz predstavlja obujam u kojemu će prosječna koncentracija

zapaljivoga plina ili pare biti 0,25 x DGE ili 0,5 x DGE, ovisno o vrijednosti faktora
sigurnosti k. To znači da će na rubovima procijenjenoga zamišljenog obujma
koncentracija plina ili pare biti znatno ispod DGE, t.j. obujam s koncentracijom iznad
DGE bit će manji od Vz .
B.4.2.2 Veza između pretpostavljenoga obujma Vz i veličine ugroženoga prostora
Pretpostavljeni obujam Vz daje smjernicu u pogledu obujma zapaljivoga oblaka okolo

izvora ispuštanja, s tim da se taj oblak u pravilu neće bitno podudarati s obujmom
ugroženoga prostora. Prvo, oblik pretpostavljenoga obujma nije zadan i ovisit će o
stanju ventilacije (vidi B.4.3 i članak B.5). Stupanj i raspoloživost ventilacije te
moguće promjene tih parametara utjecat će na oblik pretpostavljenoga obujma.
26/64
Drugo, treba odrediti položaj pretpostavljenoga obujma u odnosu na izvor ispuštanja.
On će prije svega ovisiti o smjeru ventilacije kad je pretpostavljeni obujam okrenut u
smjeru strujanja. Treće, u mnogim slučajevima (primjerice na otvorenom) mora se
voditi računa o promjenama smjera ventilacije.
Tako će obujam ugroženoga prostora od zadanoga izvora ispuštanja općenito biti

nekoliko puta ili čak mnogostruko veći nego pretpostavljeni obujam Vz.
Za potvrđivanje pretpostavljenoga obujma (vidi jednadžbe B.4 i B.5), prije svega je

potrebno utvrditi teorijski minimalni protok svježega zraka za razrjeđivanje
promatranoga ispuštanja zapaljivog gradiva na zahtijevanu koncentraciju ispod donje
granice eksplozivnosti. To se može izračunati s pomoću jednadžbe:
(dG/dt)max T
(dV/dt)min = -------------- x ------- (B.1)
k x DGEm 293
gdje je
3
(dV/dt)min najmanji obujamski protok svježega zraka (obujam / vrijeme, m /s)
(dG/dt)max najveća količina ispuštanja uz izvor (masa / vrijeme, kg/s)
DGEm donja granica eksplozivnosti (masa / obujam, kg/m3)
k faktor sigurnosti primjenjen na DGEm; tipično:
k = 0,25 (trajni i primarni izvori ispuštanja)
k = 0,5 (sekundarni izvori ispuštanja)
T temperatura okoliša ( u Kelvinima, K).
3
NAPOMENA – Za pretvorbu DGEv (vol %) u DGEm (kg/m ), uz normalne atmosferske uvjete sukladno
članku 1.1, može poslužiti ova formula:
DGEm = 0,416 x 10-3 x M x DGEv

gdje je M molekularna masa (kg/kmol).
Odnos između izračunate vrijednosti (dV/dt)min i stvarne jačine ventilacije unutar

promatranoga obujma (Vo) u blizini ispuštanja može se onda izraziti kao obujam (Vk).
NAPOMENA – Ako unutar promatranoga ventiliranog obujma (Vo) ima više izvora ispuštanja, treba
odrediti vrijednost (dV/dt)min za svaki izvor i stupanj ispuštanja. Tako određene
vrijednosti protoka potom treba zbrojiti u skladu s tablicom B.2:
(dV/dt)min
Vk = ------------- (B.2)
C
gdje je
C broj izmjena svježega zraka u jedinici vremena (s-1) koji je izveden iz
27/64
dVo/dt
C = ----------- (B.3)
Vo
gdje je
dVo/dt ukupni protok svježega zraka kroz promatrani obujam, i

Vo ukupni obujam ( koji pripada postrojenju) koji opslužuje dotična ventilacija u blizini
promatranog izvora ispuštanja.
NAPOMENA – U zatvorenome prostoru Vo će u pravilu biti obujam promatrane prostorije ili zgrade,
osim kad se radi o lokalnoj ventilaciji posebno namijenjenoj za određeni izvor
ispuštanja.
Jednadžba (B.2) bila bi ispravna za trenutno i ravnomjerno miješanje uz izvor

ispuštanja i za idealne uvjete protjecanja svježega zraka. U stvarnosti takve idealne
situacije općenito ne postoje, primjerice zbog mogućih zapreka protoku zraka, što za
posljedicu ima slabo ventilirane dijelove prostora. Tako će broj izmjena zraka uz izvor
ispuštanja stvarno biti manji od C danog jednadžbom (B.3), što dovodi do
povećanoga obujma (Vz). Uvođenjem dodatnoga korekcijskog faktora f (faktor
kakvoće) u jednadžbu (B.2) dobiva se:
f x (dV/dt)min
Vz = f x Vk = ------------------ (B.4)
C
gdje je f učinkovitost ventilacije s obzirom na njenu djelotvornost u razrjeđivanju

eksplozivne plinske atmosfere, u rasponu od f = 1 (idealno stanje) do, uobičajeno, f =
5 (zapriječeni protok zraka).
B.4.2.3 Otvoreni prostor
Na otvorenome prostoru čak i vrlo male brzine vjetra ostvaruju veliki broj izmjena
zraka. Kao primjer uzmimo zamišljenu kocku na otvorenom sa stranama od 15 m. U
tom slučaju će vjetar brzine od približno 0,5 m/s ostvarivati broj izmjena zraka veći od
100/h (0,03/s) uz obujam Vo od 3400 m3.
Uz konzervativno približenje, uzevši C = 0,03 m/s za otvoreni prostor, pretpostavljeni

obujam potencijalno eksplozivne plinske atmosfere može se izračunati s pomoću
jednadžbe (B.5):
f x (dV/dt)min
Vz = --------------------------- (B.5)
C
gdje je
f faktor koji u obzir uzima zapriječeni protok zraka (vidi jednadžbu B.4)
3
(dV/dt)min definiran prije (m /s)
0,03 broj izmjena zraka u sekundi.
28/64
Međutim, budući da je raspršivanje obično znatno brže na otvorenom prostoru zbog
raznolikih mehanizama raspršivanja, ova jednadžba općenito dovodi do
prekomjernoga obujma.
Da se to izbjegne, treba biti pažljiv pri odabiru realne vrijednosti za f.
B.4.2.4 Ograničeno otvoreni prostor
Ako je ventilirani obujam mali (primjerice procesni separator nafta-voda) kao 5m x

3m x 1m (Vo = 15m3), a brzina vjetra je recimo 0,05m/s, onda će C biti 35/h (0,01/s).
B.4.2.5 Procjena vremena trajanja t
Vrijeme t potrebno da prosječna koncentracija, nakon što je ispuštanje zaustavljeno,

padne s početne vrijednosti Xo na DGE puta k, može se procijeniti s pomoću:
-f DGE x k
t = ------ ln ------------ (B.6)
C Xo
gdje je
Xo početna koncentracija zapaljive tvari, mjerena u istim jedinicama kao i DGE, t.j. vol % ili
kg/m3. Koncentracija zapaljive tvari u eksplozivnoj atmosferi može ponegdje biti 100%
obujma (općenito samo u neposrednoj blizini izvora ispuštanja). Međutim, kod proračuna t
primjerena vrijednost za Xo ovisi o promatranom slučaju, uzimajući u obzir među ostalim
ugroženi obujam kao i učestalost i trajanje ispuštanja;
C broj izmjena zraka u jedinici vremena;
t u istim vremenskim jedinicama kao i C, t.j. ako je C broj izmjena zraka u sekundi, tada će i
vrijeme t biti izraženo u sekundama;
f faktor koji u obzir uzima zapriječeni protok zraka i ima jednaku brojčanu vrijednost kao kod
određivanja Vz (vidi jednadžbu B.4);
ln prirodni logaritam, i
k faktor sigurnosti s obzirom na DGE i ima jednaku brojčanu vrijednost kao kod određivanja
(dV/dt)min (vidi jednadžbu B.1).
Brojčana vrijednost vremena t dobivena s pomoću jednadžbe (B.6) sama po sebi ne

predstavlja kvantitativno mjerilo za odluku o vrsti zone. Ona pruža dopunski podatak
koji se mora usporediti s vremenskim tijekom promatranoga procesa i situacije.
B.4.3 Procjena stupnja ventilacije
B.4.3.1 Općenito
Početne procjene mogle bi upućivati na to da trajni izvor ispuštanja vodi na zonu 0,

primarni izvor na zonu 1, a sekundarni izvor na zonu 2; međutim, zbog utjecaja
ventilacije to nije uvijek pravilo.
29/64
Stupanj i raspoloživost ventilacije katkad mogu biti tako visoki da je prostor zapravo
neugrožen. S druge strane, stupanj ventilacije može biti tako nizak da zona poprimi
niži broj, tj. zona 1 uzrokovana sekundarnim izvorom. To se događa primjerice onda
kad je razina ventilacije takva da se eksplozivna atmosfera zadržava i njeno je
proširivanje slabo i to samo nakon završetka ispuštanja plina ili pare. Stoga
eksplozivna plinska atmosfera traje dulje nego što se očekuje s obzirom na stupanj
izvora ispuštanja.
Obujam Vz može poslužiti za razvrstavanje ventilacije u jaku, srednju ili slabu, za

svaki od stupnjeva ispuštanja.
B.4.3.2 Jaka ventilacija (JAV)
Ventilacija se može smatrati jakom (JAV) samo ako procjena opasnosti pokaže da je
zanemariv razmjer moguće štete od naglog povećanja temperature i/ili tlaka kao
posljedice paljenja eksplozivne plinske atmosfere obujma jednakog Vz. Također,
procjena opasnosti mora uzeti u obzir i sekundarne učinke (primjerice daljnje
ispuštanje zapaljivih gradiva).
Gornji uvjeti će normalno vrijediti kad je Vz manji od 0,1m3. U tim prilikama obujam
ugroženoga prostora može se smatrati jednakim Vz.
U stvarnosti, jaka se ventilacija može primijeniti samo na sustave lokalne prisilne

ventilacije u okolini izvora, na male zatvorene prostore ili na vrlo male jačine
ispuštanja. Prvo, većina zatvorenih prostora sadrži više izvora ispuštanja. Nije dobra
praksa imati više malih ugroženih prostora unutar prostora općenito razvrstanog u
neugroženi. Drugo, uz uobičajene jačine ispuštanja koje se javljaju prilikom
klasifikacije prostora, prirodna je ventilacija često nedostatna čak i na otvorenom.
Nadalje, obično je nepraktična prisilna ventilacija većih zatvorenih prostora traženom
jačinom.
NAPOMENA – Kad se proračun Vz temelji na prisilnoj ventilaciji, u stanovitoj mjeri može se uzeti u
obzir način na koji je prisilna ventilacija raspoređena, budući da je čest slučaj da
glavnina protoka ventilacijskog zraka treba biti izvučena iz izvora ispuštanja i da se
razrjeđivanje zbiva u smjeru nasuprot mogućim uzročnicima paljenja, što je slučaj kod
lokalnih odsisnih sustava ili kod ventilacije za razrjeđivanje u razmjerno malim
prostorima, kao što su analizatorske kućice ili pokusna postrojenja.
B.4.3.3 Slaba ventilacija (SLV)
Ventilacija se treba smatrati slabom (SLV) ako je Vz veći od Vo. Općenito, slabe
ventilacije neće biti na otvorenom, osim tamo gdje postoje zapreke strujanju zraka,
primjerice u jamama.
B.4.3.4 Srednja ventilacija (SRV)
30/64
Ako ventilacija nije ni jaka (JAV), niti slaba (SLV), treba je smatrati srednjom
ventilacijom (SRV). Uobičajeno će Vz biti manji ili jednak Vo. Ventilacija koja se
smatra srednjom trebala bi upravljati raspršivanjem ispuštenih zapaljivih plinova i
para. Vrijeme potrebno za raspršenje eksplozivne plinske atmosfere, pošto je
ispuštanje zaustavljeno, trebalo bi zadovoljiti uvjet bilo za zonu 1, bilo za zonu 2, već
prema tome radi li se o primarnom ili sekundarnom izvoru ispuštanja. Prihvatljivo
vrijeme raspršenja ovisi o očekivanoj učestalosti ispuštanja i trajanju svakoga
ispuštanja. Kad je obujam Vz znatno manji od obujma zatvorenog prostora, može biti
prihvatljivo da se samo dio zatvorenoga prostora klasificira ugroženim. U nekim
slučajevima, a ovisno o veličini zatvorenog prostora, obujam Vz može biti sličan
zatvorenome prostoru. U tome slučaju, sav zatvoreni prostor treba klasificirati
ugroženim.
Na otvorenome prostoru ventilaciju treba smatrati srednjom (SRV), osim ako je Vz

vrlo mali ili ako postoje znatna ograničenja za protok zraka.
B.5 Raspoloživost ventilacije
Raspoloživost ventilacije utječe na prisutnost ili na stvaranje eksplozivne atmosfere.

Stoga raspoloživost (jednako kao i stupanj) ventilacije treba uzeti u obzir prilikom
određivanja vrste zone.
Raspoloživost ventilacije treba svrstati u jednu od tri razine: (vidi prilog C)
- DOBRA: ventilacija postoji gotovo trajno.

- OSREDNJA: očekuje se da ventilacija postoji tijekom normalnog rada.
Dopušteni su prekidi pod uvjetom da su rijetki i da traju kratko.
- LOŠA: ventilacija koja ne ispunjava zahtjeve za DOBRU ili OSREDNJU, a prekidi
se ne očekuju u duljem vremenu.
Ventilaciju koja ne ispunjava čak ni zahtjeve za LOŠU raspoloživost, ne smije se

uzeti kao doprinos ventilaciji prostora.
Prirodna ventilacija
Za vanjske prostore ocjena ventilacije normalno se temelji na najmanjoj brzini vjetra

od 0,5 m/s, koji je trajno prisutan. U tom slučaju može se smatrati da je raspoloživost
ventilacije DOBRA.
Prisilna ventilacija
U procjeni raspoloživosti prisilne ventilacije, treba uzeti u obzir pouzdanost opreme i

njenu raspoloživost, npr. pomoćne ventilatore. Za slučaj kvara dobra raspoloživost
obično zahtjeva automatsko uključenje pomoćnog/pomoćnih ventilatora.
Ako je na prikladan način spriječeno ispuštanje zapaljive tvari u slučaju kvara

ventilacije (npr. automatskim zaustavljanjem procesa), klasifikaciju određenu uz
ventilaciju u radu ne treba mijenjati, tj. raspoloživost se može smatrati DOBROM.
31/64
B.6 Praktične upute
Učinak ventilacije na vrstu zona sažet je u tablici B.1. Neki proračuni su dani u B.7.
Tablica B.1 – Utjecaj ventilacije na vrstu zone

Ventilacija
Stupanj
Jaka Srednja Slaba
Stupanj Raspoloživost
ispuštanja
Dobra,
Dobra Osrednja Loša Dobra Osrednja Loša osrednja ili
loša
(Zona 0 ZR) (Zona 0 ZR) (Zona 0 ZR) Zona 0 Zona 0 Zona 0 Zona 0
Trajni + +
a a a
Neugroženi Zona 2 Zona 1 Zona 2 Zona 1
(Zona 1 ZR) (Zona 1 ZR) (Zona 1 ZR) Zona 1 Zona 1 Zona 1 Zona 1 ili
c
Primarni + + Zona 0
a a a
Neugroženi Zona 2 Zona 2 Zona 2 Zona 2
(Zona 2 ZR) (Zona 2 ZR) Zona 2 Zona 2 Zona 2 Zona 2 Zona 1
b
Sekundarni pa čak i
a a c
Neugroženi Neugroženi Zona 0
NAPOMENA – “+” znači “okružena sa “
a
Zona 0 ZR, 1 ZR i 2 ZR označava teorijsku zonu koja bi u normalnim uvjetima bila zanemarivog rasprostiranja.
b
Prostor zone 2 prouzročen sekundarnim izvorom ispuštanja može biti veći od prostora pripadnog primarnom ili
trajnom izvoru ispuštanja; u tom slučaju treba uzeti veće udaljenosti.
c
Bit će zona 0 ako je ventilacija tako slaba i ispuštanje takvo da u stvarnosti eksplozivna atmosfera postoji gotovo
trajno (t.j. približno stanju bez ventilacije).
Tablica B.2 – Postupak zbrajanja višestrukog ispuštanja unutar prostora Vo
Stupanj ispuštanja Što treba učiniti s (dV/dt)min
Trajni Zbrojiti sve vrijednosti (dV/dt)min i ukupni rezultat primijeniti u jednadžbama B.2 do B.6
Sukladno tablici B.3, zbrojiti odgovarajući broj najvećih vrijednosti (dV/dt)min i ukupni
Primarni
rezultat primijeniti u jednadžbama B.2 do B.6
Odabrati samo najveću vrijednost (dV/dt)min i primijeniti tu vrijednost u jednadžbama
Sekundarni
B.2 do B.6
NAPOMENA – Rezultirajuću vrijednost (dV/dt)min svakoga stupca tablice treba primijeniti na tablicu B.1. Zbrajanje
različitih stupnjeva ispuštanja ne zahtijeva se.
Tablica B.3 – Postupak zbrajanja više primarnih

izvora ispuštanja
32/64
Broj primarnih izvora ispuštanja koje
Broj primarnih izvora ispuštanja
treba primijeniti sukladno tablici B.2
1 1
2 2
3 do 5 3
6 do 9 4
10 do 13 5
14 do 18 6
19 do 23 7
24 do 27 8
28 do 33 9
34 do 39 10
40 do 45 11
46 do 51 12
Izvor: Institut plinarskih inženjera (UK).
B.7 Proračuni za određivanje stupnja ventilacije
NAPOMENA 1 – Vrijednosti DGE u ovim primjerima su samo za ilustraciju; one nisu uzete iz IEC
60079-20.
NAPOMENA 2 – U ovim primjerima pretpostavlja se da je Xo = 100 %. To može dati pesimističan

rezultat.
Proračun br. 1
Značajke ispuštanja
zapaljiva tvar pare toluena
molekularna masa toluena 92,14 (kg/kmol)

izvor ispuštanja prirubnica
3
donja granica eksplozivnosti (DGE) 0,046 kg/m ( 1,2 % vol )
stupanj ispuštanja trajni
faktor sigurnosti, k 0,25
-10
jačina ispuštanja, (dG/dt)max 2,8 x 10 kg/s
Značajke ventilacije
Zatvoreni prostor
-4
broj izmjena zraka, C 1/h, ( 2,8 x 10 /s )
faktor kakvoće, f 5
o
temperatura okoliša, T 20 C ( 293 K )
temperaturni koeficijent, (T/293 K) 1
veličina zgrade, Vo 10m x 15m x 6m
33/64
Najmanji obujamni protok svježega zraka:
-10
(dG/dt) max T 2,8 ´ 10 293 -8 3
( dV/dt) min = ´ = ´ = 2,4 ´ 10 m /s
k ´ DGE 293 0,25 ´ 0,046 293
Određivanje pretpostavljenoga obujma Vz:
-8
f x (dV/dt) min 5 ´ 2,4 ´ 10 -4 3
V = = = 4,3 ´ 10 m
z C -4
2,8 ´ 10
Vrijeme trajanja: Nije primjenjivo u slučaju trajnog izvora.
Zaključak:
Pretpostavljeni obujam Vz zanemarivo je mali.
Budući da je Vz < 0,1m3 (vidi B.4.3.2), stupanj ventilacije može se smatrati jakim s
obzirom na izvor ispuštanja i promatrani prostor.
Ako je raspoloživost ventilacije “dobra”, onda će zona 0 biti zanemarivoga opsega

(vidi tablicu B.1).
Proračun br. 2

izvor ispuštanja kvar prirubnice
3
stupanj ispuštanja sekundarni
jačina ispuštanja, (dG/dt)max 2,8 x 10-6 kg/s
Zatvoreni prostor
-4
o
34/64
-6
(dG/dt) max T 2,8 ´ 10 293 -4 3
(dV/dt) min = ´ = ´ = 1,2 ´ 10 m /s
k ´ DGE 293 0,5 ´ 0,046 293
-4
f x (dV/dt) min 5 ´ 1,2 ´ 10 3
V = = = 2,2 m
z C -4
2,8 ´ 10
Vrijeme trajanja:
- f DGE ´ k - 5 1,2 ´ 0,5

t= ln = ln = 25,6h
C X0 1 100
Zaključak:
Pretpostavljeni je obujam Vz, iako znatno manji od Vo, veći od 0,1m3.
Slijedom toga, stupanj ventilacije može se smatrati srednjim s obzirom na izvor

ispuštanja i promatrani prostor. Međutim, zapaljiva atmosfera mogla bi se zadržavati i
određenje zone 2 ne bi bilo zadovoljeno.
Proračun br. 3
zapaljiva tvar plin propan
molekularna masa propana 44,1 (kg/kmol)

izvor ispuštanja štrcaljka za punjenje kante
3
stupanj ispuštanja primarni
jačina ispuštanja, (dG/dt)max 0,05 kg/s
Zatvoreni prostor
-3
o
temperatura okoliša, T 35 C (308 K )
35/64
temperaturni koeficijent, (T/293 K) 1,05
(dG/dt) max T 0,005 308 3

(dV/dt) min = ´ = ´ = 0,6 m /s
k ´ DGE 293 0,25 ´ 0,039 293

f ´ ( dV / dt ) min 1´ 0, 6
Vz = = = 1, 1´ 10 2 m 3
C 5 , 6 ´ 10 -3
Vrijeme trajanja:
- f DGE ´ k - 1 2,1´ 0,25

t= ln = ln = 0,26h
C X0 20 100
Zaključak:
Pretpostavljeni obujam Vz nije zanemariv, ali ne premašuje Vo.

ispuštanja i promatrani prostor. Uz vrijeme trajanja 0,26h određenje zone 1 ne bi bilo
zadovoljeno ako se radnja ponavlja učestalo.
Proračun br. 4
zapaljiva tvar plin amonijak
molekularna masa amonijaka 17,03 (kg/kmol)

izvor ispuštanja ventil isparivača
donja granica eksplozivnosti (DGE) 0,105 kg/m3 ( 14,8 % vol )
-6
jačina ispuštanja, (dG/dt)max 5 x 10 kg/s
Zatvoreni prostor
36/64
broj izmjena zraka, C 15/h, ( 4,2 x 10-3/s )
temperatura okoliša, T 20 oC (293 K )

-6
(dG/dt) max T 5 ´ 10 293 -5 3
( dV/dt) min = ´ = ´ = 9,5 ´ 10 m /s
k ´ DGE 293 0,5 ´ 0,105 293
-5
f x (dV/dt) min 1 ´ 9,5 ´ 10 3
V = = = 0,02 m
z C -3
4,2 ´ 10
Vrijeme trajanja:
- f DGE ´ k - 1 14,8 ´ 0,5

t= ln = ln = 0,17h (10 min)
C X0 15 100
Zaključak:
Pretpostavljeni obujam Vz zanemarivo je mali.

Slijedom toga, stupanj ventilacije može se smatrati jakim (Vz < 0,1m3) s obzirom na
izvor ispuštanja i promatrani prostor.
Ako je raspoloživost ventilacije “dobra”, onda će zona 2 biti zanemarivoga opsega
(vidi tablicu B.1).
Proračun br. 5
zapaljiva tvar plin propan

izvor ispuštanja brtva kompresora
3
jačina ispuštanja, (dG/dt)max 0,02 kg/s
37/64
Zatvoreni prostor
broj izmjena zraka, C 2/h, ( 5,6 x 10-4/s )

(dG/dt) max T 0,02 293 3

(dV/dt) min = ´ = ´ = 1,02 m /s
k ´ DGE 293 0,5 ´ 0,039 293
f ´ (dV/dt) min 5 ´ 1,02

Vz = = = 9200m 3
C 5,6 ´ 10 -4
Vrijeme trajanja:
- f DGE ´ k - 5 2,1´ 0,5

t= ln = ln = 11,4h
C X0 2 100
Zaključak:
U prostoriji npr. obujma 10m x 15m x 6m, pretpostavljeni obujam Vz bit će veći od
obujma prostorije Vo. Povrh toga, i vrijeme trajanja je znatno.
Slijedom toga, stupanj ventilacije može se smatrati slabim s obzirom na izvor

ispuštanja i promatrani prostor.
Prostor bi bio klasificiran najmanje kao zona 1, a možda čak i zona 0, neovisno o
raspoloživosti ventilacije (vidi tablicu B.1). To je neprihvatljivo. Treba poduzeti korake
da se smanji jačina ispuštanja ili da se u znatnoj mjeri poboljša ventilacija, recimo s
pomoću lokalne odsisne ventilacije oko brtve kompresora.
Proračun br. 6
zapaljiva tvar plin metan

izvor ispuštanja cijevna spojnica
3
donja granica eksplozivnosti (DGE) 0,033 kg/m ( 5 % vol )
38/64
jačina ispuštanja, (dG/dt)max 1 kg/s
Otvoreni prostor
najmanja brzina vjetra 0,5 m/s

posljedični broj izmjena zraka, C > 3 x 10-2/s )
temperaturni koeficijent, (T/293 K) 0,98
(dG/dt) max T 1 3
(dV/dt) min = ´ = = 59,3 m /s
k ´ DGE 293 0,5 ´ 0,033
f ´ (dV/dt) min 1 ´ 59,3

Vz = = -2
= 2000m 3
C 3 ´ 10
Vrijeme trajanja:
- f DGE ´ k - 1 5 ´ 0,5
t= ln = ln = 123 s (najviše)
C X0 0,03 100
Zaključak:
Pretpostavljeni obujam nije zanemariv. Pod pretpostavkom (vidi B.4.2) da je za

otvoreni prostor 3400m3 razumna vrijednost za Vo, Vz će biti manji od Vo.

Raspoloživost ventilacije je “dobra” jer se radi o otvorenome prostoru i stoga će

prostor biti klasificiran kao zona 2 (vidi tablicu B.1).
Proračun br. 7
39/64

izvor ispuštanja kvar prirubnice
3
jačina ispuštanja, (dG/dt)max 6 x 10-4 kg/s
Zatvoreni prostor
broj izmjena zraka, C 12/h ( 3,33 x 10-3/s )

o
-4
(dG/dt) max T 6 ´ 10 293 -3 3
(dV/dt) min = ´ = ´ = 26 ´ 10 m /s
k ´ DGE 293 0,5 ´ 0,046 293
-3
f x (dV/dt) min 2 ´ 26 ´ 10 3
V = = = 15,7 m
z C -3
3,33 ´ 10
Vrijeme trajanja:
- f DGE ´ k - 2 1,2 ´ 0,5

t= ln = ln = 0,85 h (51 min)
C X0 12 100
Zaključak:
40/64
Pretpostavljeni obujam Vz nije zanemariv, ali ne premašuje Vo.

Ako je raspoloživost ventilacije “dobra”, prostor treba smatrati zonom 2 (vidi tablicu
B.1). S obzirom na ovo vrijeme trajanja, određenje zone 2 bilo bi zadovoljeno.
41/64
Prilog C
(za obavijest)
Primjeri klasifikacije ugroženog prostora
C.1 U klasifikaciji prostora, uzimaju se u obzir poznavanje svojstava zapaljivih

plinova i para nakon njihova ispuštanja, i opravdane inženjerske procjene
temeljene na iskustvu o ponašanju dijelova opreme postrojenja u naznačenim
uvjetima. Nije praktično razmatrati svaku zamislivu varijantu postrojenja i procesnih
značajki. Stoga su odabrani samo primjeri koji najbolje opisuju sveukupnu filozofiju
klasifikacije prostora sa svrhom sigurne uporabe električnih uređaja u ugroženom
prostoru, tamo gdje je opasna tvar zapaljiva tekućina, ukapljeni plin ili para, ili tvar
koja je normalno plinovita, a zapaljiva kad je pomiješana sa zrakom u određenoj
koncentraciji.
C.2 U nalaženju udaljenosti prikazanih na dijagramima, dani su uvjeti za promatrane

sastavne dijelove postrojenja. Uvjeti propuštanja razmotreni su s obzirom na
mehanička svojstva opreme i na ostale kriterije konstrukcije. Ti uvjeti nisu općenito
primjenjivi; čimbenici kao što su vrste procesnih tvari, vrijeme zatvaranja, vrijeme
raspršenja, tlak, temperatura i drugi parametri ovisni i o sastavnim dijelovima
postrojenja i o procesnim tvarima, utječu na klasifikaciju prostora i treba ih uzeti u
obzir u razmatranju svakog pojedinačnog slučaja. Prema tome, prikazani primjeri
predstavljaju samo smjernice te ih treba prilagoditi stvarnim prilikama.
C.3 Ovisno o odabranom nacionalnom ili industrijskom propisu, oblik i rasprostiranje

zona mogu se mijenjati.
C.4 Osnovna namjena primjera koji slijede nije njihova uporaba za klasifikaciju
prostora. Njihova je glavna svrha predočiti, slijedeći smjernice i postupke iz ove
norme, uključujući primjenu tablice B.1, tipične rezultate do kojih može doći u
stvarnosti, u različitim prilikama. Oni također mogu biti od koristi u razradbi
podrobnijih, dopunskih normi.
C.5 Prikazane slike preuzete su iz raznih nacionalnih ili industrijskih propisa ili su vrlo
slične njihovima slikama. Predviđene su samo kao smjernice za veličine zona; u
pojedinačnim prilikama opseg i oblik zona mogu se uzeti iz propisa koji se na to
odnose.
C.6 Ako se prikazani primjeri upotrebljavaju za stvarnu klasifikaciju prostora, treba

voditi računa o posebnostima svakoga promatranog slučaja.
C.7 U svakome primjeru navedeni su neki, ali ne i svi parametri koji utječu na vrstu i
opseg zona. Ishod klasifikacije obično je konzervativni rezultat, uzevši u obzir one
čimbenike koji su poznati, i one koje je bilo moguće prepoznati, ali ne i kvantificirati.
To znači da točnost klasifikacije ovisi o stupnju poznavanja radnih parametara.
42/64
Primjer br. 1
Obična industrijska crpka s mehaničkom brtvom (opna), postavljena u razini tla na

otvorenom prostoru, a tjera zapaljivu tekućinu.
Glavni čimbenici od utjecaja na vrstu i rasprostiranje zona
Postrojenje i proces
Ventilacija Opća Odvodna jama

Vrsta ............................ Prirodna Prirodna
Stupanj ........................ Srednja Slaba
Raspoloživost .............. Dobra Dobra
Izvor ispuštanja Stupanj ispuštanja
Mehanička brtva crpke ................................................ Sekundarni
Proizvod:
Plamište ...................... ispod temperature procesa i okoliša
Gustoća para .............. veća od zraka
Not to scale
IEC 1242/02
Nije u mjerilu a
Razina tla
Ground level
Odvodna jama
Sump
Zona 11
Zone
Source of release (pump

Izvor ispuštanja seal) crpke)
(brtvljenje
Zona 22
Zone
Uzimajući u obzir relevantne parametre, slijedeće dobivene vrijednosti su tipične za crpku kapaciteta
3
50m /h i rad na niskome tlaku:
a = 3m vodoravno od izvora ispuštanja;
b = 1m od razine tla i do 1m iznad izvora ispuštanja.
43/64
Primjer br. 2
Obična industrijska crpka s mehaničkom brtvom (opna), postavljena u razini tla u

zatvorenom prostoru, a tjera zapaljivu tekućinu.
Ventilacija Opća Odvodna jama

Vrsta ............................ Prisilna Nema
Stupanj ........................ Slaba
Raspoloživost .............. Osrednja
Mehanička brtva crpke .............................................. Sekundarni
Proizvod:
Nije
Not touscale
mjerilu IEC 1243/02
Razinalevel
Ground tla
Zona
Zone11
Izvor
Sourceispuštanja (brtvljenje
of release (pump seal) crpke)
Nisu navedene nikakve mjere, budući da će rezultirajući ugroženi prostor obuhvaćati ukupni obujam
Vo. Kad bi ventilacija bila pojačana na “srednju”, tada bi zona mogla biti manja i samo zona 2 (vidi
tablicu B.1).
44/64
Primjer br. 3
Sigurnosni ventil procesne posude na otvorenome prostoru.
Ventilacija
Vrsta ............................ Prirodna
Stupanj ........................ Srednja
Raspoloživost .............. Dobra
Ispust ventila ............................................................... Primarni i sekundarni
Proizvod:
Motorni benzin
Gustoća plina ............. veća od zraka
Not to scale IEC 1244/02

Nije u mjerilu
b
a
Zone 1
Zona 1
Zone 2
Zona 2
· Izvor ispuštanja (ispust ventila promjera 25 mm)

Source of release (vent outlet diameter 25 mm)
Uzimajući u obzir relevantne parametre, slijedeće dobivene vrijednosti su tipične za ventil s tlakom
prorade od približno 0,15MPa (1,5bar):
a = 3m u svim smjerovima od izvora ispuštanja;

b = 5m u svim smjerovima od izvora ispuštanja.
45/64
Primjer br. 4
Upravljački ventil ugrađen na zatvoreni procesni cjevovod za prijenos zapaljivoga

plina.
Ventilacija
Vrsta ........................................................................... Prirodna
Stupanj ....................................................................... Srednja
Raspoloživost ............................................................ Dobra
Brtva osovine ventila ..................................................... Sekundarni
Proizvod:
Plin ................................................................................. Propan
Gustoća plina ................................................................ Veća od zraka
Nije u mjerilu
Not to scale
IEC 1245/02
Razina tla
Ground level
Izvor
Sourceispuštanja
of release (ventil)
(valve)
Zona
Zone22
Uzimajući u obzir relevantne parametre, slijedeće dobivene vrijednosti su tipične za ovaj primjer:
a = 1m u svim smjerovima od izvora ispuštanja.
Primjer br. 5
46/64
Stacionarna procesna mješalica u zatvorenome prostoru koja se redovno otvara
zbog funkcionalnih razloga. Tekućine se dopremaju i otpremaju iz mješalice kroz u
cijelosti zavarene cjevovode priključene na mješalicu s pomoću prirubnica.
Ventilacija
Vrsta ............................ Prisilna
Stupanj ........................ Slaba u mješalici; Srednja izvan mješalice
Raspoloživost .............. Osrednja
Površina tekućine unutar mješalice ........................... Trajni
Otvor mješalice ............................................................. Primarni
Prolijevanje ili istjecanje tekućine blizu mješalice ...... Sekundarni
Proizvod:
Nije
Not u mjerilu
to scale
IEC 1246/02
d c a a c d
Zona
Zone 00
b
Zona
Zone 11
Zona
Zone 22
e
Razina
Ground tla
level
Process liquid
Procesna tekućina
b = 1m iznad izvora ispuštanja;
c = 1m vodoravno;
d = 2m vodoravno;
e = 1m iznad razine tla.
47/64
Primjer br. 6
Gravitacijski separator nafta/voda smješten na otvorenome prostoru u rafineriji nafte i

izložen atmosferi.
Ventilacija Unutar separatora Izvan separatora

Vrsta ............................ Prirodna Prirodna
Stupanj ........................ Slaba Srednja
Raspoloživost .............. Dobra Dobra
Površina tekućine ........................................................ Trajni
Smetnje u procesu ...................................................... Primarni
Nenormalni rad procesa .............................................. Sekundarni
Proizvod:
Not
Nije to scale
u mjerilu
IEC 1247/02
d
b
Ground level
Razina tla
a
c
Tekućina
Liquid
Zone
Zona 0 0
Zona 1 1
Zone
Zona 2 2
Zone
a = 3m vodoravno od separatora;
b = 1m iznad razine tla;
c = 7,5m vodoravno;
d = 3m iznad razine tla.
48/64
Primjer br. 7
Kompresor vodika u zgradi koja je otvorena u razini tla.
Ventilacija
Vrsta .............................................................................. Prirodna
Stupanj .......................................................................... Srednja
Raspoloživost ............................................................... Dobra
Brtve kompresora, ventili i prirubnice ........................ Sekundarni

blizu kompresora
Proizvod:
Plin ............................. Vodik
Gustoća plina ............. lakši od zraka
Not u
Nije to mjerilu
scale
b
IEC 1248/02
c
Zona
Zone 2 2
Dno zatvorenog prostora

Bottom of enclosed
area
Compressor
Razina level
kompresora
a
b = 1m vodoravno od ventilacijskih otvora;
c = 1m iznad ventilacijskih otvora.
49/64
Primjer br. 8
Spremnik zapaljive tekućine smješten na otvorenome prostoru, s čvrstim krovom i

bez unutarnjega plivajućeg krova.
Ventilacija
Vrsta .............................................................................. Prirodna
*
Stupanj .......................................................................... Srednja
Raspoloživost ................................................................ Dobra
Površina tekućine ........................................................... Trajni
Otvori za zračenje i drugi otvori na krovu .................... Primarni
Prirubnice itd. unutar kade spremnika ......................... Sekundarni
i prepunjenost spremnika
Proizvod:
*
Slaba unutar spremnika i odvodne jame.
Not to scale
Nije u mjerilu
c IEC 1249/02
a
b
Zona 0
Zone 0
Zona
Zone 1 1
Površina
Liquid Zona
Zone 2 2
tekućine
surface
Sump
Odvodna jama
a = 3m okolo otvora za zračenje;
b = 3m iznad krova;
c = 3m vodoravno od spremnika.
Primjer br. 9
50/64
Punilište pojedinačnih cisterni (tijekom punjenja) za motorni benzin, smješteno na
otvorenome prostoru, punjenje s vrha i bez povrata para.

Ventilacija
Vrsta ........................................................................ Prirodna
Stupanj .................................................................... Srednja
Raspoloživost .................................................... Dobra
Otvori na krovu cisterne ........................................ Primarni
Prolijevanje u razini tla .......................................... Sekundarni
Prepunjenost cisterne ........................................... Sekundarni
Proizvod:
Not to scale
Nije u mjerilu a b f
IEC 1250/02
c Zona 1
Zone 1
Zona2
Zone 2
e
Drainage channel
Odvodni kanal
Uzimajući u obzir relevantne parametre, slijedeće dobivene vrijednosti su tipične za crpku

3
kapaciteta 50m /h i rad na niskome tlaku:
a = 1,5m vodoravno od izvora ispuštanja

b = 1,5m vodoravno od savitljivoga spoja
c = 1,5m iznad izvora ispuštanja
d = 1,0m iznad razine tla
e = 4,5m vodoravno od odvodnog kanala / istakačke ruke
f = 1,5m vodoravno od zone 1
g = 1,0m iznad zone 1
NAPOMENA 1 – Ako se radi o zatvorenome sustavu s povratom para, udaljenosti se mogu smanjiti,
tako da zona 1 može biti zanemarivog rasprostiranja, a zona 2 znatno manja.
NAPOMENA 2 – Prolijevanja zbog prepunjenosti nisu vjerojatna uz sustave za povrat para.
51/64
Primjer br. 10
Podaci klasifikacije ugroženoga prostora –
I. dio: Popis i značajke zapaljivih tvari List 1 od 2
Postrojenje: Tvornica boja (Primjer br. 10) Referentni crtež: Tlocrt

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
a
Zapaljiva tvar DGE Hlapljivost
Tlak para Relativna Temperatura Ostali
Plamište Vrelište Skupina i
3 o gustoća plina paljenja relevantni
Br. Ime Sastav o (kg/m ) (vol %) 20 C o temperaturni
( C) ( C) ili pare o b podaci i
( kPa ) ( C) razred
prema zraku primjedbe
Otapalo
1 niskoga C6H12 - 18 0,042 1,2 5,8 81 2,9 260 IIA T3 -
plamišta
a
Obično je tlak para poznat, ali ako nije može se upotrijebiti i vrelište (vidi 4.4.1d)).
b
Primjerice IIBT3.
52/64
Primjer br. 10
II. dio: Popis izvora ispuštanja List 2 od 2
Postrojenje: Tvornica boja (Primjer br. 10) Prostor: Referentni crtež: Tlocrt
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
Izvor ispuštanja Zapaljiva tvar Ventilacija Ugroženi prostor
Radna Rasprostiranje zone
temperatura Vrsta Ostali relevantni
Stupanj b c d Stupanj Raspolo- zone (m)
Br. Opis Mjesto Veza i tlak Stanje Vrsta Izvor podaci i
ispuštanjaa
e e
živost
(oC) (kPa) (0-1-2) okomito vodoravno primjedbe
* Iznad izvora
Brtva crpke Prostor Primjer ispuštanja
1 otapala
S 1 Okoliš Okoliš T U Srednja Osrednja 2 1,0* 3,0**
crpke br. 2 ** Od izvora
ispuštanja
Površina
Prostor Primjer * Unutar
2 tekućine u
miješanja
T 1 Okoliš Okoliš T U Slaba Loša 0 * * br. 5 mješalice
mješalici
Otvaranje Prostor Primjer * Iznad otvora
3 mješalice miješanja
P 1 Okoliš Okoliš T U Srednja Osrednja 1 1,0* 2,0**
br. 5 ** Od otvora
Prolijevanje Prostor Primjer * Iznad razine tla
4 iz mješalice miješanja
S 1 Okoliš Okoliš T U Srednja Osrednja 2 1,0* 2,0**
br. 5 ** Od mješalice
a
T – Trajni; P – Primarni; S – sekundarni.
b
Br. iz I. dijela popisa.
c
P – Plin; T – Tekućina; UP – ukapljeni plin; K – Krutina.
d
P – Prirodna; U – Prisilna (Umjetna).
e
Vidi Prilog B.
53/64
Primjer br. 10
Mješaonica u tvornici boja.
Ovaj primjer prikazuje jedan način uporabe pojedinačnih primjera br. 2 ( sa srednjim
stupnjem ventilacije) i br. 5. U ovom pojednostavljenom primjeru četiri mješalice boja
(poz. 2) smještene su u jednoj prostoriji. Tu su također u istoj prostoriji i tri crpke
(poz. 1) za tekućinu.
NijeNot
u mjerilu
to scale c IEC 1251/02
1
2
c
2
2 b
1
a
b
1
1 Crpka
Pump Zone 11
Zona
2 Posuda
Mixing za miješanje Zone 2
vessel Zona 2
Uzimajući u obzir relevantne parametre (vidi tablice podataka klasifikacije

ugroženoga prostora), slijedeće dobivene vrijednosti su tipične za ovaj primjer:
54/66
a = 2 m;
b = 4 m;
c = 3 m.
Crtež br. 10 je tlocrt; za okomito rasprostiranje zona vidi primjer br. 2 i br. 5.
NAPOMENA – Kao i u primjerima br. 2 i br. 5, zone su valjkastog oblika okolo izvora ispuštanja. U
stvarnosti, međutim, zone se obično povećavaju na oblik “kutije” ako su mješalice
smještene jedna blizu druge. Na taj način nema malih neklasificiranih džepova.
Pretpostavljeno je da su crpke i mješalice spojene s pomoću u cijelosti zavarenih

cjevovoda te da su prirubnice, ventili i sl. postavljeni blizu te opreme.
U stvarnosti može biti i drugih izvora ispuštanja u prostoriji, primjerice otvorene

posude, ali one nisu uzete u razmatranje u ovom primjeru.
Ako je prostorija mala, preporučljivo je da se zona 2 rasprostire do njezinih granica.
55/66
Primjer br. 11
Postrojenje: Spremište benzina (Primjer br. 11) Referentni crtež: Tlocrt

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
a
Tlak para Relativna Temperatura
Plamište Vrelište Skupina i Ostali relevantni
3 o gustoća plina paljenja
Br. Ime Sastav o (kg/m ) (vol %) 20 C o temperaturni podaci i
( C) ( C) ili pare
( kPa )
o
( C) razredb primjedbe
prema zraku
1 Benzin - <0 0,022 0,7 50 < 210 > 2,5 280 IIA T3 -
2 Loživo ulje - 55 - 65 0,043 1 6 200 3,5 330 IIA T2 -
Voda s
primjesama Procijenjene
3 - <0 - > 0,7 - - > 1,2 > 280 IIA T3
nafte i vrijednosti
benzina
a
b
Primjerice IIB T3.
56/64
Primjer br. 11
Postrojenje: Spremište benzina (Primjer br. 11) Prostor: Referentni crtež: Tlocrt
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
temperatura i Vrsta Ostali relevantni
Stupanj b c d Stupanj Raspolo- zone (m)
Br. Opis Mjesto a Veza tlak Stanje Vrsta e
živost
e Izvor podaci i
ispuštanja primjedbe
o
( C) (kPa) (0-1-2) okomito vodoravno
* Iznad izvora
Brtva crpke Prostor Primjer ispuštanja
1 S 1 Okoliš Okoliš T U Srednja Osrednja 2 1,0* 3,0**
benzina crpke br. 1 ** Od izvora
ispuštanja
Površina Obrada
Dobra Primjer * U separatoru
2 tekućine u otpadnih T 3 Okoliš Okoliš T P Slaba 0 * * br. 6 ispod razine tla
separatoru voda
Primjer * Iznad tla
P Srednja Dobra 1 1,0* 3,0**
br. 6 ** Od separatora
Primjer * Iznad tla
P Srednja Dobra 2 3,0* 7,5**
br. 6 ** Od separatora
Površina
tekućine u Prostor Primjer * Unutar
3 spremnicima spremnika
T 1 Okoliš Okoliš T P Srednja Loša 0 * *
br. 8 spremnika
benzina
Otvori za
zračenje Prostor Primjer * 3m oko otvora
4 spremnika spremnika P 1 Okoliš Okoliš T P Srednja Dobra 1 3,0* 3,0** br. 8 za zračenje
za benzin
Prirubnice
itd. na Prostor Primjer
5 spajanju spremnika
S 1 Okoliš Okoliš T P Srednja Osrednja 2 * * br. 8
* Unutar spojeva
spremnika
57/64
Primjer br. 11 Podaci klasifikacije ugroženoga prostora –
II. dio: Popis izvora ispuštanja (nastavak) List 2 od 2
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
temperatura i Raspoloži Vrsta Ostali relevantni
Stupanj b c d Stupanj vost zone (m)
Br. Opis Mjesto Veza tlak Stanje Vrsta Izvor podaci i
ispuštanjaa
e
e
o
( C) (kPa) (0-1-2) okomito vodoravno primjedbe
Prepunjenos Prostor Srednj Primjer

6 S 1 Okoliš Okoliš T P Dobra 2 3,0* 3,0** * Iznad tla
t spremnika spremnika a br. 8
Otvori na Srednj Primjer * Iznad tla
7 krovu Punilište P 1 Okoliš Okoliš T P Dobra 1 1,5* 1,5**
autocisterne a br. 9 ** Od ispusta
Primjer * Iznad ispusta
2 1,0* 1,5**
br. 9 ** Od ispusta
Prolijevanje
u Srednj Primjer * Iznad tla
8 odvodnom Punilište S 1 Okoliš Okoliš T P Dobra 2 1,0* 4,5**
kanalu a br. 9 ** Od kanala
punilišta
* Neugroženi
Spremnik Prostor prostor zbog
9 - 2 - - T - - - ...* ...**
loživa ulja spremnika visokoga
plamišta
a
b
c
d
e
Vidi Prilog B.
58/64
Primjer br. 11
Spremište benzina i nafte.

IEC 1252/02
Nije u mjerilu
Not to scale
Gate
Ulaz
Tanker car
Punilište filling installation
autocisterni
Ured
Office
Poz.4
Item 4 Gate
Ulaz
d c
d
Poz.1
Item 1
a Crpke
Pumps
Oil tanks
Spremnici goriva
Poz.5
Item 5
Poz.2
a a Item 2 b
Spoj
Bund
Item 3 a
Poz.3
Tanks
Spremnici
Separator
Separator
Zona
Zone0 0 Zona
Zone11 Zona
Zone 22
59/66
Ovaj primjer prikazuje jedan način uporabe pojedinačnih primjera br. 1, br. 6, br. 8 i
br 9. U ovom pojednostavljenom primjeru, tri spremnika (spojena) benzina (poz.3),
pet crpki za tekućine (poz. 1) postavljene jedna blizu druge, jedna posebna crpka
(poz. 4), dva spremnika nafte (poz. 5) i jedan gravitacijski separator nafta/voda (poz.
2), smješteni su u spremištu.
Glavni čimbenici od utjecaja na vrstu zona dani su u primjerima br. 1, br. 6, br. 8 i br.
9.
Uzimajući u obzir relevantne podatke (vidi liste klasifikacije prostora), navode se

tipične vrijednosti dobivene za ovaj primjer.
a=3m
b = 7.5 m
c = 4.5 m
d = 1.5 m
Crtež br. 11 je tlocrt; za okomito rasprostiranje zona, vidi primjere br. 1, br. 6, br. 8 i
br. 9.
O pojedinostima (zone unutar spremnika, rasprostiranje zona, zone oko otvora za

zračenje na spremnicima, itd.) vidi primjere br. 1, br. 6, br. 8 i br 9.
NAPOMENA: Treba upotrijebiti primjere br. 1, br. 6, br. 8 i br. 9 da se ispravno dobiju zone unutar
spremnika i separatora (zona 0) zajedno sa zonom oko otvora za zračenje na
spremnicima (zona 1).
U stvarnosti mogu postojati i drugi izvori ispuštanja, ali oni međutim, nisu uzeti u
razmatranje zbog jednostavnosti prikazivanja.
60/66
Tablica C.1 - Podaci klasifikacije ugroženoga prostora –
Postrojenje: Referentni crtež:

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
a
Tlak para Relativna Temperatura Ostali
Plamište Vrelište Skupina i
3 o gustoća plina paljenja relevantni
Br. Ime Sastav (kg/m ) (vol %) 20 C temperatur
( oC ) ( oC ) ili pare o ni razred b
podaci i
( kPa ) prema zraku ( C) primjedbe
a
b
Primjerice IIB T3.
61/64
Tablica C.2 - Podaci klasifikacije ugroženoga prostora –
Postrojenje: Prostor: Referentni crtež:

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
Radna Rasprostiranje zone Ostali
temperatura Raspolo Vrsta
Stupanj Veza c d e
zone (m) relevantni
Br. Opis Mjesto a b i tlak Stanje Vrsta Stupanj -živost Izvor
podaci i
ispuštanja e
o
( C) (kPa) (0-1-2) okomito vodoravno primjedbe
a
b
c
d
e
Vidi Prilog B.
62/64
IEC 1253/02
Zona 0 0
Zone
Zone
Zona 1 1
Zone
Zona 2 2
Slika C.1 – Preporučljivi simboli za zone ugroženoga prostora
65/66
Slika C.2 –sustavni pristup klasifikaciji ugroženoga prostora, oznaka IEC 1254/02 >
66/64

IEC 60079-10 Ed - 4 - 0

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

IEC 60079-10 Ed - 4 - 0

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Neslužbeni prijevod norme

IEC 60079-10 Ed.4.0:

IEC 60079-10 Ed.4.0:

Za službenu uporabu koristiti izvornu normu

Prilog A (za obavijest) Primjeri izvora ispuštanja

Prilog B (za obavijest) Ventilacija

Prilog C (za obavijest) Primjeri klasifikacije

Slika C.1 – Preporučeni simboli za zone ugroženog

Slika C.2 – Shematski pristup klasifikaciji ugroženog

1.1 Područje primjene

Predviđena je za primjenu tamo gdje može postojati opasnost od paljenja zbog

Ova norma ne uzima u obzir učinke posljedičnih kvarova.

Dane su definicije i objašnjenja pojmova u sprezi s osnovnim načelima i postupcima

1. Za potrebe ovog dokumenta, pod prostorom se razumijeva trodimenzionalni prostor.

1.2 Upućivanje na druge norme

IEC 60050(426):1990, Međunarodni elektrotehnički rječnik(IEV) - 426. poglavlje:

IEC 60079-4:1975, Električni uređaji za eksplozivne plinske atmosfere - 4. dio:

IEC 60079-4A:1970, Prva dopuna IEC 60079-4(1996), Električni uređaji za

IEC 60079-20:1996, Električni uređaji za eksplozivne plinske atmosfere – 20. dio:

Za ovaj dio IEC 60079 primjenjuju se sljedeći nazivi i definicije:

2.1 Eksplozivna atmosfera

[IEV 426-02-02 preinačen]

2.2 Eksplozivna plinska atmosfera

2.3 Ugroženi prostor

2.4 Neugroženi prostor

Prostor u kojem se ne očekuje prisustvo eksplozivne plinske atmosfere u količini koja

Ugroženi prostor razvrstava se u zone, na temelju učestalosti pojave i duljine trajanja

[IEV 426-03-03 preinačen]

[IEV 426-03-04 preinačen]

[IEV 426-03-05 preinačen]

2.7 Stupanj ispuštanja

Tri su osnovna stupnja ispuštanja, navedena redoslijedom snižavanja

2.7.1 Trajni izvor ispuštanja

2.7.2 Primarni izvor ispuštanja

2.7.3 Sekundarni izvor ispuštanja

Ispuštanje koje se ne očekuje u normalnome radu, a ako se pojavi, očekuje se rijetko

2.8 Jačina ispuštanja

Količina zapaljivog plina ili pare oslobođenog u jedinici vremena iz izvora

2.9 Normalni rad

Stanje pri kojemu oprema radi u granicama projektiranih parametara

NAPOMENA 3 – Normalni rad uključuje uvjete pokretanja i zaustavljanja.

Gibanje zraka i njegovo nadomještanje svježim zrakom zbog djelovanja vjetra,

2.11 Granice eksplozivnosti

2.11.1 Donja granica eksplozivnosti (DGE)

[IEV 426-02-09 preinačen]

2.11.2 Gornja granica eksplozivnosti (GGE)

[IEV 426-02-10 preinačen]

2.12 Relativna gustoća plina ili pare

2.13 Zapaljiva tvar

2.14 Zapaljiva tekućina

2.15 Zapaljivi plin ili para

2.16 Zapaljiva maglica

Kapljice zapaljive tekućine raspršene u zraku tako da se stvara eksplozivna plinska

Najniža temperatura tekućine pri kojoj u određenim, normiranim uvjetima tekućina

Temperatura vrenja tekućine pri tlaku okoliša od 101,3kPa (1013mbar)

2.19 Tlak para

2.20 Temperatura paljenja eksplozivne plinske atmosfere

Najniža temperatura ugrijane površine, pri kojoj u naznačenim uvjetima dolazi do

[IEV 426-02-01 preinačen]

2.21 Rasprostiranje zone

2.22 Ukapljeni zapaljivi plin

3. SIGURNOST I KLASIFIKACIJA PROSTORA

3.1 Načela sigurnosti