Kolegij: Uvod u teoriju književnosti

Nositeljica kolegija: doc.dr.sc. Zrinka Božić Blanuša

Kolegij izvode: doc.dr.sc. Zrinka Božić Blanuša
dr.sc. Andrea Milanko
Zvonimir Glavaš
ECTS: 5 bodova
Trajanje: 1 semestar, 2. (ljetni)
Oblik nastave: 2 sata predavanja, 2 sata seminara
Status/tip izbornosti: obavezni kolegij za sve studente prve godine studija
Uvjeti upisa: nema
Cilj kolegija: Upoznavanje studenata s osnovnim književnoteorijskim pojmovima i školama.
Način polaganja ispita: Pismeni

SADRŽAJ KOLEGIJA PO TJEDNIMA

1. TJEDAN
Predavanje: Što je teorija književnosti? Osnovni pojmovi i teorijske škole.
Seminar: Dogovor i podjela seminarskih zadataka.

2. TJEDAN
Predavanje: Nova kritika i ruski formalizam.
Seminar: Rad na poglavlju „Umjetnost kao jezik“ iz knjige Jurija Mihajloviča Lotmana
Struktura umjetničkog teksta.

3. TJEDAN
Predavanje: Fenomenologija, hermeneutika, teorija recepcije.
Seminar: Rad na tekstu Stanleya Fisha „Interpretativne strategije i interpretativne zajednice“.

4.TJEDAN
Predavanje: Strukturalizam.
Seminar: Rad na tekstu Rolanda Barthesa „Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih
tekstova“.

5.TJEDAN
Predavanje: Strukturalizam.
Seminar: Rad na tekstu Rolanda Barthesa „Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih
tekstova“.

6. TJEDAN
Predavanje: Dekonstrukcija.
Seminar: Rasprava o poglavlju „Struktura, znak i igra u diskursu humanističkih znanosti“ iz
knjige Pisanje i razlika.

7. TJEDAN
Predavanje: Poststrukturalizam.
Seminar: Rad na tekstu Michela Foucaulta „Poredak diskursa“ iz knjige Znanje i moć.

8.TJEDAN

1
Predavanje: Poststrukturalizam
Seminar: Rad na tekstu Michela Foucaulta „Poredak diskursa» iz knjige Znanje i moć.

9.TJEDAN
Predavanje: Psihoanaliza
Seminar: Analiza teksta Sigmunda Freuda „Budućnost jedne iluzije“ iz knjige Budućnost
jedne iluzije i drugi spisi.

10.TJEDAN
Predavanje: Psihoanaliza
Seminar: Rad na tekstu Jacquesa Lacana „Ukradeno pismo“.

11.TJEDAN
Predavanje: Marksistička kritika.
Seminar: Rad na tekstu Louisa Althussera „Ideologija i državni ideološki aparati“

12. TJEDAN
Predavanje: Kulturalni studiji.
Seminar: Rad na tekstu „Analiza kulture“ Raymonda Williamsa iz zbornika Politika teorije

13. TJEDAN
Predavanje: Feministička teorija.
Seminar: Rad na poglavlju „Tjelesni upisi performativne subverzije“ iz knjige Judith Butler
Nevolje s rodom, Feminizam i subverzija identiteta.

14. TJEDAN
Predavanje: Novi historizam i potkolonijalna teorija.
Seminar: Rad na tekstovima Stephena Greenblatta „Kolanje društvene energije“ iz knjige
Nova čitanja. Poststrukturalistička čitanka i „Uvod“ iz knjige Orijentalzam.

15. TJEDAN
Ispit.

LITERATURA

Obavezna

Althusser, Louis (2009.) Ideologija i državni ideološki aparati, Loznica.

Barthes, Roland (1992.) „Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova“ u Suvremena

teorija pripovijedanja, ur. Vladimir Biti, Zagreb.

Butler, Judith (2000.) „Tjelesni upisi, performativne subverzije“ u Nevolje s rodom,

Feminizam i subverzija identiteta, Zagreb.

Derrida, Jacques (2007.) „Struktura, znak i igra u diskursu humanističkih znanosti“ u Pisanje
i razlika, Zagreb/ Sarajevo.

2
Fish, Stanley (2003.) „Interpretativne strategije i interpretativne zajednice“ u Nova čitanja.
Poststrukturalistička čitanka, ur. Zdenko Lešić, Sarajevo.

Foucault, Michel (1994.) „Poredak diskursa“ u Znanje i moć, Zagreb.

Freud, Sigmund (1986.) „Budućnost jedne iluzije“ u Budućnost jedne iluzije i drugi spisi, ur.
Gvozden Flego, Zagreb.

Greenblatt, Stephen (2003.) „Kolanje društvene energije“ u Nova čitanja.

Poststrukturalistička čitanka, ur. Zdenko Lešić, Sarajevo.

Lacan, Jacques (2002.) „Ukradeno pismo“ u Treći program Hrvatskog radija 63/64, Zagreb.

Lotman, Jurij Mihajlovič (2001.) „Umjetnost kao jezik“ u Struktura umjetničkog teksta,
Zagreb.

Williams, Raymond (2006.) „Analiza kulture“ u Politika teorije, ur. Dean Duda, Zagreb.

Said, Edward (1999.) „Uvod“ u Orijentalizam, Zagreb.

Dodatna

Biti, Vladimir (2000.) Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije, Zagreb.

Compagnon, Antoine (2007.) Demon teorije, Zagreb.

Culler, Jonathan (2001.) Književna teorija: vrlo kratak uvod, Zagreb.

Doležel, Lubomir (1991.) Poetike zapada: poglavlja iz istraživačke tradicije, Sarajevo

Eagleton, Terry (1987.) Teorija književnosti, Zagreb

Juvan, Marko (2011.) Nauka o književnosti u rekonstrukciji: uvod u savremene studije

književnosti, Beograd.

Solar, Milivoj (2006.) Rječnik književnoga nazivlja, Zagreb.

Wellek, René/ Austin, Warren (1985.) Teorija književnosti, Nolit.

3
 10. M. JIoTMaH Jurij Mihajlovič Lotman
C T P Y K T Y P A X Y A O X E C T B E H H O r O TEKCTA
H3j*aTejibCTB0 "HcKyccTBo'\ MocKBa, 1970.

STRUKTURA
Nakladnik
ALFA d.d. Zagreb
1 UMJETNIČKOG
! TEKSTA
Nova Ves 23a

Za nakladnika
Miro Petric i
I
Glavni urednik Prevela Sanja Veršić
Božidar Petrač

Urednik
Josip Užarević

Lektor
Marko Alerić

Korektorica
Božica Žabčić

Grafički dizajn
Željka Sambolek

Likovna urednica
Biljana Knebl

Grafička priprema
Studio za grafički dizajn ALFA

Tisak
Zrinski d.d. Čakovec

Naklada
500 primjeraka
m2001.
misao neodvojiva od materijalne strukture mozga. Dati opći pre-
gled strukture umjetničkog jezika i njegovih odnosa prema struk-
1 . UMJETNOST KAO JEZIK
turi umjetničkog teksta, njihove sličnosti i razlika u odnosu na
analogne lingvističke kategorije, to jest objasniti kako umjetnički
tekst postaje nositeljem određene misli-ideje, kako se struktura
teksta odnosi prema strukturi te ideje - takav je opći cilj u pravcu
kojega autor vjeruje da de učiniti bar nekoliko koraka.

BILJEŠKE
1
Gegel', Soćinenija, t. XII., M., 1938., str. 10. Umjetnost je jedno od sredstava komunikacije. Ona, nesum-
2
njivo, ostvaruje vezu između pošiljatelja i primatelja (to što u
A. S. Puškin, Polnoe sobranie sočinenij, t. XII., M.-L., 1949-, nekim slučajevima oba ne mije-
str. 178.
nja stvar, kao što čovjek koji razgovara sam sa sobom spaja u
sebi i govornika i slušatelja}1. Možemo li zbog toga odrediti um-
jetnost kao jezik organiziran na specifičan način?
Svaki sustav koji služi ciljevima komunikacije među dvjema ili
mnogim indivuduama može se odrediti kao jezik (kao što smo
već isticali, slučaj autokomunikacije podrazumijeva da jedna
individua nastupa kao dvije). Često upućivanje na to da jezik
podrazumijeva komunikaciju u ljudskom društvu, strogo uzevši,
nije obavezno, budući da, sjedne strane, jezično komuniciranje
između čovjeka i stroja te strojeva među sobom danas više nije
teorijski problem nego tehnička stvarnost2. S druge strane, pos-
tojanje određene jezične komunikacije u životinjskom svijetu
također više ne izaziva sumnju. Nasuprot tome, sustavi komuni-
kacija unutar individue (na primjer, mehanizmi biokemijske re-
gulacije ili signala koji se prenose po mreži živaca u organizmu)
nisu jezici.3
U tom smislu možemo kao o jezicima govoriti ne samo o
ruskom, francuskom, hindu ili drugima, ne samo o umjetno
izgrađenim sustavima koje stvaraju razne znanosti, a koji se upo-
trebljavaju za opisivanje određenih grupa pojava (nazivaju ih
"umjetnim" jezicima, ili metajezicima određenih znanosti), nego i
o običajima, ritualima, trgovini, religijskim predodžbama. U is-
tom smislu možemo govoriti o "jeziku" kazališta, filma, slikar-
 stva, glazbe te o umjetnosti u cjelini, kao o jeziku organiziranom
na osobit način.
Ipak, odredivši umjetnost kao jezik, mi samim time donosimo
neki određeni sud u odnosu na njegovu strukturu. Svaki se jezik
koristi znakovima koji čine njegov "rječnik" (ponekad ga naziva-
ju "alfabet", za opću teoriju znakovnih sustava ti su pojmovi is-
toznačni), svaki jezik posjeduje određena pravila povezivanja tih
znakova, j>vakyej&zik^ struktura, a toj je strukturi
svojstvena hijerarhičnost.
Takvo postavljanje problema dopušta nam da umjetnosti
pristupimo s dvaju različitih gledišta.
Prvo, da u umjetnosti izdvojimo ono što je čini srodnom sva-
kom jeziku i da pokušajmo opisivati te njezine karakteristike u
općim terminima teorije znakovnih sustava.
Drugo, da na osnovi prvog opisa izdvojimo u umjetnosti ono
što joj je svojstveno kao osobitom jeziku i što je razlikuje od
drugih sustava toga tipa.
Budući da ćemo se nadalje služiti pojmom "jezik" u onom
specifičnom značenju koje mu se pridaje u semiotičkim radovima
i bitno se razlikuje od uobičajene upotrebe te riječi, odredit ćemo
sadržaj tog terminaJPod jezikom ćemo podrazumijevaHsvaki ko-
munikacijski sustav, koji se koristi znakovima uređenima na oso-
bit način. Tako shvaćeni jezici razlikovat će se:
prvo, od sustava koji ne služe kao sredstva komunikacije;
drugo, od sustava koji služe kao sredstva komunikacije ali se
ne koriste znakovima;
treće, od sustava koji služe kao sredstva komunikacije i ko-
riste se sasvim neuređenim ili gotovo neuređenim znakovima.
Prvo suprotstavljanje dopušta da se odijeli jezike od onih ob-
lika ljudske djelatnosti koji nisu neposredno ni po svojoj svrsi
povezani sa skupljanjem i prenošenjem informacije. Drugo su-
protstavljanje dopušta sljedeću podjelu: znakovno komuniciranje
događa se, uglavnom, među pojedincima, izvanznakovno - među
sustavima unutar organizma. Bilo bi, međutim, ispravnije to su-
protstavljanje protumačiti kao antitezu komunikacija na razini
prvog i drugog signalnog sustava, budući da su, s jedne strane,
moguće izvanznakovne veze među organizmima (osobito važne
kod nižih tipova životinja, ali se čuvaju i kod čovjeka u obliku po-
java koje proučava telepatija), a s druge - moguće je i znakovno
komuniciranje unutar organizma. Misli se ne samo na čovjekovu
samoorganizaciju vlastitog intelekta pomoću jednih ili drugih
znakovnih sustava, nego i na one slučajeve kada znakovi prodiru
u sferu prvotne signalizacije (čovjek kao da riječima "opčinjava"
zubobolju; djelujući na sama sebe pomoću riječi, on podnosi pat-
nju i fizičko mučenje).
Prihvatimo li uz rečene napomene stav da je jezik - oblik ko-
munikacije među dvjema individuama, morat ćemo dati još neka
pojašnjenja. Pojam "individua" bolje je z a m i j e n i t i ^
poruke" (adresantom) i "primateljem poruke" (adresatom). To će
nam omogućiti da u shemu uvedemo one slučajeve kad jezik po-
vezuje ne dvije individue nego dva druga uređaja koji šalju (pri-
maju) poruku, na primjer telegrafski aparat i na njega priključen
uređaj za automatsko zapisivanje. Ah važnije je nešto drugo - nije
rijedak slučaj da se jedna te ista individua pojavljuje i kao adre-
sant i kao adresat poruke (bilješke "za prisjećanje*, dnevnici, no-
tesi). Informacija se u tom slučaju ne prenosi u prostoru nego u
vremenu i služi kao sredstvo za samoorganizaciju ličnosti. Moglo
bi se reći da je dani slučaj tek neznatan detalj u općem mnoštvu
društvenih komunikacija, kada ne bi postojao jedan razlog:
možemo promatrati kao individuu zasebnog čovjeka, a tada će
shema komunikacije A->B (od adresanta prema adresatu) prevla-
davati nad A->A' (adresant je sam adresat, ali u drugoj vremen-
skoj jedinici). Međutim, dovoljno je staviti pod "A", na primjer,
pojam "nacionalna kultura", kako bi shema komunikacije A->A'
dobila barem ravnopravno značenje s A->B (u nizu kulturnih ti-
pova ona će dominirati). Ali, učinimo sljedeći korak - stavimo pod
"A" čovječanstvo u cjelini. Tada će autokomunikacija postati (u
najmanju ruku, u granicama povijesno realnog iskustva) jedinom
shemom komunikacije.
Treće će suprotstavljanje odijeliti jezike od onih prijelaznih
sustava kojima se uglavnom bavi paralingvistika - npr. mimike,
gesta i si.
Shvaćamo li "jezik" na način koji smo gore naveli, tada će taj
pojam ujediniti:
 a) prirodne jezike (na primjer, ruski, francuski, estonski,
Češki);
b) umjetne jezike: jezike znanosti (metajezike znanstvenog
opisivanja), jezike uvjetnih signala (na primjer, prometnih znak-
ova) i si;
/^JjtaugotneJezike (drugotne modelativne sustave) - komuni-
4aey : sfes5upijre koj e'~se nadograđiiju iznad prirodno-jezične
razine (mit, religija)'. ' Umjetn ost je drugotnimodelativni sustav.
-""D'rugotni u odnVsu iTalezik" ne treba shvaćati samo kao "onaj
koji se služi prirodnim jezikom kao građom". Kad bi termin imao
takav sadržaj, bilo bi nemoguće uključivanje u njega nejezičnih
umjetnosti (slikarstva, glazbe i dr.). Ipak, odnos je ovdje složeniji:
prirodni jezik nije samo jedan od najstarijih, nego je i najmoćniji
sustav komunikacije u ljudskom zajednici. Samom svojom struk-
turom snažno djeluje na ljudsku psihu i mnoge aspekte dru-
štvenog života. Drugotiu modelativni sustaviJkao i svi semiotički
si^tavi}Jzgrađuju sepotipu jezika.. Tq ne znači da oni uspostav-
ljaju sve osobine prirodnih jezika. Tako se, na primjer, glazba
izrazito razlikuje od prirodnih jezika odsutnošću obaveznih se-
mantičkih veza; ipak, danas je već očigledna puna zakonitost opi-
sivanja glazbenog teksta kao svojevrsne sintagmatske tvorbe (ra-
dovi M. M. Langleben i B. M. Gasparova). Izdvajanje sintag-
matskih i paradigmatskih veza u slikarstvu (radovi L. F. Žegina,
B. A. Uspenskoga) ifilmu(eseji S. Ejzenštejna, J. N. Tynjanova, B.
M. Žjhenbauma, K. Metza) omogućavaju da u tim umjetnostima
vidimo semiotičke objekte - sustave koji su izgrađeni po jezič-
nome tipu. Kako čovjekova svijest jest jezična..$3?ijest, svi oblici
modela Jcojlse-nadograđuju-^naci sviješću---među njima i umjet-
nost - mogu. se odrediti kapjiru^^
UŠ^ete^t^-daMermože- opisati kaoneka vrsta-drugo.tooga
jezika^a.umjeJtoLičto
Dokazivanju i objašnjenju te teze bit će posvećen znatan dio
knjige koja se predlaže čitateljevoj pozornosti. Zasad se ograniči-
mo na nekoliko citata koji naglašavaju neodvojivost pjesničke ide-
je od osobite, njoj sukladne strukture teksta, osobitog jezika um-
jetnosti. Evo jedne pribilješke A. Bloka (srpanj 1917. godine): Laž
je da se misli ponavljaju. Svaka je misao nova zato što je okružuje
i formira nešto novo. "Da on, uskrsnuvši, ustati ne uzmogne"
(moja), "Da iz mrvačkog sanduka on ustati ne uzmogne" (Ler-
montov - sad se prisjetih) - potpuno su različite misli. Zajednički
je u njima "sadržaj", što samo još jednom dokazuje da sadržaj
bez forme sam po sebi ne postoji, nema težine.
Razmatrajući prirodu semiotičkih struktura možemo zapaziti
ovo: složenost strukture proporcionalno je ovisna o složenosti in-
forma!5jF]čcyire informacije
neizbježno dbvodi f do sve složenijeg semiotičkog sustava koji se
koristi za prenošenje informacije. Pritom, u ispravno izgrađenom
semiotičkorn sustavu (to jest onom koji postiže cilj, radi kojeg je i
stvoren) ne može biti suvišne, neopravdane složenosti.
Ako postoje dva sustava A i B i oba u cijelosti prenose neku
jednaku količinu informacije uz jednak gubitak pri prevladavanju
buke u komunikacijskom kanalu, ali je sustav A mnogo jedno-
stavniji od sustava B, tada nema nikakve sumnje da će sustav B
biti odbačen i zaboravljen.5
Pjesnički je govor vrlo složena struktura. On je znatno slože-
niji u odnosu na prirodni jezik. I ako bi količina informacije koja
je sadržana u pjesničkom (stihotvornom ili proznom - u danom je
slučaju svejedno) i običnom govoru bila jednaka6, umjetnički bi
govor izgubio pravo na postojanje i bez sumnje bi odumro. Ali
stvari stoje drukčije: usložnjena umjetnička struktura, koja se
gradi iz jezičnog materijala, omogućava prenošenje takvog opse-
ga informacije koji se nipošto ne može prenijeti sredstvima ele-
mentarne, čisto jezične strukture. Iz toga proistječe da dana in-
formacija (sadržaj) ne može ni^ostojati^ifi
van dane štriMure.~Prepričavajući pjesmu običnim govorom mi-
"mrišta^Smolta te, prema tome, uopće ne predajemo pri-
matelju onu količinu informacije koja je u njoj bila sadržana. Na
taj se način metodika po kojoj se odvojeno promatra "idejni sadr-
žaj", a odvojeno "umjetničke osobitosti", a što se tako čvrsto uko-
rijenila u školskoj praksi, zasniva na nerazumijevanju osnova
umjetnosti te je štetna, jer masovnomu čitatelju nameće lažnu
predodžbu o književnosti kao načinu da naširoko i uljepšano
izlaže iste oiie misli koje se mogu izreći jednostavno i kratko. Ako
se idejni sadržaj Rata i mira (Vojna i mir) ili Evgenija Onegina
KltjttiUGS. % "Jj«?-V»<3®
može izložiti na dvije stranice, onda je prirodan zaključak: ne tre-
ba čitati dugačka djela nego kratke udžbenike. To je zaključak na
koji ne potiču loši nastavnici nemarne učenike, nego to čini čitav
sustav školskog proučavanja književnosti koji, sa svoje strane,
samo pojednostavnjeno i stoga najjasnije odražava tendencije što
se osjećaju u znanosti o književnosti.
Piščeva misao realizira se u određenoj umjetničkoj strukturi i
neodvojiva je od nje. L. N. Tolstoj pisao je o glavnoj misli Ane
Karenine: Ako bih želio izreći riječima sve ono što sam htio izra-
ziti romanom, tada bih morao napisati isti onaj roman koji sam
napisao u početku. I ako kritičari već sada shvaćaju i u feljtonu
mogu izraziti ono što želim reći, tada im čestitam <...>. I ako
kratkovidni kritičari misle da sam želio opisivati samo ono što mi
se sviđa, kako ruča Oblonskij i kakva ramena ima Karenina, onda
se varaju. U svemu, gotovo u svemu što sam pisao vodila me po-
treba da saberem misli, isprepletene međusobno kako bi same
sebe izrazile; ali svaka misao koja je zasebno izražena riječima -
gubi svoj smisao, strašno degradira kad se uzima odvojeno i bez
one isprepletenosti u kojoj se nalazi". Tolstoj je neobično dojmlji-
vo izrekao da .umjetnička misao realizira sebe preko "ispreple-
tanja" - strukture - te ne postoji izvan nje, da se ideja umjetnika
realizira u njegovom modelu stvarnosti. I Tolstoj dalje piše:
"../potrebni su ljudi koji bi pokazali besmislenost pronalaženja
odvojenih misli u umjetničkom tekstu i koji bi neprestano
vodili čitatelje po tom bezbrojnom labirintu isprepletanja, u
kojem leži bit umjetnosti, i prema zakonima koji čine osnovu
tih isprepletanja"7.
Odredba "forma odgovara sadržaju", koja je ispravna u filo-
zofskom smislu, ipak nedovoljno točno odražava odnos između
strukture i ideje. Još je J. N. Tynjanov ukazivao na njegovu
nezgodnu (primijeni li se na umjetnost) metaforičnost:
"Forma+sadržaj = čaša+vino. Ali sve prostorne analogije koje su
primjenljive na pojam forme važne su utoliko što samo izgledaju
kao analogije: zapravo, pod pojam forme pritom se obavezno
podmeće statičko obilježje, usko povezano sa prostornošću"8. Da
bi se jasno predočio odnos ideje prema strukturi, bolje je zamis-
liti vezu između života i složenog biološkog mehanizma živoga
tkiva. Život koji čini glavnu osobinu živog organizma nezamisliv
je izvan svoje fizičke strukture, on je funkcija tog djelatnog su-
stava. Istraživač književnosti koji vjeruje da će dosegnuti ideju
odvojenu od autorova sustava modeliranja svijeta, od strukture
djela, podsjeća na znanstvenika-idealista koji život nastoji odvoji-
ti od one konkretne biološke strukture koje je on funkcija^Ideja
nije sadržana ni u kakvim, ča^ m uspješno odabranim, citatima;
negd je izražena u čitavoj j^jet^^^ SouCavaf^'top
to ne razumije i koji ideju traži u zasebnim citatima, sličan je
čovjeku koji bi, doznavši da kuća ima svoj plan, počeo rušiti zi-
dove i tražiti mjesto na kojem je taj plan zazidan. Plan nije za-
zidan u zidu nego. je realiziran u proporcijama građevine. Plan je
arhitektova ideja, struktura građevine njezina je realizacija. Idej-
ni sadržaj djela jest struktura. Ideja u umjetnosti uvijek je model,
jer ona uspostavlja sliku stvarnosti. Prema tome, izvan strukture
- umjetnička je ideja nezamisliva. Dualizam forme i sadržaja
mora biti zamijenjen pojmom ideje koja se realizira u odgovara-
jućoj strukturi i koja ne postoji izvan te strukture.
Izmijenjena struktura prenijet će čitatelju ili gledatelju drugu
ideju. Iz toga proizlazi da u pjesmi nema "formalnih elemenata"
u onom smislu koji obično ulazi u taj pojam. Umjetnički je tekst
složeno izgrađeni smisao. Svi njegovi elementi jesu smisleni
elementi.
Umjetnost među drugim 2aaakovnim sustavima
Razmatranje umjetnosti u kategorijama komunikacijskog sus-
tava omogućava da se postavi, a dijelom i riješi, niz pitanja koja
su ostajala izvan vidokruga tradicionalne estetike i teorije knji-
ževnosti.
Suvremena teorija znakovnih sustava posjeduje dobro razra-
đenu koncepciju komunikacije koja dopušta da se naznače opće
crte umjetničke komunikacije.
Svaki komunikacijski čin uključuje u sebe pošiljatelja i prima-
telja informacije. Ali to nije dosta: nama dobro poznata činjenica
nerazumijevanja svjedoči o tome da se ne shvaća svaka poruka.
 Da bi primatelj razumio pošiljatelja poruke, mora postojati zajed-
nički posrednik - jezik. Uzmemo li u obzir zbroj mogućih poruka
na jednom jeziku, lako ćemo primijetiti da će neki elementi tih
poruka u ovom ili onom pogledu biti međusobno ekvivalentni
(tako će se, na primjer, pojavljivati odnos ekvivalentnosti među
varijantama fonema u jednom pogledu, ili između fonema i grafe-
ma - u drugom). Nije teško primijetiti da će razlike nastajati zbog
načina na koji se materijalizira neki znak ili njegov element, dok
će se sličnosti pojavljivati kao rezultat istog mjesta koje zauzima-
ju u sustavu. Ono što je zajedničko različitim međusobno ekviv-
alentnim varijantama nastupat će kao njihova invarijanta. Na taj
ćemo način dobiti dva različita aspekta komunikacijskog sustava:
bujicu zasebnih poruka, utjelovljenih u nekoj materijalnoj sup-
stanci (grafičkoj, zvučnoj, elektromagnetskoj za vrijeme telefon-
skog razgovora, telegrafskim znakovima i sL) i apstraktni sustav
invarljantnih odnosa. Podjelu tih dvaju načela, te odredbu prvoga
kao "govor" (parole) a drugoga kao "jezik" (langue), dao je F. de
Saussure. Budući da su nositelji određenih značenja - jedinice
jezika, očigledno je da se proces razumijevanja sastoji u tome da
se određena govorna poruka poistovjeti u svijesti primatelja sa
svojom jezičnom invarijantom. Pritom se jedna obilježja eleme-
nata govornoga teksta (ona koja se podudaraju s njima invarijan-
tnim obilježjima u sustavu jezika) izdvajaju kao značenjska, a
druga primateljeva svijest ukida kao nebitna. Tako se jezik pojav-
ljuje kao svojevrsni kod pomoću kojega primatelj dešifrira zna-
čenje poruke koja ga zanima. U tom smislu, dopustimo li sebi
određeni stupanj netočnosti, možemo podjelu sustava na "govor"
i "jezik" u strukturalnoj lingvistici poistovjetiti s podjelom "poru-
ka" i "kod" u teoriji informacije9. Međutim, zamislimo li jezik kao
određeni sustav invarijantnih elemenata i pravila njihova povezi-
vanja 10 , postat će očiglednom istinitost postavke R. Jakobsona i
drugih znanstvenika da se u procesu prenošenja informacije
zapravo ne koristi jedan nego dva koda: jedan za šifriranje, a
drugi za dešifriranje poruke. U tom smislu govori se o pravilima
za govornika i pravilima za slušatelja. Razlika među njima je
postala očiglednom čim se pojavila zadaća umjetnoga generira-
nja (sinteze) i dešifriranja (analize) teksta na nekom prirodnom
jeziku pomoću elektronsko-računalnih uređaja.
Sva ova pitanja neposredno se tiču odredbe umjetnosti kao
komunikacijskog sustava.
Prva posljedica opće postavke daje umjetnost jedno od sred-
stava masovne komunikacije jest sljedeća tvrdnja: da bismo pri-
mili informaciju koja se prenosi umjetničkim sredstvima, mora-
mo vladati jezikom umjetnosti. Učinimo još jednu nužnu digresi-
ju. Zamislimo neki jezik. Uzmimo, na primjer, jezik kemijskih
znakova. Ispišemo li sve grafičke oznake koji se u njemu upotre-
bljavaju, odmah ćemo uočiti da se te oznake dijele na dvije grupe:
prve - slova latinske abecede - označavaju kemijske elemente, a
druge (znakovi jednakosti, plusevi, brojčani koeficijenti) označa-
vat će načine njihova spajanja. Ispišemo li sve znakove-slova,
dobit ćemo nekakav skup naziva kemijskog jezika koji će u svojoj
ukupnosti označavati čitav zbir u ovom trenutku poznatih ke-
mijskih elemenata.
Sada pretpostavimo da čitav označeni prostor raščlanjujemo
na određene grupe. Opisivat ćemo, na primjer, čitav skup sadrža-
ja pomoću jezika koji ima samo dva naziva: metali i nemetali, ili
ćemo uvoditi nekakve druge sustave bilježenja dok ne dođemo do
podjele na elemente i do njihova označavanja zasebnim slovima.
Jasno je da će svaki sustav bilježenja odražavati određenu znan-
stvenu koncepciju klasifikacije označenog. Na taj način, svaki
sustav kemijskog jezika ujedno je i model određene kemijske
stvarnosti. Došli smo do bitnog zaključka: svaki je jezik ne samo
komunikaciji n ^ obje te funkcije
nerazdvojivo su. povezane.
To vrijedi i za prirodne jezike. Ako su u staroruskom jeziku
(12. stoljeće) "čast" i "slava" antonimi a u suvremenom - sinoni-
mi 11 , ako je u staroruskom "modar" (sinij) ponekad sinonim "cr-
noga" (černogo) a ponekad "grimizno-crvenoga" [bagrovo-kras-
nogo), ako "siv" ($eryj) danas znači "plav" [goluboj) (u značenju
boje očiju), a "plav" (goluboj) - danas "siv" {seryj) (u značenju
boje životinje i ptice)12, ako se nebo u tekstovima iz 12. stoljeća
nikad ne naziva plavim ili modrim, a zlatna boja pozadine na iko-
ni, čini se, za gledatelja onoga vremena potpuno vjerodostojno ;
 označava boju neba, ako staroslavensku rečenicu: "Komu sini
oči, ne prebyvajuščim li v vine, ne nazirajuščim li k'de pirove by-
vajut'" 13 treba prevesti: "Tko pak ima tamnocrvene (zakrvav-
ljene) oči ako ne pijanac, ako ne onaj tko pažljivo motri gdje se
gozbe održavaju" - onda je jasno da imamo posla sa sasvim dru-
gačijim modelima etičkog ili kolorističkog prostora.
Ali je isto tako očigledno kako modelativnu ulogu imaju ne
samo "znakovi-imena" nego i "znakovi-kopule" - oni uspostavlja-
ju koncepciju odnosa u označenom objektu.
Prema tome, svaki komunikacijski sustav može vršiti modela-
tivnu funkciju i obrnuto - svaki modelativni sustav može imati
komunikacijsku ulogu. Naravno, ova ili ona funkcija može biti
izražena snažnije ili se gotovo uopće ne mora osjećati u ovoj ili
onoj konkretnoj društvenoj upotrebi. Ali potencijalno su prisutne
obje funkcije14.
V ^ To je izuzetno bitno za umjetnost.
Ako mi umjetničko djelo nešto poručuje, ako ono služi ciljevi-
ma komunikacije između pošiljatelja i primatelja, tada se u nje-
mu može izdvojiti:
1) poruka - ono što mi se prenosi;
2) jezik - određeni, apstraktni sustav zajednički za pošiljatelja
i primatelja, koji omogućava sam čin komunikacije. Iako je, kako
ćemo dalje vidjeti, izdvajanje svake od navedenih strana moguće
samo u okviru znanstvene apstrakcije, suprotstavljanje tih dvaju
aspekata u umjetničkom djelu apsolutno je nužno na određenoj
etapi izučavanja.
Jezik djela jest određena danost koja postoji prije stvaranja
konkretnog teksta i jednaka je za oba pola komunikacije (kasnije
ćemo u ovu postavku unijeti neke korekcije). Poruka - to je ona
informacija koja se pojavljuje u određenom tekstu. Uzmemo li ve-
liku grupu funkcionalno istovrsnih tekstova i razmotrimo ih kao
varijante nekog jedinstvenog invarijantnog teksta, otklonivši pri-
tom sve ono što je s danog gledišta "izvansustavsko'V dobit ćemo
strukturni opis jezika dane grupe tekstova. Tako je izgrađena, na
primjer, klasična Morfologija bajke* (Morfologija volšebnoj ska-
zki) V. J. Proppa, koja pruža model za taj folklorni žanr. Možemo
22 proučavati sve moguće balete kao jedan tekst (onako kako obično
TI < ?
razmatramo sve izvedbe određenog baleta kao varijante jednoga
teksta) i, kada ga opišemo, dobit ćemo jezik baleta, itd.
Umjetnost je neodvojiva od potrage za istinom. Neophodno je,
međutim, naglasiti da su "istinitost jezika" i "istinitost poruke"
načelno različiti pojmovi. Da bismo sebi predočili tu razliku,
zamislimo, s jedne strane, iskaze o istinitosti ili lažnosti rješenja
nekog zadatka, logičke pravilnosti neke tvrdnje a s druge strane -
prosudbe o istinitosti geometrije Lobačevskoga ili četveroznačne
logike. 0 svakoj poruci na ruskome ili bilo kojem drugom prirod-
nom jeziku može se postaviti pitanje: je li ona istinita ili lažna?
Ali to pitanje potpuno gubi smisao ako se primijeni na bilo koji
jezik u cijelosti. Zbog toga česte prosudbe o umjetničkoj nepri-
kladnosti, nepunovrijednosti ili čak "izopačenosti" nekih umje-
tničkih jezika (na primjer, jezika baleta, jezika istočne glazbe ili
apstraktnog slikarstva) sadrže u sebi logičku pogrešku - ona su
rezultat brkanja pojmova. Međutim, očigledno je da prosudbi o
istinitosti ili lažnosti mora prethoditi pojašnjavanje pitanja o
tome što se prosuđuje: jezik ili poruka. U skladu s time funkcio-
nirat će i razni kriteriji procjenjivanja. Kultura je zainteresirana
za svojevrsni poliglotizam. Nije slučajno da umjetnost u svome
razvoju odbacuje zastarjele poruke a sa začuđujućom upornošću
cuvaTu svomepamć^ jezike prošlih epoha. Povijest
^umjetnosti o b i h ^ " ^ je-
^—ztkrproslosti koji. s e p r i h v a ć ^
- Rašaamba tih aspekata bitna je i zaTstrazivača književnosti
(kao i općenito za istraživača umjetnosti). Ovdje nije stvar samo u
stalnom brkanju osebujnosti jezika umjetničkoga teksta i njegove
estetske vrijednosti (uza stalnu tvrdnju da je "nerazumljivo -
loše"), nego i o nedostatku promišljene raščlambe znanstvenog
zadatka, o odustajanju od pitanja što se proučava - opći umjetnič-
ki jezik epohe (pravca, pisca) ili određena poruka koja je prenese-
na na tom jeziku.
U potonjem je slučaju, kakove čuu^.p.riWMnije opisivati ma-
sovne, "srednje", najstandardlziranije tekstove u kojima je najjas-
nije ogoljena opća norma umjetničkog jezika. Ne razdvoje li se ta
dva aspekta, doći će do onoga brkanja na koje je upozoravala još
tradicionalna znanost o književnosti i koje je pokušavala na intu-
itivnoj razini izbjeći, zahtijevajući da se pravi razlika između
"masovnoga" i "individualnoga" u književnom djelu. Mogli bis-
mo, na primjer, navesti poznatu monografiju V. V. Sipovskoga o
povijesti ruskoga romana kao jedan od ranih ali ne i savršenih
pokušaja da se prouči masovna umjetnička norma. Početkom
1920- tih godina taj je problem već bio postavljen kao potpuno ja-
sna zadaća. Tako je V. M. Žirmunskij pisao da u proučavanju ma-
sovne književnosti "u skladu s biti postavljene zadaće treba, ne
obazirući se na individualno, zapažati širenje neke opće tenden-
cije"15. Taj se problem jasno postavljao u radovima Šklovskoga i
Vinogradova.
Ipak, osvijestivši razliku među tim aspektima, ne možemo a
da ne primijetimo kako se odnos među njima u umjetničkoj i
neumjetničkoj komunikaciji duboko razlikuje, i sama činjenica
stalnog poistovjećivanja problema specifičnosti jezika ove ili one
umjetnosti s vrijednošću informacije koja se na tom jeziku preno-
si toliko je raširena da ne može biti slučajnom.
Svaki se prirodni jezik sastoji od znakova, koje karakterizira
prisutnost određenog izvanjezičnog sadržaja, i sintagmatskih
elemenata, kojih sadržaj ne samo da uspostavlja izvanjezične
odnose nego i u znatnoj mjeri ima imanentan, formalan karakter.
Istina, među tim grupama jezičnih činjenica postoji stalno proži-
manje: sjedne strane, značenjski elementi postaju nesamostalni,
s druge strane - nesamostalni elementi stalno se semantiziraju
(osmišljavanje gramatičkog roda kao sadržajno-spolne karakte-
ristike, kategorija živog itd.). Međutim, proces difuzije ovdje je
tako neprimjetan da se oba aspekta potpuno jasno raščlanjuju.
Druga je stvar u umjetnosti. Ovdje se, s jedne strane, očituje
stalna tendencija prema formalizaciji sadržajnih elemenata, pre-
ma njihovom zgušnjavanju, pretvaranju u kalupe, potpunom pri-
jelazu iz područja sadržaja u uvjetno područje koda. Navedimo
jedinstven primjer. B. A. Turaev u svome pregledu povijesti egi-
patske književnosti priopćuje da na zidnim crtežima u egipatskim
hramovima postoji osobit siže: rađanje faraonS. u obliku strogo
ponovljenih epizoda i scena. To je "galerija crteža koji su praćeni
tekstom i koji čine staru kompoziciju sačinjenu, vjerojatno, za
careve V. dinastije koja se nakon toga u stereotipnom obliku
službeno prenosila iz naraštaja u naraštaj". Autor upozorava da
su se "tom službenom dramskom poemom u nizu slika osobito
rado koristili oni čija su prava na prijestolje osporavana"16, kao,
na primjer, carica Hatšepsut te navodi izvanredan podatak: želeći
učvrstiti svoja prava Hatšepsut je naredila da se na zidove hrama
Deir-el-Bahri stavi slika njezina rođenja. Ali je izmjena, koja se
tiče caričina spola, bila unesena samo u potpis. Sama pak slika
caričina rođenja ostala je strogo tradicionalnom te je prikazivala
rođenje muškog djeteta. Ona se potpuno formalizirala, a informa-
tivnim nije bilo upućivanje slike djeteta na stvarni prototip, nego
sama činjenica daje u hram smješten, ili nije smješten, umje-
tnički tekst koji je vezu s dotičnom caricom uspostavljao samo
posredovanjem potpisa.
S druge strane, težnja da se sve u umjetničkom tekstu shvati
kao značenjsko tako je velika da možemo s razlogom smatrati
kako u djelu nema ničega slučajnoga. I još ćemo se u više navra-
ta pozivati na duboko opravdanu tvrdnju R. Jakobsona17 o umjet-
ničkom značenju gramatičkih oblika u pjesničkom tekstu, kao i
na druge primjere semantizacije formalnih elemenata teksta u
umjetnosti.
Naravno, odnos tih dvaju načela u raznim povijesnim i nacio-
nalnim formama umjetnosti bit će različit. Ali su njihova prisut-
nost i međusobna povezanost stalne. Štoviše, pretpostavimo li
dva iskaza: ^Jjmietničkam
ziku" i "Uj^jeto^ poruka". - proturječnost u
koju zapadamo bit će samo prividna.
Pritom se prirodno pojavljuje pitanje: ne može li se jezik pois-
tovjetiti s formom umjetničkog djela, a poruka - sa sadržajem, i
ne gubi li tada snagu tvrdnja da strukturalna analiza ukida pos-
tojeći dualizam koji nastaje pri razmatranju umjetničkog teksta s
gledišta forme i sadržaja? Takvo poistovjećivanje, čini se, ne tre-
ba provoditi. Prije svega zato što jezik umjetničkog teksta nipošto
nije "forma", ako taj pojam podrazumijeva predodžbu o nečemu
izvanjskom u odnosu na sadržaj koji nosi informaciju. Jezikjir
mjetničkog teksta po svojoj je biti odre%ni ^umjetnički model
Jvijeta te u.tome po'giedu Mavom pripada
"sadržaju" - nosi informaciju. Već smo isticali daje model' svijeta 25
 što ga stvara jezik općenitiji od modela poruke, duboko individu-
alnog u trenutku stvaranja. Sada je dobar trenutak da se kaže
nešto drugo: umjetnička poruka stvara umjetnički model nekakve
konkretne pojave - umjetnički jezik modelira univerzum u nje-
govim najopćenitijim kategorijama koje su, budući da čine naj-
općenitiji sadržaj svijeta, forma postojanja za konkretne stvari i
pojave. Tako nam proučavanje umjetničkog jezika umjetničkoga
djela ne daje samo neku individualnu normu estetske komuni-
kacije, nego uspostavlja i model svijeta u njegovim najopćenitijim
obrisima. Stoga se s određenih aspekata informacija koja je
sadržana u izboru tipa umjetničkog jezika čini najhitnijom.
Piščev izbor određenog žanra, stila ili umjetničkog pravca
također je izbor jezika na kojem namjerava govoriti s čitateljem.
Taj jezik pripada složenoj hijerarhiji umjetničkih jezika dane epo-
he, dane kulture, danoga naroda ili čovječanstva (na kraju kraje-
va, nužno se pojavljuje i takvo postavljanje problema). Pritom tre-
ba naglasiti jednu bitnu osobinu na koju ćemo se još vratiti: jezik
određene znanosti za nju je jedinstven, povezan s posebnim, za
nju karakterističnim predmetom i aspektom. Prekodiranje s jed-
nog jezika na drugi, koje je u većini slučajeva izuzetno plodotvor-
no i koje se pojavljuje u vezi s interdisciplinarnim problemima, ili
otkriva u jednom objektu, kako se ranije činilo, objekte dviju
znanosti, ili vodi stvaranju novog spoznajnoga područja s novim,
za njega karakterističnim metajezikom.
Prirodni jezik u načelu dopušta prevođenje. On nije vezan za
objekt nego za zajednicu. Međutim, on u sebi već ima određenu
hijerarhiju stilova koja omogućava da se sadržaj jedne te iste
poruke izloži s raznih pragmatičkih gledišta. Tako izgrađen jezik
modelira ne samo određenu strukturu svijeta nego i promatrače-
vo gledište.
U jeziku umjetnosti s njegovom dvostrukom zadaćom isto-
vremenog modeliranja i objekta i subjekta postoji stalna borba
između predodžbe o jedinstvenosti jezika i mogućnosti izbora
među donekle odgovarajućim umjetničkim komunikativnim su-
stavima. Na jednom je polu razmišljanje koje je uznemiravalo još
autora Slova o vojni Igorevoj (Slovo o polku Igorevek da li pjevati
26 pjesan "po bilinama ovoga vremena" ili "po zamisli Bojanovoj";
na drugom je tvrdnja Dostoevskoga: "Ja čak vjerujem da za ra-
zličite umjetničke forme postoje i njima odgovarajući nizovi pjes-
ničkih misli, tako da se jedna misao nikad ne može izraziti u
drugoj formi koja joj ne odgovara"18.
U biti - suprotnost tih tvrdnji također je prividna: tamo gdje
postoji samo jedan mogući jezik ne pojavljuje se problem podu-
daranja-nepodudaranja njegove modelativne biti s autorovim
modelom svijeta. Modelativni sustav jezika u tom slučaju nije
ogoljen. Što je veća potencijalna mogućnost izbora, to više infor-
macije nosi u sebi sama jezična struktura i to se više ogoljuje
njezina podudarnost s određenim modelom svijeta.
I upravo zato što umjetnički jezik modelira najopćenitije as-
pekte slike svijeta - njezina strukturna načela - u čitavom nizu
slučajeva upravo će on biti osnovni sadržaj djela, može postati
njegovom porukom - tekst će se zatvoriti u sama sebe. To se
događa u svim slučajevima književnih parodija i polemika - u
onim slučajevima kad umjetnik određuje upravo sam tip odnosa
prema stvarnosti i osnovna načela njegova umjetničkoga us-
postavljanja.
Na taj način, umjetnički se jezik ne može poistovjetiti s tradi-
cionalnim pojmom forme. Štoviše, koristeći se ovim ili onim pri-
rodnim jezikom, umjetnički jezik pretvara njegove formalne
strane u sadržajne.
Naposljetku, treba razmotriti još jedan aspekt odnosa jezika i
poruke u umjetnosti. Zamislimo dva portreta Katarine II.: sve-
čani, koji je naslikao Levickij, i svakodnevni, koji prikazuje caricu
u carskoselskom parku, a naslikao gaje Borovikovskij. Suvre-
menicima-dvorjanicima bilo je izuzetno važno da portret sliči
caričinoj vanjštini onako kako ju oni poznaju. To što je na oba
portreta naslikano isto lice - bila je za njih osnovna poruka; raz-
lika u pristupu, specifičnost umjetničkog jezika zanimala je samo
one ljude posvećene u tajne umjetnosti. Za nas je zauvijek izgub-
ljeno zanimanje što su ga imali ti portreti u očima ljudi koji su
viđali Katarinu II.; ali zato u prvi plan izbija razlika u umjet-
ničkom pristupu. Informacijska vrijednost jezika i poruke danih u
jednom te ..istom t e k s j t a ^
koda, njegovih zahtjeva i očekivanja. " av
 Međutim, pokretljivost i međusobna veza tih dvaju načela
posebno oštro se očituje u nečem drugom. Istražujući proces
funkcioniranja umjetničkog djela, ne možemo a da ne uočimo
jednu osobitost: u trenutku percipiranja umjetničkog djela skloni
smo i mnoge aspekte njegova jezika osjećati kao poruku - for-
malni se elementi semantiziraju, a kad ono što je karakteristično
za općekomunikacijski sustav kad uđe u specifičnu strukturnu
cjelovitost teksta, doživljava se kao individualno. U nadarenom
umjetničkom djelu sve se doživljava kao stvoreno ad hoc. Ali kas-
nije, kad postane dijelom umjetničkoga iskustva čovječanstva,
djelo za buduće estetske komunikacije u cjelini postaje jezikom i
ono što se pokazaio kao slučajnost sadržaja u određenom tekstu
postat će kod za one što će usllijediti. N. I. Novikov još je sredi-
nom 18. stoljeća pisao: "Nitko me neće uvjeriti u to daje Moliere-
ov Harpagon bio slikan na osnovi općega poroka. Svaka kritika
koja se odnosi na neku osobu, nakon mnogih godina postaje kri-
tika općeg poroka; s pravom ismijani Kaščej vremenom će postati
zajednički original svih lihvara"19.
Pojam jezika u verbalnoj umjetnosti
Ako se pojmom "jezik umjetnosti" služimo u onom značenju
koji smo mu ranije dogovorno odredili, tada je očito da umjetnič-
ka književnost, kao jedan od oblika masovne komunikacije, mora
imati svoj jezik. "Imati svoj jezik" - to znači imati neki zatvoren
komplet značefijsicm^iTinica i pravila ža njihovo p o veživanj e
^ kojifdin*^^
" ^ k n j i ž e v n o s t već ima posla s jednim od jezičnih tipova - pri-
rodnim jezikom., Kako se odnosO onaj-pri-
rodni jezik najcojem je djelo napisano (ruski, engleski, talijanski
i l f M o koJfSrugi)? I postoji li uopće taj "jezik književnosti", ih je
dovoljno razdvojiti sadržaj djela ("poruku"; usp. naivno čitatelje-
vo pitanje: "0 čemu je tu riječ?") i jezik umjetničke književnosti
kao funkcionalno-stilski sloj općenacionalnog prirodnog jezika?
Kako bismo pojasnili to pitanje, postavimo sebi sljedeću, sas-
28 vim trivijalnu zadaću. Odaberimo sljedeće tekstove: grupa I. -
Delacroixova slika, Byronova poema, Berliozova simfonija; grupa
II. - Mickievviczeva poema, Chopinova djela za klavir; grupa III. -
Deržavinovi pjesnički tekstovi, Baženovljevi arhitektonski kom-
pleksi. Sada postavimo kao cilj, što je već mnogo puta činjeno u
različitim studijama iz povijesti kulture, da tekstove unutar svake
grupe prikažemo kao jedan tekst, svodeći ih na varijante nekog
invarijantnog tipa. Takav invarijantan tip za prvu grupu bit će
"zapadnoeuropski romantizam", za drugu grupu - "poljski ro-
mantizam" a za treću - "ruski predromantizam". Razumije se
samo po sebi da možemo postaviti zadaću - sve tri grupe opisati
kao jedan tekst, uvodeći apstraktan model invarijante drugog
stupnja.
Postavimo li sebi takvu zadaću, morat ćemo, prirodno, iz-
dvojiti nekakav komunikativni sustav - "jezik" - prvo za svaku od
tih grupa, a zatim i za sve tri zajedno. Pretpostavimo da će se
opis tih sustava odvijati na ruskom jeziku. Jasno je da će ruski
jezik u danome slučaju nastupiti kao metajezik opisa (ostavljamo
postrani pitanje o nekorektnosti takvog opisa, budući da je neiz-
bježan modelativni utjecaj metajezika na objekt), ali sam opisi-
vani "jezik romantizma" (ili bilo koji od njegovih pojedinačnih
podjezika koji odgovara spomenutim trima grupama) ne može se
poistovjetiti ni s jednim prirodnim jezikom ukoliko bude podesan
i za opis neverbalnih tekstova. Međutim, tako dobiven model je-
zika romantizma moći će se primijeniti i na književna djela te će
na određenoj razini moći opisivati sustav po kojem su izgrađena
(na razini zajedničkoj verbalnim i neverbalnim tekstovima).
Potrebno je, međutim, razmotriti kako se prema prirodnom
jeziku odnose one strukture koje nastaju unutar verbalnih umjet-
ničkih konstrukcija i te ne mogu biti prekodirane na jezike never-
balnih umjetnosti.
Umjetnička književnost govori na posebnom jeziku koji se
nadograđuje na prirodni jezik kao drugotni sustav. Zato se ona
definira kao drugotni modelativni sustav. Dakako, književnost
nije jedini drugotni modelativni sustav, ali njezino razmatranje u
tom nizu previše bi nas udaljilo od naše neposredne zadaće.
Reći da književnost ima svoj jezik koji se ne podudara s nje-
zinim prirodnim jezikom, nego se nad njime nadograđuje - znači 29
 reći da književnost ima svoj, samo za nju karakterističan sustav
znakova i pravila za njihovo povezivanje koja služe za prenošenje
posebnih poruka neprenosivih na drugačiji način. Pokušat ćemo
to dokazati.
U prirodnim jezicima relativno se lako izdvajaju znakovi -
čvrste invarijantne jedinice teksta - i sintagmatska pravila. Zna-
kovi se razgovijetno dijele na plan sadržaja i plan izraza, među
kojima postoji odnos međusobne neuvjetovanosti, povijesne kon-
vencionalnosti. U jezičnom umjetničkom tekstu ne samo da su
granice znakova drugačije, nego je drugačiji i sam pojam znaka.
Već smo imali priliku pisati o tome da znakovi u umjetnosti
nemajulivj^ffiu;:kaQ.ru4eziku, nego. ikoničku, slikovnu narav21.
Ta tvrdnja, očigledna u likovnim umjetnostima/povlači za sobom
niz bitnih zaključaka kad se primijeni na jezične. Ikonički zna-
kovi izgrađeni su na načelu uvjetovanih veza između izraza i
sadržaja. Zato razgraničavanje planova izraza i sadržaja u smislu
koji je uobičajen za strukturalnu lingvistiku uopće postaje ote-
žano. Znak modelira svoj sadržaj. Jasno je da u tim uvjetima u
umjetničkom tekstu dolazi do semantizacije izvansemantičkih
(sintaktičkih) elemenata prirodnog jezika. Umjesto razgovijetne
razgraničenosti semantičkih eiem'SSta dolazi do složenog ispre-
pietanja: sintagmatsko na jednoj razini hijerarhije umjetničkog
teksta pokazuje se kao semantičko na drugoj.
Ali ovdje treba podsjetiti da upravo sintagmatski elementi u
prirodnom jeziku obilježavaju granice znakova i raščlanjuju tekst
na semantičke jedinice. Ukidanje opozicije "semantika - sintaksa"
dovodi do podrivanja granica znaka. Reći; svi elementi teksta
jesu semantički elementi - znači reći: pojam teksta u ovom sluča-
ju identtčanje. pojmu,znaka.
" Na određeni način to i jest tako: tekst je cjelovit znak, i svi
zasebni znakovi općejezičnog teksta svedeni su u njemu do ra-
zine elemenata znaka.
Na taj način, svaki se umjetnički tekst stvara kao jedinstven,
ad h o c konstruiran znak osobitog sadržaja. To na prvi pogled
proturječi poznatoj postavci da samo elementi koji se ponavljaju,
koji tvore neki zatvoren skup, mogu služiti za prenošenje infor-
macije. Ipak, proturječje je ovdje samo prividno. Kao prvo, kako
smo već isticali, okazionalna struktura modela što je stvorio pisac
nameće se čitatelju već kao jezik njegove svijesti. Okazionalnost
se zamjenjuje univerzalnošću. Ali nije stvar samo u tome. "Uni-
katni" znak pojavljuje se kao "skupljen" od tipskih elemenata te~"
šFnaTog^
Svako novatorsko djelo gradi se od tradicionalnog materijala.
tekst ne čuva sjećanje ria trađičionalnii strukturu, njegovo se
novatorstvo prestaje percipirati.
Tekst koji formira jedan znak istodobno ostaje tekstom (uza-
stopnošću znakova) na nekom prirodnom jeziku i samim time
čuva razdvajanje na riječi - znakove općejezičnog sustava. Tako
nastaje pojava karakteristična za umjetnost prema kojoj še jedan
te isti tekst na različit način raspada na znakove kad na njega
primijenimo različite kodove.
Istodobno s pretvaranjem općejezičnih znakova u elemente
umjetničkog znaka teče i suprotan proces.. Elementi znaka u su-
stavu prirodnog jezika: fonemi, morfemi - prelazeći u nizove
^"oaređehih uređeniH ponavljanja, semantiziraju se i postaju zna-
kovi.. Na se taj način jedan te istiTelfšfmože^roStafiT^oTakav
lanac znakova, formiran po pravilima prirodnog jezika, zatim
kao uzastopnost znakova većih nego što je raščlamba teksta na
riječi, sve do pretvaranja teksta u jedinstven znak, te kao na
poseban način organiziran lanac znakova manjih nego što je
riječ, sve do fonema.
Pravila sintagmatike teksta također su povezana s tom po-
stavkom. Stvar nije samo u tome da su semantički i sintagmatski
elementi međusobno zamjenljivi, nego i u nečem drugom: umjet-
nički se tekst pojavljuje istovremeno i kao ukupnost fraza, i kao
fraza, i kao riječ. U svakom od ovih slučajeva različita je narav
sintagmatskih veza. Prva dva slučaja ne zahtijevaju komentara,
ali se zato na posljednjem treba zaustaviti.
Bilo bi pogrešno smatrati da podudaranje granica znaka s
granicama teksta ukida problem sintagmatike. Tekst razmotren
na taj način može se raspadati na znakove i sukladno tome sin-
tagmatski organizirati. Ali to neće biti sintagmatika lanca, nego
sintagmatika hijerarhije - znakovi će biti povezani kao lutke
-matrjoške koje se stavljaju jedna u drugu. 31
 Takva je sintagmatika potpuno realna za strukturu umjet-
ničkog teksta, i ako je ona za lingvista neobična, povjesničar kul-
ture lako će joj naći paralele, na primjer, u strukturi svijeta viđe-
noj očima srednjovjekovlja.
Za srednjovjekovnoga mislitelja svijet nije ukupnost biti nego
sama bit, nije rečenica nego riječ. Ali ta se riječ hijerarhijski sa-
stoji od zasebnih riječi, koje kao da su umetnute jedna u drugu.
Istina nije u količinskom skupljanju, nego u udubljivanju (nije po-
trebno čitati mnogo knjiga - mnogo riječi, - nego se udubiti u jed-
nu riječ; ne skupljati nova znanja, nego tumačiti stara).
Iz rečenoga proistječe da verbalna umjetnost, ako se zasniva
na prirodnom jeziku, to je samo zato da bi ga preoblikovala u
svoj - drugotni - jezik, jezik umjetnosti. A sam taj "jezik umjetnos-
ti" jest složena hijerarhija jezika koji se uzajamno suodnose, ali
nisu jednaki. S time je u vezi i načelna mnoštvenost mogućih či-
tanja umjetničkog teksta. S time je, vjerojatno, povezana ona
smisaona zasićenost umjetnosti koja nije dostupna nikakvim
drugim - neumjetničkim - jezicima. Umjetnost je najekonomičniji
i najkompaktniji način čuvanja i prenošenja informacije. Ali u-
mjetnost posjeduje i druga obilježja koja potpuno zaslužuju da
privuku pažnju stručnjaka-kibernetičara a, s vremenom, možda i
inženjera-konstruktora.
Budući da je sposoban koncentrirati golemu informaciju i na
"površini" sasma nevelikog teksta (usp. opseg Čehovljeve pri-
povijesti i udžbenika psihologije), umjetnički tekst ima još jednu
osobitog^
le onoliko koliko može razumjeti, a također daje čitatelju jezik
na kojem može prihvatiti sljedeću porciju obavijesti pri ponov-
nom čitanju. On se ponaša kao neki živi organizam koji se nalazi
u povratnoj sprezi sa čitateljem i poučava ga.
Pitanje kojim se sredstvima to postiže ne bi trebalo dirati
samo humanista. Dostatno je da zamislimo neki analogno izgra-
đen uređaj koji daje znanstvenu informaciju da bismo shvatili
kako razotkrivanje prirode umjetnosti kao komunikacijskog su-
stava može dovesti do prevrata u metodama čuvanja i prenošenja
32 informacije.
0 mnoštvenosti umjetničkih kodova
Umjetnička komunikacija posjeduje jednu zanimljivu osobi-
tost: obični oblici komunikacije poznaju samo dva tipa odnosa
između poruke na ulazu i izlazu komunikacijskog kanala - podu-
daranje i nepodudaranje. Drugi tip se izjednačava s pogreškom i
nastaje zbog "šuma u komunikacijskom kanalu" - raznovrsnih
okolnosti koje ometaju prijenos. Prirodni se jezici osiguravaju od
deformacija mehanizmom redundancije - svojevrsnom zalihom
semantičke otpornosti22. ^• • ° p r -:
Pitanje o tome kako stvar stoji s redfundancijom u umjetni-
čkom tekstu zasad nije predmet našeg razmatranja. U vezi s tim
nas zanima drugo: između razumijevanja i nerazumijevanja u-
mjetničkog teksta postoji vrlo širok prijelazni pojas. Razlika u
tumačenju umjetničkih djela svakodnevna je pojava i, usprkos
mišljenju koje se često susreće, ona ne proistječe iz nekakvih
sporednih uzroka koji se mogu lako ukloniti, nego je organski
svojstvena umjetnosti. U najmanju ruku, kako se Čini," upravo* je s
^-tim'tibipžrem povežanaTveć spomenuta osoftuia umjetnosti da
-bude u korelaciji sa Čitateljem i da mu prenosi upravo onu info-
rmaciju koja mu je potrebna i za koju je on perceptivno pripre-
mljen.
Ovdje se prije svega treba zaustaviti na jednoj načelnoj razlici
među prirodnim jezicima i drugotnim modelativnim sustavima
umjetničkoga tipa. U lingvističkoj je literaturi dobila priznanje Ja-
kobsonova postavka o razdvajanju pravilajgramatičke sinteze
(gramatika govornika)ij^am^ (gramatika slušatelja).
' Analogan pristup umjetničkoj komunikaciji razotkriva njezinu ve-
liku složenost.
Stvar je u tome da primatelj teksta u cijelom nizu slučajeva
mora ne samo pomoću određenoga koda dešifrirati poruku, nego
i utvrđivati na kojem je "jeziku" enkodiran tekst.
Pritom treba razlikovati sljedeće slučajeve:
I. a) Primatelj i pošiljatelj koriste se zajedničkim kodom -
zajednički umjetnički jezik bezuvjetno se podrazumijeva, nova je
samo poruka. Takvi su svi umjetnički sustavi "estetike istovjetnos-
ti". Svaki put situacija izvođenja, tematika i drugi izvantekstni 33
 uvjeti nepogrešivo sugeriraju slušatelju jedino mogući umjetnički
jezik danoga teksta.
b) Inačicom tog slučaja bit će percepcija suvremenih ma-
sovnih kliširanih tekstova. Ovdje također djeluje zajednički kod
za pošiljatelja i primatelja teksta. AH, dok je u prvom slučaju to
uvjet za umjetničku komunikaciju te se kao takav naglašava svim
sredstvima, u drugom slučaju autor nastoji zamaskirati tu činje-
nicu - on pridaje tekstu lažna obilježja drugog klišeja ili jedan
kliše zamjenjuje drugim. U tom slučaju, prije no što će dobiti
poruku, čitatelj mora izabrati među umjetničkim jezicima kojima
raspolaže onaj jezik na kojem je kodiran tekst ili njegov dio. Sam
izbor jednoga od poznatih kodova stvara dopunsku informaciju.
Međutim, njezina veličina je neznatna zato sto je izbor koda
uvijek relativno mali.
II. Drukčiji je slučaj kada slušatelj pokušava dešifrirati tekst
koristeći se drugim kodom nego njegov tvorac. Ovdje su također
moguća dva tipa odnosa.
a) Primatelj nameće tekstu svoj umjetnički jezik. Pritom se
tekst podvrgava prekodiranju (ponekad čak rušenju pošiljateljeve
strukture). Informacija koju nastoji dobiti primatelj još je jedna
poruka na njemu već poznatom jeziku. U tom slučaju umjetnički
se tekst tretira kao neumjetnički.
b) Primatelj pokušava doživjeti tekst po kanonima koje već
poznaje, ali metodom pokušaja i pogrešaka uviđa da treba stvo-
riti nov, još nepoznat kod. Pritom se događa niz zanimljivih pro-
cesa. Primatelj se počinje boriti s jezikom pošiljatelja i može u toj
borbi biti pobijeđen: pisac nameće svoj jezik čitatelju koji ga u-
svaja i čini svojim sredstvom za modeliranje životata. Ipak, pra-
ktično je, kako se čini, češći slučaj da se u procesu usvajanja
piščev jezik deformira, podvrgava kreolizaciji s jezicima koji već
postoje u arsenalu čitateljeve svijesti. Tu se pojavljuje bitno pita-
nje: ta kreolizacija, kako se čini, ima svoje zakone izabiranja.
Općenito, teorija o miješanju jezika, koja je važna za lingvistiku,
treba, po svemu sudeći, odigrati golemu ulogu u proučavanju či-
tateljske percepcije.
Zanimljiv je i ovaj slučaj: odnos između slučajnog i sustavskog
u umjetničkom tekstu ima različit smisao za pošiljatelja i pri-
341 matelja. Primajući neku umjetničku poruku, prema tekstu kojega
k6d tek treba izabrati za njezino dešifriranje, pošiljatelj izgrađuje
određeni model. Pritom mogu nastati sustavi koji će organizirati
slučajne elemente teksta, pridajući im značenje^ Tako. prelazeći
od pošiljatelja k primatelju, veličina značenjskih strukturnih ele-
menataffložeTašti.^Toje jeđan^od aspetota takve siozehe i dosad
nedovoljno proučene pojave kao što je sposobnosrumjetničkog
teksta da prikuplja informaciju.
a^UoT-i VO' ^ (J
0 veličini entropije umjetničkih jezika autora i čitatelja
Problem suodnošenja autorovog sintetičkog umjetničkog koda
i čitateljevog analitičkog ima još jedan aspekt. I jedan i drugi kod
čine hijerarhijsku, vrlo složenu tvorevinu.
Stvar postaje još složenijom i zbog toga što se jedan te isti re-
alni tekst može na raznim svojim razinama podvrgavati razli-
čitim kodovima (taj prilično čest slučaj nećemo, radi jednosta-
vnosti daljnjega izlaganja, uopće razmatrati).
Da bi uopće došlo do čina umjetničke komunikacije, nužno je
da autorov kod i čitateljev kod formiraju grupe strukturnih ele-
menata koje se presijecaju, na primjer da čitatelju bude razumljiv
prirodni jezik na kojem je napisan tekst. Oni dijelovi koda koji se
ne presijecaju zapravo i čine zonu koja se deformira, kreolizira ili
na bilo koji drugi način reorganizira pri prijelazu od pisca prema
čitatelju.
Potrebno je upozoriti na jednu okolnost: u posljednje se vrije-
me čine pokušaji da se izračuna entropija umjetničkog teksta i da
se, na osnovi toga, odredi količina informacije. Pritom treba upo-
zoriti na sljedeće: u popularizatorskim radovima ponekad dolazi
do brkanja kvantitativnog pojma količine informacije i kvalitativ-
noga - njegove vrijednosti. Međutim, te su stvari potpuno ra-
zličite. Pitanje: "Ima li Boga?" - omogućuje izbor jednoga od
dvoga. Prijedlog da u jelovniku dobrog restorana izaberemo neko
jelo omogućava da se iscrpi znatno veća entropija. Svjedoči li to o
većoj vrijednosti informacije dobivene na drugi način?
Kako se čini, sva informacija koja ulazi u čovjekovu svijest
organizira se u određenu hijerarhiju, i izračunavanje njezine 35
količine ima smisla samo unutar razina, jer se samo u tim uvjeti-
ma može očuvati istovrsnost konstitutivnih faktora. Pitanje, pak,
o tome na koji se način formiraju i kako se klasificiraju te vrijed-
nosne hijerarhije tiče se tipologije kulture te se mora isključiti iz
ovoga izlaganja.
Na taj način, pristupajući izračunavanju entropije umjet-
ničkog teksta, treba izbjegavati miješanje:
a) entropije autorovog i čitateljevog koda,
b) entropije različitih razina koda.
Problem koji nas zanima prvi je postavio akademik A. N. Kol-
mogorov, čije su zasluge u formiranju suvremene poetike uopće
iznimno velike. Niz ideja koje je iznio A. N. Kolmogorov postao je
osnovom za radove njegovih učenika te je, uglavnom, uvjetovao
suvremeni pravac lingvističko-statističkih proučavanja u današ-
njoj sovjetskoj poetici23.
Škola A. N. Kolmogorova prije svega je postavila i riješila
zadaću strogo formalnog određenja niza ishodišnih pojmova
znanosti o stihu. Zatim su na opsežnoj statističkoj građi proučene
vjerojatnosti pojavljivanja određenih ritmičkih figura u nepje-
sničkom (neumjetničkom) tekstu, kao i vjerojatnosti različitih va-
rijacija unutar osnovnih tipova ruske metrike. Budući da su ti
metrički proračuni obavezno davali dvostruke karakteristike, tj.
karakteristike pojava osnovne pozadine i odstupanja od nje
(pozadina općejezične norme i pjesnički govor kao individualan
slučaj; srednje statističke norme ruskog jamba i vjerojatnost po-
javljivanja pojedinih podvrsta i si.), otvarala se mogućnost vred-
novanja informacijskih mogućnosti određene podvrste stihotvor-
noga govora. Time se, za razliku od znanosti o stihu 20-ih godi-
na, postavilo pitanje o sadržajnosti metričkih formi te se istodob-
no išlo naprijed prema mjerenju te sadržajnosti metodama teori-
je informacije.
To je, prirodno, dovelo do zadaće da se prouči entropija pje-
sničkog jezika. A. N. Kolmogorov došao je do zaključka da se en-
tropija jezika (H) sastoji od dviju veličina: određene smisaone
zapremine (ht) - sposobnosti jezika da u tekstu određene duljine
preda neku smisaonu informaciju, i elastičnosti jezika (h2) - mo-
gućnosti da jedan te isti sadržaj prenese na nekoliko istovrijednih
načina. Pritom je upravo h2 izvor pjesničke informacije. Jezici s
h2 = 0, na primjer umjetni jezici znanosti, koji načelno isključuju
mogućnost sinonimije, ne mogu činiti građu za pjesništvo. Pje-
snički govor nameće tekstu niz ograničenja u obliku zadanog rit-
ma, rime, leksičkih i stilskih normi. Izmjerivši koji se dio sposob-
nosti da se prenese informacija troši na ta ograničenja (on se
označava slovom B), A. N. Kolmogorov je formulirao zakon pre-
ma kojem je pjesničko stvaranje moguće samo dok količina infor-
macije koja se troši na ograničenja ne prelazi B < h2 - elastičnost
teksta. Na jeziku s B > h2 pjesničko stvaranje je nemoguće.
Kolmogorovljeva primjena teorijsko-informacijskih metoda
na pjesnički tekst otvorila je mogućnost točnih mjerenja umjet-
ničke informacije. Pritom treba istaknuti izuzetan oprez znan-
stvenika koji je mnogo puta upozoravao na pretjerano oduševlje-
nje zasad još dosta skromnim rezultatima matematičko-statis-
tičkog, teorijsko-informacijskog i, u konačnici, kibernetičkog
proučavanja pjesništva. "Većina primjera strojnog modeliranja
procesi umjetničkog stvaranja, koji se navode u kibernetičkim
radovima, iznenađuje svojom primitivnošću (kompilacija melo-
dija od odlomaka s četiri-pet nota uzetih iz nekoliko desetaka
poznatih melodija koje su ubačene u stroj, itd.). U nekibernetičkoj
literaturi formalna analiza umjetničkog stvaranja već je odavno
dostigla visoku razinu. Unošenje u ta istraživanja ideja teorije
informacije i kibernetike može donijeti veliku korist. Ali re-
alan pomak u tom pravcu zahtijeva bitno podizanje razine hu-
manističkih interesa i znanja među djelatnicima u području
kibernetike"24.
Temeljno značenje ima izdvajanje triju osnovnih komponena-
ta entropije verbalnog umjetničkog teksta koje je proveo A. N.
Kolmogorov: raznovrsnosti mogućeg sadržaja u granicama odre-
đene duljine teksta (njezino crpljenje stvara općejezičnu informa-
ciju), raznovrsnosti različitog izražavanja jednog te istog sadrža-
ja (njezino crpljenje stvara vlastitu umjetničku informaciju) i for-
malnih ograničenja kojima je podvrgnuta elastičnost jezika i koja
umanjuju entropiju drugoga tipa.
Ipak, suvremeno stanje strukturalne poetike dopušta da se
pretpostavi kako su odnosi među tim trima komponentama di-
jalektički znatno složeniji. Prvo, treba istaknuti daje predodžba o
pjesničkom stvaranju kao izboru jedne od mogućih varijanata iz-
laganja zadanog sadržaja, uzimajući u obzir određena ogra-
ničavajuća formalna pravila (a upravo ta predodžba najčešće čini
osnovu kibernetičkog modela stvaralačkog procesa), na neki
način pojednostavnjena. Pretpostavimo da pjesnik stvara upravo
na taj način. Kao što je poznato, to ni izdaleka nije uvijek tako25.
Ali i u tom slučaju dok je za onoga tvorca teksta iscrpljena en-
tropija elastičnosti jezika (h2), za primatelja stvar može izgledati
potpuno drugačije. Za njega izraz postaje sadržajem - on percipi-
ra pjesnički tekst ne kao jedan od mogućih, nego kao jedinstven i
neponovljiv. Pjesnik 222a daje on tekst mogao napisati drugačije;
za čitatelja koji tekst prihvaća kao umjetnički savršen nema
slučajnosti. Za čitatelja je karakteristično da smatra kako se
drugačije nije moglo napisati. Entropija h z doživljava se kao h lf
kao širenje kruga onoga 0 čemu se može izreći u granicama dane
duljine teksta. Čitatelj koji osjeća nužnost poezije, ne vidi u njoj
sredstvo kojim se izriče u stihovima ono što se može izreći i u
prozi, nego način izlaganja posebne istine koju je nemoguće kon-
struirati izvan pjesničkog teksta. Entropija elastičnosti jezfka
prelazi u entropiju raznovrsnosti posebnog pjesničkog sadržaja.
A formula H - h t + h2 postaje H = hj + h\ (raznovrsnost općeje-
zičnog sadržaja plus specifično pjesnički sadržaj). Pokušajmo 0-
bjasniti što to znači.
Shvaćajući da model A. N. Kolmogorova nema za cilj repro-
ducirati proces individualnog stvaranja koji, dakako, teče intu-
itivno i na različite, teško odredljive načine, nego daje samo opću
shemu onih rezervi jezika na osnovi kojih dolazi do stvaranja
pjesničke informacije, pokušat ćemo taj model interpretirati u
svjetlu neosporne činjenice da se struktura teksta s gledišta
adresanta po tipu razlikuje od pristupa tekstu koji u odnosu na to
pitanje ima adresat umjetničke poruke.
Dakle, pretpostavimo da pisac, crpeći smisaoni kapacitet je-
zika, gradi neku misao, a zahvaljujući elastičnosti jezika odabire
sinonime za njezino izražavanje. Pritom pisac zaista ima slobodu
da zamjenjuje riječi ili dijelove teksta nekim drugim riječima ili
dijelovima teksta koji su im semantički adekvatni. Dovoljno je po-
T ~ i T.T
gledati skice mnogih pisaca da bi se vidjelo kako zamjenjuju riječi
njihovim sinonimima. Međutim, s gledišta čitatelja pokazuje se
sasvim drugačija slika: čitatelj smatra daje tekst koji mu se nudi
(ako je riječ 0 savršenom umjetničkom djelu) jedini mogući - "iz
pjesme se nijedna riječ ne može izbaciti". Zamjena ove ili one
riječi u tekstu za njega nije varijanta sadržaja, nego nov sadržaj.
Dovodeći tu tendenciju do idealne krajnosti, može se reći da za
čitatelja ne postoje sinonimi. Zato se za njega znatno širi smisao-
ni kapacitet jezika. Stihovima se može govoriti 0 onome za što
nestihovi nemaju izražajnih sredstava. Jednostavno ponavljanje
riječi nekoliko puta čini ju nejednakom samoj sebi. Na taj način,
elastičnost jezika (h2) prelazi u nekakav dopunski smisaoni ka-
pacitet, stvarajući osobitu entropiju "pjesničkog sadržaja". Ali i
sam pjesnik je slušatelj svojih stihova te ih može pisati služeći se
sviješću slušatelja. Tada za njega moguće varijante teksta presta-
ju biti adekvatne s gledišta sadržaja: on semantizira fonologiju,
rimu, zvukovni sklad riječi sugerira koju varijantu teksta odabra-
ti, razvoj sižea dobiva samostalnost koja, kako se autoru čini, ne
zavisi 0 njegovoj volji. Pobjeđuje čitateljevo gledište koje svaki
detalj teksta percipira sadržajno. Čitatelj, sa svoje strane, može
zauzeti "autorovo" gledište (povijesno gledano, to se često događa
u kulturama s masovnim širenjem poezije, kada je i čitatelj -
pjesnik). On počinje cijeniti virtuoznost i sklon je prema hj-> h'2
(i općejezični sadržaj teksta percipirati samo kao izgovor za pre-
vladavanje pjesničkih poteškoća).
Možemo reći da u krajnjem slučaju u pjesničkom jeziku bilo
koja riječ može postati sinonim bilo koje druge. Dok kod Cvetae-
ve u stihu "Tam net tebja - i net tebja" ("Tamo nema tebe - i
nema tebe") "net tebja" nije sinonim, nego antonim svoga ponav-
ljanja, u Voznesenskoga su sinonimi "spasibo" ("hvala") i "spa-
site" ("spasite"). Pjesnik (kao i umjetnik općenito) ne "opisuje"
samo neku epizodu koja je jedan od mnoštva mogućih sižea, koji
svi zajedno tvore univerzum - cijeli univerzalni skup tema i aspe-
kata. Ta epizoda postaje modelom cijeloga univerzuma, ispunja-
va ga svojom jedinstvenošću, i tada svi drugi mogući sižei, koje
autor nije izabrao, nisu priče 0 nekim drugim kutićima svijeta,
nego drugi modeli toga istog svemira, to jest sižejni sinonimi epi-
T } T I -> - N U R M
 zode koja je realizirana u tekstu. Formula dobiva ovakav oblik:
H ~ h 2 + h'2. Ali kao što "govornikova gramatika" i "slušateljeva
gramatika", koje su u svojoj biti razdvojene, realno supostoje u
svijesti svakog nositelja govornog čina, tako pjesnikovo gledište
prodire u čitateljski auditorij, a čitateljsko gledište - u pjesnikovu
svijest. Mogla bi se čak skicirati približna shema tipova odnosa
prema pjesništvu u kojima nadvladava ova ili ona modifikacija
ishodišne formule.
Za autora su u načelu moguće samo dvije pozicije ("svoja" i
"čitateljeva" ili "gledateljeva"). Isto se može reći i ža auditorij koji
može zauzeti samo jednu od dvije pozicije - "svoju" ili "autoro-
vu". Prema tome, sve ovdje moguće situacije možemo svesti na
matricu od četiri elementa.
Situacija br. 1. Pisac u poziciji: H = h2 + h'2; čitatelj: H = ha +
h\. Adresat (čitatelj ili kritičar) razdvaja u djelu "sadržaj" i "u-
mjetničke postupke". Više od svega cijeni neumjetničku infor-
maciju koja je sadržana u umjetničkom tekstu. Pisac ocjenjuje
svoju zadaću kao umjetničku, čitatelj vidi u njemu u prvom redu
publicista i ocjenjuje njegovo djelo prema "pravcu" i časopisu u
kojem je djelo objavljeno (usp. recepciju Turgenevljevih Očeva i
djece u vezi s njihovim objavljivanjem u časopisu "Russkij vest-
nik"), ili prema društvenoj piščevoj poziciji nezavisno o njegovu
tekstu (usp. odnos prema Fetovom pjesništvu napredne mladeži
1860-ih godina nakon objavljivanja njegovih reakcionarnih publi-
cističkih članaka). Uvjerljivo očitovanje situacije br. 1 jest Dobro-
ljubovljeva "realna kritika".
Situacija br. 2. Pisac u poziciji: H = h2 + h'2; čitatelj: H = h2 +
h' 2 . Nastaje u epohama profinjene umjetničke kulture (na pri-
mjer, europska renesansa, određene epohe u kulturi Istoka). Ma-
sovno širenje poezije: gotovo je svaki čitatelj - pjesnik. Pjesnički
natječaji i takmičenja, poznati antici i mnogim srednjovjekovnim
europskim i istočnim kulturama. U čitatelju se razvija estetičnost.
Situacija br. 3. Pisac u poziciji: H = hx + h\\ čitatelj: H - h j + h\
Pisac gleda na sebe kao na prirodnjaka koji isporučuje čitatelju či-
njenice u istinitu opisu. Razvija se "književnost činjenica", knji-
ževnost "životnih dokumenata". Pisac naginje eseju, ogledu. "Urnjet-
40 ničkost" je pogrdan epitet, izjednačen sa "salonskim" i "estetičnim".
Situacija br. 4. Pisac u poziciji: H = h t + h\; čitatelj: H = h2 +
h'2. Pisac i čitatelj paradoksalno su zamijenili mjesta. Pisac pro-
matra svoje djelo kao životni dokument, priču o nepatvorenim
činjenicama, a čitatelj je raspoložen estetski. Ekstremni slučaj:
umjetničke norme podvrgavaju sebi životne situacije - borba
gladijatora u rimskoj areni; Neron koji požar Rima ocjenjuje po
zakonima kazališne tragedije; Deržavin koji je, prema Puški-
novim riječima, objesio pugačovca "zbog pjesničke radoznalosti".
(Usp. situaciju u operi Pajaci R. Leoncavalla - životnu tragediju
čitatelj doživljava kao teatralnu.) U Puškina:
Holodnaja tolpa vziraet na poeta,
Kak na zaezžego figljara: esli on
Gluboko vyrazit serdečnyj, tjažkij ston,
I vystradannyj stih, pronziterno-unylyj,
Udarit po serdcam s nevedomoju siloj, -
Ona v ladoni b'et i bvalit, 11" poroj
Neblagosklonnoju kivaet golovoj.
(Ravnodušna gomila motri na pjesnika,
Kao na putujućeg komedijaša: ako on
Duboko izrazi srca težak jauk,
I napaćeni stih, prodorno-sjetan,
Potrese srca nepoznatom snagom -
Ona mu plješće i hvali ga, ili pokatkad
Nenaklonom maše glavom.)
Sve okarakterizirane situacije čine krajnje slučajeve i percipi-
raju se kao nasilje nad nekom intuitivno danom normom čita-
teljevog odnosa prema književnosti. Nas one zanimaju kao norme
koje čine samu osnovu dijalektike "piščeva" i "čitateljeva" pogle-
da na književni tekst što samim svojim krajnostima pojašnjavaju
njegovu konstruktivnu prirodu. Norma je pak nešto drugo:
"piščev" i "čitateljev" sustav je različit, ali svatko tko vlada knjiže-
vnošću kao nekim jedinstvenim kulturnim kodom u svojoj svijes-
ti ujedinjuje oba ta različita pristupa, kao što svatko tko vlada
nekim prirodnim jezikom ujedinjuje u svojoj svijesti analitičke i znakova, iako, čini se, prvotne komunikacije nisu do kraja prigu-
sintetske jezične strukture. šene, na primjer parapsihologija kod ljudi.
Ali jedan te isti umjetnički tekst, promatra li se s pozicije
adresanta ili adresata, nastupa kao rezultat crpljenja različite en-
tropije te, prema tome, kao nositelj različite informacije. Ako ne A. Blok, Zapisnye knižki, M.t 1965., str. 378.
uzmemo u obzir one zanimljive promjene u entropiji prirodnog
jezika koje su povezane s veličinom 8 o kojima de još biti riječi,
Kada to govorimo, ostavljamo po strani problem zalihosti koji se u
tada formula entropije umjetničkog teksta može biti izražena
umjetničkim strukturama rješava na vrlo specifičan način.
ovako:

H = Ha + H2, gdje je Ha = h 1 + h' l f a H 2 - h 2 + h' 2
Ali budući da H a i H2 u krajnjem slučaju, grubo govoreći, obu-
hvaćaju sav leksik danog prirodnog jezika, postaje objašnjivom
činjenica da se umjetnički tekst odlikuje znantno većom in-
formativnošću u usporedbi s neumjetničkim.
Pretpostavimo da se uspoređuju dva teksta na istom jeziku koja se
sastoje od istih leksema i sintaktičkih konstrukcija, ali je jedan od
njih dio umjetničke strukture dok drugi nije.
L. N. Tolstoj, Polnoe sobranie sočinenij v 90 tomah, t. 62, M„ 1953.,
str. 269-270.

BILJEŠKE
Ju. Tynjanov, Problema stihotvornogo jazykat L., 1924., str.9.

Klasifikaciju različitih tipova teksta zavisno od odnosa pošiljatelja i

primatelja informacije v. u članku A. M. Pjatigorskoga Nekotorye V.: V. V. Ivanov, Kod i soobščenie. - "Bjulleten' ob"jedinenija po
obščie zamečanija otnositel'no rassmotrenija teksta kak raznovid- problemam mašinnogo perevoda", br. 5, M., 1957., G. Gol'dman,
nostl signala (Zbornik Strukturno-tipologičeskie issiedovanija, M. Teorija informacii, prijevod s engleskog, M.f 1957.
1962.).

Usp.: "Budući da se jezik sastoji od pravila ili normi, on u odnosu na

2
U. Buhgol'c u članku Izbor jezika komandi pokazuje da je "sustav
komandi prijelazna faza između jezika programera i elementarnih
taktova upravljanja u stroju" (KiberneUčeskij sbornik, 2, zbornik prije-
voda, ML, 1961., str. 235).
govor čini sustav ili, bolje rečeno, mnoštvo zasebnih sustava" (N. S.
Trubeckoj, Osnovi fonologii, M., 1960., str. 9). "Svaki kod čini svojevrsnu
abecedu i sustav utvrđenih ograničenja" (G. Gol'dman, cit dj.t str. 30).

Ju. Lotman, Opozicija "čest1 - slava" v svetskih tekstah kievskogo pe-

S time se, izgleda, može dovesti u vezu i to što kod nižih tipova živo-
tinja s jače izraženom kolektivnom individualnošću vrste značajno
mjesto zauzima izvanjezična signalna komunikacija - kao što su im-
pulsi u organizmu - koja povezuje odvojene organizme. Što se više
individualnost veže za svaki odvojeni organizam, povećava se uloga
rioda. - Trudy po znakovym sistemam, III., Tartu, 1967.
B. 0. Unbegaun, Les anciens russes vus par eux-memes. - Annali,
sezione slava, VI., Napoli, 1963.
13
Citat iz Antiohove rukopisne Pandekte po prijepisu iz 11. st. koji je na- minu redundancije s gledišta teorije informacije v.: U. Ross Embi,
veo 1.1. Sreznevskij u III. t., Materialy dlja slovarja drevnerusskogo jazy- Vvedenie v kibernetiku, M., 1959., § 9-16.
ka, Spb., 1903., str. 356 (cit, po fototipskomu izdanju iz 1957. godine).

V.: A. N. Kolmogorov, A. M. Kondratov, Ritmika poem Majakovskogo.

14
Detaljnu razradbu toga problema v.: A. A. Zaliznjak, Vjač. Vs. Ivanov,
V. N. Toporov, 0 vozmožnosti strukturno-tipologičeskogo izučenija
nekotoryh modelirujuščih semiotičeskih sistem. - Zbornik Struk-
turno-tipologičeskie issledovanija, M., 1962.
15
V. Žirmunskij, Bajron iPuškin, L., 1924., str. 9.
16
A. B. Turaev, Egipetskaja literatura, 11., M., 1920., str. 43-44.
- Voprosy jazykoznanija, 1962., br.3; A. N. Kolmogorov, A. V. Pro-
horov, 0 dol'nike sovremennoj russkoj poezii (statdstičeskaja karak-
teristika doFnlka Majakovskogo, Bagrickogo, Ahmatovoj). - Voprosy
jazykoznanijat 1964., br.l. Izlaganje opdih načela Kolmogorovljeva
pristupa pjesničkom jeziku dano je u pregledima: V. V. Ivanov,
Lingvistika m a tem a ti češkaja. - Avtomatizacija proizvodstva i pro-
myšlennaja elektronika, t. 2, M., 1963.; 1.1. Revzin, Soveščanie v g.
Gor'kom, posvjaščennoe primeneniju matematičeskih metodov k
izučeniju jazyka hudožestvennoj literatury. - Zbornik Strukturno-ti-
pologičeskie issledovanija, M., 1962.

17
R. Jakobson, GrammaUka poezii i poezija grammatiki. - Poetics, Po- A. N. Kolmogorov, Žizn' i myšlenie kak osobye formy suščestvo-
etyka, Poetika, I., Warszava, 1961., str. 397-417. vanija materii. - Zbornik. 0 suščnosti žizni, M., 1964., str. 54.

18
F. M. Dostoevskij, Pis'ma, t. III., M.-L, 1974., str. 20.
19
Satiričeskie žurnalyN. I. Novikova> M.-L., 1951., str. 137. Kasčej - A. I.
Buturlin, šogor A. I. Sumarokova, kojega je ismijao u komediji Lihvar.
Proučavanje skica različitih pjesnika uvjerava nas daje sastavljanje
povezanog i opsežnog proznog teksta, koji bi određivao sadržaj
pjesme uz naknadno "preinačavanje u stihove", prilično rijetka po-
java, iako se susreće u pojedinim slučajevima (usp. Puškinov rad na
skicama pjesama).

20
Na osnovi gore navedenih određenja jasno je da nije riječ o onom
značenju termina "jezik književnosti" koje mu se pridaje pri prouča-
vanju književnog jezika određene epohe, nego'o značenju koje je ana-
logno pojmovima "jezik slikarstva", "jezik skulpture", "jezik plesa".

21
Ju. Lotman, Lekcii po strukturalnoj poetike. - Trudy po znakovym
sistemam,, I., Tartu, 1964., str. 39-44.

22
Opis zalihosti u prirodnim jezicima v.: G. Glisson, Vvedenle v de-
skhptivnuju lingvistiku, M., 1959., gl. 19. Popularno izlaganje o ter-
Izdavač
buybook

Radićeva 4, Sarajevo
Telefon: +387 (0)33 203-073, 206-545
e-mail: book@bih.net.ba

Za izdavača
Zdenko Lešić
Goran Samardžić
Damir Uzunović

Urednik

Goran Samardžić
NOVA ČITANJA
Dizajn

Aleksandra Nina Knežević

© 2003. Zdenko Lešić POSTSTRUKTURALISTIČKA

ČITANKA

Izdavanje ove knjige pomogla je

Fondacija za Izdavaštvo - Fondacija za Nakladništvo, Sarajevo
 Poststrukturalistička čitanka Reader-response criticism

nivoima. Jer, mada možemo misliti misli nekog drugog, ono što mi jesmo neće
se potpuno izgubiti, već će ostati više ili manje snažna virtualna sila. Na taj
način, u čitanju postoje dva nivoa - strano "ja" i stvarno, virtualno "ja", koja
nikad nisu potpuno odvojena jedno od drugog. Uistinu, mi jedino možemo
nečije tuđe misli pretvoriti u temu koja nas same snažno zaokuplja pod uslo- READER-RESPONSE CRITICISM
vom da im se virtualna osnova naše vlastite personalnosti može prilagoditi.
Svaki tekst koji čitamo povlači različite granice unutar naše personalnosti,
tako da virtualna osnova (stvarno "ja") preuzima različit oblik, prema temi
teksta koji je u pitanju. To je neizbježno, ako ni zbog čega drugog, a onda zbog
činjenice da je odnos između strane teme i virtualne osnove ono što omogućuje
da se nepoznato razumije.
U tom kontekstu se može pomenuti primjedba koju je dao D. W. Harding,
osporavajući ideju identifikacije s onim što se čita: "Ono što se nekad naziva
ispunjenje želje u romanima i dramama... tačnije bi se moglo nazvati formu-
lacijom želje ili određenjem čežnje. Kulturni nivoi na kojim to djeluje mogu se
veoma razlikovati; proces je pak isti... Izgleda da je bliže istini... ako se kaže
Stanley E. Fish
da fikcije doprinose definiranju čitaočevog ili gledaočevog sistema vrijed-
nosti, a možda i stimuliranju njegovih želja, umjesto da se pretpostavlja kako
one zadovoljavaju njegove želje pomoću nekog mehanizma nadomještenog INTERPRETATIVNE STRATEGIJE
iskustva."98 To što u činu čitanja moramo misliti nešto što još nismo doživjeli
ne znači samo to da smo u poziciji da zamišljamo ili razumijemo ono što IINTERPRETATIVNE ZAJEDNICE
čitamo; to također znači i da su takvi akti razumijevanja mogući i uspješni do
te mjere da nas mogu odvesti do nečega što je formulirano u nama. Jer nečije
(1976.)
tuđe misli mogu dobiti oblik u našoj svijesti samo ako je u tom procesu naša Praksa redaktora tekstova najbolje očituje shvatanje protiv kojeg sam: sh-
vlastita sposobnost dešifriranja tih misli uvedena u igru - sposobnost koja u vatanje da postoji smisao koji je ugrađen ili ukodiran u tekst i koji se može u
činu dešifriranja i samu sebe formulira. A pošto je ta formulacija izvršena pod cjelini obuhvatiti. To shvatanje je pozitivističko, holističko i spacijalno u isto
uslovima koje je postavio neko drugi, čije su misli tema našeg čitanja, onda vrijeme. Držati ga se znači ići za jednim ciljem i s jednim postupkom pri ruci.
iz toga proizlazi da se to formuliranje naše sposobnosti dešifriranja ne može Cilj je: vezati se zajedno značenje, a postupak je: najprije se odmaći od teksta
vršiti duž naših linija orijentacije. i ondadovesti u vezu, ili na neki način sabrati, sve izdvojive jedinice značenja
U tome je dijalektička struktura čitanja. Potreba za dešifriranjem daje nam koje se u njemu sadrže. Ja se ne slažem s tim postupkom (i sa shvatanjem koje
priliku da formuliramo našu vlastitu sposobnost dešifriranja, tj. mi dovodimo ga primjenjuje) zbog toga je što se na taj način aktivnost čitaoca istovremeno
u prednji plan jedan element našeg bića kojeg nismo izravno svjesni. Proizvod- i zanemaruje i podcjenjuje. Zanemaruje se jer se tekst shvata kao samodovol-
nja značenja književnog teksta - o čemu smo raspravljali u vezi s formiranjem jan - sve je u njemu, a podcjenjuje se zato što se o toj aktivnosti misli, ako
"gestalta" teksta - ne zahtijeva samo otkriće neformuliranog, koje onda može se uopće o njoj misli, kao o instrumentu izvlačenja značenja koji se nakon
preuzeti imaginacija čitaoca; ono zahtijeva također i mogućnost da mi formu- upotrebe može odbaciti. U postupku za koji seja zalažem čitaočeve aktivnosti
liramo i sami sebe i tako otkrijemo ono što je prethodno izgledalo da izmiče su u središtu pažnje i tretiraju se ne kao nešto što vodi k značenju već kao
saznanju naše svijesti. To su načini na koje nam čitanje književnosti daje pri- ono što ima značenje. A značenje koje te aktivnosti imaju proizlazi otuda što
liku da formuliramo neformulirano. one nisu bez svog sadržaja; one podrazumijevaju postavljanje i revidiranje
pretpostavki, izricanje suda i odustajanje od njega, donošenje i odbacivanje
zaključaka, davanje i oduzimanje saglasnosti, utvrđivanje uzroka, postavljanje
pitanja, davanje odgovora, rješavanje zagonetki. Jednom riječju, te aktivnosti

158 159
 Poststrukturalistička čitanka
su interpretativne - one ne prethode pitanjima vrijednosti, već u svakom tre-
nutku postavljaju - i uvijek iznova postavljaju - pitanja vrijednosti. A zato što
su interpretativne, i njihov opis će, i bez poduzimanja nekog dodatnog koraka,
također biti interpretacija, i to ne kao interpetacija nečega što dolazi poslije
činjenice (doživljaja) već kao interpretacija činjenice. A to će biti opis jedne
dinamičke sfere interesa, koja je u cjelini prisutna (jer ne čeka na značenje,
već sama konstruira značenje), a u isto vrijeme je u stalnom rekonstituiranju
same sebe.
Kao projekt, takav opis vezanje s ogromnim teškoćama, a ovdje jedva da
ima vremena da se one bliže razmotre*, pa bih ovdje samo ukazao koliko je on
različit od pozitivističko-formalističkog projekta. Tu sve zavisi od temporalne
dimenzije, pa se, konsekventno, pojam greške, kao nečega što treba izbjega-
vati, u potpunosti gubi. U slijedu aktivnosti u kojem čitalac najprije strukturira
polje koje nastanjuje, a zatim biva doveden u priliku da ga mora restrukturi-
rati (izmjenom zadatka koji pridaje onom koji govori ili revidiranjem svojih
vlastitih stavova i pozicija), uopće se ne postavlja pitanje prioriteta onoga što
on konstruira; ništa od toga, čak iako dolazi posljednje, nema prednost; sve je
podjednako legitimno, podjednako vrijedno da bude predmetom analize, jer
sve to u podjednakoj mjeri predstavlja zbivanje u njegovom doživljaju.
Uvjerenost izražena u gornjem pasusu svakako privlači pažnju na pitanja
koja su izbjegnuta. Koje taj čitalac? Kako ja mogu tvrditi da opisujem njegova
iskustva, i što ću reći čitaocima koji mi kažu da nemaju iskustva koja ja opisu-
jem? Hajde da odgovorim na ta pitanja, ili bar da započnem odgovarati na njih
u kontekstu jednog novog primjera, ovog puta iz Miltonove poeme Comus** U
stihu 46 mi se upoznajemo s negativnim junakom uz pomoć genealogije:
Bacchus thatfirst from the purple grape,
Crushed the sweet poison of misused wine.
("Bacchus koji je prvi iz purpurnog grožđa
iscijedio slatki otrov zloupotrebljenog vina.")
U skoro svakom izdanju te poeme fusnota će vam reći daje Bacchus bio
bog vina. Naravno, većina čitalaca to već zna, a zato što zna anticipirat će po-
javu "vina" prije nego i naiđe na nj u završnoj poziciji. Štoviše, anticipirat će
i negativni sud o njemu, djelimično zbog povezanosti Bacchusa s lumpovan-
jem i neumjerenošću, a pogotovo zato što i fraza "slatki otrov" sugerira takav
sud. U početku, dakle, mi ćemo uspostaviti oblik jedne tvrdnje i istovremeno
donijeti odluku o njenom moralnom sadržaju. Takvu odluku, međutim, dovodi
u pitanje riječ "zloupotrebljeno"; jer ono što ta riječ od nas traži jeste da pren-
esemo težinu presude s vina (gdje smo je već stavili) na one koji zloupotre-
bo
Reader-response criticism
bljavaju vino, i zato kad se "vino" na kraju pojavi, mi ga moramo proglasiti
nevinim za optužbe koje smo sami podigli.
To je, dakle, struktura čitaočevog doživljaja - prenošenje moralne etikete
sa same stvari na one koji je upotrebljavaju. Ali taj doživljaj ima samo onaj
čitalac za koga ime Bacchus nosi precizne i neposredne asocijacije; drugi
čitalac, čitalac kome su te asocijacije manje određene, neće imati taj doživljaj,
jer on neće žuriti da donese onaj zaključak koji ćeriječ"zloupotrebljeno" os-
poriti. Očigledno je da ja pravim razliku između ta dva čitaoca i između dva
jednako istinska doživljaja koja oni imaju. Ta razlika nije zasnovana na njiho-
voj obaviještenosti, jer ono što je tu od značaja nije puka obaviještenost već
aktivnost svijesti koju ona kod jednog čitaoca čini mogućom, a nemogućom
kod drugog. Mogle bi se i dalje povlačiti razlike među njima; recimo, moglo bi
se ukazati na to daje pitanje o kojem je riječ - da lije vrijednost funkcijapred-
meta i radnji ili funkcija namjera - u sedamnaestom stoljeću bilo u središtu
rasprava o "indiferentnim stvarima". Čitalac koji zna za te rasprave neće imati
samo onaj doživljaj koji sam opisao; on će na kraju shvatiti da se od njega traži
da zauzme stav na jednoj od strana u sporu koji traje; a to saznanje (koje je
također dio njegovog doživljaja) postat će dio onog raspoloženja s kojim on
prelazi na stihove koji slijede.
Mogao bih dopunjavati ovaj profil optimalnog čitaoca, ali mislim da ne
bih daleko stigao, jer bi me neko brzo upozorio da je to što ja opisujem za-
pravo intendirani čitalac (čitalac kakvoga je autor imao na umu), čitalac kojeg
njegovo obrazovanje, njegovi pogledi, interesi, njegova jezička kompetencija
itd. čine sposobnim za doživljaj kakav je autor namjeravao kod njega izazvati.
Ne bih se suprotstavljao takvoj karakterizaciji, jer je očito da su nastojanja
čitaoca uvijek usmjerena na to da prepozna, shvati i ostvari autorovu intenciju.
Jedino bih stavio primjedbu ako bi se to uzimalo odveć usko, kao jedinst-
ven čin prepoznavanja autorove namjere, a ne (kako ja shvatam) kao slijed
radnji koje čitaoci vrše u stalnom uvjerenju da imaju posla s intencionalnim
bićima. S tog stanovišta prepoznavanje jedne intencije nije ni manje ni više
nego razumijevanje, a razumijevanje uključuje (jer se od toga sastoji) sve
one aktivnosti koje čine ono što ja nazivam strukturom čitaočevog doživljaja.
Opisati taj doživljaj znači opisati čitaočeve napore u razumijevanju, a opisati
čitaočeve napore u razumijevanju znači opisati kako on shvata i kako ostvaruje
autorovu intenciju. Ili, drugimriječima,moja analiza se svodi na opis onog sli-
jeda zaključaka koje čitaoci donose o autorovoj intenciji, zaključaka koji nisu
ograničeni na određivanje namjere, već uključuju određivanje svakog aspekta
intendiranih svjetova koji se sukcesivno izlažu, zaključaka koji, jer su njihova
sadržina, stvarno oblikuju čitaočeve aktivnosti.
Međutim, kad to kažem, ispada da se izlažem dvama prigovorima. Prvi
prigovor je daje moj postupak kružni. Opisujem doživljaj čitaoca koji svojim
161
 Poststrukturalistička čitanka
strategijama odgovara na autorovu intenciju, a određujem autorovu intenciju
ukazivanjem na strategije koje poduzima taj isti čitalac. Ali taj bi prigovor
imao težinu jedino ako bi bilo moguće odrediti jedno nezavisno od drugog.
A ono što se i iz jedne i iz druge prespektive tu određuje zapravo su uvjeti
iskaza, tj. na koji bi se način moglo razumjeti ono što se htjelo reći onim što se
reklo. Naime, intencija i razumijevanje dva su kraja jednog istog uobičajenog
postupka, koji nužno stipuliraju (uključuju, definiraju, specificiraju) jedan
drugog. Konstruirati profil informiranog čitaoca, ili čitaoca koji se osjeća kao
kod svoje kuće, znači okarakterizirati autorovu intenciju, ali se može reći i
obrnuto, a u oba slučaja to u stvari znači specificirati suvremene uvjete iskaza,
odnosno identificirati onu zajednicu koju čine oni koji dijele iste interpreta-
tivne strategije.
Drugi prigovor je samo nova verzija prvog: ako sadržinu čitaočevog
doživljaja čini slijed aktivnosti koje on vrši u potrazi za autorovim intenci-
jama, i ako on te aktivnosti vrši na zahtjev teksta, zar onda nije tekst taj koji
sve proizvodi i sve sadrži - i intenciju i doživljaj - i zar tako onda nisam
doveo u pitanje svoju antiformalističku poziciju? Ovaj prigovor bi imao težinu
jedino ako se pretpostavlja da formalni obrasci teksta postoje nezavisno od
čitaočevog doživljaja, jer bi se jedino onda moglo pozivati na njihov prioritet.
Uistinu, pozivanje na nezavisnost i pozivanje na prioritet znače jedno te isto;
samo onda kad su odvojena, ona mogu davati, kružnu i nelegitimnu, podršku
jedno drugom. Na pitanje "da li formalne osobine postoje nezavisno?" obično
se odgovara pozivanjem na njihov prioritet: one su "u" tekstu prije nego mu
čitalac priđe. Na pitanje "da li formalne osobine prethode?" obično se odgo-
vara pozivanjem na njihov nezavisni status: one su "u" tekstu prije nego mu
čitalac priđe. Ono što na prvi pogled izgleda kao korak naprijed u razmatranju
samo je prizor jedne tvrdnje koja podržava samu sebe. Iz toga onda slijedi da
će napad na nezavisnost formalnih osobina u isto vrijeme biti i napad na nji-
hov prioritet (i obrnuto), i ja bih preduzeo takav napad u kontektsu dva kratka
pasusa iz poeme Lycidas.
Prvi pasus (u stvari, drugi po redu u poemi) počinje stihom 42:
The wil ows and the hazel copses green
Shall now no more be seen,
Fanning their joyous leaves to thy soft lays.
(Žalosne vrbe i lješnjakov čestar zeleni
Od sad više neće biti viđeni,
Kako viju svoje veselo lišće na tvoja meka ležišta.)
170 162
Reader-response criticism
Moja je teza da čitalac uvijek gradi smisao (mislim to doslovno), a u ovom
slučaju smisao koji on gradi povlači pretpostavku (i zato ostvarenje) jedne,
za njegovu svijest, dovršene tvrdnje poslije riječi seen ("viđeni"), da je smrt
Lycidasa tako pogodila vrbe i lješnjakov čestar zeleni da će, saosjećajući, oni
uvenuti i umrijeti (više ih niko neće vidjeti). Drugimriječima,na kraju stiha
43 čitalac će poduzeti da protumači, da zaključi na osnovu opažanja, da odluči
- što se tu zapravo kaže. Ne mislim daje on vršio četiri radnje - gradio smisao,
tumačio, izvodio zaključak na osnovu opažanja, odlučivao što se namjeravalo
reći. (Značaj ovoga razjasnit će se kasnije). Šta god daje činio (to jest, kako
god mi to okarakterzirali), i do čega god daje tako došao, on to mora opovrg-
nuti u čitanju stiha koji slijedi; jer će tada otkriti da je njegovo zaključivanje,
ili osmišljavanje, bilo preuranjeno i da mora poduzeti novo, u kojem je odnos
između čovjeka i prirode sasvim suprotan onome što je on bio prvo pomislio.
Vrbe i lješnjakov čestar zeleni će se i dalje moći vidjeti, ali ih Lycidas više neće
vidjeti. On je taj kojeg više neće biti, dok će oni nastaviti, kao i dotad, da viju
svoje veselo lišće sada na nečija tuđa meka ležišta (sad postaje jasno da stih 44
modificira i relativizira riječ "viđeni"). Priroda nije saosjećajna, već ravnodušna,
a pomisao na njenu saosjećajnost je jedna od onih "pogrešnih pretpostavki"
koje poema i inače najprije ohrabruje, da bije potom sasvim obeshrabrila.
Prethodna rečenica pokazuje kako je lako podati se predrasudama našeg
kritičkog rječnika i govoriti kao da pjesme, a ne čitaoci ili interpretatori, nešto
čine. Riječi kao "ohrabriti" i "dovesti u pitanje" (i sve druge koje sam upotre-
bljavao u ovom članku) impliciraju vršioce, a izgleda "prirodno" pripisati to
"vršenje" najprije autorovim intencijama, a zatim formama koje, navodno,
otjelovljuju te intencije. A ono što se stvarno događa, ja mislim, nešto je sas-
vim drugo: interpretaciju ne proizvode intencija i njena formalna realizacija
(što je "normalna" slika), već interpretacija kreira intenciju i njenu formalnu
realizaciju, ostvarujući uvjete pod kojim se one mogu jasno opažati. Drugim
riječima, ja sam u analizi ovih stihova iz Lycidasa postupio onako kako
kritičari uvijek postupaju: "vidio sam" ono što su mi moji interpretativni prin-
cipi dopustili ili na što su me uputili da vidim, a onda sam se okrenuo unazad
i to što sam vidio pripisao sam tekstu i intenciji. A ono na što me moji principi
upućuju da vidim jesu čitaoci koji vrše neke aktivnosti; tačke na kojim nalazim
(ili, preciznije, izjavljujem da sam našao) da su te aktivnosti izvršene postaju
(magičnim obrtom) demarkacije u tekstu; te demarkacije nam onda pomažu
u označavanju "formalnih crta", a kao formalnim crtama može im se (nele-
gitimno) pripisati odgovornost za proizvodnju interpretacije koja je u stvari
proizvela njih. U ovom slučaju, demarkacija koju moja interpretacija uspostav-
lja smještena je na završetak stiha 42; ali, naravno, završetak tog (i svakog
drugog) stiha vrijeđanje pažnje jedino zato što moj model zahtijeva (riječ nije
suviše jaka) opažajne zaključke, a onda i mjesta na kojim se do njih dolazi. U
 Poststrukturalistička čitanka
mom modelu jedno od takvih mjesta je i ta tačka koju sam označio (završetak
stiha 42), iako (1) to nije moralo biti (jer svaki završetak stiha ne prouzrokuje
neki zaključak), i (2) u jednom drugom modelu, onom koji ne pridaje nikakav
značaj aktivnostima čitalaca, ta se mogućnost uopće i ne javlja.
Ono što sugeriram jeste da su formalne jedinice uvijek funkcija interpreta-
tivnog modela koji neko nosi sa sobom; one nisu "u" tekstu; a isto bih rekao
i za intencije. Naime, intencija nije ništa više utjelovljena "u" tekstu nego što
su to formalne jedinice; prije bi se moglo reći da se intencija, kao i formalne
jedinice, pojavila kada se izveo određeni opažajni ili inteipretativni zaključak;
ona se može verificirati inteipretativnim činom, a dodao bih da se ona ni na
koji drugi način ne može verificirati. Ono što ta tvrdnja podrazumijeva odveć
je krupno da bih to ovdje potpunije razmotrio, ali mogu skicirati slijed argume-
nata kojim bih išao kad bih se upustio u to razmatranje: intencija vam postaje
poznata onda i samo onda kada je prepoznate; prepoznajete je čim odlučite da
ste je prepoznali; a to odlučite čim konstruirate smisao; a konstruirate smisao
(bar tako moj model traži) čim ste to u stanju.
Povezat ću niti moga dokazivanja s posljednjim primjerom iz Lycidasa:
He must not float upon his wat 'ry bier
Unwept...
(On ne smije ploviti na svom vodenom odru
Neoplakan...)
(LI, 13.-14.)
Ovdje čitaočev doživljaj ima isti tok kao i u stihovima 42.-44.: na završetku
stiha 13 izveden je opažajni zaključak, i uspostavljenje smisao prema kojem
se taj stih shvata kao izraz odlučnosti koja se graniči s obećanjem: naime, na
tom mjestu se očekuje da se nešto učini oko te nesretne situacije, i čitalac onda
anticipira neki poziv na akciju, možda čak program za poduzimanje misije
spasavanja. S onim "neoplakan", međutim, to očekivanje i takva anticipacija
se iznevjeravaju, a spoznaja tog iznevjeravanja će biti neodvojiva od novog
uspostavljenog (manje utješnog) smisla: ništa se neće učiniti; Lycidas će
nastaviti da plovi na svom vodenom odru, a jedina akcija koja će se poduzeti
bit će lamentiranje nad činjenicom da nikakva akcija ne može ništa postići,
uključujući tu i čin govorenja i čin slušanja tog lamenta (koji će u stihu 15
dobiti naizgled poetičnu, a u stvari ironičnu oznaku "melodiozna suza"). Tri
"strukture" se razvijaju u jednom istom momentu, u momentu kad čitalac na-
kon što je izvukao smisao odustaje od njega i izvlači novi smisao; taj moment
će biti i moment opažanja jednog formalnog obrasca, ili formalne jedinice, tj.
završetka/početka stiha, a bit će i moment u kojem čitalac, nakon što je već bio
Reader-response criticism
odlučio koja je intencija govornikova (ono što je on mislio onim što je rekao),
mora donijeti drukčiju odluku i na taj način konstruirati drugu intenciju.
Moja teza je, dakle, ovo: uobličenost čitaočevog doživljaja, formalne je-
dinice i struktura intencije jedno su te isto, pojavljuju se istovremeno, pa se
zbog toga i ne postavlja pitanje njihovog prioriteta i samostalnosti. Međutim,
postavlja se pitanje: što njih proizvodi? Naime, ako su intencija, forma i
uobličenost čitaočevog doživljaja samo različiti načini označavanja (različite
perspektive) istog interpretativnog čina, čega je onda taj čin interpretacija? Ja
ne mogu odgovoriti na to pitanje, ali tvrdim da ne može ni niko drugi, mada
formalisti pokušavaju na njega odgovoriti ukazivanjem na formalne obrasce,
tvrdeći da oni postoje prije i nezavisno od interpretacije. Ti obrasci vari-
raju u zavisnosti od postupaka kojim se zapažaju: mogu biti statistički (broj
dvosložnih riječi na sto riječi), gramatički (odnos pasivnih i aktivnih konstruk-
cija, ili rečenica koje se granaju na lijevu stranu i onih koji se granaju da desnu
stranu, ili bilo što drugo); ali kakvi god da su, tvrdim da oni ne leže nevino, u
svijetu izvan nas, već da su i sami konstruirani interpretativnim činom, čak
i ako se, kao što je čest slučaj, taj čin ne priznaje. Naravno, to važi za moju
analizu kao i za svaku drugu. U primjerima koje sam dao izdvojio sam pojam
"završetak stiha" i tretirao ga kao prirodnu činjenicu; neko bi zato mogao
zaključiti da je upravo ta činjenica odgovorna za čitalački doživljaj koji sam
opisao. A ja mislim daje suprotno tačno: završeci stihova postoje zahvaljujući
perceptualnim strategijama, a ne obrnuto. Historijski gledano, strategija koju
znamo kao "čitanje (ili slušanje) poezije" uključila je u sebe obraćanje pažnje
na stih kao jedinicu, ali je upravo ta pažnja učinila da stih postoji kao jedinica
(bilo u štampanju bilo u akustičkom trajanju). Čitalac koji se toliko navikao
da na to obraća pažnju da zbog toga stih smatra čvrstom činjenicom umjesto
konvencijom imat će dosta teškoća s "konkretnom poezijom"; ako uspije
prevazići te teškoće, bit će to ne zato što je naučio da ignorira stih kao jedinicu,
već zato što je usvojio novi niz interpretativnih strategija (strategija koje su
bitne za "čitanje konkretne poezije") u čijem kontekstu stih kao jedinica više
ne postoji. Ukratko, ono što se opaža je ono što je tako načinjeno da se može
opaziti, i to ne nekom čistom i neizobličujućom optičkom spravom već jednom
interpretativnom strategijom.
To se možda ne vidi dobro onda kada strategija postane toliko uobičajena
da forme koje ona proizvodi izgledaju kao prirodni dio vanjskog svijeta. Na
primjer, smatramo da se s razlogom prepostavlja da aliteracija kao efekt zavisi
od jedne "činjenice" koja postoji nezavisno od bilo koje njene interpretativne
"upotrebe", činjenice da riječi u uzastopnom položaju počinju identičnim
slovom. Ali treba samo za trenutak malo razmisliti da bi se shvatilo da tu
"identičnost", koja je daleko od toga daje prirodna, stvara jedna ortografska
konvencija; to će reći daje ona proizvod jedne interpretacije. Kad bismo zami-
165
 Poststrukturalistička čitanka
jenili ortografske konvencije fonetičkim ("reforma" koju tradicionalno guraju
puristi), ta pretpostavljena "objektivna" osnova aliteracije bi se izgubila, jer
bi fonetička transkripcija zahtijevala da se u obzir uzmu inicijalni glasovi
riječi koje ulaze u aliterativne odnose; pravila pisanja se ne povinjavaju tim
odnosima, već ih stvaraju. Neko može na ovo ovako odgovoriti: aliteracija je
auditivni a ne vizuelni fenomen, zato kad slušamo poeziju, mi imamo neposre-
dan prijem fizičkih zvukova, pa čujemo "stvarne" sličnosti. Ali fonološke
"činjenice" su isto toliko interpretirane (i isto toliko konvencionalne) kao i
"činjenice" ortografije; distinktivna obilježja koja artikulaciju i recepciju čine
mogućom proizvodi su sistema razlika koji mora biti primijenjen prije nego se
može prepoznati; obrasci koje čuje uho (slično onima koje vidi oko) su obrasci
koje nam na raspolaganje stavljaju naše perceptivne navike.
Mogla bi se ova analiza u beskraj protezati, čak i na "činjenice" gramatike.
Historija lingvistike je historija paradigmi koje se natječu, a svaka od njih
nudi različit prikaz komponenti jezika. Glagoli, imenice, vezane rečenice,
transformacije, duboke i površinske strukture, seme, reme, tagmeme - sad
ih vidiš, sad ih ne vidiš, zavisno od deskriptivnog aparata kojim se služiš.
Kritičar koji se s povjerenjem oslanja na čvrst temelj sintaktičkih deskripcija
oslanja se, u stvari, na jednu interpretaciju; činjenice na koje ukazuje jesu tu,
ali jedino kao posljedica interpretativnog (konstruiranog ) modela koji ih je
doveo do postojanja.
Pouka je jasna: izbor nikad nije između objektiviteta i interpretacije, već
između interpretacije koja se ne priznaje i interpretacije koja je svjesna sebe.
Ta samosvijest je ono što ja tražim, makar da radi toga moram odustati od
zahtjeva koje sam implicitno postavio u prvom dijelu ovog članka. Tamo sam
dokazivao da je jedan rđav (jer je spacijalan, a ne temporalan) model sasvim
potisnuo u stranu ono što se u čitanju stvarno događa; ali prema principu koji
sam sam objavio i to "stvarno događanje" samo je još jedna interpretacija.
Cijena koja se, izgleda, mora platiti zbog osporavanja prioriteta formi i
intencija je naša nesposobnost da kažemo kako sve to uopće počinje. Zbog
toga se i javljaju prigovori na to što sam izložio na prethodnim stranicama.
Jer, ako su interpretativne aktivnosti izvor formi, a ne obrnuto, kako se, onda,
mogu objasniti ove dvije "činjenice" čitanja?: (1) isti čitalac postupa različito
kad čita dva "različita" teksta (riječ je u navodnicima jer je upravo to ono što
je važno); i (2) različiti čitaoci postupaju slično kad čitaju "isti" tekst (riječ je
u navodnicima iz istog razloga). Reklo bi se da i ta stabilnost interpretacije
kod mnogih čitalaca i ta raznolikost interpretacije kod jednog čitaoca idu u
prilog tvrdnje da postoji nešto što prethodi interpretativnim aktivnostima i što
je nezavisno od njih, nešto što njih proizvodi. Odgovorit ću na to izazovno
166
Reader-response criticism
pitanje tvrdnjom da su i ta stabilnost i ta raznovrsnost zapravo funkcije inter-
pretativnih strategija, a ne teksta.
Pretpostavimo da čitam Lycidasa. Staje to što radim? Prije svega, ono što
ne radim je to da "naprosto čitam", aktivnost u koju ne vjerujem jer podra-
zumijeva mogućnost čiste (to jest, nezainteresirane) percepcije. Ja u čitanju
postupam na osnovu (bar) dvije interpretativne odluke: (1) da je Lycidas
pastoralni spjev i (2) da gaje napisao Milton. (Dodao bih da su pojmovi "pas-
toralan" i "Milton" također interpretacije; naime, one ne označavaju skup neo-
spornih objektivnih činjenica). Jednom kad te odluke donesem (a ako ne bih
donio te odluke, ja bih donio neke druge, i one bi na isti način bile dosljedne),
ja istog časa postajem predisponiran za vršenje nekih aktivnosti: da "nalazim"
teme (odnose između prirodnih procesa i života ljudi, djelotvornost poezije
ili bilo koje druge ljudske akcije), da pripisujem značenja (cvijeću, potocima,
pastirima, paganskim božanstvima), da izdvajam formalne jedinice (lament,
utjeha, preokret, afirmacija vjere itd.). Moja spremnost da vršim te aktivnosti
(i druge; lista nije iscrpljena) uspostavlja jedan skup interpretativnih strategija,
koje, kad se počnu vršiti, čine složeni čin čitanja. To će reći da interpretativne
strategije nisu pokrenute na izvršenje poslije čitanja; one su oblik čitanja, a
zato što su oblik čitanja, one tekstu daju njegov oblik, proizvodeći ga, a ne,
kako se obično misli, proizlazeći iz njega. Nekoliko značajnih stvari slijedi iz
toga:
1. Ja nisam morao vršiti taj određeni skup interpretativnih strategija,
jer nisam morao ni donijeti one određene odluke prije čitanja. Mogao sam
odlučiti, na primjer, da je Lycidas tekst u kojem fantazije nalaze svoj izraz.
Ta odluka bi za sobom povukla sasvim drugi skup interpretativnih strategija
(možda one koje je predložio Norman Holland u svojoj knjizi The Dynamics
of Literary Response), a te bi strategije dale drugi tekst.
2. Ja sam mogao upotrijebiti isti skup strategija i kad sam se suočio s tek-
stovima koji ne nose naslov (opet jedan pojam koji je i sam interpretacija):
Lycidas, A Pastoral Monody... Mogao sam odlučiti (tu odluku su neki već
donijeli) daje Adam Bede pastoralni roman koji je napisala autorica koja se
svjesno ugledala na Miltona (još pamtimo da su "pastoralno" i "Milton" in-
terpretacije, a ne činjenice javnog života); ili sam mogao odlučiti, kao što je
učinio Empson, da mnoge stvari koje se obično ne smatraju pastoralnim treba
tako čitati; a svaka od tih odluka bi pokrenula skupinu interpretativnih strate-
gija, koje bi, kad su pokrenute, ispisivale tekst koji pišem dok čitam Lycidasa.
(Pratite li me?)
3. Neki drugi čitalac nego ja, koji, u susret s Lycidasom, pristupa toj poemi
sa skupinom interpretativnih strategija sličnih mojim (kako je to moguće, pi-
tanje je kojim ću se pozabaviti malo kasnije) vršit će isti (ili bar sličan) slijed
interpretativnih aktivnosti. On i ja ćemo onda biti u iskušenju da kažemo kako
170 166
 Poststrukturalistička čitanka
se mi slažemo oko poeme (pretpostavljajući tako da poema postoji nezavisno
od aktivnosti koje obojica vršimo); ali ono oko čega bismo se mi tu zaista
složili u stvari je način na koji je treba pisati.
4. Neki drugi čitalac nego ja, koji, u susretu s Lycidasom (molim da držite
na umu da je status Lycidasa ono o čemu govorim) pokreće drukčiji skup
intrpretativnih strategija, vršit će drukčiji niz interpretativnih aktivnosti. (Ja
pretpostavljam, to je stvar moje vjere, da čitalac uvijek pokreće jedan skup
interpretativnih strategija i da zato vrši jedan niz interpretativnih aktivnosti).
Jedan od nas bi se onda mogao žaliti da nas dvojica po svoj prilici ne čitamo
istu poemu (književna kritika je puna takvih žalbi), i bio bi u pravu; jer bi svaki
od nas čitao poemu koju je sam konstruirao.
Krupan zaključak koji proizlazi iz ova četiri sitnija: pojmovi "isti" i
"različiti" tekstovi zapravo su fikcije. Ako čitam Lycidas i The Waste Land
različito (u stvari, ja ih tako ne čitam), to nije zbog toga što formalne strukture
tih dviju poema (označiti ih tako također je interpretativna odluka) prizivaju
različite interpretativne strategije, već je to zbog toga što moja predispozicija
da pokrećem različite interpretivne strategije proizvodi različite formalne
strukture. Naime, te dvije poeme su različite zato jer sam ja odlučio da one
budu različite. Dokaz za to je već i sama mogućnost da se postupi i obrnuto
(eto zato je tačka 2 tako važna). Na pitanje "zašto različiti tekstovi pokreću
različite nizove interpretativnih aktivnosti?" odgovor glasi: ne mora tako
biti, odgovor koji odlučno podrazumijeva da "različiti tekstovi" zapravo ne
postoje. Uistinu, uvijek je moguće pokrenuti interpretativne strategije koje su
tako zamišljene da sve tekstove konstruiraju kao jedan, ili, tacnije, da zauvijek
konstruiraju jedan isti tekst. Augustin se zalagao upravo za takvu jednu strate-
giju, na primjer, u spisu O kršćanskom učenju, gdje je iznio "pravilo vjere",
koje je, naravno, pravilo interpretacije. Ono je nevjerovatno jednostavno: sve
u Svetom Pismu, uistinu i u svijetu kad se on ispravno čita, upućuje (i ima to
značenje) na Božju ljubav prema nama i na našu uzvratnu obavezu da volimo
svoje bližnje u Njegovo ime. A ako naiđete na nešto što na prvi pogled ne nosi
to značenje, nešto što se "doslovno ne odnosi na moralno ponašanje ili na istinu
vjere", onda to treba da shvatite "figurativno" i da nastavite propitivati "sve
dok ne dobijete jednu interpretaciju koja doprinosi vladavini milosrđa". To je u
isto vrijeme i nagađanje oko značenja i skup uputa za njegovo nalaženje, što je,
naravno, skup uputa - interpretativnih strategija - za njegovo konstruiranje, to
jest za beskonačnu reprodukciju jednog istog teksta. Što god da se misli o tom
interpretativnom programu, njegov uspjeh i lakoća izvršenja dokazani su kroz
stoljeća kršćanske egzegeze. Moja je tvrdnja da svaki interpretativni program,
svaki skup interpretativnih strategija, može imati sličan uspjeh, mada ih je
malo bilo tako spektakularno uspješnih kao što je bio ovaj. (Već neko vrijeme,
1
Reader-response criticism
barem tri stotine godina, najuspješniji interpretativni program ide pod imenom
ordinary language, "svakodnevni jezik").
S drugim izazovnim pitanjem - "zašto različiti čitaoci provode istu inter-
pretativnu strategiju kad se suoče s 'istim' tekstom?" - može se postupiti na
isti način. Odgovor je opet: ne mora tako biti, a dokaz za to je cijela historija
književne kritike. Taj odgovor podrazumijeva daje pojam "isti tekst" proizvod
sličnih interpretativnih strategija koje su u posjedu dvaju ili više čitalaca.
Zašto se to događa? Zašto se dva čitaoca, ili više njih, ikad slažu, i zašto se
ikad javljaju redovne (to jest, uobičajene) razlike u čitalačkoj praksi jednog is-
tog čitaoca? Kakvo se drugo objašnjenje može dati, sjedne strane, za stabilnost
interpretacije (barem u ižvjesnim grupama u izvjesnim vremenima), a s druge
strane za raznolikost interpretacije, ako nije u pitanju stabilnost i raznolikost
tekstova? Odgovor na to pitanje daje pojam koji je implicitan u mojoj raspravi,
pojam interpretativnih zajednica,
Interpretativne zajednice čine oni koji dijele iste interpretativne strategije
ne u čitanju (u konvencionalnom smislu) već u pisanju tekstova, u konstru-
iranju njihovih osobina i određivanju njihovih intencija. Drugim riječima, te
strategije prethode činu čitanja i zbog toga određuju oblik onoga što se čita,
a ne obrnuto, kako se obično pretpostavlja. Ako u određenoj zajednici vlada
uvjerenje da postoji raznolikost tekstova, njeni članovi će razviti čitav reper-
toar strategija da konstruiraju raznolike tekstove. A ako zajednica vjeruje u
postojanje jednog jedinog teksta, onda će jedina strategija koju njeni članovi
upotrebljavaju biti upravljena na to da se on stalno iznova piše. Prva zajednica
će optužiti drugu da je reduktivna, a ova će zauzvrat svoje kritičare optužiti
za površnost. U obje zajednice će prevladati uvjerenje da drugi ne percipiraju
"pravi tekst", ali će istina biti to da svako precipira tekst (ili tekstove) onako
kako zahtijevaju i omogućuju vlastite interpretativne strategije. Time se onda
objašnjava i stabilnost interpretacije među različitim čitaocima (oni pripadaju
istoj zajednici) i pravilnost s kojom jedan isti čitalac upotrebljava različite in-
terpretativne strategije i tako konstruira različite tekstove (on pripada drugoj
zajednici). Time se također objašnjava i otkud neslaganja i zašto se ona nekad
mogu raspraviti na principijelan način: ne zbog stabilnosti tekstova, već zbog
stabilnosti u sustavu interpretativnih zajednica, a onda i u suprotstavljenosti
pozicija koju one omogućavaju. Naravno, ta stabilnost je uvijek privremena
(za razliku od žuđene bezvremene stabilnosti teksta). Interpretativne zajednice
se povećavaju i smanjuju, a pojedinci se kreću iz jedne u drugu; pa ako pripad-
nost nije stalna, one same su uvijek tu, da osiguraju upravo toliko stabilnosti
koliko je neophodno da se interpretativne bitke mogu voditi i upravo toliko
pomjeranja koliko je potrebno da se one nikad ne smire. Na taj način, pojam
interpretativne zajednice stoji između jednog nemogućeg ideala i straha koji
mnoge sprečava da ga se drže. Ideal je - savršeno slaganje, i on traži da teksto-
169
 Poststrukturalistička čitanka Reader-response criticism

vi imaju status nezavisan od interpretacije. Strah je od interpretativne anarhije, će drukčiji skup interpretativnih strategija (interpretacija se ne može zadržati)
koja bi zaista nastala, ali samo onda kad bi interpretacija (konstruiranje teksta) i zbog toga će stvarati drukčije znakove.
bila potpuno proizvoljna. Ta krhka ali stvarna konsolidacija interpretativnih Na taj način, ja sam opet postigao to da tekst nestane; nažalost, problemi
zajednica daje nam mogućnost da jedni s drugim raspravljamo, bez nade ili bez nisu nestali s njim. Ako svi neprestano upotrebljavaju interpretativne strategije
straha da ćemo ikad prestati raspravljati. i u toj aktivnosti konstruiraju tekstove, intencije, autore, - kako možemo znati
Drugim riječima, interpretativne zajednice nisu ništa stabilnije nego tek- jesu li oni članovi iste interpretativne zajednice kao i mi? Odgovor na to je da
stovi, jer interpretativne stragegije nisu prirodne i univerzalne već naučene. To to niko ne može znati, jer bi svaki dokaz koji bi bio iznesen u prilog toj tvrdnji
ne znači da postoji neka tačka u životu pojedinca do koje on nijednu još nije i sam bio interpretacija. Jedini "dokaz" daje neko član vaše zajednice daje vam
naučio. Sposobnost da se interpretira se ne postiže učenjem; ona je imanentna osjećaj pripadnosti, kao kad vam neko "vaš" da znak da gaje prepoznao i tako
ljudskom biću. Ono što se uči su načini interpretacije, a ti isti načini se mogu vam dade na znanje nešto što ne možete dokazati trećoj strani: "mi znamo". To
i zaboraviti ili zamijeniti, ili postati komplikovaniji ili pasti u nemilost ("niko vam govorim, a znam sasvim dobro da ćete se sa mnom složiti (to jest, razum-
tako više ne čita"). Kad god se nešto ovako desi, onda dolazi do korespondent- jeti me) jedino ako se već i inače slažete sa mnom.
nih promjena u tekstovima, ne zato što se oni drukčije čitaju, već zato što se
drukčije pišu.
Jedina stabilnost, dakle, leži u činjenici (barem u mom modelu) da se
inteipretativne strategije uvijek učinkovito upotrebljavaju, što znači da je
komunikacija mnogo riskantnija stvar nego što se obično misli. Jer, ako
nema učvršćenih tekstova, već ih stvaraju jedino interpretativne strategije; i
ako interpretativne strategije nisu prirodne, već naučene (pa se zbog toga ne
izlažu opisu koji bi bio konačan), šta oni koji govore (autori, kritičari, ja, ti)
zapravo čine? Po starom modelu oni se bave isporukom gotovih, prefabricira-
nih značenja. Ta su značenja, kako se kaže, kodirana, a taj kod, kako se misli,
postoji u svijetu nezavisno od pojedinaca koji su obavezni da ga se pridržavaju
(ako ga se ne pridržavaju, dolaze u opasnost da ih se proglasi devijantnim). Po
mom modelu, međutim, značenja nisu izvedena već konstruirana, i to ne ko-
diranim formama već inteipretativnim strategijama, kojim su te forme i dove-
dene do postojanja. Iz tog slijedi da ono što oni koji govore uisinu čine jeste
da slušaocima i čitaocima daju priliku da konstruiraju značenja (i tekstove),
pozivajući ih da aktiviraju jedan skup strategija. Pretpostavka je da se taj poziv
prepoznaje, a ta pretpostavka počiva na uvjerenju da onaj koji govori, ili au-
tor, projicira poteze koje bi on sam povukao suočen s glasovima ili grafičkim
znakovima koje izgovara ili zapisuje.
Može se učiniti da ovakav prikaz stvari ponovo povlači stari prigovor; jer,
nije li to priznanje da poslije svega postoji formalno kodiranje ako ne značenja
onda uputa kako se ona konstruiraju, kako se vrše interpretativne strategije?
Moj je odgovor da su to upute samo za one koji već posjeduju te interpretativne
strategije. One ne proizvode interpretativnu aktivnost, već su njen proizvod.
Autor projektuje svoju poziciju ne zbog nečega što je "u" grafičkim znakovi-
ma, već zbog nečega što on misli daje u čitaocu. Uostalom, i samo postojanje
"grafičkih znakova" je funkcija interpretativne zajednice, jer njih prepoznaju
(to jest, proizvode) jedino njeni članovi. Oni koji su izvan te zajednice razvijat

170 171
 Roland Barthes

UVOD U STRUKTURALNU
ANALIZU PRIPOVJEDNIH
TEKSTOVA

Na svijetu ima nebrojeno mnogo pripovjednih tekstova. Prije

svega, ima veoma mnogo pripovjednih žanrova, koji se zatim raz-
vrstavaju prema raznim svojstvima, kao da je svaka građa čovjeku
dovoljno dobra da joj povjeri svoje pripovjedne tekstove. Pripo-
vjedni tekst može se oslanjati na artikuliranu jezičnu djelatnost,
usmenu ili pisanu, na čvrstu ili pokretnu sliku, na pokret, ili na
određenu mješavinu svih tih sastojaka. Pripovjedni tekst nalazimo
u mitu, predaji, bajci, pripovijetki, noveli, epu, priči, tragediji, dra-
mi, komediji, pantomimi, na oslikanom platnu (sjetimo se Carpac-
ciove Svete Vršule), na vitražu, filmu, u konverzaciji. Osim toga,
pripovjedni tekst je, u svojim gotovo beskonačnim oblicima, prisu-

Kema, niti
je-ikada^ilo-haroda bez pripovjednog teksta. Sve klase i sve dru-
/štvene grupe imaju svoje pripovjedne tekstove, a veoma često u
ftjima uživaju ljudi različitih, gotovo suprotnih kultura.1 Pripovjede
| fo tekst ne mari za dobru i lošu književnost: on je poput-života;'in-
/ tgmaei/^lfln trancfcjstoričan i.transkulturan. "" ^

^ zaključitrda je Vn bez značenja? Je li pripovjedrii tekst toliko op-

;
. čenit da o njemu ne možemo re& ništa više doli skromno opisati
f | neke od njegovih osobitosti, kao Što ponekad čini povijest književ-
nosti? Ali kako svladati te osobitosti, na čemu zasnovati naše pra-
vo da ih razlikujemo i prepoznajemo? Kako suprotstaviti roman
noveli, pripovijetku mitu, dramu tragediji (tisuću smo puta to uči-
nili), a da se ne pozovemo na zajednički model? Svakom svojom
riječju, taj model je uklopljen u hajposebniji i najpovjesniji pripo-
vjedni oblik« Prirodno je, dakle, da se nismo odrekli ambicije da
govorimo o pripovjednom tekstu, a pripovjednim oblikom bavili
1
Treba podsjetiti da to nije slučaj ni s poezijom, ni s esejom, koji ovise
Oskulturn^razini korisnika.

47
 smo se pod pretpostavkom da se radi o univerzalnoj činjenici (od
Aristotela naovamo) i prirodno je da je taj oblik postao jednom od
osnovnih preokupacija strukturalizma. Ne radi li se, zapravo, o
tom da strukturalizam ovlada beskonačnošću govora i na taj način
opiše »jezik» iz kojeg je on proizašao i polazeći od kojeg ga može-
;mo proizvesti? Suočen s beskonačnošću ^ripo^^nih ^lwtoyafc s
mnogobrojnim Stajalištima^-ic^ilSi^^
psihološkog, sociološkog, etnološkog, estetskog, itd.), analitičar se ^
nalazi gotovo u istoj situaciji kao de Saussure suočen s^nedbičiibš-
izvuče načelo ' rije u velikoj ćemo mjeri pojednostaviti ako je od početka podre-
mdobljul^usM^^^ - Strauss naučili su nas
da se usmjerimo na sljedeću dilemu: pripovjedni tekst je ili obič-
no nizanje događaja, pa u tom slučajul^^'^'^ii'i^ijeĆU^talentu
ili g e n i j u l f H ^
pripovjednimtekstovima'ima^jedničku^
analizirati?i>ezobzinf^^ je
izrazili; jer, između najsloženije slučajnosti i najjednostavnije kom-
binacije postoji pravi ponor, a pripovjedni tekst-seuns j&ože kom-
binirati (proizvesti)„ako se ne oslanja na implicitan sustav jedinica
i pravila. - ^
Gdje dakle treba tražiti strukturu pripovjednog teksta? Bez
sumrrferii njemu sainom. U svakom pripovjednom'tekstu? Mnogi
tumači^ koji prihvaćaju Ideju o pripovjednoj strukturi, ipak ne us-
pijevaju književnu analizu odvojiti od modela eksperimentalnih
znanosti. Beskompromisno zahtijevaju da se na pripovijedanje pri-
mijeni čistoanduktivna.-metoda te da se .najprije prouče švf pripo-
vjedni tekstovijednog žanra^epohe,..društva, da bismo zatim pre-
šli na skiciranje općegjmodela. To je utopijsko shvaćanje pravog
puta. U tome ne može uspjeti čak ni lingvistika, koja obuhvaća
jedva nekih tri tisuće jezika. Veoma razborito, lingvistika je piosta-
la deduktivna, i upravo u tom trenutku ona je doista ustanovljena,
da bi zatim napredovala divovskim koracima, uspijevajući čak
predvidjeti činjenice koje još nisu bile otkrivene.3 Sto onda reći o
pripovjednoj. anaUzi,. koja se nalazi pred milijunima pripovjednih
tekstova? Ona je nužno osuđena na deduktivni postupak. Najprije'
2
Postoji, naravno, pripovjedačko »umijeće«: to je sposobnost stvaranja
pripovjednog teksta (poruke) polazeći od strukture (kdda); to umijeće od-
govara pojmu performance kod Chomskog, a taj p«jam prilično je udaljen
od autorova »genija«, romantički shvaćenog kao individualna tajna, jedva
objašnjiva,
3
Vidi povijest hetitskog a, koju je zastupao de Saussure, a koja je
otkrivena zapravo tek pedeset godina kasnije, u Benvenistea (1966,35).
48
mora zamisliti hipotetičan model deskripcije (što američki lingvi-
sti nazivaju »teorijom«), a zatim, polazeći od tog modela polako
prijeći na vrste koje se u njega uklapaju ili se iz njegaizdvajaju.
Samo najra^inLpodudara^jaJLotklona, u^^Rorooćijedinstvenog
sredstva •opisivanja, analiza će otkriti pluralitet pripoyje3nih*"T0kre^
stova, njihovu povijesnu, geografsku i kulturnu različitost.4
Da bismo opisali i. razvrstali beskonačno mnoštvo pripovjed-
nih tekstova,, potrebna je,, dakle, »teorija« (u pragmatičnom smis-
lu, kako smo" i ^ i ) ^ j t J l ^ b a m o pronaci i zacrtati.5 Izradu te teo-
dimo modelu koji će joj pribaviti osnovne pojmove i načela. Kako
danas stvari stoje, čini se razumnim6 da kao osnovni model struk-
turalne analize uzmemo samo lingvistiku.
I. Jezik pripovjednog teksta
U S onu stranu rečenice
Kao što znamo, lingvistika se zaustavlja na rečenici, smatraju-
ći da je to najveća jedinica kojom se ima pravo baviti. Ako se reče-
nica, kao određeni poredak a ne niz, ne može svesti na zbroj riječi
od kojih je sastavljena i samim tim čini osebujnu jedinicu, iskaz je, ^
naprotiv, samo slijed rečenica od kojih je sastavljen. S4ingvistič-?j
.kog stajališta, diskurz ne posjeduje ništačeganema ujrečenigi/
»Rečenica je«, kaže Martinet (1961,113) »najmanji segment diskur*
za koji ga savršeno i u potpunosti predstavlja.« Lingvistika, prema
tome, nije mogla sebi postaviti viši cilj od rečenice, budući da se s
onu stranu rečenice uvijek nalaze samo druge rečenice; kad opiše
cvijet, botaničar se ne bavi opisivanjem stručka,
4
Podsjetimo na današnji položaj deskriptivne lingvistike: ».,. Lingvi-
stička struktura uvijek ovisi ne samo o datostima korpusa nego i o grama-
tičkoj teoriji koja opisuje te datosti« (Bach 1964, 29). I ovdje, Benveniste
(1966, 119): »... Shvatili smo da se jezična djelatnost mora opisati kao for-
malna struktura, ali da taj opis prethodno zahtijeva uspostavljanje odgova-
rajućih postupaka i kriterija, tako da se realnost predmeta ustvari ne
može odvojiti od metode kojom se on definira.«
5
Prividno »apstraktan« karakter teorijskih priloga što slijede u ovom
broju dolazi od metodološke brige da se konkretne analize brzo formalizi-
raju; formalizacija nije kao svako drugo uopćavanje.
* Ali ne imperativom (vidi prilog Claudea Bremonda, više logićki nego
lingvistički).
49

Očito je, međutim, da je diskurz (kao skup rečenica) oi^anizi-
/ ran i da tom organiziranošću postaje poput poruke na. nekom dru- p \ ,
{ • gom jeziku, višem od jezika lingvista«7 Diskurz ima svoje jedinice, A
svoja pravila, svoju »gramatiku«. S'Oiiu^liatta^^eMc^iako sastat l /
^e^sldjttciuo^ prirodno mora postati pre3ifnetom c ^
druge lingvistike. Lingvistika diskurza dugo se vremena zvučno
i i i S f f l ^ ^ ^ 1 ^ ^ MeifatlHOflHiBS^
preSlana^fenu književnosti, dok se književnost odvojila od pro-
učavanja jezične djelatnosti. Tako se, u novije vrijeme, ponovno
trebalo vratiti na isti problem: nova lingvistika diskurza još se nije •
razvila, ali su je lingvisti barem počeli tražiti.* To nije nevažno.
—Iako diskurz čini samostalno područje* mora se proučavati polaze- ?, .) 7
t'rod lingvistike: Ako treba dati radriu hipotezu ža analizu čija ^ t
zadaća je ogromna, a materijal neizmjeran,^ajrazumniiVie- potra* .c
žiti ^sličnosti između rečenice* >) tako da po mogućnosti a j £
istajormalna organizacija uređuje svSemiotičITe sustave ma ka- ^ (
jv^Hllftnjihftva svpjg^aj dimenzije. Diskurrbi'bio^velika^rečeni^
ca« (čije jedinice ne moraju obavezno biti rečenice) dok bi rečeni- (' c r'
ca, uz stanovito pojednostavnjenje,.bila mali »diskurz«. Ova hipo-
teza slaže se s određenim tvrdnjama današnje antropologije. Ja*
kobson i Lćvi-Strauss primijetili su da se čovječanstvo može defi-
nirati kroz^oosobnost stvaranja sekundarnih, »demultipliciraju-
ćih« sustava (oruđe koje služi za proizvodnju drugog oruđa dvo-
struka artikulacija jezične djelatnosti, tabu incesta koji omogućuje
množenje obitelji), dok sovjetski lingvist Ivanov pretpostavlja da
su se umjetni jezici mogli usvojiti fek nakon prirodnog jezika - bu-
dući da je za ljude važno da mogu koristiti više smislenih sustava, ^
prirodni jezik pomaže u stvaranju umjetnih jezika. Između rečeni-)
ce i diskurza treba, dakle, uspostaviti »sekundaran« odnos - koji I
ćemo nazvati homologijskim, kako bismo poštivali Čisto formalni!
karakter podudarnosti.
Opći jezik pripovjednog teksta očigledno je šamo^jćdan o d /
"idibftia portađenih- lingvistici diskurza,9 pa je, prema tome, podre-
đen homologijskoj hipotezi. J^2P0Vjec^ni tekst
f r - . 7 Podrazumijeva se, kao što je primijetio Jakobson, da između rečenice
i njenog onostranog postoje prijelazi: koordinacija, naprimjer, može djelo-
vati duže od rečenice.
4
Vidi osobito: Benveniste, 1966, pog. X; Z S. Harris 1952, 1-30; N.
Ruwet 1964,62-83.
9
• Jedan od zadataka lingvistike diskurza bio bi upravo da utemelji ti-
pologiju diskurza. Privremeno možemo razlikovati tri osnovna tipa diskur-
za: metonimiiski (pripovjedni tekst), metaforički (lirska poezija) i entime-
mijski (intelektualni govor).
50
V •
7
in rečenickali $p.£\gošto n^fflžej|yesti na skup^ rečenica: pii
icatffsio je I^S^SŠEnMUć'HS 'fjlL
pove.^pblike, lica.
Osfm^^^sSIn^siibjek — Ijeni glagolskim predikati-
ma, isto tako su podvrgnuti rečeničnom modelu. Tipologija akta-
nata, kakvu je predložio A. J. Greimas,10 osnovne funkcije grama-
tičke analize nalazi, u mnoštvu likova u pripovjednom tekstu. Slič-
nost na koju navodimo nema samo heurističku vrijednost, već im-
plicira identičnost između jezične djelatnosti i književnosti (kao
neke vrste povlaštenog prijenosnika pripovjednog teksta). Književ-
nost više nije moguće shvatiti kao umjetnost koju ne zanima njen
odnos s jezičnom djelatnošću, budući da ju je uzela kao sredstvo
za izležavanje ideja, strasti ili ljepote. Jezična" djelatnost nepresta-
tfoTsiijedi diskurz, pridržavajući mu zrcalo njegove vlastite struktu-
re: ne stvara li književnost, osobito danas, od samog položaja u ko-
jem se jezik nalazi - jezičnu djelatnost?
2. Razine smisla
VeČ tlš."početku lingvistika daje strukturalnoj analizi pripo-
vjednog-teksta odsudan pojam koji, vodeći prije svega računa o
onome što je osnovno u svakom smislenom sustavu, odnosno u
njegovoj organizaciji, istodobno omogućuje da vidimo kako jpripo-
vjedni^s^t ^ije A j g ^ g ^ n i ^ j p da razvrstamo golemu masu
felemehata^icoji' uiafe u kompoziciju pripovjednog teksta. To je po-
jam ovisna razine.11
(fonetskoj,
hijerarhijskom odnosu, a budući da svaka, od njih i jediriif*
^cei-^riose>žto^bvezuju'na uvijekposeban -opis.4i_iiedntr
T3"đređe-*
10
Vidi prilog u Čommunications HI, 1.
n Ovdje valja podsjetiti na Mallarmćovu intuiciju, formiranu u trenut-
ku kad je zamišljao zadaću lingvistike: »Jezična djelatnost mu se učinila in-
strumentom fikcije: slijedit će metodu jezične djelatnosti (odrediti je). Re-
(555J
12
»Lingvistički opisi nikad nisu monovalentni. Opis nije točan ili po*
San, ono je bolji ili gori, više ili manje koristan« (M. K. Halliday 1962,
51
 no
J r 3^i^^iya^mi§aojedino ako se može uklopiti na višu razi-
~ on sudjeluje u smislu samo uključen u riječ, dok se riječ mora
uključiti u rečenicu,13 Teorija razina (koju je
daie dvije vrste odnosarfl
n e ^ k c ^ ^ d n o S i smješteni na
iz jedne razine u drugu).
Proizlazi da^dlŠtt'ft/nttVni' odnosi nisu dovoljni bi se shvatio j
smisao. Za strukturalnu analizu potrebno je, dakle, najprije razlu-''
čiti više opisnih instanci, a zatim ih smjestiti u hijerarhijsku (inte-
grativnu) perspektivu.
Razine su postupci,14 Prirodno je, dakle, da ih lingvistika, raz-
vijajući se, nastoji umnožiti. Analiza diskurza još s.e~provodi nam-
dimentarnim razinama. Retorika je, na svoj način, osigurali naj-Jj,))
x rUajfAajo je, pn-
manje dva plana opisa diskurza; dispositia\glpcutib, * U novije vri-
jeme, analizirajući mitske strukture, Lćvi-Strau>š (1958, 233) već je
precizirao da konstitutivne jedinice mitskog diskurza (mitemi)JiO'
bivaju značenje samo ako su razvrstane u snopove koji se, zatim
isto tako kombiniraju, TtrJodorov 0966), preuzimajući distinlcc^u^
ruskih formalista, p r e c f t ^ ž l T O g M
zatim
iogikt^^
vidove ii oblike pngo^ednog teksta. { ^ o v j e a n i / J t o l ^ ^ S ^ ^ L
'mo i b e ž n r n l i h o m . pripovjedni tekst' ne
ZnaH ^amo slijeditiodvIjanjeTpiriče^ već istodobno znači shvatiti
»stupnjeve«, zamisliti horizontalne veze pripovjedne »niti« s impli- ; --
citnom vertikalnom osi. Citati (slušati) pripovjedni tekst, .ne znaČTV
samo prelaziti s jedne riječf na drugu, već isto tako znači prelaziti \
s jedne razine na drugu. Dopustimo ovdje malu pouku:.u UskraČe^'
nom pismu Poe^strogo analizira neuspjeh policijskog prefekta,-ne-
sposobnog da pronađe pismo. Njegova istraga bila je savršena,
kaže on, »« okviru njegove specijalnosti«. Prefekt nije izostavio ni
jedno mjesto, u potpunosti je »zadovoljio« razinu »istraživanja«.
Ali da bi našao pismo, zaštićeno svojom vidljivošću, trebao je-pri-
jeći na drugu razinu i pertinentnost policajca zamijeniti pertinen-
13
Integracijske razine zastupala je praška škola (Vachek 1964, 468), a
zatim su ih preuzeli mnogi lingvisti. Po našem shvaćanju, njihovu najjasniju
analizu dao je Benveniste (1966, pog. X). \ c '
14
»U ponešto nejasnim okvirima, razina se može shvatiti kao sustav
simbola, pravila, itd. koji se upotrebljavaju da bi predstavljali izraze«
(Bach 1964,57-58).
15
Treći dio retorike, inventio, ne odnosi se na jezičnu djelatnost: odno-
si se na res a ne na verba.
48 52
tnošću skrivača. Isto tako, »premetačina« nije djelotvorna ako se
obavlja samo na horizontalnom skupu pripovjednih odnosa, već
se mora usmjeriti i »vertikalno«: smisao nije »na kraju« pripovjed-
nog teksta, on ga prožima. Isto tako vidljiv kao Uskraćeno pismo,
poput njega izmiče svakom jednostranom istraživanju.
Bit će potrebno još mnogo lutanja prije nego što utvrdimo ra- ^
zine pripovjednog teksta. Ovdje privremeno predlažemo jeBan^
^ f i l ^ a ^ p r e d n ^ t ' j e ^ ' p t ^ o isključivo didaktička. Na taj ćemo
način smjestiti i razvrstati probleme, ne dolazeći pritom, kako vje-
rujemo, u nesklad s analizama koje su već učinjene.16 Predlažemo
d^vjjvjiri^ razine
\
^llcS^ml^aTb aktantima)
bližno, razina »diskurza« kod*To3® ielimo, isto tako, podsje-
titi da su te tri i^zine međusobno novezang_progresivnom integra-,
cl nTni
l ako nalazi -svoie mie-
II. Funkcije
/ . Određivanje jedinica
-Kako je svakršUstav-kombinacija-jedinica čije grupe-«u -pozna-
x je, najprije treba raščlaniti pripovjedni tekst i odrediti segmente
pripovjednog diskfi^^kSji Te mogu ^dijeliS f Sainaii '^V^tiarG'
da^Ukratkortreb^
Prema integrativnom principu koji smo definirali, analiza se
ne može'zadovoljiti čisto distributivnim određenjem jedinica.-Već
^d^p<^karTsmisao^njQr .jedinice, JgjdM£U^stvara
* fur&ciog^ smo
l^ent priče koii.se pokazuie kao izraz odre-
16
U ovom Uvodu nastojao sam što je manje moguće ometati istraživa-
nja koja su u toku.
Oj,Vidi osobito Tomaševski 1965 (1925). Nešto kasnije, Propp (1965, 20)
funkciju definira kao »djelovanje lika, određeno s gledišta njegova znače-
nja za razvoj priče u cjelini«. Vidjet ćemo definiciju T. Todorova (»Smisao
 đenog odnosa, konstituira se u iedinicu. Duša svake, ftiokdj^je,.
j ^ k o tako možemo
j /omogućuje da u pripovjedni tekst zasije element koji će kasnije
Vsazrijeti, na istoj ili na nekoj drugoj razini. Flaubert nam, u Prosto-
dušnom srcu, u određenom trenutku, prividno to ne ističući, govo-
ri kako djevojčice potprefekta iz Pont-l'Ev£quea imaju papigu
-zbog toga što će ta papiga kasnije imati veliku važnost u Feliciti-
nu životuwIska2 o tom detalju (ma kakav bio njegov lingvistički
oblik) predstavlja, dakle, funkciju ili pripovjednu jedinicu.
Je li sve u pripovjednom tekstu funkcionalno? Ima li smisla
sve, do najmanjeg detalja? Može li se pripovjedni tekst u potpuno-
sti podijeliti na funkcionalne jedinice? Kao ito ćemo admahrvidje-^T {
^rimajvdšp .vrsta Jklljkcij^bud^^ Među-
, - liml pripoviednOekst sastavljen le^saino odfankciia:na različitiril
šlcurza zabilježeno, po defihićijfje^žnačajno. Ako se makar i jedan
detalj pokaže doista bez značenja, lišen svake funkcije, smatra se
da time prestaje čak i smisao apsurdnog i beskorisnog: ili sve ima
smisla, ili ništa nema smisla. Mogli bismo drukčije reći da umjet-
nost ne poznajejumove (u informacijskom smislu riječi).Ona ie
čisti sustav, u kojem nikad nema izgubljene jedinice,19 ma kako
dugačka, labava ili tanka bila nit što je veže s nekom razinom
priče.20 —- ^
/ili funkcija/ nekog elementa djela je njegova mogućnost da stupi u odnos
s drugim elementima toga djela i s čitavim djelom«), i pojašnjenja koja je
unio A. J. Greimas, koji jedinicu definira pomoću njenog paradigmatskog
odnosa, ali i pomoću njenog mjesta unutar sintagmatske jedinice kojoj pri-
pada.
18
Ona po tome nije »život« koji poznaje samo »šumovite« komunikaci-
je. »Sumovitost« (ono s onu stranu, što se ne može vidjeti) može postojati u
umjetnosti, ali samo kao kodirani element (Watteau, naprimjer); ta »šumo-
vitost« još je nepoznata u pisanom kddu: pisanje je neizbježno Čisto.
19
Bar u književnosti, gdje sloboda izraza (što proizlazi iz apstraktnog
karaktera jezične djelatnosti) povlači mnogo jaču odgovornost nego u
»analogijskim« umjetnostima kao što je film.
20
Funkcionalnost pripovjedne jedinice je manje-više neposredna (da-
kle prividna)* ovisno o raadni na kojoj se kreće. Ako su jedinice smještene
na istu razinu (kod privremenog uklanjanja, naprimjer), funkcionalnost je
veoma osjetna; mnogo je manja kad je funkcija smještena na razinu pripo-
vijedanja: moderan tekst, malo značajan na planu anegdote, veliku smisle-
nu snagu nalazi samo na planu pisanja.
nalnu Jedinicu,21 a ne način na koji smo> to rekli Označeno mo/.e
dfingeru) rečeno da je James Bond ugledao čovjeka pedesetih godi-
na, itdv, informacija istodobno skriva dvije funkcije nejednake jači-
ne: sjedne strane, dob lika uklapa se u određeni portret (čija »ko-
rist« ža ostatak priče nije beznačajna, ali je raspršena, odgođena),
dok je s druge strane, neposredno označeno fo da Bond ne pozna-
svo
/' S budućeg sugovornika. Jedinica podrazumijeva, dakle, veo-
^ ma snažan odnos (početak opasnosti i potrebu za identifikacijom).
^lOeT^^'BIsmo odredili prvotne pripovjedne jedinice, ne smije-
mo izgubiti iz vida funkcionalni karakter segmenta koje izražava-
... mo. Moramo unaprijed znati da se one neće neizostavno poklapati
! s oblicima koje tradicionalno prepoznajemo u različitim dijelovi-
X ma pripovjednog diskurza (činovi, prizori, paragrafi, dijalozi, unu-
f trašnji monolozi, itd.), a još manje s »psihološkim« slojevima (po-
| našanje, osjećaji; namjere, motivacija, razmišljanje likova).
v>- Isto t a k o ^ c l ^ d ^ « ^ « prig^edne^g teksta nije jezik arti-
kulirane jenčne^Sjeiatnb
~*Wip6viedne^edffl
One se, naravno, mogu poKTapati, ali slučajnog ne su5tav*Kr~J<^
danput će funkcije predstavljati jedinice veće od rečenice (grupe
ri®
nje (sintagma, riječ, pa čak samo određeni knjižewil,#eie®38tiv''u
njeŽi).22 Kad nam se saopći da je J. Bond, čekajući u svom uredu
tajne službe i začuvši telefon kako zvoni, »podigao jednu od četiriju
slušalica«, monem četiri predstavlja sam po sebi funkcionalnu jedi-
nicu, budući da se odnosi na pojam neophodan za priču u cjelini
» (o visokoj birokratsjkpi^eW^ ovdje nije
! I lingvistička jedfnica (riječ), već s^mn ^Vena^onotiimiaEkiiednost
I I (Jii^gmtiĆkiJkrijei^ ~ne znaei~*četirfi<). Time se objaš-
njava da stanovite funkcionalne jedinice mogu biti niže od rečeni-
ce. a da ^ a T p n p g a i u diskurzu: one ne Nadilaze rečenicu, kojoj
^ujnaterijalnp inferiorne^već denotativnu razinu kftiaftftfputreče-
nft^^ipj3a;lingvistici u-pravonr smislu.
"V , v - . C }. .• -
21
»Sintaktičke jedinice (s onu stranu rečenice) su 2apravo sadržajno
jedinice« (Greimas 1973, 5). Istraživanje -funkcijske razine pripada dakle
općoj semantici.
22
»Ne treba poći od riječi kao nedjeljivog elementa književne umjet-
nosti - uzimati je poput cigle s kojom gradimo građevinu. Ona se može raz-
dvojiti na mnogo manje elemente« (J. Tinjanov, citirao T. Todorov, u: Lan-
guages, 6, str. 18).
- 'V ' 55
 Z Razredi jedinica
V dakle, jednu drugu klasičnu podjelu: funkcije _podra^umijevaju
£un kcional^ dijeliti na mali^Jbjroj formalniii
\kote razre ne ulazeći u sadržajnu bit
tnpr. 1T psiholosl^^ pronialrali različitc ra/Ji\c
smis|a. Određene jedinice nalaze se u oHitosiTs jedinicama iste ra^ ^
^zine; nasuprot tome, da zadovoljimo druge jedinice treba prijeći
t autora. Zadržat ćemo im naziv
»funkcija« (iako će i druge jedinice biti funkcionalne).-Nakon ana- h
lizc Tomaševskog, taj model postaje klasičan: kupovina revqlvpra II O
u odnosu je s trenutkom kad će on biti upotrijebljen (ako ne bude
upotrijebljen, zabilješka se pretvara u znak slabosti, itd,), podiza-
nje telefonske slušalice u odnosu je s trenutkom kad će ona biti
spuštena, uvođenje papige u Felicitinu kuću u odnosu je s epizo-
dom omotavanja životinje slamom, s njenim obožavanjem, itd.
Druga velika grupa Jgdinica, j n t e g i ^ t ^
\indicij£y (u veoma općenitom smislu riječi)(Jedinica se sada n ^
ir odnosi Jia dovršen i d o s l jedan >čin. većina ^eki^vi^^jjC^anje^
rasprsen pojajn, koji je jpak neophodan jza ^j^a^.pn^e:Jearakter-
ne indicije koje se odnose na likove, informacije koje su u vezi s> •
njihovim identitetom, isticanje »atmosfere«, itd.. Odnos-jedinice i
njenog korelata više nije distributivan (više indicija česta označa-
va istu stvar, a redoslijed njihova pojavljivanja u diskurzu ne mora
biti umjestan), već integrativan .^Da ^ismn shvatili čemu služi na-^,
znaka indiriia. trehapriieći n a ^ š u raHnulfradnie- likova ili.pripo- f f
^ e d a n j e ) ^ ^ ^ M i c i i a ^bx>vdje ^^av^Viđministrativna vlaJt'
koja je iza Bohđa7riaznačena brojenTtelsTonskih aparata, nema ni-
kakvog utjecaja na sekvencu radnje u koju se Bond upliće prihva-
5
jih Odnosa,^ aA^semantičke cjeline, jer se, si^pgptno
^luSaSjnosera^^aS^oT 1a »po-
. _ „ ;mo»više^gorl^^^
S&k-fevan izrečene sintagme (»karakter« nekog lika možda se ni-
kad neće izreći, iako se neprestano naznačuje). To je paradigmat-
ska potvrda. Nasuprot tome, potvrda »funkcija« uvijek je »malo
dalje«. To je sintagmatska potvrda24 Funkcije i indicije pokrivaju,
23
Ovi izrazi, kao i oni što će uslijediti, mogu biti posve privremeni.
24
To ne znači da konačno sintagmatsko izlaganje funkcija neće obu-
hvatiti paradigmatske odnose između odvojenih funkcija, kao što je od Le-
vi-Straussa i Greimasa nadalje prihvaćeno.
48
metonimijske odnose, a indicije metaforičke odnose; jedne odgo-
varaju funl^io^lnosti čiiyen a druge funkcionalnosti opsto-
janja « (p7>>
Ove dvije velike grupe jedinica, funkcije i indicije, trebale b i v '
već omogućiti stanovito razvrstavanje pripovjednih tekstova^Neki^ -;
pjripovjedni-tekstovi-uglavn^^ ,fimkcifski /kao naredne-priče)
n ^ m p i s k ^ s i m ^ l m 1 f n Mg^vnom^lndicijski.(kao..»psihološki« o
romanil^faneđu ta^jdva^suprotna pola nalazi se čitav niz mg&i-
oblika, ovisno o povijesti, društvu, žanru/ Ali to nije sve: unutar > 0
tvakog od ta dva osnovna razreda odmalrje moguće ^odrediti dva
pod>i^zr^i^^po^ednih iedinica.Uznumo :raizred funkcija:jnema-
ju sve J^jS^istu^^»važnQst^ y e k e ,predstayljaju prave zglobove
' pripovjednog teksta pli jednog?njegovogulomka). dok druge samo'
»popunjavaju« pripovjedni prostor Roji dijeli funkcije-zglobove/
Prve^emO^nazvati osnovnim funkciiama Xiii jezgrama),^a druge,
Jmaiii^r^irviHir niihSm ^apimskuKprirotf^fo^^ bi? i
funkčija*bila^o«^ koju se ona o'dnosi
jednom^lomku pripovjednog teksta telefon zazvonC jednako
moguće da netko odgovori i da nitko ne odgovori, a to odvodi prtf ^
ču na dva različita puta. Nasuprot tome, između dvije osnovne//
funkcije uvijek je moguće rasporediti pomoćne bilješke, koje sey
okupljaju oko jedne ili druge jezgre, ne mijenjajući njihovu naiz-
mjeničnu prirodu. Prostor koji dijeli »telefon je zazvonio« i »Bond <,
je podigao slušalicu« može se ispuniti gomilom umetnutih rečenica/V
ili malih opisa:»Bond se uputio prema radnom stolu, podigao sluša-
licu, odlotio cigaretu«, itd. Ti katalizatori su funkcionalni,^
da ulaze u odnos s jezgrom, &li njihovaTffin^^ oslabije/- *
naTF^rtostraTCaišnrRadi še o čisto kronološkoj funkcionalno-
sti (opisano'je^no^što^Tazdvaja dva momenta priče), dok veza ko-
jom se spajaju dvije osnovne funkcije .prisvaja sebi dvostruku
funkcionalnost,'kronološku i logičku u isto vrijeme. Jj
samo uzastopne jedinice, dok su osnovne funkcije ^tstovremena^
n iizašlopne i .posljedične. KaKo se cini, pnpov)eclnOj djel^triosti za- " .
pravo 'daje ^snagii ispremiješanost uzastopnosti i posljedičnosti,
tako tekstu-čita kao
'prouzročeno. Pripovjedni tekst bi, u tom slučaiuJhio sustavnaj2xi-
mj^na logj^ke^pogrešgeTgoiu ie skolastika oglasila formuTomjKff
C 25 Funkcije ne možemo svesti na radnje (glagole) a indicije na svojstva
(pridjevi), budući da postoje indicijske radnje, kao »znakovi« karaktera, at-
mosfere, itd.
57

hocr^rgo propter hoc> što bi lako mogla biti riječ Sudbine, čiji pri-
//povjedni tekst je upravo »jezika. Upravo ta »zbrka« logike Liempo-
li ralnos^jnj grf, leoijp-m^^^
pogled činiti potpuno beznačajnima* Njih ne ustanovljuje predsta-,
* j^važnost, opseg, neobičnost ili snai^Tsk^ane^radnje, ~ no. Qn je pi^ftMvntfilj
— t i h naizmjeničnih t o č a ^ t i p s k r e t ^
međutim nije beskorisho. PonoSamS dasa slaj ališfavpriČe kataliza-
tor može imati krhku funkcionalnost, ali nipošto ništavnu. Čak i
ako je potpuno suvišan (u odnosu na svoju jezgru), on ipak sudje-
luje u ekonomiji poruke. Ali ne radi se o tome: svaka bi^ešk^gn-
vidno suvišna, ima svoju funkciju u diskurzu. ftffffl^h^^^u^po-
čak zavodi.26 Za-; \
bilježeno uvijek čini sebe značajnim, tako da katalizator nepresta-f j
no pobuđuje semantičku napetost diskurza: to'lmaTli će imati I
smisla: Katalizator, dakle, u svakom slučaju ima fatičku funkciju
(da u z & S m t f & a ^
jSzgru^ ali isto tako ne možemo po-
i . ^ ništiti katalizator a da time ne izmijenimo diskurz. Što se tiče dru-
. ? .gog velikog razreda pripovjednih jedinica (indicija), integrac%kog
a VI r
romiirf^bdSHmifm^^služe'SoMvlia^n, smještanju u vrijeme 1 i
^prbstor^Reći đa"Bohd čeka u iiredu^mi i ^e ot\^eri prozor
^Vidi imješec, između velikih oblaka što kruže, znači naznačiti oluj-
nu ljetnu noć, dok sarria dedukcija oblikuje atmosferne nagovje-
štaje koji odražavaju tešku, tjeskobnu klimu radnje s kojom se još
. čiste datosti, s neposrednim značenjem. Indic^e~pwdraztirn^e^aju
i ocjgonetavanje. Radi se o tome da čitatelj nauči prepoznati karak-*
ptrn^f^ri1 T^T^rr"0"^ daj?1 ffotov11 gp^majn prema tome, nji-
26
Valčry je govorio o »2nakovima odgode«. Policijski roman uvelike
koristi te »zavodeće« jedinice.
27
N. Ruwet parametarskim elementom naziva onaj element koji jc
konstantan duž Čitavog trajanja muzičkog komada (naprimjer, tempo jed-
nog Bachovog allegra, monodijski karakter jednog sola).
i
hova funkcionalnost je, kao! kod katalizatora, krhka, ali nipošto
nije ništavna. Koliko god bio; »prigušen« u odnosu na ostatak pri-
če, informant (naprimjer, točna dob nekog lika) služi da se učini
vjerodostojnom stvarnost preferencije^ da se fikcija utisne u stvar-
rtvampstj toga, neosporno
© * i in ffif*^ i prič^^iia-razi^^ ""
- /^ K^lizatori/nnd^^ puta nisu
f/ nn?ivi)^jniwf1?i tn osnovni razredi tPkoje možemo podi-
l I jeliti jedinirf nfl-'fiinVrijcVnj ffl^irn TaVvi i pndjf>li i treba upotpuniti
s dvije$paske?feri^ jedinica istovreme.no-može^rip^-
datLdvama t^^rgdijna Piti whU1cy (ti apmHmmcUm ha.
luJrradnja'je^ kao katalizator pojmu (osnovnom)
Čekanja, ali je isto tako i indicija stanovite atmosfere (mondenost,
opuštenost, sjećanje, itd.). Drugim riječima, geke jedinice rgogu
biti miješane. Moguća je tako Čitava igra u ekonomiji pripovjed-
nog teksta, iriromanu Gotdfinger, Bond, koji mora izvršiti premeta-
činu u sobi svog protivnika, dobiva propusnicu od svog nalogoda-
vca* bilješka je čista funkcija (osnovna). U filmu je taj detalj promi-
jenjen: šaleći se, Bond skida rublje sobarici, koja se ne buni. Bilje-
ška više nije samo funkcijska, već i indicijska, jer se odnosi na
Bondov karakter (njegova neusiljenost i uspjeh kod žena). Osim
toga, treba istaknuti (o tome ćemo kasnije ponovno govoriti) da se
Četiri razreda o kojima smo govorili mogu i drugačije podijeliti,
tako da budu više u skladu s lingvističkim modelom. Katalizatori, j
indicije i informanti imaju, zapravo, jednu Tajedničkti^crtui jo^sif
jftj^^ to vidjeti) obliku-
juTconačne^^inlće n ^ I ^ ^ S i t ^ e ^ logički su.raspoređeneflšto-^
. vremeno su neophodne rdoVoljne. Kad smo zadali okosnicu, dola--^ ,
( ' ;diygejjedialc^^ _duofuiža. u prin-
'4 cipu beskonačnog. Kao što znamo, upravo to se događa s rečeni-
j l com, sastavljenom od jednostavnih rečenica, beskonačno zamrše-
nom podvostručavanjem, umecima, okvirima, itd. Poput rečenice,
gnpovjedni~te ks t ,se-može beskona^PJ^atalizirati Takvom tipu
stifalctfii^Malla^ značaj da je napisao pjesmu
Jamais un coup de des (Bacanje kocke nikad neće ukinuti slučaj),
( j . / ; ( koju sa svim njezinim »čvorištima« i »trbusima«, »ključnim riječi-
ma« i »ukrasnim riječima«, možemo smatrati amblemom svakog
^ u pripovjednog teksta - Čitave jezične djelatnosti.
) fH*G. Genette, u ovom broju, razlikuje dvije vrste opisa: ornamentalne i
v
—"""" značenjske. Značenjski opis očito se vezuje za razinu priče, a ornamentalni
opis za razinu diskurza, čime se objašnjava zašto je on dugo vremena pred-
stavljao savršeno kodirani retorički »komad«: descriptio ili ekphrasis, vježba
koju veoma cijeni novoretorika, (Usp. prijevod spomenutog Genetteova
ogleda, pod naslovom Granice priče, u časopisu Teka 6/1974).
59
 3. Funkcijska sintaksa
Kako se, po kojoj »gramatici«, različite jedinice vezuju jedne
uz druge duž pripovjedne sintagme? Kakva su pravila funkcijske
kombinatorike? fInformanti i indicije mofftuse-mprfii^nhno dohnH.
no Ir rt m K i ri i'rat i * Irašr^i**?!*** m i^'Š^^SSfc^i^S^^vsIl^
V ~ M*uoi«VJU (IO VVJHI UUllUSU,
pnje svega^zato^što se njime određuje sama okosnica pripovjed-
nog teksta (proširenja se mogu izostaviti, ali jezgre ne mogu), a za-
tim stoga što to prvenstveno zanima one koji nastoje strukturirati
pripovjedni tekst
Već smo naznačili da pripovjedni tekst, samom svojom ^truk-
turom, dovodi do miiešanla u^gtopnncti ijpo<iieai6aQSti, ^^emena ^ ,
JL3 avosmislenost čini središnji probIemvpri^
iaksew P o s t o j n i i z a _ m ^ ^ vimena, bezvremenska .logika?
To pitanje^eTiTTjov^^ teoretičare. Propp, čija Je
analiza, kao što znamo, otvorila put današnjim istraživanjima,
smatra da je kronološki poredak apsofrtn? i ^ j ^ t ^ a n Vrijeme
je, po njemu, stvarnost, i zbog toga mu se čini neizbježnim priču
ukorijeniti u vrijeme. Megutim, čaLje .Aristotel u Poetici^1459a).
suprotstavljajući tragediji (definirali jedinstvom radnje) epu (de-
_ finiranom mnoštvom radnji i jedinstvom vremena), dao logici-
prednost pred kronologijom. Upravo to čine svi današnji žnaBstfe ^-
nici ILevi-Strauss, Greimas, Bremond, Todorov). Iako se u drugim
točkama razlikuju, svi bi, bez sumnje, mogli potpisati Lćvi-
-Straussovu rečenicu: >>Slif^H(rnnolo^kp ii7^.stopnff.^i fokjda**^
Jaezvremenskoj matičnoj, strakturi« "fB remonti 1964). Suvremena
analiza nastoji zapravo »dekronologizirati« pripovjedni sadržaj i
»relogiciratj« ga. podreditTga onome sto je Mflii*rm*
govoreći o francuskom jeziku, nazvao »prvobitnim Jptffik^ ufcr-
ma«. Ili preciznije - barem bismo tako željeli - naš zadatak je da
"damo strukturalni opis kronološke iluzije. Pripovjedna logika
mora voditi računa o pripovjednom vremeni^JDrTrgačii^^
mogli^e4i~da4trtefflTOrćdno3t Aama&itiikifctf^ra^i*^ n pj-jppvjVrl.
nom tekstu (diskurzu), isto kao što u jeziku vrijeme postoji samo u
obliku sustava. Sa stajališta pripovjednog teksta, ono što zovemo
vremenom ne postoji, ili postoji samo kao funkcija, kao element
semiotičkog sustava. Vrijeme u pravom- smislu .ne pripada d i^kn r.
60 \ C ' V\ •
tji; pripovjedni tekst i jezik poznaju samo semiolo-
5~"vffieme: »pravo« Vrijeme je »realistička« iluzija referencije,
kao što pokazuje Proppov komentar. Strukturalni opis mora ga
upravo na taj način proučavati.29
Dakle, kakvoj su logici podvrgnute osnovne funkcije pripo-
vjednog teksta? Upravo to nastojimo utvrditi, a i dosada smo o
| jipo 'tome najviše raspravljali. Vratit ćemo se, dakle, na priloge A. J,
Greimasa, CL Bremonda i T. Todorova, objavljene u ovom broju,
koji se bave logikom funkcija. P o j a v l j u j u j e ^ ^ ^
f
istraživanja, koje je nešto dalje i z l o ž i o ^ * ^
smond) ja -
ljudsko£|fo^š^ se j ^ p ^ e B n ^ nj&J
trenutku p n ^ s ^ d ^
finski podređeni'Na^'taj "način iskazujemo ono što bismo"mogli
n i c a t i energetskom logikom,31 budući da ona obuhvaća likove u
trenutku kad izabiru djelovanje. Drugi model je lingvistički (Levi-
-Strauss, Greimas): osnovna preokupačlja-iogaJ^trs^v^n^e^daji
funkcijama pronađgjp^ skladu' sJakob-
< sOnovinffS^ »pružaju se« duž
cijeloga pripovjednog teksta (međutim, i ovdje ćemo vidjeti nove
razvoje kojima Greimas ispravlja ili upotpunjuje paradigmičnost
stvoriti pravila po kojiiria se u, pripovjednom tekstu^kombim
rira i transforaira stanovit broj temeljnih^ obilježja'.
- Nije potrebno izabrati jednu* od fih r Sdnih hipoteza, budući
da one nisu suparničke,-već istosmjerne. Uostalom, tek sad se one
u potpunosti razrađuju. Dopustimo jednu dopunu, koja se odnosi
na dimenzije analize. Ako ostavimo po strani indicije, informante i
katalizatore, u pripovjednom tekstu (pogotovu ako «e više ne radi
o^ripovijetkirnego b'roriianu)fjoš^vijek ostaje veoma velik broj
osnovnih funkcija. Mnoge od njih ne mogu se ovladati analizama -
f^iEE
29
Ha svoj, kao uvijek, pronicljiv ali neiscrpan način Valćry je dobro iz-
razio položaj pripovjednog vremena: »Uvjerenje da je vrijeme pokretač i
nit vodilja zasniva se na mehanizmu sjećanja i mehanizmu kombiniranog
diskurzja.«, a mi ističemo: iluziju zapravo proizvodi sam diskurz,
^_ (pAfjsi 30
Ova koncepcija podsjeća na jedno Aristotelovo shvaćanje: proairesis,
^ i V racionalan izbor radnji koje treba počiniti, utemeljuje praxis, praktičnu
<0 znanost koja ne proizvodi nikakvo djelo odvojeno od pokretača, nasuprot
Kf ^.poiesisu. Istim izrazima, reći ćemo da analitičar pokušava rekonstruirati
( \ )
praxis unutar pripovjednog teksta.
31
Ta logika, zasnovana na alternativi (učiniti ovo ili ono) zaslužna je što /
/ vodi računa o procesu dramatizacije, kojoj je pripovjedni tekst obično sre- {
dište. * J "
61
 u - {M V
koje samo dosad naveli jer su se one bavile samo glavnim zglobo- Ma kako malo važna bila, sastavljena od malog broja jezgri
vinja^ripovjednog teksta. Zbog toga treba predvidjeti dovoljno (odrjosno.- »skretnica«h jsekvenca uvijek podrazumijeva, određeni
strog opis koji će voditi računa o svim jedinicama pripovjednog •rizik. Upravo to opravdava n j e z i n u s r n i -
teksta, sve do najmanjih segmenata« Rodsjetimo~da~se~osnovne ljetnim da logičan slijed sitnih radnji od kojih je sastavljeno nuđe-
nje cigarete (ponuditi prihvatiti, zapaliti, pušiii) konstituiramo u sc-
kvencuriji je upravo-u»svakoj od točaka moguća alternativa.
IJ
k^i&^^m^nom'se Činila^ jedne strane* sadrži nekoliko osnovnih " «CTigT6rit; Bondov liMogbdavac; ^nudi Boiv
funkcija (zvoniti, podići slušalicu, govoriti, spustiti slušalicu), a s du vatre sa svog upaljača, ali Bond odbija.33 Smisao te bifurkacije
druge strane, uzeta u cjelini, mora se barem približno povezati s je da se Bond instinktivno boji zamke u toj sitnici. Sekvencaje,
glavnim zglobovima priče._punkcifekL^vi^ prmnvfednog teksta dakk^aak&akgć^ ^U pravg^gj e ^ p ra^'
jedinica može biti samo mala/*/ davaja m f i ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ T s t o ^ k o utemeTjena^ maximo: zatvorena u^
grupa funRcija, kpjucemo ovdje nazvati (prema CL Brempndu)se^ * s^onm'liim^ijama, sv^"
zvettcom.* novu jedinicu, spremnu da funkcionira kao jedna strana neke dru-
ge^^ire/sekvence^Evcrinikro-sekvence: prtmiti ruku, stisnuti je, pu-
stiti je. Požkravljanje postaje jednostavna funkcija: s jedne strane,
ce;?Nanyćrno ćemo uzeti jedan nevažan primjen istaknuti naru- dobiva ulogu indicije (du Pontova mlitavost i Bondovo zaziranje),
*"3žbu, primiti je, konzumirati, platiti - te različite funkcije očigled- \V0-1
a s druge strane, ona u globalu cini aio sire seKvence, nazvane t
ni«} čine zatvorenu sekvencu, budući da nije moguće da nešto pret- susret, čiji drugi dijelovi (približavanje, zaustavljanje, upitt pozdrav/. :~jr
hodi naručivanju ili da nešto slijedi nakon plaćanja a da pri tom smještanje) sami mogu biti mikrn-sgkverice. )sJa taj način, K
ne izađemo iz homogene cjeline »konzumacije«. Sdkvefrc^Ts^uvijek ! laa
4nože ;iffienoyativ Određujući osnovne
funkcije pfiče^Prdpp,% za- hiji uriuHr funkcijske lozine. Funkcijska analiza je završena jedino^^ ^
timfirenTOna, T k su ih morali imenovati (prijevara, izdaja, borba, ako se pripovjedni tekst može, malo-pomalo, povećavati, od du
ugovor, zavođenje, itd.). P^stugak^ienovanja neizbježan je i za Pontove cigarete do borbe Bonda protiv Goldfingera: piramida
manje važne sekvence, k6je*t)ism6 mogirnažvati s^farasekvenca- funkcija dodiruje tada sljedeću razinu (razinu radnje). Prema
tna«, a..to su one sto često tvore najfinije niti pripovjednog tkiva. !M, tome, istovremeno postoji sintaksa unutar sekvenci i njihova me-
No, jesu li imenovanja uvijek u nadležhosti analitičara? Odnosno, đusobna (preuzimana) sintaksa. Prva epizoda iz Goldfingera dobi-
jesu li ona u potpunosti meta-lingvistička? Bez suftiiije, budući da va tako »stematski« izgled:
proizlaze iz kdda pripovjednog teksta. Možemo, međutim, zamisliti
da spadaju u unutrašnji meta-jezik samog čitatelja (slušatelja) koji
' \
VM Tratenje Pomoć
i \ čitav logički slijed radnje shvaća kao nominalnu cjelinu: jjjtali-zga- T 1 T
^i-imenovati; slušati ne znači samo primati jeaičnn djelatnost v^č* Susret Molba Ugovor Nadziranje Hvatanje Kazna
i s t ovi*e men o j ' s t vara t l j c ^ Nazivi sckvenci uglavnom su "analogni
liFi'aiiia (ut)ver?worik>) strojeva za prevođenje, koji na prihvatljiv i — ~ i — r — i
način pokrivaju različite smislove i nijanse. ^ezik^pripqVjpd!K)g Dolazak Upit Pozdrav Smještaj
P 3 teksta, koji je. .ujama, unaprijed sq<^ineka 7a-
r
otvorena logiKa koja strukturira sekvenču'ne^dvojno j e ^ ^ t i a za
f jsvoje ime: svaka funkcija kojom započinje zavođenje, imenom pod
j Ikojim se javlja, čim se pojavi nameće čitav proces zavođenja, ona Primiti ruku Stisnuti je Pustiti je itd.
\ I Ikak kakav smo naučili iz svih pripovjednih tekstova koji su u 33
I
; Cak i na toj infinitezimalnoj razini veoma je moguće naći opoziciju
i nama formirali jezik pripovjednog teksta. paradigmatskog modela, ako ne između dva izraza, ono bar između dva
cv
, -- '' - ° iJ pdla sekvence: sekvenca nuđenje cigarete, odlažući je, otvara paradigmu
32
U hjelmslevovskom značenju dvostruke implikacije: dva izraza pret- opasnost/sigurnost (to je rasvijetlio Seglov u svojoj analizi ciklusa Sherloc-
\ postavljaju jedan drugoga. « .. - ka Holmesa), sumnja/zaštita, agresivnost/društvenost

62
•O >
K
< x%
 Očigledno, to je analitičko predstavljanje. Čitatelj, pak, zapaža
linearan slijed izraza. Važno je, međutim, napomenuti, da se izrazi
iz više sekvenci mogu veoma dpbro uklopiti jedni u druge. Se-
kvenca još nije ni gotova, kad se umetanjem može pojaviti početni
izraz nove sekvence, Sekvence se premještaju u kontrapunktu.34 S
gledišta funkcija, struktura pripovjednog teksta je u obliku fuge.
Na taj način^pjdpovjedniaekstJstos^^ dah« i
Jd
prekinuti jedino u slučaju da se nekoliko zatvorenih blokova (ili
»stema«), od kojih je djelo sastavljeno, ponosno nađe na višoj razi-
ni radnje (likova). Goldfinger je sastavljen od tri,funk<yiskij[ieovis-, ,
ne epizode, jer njegove funkcijske ^teme dvaput,prestaju komuni^
cirati. Nema nikakvog sekvencijskog odnosa između epižođe'ha
bazenu i epizode na Fort-Knoxu, ali postoji aktantski odnos/budu-
ći da su likovi (pa prema tome i struktura njihovih odnosa) isti.
Ovdje prepoznajemo ep (»skup više priča«): ep je pripovjedni tek-
st koji je razbijen na funkcijskoj a jedinstven na aktantskoj razini
(to možemo provjeriti na Odiseji ili Brechtovu teatru). Funkcijsku
" razinu (koja ispunjava najveći dio pripovjedne sintagme) treba,
dakle, okruniti višom razinom na kojoj jedinice iz prve razine, ma-
lo-pomalo, dobivaju svoj smisao, a to je razina radnje.
III. Radnje
/ . Prema strukturnom polotaju likova <* / ^
U Aristotelovoj .Poetici pojam lika je sekundaran, u potpunosti
podređen pojmu radnje, Priča može postojati bez »karaktera«,
kaže Aristotel, ali karakter bez priče ne može. To shvaćanje pre-
uzeli su klasicistički teoretičari (Vossius). Kasnije je lik, kojijesvej
do tada.bio^amo ime, nosilac,7radnje,35 dobio^si^^ * \;/
7 prijevara, za drugog je podvala). Ukratko, svaki, čak i sekundaran
poštao^individuum, ^
no »biće«, čak i onda Jcad. nije ništa radio" i, naravnog Već prije nse-* f
goli je bilo što radio.^Likje^respa^
34
Ruski formalisti su nagovijestili taj kontrapunkt, zacrtavajući njego-
vu tipologiju; uz to treba podsjetiti na osnovne »uvijene« strukture reće-
nice.
35
Ne zaboravimo da klasična tragedija još uvijek poznaje samo »akte-
re«, a ne »likove«.
36
»Lik-ličnost« caruje u građanskom romanu: u Ratu i miru Nikolaj
Rostov je unaprijed dobar dječak, častan, hrabar, žustar; knez Andrej ple-
menito, razočarano biće, itd. Ono što im se događa rasvjetljava ih, ali ih ne
stvara.
48
je utjelovljenje psihološke biti. Ta bit može se potčiniti nekoj sit-
rt^dJ1ildži^t"o^%ajčišćem^)biiku nalazimo u građanskom kazalištu ,
gdje je načinjen popis »uloga« (koketa, otac plemić, itd.). Cim se
pojavila, strukturalna analiza je u potpunosti odbacila likove kaq
određene biti, makar to služilo samo njihovu grupiranju, Kal^p .
podsjeća T. Todorov, Tomaševski je išao tako daleko da je liku po-
ricao svaku pripovjednti važnost, a to stajalište je preuzeo Todo-
rov, Propp nije išao dotle da likove u potpunosti odstrani iz anali-
ze, ali ih je sveo na jednostavnu tipologiju, zasnovanu ne na psiho-
logiji, već na jedinstvu radnje koju im je pripovjedni tekst dodije-
lio (darovatelj čarobnog predmeta, pomoćnik, zlotvor, itd.). C
H Nakon Proppa, lik neprestano postavlja strukturalnoj analizi •.
ori POviedriog^iekst^ STednF¥trarie7 likovTtbez obzira 7
kako
r ' n nrm ^pri^e » r ^
mljlve^^^moŽemoi^ći da ne postoji jnijedanpnpovjeanij^^be^^
»TTteva«Z!jjI^arerri bez » " ^ ^ - r ^ ^ ^ M e ^ u t i m ^ s č^gejstra-
rLeTtr»nosi^radnje<^^ ne.jnoguVe ni opisati n i s H ^ '
statiUj^^ ^kacT čisto^povijesni
obinćTSgraničen na određene žanrove (istina, one koje najbolje
poznajemo), i da , prema tome, treba odrediti koji pripovjedni t e k -
stovi, a ima ih veoma mnogo (narodne pripovijetke, suvremeni
tekstovi), sadrže nosioce radnje, ali ne i likove; bilo da smatramo
kako je »lik« uvijek samo kritička racionalizacija koju je naša epo-
ha nametnula čistim nosiocima pripovjedne radnje.
analiza, koja dobro pazi da ne definira lik u okviru psifioIo5Re~btwj
potrudila ^se^đa^^ppmoću različitih ^hipoteza,
»bit«Tvec^*ia<T^sudionika«. Za Bremonda, svaki lik'mble""biti 1
/ nt5Š!!ac"sekvenci radnje koje mu pripadaju (prijevara, zavođenje),
j Cim ista sekvenca uvodi dva lika (što je uobičajen slučaj), ona
f sadrži dvije perspektive ili, bolje, dva imena (ono što je za jednog ^
lik, u svojoj je sekvenci junak. Analizirajući jedan'»psihološki« ro- '
"tnveuSi odnosa u koje se oni mogu uklopiti, a *
\ ) nKaSTS^^ ii'Janal|z|. <
se^i^ijpjj^>6m6ćufdvije 'i^&viSvil&Fškretanje,.ako trc^voditi;-
37
Dio suvremene književnosti napao je »lik«, ne zato da ga razori (to
jc nemoguće), nego zato da ga depersonalizira, što je nešto posve drugo.
Jedan roman prividno bez likova, kao Drama Philippea Sollersa, u potpu-
nosti odbacuje lik u korist jezične djelatnosti, ali zadržava jednu osnovnu
aktancijsku igru, naspram same radnje govora. Ta književnost oduvijek po-
znaje »subjekt«, ali odsada je taj »subjekt« jezična djelatnost.
65
 (
I tih odnosa tokom priče. U Opasnim vezama ima mnogo likova, ali
( I Napokon, ^ i j ^ v j , t ^ ? ^ ^ ^
može se grupirati.
tičke osi koje, uostalom, nalazimo i u rečenici (subjekt, objekt,
n.
i atribut, priloške oznake), a to su komunikacija, želja (ili traženje) i
I iskušenje. Sudjelovanje je raspoređeno u parove, tako da je besko-
načan svijet likova isto tako podvrgnut paradigmatskoj strukturi
(subjekt/objekt, darivatelj/primalac, pomoćnik/protivnik), projicira-
j/noj duž pripovjednog tekstil. Kako aktant određuje jedan razred, •
I \P' /' on se može ispuniti različitim akterima, koji se pokreću po pravili-
ma umnožavanja, zamjenjivanja ili izostavljanja. .. ,
Te tri koncepcije imaju mnogo zajedničkih točaka. Osmina) j tik
je, moramo pon^fe^jia^iikov^ - //»E&dnje«uizjednačene. Tada imamo dvostruki subjekt, koji ne mo-
I SllgovAraju^ oblasj^su^aiobrojne^tipične f /
tD ovdje nejreba shvatiti
i *
M^'-V* smislu^velikih zglobova praxisa (Željeti, općiti, boriti se).
2. Problem subjekta _ igra, budući da je jezična djelatnost, proizlazi iz iste simboličke
I Problemi koji proizlaze iz razvrstavanja likova u pripovjed-
nom tekstu još nisu dobro riješeni. Naravno, slažemo se da se bez-
broj likova može podvrći pravilima zamjenjivanja i da se, čak unu-
tar jednog djela, različiti likovi mogu očitovati u istoj figuri.38 S
I druge strane, aktantski model, koji je predložio Greimas (a u
drugačijoj perspektivi preuzeo Todorov); primijenjen na velikom
broju pripovjednih tekstova, pokazao se dobrim. Kao kod svakog
I strukturalnog modela, manje su važni njegovi kanonski oblici (ma-
trica od Šest aktanata) od pravilnih transformacija (izostajanje,
zbrka, podvostručenost, zamjena) kojima se prepušta, tako da oče-
kujemo aktantsku tipologiju pripovjednih tekstova.39 Međutim,
I 38
Psihoanaliza je uvelike podigla ugled postupcima zgušnjavanja. Mal-
larme (1945, 301) je već u vezi s Hamletom govorio: »Potrebni su statisti! jer
u idealnom oslikavanju scene sve se kreće po simboličkom reciprocitetu ti-
pova .među sobom ili u odnosu na samo jednu figuru.«
I 39
Naprimjer pripovjedni tekstovi u kojima se objekt i subjekt miješa-
ju u istom liku pripovjedni su tekstovi traženja samog sebe, vlastitog iden-
titeta (Zlatni magarac); pripovjedni tekstovi u kojima subjekt sukcesivno sli-
jedi objekte (Gospođa Bovary), itd.
1« 66
ako matrica ima veliku moć razvrstavanja (a to je slučaj Greimaso-
vih aktanata), slabo vodi računa o mnoštvu sudjelovanja, budući
da se ona analiziraju u okvirima perspektive. Ako se pak poštuje
perspektiva (u Bremondovu opisu), sustav likova previše je usit-
njen. Redukcija koju je predložio Todorov izbjegava obje krajno-
sti, ali se ona, sve do danas, odnosi na samo jedan pripovjedni
tekst. Kako se čini, sve se to može vrlo brzo uskladiti. Prava pote-
škoća^o^ie^dolazHrrazvrstavanju likova jest mjestcf(pa dakle i
pbstoianjerffite^ bila
njezina formtilaLTfco je subjekt (junalc) pripovjednog^ teksta? Po-
/ 7 vilegirana grupa aktera? Roman nas je
C V navikao da, na ovaj ili onaj način, ponekad uvijeno (negativno), j
/ i istaknemo jedan lik. Ali povlastica ni izdaleka ne pokriva Čitavu !
[ I pripovjednu književnost. Tako mnogi pripovjedni tekstovi prika-
zuju-bor-bu-dva -protivnika, oko nekog uloga, tako, da su njihove
žemo dokinuti zamjenom. Danas je to možda čak arhaičan oblik,
kao da jeJ pripovjedni tekst, poput nekih jezika, poznavao dvojinu
O ličnostif Ta dvojina utoliko zanimljivija ukoliko pripovjedni tek-
/ / (( st povezuje sa.strtUcturom nekih igara (veoma modernih), u koji-
ma dvaTđ^nopravna protivnika žele dobiti predmet koji je u igru
{
uveo arbitar. Ova shema podsjeća na aktantsku matricu, kakvu je
(? Q f ) predložio Greimas. To nas ne treba začuditi, jer smo uvjereni da
strukture koju nalazimo u jeziku i u pripovjednom tekstu. Igra je,
isto tako, rečenica.40 Ako, dakle, zadržimo povlašteni razred aktera
(subjekt traženja, želje, radnje), moramo ga barem ublažiti, tako
što ćemo aktanta podvrći istim kategorijama kojima smo podredi-
li osobnost, ne psihološkim, već gramatičkim. Još jedanput, morat
ćemo se približiti lingvistici, da bismo opisali i grupirali osobni
(ja/ti) ili neosobni (on) oblik jednine, dvojine ili množine radnje.
Možda će gramatičke kategorije lica (prihvaćene u našim zamjeni-
cama) dati ključ za razinu radnje. Ali, budući da se te kategorije
^ o g u definirati samo u odnosu na diskurz, a ne na stvarnost,41 li-
< j kovi, kao jedinice na razini radnje, dobivaju svoj smisao (svoju ra-
j zumljivost) jedino ako ih uklopimo u treću razinu opisa, koju
/ ćemo nazvati razinom pripovijedanja (za razliku od funkcija i rad-
^ nje).
40
Analiza ciklusa Jamesa Bonda, koju je nešto dalje u istom broju
Communications napravio U. Eco, više se odnosi na igru nego na jezičnu
djelatnost.
41
Vidi analize lica kod Benvenistea 1966.
67
 IV. Pripovijedanje
/ . Pripovjedna komunikacija
Kao što je u pripovjednom tekstu znatan udio funkcije izmje-
ne (podijeljene između darivatelja i korisnika), i sam pripovjedni
tekst je, homologno, kao objekt, ulog komunikacije^u-njemCTpd-
stoje odašiljalac i primalac. Kao što znamo, u lingvističkoj komuni-
kaciji ja i ti apsolutno podrazumijevaju jedan drugoga. Isto tako,
nema pripovjednog teksta bezpripovjedača j slušatelja (ili či-
tatelja), To je možda banalno, ali je još premalo iskorišteno. Uloga
ociašiljaoca obilato je razvijena (proučava se »autor« romana, a da
se ne pita je li on doista »pripovjedač«), ali čim prijeđemo na čita-
Jglja, književna teorija^postaje mnogo skromnija/Problem nije u
tome da proniknemo^ -pripovjedačeve motive 1 učinke koje pri-
povijedanje izaziva kod čitatelja, već da opišeinp k6d kojim su pri-,
povjedač i čitatelj označenLduž s a m o ^ piipovjecinog teksta. Zna—
ovi^ftpovjedača u- prvHnah ^ e lud lj ivij ima j_ J^roj n ijirna 3 !
znakova čitatelja (pripovjedni tekst češče "govori ja nego Jj)7V stya-"1
ri, drugi su naprosto prikriveniji od prvih?Tako svalci put kad pri-
povjedač' prestane »prikazivati«" i '~p^čne^iznositi 'Člnjenice koje"
savršeno poznaje, ali za koje čitatelj ne zna, izostavljanjem označi«
telja, stvara čitateljski znak, jer ne bi imalo smisla da pripovjedač
sam sebi daje informaciju. Leo bijaše vlasnik te kutije,42 kaže nam
jedan roman u prvom licu: to je čitateljski znak, blizak onome jj{o
Jakobson naziva konativnom funkcijom komunikacije. U neđosTat-
ku nazivlja, zasad ćemo ostaviti po strani znakove recepcije (iako
su i oni jednako važni), da bismo rekli nekoliko riječi o znakovima
pripovijedanja.43 ; -}
•pco je odažiljalae pripovjednog teksta? Dosad su se pojavile
tri koncepcije; Po prvoj koncepciji, ^pripovjednu poruku odašilje
jedna osobnost (u čisto psihološkom smislu riječi). Ta osoba ima
ime, to je autor, u kojem se neprestano izmjenjuju »osobnost« i
umijeće^savršeno utvrdljivog individuuma, koji s vremena na vri-
jeme uzima pero da bi napisao priču: pripovjedni tekst (osobito
roman) samo je izraz jednog ja koje je izvan njega. Prema drugoj
koncepciji, pripovjedač je jedna vrsta totalne fajjest^ .prividno "
42
Dvostruki bang u Bangkoku. Rečenica funcionira kao »namigivanje«
čitatelju, kao da se okrećemo prema njemu. Nasuprot tome, iskaz: »Tako je
Leo izašao« znak je pripovjedača jer pripada zaključivanju koje vodi jedna
»osoba«.
43
Todorov se ovdje bavi slikom pripovjedača i slikom čitatelja.
68
bezosobne, koji priču odašilje s nadmoćnog stajališta, a to je._staja-
liS^Bog^^Pripovjedač se istovremeno nalazi unutar (budući da " '
zna sve što šeizmeđulikova zbiva) i i ^ da se ni-
kad ne poistovjećuje ni s jednim od*njih)l Trećfc, najnovija konccp-^
cija (Henrv' JamesrSartceLnalaže da pripovjedač ograniči svoj p r i J
povjedni tekst pa ono ž t o V p ^ f f i ^ svese
:
zbivakao-da -svakilik^ii s v o j e ^ r i j ^ e ^ d a š i ^ p^
4 u . S v e t r i končepcije^su^jednako^neprihvatljive,-budučilia^^lrt? f c ? /
viđenu pripovjedaču i u likovima stvarne »žive« osobe (poznata 1
nam je neprolazna snaga toga književnog mita), kao da se pripo- V' v
vjedni tekst prvenstveno određuje na razini referencije (radi se o j ' •
koncepcijama koje su u jednakoj mjeri »realistične«), M e đ u t i m , " ^ ^
našeg stajališta, pripovjedač i likovi su prije svega »papirna bića«?-'
{'Autor (materijalni) pripovjednog teksta ni u čemu se ne može za- ;
j mijeniti s pripovjedačem.45 Pripovjedačevi znakovi imanentni su { '
^pripovjednom tekstu, pa prema tome potpuno prihvatljivi za se- '
/miološku analizu. Ali .tvrditi da sanuaujor (bilo da se pokazuje;*
1 skriva ili briše) raspolaže »znakavima«.iz kojih izrasU-njegoy dje-
! lo, .znači-pretpostaviti-znakovni odnos između »osobe« i njene je-
zične djelatnosti, koja autora pretvara u puni subjekt, a pripovjed-
ni tekst u instrumentalni izraz te punoće. Strukturalna analiza ne
može se provesti na takav način: tko govori (u pripovjednom tek- / •»
stu) nije onaj tko piše (u životu), a tko piše nije onaj tko jest46
Pripovijedanje upramm smislujili pripovjedačev kod) gpzriS-j
je, kao uostalom ijezik, samo dva^jstema znakova: osobni 1 ne- 4j ;
osobnL. iQva Hva sistema- ne^koriste bbavezno lingvistička'obilježjav'
j Možemo, naprimjer, naći pripo- r>
1
vjedne tekstove, ili barem epizode, napisane u trećem licu, čija
prava instanca je zapravo prvo lice. Kako o tome odlučiti? Dovolj-
no je pripovjedni tekst ili odlomak »prepisati« iz on u ja. Sve dok
ovakav postupak ne izaziva nikakvu drugu promjenu diskurza,
psim promjene gramatičkih zamjenica, sigurno je da smo u osob-
nom sustavu: „čitav početak Goldfingera, iako napisan u trećem
iicu, zapravo govori James Bond. Da bi se instanca promijenila,
»revvriting« mora postati neizvodiv. Tako je rečenica: »on opazi
čovjeka pedesetih godina, još uvijek mladenačkog izgleda«, u pot-
44
»Kad ćemo pisati sa stajališta nadmoćne šale, odnosno kako ih dragi
Bog vidi odozgora?« (Flaubert, 1965, 91).
45
Ova distinkcija je to potrebnija, na stupnju koji nas zanima, što je,
povijesno, aiatan broj pripovjednih tekstova bez autora (usmeni pripovjede
ni tekstovi, narodne pripovijetke, epovi povjereni recitatorima, itd.).
46
J, Lacan: »Je ii subjekt o kojem govorim kad govorim isti kao onaj
koji govori?«
 punosti osobna, bez obzira na on (Ja, James Bond, opazih, itd.),
dok pripovjedni iskaz »čini se da je zveckanje leda u čaši nenada-
no nadahnulo Bonda« ne može biti osoban, zbog glagola »činiti
se« koji postaje znakom bez-osobnosti (a ne on). Bez-osobnost je f j
Ji^ teksta. hndiići H a ^ e ^ l r j g ^ ! / /
aoristu);"^htojegB^^ lovori! »U pri-
povjednom tekstu, kaže BenverlBte "uvoo^ nitko ne govori.« Me-
đutim, instanca osobnosti (u više-manje pritajenom obliku) malo-
y pomalo osvojila je pripovjedni tekst, a pripovijedanje je svedeno
na hic et nutic ujokuciji (to je definicijajustava osobnosti). Danas
, tTvelikom"'Broju p^ovjednlhTeFstova sve" češće^vrdimo^da^se, u ^
s
sve bržem ritmu, često uriiitar iste rečenice; miješaju osobno i ne-
osobno. Takva je rečenica iz Goldfingera:
Njene oči, osobno
^ sivo-plave, neosobno
^ fiksirale su du Ponta koji nije znao kako da se drži osobno
jer je taj nepomični pogled bio mješavina bezazlenosti,
ironije i samopotcjenjivanja. neosobno
S Miješanje sustava smatra se neusiljenošću koja može ići sve
odvaljivanja. Policijski roman Agathe Christie (Pet i dvadeset
sadržava zagonetku na taj način što prikriva ličnost pripovje-
dača: lik je opisan iznutra, kad je već ubojica.47 Sve se odvija kao
da u istoj osobi postoji svijest svjedoka, imanentna diskurzu, i svi-
jest ubojice, imanentna referenciji. Zagonetku omogućuje nepra-
vilno okretanje dvaju sustava. Shvaćamo, dakle, zašto se na
drugom pdlu književnosti od strogosti u izboru sustava čini neop-
hodan preduvjet djela - iako se ona ne može uvijek dokraja uvaža-
vati. '• _
Ta strogost - koju zahtijevaju neki suvremeni pisci - nije nuž-
no estetski imperativ. Ono što nazivamo psihološkim romanom
obično obilježava mješavina dvaju sustava, u kojoj se naizmjence
pokreću znakovi neosobnog i osobnog. Paradoksalno, »psihologi-
ja« se ustvari ne može zadovoljiti čisto osobnim sustavom, jer ako
čitav pripovjedni tekst ostaje samo na diskurzu, ili ako više voli-
mo, na lokucijskom činu; time je ugrožen sadržaj osobnosti. Psiho-
loška osoba (referencijska kategorija) nema nikakve Veze s lingvi-
stičkom osobom, koja se nikada ne definira kroz raspoloženja, ria-
47
Osobni način: »Čak se Burnabyju Činilo da ništa ne izgleda izmišlje-
no, itd.« - Postupak je još grublji u Ubojstvu Rogera Akroyda, gdje ubojica
slobodno govori »ja«.
70
s r
. mjere ili karakterne crte, već njenim mjestom (kodiranim) u di-
skurzu. Danas nastojimo govoriti o toj formalnoj osobi. Radi se o
\ važnom preokretu (uostalom, publika ima dojam da se danas više
\ ne pišu »romani«), s namjerom da pripovjedni tekst, od čisto kon-
l stativne kategorije (u koju je sve dosad spadao) prijeđe na perfor-
Jumati$iu kategoriju, gdje isam čin. izgovaranja riječi postaje njen
v
smisao.48 Danasj3isati ne znači »pričati« već reći da pričamo, znači
prtnift^^^jj" Inkiici^ki čin; ^Hog
tranzi-
ti vaivkojLu-riječi nastoji ostvariti čisti prezenp poistovjećujući di-
skurz sa činom koji ga oslobađa. Logos je sveden - ili proširen -
na lexis.49
2. Situacija pripovjednog teksta
Ispovjednu razinu čine, dakle, znakovi pripovijedanja: skup
postupaka^jima:seJxink^ u pripovjednu
' kolrtcoriileaS^^^ i primaoca. Neki od tih
^ a k o v a vćć ^proučavani. U usmenim književnostima poznajemo
stanovite kodove recitiranja (metričke formule, konvencionalni
postupak upoznavala) i znamo da »autor« nije onaj tko izmišlja.
najljepše priče,
jgrfno sa slušateljima. IJ ovim književnostima pripovjedna razina
je toHko^asna, a pravila toliko sputavajuća da je »priču« teško
shvatiti bez kddiranih znakova pripovjednog teksta (»bio jednom«,
^^ itd.). U^ašim~.pisaota_M veoma rano smo odredili
/ »oblike diskursa« (to sti, zapravo, znakovi pripovijedanja): razvr-
/ > stavanje^načina atitorova uplitarija, što je zacrtao Platon, a pre-
, uzeo Diomed,50 kodiranje početka i kraja pripovjednog teksta, de-
" ^ finiranje različitih stilova prikazivanja (orado direeta, oratio indi-
recta, s njezinim inquit, oratio tecta), proučavanje »stajališta«, itd.
Svi ti elementi pripadaju pripovjednoj razini. Ovdje očigledno tre-
ba dodati pisanje u cjelini, jer njegova zadaća nije da »prenosi«
pripovjedni tekst, već da ga objavi.
48 o performativu, vidi u prilogu T. Todorova. « Klasičan primjer per-
formativa je iskaz: objavljujem rat, koji ne »konstatira« niti »opisuje« ništa,
ali crpi svoj smisao u vlastitom izricanju (nasuprot iskazu: kralj je objavio
rat, koji je konstativan, deskriptivan).
49
O opoziciji logos i lexis vidi dalje u tekstu G. Genettea.
50 Genus activum vet imitativum (nema intervencija pripovjedača u di-
skurr teatar, naprimjer); genus ennarativum (samo pjesnik ima riječ: izre-
ke, didaktičke poeme); genus commune (mješavina dvaju žanrova: ep).
71
 Upravo objavljivanjem pripovjednog teksta dolazi do spajanja
jedinica s nižih razirik Najviši oblik pripovjednog teksta nadilazi
sadržaj i čisto pripovjedne oblike (funkcije i radnje). Time se
objašnjava zašto je pripovjedni kdd posljednja razina do koje naša
analiza može doći, ukoliko ne želimo prekršiti pravila imanencije
na kojima se analiza temelji. Pripovijedanje, zapravo, dobiva svoj
smisao jedino u svijetu koji ff^koristi^S'bnu stranu^pripovjedni
razine ž a p b č i n j e ' s u s t a v i (društveni, ekonom-
ski, ideološki) kojima pripovjedni tekst nije jedini izraz, već su im
izrazi i neki bitno drugačiji elementi (povijesne činjenice, opredje-
ljenja, ponašanje, itd.). Kao što se lingvistika zaustavlja, na rečeni-
ci, tako se analiza pripovjednog teksta zaustavlja na diskursu: za-
tim treba prijeći na neku drugu semiotiku. Lingvistika već poznaje
tu vrst granica, koje je ustanovila - ako ne proučila - pod imenom
situacija. Halliday (1962, 6) definira »situaciju« (u odnosu na reče-
nicu) kao skup nepovezanih lingvističkih činjenica, a Prieto (1964,
36) kao »skup činjenica koje primalac poznaje u trenutku se mio-/^
tičkog čina i neovisno o njemu«. Isto tako, možemo reći da svaki^
pripovjedni tekst uvjetuje »situacija pripovjednog teksta«^ skup
pravila po kojima se pripovjedni tekst prihvaća, U takozvanim »ar-
haični^« društvima, situacija pripovjednog teksta snažno je
kodirana.51 U naše vrijeme, jedino još avangardna književnost sa-
njari o pravilima čitanja: spektakularnim kod Mallarmea, koji je
želio da se knjiga recitira javno; tipografskim kod Butora, koji po-
kušava knjigu popratiti vlastitim znakovima. Ali naše društvo veći-
non^ brižljivo skriva.-ito rie^više anoguće. kodiSrip^i^^^e^pripg^
vjednoe teksta. Više ne marimo za pripbvjeđne^poŠfupke" kojima
se pokušava naturalizirati pripovjedni tekst što će uslijediti, prave-
ći se da mu je uzrok prirodna okolnost, i, ako možemo tako reći,
prividno ga »rastoličiti«: roman u pismima, tobože nađeni rukopis,
autor koji je susreo pripovjedača, film čija priča započinje grije
»špice«. Zaziranje od pokazivanja kodova obilježje je građanskog
društva i masovne kulture koja iz njega proizlazi: i jednima i dru-
gima potrebni su znakovi koji ne izgledaju kao znakovi. Ali, ako
tako možemo reći, to je samo jedan strukturni epifenomen. Koliko
god danas bilo uobičajeno i udomaćeno otvoriti roman ili časopis,
upaliti televizor, ipak nam taj običan čin, odjednom i potpuno,
uvodi pripovjedni kod koji će nam biti potreban. Pripovjedna razi-
na na taj način dobiva dvostruku ulogu. Dodirujući situaciju pri-
povjednog teksta (a ponekad čak i uključujući je), ona se otvara
51
L. Sebag podsjeća da se u svakom trenutku i na svakom mjestu
može reći prića, ali ne i mitski pripovjedni tekst.
48 72
prema svijetu u kojem se pripovjedni tekst oslobađa (konzumira);
ali, istodobno, nadvisujući niže razine, ona zatvara pripovjedni
tekst, postavljajući ga definitivno kao govor jezika koji predviđa i
nosi svoj vlastiti metajezik.
V. Sustav pripovjednog teksta
• • , / l
Jezik u pravom smislu može se definirati pomoću dva osnov-
na procesa: raščlanjivanja ili segmentiranjaL koje proizvodi jedini-
ce (po Benvenisteu je to oblik)f integracije, koja te jedinice uklapa
u jedinice višeg ranga (to je smisao). Ovaj dvostruki proces nalazi-
mo ,u jeziku pripovjednog
-••iTf,« ••teksta
« •• koji isto tako poznaje raščlanjiva-'
nje i integraciju, oblik i smisao.^
/ . Distorzija i ekspanzija /
Oblik pripovjednog teksta^bitno obilježavaju dvije sile: distor-,
4ja.2nakova dutlprič^^klapanje^ne\4dijivih ekspajizi|aji^te di-
i%torzqe. -le dvije^silž izgledaju kao slobode, ali pripovjednom tek>*
štu je svojstveno upravo da te »otklone« uključuje u svoj jezik.52
t i : ^Distorzija^nakova_past^^ a Baily (1965)
je proučava posebno u francuskom i njemačkom jeziku, 0 distak-
siji govorimo kad znakovi (neke poruke) više nisu samo jukstapo-
nirani, kad je linearnost (logika) razlomljena (ako, naprimjer, pre-
dikat prethodi subjektu). Očit oblik distaksije susrećemo kad su
dijelovi istog znaka duž lanca poruke razdvojeni drugim znakovi-
ma (naprimjer, negacija »itedl.gJagolski oblik oprostila je: ona^
nam nijeMikad oprosjila): ako je znak prelomljen, označeno je po-
dijeljeno na više označitelja, odvojenih jedan od drugog, a svaki
od njih uzet odvojeno rte može se razumjeti. Kao što smo već vi-
djeli govoreći o funkcijskoj razini, upravo se to zbiva u pripovjed-
nom tekstu. Jedinice jedne sekvence- iako čine cjelinu . na~ razini
same sekvence« ,mogu se odvojiti jedne od drugih uklapanjem jedi-
nica koje dolaze iz drugih sskvenci. Kao što'smo rekli, funkcijska
razina ima strukturu fuge.53 Prema Ballyjevoj terminologiji (on su-
52
Valćry: »Roman se formalno približava snu; jednog i drugog može-
mo definirati razlažući ovo zanimljivo svojstvo: neka im pripadaju sve njiho-
ve razlike.*
53 Vidi Levi-Strauss (1958, 234): »Odnosi koji dolaze iz istoga snopa
mogu se pojaviti u udaljenim intervalima, ako se gleda s dijakronijskog sta-
jališta« - A. J. Greimas (1966) insistirao je na razlikovanju funkcija.
 protstavlja sintetičke jezike, u kojima prevladava distaksija /kao
što je njemački/, i analitičke, koji više poštuju logički slijed i jed-
noznaćnost /kao što je francuski/), pripovjedni tekst bfcrbi-snažnoi
"StfltštiČki jezlk7 bitno zasnovan na sintaksi umetanja i omatanja/i
rSvaka točka u pripovjednom tekstu istovremeno se zrakasto Širi tr
pravaca. Kad James Bond, čekajući avion, naručuje whisky,
7 - y iafwhisky kao indicija ima višeznačnu vrijednost, to je vrsta sim-
boličkog čvora, višestruke označenosti (modernost, bogatstvo,
dokolica)* Ali kao funkcijska jedinica, naručivanje whiskyja mora
prijeći, dio po dio, brojne prepreke (konzumiranje, čekanje, pola-
zak, itd.) kako bi se našao konačan smisao. Jedinicu »preuzima«
čitav pripovjedni tekst, ali isto tako pripovjedni tekst se »drži«
samo distorzijom i zrakastim širenjem Svojih jedinica.
-Distoržija općenito daje jeziku pripovjednog teksta vlastito
obilježje. Kao čisto logički fenomen, utemeljen na odnosu, često
udaljenom, pokrećući neku vrst povjerenja i razumskog sjećanja,
-ona-neprestano mijenja smisao jednostavnih i čistih kopija ispri-
čanih-događaja. U »životu« je vrlo vjerojatno da će čin sjedenja us-i
lijediti neposredno nakon poziva da zauzmemo mjesto. Te jedini-
ce, dodirne s mimetičkog gledišta, u pripovjednom tekstu mogu
biti odvojene nizom umetaka koji pripadaju posve drugačijim
oblastima funkciia,_Tako seuspostavljaneka vrst logičkog vremey
na, koje nema mnogo veze sa stvarnim vremenom, a prividno pk'
skanje jedinica uvijek^6^vrito^rži logike koja ujedinjuje jezgre u
sekvencu* Očigledn^ »neizvjesni« j e ^amo naročit, ili ako hoće-
M -nruvrazdražen oblikMistorz^čfs jedne strane, održavajući sekven-
cu otvorenom (emfatičkim postupcima zadržavanja i izbacivanja),
ona učvršćuje vezu sa Čitateljem (slušateljem) i zadržava čisto fa-
' tičku funkciju: međutim, s druge strane, daje joj predznak neispu-
njene sekvence, otvorene paradigme (budući da, vjerujemo, svaka
sekvenca ima dva pdla), odnosno logičke zbrke. Upravo taj nered
/ ^ r n i m a se s užitkom i zebnjom (iako je na kraju uvijek izglađen).
.^J>Weizvjesnc^^ner dakle^ppigravanie sa strukturom! s namjerom 1
^ s da se ona,ako tako možemo reći, dovede u opasnost i proslavi.
rGna~čiđ^ poredak
~ ' (ali ne više niz) u njegovoj krhkosti, ona ispunjava samu ideju jezi-
ka: »neizvjesnost« plijeni »duhom«, a ne »trbuhom«,54
Ono što se može odvojiti, može se i ispuniti. Rastegnute, funk-\
Cijškč jezgre otkrivaju umetnute prostore, koji se mogu gotovo be-
skonačno puniti. Međuprostor se tako može ispuniti velikim brcT-'
54
J. P. Faye, u ve2i Baphometa Klossovskog: »Fikcija (ili pripovjedni
tekst) rijetko se nije bjelodano razotkrila kao ono Sto je uvijek nužno: eks-
perimentiranje »misli« nad »životom« (1966, 88).
74
r
jem katalizatora. Ipak, ovdje može doći do nove tipologije, jer se
sloboda katalizatora može podesiti prema sadržaju funkcija (odre-
đene funkcije više su izložene katalizatoru nego neke druge: čeka-
nje, naprimjer)55 i prema suštini pripovjednog teksta (mogućnosti
^dijereze^pa-prema tome [katalizatora— mnogo su veće kod pisa-
p n j a ^ ^ - n a - f i l m u : izrečeni pokret lakše možemo »odrezati« nego
'/.yizuaiizirani-pokret).56 Kao posljedica katalizatorske snage pripo-
vjednog teksta javlja se njegova eliptička snaga. S jedne strane,
funkcija (uzeo je glavni obrok) može gospodariti svim mogućim ka-
talizatorima koje skriva (detalj obroka).57 S druge strane, sekvenca
se može svesti na jezgre, a hijerarhija sekvenci na više izraze, a da
se pri tom ne promijeni smisao priče. Pripovjedni tekst može se
identificirati čak ako'cjelokupni Sintagmu svedemo na aktante i
na osnovne funkcije, kakve proizlaze iz progresivnog uzdizanja
funkcijskih jedinica.58 Drugim riječima, pripovjedni tekst nudi sa-
žetak (ono što se nekad zvalo temom). Tako je, na prvi pogled, sa
svakim diskurzom. Ali svaki diskurs ima svoj tip sažetka. Lirska
pjesma je, naprimjer, samo široka metafora jednog označenog.59
Prepričati je, znači dati ono što je označeno, a postupak je toliko
drastičan da se njime uništava identitet pjesme (prepričane, lirske
pjesme svode se na označeno ljubav i smrt). Odatle uvjerenje da se
pjesma ne može prepričati. Nasuprot tome, sažetak pripovjednog
teksta (ako je vođen po strukturnim kriterijima) zadržava indivi-
dualnost poruke.-Drugim,riječima, pripovjedni, tekst je>prevodivt
bez bitne, štete. Ono što je neprevodivo određuje se tek na po:
sljednjoj, pripovjednoj razinL_Označitelji narativnosti. naprimjer,
teško se mogu prenijeti s romana na film, koji samoTiietko pozna-
je osobni pri stup.Posljednji sloi pripovjedne razine, odnosno pi-
55 Čekanje l o g i č k i j m ^ m o dvije jezgre: 1. postavljeno čekanje; 2. zado-
voljeno ili neostvarenocekanje; ali prva jezgra može se uvelike katalizirati,
ponekad čak beskonačno (Čekajući Godota): još jedna igra, ovaj put ek-
stremna, sa strukturom.
56
Valćry: »Proust razlučuje - i daje nam osjećaj da bi mogao beskona-
čno razlučivati - ono Što su drugi pisci navikli preskakati.«
57 i ovdje ima razvrstavanja, ovisno o suštini: književnost ima neuspo-
* redivu eliptičku snagu - koju film nema.
58 ova redukcija ne poklapa se nužno s podjelom, knjige na poglavlja;
upravo suprotno, čini se da je uloga poglavlja sve više da uspostavljaju pri-
jelome, odnosno privremena uklanjanja (tehnika feljtona).
59
N. Ruvvet (1964, 82): »Pjesma se može shvatiti kao rezultat niza pro-
mjena primijenjenih na rečenicu »Volim te«. Ruwet ovdje ispravno aludira
na analizu paranoičkog delirija koju je Freud proveo na slučaju predsjedni-
ka Schrebera (Pet psihoanaliza)-
60
Još jedanput, nema nikakve veze između gramatičkog »lica« pripo-
vjedna! »osobnosti« (ili subjektivnosti) koju redatelj unosi u svoj način iz-
 sanje, ne može prijeći iz jednog jezika u drugi (ili prelazi veoma
loše), Prevodivost pripovjednog teksta proizlazi iz strukture njego-
vog jezika. Obrnutim putem, bilo bi, dakle, moguće pronaći tu
strukturu razlikujući i razvrstavajući prevodive i neprevodive ele-
mente pripovjednog teksta (odvojeno). Postojanje različitih i su-
protnih semiologija (književnost, film, komedija, radiodifuzija) da-
nas bi umnogome olakšalo analizu.
2. Mimeza i smisao } \ \ t zatvoren kdd. K^ativnosF^ifKS^^
/ r
Drugi važan proces u jeziku pripovjednog teksta jest integraci-
- ja: ono što^e na odredenoj razini bilo razdvojeno, (sekvenča, napri-
\rhjer) najčešćese spajajna višoj razini (sekvenca na visokom stup-
nju hijerarhije, označeno u cjelini od rasutih indicija, radnja grupe
likova). Složenost pripovjednog teksta može se usporediti s orga-
nogramom, sposobnim da integrira pomake unatrag i skokove
unaprijed. Točnije rečeno, integracija u različitim oblicima omo-
gućuje da se svlada prividno neukrotiva složenost neke razine.
Ona omogućuje da uskladimo razumijevanje nepovezanih, uspo-
rednih i heterogenih elemenata (kakve donosi sintagma, koja po-
znaje samo jednu dimenziju: sukcesiju). Ako, poput Greimasa,-je-' ^
dinstvo značenja (naprimjer ono što prožima znak i njegov kon-
tekst) nazovemo izotopijom, možemo reći daje integracija izotopni
činitelj. Svaka (integracijska) razina daje izotopiju jedinicama niže J-
razine, sprečava »poskakivanje« smisla - što bi se obavezno dogo-
dilo kad ne bismo primijetili pomicanje razina. Ipak, do integraci-
je u pripovijedanju ne dolazi na potpuno miran i pravilan načini/« ;
kao što bi lijepa arhitektura simetričkim izigravanjem od mnoštva
jednostavnih elemenata došla do složenije mase. Ista jedinica veo- \
ma često može imati dva koreiata, jednog na jednoj (funkcija se- \
kvence), a drugog na drugoj razini (indicija koja se odnosi na ak- i
tanta). Tako se pripovjedni tekst očituje kao niz posrednih i n e p o ^
srednih elemenata, jednih čvrsto uklopljenih u druge, Distaksija
usmjerava »horizontalno« čitanje, dok mu integracija pretposta-.
vlja »vertikalno« čitanje. Postoji neka vrst strukturnog »šepanja«, {
poput neprestane igre mogućeg, čiji razni padovi daju pripovjed- '
nom tekstu »tonus« ili energiju. Svaka jedinica zamjećuje se pOvr- \
šinski i dubinski, i upravo na taj način pripovjedni tekst »hoda«.
Presijecanjem ta dva puta struktura se grana, umnožava, otkriva ^
i osvješćuje:-novo ne prestaje biti pravilnaJ^aravno, postoji slobo-/
nošenja priče: kamera-ja (stalno identificirana s okom jednog lika) je izuze-
tan slučaj u povijesti filma. < /
i . ' /
\ /
rt
76 / t
da pripovjednog teksta (kao što postoji sloboda svakog govornika
spram jezika), ali ta sloboda je doslovno ograničena: između sna-
"Znog kdda jezika i snažnog kdda pripovjednog teksta stvara se,
ako tako možemo reći, udubina - rečenica. Ako pokušamo obu-
hvatiti napisani pripovjedni tekst u cjelini, vidimo da polazi od
više kodiranog (fonemska ili čak merizmatička razina), polako se
spušta do rečenice, krajnje točke u slobodi kombiniranja, zatim se ^ _
ponovno napinje, od malih grupa rečenica (mikro-sekvence), j o š /
uvijek veoma slobodnih, sve do glavne radnje, koja oblikuje čvrst T
(barem kao mit-
I skog privida »života«) smješta se taka.između Jva koda, l i n g v i s t i č - ^ £
4
kog i translingvističkog. Zbog toga možemo, paradoksalno, reći da ^ .
umjetnost (u romantičkom smislu) ovisi o očitovanju detalja, dok i ' i*
je imaginacija vladanje kddom: »Ukratko«, govorio je Poe, »vidjet č ^ š / j
ćemo da je duhovit čovjek uvijek pun imaginacije, dok je doista do- *j
misi jat čovjek uvijek samo analitičar...« (Ubojstvo u ulici Morgue).
Moramo se, dakle, Donovno vratiti na »realizam« pripovjed-
nog teksta. Očekujući telefonski razgovor u uredu u kojem je na
straži, kaže nam autor, Bond »sanjari«: »veze sa Hong-Kongom
uvijek su tako loše i tako ih se teško dobije«. Ali ni Bondovo »sa-
njarenje« ni loša kvaliteta telefonske veze nisu prava informacija.
Ta neizvjesnost možda »oživljuje« ali prava informacija, koja će se
pojaviti kasnije, mjesto je telefonskog poziva, a to je Hong-Kong.
Tako u čitavom pripovjednom tekstu oponašanje ostaje
neizvjesno.61 JBitnkeija^ripovjediiog^eksta^ije-da »predstavlja«, \j /
r \ nego-da-«tvori-.predstavu,-koja.nam-jDStaje.^veoma zagpnetn^ali
f koja^nije^ofijelička. »Realnost« sekvence nije u »prirodnom« sli-
jedu radnji od-kojih je sastavljena, negou logici kbjVse išpoljaVa,
okušaxaJUzadaudjaya. Drugačije "bismo mogli reći da porijeklo se-
I i kvence nije u promatranju stvarnosti, nego u potrebi da se promi-
| / jeni i nadiđe prvobitni oblik koji^čovjeku ponuđen, a to je po-
' navijanje. Sekvenca je u biti cjelina unutar koje se niš$a ne pona-
vlja. Logika ovdje ima emancipatorsku vrijednost - a zajedno s
njom i svaki pripovjedni tekst. Moguće je da ljudi u pripovjeani
tekst neprestano ubrizgavaju ono što su upoznali, ono što su pro- .^
živjeli, barem u jednom obliku u kojem pobjeđuje ponavljanje i u(j
kojem se uspostavlja model postojanja. Pripovjedni tekst ne poka- (
J žyje, ne opona|a. Strast koja nas može obuzeti kod čitanjajomana i
nije strast »vizije« (ustvari, mi ne »vidimo« ništa), nego smisla, od- v'
nosno višeg reda odnosa, koji isto tako ima svoje osjećaje nade,
61
- Us \su uneseni;
G. Genette ima pravo kad mimesis svodi na komadiće dijaloga koji
dijalog uvijek skriva razumljivu a ne mimetičku funkciju.
\
77
 prijetnje, pobjede. »Ono §to se žbTva« u pripovjednom tekstu nije
jreferencijski (rćalno) gledano doslovno: ništa;62 »ono što se zbiva«
jto je sama jezična djelatnost, jezična avantura čiji dolazak se uvi*
4jek slavi. Iako o porijeklu pripovjednog teksta ne znamo ništa više
'nego o porijeklu jezične djelatnosti, s razlogom možemo tvrditi da
pripovjedni tekst nastupa istodobno s monolog6m, ostvarenjem
koje, čini se, dolazi poslije dijaloga. Uostalom, ne želeći iznuđivati
filogenetsku hipotezu, moglo bi biti značajno da dijete, u dobi od
oko tri godine, istodobno »otkriva« rečenicu, priču i Edipa.
S francuskoga prevela
- DUBRAVKA CELEBRINI
LITERATURA
Bach, E., 1964. An Introduction to Transformational Grammars, New York.
Bally, Charles, 1965. Linguistique gćnćrale et linguistique frangais, Bern.
Benveniste, Žmile, 1966. ProbUmes de linguistique gćnćrale, Pariš.
Bremond, Claude, 1964. »Le message narratif«, Communications, br. 4.
Faye, Jean-Pierre, 1966. Tel Quel br. 22.
Flaubert, Gustave, 1965. Priface dlavie d'icrivain. Pariš.
Greimas, Algirdas Julien, 1963. Cours de Simantique structurale, cćursro-
niotypL VI. 5.
Greimas, Algirdas Julien, 1966. Simantique structurale, Pariš.
Halliday, M. K., 1962. »Linguistique gćnćrale et linguistique appliquće, Etu-
des de linguistique appliquie, br. 1.
Harris, Zellig S., 1952. »Discourse Analysis«, Language, br. 2S.
Lćvi-Strauss, Claude, 1958. Antropologie structurale, Pariš.
Mallarmć, Stephane, 1945. Oeuvres Comptites, Pariš.
Martinet, Andrć, 1961. »Rćflexions sur la phrase«, Language and Society
(Mdanges Jansen), Kopenhagen.
Prieto, J. 1964, Principes de Noologie, The Hague.
Propp, Vladimir J., 1965. Morphology of Folktale, Austin.
Ruwet, Nicolas, 1964. »Analyse structurale d' un počme frangais«, Lingui-
stics, br. 3,
Todorov, Tzvetan, 1966. »Les catćgories du rćcit littćraire«, Communica-
tions, br. 8.
Tomachevski, Boris, 1965. »Thćmatique«, Thiorie de la literature: Textes des
formalistes russes, ur. T. Todorov, Pariš.
Vachek, V. J., 1964. 4 Prague School Reader in Linguistics, Bloomington.
*2 Mallarmć (1945, 296): »... Dramsko djelo pokazuje slijed eksterijera
radnje a da se ni jedan trenutak ne brine o stvarnosti i da se na kraju ništa
ne dogodi.«
48
Algirdas Julien Greimas
Fran$ois Rastier
IGRE SEMIOTIČKIH
OGRANIČENJA
Valja se dobro čuvati da ne povj'erujemo kako duhom in-
vencije vlada slučaj.
Destutt de Tracy
Objašnjenje: Možemo zamisliti da ljudski duh, želeći sagraditi
kulturne objekte (književne, mitske, slikarske, itd.), ako ni zbog
Čega a ono zbog brige za jasnoćom, polazi od jednostavnih eleme-
nata i ide složenim putem, susrećući na njemu kako ograničenja
kojima se mora podvrgnuti, tako i izbore koje smije provesti.
Nastojat ćemo iznijeti osnovnu zamisao tog puta. Možemo
smatrati da on od imanentnosti do očitovanja vodi kroz tri najvaž-
nije etape:
- dubinske strukture koje određuju temeljni način bivanja ne-
kog individuuma ili nekog društva, a time i uvjete postojanja se-
miotiČkih objekata. Koliko nam je poznato, osnovne sastavnice du-
binskih struktura imaju odrediv logički status;
- površinske strukture predstavljaju semiotičku gramatiku
koja odgovarajuće sadržaje očitovanja raspoređuje u diskurzivne
oblike. Proizvodi te gramatike neovisni su o izrazu u kojem se oči-
tuju, jer se teorijski mogu pojaviti u bilo kojoj supstanciji, a Što se
tiče jezičnih objekata, u bilo kojem jeziku;
- strukture očitovanja proizvode i uređuju označitelje. Iako
mogu uključiti kvazi-univerzalije, svdjstvene su određenom jeziku
(ili točnije, one određuju osobitosti jezika), određenom materijalu.
Proučavaju ih površinske stilistike leksema, oblika, boja, itd.
Ovdje ćemo se pozabaviti samo prvom instancijom toga sveo-
buhvatnog puta.
1
Objavljeno na engleskom u svesku Yale French Studies, br. 41, naslo-
vljenom Game, Play, Literature, pod naslovom The interaction of semiotic
ćonstratnts.
79
zik rob(a), to jest radnik(a), onda se mogu čitati slijeva nadesno ili zdesna
nalijevo, poput reakcionarna ili revolucionarna kretanja, ili pak poput obaju
kretanja istodobno. Bilo bi apsurdno da se prekoračenje Knjige pisanjem
iščitava samo u nekom determiniranom smislu. To bi istodobno bilo ap-
surdno, s obzirom na formu Aufhebunga koji je u prekoračenju zadržan, i
prepuno smisla za prekoračenje smisla. Zdesna nalijevo ili slijeva nadesno:
tim dvjema oprečnim i previše razumnim tvrdnjama jednako nedostaje re-
levantnost. Na nekom određenom mjestu.
Vrlo određenom. Stoga učinke utvrđivanja nerelevantnosti valja nadzi-
rati koliko je to moguće. Ništa od opće strategije nismo shvatili ako apsolut-
no odbijemo nadzirati korištenje tog utvrđivanja. Posuđuje li se, napušta li
se, stavlja li se u bilo koju ruku: desnu ili lijevu.
„... uvjet da vidim bio bi da izađem, da se pomolim iz "tkiva". A zacijelo
odmah moram dodati: taj uvjet da vidim bio bi da umrem. Ni u jednom tre-
nutku neću imati mogućnost da vidim\u
Postoji, dakle, obično tkivo apsolutna znanja i smrtonosno otvaranje
oka. Tekst i pogled. Ropstvo smisla i budnost spram smrti. Sporedno pisanje
i glavno prosvjetljenje.
Između jednog i drugog, posve drukčiji, stanovit tekst. Koji u tišini ocr-
tava strukturu oka, iscrtava otvor, upušta se u tkanje „apsolutna razdora",
apsolutno razdire vlastito tkivo koje ponovno postaje „čvrsto" i ropsko, jer
se još nudi čitanju.
2 9 6 • JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIČKIH ZNANOSTI
Teže je tumačiti tumačenja, nego tumačiti stvari.
(MONTAIGNE)
Možda se u povijesti pojma strukture dogodilo nešto što bismo mogli na-
zvati "događajem" kada ta riječ ne bi bila nabijena upravo onim značenjem
koji strukturalna - ili strukturalistička - disciplina po svojoj funkciji treba
reducirati ili u koji treba sumnjati. Recimo ipak "događaj", stavljajući tu ri-
ječ oprezno u navodnike. Kakav bi to, dakle, bio događaj? Imao bi izvanjski
oblik raskida i udvostručenja.
Bilo bi lako pokazati da su pojam strukture, kao i riječ struktura, stari
kao episteme, to jest istodobno kao zapadna znanost i filozofija, te da im se
korijen nalazi u tlu obična jezika, na dnu kojega ih episteme skuplja i vraća
sebi kroz metaforičko premještanje. Ipak, sve do događaja koji bih želio raz-
motriti, struktura, ili još bolje, strukturalnost strukture, uvijek je bila neu-
tralizirana, reducirana, iako je uvijek bila na djelu: gestom koja joj je davala
središte, dovodila do točke prisutnosti, čvrstog podrijetla. Funkcija t ^ a sre-
dišta nije bila samo usmjeravanje ili uravnoteženje, organiziranje strukture
- zapravo se i ne može zamisliti neorganizirana struktura - nego prije svega
omogućavanje organizacijskom načelu strukture da ograniči ono što bismo
mogli nazvati igrom strukture. Orijentirajući i organizirajući suvislost, sredi-
šte strukture nedvojbeno dopušta igru elemenata unutar totalne forme. Još i
danas struktura lišena bilo kakva središta predstavlja samu nezamislivost.
Ipak, središte i zatvara igru koju otvara i omogućava. Kao središte, ono
je točka u kojoj supstitucija sadržaja, elemenata, termina više nije mogu-
ća. U središtu su permutacija ili transformacija elemenata (koji, uostalom,
mogu biti strukture sadržane u strukturi) zabranjene. Barem su uvijek osta-
le zabranjene (ovu riječ rabim namjerno). Oduvijek se, dakle, smatralo da
središte, koje je po definiciji jedinstveno, u nekoj strukturi tvori upravo ono
što, upravljajući strukturom, umiče strukturalnosti. Stoga za klasično pro-
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIČKIH ZNANOSTI 1 2 9 7
mišljanje strukture središte može biti izrečeno, paradoksalno, u strukturi i
izvan strukture. Ono je u središtu totaliteta, pa ipak, budući da mu središte
ne pripada, totalitet ima svoje središte drugdje. Središte nije središte. Pojam
centrirane strukture - iako predstavlja samu suvislost, uvjet za episteme kao
filozofiju ili znanost - proturječno je suvisao. I kao uvijek, suvislost u pro-
turječju izražava snagu žudnje. Pojam centrirane strukture zapravo je pojam
igre zasnovane, uspostavljene na temeljnoj nepomičnosti i na umirujućem
uvjerenju, koje je samo izuzeto iz igre. Kroz to uvjerenje može se ovladati
tjeskobom, koja se uvijek rađa iz određena načina uvlačenja u igru, rasplam-
savanja strasti u igri, bivanja u igri od samog početka. Polazeći od onoga što,
dakle, nazivamo središtem i što se, budući da može biti izvan kao i unutar,
jednako može nazivati početkom kao i krajem, arche kao i telos, ponavljanja,
supstitucije, transformacije, permutacije uvijek su dijelom povijesti znače-
nja - to jest povijesti tout court - čiji početak uvijek možemo probuditi ili
kraj nagovijestiti kroz formu prisutnosti. Stoga bismo možda mogli kazati
da je kretanje svake arheologije, kao i kretanje svake eshatologije, u dosluhu
s tom redukcijom strukturalnosti strukture koju uvijek nastoji promišljati
polazeći od pune prisutnosti koja je izvan igre.
Ako je tome tako, cijela se povijest pojma strukture, prije raskida o
kojemu govorimo, mora promišljati kao niz supstitucija od središta do sre-
dišta, kao lanac determinacija središta. Postupno i na uređen način, središte
dobiva različite forme ili imena. Povijest metafizike, kao i povijest Zapada,
bila bi povijest tih metafora i metonimija. Njezina izvorna forma bila bi -
oprostite što tako malo pokazujem na primjerima i što sam tako eliptičan,
kako bih što prije stigao do glavne teme - determinacija bitka kao prisutno-
sti1 u svakom smislu te riječi.
Moguće je pokazati da su svi nazivi temelja, načela ili središta uvijek
označavali konstantu neke prisutnosti (eidos, arche, telos, energeia, ousia
/esencija, egzistencija, supstancija, subjekt/, aletheia, transcendentalnost,
svijest, Bog, čovjek itd.).
Događaj raskida, loma na koji sam aludirao na početku, možda bi se do-
godio u trenutku kada se strukturalnost strukture morala početi promišljati,
to jest ponavljati, i zbog toga sam rekao da je taj lom bio repeticija, u svakom
smislu te riječi. Samim tim morao se promišljati zakon koji na neki način pri
stvaranju strukture upravlja žudnjom prema središtu, kao i proces značenja
koji propisuje dislokacije i supstitucije tom zakonu središnje prisutnosti - ali
središnje prisutnosti koja nikada nije očitovala sebe, uvijek je već bila izne-
sena iz sebe kroz svoju zamjenu. Zamjena ne zamjenjuje nešto što joj je na
1 Izraz "la presence" na francuskom može značiti "prisutnost, nazočnost, sabranost" ali i
"snažna pojava, figura, osoba" (op. prev.).
2 9 8 • JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA
neki način prethodilo. Otada se zasigurno počelo vjerovati da središte ne
postoji, da se središte ne može promišljati u formi bivstvujućeg-prisutnog,
da središte nema prirodnoga mjesta, da nije stalno mjesto nego funkcija,
svojevrsno ne-mjesto u kojemu se beskonačno odigravaju zamjene znako-
va. To je, dakle, trenutak kada jezik osvaja univerzalno područje problema-
tičnog; to je, dakle, trenutak kada, u odsutnosti središta ili podrijetla, sve
postaje diskurz - pod uvjetom da se možemo složiti oko te riječi - odnosno
sustav u kojemu središnje, prvotno ili transcendentalno označeno nikada
nije apsolutno prisutno izvan sustava razlika. Odsutnost transcendentalnog
označenog širi područje i igru značenja u beskonačnost.
Gdje se i kako događa to decentriranje kao promišljanje strukturalnosti
strukture? Za njegovo određivanje bilo bi se pomalo naivno referirati na ka-
kav događaj, doktrinu ili ime nekog autora. Ono zacijelo pripada totalitetu
epohe, naše epohe, no uvijek se već počelo nagoviještati i djelovati. Kada
bismo ipak, primjera radi, odabrali nekoliko "vlastitih imena" i spomenuli
autore rasprava u kojima se to decentriranje najviše držalo svoje najradi-
kalnije formulacije, nedvojbeno bismo morali navesti Nietzscheovu kritiku
metafizike, kritiku pojmova bitka i istine koje su zamijenili pojmovi igre,
tumačenja i znaka (znaka bez prisutne istine); Freudovu kritiku samoprisut-
nosti, to jest svijesti, subjekta, samoidentiteta, samobliskosti ili samoposje-
dovanja, a još radikalnije i Heideggerovo uništenje metafizike, ontoteologije,
određenja bitka kao prisutnosti. No sve te destruktivne i njima analogne
rasprave uhvaćene su u svojevrsnu krugu. Taj je krug jedinstven i opisuje
oblik odnosa između povijesti metafizike i uništenja povijesti metafizike:
nema smisla lišiti se metafizičkih pojmova da bi se uzdrmala metafizika. Ne
raspolažemo nijednim jezikom - nijednom sintaksom i nijednim leksikom
- koji bi bili strani toj povijesti; ne možemo izreći nijednu destruktivnu re-
čenicu koja se već nije neprimjetno uvukla u formu, logiku i implicitno po-
stuliranje onoga što bi željela osporiti. Odaberimo jedan od mnogobrojnih
primjera: upravo pomoću pojma znaka uzdrmava se metafizika prisutnosti.
No od trenutka kada se želi pokazati, kao što sam maloprije sugerirao, da
ne postoji transcendentalno ili povlašteno označeno te da samim tim po-
dručje ili igra značenja više nemaju granica, morao bi se - no to je nešto što
se ne može učiniti - odbaciti i sam pojam te riječ znak. Jer značenje „znak"
uvijek se razumijevalo i određivalo, u svojemu značenju, kao znak-nečega,
kao označitelj koji upućuje na označeno, kao označitelj koji je različit od
označenog. Izbriše li se korjenita razlika između označitelja i označenog,
morala bi se napustiti upravo riječ označitelj kao metafizički pojam. Kada
Levi-Strauss kaže u predgovoru djela Le Cru et le Cuit (Sirovo i kuhano) da je
„nastojao prevladati opreku između osjetilnog i razumljivog smještajući se
od samog početka na razinu znakova", nužnost, snaga i opravdanost njegova
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIČKIH ZNANOSTI 1 2 9 9
čina ne mogu nas navesti da zaboravimo kako pojam znaka ne može sam po
sebi prevladati opreku između osjetilnog i razumljivog. On je tom oprekom
determiniran: od početka do kraja i kroz cijelu svoju povijest. Živio je od
nje i njezina sustava. No ne možemo se lišiti pojma znaka, ne možemo se
odreći tog metafizičkog dosluha, a da se samim tim ne odreknemo kritike
koju tom dosluhu upućujemo, da ne dođemo u opasnost brisanja razlike, u
samoidentitetu, označenog koji na sebe svodi označitelja ili ga, što je zapra-
vo isto, jednostavno izbacuje iz sebe. Naime, postoje dva raznorodna načina
brisanja razlike između označitelja i označenog: prvi, klasični, je redukcija ili
derivacija označitelja, odnosno podvrgavanje znaka misli, a drugi, kojim se
ovdje služimo protiv prethodnog, jest dvojba u sustav u kojemu je prethod-
na redukcija djelovala; prije svega, opreka između osjetilnog i razumljivog.
Paradoksalno je to da je metafizička redukcija znaka trebala opreku koju
je reducirala. Opreka zajedno s redukcijom tvori sustav. A ono što ovdje
govorimo o znaku može se proširiti na sve metafizičke pojmove i rečenice,
osobito na raspravu o „strukturi". No više je načina da se bude uhvaćen u taj
krug. Svi su oni više-manje naivni, više-manje empirijski, više-manje sustav-
ni, više-manje bliski formulaciji, pa čak i formalizaciji toga kruga. To su one
razlike koje objašnjavaju mnoštvo destruktivnih diskurza, kao i međusobnu
neslogu onih koji ih izriču. Unutar pojmova naslijeđenih od metafizike dje-
lovali su, primjerice, Nietzsche, Freud i Heidegger. No kako ti pojmovi nisu
elementi, atomi, kako su uhvaćeni u sintaksi i sustavu, svaka pojedina po-
sudba nosi u sebi cijelu metafiziku. To onda omogućava tim uništavateljima
da se međusobno unište, primjerice Heideggeru da Nietzschea smatra, jed-
nakom lucidnošću i strogošću, kao i zlobom te nezahvalnošću, posljednjim
metafizičarom, posljednjim „platonistom". Toj bismo se vježbi mogli prepu-
stiti i u pogledu samoga Heideggera, Freuda ili nekolicine drugih. Uostalom,
danas nijedna vježba nije toliko rasprostranjena.
Kako sada stoji ta formalna shema, kada se okrenemo prema onome
što se naziva „humanističkim znanostima"? Jedna od njih zauzima možda
povlašteno mjesto. To je etnologija. Može se, naime, smatrati da se etnolo-
gija mogla roditi kao znanost tek u trenutku kada je došlo do decentriranja:
u trenutku kada je europska kultura - a prema tome i povijest metafizike te
njezinih pojmova - bila dislocirana, istjerana sa svojega mjesta, prisiljena da
se prestane smatrati referencijalnom kulturom. Taj trenutak nije ponajprije
trenutak filozofskog ili znanstvenog diskurza, nego je on i politički, eko-
nomski, tehnički itd. Slobodno možemo kazati da nema ničega slučajnog u
činjenici da je kritika etnocentrizma, koja je preduvjet etnologije, sustavno
i povijesno bila suvremena uništenju povijesti i metafizike. Oboje pripadaju
jednoj te istoj epohi.
3 0 0 I lArmirc Dmm PKAMIF I DA7I II/A
Etnologija se - kao svaka znanost - javlja kroz element diskurza. Ona je
prije svega europska znanost, koja se služi tradicionalnim pojmovima, bilo
to i usprkos sebi samoj. Stoga etnolog, htio ili ne, jer to ne ovisi o njegovoj
odluci, u svoj diskurz prima premise etnocentrizma upravo u trenutku kad
ih razotkriva. Ta je nužnost neuništiva; ona nije povijesna slučajnost. Valjalo
bi razmisliti o svim njezinim implikacijama. No ukoliko joj nitko ne može
umaknuti, ako nitko nije odgovoran zato što joj popušta, ma kako malo to
bilo, to ne znači da su svi načini popuštanja jednako relevantni. Kvaliteta i
plodnost nekog diskurza možda se mjere kritičkom strogošću kojom se pro-
mišlja odnos prema povijesti metafizike i naslijeđenim pojmovima. Riječ je
o kritičkom odnosu prema jeziku humanističkih znanosti te kritičkoj odgo-
vornosti za diskurz. Riječ je o tome da se izričito i sustavno postavi pitanje
statusa diskurza koji iz nasljeđa posuđuje sredstva nužna za de-konstrukciju
samog tog nasljeđa. Pitanje ekonomije i strategije.
Promotrimo li sada, primjera radi, tekstove Claudea Levi-Straussa, to
nije samo zbog prednosti koja se danas daje etnologiji među svim humani-
stičkim znanostima, pa čak ni zato što je riječ o misli koja ima veliku teži-
nu u suvremenim teorijama. To je prije svega zato što se u Levi-Straussovu
djelu razabire stanovit izbor i doktrina, razrađena više-manje eksplicitno, u
pitanju te kritike jezika, kao i kritičkog jezika u humanističkim znanostima.
Kako bismo slijedili to kretanje u tekstu Levi-Straussa, odaberimo kao
jednu od mogućih niti vodilja opreku priroda/kultura. Usprkos svim po-
mlađivanjima i puderu, ta je opreka filozofiji prirođena. Čak je starija i od
Platona. Stara je barem koliko i sofistika. Od opreke physis/nommos, physis/
techne, do nas dolazi preko cijelog jednog povijesnog lanca koji suprotstav-
lja „prirodu" zakonu, instituciji, umjetnosti, tehnici, ali i slobodi, proizvolj-
nosti, povijesti, društvu, umu itd. No od samog početka istraživanja i još od
prve knjige (Structures elementaires de la parente / Osnovne strukture rod-
binskih odnosa), Levi-Strauss osjetio je potrebu da se posluži tom oprekom
kao i nemogućnost da se u nju pouzda. U Osnovnim strukturama on polazi
od ovog aksioma ili definicije: prirodi pripada ono što je univerzalno i spon-
tano, što ne ovisi ni o kojoj posebnoj kulturi ili određenoj normi. Kulturi,
naprotiv, pripada ono što ovisi o sustavu normi koje uređuju društvo i koje,
dakle, mogu varirati od jedne društvene strukture do druge. Te su dvije de-
finicije tradicionalnoga tipa. No već na prvim stranicama Osnovnih struk-
tura, Levi-Strauss koji je počeo potvrđivati te pojmove, susreće nešto što
naziva skandalom, to jest nešto što više ne podnosi tako postavljenu opreku
priroda/kultura i što, čini se, istodobno traži predikate prirodni kulture. Taj
je skandal zabrana rodoskvrnuća. Zabrana rodoskvrnuća je univerzalna; u
tom bismo je smislu mogli nazvati prirodnom. No ona je istovremeno i pro-
hibicija, sustav normi i zabrana, i u tom se smislu mora smatrati kulturom.
fallKTIIRA 7NAV I IMA II nKIfllltfll HIIMANICTiriflH 7NANfKTI • 3 0 1
„Pretpostavimo, dakle, da sve ono što je kod čovjeka univerzalno ide u red
prirode i karakterizira se spontanošću, dok sve ono što je podvrgnuto nor-
mi pripada kulturi i posjeduje atribute relativnog i posebnog. Suočeni smo
s činjenicom ili skupom činjenica koji, u svjetlu prethodnih definicija, nije
daleko od toga da djeluje kao skandal: zabrana rodoskvrnuća sadrži, nedvo-
smisleno i bez mogućnosti razdvajanja, oba obilježja u kojima smo prepo-
znali proturječne atribute dvaju redova koji se međusobno isključuju. Ona
predstavlja pravilo, ali to je pravilo jedino među svim društvenim pravilima
koje istodobno posjeduje obilježje univerzalnosti" (str 9).
Skandal očito postoji jedino unutar sustava pojmova koji potvrđuju
razliku između prirode i kulture. Počinjući svoje djelo činjenicom zabrane
rodoskvrnuća, Levi-Strauss zauzima položaj na kojemu se ta razlika, koja se
uvijek činila samorazumljivom, briše ili osporava. Naime, čim se zabrana ro-
doskvrnuća više ne može promišljati kroz opreku priroda/kultura, više se ne
može reći da predstavlja skandaloznu činjenicu, tamnu jezgru unutar mreže
transparentnih značenja. Ona nije skandal koji susrećemo, na koji nailazimo
na području tradicionalnih pojmova; ona je nešto što umiče tim pojmovima
i svakako im prethodi, najvjerojatnije kao uvjet njihove mogućnosti. Možda
bismo mogli reći da cijela filozofska konceptualnost, koja gradi sustav na
opreci priroda/kultura, postoji ne bi li u području nemišljenog ostavila ono
što je čini mogućom, a to je podrijetlo zabrane rodoskvrnuća.
Ovaj na brzinu pruženi primjer tek je jedan od mnogih, ali već pokazu-
je da jezik u sebi nosi nužnost vlastite kritike. Ta se kritika može odvijati na
dva "načina". U trenutku kada osjetimo ograničenost opreke priroda/kultura,
možemo poželjeti sustavno i strogo propitati povijest tih pojmova. To je prvi
čin. Takvo sustavno i povijesno propitivanje nije ni filološki, ni filozofski čin
u klasičnom smislu tih riječi. Baviti se temeljnim pojmovima cijele povijesti
filozofije, de-konstituirati ih, ne znači obavljati posao filologa ili klasičnog
povjesničara filozofije. To je zacijelo, usprkos prividu, najsmjeliji način da
se iskorači iz filozofije. "Iskoračenje iz filozofije" mnogo je teže promišljati
nego što to obično zamišljaju oni koji misle da su ga već odavno učinili, i to
lakoćom konjanika, a koji su obično uronjeni u metafiziku cijelim tijelom
diskurza koji su, kako tvrde, od te metafizike oslobodili.
Drugi izbor - a vjerujem da on više odgovara Levi-Straussovu načinu
- zadržava, ne bi li izbjegao ono što bi u prvom moglo biti jalovo, na ra-
zini empirijskog otkrića, sve te stare pojmove - povremeno progovarajući
o njihovim ograničenjima - kao oruđe koje još može poslužiti. Više im se
ne pripisuje nikakva vrijednost istine, kao ni strogo značenje, oni bi prema
potrebi spremno bili odbačeni ako se drugi instrumenti pokažu boljima. U
međuvremenu se iskorištava njihova relativna učinkovitost i koriste se za
uništavanje staroga stroja kojemu pripadaju i čiji su i sami dijelovi. Tako se
298 • JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA
kritizira jezik humanističkih znanosti. Levi-Strauss vjeruje da na taj način
može odvojiti metodu od istine, instrumente metode i objektivna značenja
kojima stremi. Gotovo bismo mogli kazati da je to prva Levi-Straussova
tvrdnja, a u svakom slučaju to su prve riječi Osnovnih struktura: Počinjemo
shvaćati da razlikovanje stanja prirode i stanja društva (danas ćemo prije
reći: stanja prirode i stanja kulture), u nedostatku prihvatljivog povijesnog
značenja, predstavlja vrijednost koja u potpunosti opravdava da se moderna
sociologija njome služi kao metodološkim instrumentom."
Levi-Strauss uvijek će ostati vjeran toj dvostrukoj namjeri: zadržati kao
instrument ono čiju vrijednost istine kritizira.
S jedne strane, i dalje će osporavati vrijednost opreke priroda/kultu-
ra. Više od trinaest godina nakon Osnovnih struktura, Divlja misao2 vjerno
ponavlja tekst koji sam upravo pročitao: "Čini nam se da opreka između
prirode i kulture, na kojoj smo nekoć ustrajali, danas posjeduje prije sve-
ga metodološku vrijednost." Ta metodološka vrijednost ne bi bila ugrožena
"ontološkom" ne-vrijednošću, moglo bi se reći, da taj pojam nije dvojben:
"Ne bi bilo dovoljno da se zasebne humanističke znanosti stope u opću; taj
prvi pothvat nameće druge... koji pripadaju egzaktnim i prirodnim znano-
stima: reintegrirati kulturu u prirodu, i konačno, život u cjelinu njegovih
fiziokemijskih uvjeta" (str. 327)
S druge strane, u Divljoj misli on pod nazivom bricolage nudi ono što
bi se moglo nazvati raspravom o toj metodi. Bricoleur, kaže Levi-Strauss,
je onaj koji se služi "priručnim sredstvima", odnosno instrumentima koje
pronalazi oko sebe, koji su već tamo, koji nisu posebno smišljeni za zahvat
u kojemu će poslužiti i za koji ih se nastoji prilagoditi, pri čemu se bez okli-
jevanja promijene kad god se to učini potrebnim, istodobno ih se iskušava
nekoliko, čak i ako su im podrijetla i oblici raznorodni itd. U formi bricola-
gea postoji, dakle, kritika jezika, a čak bi se moglo reći i da je sam bricolage
kritički jezik, osobito jezik književne kritike: ovdje mislim na tekst G. Ge-
nettea, Structuralisme et Critique litteraire (Strukturalizam i književna kri-
tika), objavljen u čast Levi-Straussa u časopisu L'Arc, u kojem on kaže da se
analiza bricolagea može gotovo doslovno primijeniti na kritiku, a posebno
na "književnu kritiku" (uzeto iz: Figures /Figure, Ed du Seuil, str. 145).
Ako se bricolageom naziva potreba da se posude pojmovi iz teksta s
više-manje suvislim ili uništenim nasljeđem, oi|da se mora ustvrditi da je
svaki diskurz bricolage. Inženjer, što ga Levi-Strauss suprotstavlja bricole-
uru, morao bi izgraditi totalitet svojega jezika, sintaksu i leksik. U tom je
smislu inženjer mit: subjekt koji bi bio apsolutno podrijetlo vlastita diskurza
2 Djelo La pensee sauvage, u prijevodu Jagode Milinković, objavio je Golden marketing,
Zagreb, 2001. (op. prev.).
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIČKIH ZNANOSTI 1 3 0 3
i koji bi ga izgradio "iz temelja" bio bi stvoritelj riječi, sama riječ. Pojam
inženjera koji bi raskinuo sa svakim bricolageom je, dakle, teološki pojam,
a kako nam Levi-Strauss drugdje kaže da je bricolage mitopoetski, mogli bi-
smo se kladiti da je inženjer mit što ga je proizveo bricoleur. Čim se prestane
vjerovati u takva inženjera ili u takav diskurz koji raskida s povijesnom re-
cepcijom, čim se prihvati da je svaki konačni diskurz podvrgnut stanovitom
bricolageu, da su inženjer ili znanstvenik također svojevrsni bricoleuri, tada
je sam pojam bricolagea ugrožen, a razlika kroz koju je on stjecao značenje
se raspada.
Zahvaljujući tome postaje vidljiva druga nit koja bi nas trebala voditi
kroz ono što se ovdje kuje.
Levi-Strauss opisuje djelatnost bricoleura ne samo kao intelektualnu,
nego i kao mitopoetsku djelatnost. U Divljoj misli može se pročitati: "Kako
bricolage na tehničkoj razini, tako i mitsko razmišljanje može, na intelek-
tualnoj razini, dosegnuti briljantne i nepredviđene rezultate. Recipročno
tome, često se uočavao mitopoetski karakter bricolagea."
No, veliki Levi-Straussov napor nije se ograničio na to da ponudi, oso-
bito u svojim najnovijim istraživanjima, strukturalnu znanost o mitovima
i mitološkim djelatnostima. Njegovo se nastojanje uočava također, a rekao
bih i prije svega, u statusu koji pripisuje vlastitu diskurzu o mitovima, ono-
me što naziva svojim "mitologikama". To je trenutak kada njegov diskurz o
mitu sam sebe promišlja i kritizira. Taj trenutak, to kritičko razdoblje očito
zanima sve jezike koji dijele područje humanističkih znanosti. Što to Levi-
Strauss kaže o "mitologikama"? Upravo u njima nailazimo na mitopoetsku
moć bricolagea. Zapravo, ono što se čini najprivlačnijim u tom kritičkom
istraživanju novog statusa diskurza jest deklarirano napuštanje svakog re-
feriranja na središte, na subjekt, na povlaštenu referenciju, na podrijetlo ili
na apsolutni arche. Tu bismo temu decentriranja mogli slijediti kroz cijelu
Uvertiru njegove posljednje knjige Sirovo i kuhano. Dotaknut ću samo neke
od odrednica.
1. Prije svega, Levi-Strauss priznaje da mit o plemenu Bororo, kojim se on
služi kao "referencijalnim mitom", ne zaslužuje taj naziv niti to postupanje:
riječ je o dvojbenu nazivu te neprimjerenoj primjeni. Taj mit ne zaslužuje
referencijalni privilegij više od bilo kojeg drugog mita: "Zapravo, mit o ple-
menu Bororo koji ćemo odsada označavati nazivom referencijalni mit, nije
ništa drugo, kao što ćemo nastojati pokazati, nego veći ili manji preobražaj
drugih mitova koji ili dolaze iz istog društva ili iz bliskih, pa čak i udaljenih
društava. Bilo bi, dakle, opravdano za polazište izabrati bilo kojeg predstav-
nika te grupe. Važnost referencijalnoga mita ne ovisi, u tom smislu, o nje-
govoj tipičnosti, nego više o njegovu nepravilnu položaju unutar grupe" (str.
10).
3 0 4 • JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA
2. Ne postoji jedinstvo ili apsolutan izvor mita. Žarište ili izvor uvijek su
neuhvatljive, neostvarive i, prije svega, nepostojeće sjene ili mogućnosti. Sve
počinje strukturom, konfiguracijom ili odnosom. Diskurz o toj a-centrič-
noj strukturi kakva je mit ni sam ne može posjedovati apsolutni subjekt i
apsolutno središte. Kako ne bi promašio formu i kretanje mita, on mora
izbjeći to nasilje centriranja jezika koji opisuje a-centričnu strukturu. Valja,
dakle, odustati od znanstvenog ili filozofskog diskurza, od episteme kojoj je
apsolutni zahtjev, koja jest apsolutni zahtjev, povratka izvoru, središtu, te-
melju, načelu itd. Za razliku od epistemskog diskurza, strukturalni diskurz o
mitovima, mito-logični diskurz mora i sam biti mitoforman. On mora imati
formu onoga o čemu govori. To tvrdi Levi-Strauss u Sirovom i kuhanom iz
kojega bih sada želio pročitati dugu i lijepu stranicu:
„Proučavanje mitova predstavlja, zapravo, metodološki problem, zbog
činjenice da se ne može prilagoditi kartezijanskom načelu da poteškoću valja
podijeliti na onoliko dijelova koliko je potrebno da se ona riješi. Ne postoji
pravi termin za analizu mitova, neko tajno jedinstvo do kojega bismo mogli
doći na kraju posla dekompozicije. Teme se udvostručuju u beskonačnost. I
kada se čini da smo razmrsili jednu od druge te ih razdvojili, to je samo zato
da bismo ustanovili kako se one ponovno spajaju, kao odgovor na poticanje
nepredviđenih afiniteta. Stoga je jedinstvo mita tek tendencijalno i projek-
tivno, ono nikada ne odražava stanje ili trenutak mita. Uloga tog jedinstva
kao imaginarne pojave koju podrazumijeva interpretacijski napor jest dati
mitu sintetičnu formu te spriječiti da se on rasprši u zbrci suprotnosti. Mo-
gli bismo, dakle, kazati da je znanost o mitovima anaklastična, rabeći taj
stari termin u širem smislu koji je etimološki opravdan, a koji u definiciji
dopušta proučavanje reflektiranih zraka zajedno s proučavanjem prelomlje-
nih zraka. No za razliku od filozofske refleksije, koja se nastoji vratiti sve do
izvora, refleksije o kojima je ovdje riječ odnose se na zrake lišene svih žarišta
osim onog virtualnog... Želeći oponašati spontano kretanje mitske misli, naš
je pothvat, i sam prekratak i predug, morao popustiti pred njegovim zahtje-
vima i poštivati njegov ritam. Tako je ova knjiga o mitovima na svoj način
mit." Ovu tvrdnju ponavlja nešto kasnije (str. 20): „Budući da mitovi i sami
počivaju na kodovima drugoga reda (kodovi prvoga reda su oni od kojih se
sastoji jezik), ova će knjiga, dakle, ponuditi skicu koda trećega reda, nami-
jenjenog osiguravanju uzajamne^prevodivosti više mitova. Stoga neće biti
pogrešno budemo li je smatrali mitom: na neki način, mitom mitologije." Ta
odsutnost svakog stvarnog i čvrstog središta mitskog ili mitološkog diskur-
za opravdava glazbeni model što ga je Levi-Strauss odabrao za kompozici-
ju svoje knjige. Odsutnost središta ovdje je odsutnost subjekta i odsutnost
autora: „Mit i glazbeno djelo tako se javljaju kao ravnatelji orkestra čiji su
slušatelji tihi izvođači. Pitamo li se gdje se nalazi stvarno žarište djela, mo-
STRIIKTIIRA 7NAK I IGRA II ni<iKIIR7ll HUMANISTIČKIH 7NANn<JI I 305
 jezične razmjene koje će se događati sve dok on bude postojao. Iskustvo
rat ćemo odgovoriti da je njegovo određenje nemoguće. Glazba i mitologija
dokazuje da smiješno malen broj rečenica omogućava lingvistu da razradi
suočavaju čovjeka s virtualnim predmetima kojima je stvarna samo sjena...
gramatiku jezika koji proučava. Čak i djelomična gramatika, ili skica gra-
Mitovi nemaju autora..." (str. 25)
matike predstavljaju dragocjenu tekovinu radi li se o nepoznatim jezicima.
Ovdje, dakle, etnografski bricolage namjerno preuzima mitopoetsku
Da bi se očitovala, sintaksa ne čeka da teoretski neograničeni niz događaja
funkciju. No ona istodobno čini filozofsko ili epistemološko potraživanje
bude popisan, jer je tvori skup pravila koji upravlja njihovim nastankom.
središta mitološkim, odnosno povijesnom iluzijom.
Mi smo htjeli skicirati upravo sintaksu južnoafričke mitologije. Ako novi
Ipak, ako i prihvatimo nužnost Levi-Straussova čina, ne možemo za-
tekstovi obogate diskurz o mitu, bit će to prilika da se provjeri ili izmijeni
nemariti njegove opasnosti. Ako je mito-logika mito-morfna, imaju li svi
način na koji su određeni gramatički zakoni bili formulirani, da se nekih
diskurzi o mitovima istu vrijednost? Moramo li napustiti svaki epistemo-
među njima odrekne, te da se otkriju novi. No ni u kom nam se slučaju ne
loški zahtjev koji omogućava razlikovanje diskurza o mitu prema kakvoći?
može postaviti zahtjev potpunog diskurza o mitu. Jer upravo smo vidjeli da
Klasično, ali neizbježno pitanje. Na njega ne možemo odgovoriti - a mi-
taj zahtjev nema smisla" (str. 15-16). Totalizacija je, dakle, definirana čas
slim da Levi-Strauss i ne odgovara - dokle god nije izrijekom postavljen
kao nepotrebna, čas kao nemoguća. To je zacijelo stoga što postoje dva na-
problem odnosa između filozofema ili teorema s jedne strane, te mitema
čina za promišljanje konačnosti totalizacije. Pritom bih ponovio da obje te
ili mitopoema s druge. A to nije mala stvar. U nedostatku izričitog postav-
odrednice postoje, iako ne izričito, u Levi-Straussovu diskurzu. Totalizacija
ljanja problema, osuđeni smo tobožnje prekoračenje filozofije pretvoriti u
se može smatrati nemogućom u klasičnom smislu: tada se misli na empi-
pogrešku koja je unutar filozofije ostala neprimijećena. Empirizam bi bio
rijsko nastojanje subjekta ili konačnog diskurza koje se uzalud muči s be-
rod kojega su te pogreške uvijek vrste. Transfilozofski pojmovi pretvorili bi
skonačnim obiljem kojim nikada neće moći ovladati. Ima previše toga, više
se u filozofske naivnosti. Ta bi se opasnost mogla dokazati na nizu primjera,
nego što se može reći. No netotalizacija se može odrediti drukčije: ne više
na pojmovima znaka, povijesti, istine itd. Želim samo naglasiti da prelazak
kroz pojam konačnosti kao upućivanja na empiriju, nego kroz pojam igre.
onkraj filozofije ne znači okretanje stranice filozofije (što najčešće znači loše
Ako totalizacija tada više nema smisla, to nije zato što beskonačnost nekog
filozofiranje), nego nastavak čitanja filozofa na stanovit način. Levi-Strauss
područja ne može biti pokrivena jednim pogledom ili konačnim diskurzom,
uvijek je svjestan opasnosti o kojoj govorim; ona je cijena njegova napora.
nego zato što priroda tog područja - točnije jezik i to konačan jezik - isklju-
Rekao sam da je empirizam osnovna forma svih pogrešaka što prijete dis-
čuje totalizaciju. To je zapravo područje igre, to jest područje beskonačnih
kurzu koji sebe, osobito kod Levi-Straussa, i dalje smatra znanstvenim. No
supstitucija unutar granica konačne cjeline. To područje omogućava te be-
kada bismo doista željeli postaviti pitanje empirizma i bricolagea, zacijelo
skonačne supstitucije samo utoliko što je konačno, odnosno zato što mu,
bismo brzo došli do apsolutno proturječnih tvrdnji u pogledu statusa dis-
umjesto da bude neiscrpno područje, kao u klasičnoj pretpostavci, umjesto
kurza u strukturalnoj etnologiji. S jedne strane strukturalizam se s pravom
da bude preveliko, nešto nedostaje, točnije središte koje utvrđuje i uteme-
nudi kao kritika empirizma. No istodobno nema nijedne Levi-Straussove
ljuje igru supstitucija. Moglo bi se kazati, strogo se služeći tom riječju kojoj
knjige ili studije koja se ne predstavlja kao empirijski ogled koji nove infor-
se skandalozno značenje na francuskom uvijek zaboravlja, da je to kretanje
macije uvijek mogu nadopuniti ili osporiti. Strukturalne sheme uvijek su
igre, omogućeno nedostatkom, odsutnošću središta ili podrijetla, zapravo
ponuđene kao pretpostavke koje proizlaze iz određene količine informa-
kretanje suplementarnosti. Središte se ne može odrediti, niti se totalizacija
cija i koje su podložne kušnji iskustva. Brojni bi tekstovi mogli dokazati to
može iscrpiti, i to stoga što znak koji zamjenjuje središte, koji ga dopunjava,
dvostruko postuliranje. Vratimo se još na Uvertiru iz Sirovog i kuhanog u
koji ga zastupa u njegovo/*odsutnosti, taj znak se pridodaje, dolazi povrh,
kojoj je vidljivo da to postuliranje, ako i jest dvostruko, to jest zato što je u
kao suplement. Kretanje značenja pridodaje nešto, zbog čega uvijek ima
pitanju jezik o jeziku: „Kritičari koji bi nam prigovorili da prije same ana-
više, no to je dodavanje labilno, jer nadomješta, dopunjava nedostatak na
lize nismo pristupili iscrpnu popisivanju južnoameričkih mitova, uvelike
strani označenog. Iako se Levi-Strauss ne služi riječju suplementaran na-
bi promašili smisao prirode i uloge tih dokumenata. Cjelina mitova neke
glašavajući, kao što to ja ovdje činim, oba smjera značenja koji začudo tvore
populacije pripada redu diskurza. Pod uvjetom da se populacija fizički ili
cjelinu, nije slučajno da dva puta rabi tu riječ u djelu Introduction a Voeuvre
moralno ne ugasi, ta cjelina nikada neće biti zaključena. Bilo bi jednako
de Mauss (Uvod u Maussovo djelo), kada govori o „preobilju označitelja u
prigovoriti lingvistu da piše gramatiku nekog jezika, a da nije zabilježio
odnosu prema označenima na koje se on može smjestiti": ,,U nastojanju da
ukupnost riječi koje su izgovorene otkako taj jezik postoji, i da ne poznaje

298 • JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIČKIH ZNANOSTI 1 3 0 7
shvati svijet, čovjek, dakle, uvijek raspolaže viškom značenja (što ih raspo-
djeljuje među stvarima sukladno zakonima simboličke misli koju moraju
proučavati etnolozi i lingvisti). Ta raspodjela dodatne količine - ako se tako
možemo izraziti - apsolutno je nužna da u konačnici raspoloživi označitelj i
obilježeno označeno ostanu u međusobno komplementarnu odnosu koji je
uvjet simboličke misli" (Zacijelo bi se moglo dokazati da je ta dodatna ko-
ličina značenja podrijetlo samoga ratija:3). Ta se riječ ponovno javlja nešto
niže, nakon što je Levi-Strauss govorio o tom "labilnom označitelju, koji je
u službi svake konačne misli": "Drugim riječima, i nadahnjujući se Mausso-
vim pravilom da jezik može asimilirati sve društvene pojave, u pojmovima
mana, wakan, oranda i drugim pojmovima toga tipa vidimo svjestan izraz
semantičke funkcije, kojoj je uloga omogućiti postojanje simboličke misli
usprkos proturječju koje joj je svojstveno. Time se objašnjavaju naizgled
nerješive opreke vezane za taj pojam... Istodobno snaga i djelovanje, kakvo-
ća i stanje, imenica i pridjev i glagol; apstraktna i konkretna, sveprisutna
i lokalizirana. Doista, mana je sve to odjednom; no nije li to upravo zato
što nije ništa od toga, nego jednostavna forma ili, točnije, simbol u čistom
stanju, koji je zbog toga pogodan da se ispuni bilo kojim simboličkim sadr-
žajem? U tom sustavu simbola kakav tvori svaka kozmogonija, to bi napro-
sto bila nulta simbolička vrijednost, odnosno znak koji obilježava nužnost
dodatnog [ja naglašavam] simboličkog sadržaja u odnosu na onaj koji već
ispunjava označeno, no koji može biti bilo koja vrijednost pod uvjetom da i
dalje bude dijelom raspoložive rezerve i da ne bude, kako to kažu fonolozi,
grupni termin." (opaska: "Lingvisti su već navedeni na formuliranje pretpo-
stavki toga tipa. Tako: "Nulti fonem suprotstavlja se svim drugim francu-
skim fonemima utoliko što ne sadrži nijedno razlikovno obilježje i nijednu
stalnu fonetsku vrijednost. Funkcija nultog fonema jest, međutim, da se su-
protstavi odsutnosti fonema" (Jakobson i Lotz). Jednako bi se moglo kazati,
shematiziramo li ovdje ponuđenu koncepciju, da je funkcija pojmova kao
što je mana da se suprotstave odsutnosti značenja, a da pritom sami ne nose
nikakvo posebno značenje."
Preobilje označitelja, njegov suplementarni karakter, odnosi se, dakle,
na konačnost, to jest na nedostatak koji ovdje mora biti nadomješten.
Sada razumijemo zašto je kod Levi-Straussa važan pojam igre. Refe-
riranje na sve vrste igara, osobito na rulet, vrlo je često, posebice u djelima
Entretiens (Razgovori), Race etHistoire (Rasa i povijest), Divlja misao. No to
referiranje na igru uvijek se događa u nekoj napetosti.
3 Francuske riječi "la ration", što znači "porcija, obrok, zadana količina", te "la raison", što
znači "razum, razlog", potječu od iste latinske riječi - ratio. Tu je činjenicu autor iskoris-
tio, ali ona se u prijevodu nažalost gubi (op. prev.).
298 • JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA
U napetosti s poviješću, prije svega. To je klasičan problem, na kojemu
su se prigovori već potrošili. Navest ću samo ono što mi se čini formalnom
stranom problema: reducirajući povijest, Levi-Strauss pravedno je postupio
prema pojmu koji je uvijek bio u dosluhu s teleološkom i eshatološkom me-
tafizikom, odnosno, što je paradoksalno, s filozofijom prisutnosti kojoj se,
kako se vjerovalo, mogla suprotstaviti povijest. Iako se čini da je u filozofiju
ušla dosta kasno, tematika povijesnosti uvijek je bila tražena kroz određenje
bitka kao prisutnosti. Sa ili bez etimologije te usprkos klasičnog antagonizma
koji suprotstavlja ta značenja u cijeloj klasičnoj misli, mogli bismo dokazati
da je pojam episteme uvijek zazivao pojam historia, ako je povijest uvijek
jedinstvo nekog postajanja, kao tradicija istine ili razvitak znanosti usmje-
ren na usvajanje istine u prisutnosti i samoprisutnosti, usmjeren na znanje
u samosvijesti. Povijest se uvijek promišljala kao kretanje obnavljanja povi-
jesti, deriviranje između dviju prisutnosti. No ako je opravdano sumnjati u
taj pojam povijesti, dolazi se u opasnost, reducira li se on bez postavljanja
izričitog pitanja na koje ovdje ukazujem, vraćanja u nepovijesnost klasič-
nog oblika, odnosno u određeni trenutak povijesti metafizike. Takvom mi se
čini algebarska formalnost ovog problema. Konkretnije, mora se priznati da
u Levi-Straussovim djelima poštivanje strukturalnosti, unutarnje izvorno-
sti strukture, nameće neutralizaciju vremena i povijesti. Primjerice, pojava
nove strukture, izvorna sustava, uvijek se događa - to je uvjet njezine struk-
turalne specifičnosti - kroz raskid s njezinom prošlošću, podrijetlom i uzro-
kom. Dakle, svojstvo strukturalne organizacije može se opisati jedino ako se
ne vodi računa, u samom trenutku opisivanja, o njezinim prošlim stanjima,
ako se ne postavlja pitanje o prelasku iz jedne strukture u drugu, ako se po-
vijest stavi u zagradu. U tom „strukturalističkom" trenutku, pojmovi slučaja
i diskontinuiteta su nužni. I doista, Levi-Strauss često se na njih poziva, kao
na primjer kada govori o strukturi nad strukturama kakva je jezik, o kojemu
u Uvodu u Maussovo djelo kaže da je „mogao nastati samo odjednom": „bez
obzira na trenutak i okolnosti njegove pojave na ljestvici animalnog života,
jezik je mogao nastatkBamo odjednom. Stvari nisu mogle početi značiti po-
stupno. Nakon preobražaja za koji nisu zadužene društvene znanosti, nego
biologija i psihologija, došlo je do prelaska sa stupnja na kojemu ništa nije
posjedovalo značenje, na stupanj na kojemu je sve posjedovalo značenje." To
ne sprječava Levi-Straussa da prizna sporost, zrenje, kontinuirani napor či-
njeničnih preobražaja, povijest (primjerice u Rasi i povijesti). No u skladu s
činom koji su izvršili i Rousseau i Husserl, on mora „odstraniti sve činjenice"
u trenutku kada želi shvatiti esencijalnu specifičnost neke strukture. Poput
Rousseaua, on uvijek mora promišljati podrijetlo nove strukture prema mo-
delu katastrofe - poremećaja prirode u prirodi, prirodnog prekida prirodnog
slijeda, otklona od prirode.
STRUKTURA, ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIČKIH ZNANOSTI 1 3 0 9
 Napetost igre s poviješću, kao i napetost igre s prisutnošću. Igra je ras- pokušati promisliti zajedničko tlo te diferanciju te nesvodljive razlike. Ali i
pršenje prisutnosti. Prisutnost nekog elementa uvijek je značenjska i sup- stoga što tu postoji neka vrsta pitanja - ponovno recimo povijesnog - koje-
stitutivna referencija, upisana u sustav razlika i kretanje nekog lanca. Igra mu danas tek nagoviještamo koncepciju, formiranje, gestaciju, trudove. Sva-
je uvijek igra odsutnosti i prisutnosti, no želimo li je promišljati korjenito, kako, ove riječi izgovaram pogleda okrenuta prema porođajnim fazama, ali i
moramo je promišljati prije alternative prisutnosti i odsutnosti. Moramo prema onima koji, u društvu iz kojega ne isključujem sebe, odvraćaju pogled
promišljati bitak kao prisutnost ili odsutnost na temelju mogućnosti igre, od onoga što je još neimenovano, a što se nagoviješta i može to činiti, kao što
a ne obrnuto. Međutim, iako Levi-Strauss prikazuje bolje od ikoga igru po- je nužno kad god dolazi do rađanja, jedino kao vrsta nevrste, u bezobličnu,
navljanja i ponavljanje igre, ipak se kod njega uočava svojevrsna etika pri- nijemu, negovorećem i zastrašujućem obliku nakaznosti.
sutnosti, nostalgija prema podrijetlu, arhaičnoj i prirodnoj nevinosti, čistoći
prisutnosti i samoprisutnosti u govoru. Etika, nostalgija, pa čak i grizodušje
koje se često pokazuje u obliku motivacije za etnološki projekt kada se on
odnosi na arhaična društva, koja su po njegovu mišljenju uzorna. Ti su tek-
stovi dobro znani.
Okrenuta prema prisutnosti, izgubljenoj ili nemogućoj, odsutnog po-
drijetla, ta strukturalistička tematika prekinute neposrednosti tužno je, ne-
gativno, nostalgično, krivo, rusoovsko lice promišljanja igre kojemu bi nalič-
je bila ničeanska afirmacija, radosna afirmacija igre svijeta te nevinosti po-
stajanja, afirmacija svijeta znakova bez pogreške, bez istine, bez podrijetla,
ponuđena aktivnom tumačenju. Ta afirmacija određuje ne-središte drukčije
negoli kao gubitak središta. Ona igra bez osiguranja. Jer postoji jedna sigur-
na igra: ona koja se ograničava na supstituciju danih i postojećih, prisutnih
dijelova. U apsolutnom slučaju, afirmacija se također prepušta genetskoj ne-
određenosti, seminalnoj pustolovini traga.
Postoje, dakle, dva tumačenja tumačenja, strukture, znaka i igre. Prvo
nastoji odgonetnuti, mašta o odgonetanju istine ili podrijetla koji umiču igri
i uređenosti znaka, a nužnost tumačenja doživljava kao progonstvo. Drugo,
koja više nije okrenuto prema podrijetlu, afirmira igru i nastoji prijeći preko
čovjeka i humanizma, budući da je ime čovjeka ime onoga bića koje je, kroz
povijest metafizike ili ontoteologije, odnosno kroz cijelu svoju povijest, ma-
štalo o punoj prisutnosti, umirujućim temeljima, podrijetlu i kraju igre. To
drugo tumačenje tumačenja, na koje nam je ukazao Nietzsche, ne traži u et-
nografiji, kao što je to htio Levi-Strauss čiji Uvod u Maussovo djelo ponovno
citiram, "nadahnuće novog humanizma".
Danas bi nam više znakova moglo ukazati na činjenicu da ta dva tuma-
čenja tumačenja - koja su apsolutno nepomirljiva, iako ih doživljavamo isto-
dobno i pomirujemo nekom nejasnom ekonomijom - dijele područje onoga
što problematično nazivamo humanističkim znanostima.
Iako ta dva tumačenja moraju potvrditi svoje razlike i izoštriti vlastitu
nesvodljivost, osobno ne vjerujem da se danas mora birati. Prije svega zato
što smo na području - recimo ipak, privremeno, na području povijesnosti
- na kojemu se kategorija izbora čini lakom. Zatim, zato što najprije treba

3 1 0 1 JACOUES DERRIDA PISANJE I RAZLIKA STRUKTURA; ZNAK I IGRA U DISKURZU HUMANISTIČKIH ZNANOSTI | 3 1 1
Foueoutt.Hichfcl

POREDAK DISKURSA
IMIKROFIZIKA MOĆI
 'srbiH, J l u o s u a l

Poredak diskursa

5
N«
»

Volio bih da se u izlaganje koje danas moramčdrzati, i u ona koja

ću ovdje možda godinama držati, mogu ušuljati kriomice. Umjesto
da uzimamriječ,volio bih da me ona obuzme i ponese mnogo dalje
od svakog početka. U trenutku dok govorim volio bih osjetiti da mi
već odavno prethodi jedan bezimeni glas: tada bi ml bilo dostatno da
suvislo oblikujem i slijedim izričaj, da se bez osobita obzira postavim
u njegove međuprostore, kao da mi on daje znak ostajući za trenutak
u neizvjesnosti. Početka, dakle, ne bi ni bilo; i umjesto da budem onaj
od koga dolazi diskurs, prije bih bio nasumični učinak njegova
odvijanja, sitna pukotina, točka njegova mogućeg iščeznuća.
volio bih da iza mene (kako već dugo imamriječ,udvostručujući
unaprijed sve ono što želim reći) postoji glas koji bi ovako govorio:
»Valja nastaviti, ne mogu nastaviti, valja nastaviti, valja izricati riječi
sve dok ih ima, valja ih izricati sve dok me one pronalaze, dokle god
mi govore—neobičan trud, čudna greška, valja nastaviti, to je možda
već učinjeno, možda su mi one već priopćene, možda su me dovele
do praga moje povijesti, pred otvorena vrata moje povijesti, začudilo
bi me da se ona otvore.«
Mnogima je, držim, svojstvena ta želja da ne moraju započinjati,
želja da se od početka nađu s druge strane diskursa a da pri tome ne
trebaju izvana razmatrati njegovu moguću osebujnost, pogibeljnost,
možda i zlokobnost Na tu toliko zajedničku želju institucija odgova-
ra na ironijski način, jer ona početke obilježava svečano, obavija ih
pozornošću i tišinom, jer im — da bi bili što bolje označeni —
namećeritualiziraneoblike.
Želja kaže: »Htjela bih da ne moram sama ulaziti u taj opasni
poredak diskursa; htjela bih da nemam posla s njegovom oštrinom i
odltičnošću; željela bih daje on posvuda oko mene kao tiha, duboka
beskrajno otvorena prozirnosi gdje bi drugi odgovarali na moje
očekivanje i odakle bijedna za drugom, proizlazile istine; preostalo

bi mi jedino da mu se prepustim, da me on nosi kao sretnu lutalicu«.
A institucija odgovara: »Ne moraš se bojati početka; mi smo tu da ti
pokažemo daje diskurs u poretku zakona, da se već odavno bdije nad
njegovim očitovanjem; da mu je udijeljeno mjesto koje ga poštuje ali
i razoružava; i da moć, koju katkad može steći, dobija upravo od nas
i samo od nas.«
No možda institucija i želja nisu ništa drugo do dvije suprotstav-
ljene replike na isti nemin nemir spram onoga što jest diskurs u svojoj
materijalnoj zbilji izgovorene ili napisane stvari; nemir spram te
prolazne egzistencije nesumnjivo sklone da nestane, ali o čijem
trajanju mi ne odlučujemo; nemir zbog osjećaja da su u tom svakod-
nevnom i jednoličnom djelovanju sadržane moći i opasnosti koje je
teško zamisliti; nemir zbog sumnje da se kroz toliko izgovorenih i
dugom upotrebom izlizanihriječinaziru borbe, pobjede, rane, vlada-
vine, ropstva.
No, što je dakle toliko opasno u činjenici da ljudi govore i da se
njihovi dikursi beskonačno umnožavaju? Gdje je, dakle, opasnost?
* * Jfi
Evo hipoteze koju bih večeras htio iznijeti da bih utvrdio poprište
F - ili možda vrlo privremenu pozornicu — rada koji obavljam:
pretpostavljam da proizvodnju diskursa u svakomrimStvnlmntmlira
selekcionira, organizira i redistribuira stanovit broj procedura čija se
uloga sastoji u tome da umanje njegove moći i opasnosti, da gospo-
dare gjepovim slučajnim zgodama, da izbjegnu njegovu tegobnu,
zastrašujuću materijalnost
U društvu kao Sto je našezacijelo su poznate procedure isključi-
vanjei. Najočiglednija i najobičnija jest zabrana. Dobro znamo da
nemamo pravo sve reći, da ne možemo govoriti o svemu u svakoj
prigodi, da napokon bilo tko ne može govoriti o bilo čemu. Predmetni
tabu, prigodni ritual, povlašteno ili iznimno pravo subjekta koji
govori: tu je posrijedi igra triju tipova zabrane koji se isprepliću,
međusobno pojačavaju ili kompenziraju tvoreći složenu mrežu koja
se stalno mijenja. Samo ću napomenuti da među područja gdje je
mreža najzgusnutija, gdje su tamna polja sve brojnija danas spada
područje seksualnosti te područje politike: umjesto da bude prozir-
nim i neutralnim elementom u kojemu se seksualnost razoružava a
politika pacificira, diskurs je izglgda jedno od poprišta gdje oni, na
povlašten način, iskazuju neke od svc :'*.^ najpogubnijih moći. Iako
diskurs naizgled znači vrlo malo, zabrane što ga pogađaju otkrivaju
vrlo rano, vrlo brzo njegovu vezanost za želju i moć. A to nipošto nije
iznenađujuće; jer diskurs—kao što je pokazala psihoanaliza—nije
tek ono što očituje (ili skriva) želju; on je i predmet želje. Jer diskurs
— kao što nas povijest neprestano poučava — nije tek ono što
izražava borbe i sisteme vladavine, već ono zbog čega i pomoću čega
se vodi borba, moć koje se valja dočepati.
U našem društvu postoji i drugi princip isključivanja: ne više
zabrana, već podjela i odbacivanje. Mislim na protuslovlje razuma i /c,
ludila. Od početka srednjeg vijeka luđak je ongj čiji diskurs ne može
biti u opticaju kao diskurs ostalih; Itpgov se-goversmatra ništavnim,
i bežvnjednim. on ne nosi ni istinu ni znaćenje, ne ulijeva povjerenje
u ispravnost, ne može ozakonitiTHh liili uftuvui, u molitvenoj žrtvi ne
može omogućiti transsupstancijacyu 1 kntfT pretvoriti u tijelo. No
događa se i to da mu se, nasuprot svemu drugome, pripisuju nadna-
ravne moći, moć da izriče skrivenu istinu, moć da iskazuje buduć-
nost, moć da posve naivno uviđa ono što mudrost ostalih ne može
zapaziti Zanimljivo je ustvrditi da govor luđaka u Europi nije bio
slušan stoljećima, a ako pak jeste, tada ga se čulo kao govor istine.
Ili je padao u ništavilo — odbačen čim bi bio izgovoren ili se pak u
njemu odgonetavao naivni ili lukavi razum, razum razumniji od
onoga razumnih ljudi. U svakom slučaju, isključen ili tajno obdaren
razumom u strogom smislu, on nije postojao. Ludilo luđaka prepo-
znavalo se preko njegovihriječi;upravo su one bile mjesto na kojemu
se vršila podjela; no one nikada nisu bile sabrane i poslušane. Prije
svršetka 17. stoljeća nijedan liječnik nije došao na pomisao o tome
da sazna što kazuje (kako i zašto kazuje) taj govor koji ipak predstav-
lja razliku. Cijeli taj golemi diskurs luđaka svodio se na graju; riječ
mu se davala tek simbolički, na sceni gdje se prikazivao, razoružan i
pomiren, jer tu je igrao ulogu prerušene istine.
Moglo bi se primijetiti daje sve to danas gotovo ili da se završava;
da govor luđaka nije više s druge strane razdjelnice; da nije više
ništavan i bezvrijedan; da nam naprotiv postavlja zamke; da u njemu
tražimo smisao ili obrise, odnosno ruševine, nekoga djela; i da smo
taj govor luđaka zatekli u onome što sami artikuliramo, u toj sićušnoj
mrlji preko koje nam izmiče ono što izričemo. Ali tolika pozornost
ne dokazuje da je stara podjela izgubila ulogu; dostatno je imati na
umu cijelu armaturu znanja pomoću koje dešifriramo taj govor;
dostatno je imati na umu cijelu mrežu institucija koja nekome —
117
liječniku, psihoanalitičaru — dopušta da sasluša taj govor i koja
pacijentu istovremeno omogućuje da prinese, ili očajnički uskrati,
svoje jadneriječi;sve je to dostatno imati na umu da bi se posumnjalo
kako podjela nije nestala, već djeluje na druge načine, u raznovrsnim
pravcima, preko novih institucija i s učincima koji nipošto nisu isti.
To je slušanje jednog diskursa koji je nabijen željom i koji se—zbog
svog prevelikog zanosa ili svoje prevelike tjeskobe — smatra opte-
rećenim zastrašujućim moćima. Ako je zaista potrebno mirovanje
razuma da bi se izliječila čudovišta, dostatno je da mirovanje bude
uzbuna pa da podjela opet ostaje.
Možda je protuslovlje istinitog i lažnog opasno promatrati kao
treći sistem isključivanja, uz one o kojima sam upravo govorio. Kako
bi se snaga istine mogla razložito uspoređivati s navedenim podjela-
ma, podjelama koje su od početka proizvoljne ili koje se barem
organiziraju oko povijesnih kontingencija, koje se oslanjaju na cijeli
jedan sistem institucija koje ih nameću i vode, koje se, naposlijetku,
ne očituju bez prisile i barem djelomične sile!
Zacijelo, ostanemo li na razini stava, unutar diskursa, podjela
između istinitog i lažnog nije ni proizvoljna, ni promjenljiva, ni
institucionalna, ni nasilna. No, postavimo li se na drugu razinu,
postavimo li pitanje koja je to volja, stalno i stoljećima, preko našeg
diskursa prožimala našu volju za istinom, ili koji najopćenitiji tip
podjele upravlja našom voljom za znanjem, tada je to nešto što se
ocrtava kao sistem isključivanja (povijesni, promjenljivi, institucio-
nalno obvezujući sistem).
% Ta je podjela zasigurno povijesno stvorena. Jer još kod grčkih
pjesnika iz 6. stoljeća istiniti diskurs — u pravom i valjanom smislu
riječi — istiniti diskurs koji je pobuđivao poštovanje i strah, diskurs
kojem se valja pokoriti jer on vlada, bio je diskurs što ga prema
utanačenomritualu,izgovarao netko tko je na to imao pravo; bio je
to diskurs koji je priopćavao pravednost i svakome udjeljivao njego-
vcuijjfisto; bio je to diskurs koji je, proričući budućnost ne samo
najavljivao što će se dogoditi već pridonosio da se to dogodi, nosio
sa sobom privolu ljudi, te se tako igja^alitao sa siidbinom^A jedno
stoljeće kasnije najuzvišenija istina više ne prebiva u onome što
diskursjest ili u onome što on čini, već u onome što on govori: došao
je dan kada se istina odritualiziranog,djelotvornog i ispravnog čina
izražavanja promiče prema činu samom: prema njegovu smislu,
njegovu obliku, njegovu predmetu, njegovu odnosu spram vlastitog
no
uporišta/ Između Hesioda i Platona uspostavljena je podjela koja
razdvaja istiniti od lažnog diskursa; nova podjela, jer otađaJstiniti
diskurs nije više dragocjen i poželjan, jer to više nije diskurs povezan
s vršenjem moći. Sofist je protjeran.
Taje povijesna podjela nesumnjivo dala opći oblik našoj volji za
znanjem. No ona se ipaK stalno premješta: velike se znanstvene
mijene katkad možda mogu otčitavati kao posljedice nekog otkrića,
ali se one mogu otčitavati i kao pojava novih oblika u volji za
znanjem- Ul9. stoljeću nesumnjivo postoji volja za znanjem koja se
ni po oblicima što ih koristi, ni_po predmetolmjbblastima kojima se
obraća, ni po tehnikama na koje se oslanja ne podudara s voljom za
znaniem koja karakterizira klasičnu Kulturu. Vratimo se malo una-
trag: na prekretnici između 16. i 17. stoljeća (pogotovu u Engleskoj)
poiavila-Se volja za znanjem koja je, anticipirajući svoje aktualne
sadržaje, naznačila planove mogućih, promotrivih, mjerljivih, klasi-
fikabilnih predmeta; volja za znanjem koja spoznajnom subjektu
(gotovo prije svakog iskustva) nameće stanovitu poziciju, stanoviti
pogled i stanovitu funkciju (više gledati nego čitati, više provjeravati
nego komentirati); volju za znanjem koja propisuje (općenitije od
bilo kojeg određenog instrumenta) tehničku razinu do koje bi spo-
znaje morale dospjeti da bi bile provjerljive i korisne. Tako je izgleda
od velike platonističke podjele volja za znanjem imala svoju vlastitu
povijest koja nije isto što i povijest obvezujućih istina: povijest
predmetnih planova koje treba spoznati, povijest funkcija i pozicija
spoznajnog subjekta, povijest materijalnih, tehničkih, instrumental-
nih sastojaka spoznaje.
No ta se volja za znanjem, kao i drugi sistemi isključivanja,
oslanja na institucionalnu podlogu: nju istodobno pojačava i prati
cijeli niz praktičkih oblika kao što je, dakako, pedagogija, kao što je
sistem knjiga, izdavaštva, biblioteka, kao što su negdašnji znanstve-
na društva i današnji laboratoriji. No, još je temeljitije prati način
upotreba znanja u određenom društvu, način kako se ono vrednuje,
raspoređuje, raspodjeljuje i dodjeljuje. Podsjetimo se ovdje, tek
simbolički, starog grčkog načela: da aritmetika može biti stvar
demokratskih zajednica jer poučava odnosima jednakosti, a da u
oligarhijama treba poučavati samo geometriju jer ona pokazuje
nejednakosti.
Držim napokon da ta, na institucionalnoj podlozi i distribuciji
zasnovana, volja za istinom teži tome da na druge diskurse —
119

govorim uvijek o našem društvu — vrši svojevrsni pritisak i određe-
nu moć prisile. Imam na umu način na koji je zapadna književnost
morala stoljećima tražiti oslonac u istinitosti, u iskrenosti,
također i u znanosti — ukratko u istinitom diskursu. Imam podjed-
nako na umu način na koji se ekonomska praksa, kodificirana kao
zbir propisa i uputa, eventualno kao moral, u 16. stoljeću nastojala
utemeljiti,racionaliziratii opravdati na podlozi teorije bogatstva i
proizvodnje; imam na umu i način na koji je jedan toliko preskriptiv-
ni sklop kao što je kazneni sustav tražio svoja uporišta ili svoje
opravdanje ponajprije dakako u pravnoj teoriji, zatim od 19. stoljeća
u sociološkom, psihološkom, njedicinskom, psihijatrijskom znanju:
kao da i riječ zakona u našem društvu može biti pravovaljana samo
pomoću diskursa istine.
Od triju velikih sistema isključivanja koji pogađaju diskurs
zabranjenog govora, odvajanja ludila i volje za istinom — najduže
sam pnvorin n trećem. To je zbog toga što ao njega stoljećima nastoje
dospjeti i prva dva; zbog toga što ih on sve više i više pokušava
prisvojiti da bi ih istodobno izmijenio i utemeljio. Dok su dva prva
sistema sve lofakiji i nesigurniji utoliko što ih sada prožima volja za
istinom, ova naprotiv neprestano uvećava svoju snagu, dubinu i
nezaobilaznost
Pa ipak. o njoj se najmanje govori. Kao da nanq se volja 7* istinom
i njezine stranputice ukazuju prekrivene istinom samom i njenim
nužnim odvijanjem. Razlog je tome možda ovaj: ako od Grka
naovamo istiniti diskurs doista više nije onaj koji odgovara na želju
ili onaj koji vrši moć, što je onda posrijedi u volji za istinom, u volji
da se izriče taj istiniti diskurs, nego želja i moć? Istiniti diskurs, kojeg
nužnost formerasterećujeod želje i oslobađa od moći, ne može
priznati volju za istinom koja ga prožima; a volja za istinom, koja
nam je već dugo nametnuta, takva je da istina koju ona hoće ne može
a da je ne maskira.
Tako se u našim očima pojavljuje samo jedna istina koja bi trebala
značiti bogatstvo, plodnost, blagotvornu i lukavo univerzalnu snagu.
A mi pak ostajemo u neznanju spram te volje za istinom kao
čudotvorne mašinerije kojoj je svrha da isključuje. Svi oni koji su,
pokatkad u našoj povijesti, volju za istinom pokušavali preobličiti i
dovesti je u pitanje protiv istine, upravo tamo gdje je istina upregnuta
u opravdavanje zabrane i definiranje ludila, svi nam oni, od Nie-
m
120
tzsechea do Artauda i Bataillea, sada moraju poslužiti kao nesumnji-
vo uznosita znamenja za svakodnevni rad.
* * *
Zacijelo postoje i broine druge procedure kontrole i ograničavanja -
diskursa. One o kojima sam dosaTgovorio djeluju na neki način
izvana; one funkcioniraju kao sistemi isključivanja; one se nesumnji-
vo odnose na dio diskursa koji iskazuje moć i želju.
Mislim da se mofo .izlučiti i dmga, grupa--procedura. To su
unutrašnje procedure, budući da sami disku&i^rŠe svoju vlastitu
kontrolu. To su procedure koje se uglavnom javljaju u svojstvu
principa klasifikacije, sređivanja, distribucije, pri Čemu se radi o
tome da se zagospodari drugom dimenzijom diskursa: dimenzijom
događaja i slučaja.
Počnimo sJcomentarom. Pretpostavljam, a da u to nisam posve
siguran, da nema društva u kojem ne postoje značajne priče što se
prepričavaju, ponavljaju, variraju; formule, tekstovi, ritualizirani
sklopovi diskursa koji se deklamiraju u sasvim određenim prigoda-
ma; jednom izgovorene stvari koje se čuvaju jer se u njima naslućuje
nešto tajnovito i osebujno. Ukratko, može se ustvrditi da u društvima
redovito postoji svojevrsno raslojavanje među diskursima: diskursi-
ma koji se »izriču« u svakodnevnoj i razmjenskoj zbilji i koji nestaju
samim činom svoga izraza i diskursima iz kojih nastaje stanovit broj
novih govornih činova što ih prftđllfoj'Vpreoblikuju ili o njima
govore, ukratko, diskursima koji se, š onu stranu svoje formulacije,
beskrajno izriču, ostaju izreknuti i opet ih valja izricati. Mi ih
poznajemo u našem sistemu kulture: to su religijski ili pravni teksto-
vi, to su i oni, po svome statusu neobični tekstovi koje nazivamo
»literarnima«; to su u stanovitoj mjeri i znanstveni tekstovi-
Razumije se da ta podvojenost nije ni postojana, ni trajna, ni
apsolutna. Ne postoji, s jedne strane, jednom za svagda dana katego-^
rija^ temelinflli scvaralacki diskurs; a potom, s druge, masa onih koji „
ponavljaju, tumače i komentiraju. Brojni se najznačajniji tekstovi 4
miješaju i nestaju, a komentari pokatkad zauzimaju prvo mjesto. No
iako su se točke njezine primjene izmijenile, funkcija ostaje; princip
stanovitog podvajanja neprestano je u igri. Koijenito uklanjanje tog
raslojavanja nikada ne može biti drugo do igra, utopija ili tjeskoba.
Igra komentara i la Borges koja nije drugo do ponavljanje od riječi
do riječi (ali sada svečano i namjerno) onoga što se komentira; igra
kritičara koji bi beskonačno govorio o nepostojećem djelu. Lirski san
0 diskursu koji se svakom svom trenu pojavljuje kao apsolutno nov
1 nevin i koji se neprestano, u punoj svježini, obnavlja iz stvari,
osjećaja ili misli. Tjeskoba onog Janetova bolesnika za kojeg je i
najbeznačajniji iskaz ravan »evanđeoskojriječi«kao da skriva neis-
crpna blaga smisla, te zavređuje đa ga se beskonačno ističe, ponavlja
i komentira: »Kad pomislim, kaže on čim nešto pročita ili čuje, kad
pomislim na tu rečenicu koja će opet otići u vječnost i koju možda
još nisam posve shvatio.«
Ali tko ne uviđa da se tu uvijek radi o tome da se poništi jedan od
članova odnosa a ne da se ukine odnos sam? Odnos koji se tokom
vremena stalno mijenja; odnos koji u danoj epohi zadobija brojne i
raznolike forme; pravnička je egzegeza posve različita (i to već
odavno) od religijskog komentara; jedno te isto književno djelo može
istovremeno potaknuti vrlo različitetipovediskursa: Odiseja je, kao
izvorni tekst, u istoj epohi ponovljena u Bćrardovu prijevodu, u
beskonačnim tumačenjima tekstova, u Joyceovu Uliksu.
Za.trenutak bih se htio ograničiti na napomenu da u onome što se
općenito naziva komentarom |rnskorak između prvotnog teksta i
sekundarnog teksta ^ dyjjrf nTajamgo pnyftzane uloge, On. s jedne
strane, omogućuje da se (beskonačno) stvaraju novi diskursi: pritisak
prvotnog teksta, njegova postojanost, njegov status uvijek obnovlji-
vog diskursa, mnoštven iU skriveni smisao što ga on sadrži, tajnovi-
tost i bogatstvo koje mu se pridaje, sve to utemeljuje otvorenu
mogućnost da se govori. No, s druge strane, uloga se komentara, bez
obzira na upotrijebljene tehnike, sastoji samo u tome da napokon
kaže ono što je tamo prešutno već artikulirano. On mora, prema
paradoksu koji stalno odlaže, ali mu nikad ne izmiče, po prvi put reći
ono Što je bilo već rečeno i neumorno ponavljati ono što ipak nikad
nije bilo rečeno. Beskrajno gibanje komentara iznutra je nošeno
snom o prerušenom ponavljanju: u njegovu vidokrugu nema ničeg
drugog osim onoga što je bio u njegovu početku, puko recitiranje.
Komentar uklanja slučajnost diskursa obavještavajući ga o tome: on
omogućuje da se kaže nešto drugo nego što je sam tekst, ali pod
uvjetom daje sam taj tekst iskazan i na neki način gotov. U otvorenoj
mnoštvenosti princip komentara bacakocku, utvrđuje što bi se moglo
reći o broju, obliku, maski, prigodi ponavljanja. Novo nije u onome
što je rečeno već u događaju njegova povratka.
Mislim da postoji i drugi princip razvodnjavanja diskursa.-On je
donekle komplementaran prvome. Riječ je o autoru. Autoru shvaće-
nom, dakako, ne kao govornom pojedincu koji je izrekao ili napisao
neki tekst, već autoru kao principu grupiranja diskursa, kao jedinstvu
i izvoru njegovih značenja, kao žarištu njegove koherentnosti. Taj
princip ne djeluje posvuda niti na postojan način: posvuda oko nas
kruže brojni diskursi, a da njihov smisao i djelotvornost ne pripadaju
autoru kojemu se pripisuju: svakodnevni, časovito djelotvorni iskazi,
dekreti ili ugovori kojima su potrebni potpisnica ne autor, tehničke
upute koje se prenose anonimno. No u područjima gdie je poštivanje
autorstva pravilo—književnost,filozofija,znanost—ono očigledno
ne igra uvijek istu ulogu; u poretku znanstvenog diskursa, u srednjem
vijeku, poštivanje je autorstva bilo neophodno jer je to bio indeks
istine. Smatralo se da neki iskaz sadrži znanstvenu vrijednost samog
svog autora. Od 17. stoljeća ta se funkcija u znanstvenom diskursu
neprestanu gubi: 011 vise ne tunkcionira da bi dao ime nekom
teoremu, posljedici, primjeru, sindromu. S druge strane, i počevši od
istog razdoblja, u poretku književnog diskursa funkcija se autora
neprestano pojačava: sve pripovijesti, sve poeme, sve jdrame ili
komedije u srednjem su vijeku kružile u barem relativnoj anonimno-
sti, a danas se propituje (i od njih se traži da kažu) odakle dolaze, tko
ih je napisao; zahtijeva se da autor vodi računa o jedinstvu teksta koji
se nalazi pod njegovim imenom; traži se da on otkrije, ili da barem
njime naznači, skriveni smisao koji ih prožima; zahtijeva se da ih on
artikulira prema svom osobnom životu i prema svojim životnim
iskustvima, prema zbiljskoj povijesti u kojoj su nastali. Autor je onaj
koji uznemirujućem jeziku fikcije daje njegovo jedinstvo, njegovu
uklopljenost u zbilju.
Dobro znam da mi se može reći: »Pa vi tu govorite o autoru
kakvim ga kritika naknadno otkriva, nakon što se dogodila smrt, te
ne ostaje ništa do zamršena masa črčkarija; stoga u sve to valja unijeti
malo reda; smisliti određeni projekt, stanovitu koherentnost, neku
tematiku za kojom se traga u svijesti ili životu autora, koji je možda
pomalofiktivan.No, to ipak ne poriče zbiljsko postojanje autora, tog
čovjeka koji izbija iz svih upotrijebljenih riječi, sažimajući u njima
svoj genij Ui svoj nered.«
Bilo bi zacijelo besmisleno poricati postojanje spisateljskog i
inventivnog individuuma. Mislim, međutim, da—barem odnedavno
—pojedinac koji piše neki tekst u čijem se vidokrugu nazire moguće
^ 123
djelo preuzima na svoj račun funkciju autora: ono što on piše i što ne
piše, čak u svojstvu privremene skice, kao nacrt djela, i što ostavlja
kao svakodnevne napomene, sva je ta igra razlika zadana funkcijom
autora, koju on usvaja od svoga vremena ili je sa jsvoje strane
preoblikuje. Jer on doista može srušiti postojeću tradicionalnu sliku
0 autoru; polazeći od nove pozicije autora on će, u svemu što bi
mogao reći, u svemu što svakodnevno, u svakom trenutku kazuje,
iskrojiti još nesigurni profil svoga djela.
Igrom identiteta koja ima oblik ponavljanja i istosti komentar je
ograničavao slučajnost diskursa. Princip autora ograničuje tu istu
slučajnost igrom identiteta koja ima oblik individualnosti i jastva.
Drugačiji princip ograničavanja trebalo bi raspoznati i u onome
što se naziva »disciplinama« a ne znanostima. I taj je princip relativan
1 nepostojan. Princip koji omogućuje gradnju, ali na osnovi sužene
igre.
Organizacija disciplina suprotstavlja se kako principu komentara
tako i principu autora. Principu autora stoga Što se jedna disciplina
definira predmetnim područjem, skupom metoda, korpusom istinitih
propozicija, igrom pravila i definicija, tehnika i instrumenata: sve to
tvori svojevrsni anonimni sistem na raspolaganju onome tko se njime
želi i može služiti, a da se njegov smisao i njegova valjanost ne
povezuju s onim tko gaje izumio. No princip discipline suprotstavlja
se i principu komentara: ono što je u nekoj disciplini, za razliku od
komentara, od početka pretpostavljeno nije smisao koji mora biti
otkriven ni identitet koji mora biti ponovljen; to je ono što je
propisano za izvođenje novih iskaza. Da bi postojala disciplina,
mora, dakle, postojati mogućnost da se formuliraju, i to beskonačno,
nove propozicije.
Ali postoji još nešto; nešto više da bi bilo manje: jedna disciplina
nije zbir svega istinitog što se može reći o nečemu; to nije ni skup
svega onoga što se o nekoj danosti može prihvatiti zahvaljujući
principu koherentnosti ili sistematičnosti. Medicina se ne sastoji od
ukupnosti istine koja se može reći o bolesti; botanika se ne može
definirati zbirom svih istina koje se odnose na biljke. Tome su dva
razloga: ponajprije botanika ili medicina, kao i svaka druga discipli-
na, sastoje se od pogrešaka i istina, pogrešaka koje nisu rezidue ili
strana tijela yeć imaju pozitivne funkdje, povijesni učinak, ulogu
koja je često neodvojiva od uloge istina. No, pored toga, da bi jedna
propozicija pripadala botanici ili patologiji, ona mora odgovarati
uvjetima koji su u stanovitom smislu strožiji i složeniji nego čista i
jednostavna istina: u svakom slučaju drugačijim uvjetima. Ona se
mora obraćati određenom predmetnom planu: primjerice, da bi neka
propozicija bila »botanička«, ona se od kraja 17. stoljeća mora
odnositi na vidljivu strukturu biljke, sistem njezinih bliskih ili daljih
srodnosti, ili mehaniku njenih fluida (i ona više nije mogla, kao što
je to bilo u 16. stoljeću, zadržati svoje simboličke vrijednosti ili skup
svojstava, odnosno značajki, koje su joj priznavane u antici). No, ako
' i ne pripada nekoj disciplini, propozicija se morakoristiti konceptu-
alnim i tehničkim instrumentima posve oditđ&iog tipa; od 19.
stoljeća medicinska je propozicija nemogućafona dapače dospijeva
»izvan medicine« i zadobija vrijednost individualne fantazme i na-
rodskog domišljanja ako upotrebljava istodobno metaforičke, kvali-
tativne i supstancijalne pojmove (kao što su pojmovi gušenja, toplih
tekućina ili suhih tvrdih tvari); ona se ipak može, ona se mora obratiti
jednako metaforičkim, ali na drukčijem funkcionalnom i fiziološkom
modelu zasnovanim pojmovima (kao što su nadražaj, upala ili dege-
neracija tkiva). Još nešto. Da bi pripadala nekoj disciplini, propozi-
cija se mora uklopiti u određen tip teorijskog vidokruga. Napomi-
njem daje istraživanje primitivnog jezika, koje je do 18. stoljeća bilo
savršeno priznatom temom, u drugoj polovini 19. stoljeća bilo do-
statno pa da se bilo koji diskurs svrsta ako ne u grešku, ono svakako
u obmanu, sanjariju i najobičniju lingvističku nakazu.
Svaka disciplina priznaje unutar svojih granica istinite i pogrešne
propozicije; no ona preko svojih granica odbacuje svaku teratologiju
znanja. Okružje jedne znanosti napučeno je više i manje nego što se
misli: tu je, dakako, neposredno iskustvo, tu su imaginarne teme koje
nose i neprestano prate vjerovanja bez pamćenja; no tu su i možda
greške u strogom smislu riječi, jer se greška može pojaviti i biti
riješena samo unutar određene prakse; pa ipak, nakaze opet tumaraju
i mijenjaju svoj oblik zajedno s poviješću znanja. Ukratko, da bi
pripadala cjelini jedne discipline, propozicija mora udovoljiti slože-
nim i teškim zahtjevima, prije nego ju je moguće proglasiti istinitom
ili lažnom ona, kao što bi rekao Canguilhem, mora biti »u istini«.
Često se postavljalo pitanje kako su botaničari i biolozi 19.
stoljeća mogli raditi a da ne uvide istinitost onoga što je govorio
MendeL No to je zbog toga što su predmeti o kojima je Mendel
govorio, metode kojima se služio, teorijski vidokrug u kojem je
stajao bili strani biologiji njegova vremena. Bez sumnje, Naudin je,
125

prije njega, postavio tezu da su nasljedna svojstva potisnuta; među-
tim, koliko god bio nov i neobičan, taj je princip — makar kao
zagonetka — mogao biti dijelom biološkog diskursa. No, Mendel
ustanovljuje nasljedno svojstvo kao apsolutno nov biološki predmet,
i to zahvaljujućifiltriranjukoje nikad do tada nije korišteno: on ga^
odvaja od vrste, odvaja ga od spola koji ga prenosi; područje u kojem
ga promatra jest beskrajno otvoreni niz generacija gdje se on javlja i
nestaje statističkom pravilnošću. To je nov predmet koji iziskuje
nove pojmovne instrumente i nove teorijske temelje. Mendel je
govorio istinu, ali nije bio »u istini« biološkog diskursa svoga
vremena: prema takvim se pravilima nisu oblikovali biološki pred-
meti i koncepti. Da bi Mendel dospio do istine i da bi propozicije tako
postale (dobrim dijelom) točne, bila je potrebna cijela jedna ljestvica,
razvoj posve novog predmetnog plana. Mendel je bio pravo čudovi-
šte, i stoga se u znanosti o njemu nije moglo govoriti; dok je
Schleiden, primjerice, tridesetak godina prije, poričući usred 19.
stoljeća spolno razmnožavanje biljaka, ali prema pravilima biološ-
kog diskursa, formulirao tek discipliniranu grešku.
Uvijek postoji mogućnost da se istina izriče u prostoru divljeg
okruženja; ali u istinu se dospijeva samo pokoravanjem pravilima
diskurzivne »policije« koju valja reaktivirati u svakom od njezinih
diskursa.
Disciplina je princip kontrole proizvodnje diskursa. Igrom identi-
teta, koja ima oblik stalne reaktualizacije pravila, ona utvrđuje nje-
gove granice.
Obično se plodnost nekog autora, mnoštvenost komentara, razvoj
jedne discipline promatraju kao neiscrpni izvori stvaranja diskursa.
Možda je tako, ali oni su i principi prinude; sigurno je da ne možemo
pojmiti njihovu pozitivnu i umnožavajuću ulogu ako ne uzimamo u
obzir njihovu ograničavajuću i prinudnu funkciju.
* * * vanja, deklamiranja moraju zauzimati određeno mjesto i formulirati
DržjmjiM&S^ k°je omogućuju ^
kon^^dskursa. Tu nipošto nijeriječogospoaarenjumoćima sto
ih oni sadrže ni o kroćenju slučajnosti njihova očitovanja;riječje o
orireifenju irvjeta njihoveoipotehe. n tome da se pojedincima koiiih
i7nosffJiamgtD!!^tanovitbr"j p r ^ l g j g f o d o s t u p n o s t 4iskur-
sa ne dopusti baš svgVome. Ovdje se radi o progeđivanju govornih
subjekata; nitko neće dospjeti u poredak ako ne udovoljava stanovi-
1 1 2 7
tim zahtjevima ili ako otpočetka nije kvalificiran za to. Točnije: sva
područja diskursa nisu jednako otvorena i prohodna; neka su izrazito
zaštićena (diferencirajuća), dok se druga čine otvorenima za gotovo^
sve vjetrove i bez prethodnog ograničenja na raspolaganju svakom
govornom subjektu.
Volio bih, u vezi stim,spomenuti jednu anegdotu koja je toliko
lijepa da se pribojavam je li istinita. Ona svodi na samo jedan lik sve
prinude diskursa: one što ograničavaju njegovu moć, one što gospo-
dare njegovim neizvjesnim očitovanjima, oneTkcjje vrše selekciju
među govornim subjektima. Početkom 17. sjciljeći šogun je dočuo
da nadmoćnost Europljana — u plovidbi, trgovini, politici, vojnič-
kom umijeću—proizlazi iz njihova poznavanja matematike. Poželio
je da se dočepa tako dragocjenog znanja. Kako su mu govorili o
nekom engleskom mornaru koji posjeduje tajnu tog čudnovatog
diskursa on ga pozove u svoju palaču i tu ga zadrži. Nasamo s njim
upustio se u učenje. Naučio je matematiku. Sačuvao je vlast i doživio
duboku starpst Tako je u 19. stoljeću u Japanu bilo matematičara.
Ali anegdota se tu ne prekida: ona ima i svoju europsku stranu.
Povijest je, naime, htjela da taj engleski mornar, Will Adams, bude
samouk: tesar koji je, radeći u brodogradilištu, naučio geometriju.
Treba li tu pripovijest smatrati izrazom jednog od velikih mitova
europske kulture? Monopoliziranom i tajnom znanju orijentalne -
tiranije Europa navodno suprotstavlja univerzalno saobraćanje spo-
znaja, neograničenu i slobodnu razmjenu diskursa.
To pitanje, dakako, ne odolijeva ispitivanju. Razmjena i saobra-
ćanje su pozitivni likovi koji djeluju unutar složenih sistema ograni-
čavanja i nezavisno od njih bez sumnje ne bi moglo funkcionirati.
Najpovrsniji i najvidljiviji oblik tih sistema ograničavanja tvori ono
što se može svrstati pod imerituala;ritualnodefinira sposobnost što
je moraju imati pojedinci koji govore (i koji, u igri dijaloga, propiti-
određentipizričaja); ono definira geste, ponašanja, okolnosti i cijeli
skup znakova koji moraju, pratiti diskurs; ono napokon utvrđuje
pretpostavljenu ili nametnutu djelotvornost riječi, njihov učinak na
one kojima se obraćaju, granice njihova obvezujućeg važenja. Reli-
gijski, sudski, terapeutski, a djelomično i politički diskursi nipošto se
ne mogu odvojiti od tog korištenja ritualnosti koja istovremeno
određuje zasebna svojstva i odgovarajuće uloge govornih subjekata.
&

Donekle je drugačije funkcioniranje »društava diskursa« koja
imaju funkciju da održavaju i proizvode diskurse, ali njihov opticaj
zadržavaju u ograničenom prostom; raspodjeljuju ih isključivo pre-
ma strogim pravilima, a da sama ta raspodjela ne razvlašćuje posjed-
nike. Jedan od arhajskih modela takva odnosa jesu grupe rapsoda koji
su bili oboružani umijećem da recitiraju, šire i preinačuju poeziju; no
iako je imalo za cilj uglavnom ritualno recitiranje, to je umijeće,
pomoću često vrlo složenih vježbi pamćenja, bilo zaštićeno, branjeno
i čuvamo unutar jedne određene grupe; naukovanje je omogućavalo
u isti mah pristup nekoj grupi i dopiranje do tajne koju je recitacija
očitovala ali je nije prenosila; uloga govora i slušanja nisu se mogle
zamijeniti.
Naravno, ništa više nije ostalo od takvih »društava diskursa«, s
tom dvoznačnom igrom tajne i prenošenja. No ne treba se zavaravati;
čak i u poretku istinitog diskursa, čak i u poretlcu objavljenog i od
svakog rituala slobodnog diskursa, još se događaju oblici prisvajanja^
tajne i nezamjenljivosti. Čak je moguće da se čin pisanja kakav je
danas institucionaliziran u knjizi, sistemu izdavaštva i osobi pisca
dogodi u možda difuznom ali zasigurno prinuđujućem »društvu
diskursa«. Različitost pisca, koju on sam neprestano suprotstavlja
djelovanju svakog dragog govornog ili pišućeg subjekta, neprelazno
značenje što ga on pridaje svome diskursu, temeljna iznimnost što je
on odavno pripisuje »pisanju«, potvrđena nesukladnost između
»stvaranja« i bilo kakve upotrebe lingvističkog sistema, sve to u
iskazu (a popratno i u igri prakse) izražava postojanje određenog
»društva diskursa«. Ali postoje i mnoga druga, koja funkcioniraju na
posve drugačiji način, prema režimu iznimnosti i prenošenja: imam
na umu tehničku i znanstvenu tajnu, oblike širenja i opticaja medi-
cinskog diskursa; imam na umu one koji su prisvojili ekonomski i
politički diskurs.
Na prvi pogled to je obrnuto od »društva diskursa« Što ga sačinja-
vaju »učenja« (religijska, politička, filozofska): tu broj govornih
pojedinaca, iako neutvrđen, teži da bude ograničen; i upravo se
između njih može zbivati opticaj i prenošenje diskursa. Učenje,
naprotiv, teži Širenju; zajedništvom jednog te istog diskursa pojedin-
ci, bez obzira na svoju brojnost, definiraju svoju uzajamnu pripad-
nost Jedini je obvezni uvjet* naizgled, priznavanje istih istina i
prihvaćanje stanovitog—više ili manje gipkog—pravila sukladno-
sti s važećim diskursima, kad toga ne bi bito,učenja nipošto ne bi bila
11Q
toliko različita od znanstvenih disciplina i diskurzivna bi se kontrola
odnosila, samo na oblik ili sadržaj iskaza, a ne na govorni subjekt. No,
pripadnost učenju zahvaća istodobno iskaz i govorni subjekt, i to
jedan preko drugoga. Ona zahvaća govorni subjekt preko i na osnovi
iskaza, što dokazuju procedure isključivanja i mehanizmi odbaciva-
nja koji djeluju kad govorni subjekt formulira jedan ili više nespoji-
vih iskaza; hereza i pravovjeije, nipošto ne proizlaze iz fanatičkog
pretjerivanja doktrinarnih mehanizama, oni im bitno pripadaju. No
učenje, s druge strane, polazeći od govornih^ubjekata, dovodi u
pitanje iskaze, i to jednostavno zbog toga stojišenje uvijek važi kao
znak, očitovanje i instrument prethodne pripadnosti—klasne pripad-
nosti, socijalnog ili rasnog statusa, nacionalnosti ili interesa, borbe,
pobune, otpora ili prihvaćanja. Učenje povezuje pojedince s određe-
nim tipovima iskaza te im, prema tome, zabranjuje sve ostale; no ono
se, s druge strane, služi određenim tipovima iskaza da bi pojedince
međusobno povezalo i time ih razlikovalo pd svih ostalih. Doktrina
obavlja dvostruko podređivanje: govordh subjekata nad diskursima
i diskursa nad grupom, makar virtui^om, govornih pojedinaca.
, Napokon, i u mnogo širim razmjerima, valja upozoriti na velike
rascjepe u onome što bismo, mogli nazvati društvenim prisvajanjem
diskursa- S pravom se ističe daje obrazovanje, u društvu poput našeg,
sredstvo zahvaljujući kojem svaki pojedinac može imati pristup bilo
kojem tipu diskursa, no ipak je svakom poznato da ona u svojoj
distribuciji, u onome što dopušta i u onome što sprečava, slijedi
pravce koji su označeni socijalnim distancama, suprotnostima i
borbama. Cijeli je sistem obrazovanja politički način da se zadrži ili
promijeni prisvajanje diskursa, zajedno sa znanjima i moćima Što ih
oni sa sobom nose. , v/ ., r;r .... ,
. Posve sam svjestan da je odviše apstraktno odvajati, kao što ja to
činimritualeod govora, društva od diskursa,-doktrinarne grupe od
društvenog prisvajanja. Najvećim dijelom vremena oni su međusob-
no povezani i tvore svojevrsne velike građevine koje osiguravaju
razdiobu govornih subjekata u različite tipove diskursa, te prisvajanja
diskursa od određenih kategorija subjekta. Recimo najkraće da su to
velike procedure podređivanja diskursa. Što je, na kraju krajeva,
sistem obrazovanja nego ritualizacija govora* kvalifikacija i utvrđi-
vanje uloga govornih subjekata, uspostavljanje .makar i difuzne
doktrinarne grupe, raspodjela i prisvajanje diskursa s njegovim mo-
ćima i njegovim znanjima? Što je »pisanje« (pisanje »pisaca«) nego
sličan sistem podređivanja koji ima donekle drugačije oblike, ali čiji
su veliki naglasci analogni? Ne bi li se moglo reći da sudski sistem,
institucionalni sistem medicine u nekim od svojih aspekata predstav-
ljaju slične sisteme podređivanja diskursa?
* * * legitimno može.biti nego diskretno čitanje? Stvari već šapuću stano-
Pitam se nije li stanoviti broj filozofskih tema pripomogao tim
igrama isključivanja i ograničavanja, a možda ih i pojačao.
Pripomogao im tako što zagovara idealnu istinu kao zakon diskur-
sa i imanentnu racionalnost kao princip njegova događanja, čime je
također ustanovio određenu etiku spoznaje koja istinu dopušta jedino
samoj želji za istinom i moći da se ona misli.
Pojačao ih poricanjem koja se u ovom slučaju odnosi na specifič-
nu realnost diskursa uopće.
Nakon što su isključene igre i trgovanje sofista, nakon što su, više
ili manje pouzdano, ušutkani njihovi paradoksi, čini se daje zapadna
misao bdjela nad tim da diskursu pripadne što manje mjesta između
mišljenja i govora; čini se da je ona nastojala na tome da se diskurs
očituje samo kao stanoviti umetak između mišljenja i govorenja; to
bi bilo mišljenje zaogrnuto svojim simbolima i vidljivo pomoću riječi
ili, obrnuto, to bi trebale biti same strukture jezika koje se stavljaju^
pokret i proizvode neki smisleni učinak.
To vrlo staro potiranje realnosti diskursa ufilozofskomje mišlje-
nju kroz povijest poprimalo razne oblike, Odnedavno smo ga susreli
u brojnim nama bliskim temama.
Moguće je da problem utemeljujučeg subjekta dopušta potiranje
realnosti diskursa. Utemeljujući subjekt, naime, ima zadaću da svo-
jim nakanama izravno oživotvori prazne oblike jezika; probijajući se
kroz gustinu i inertnost praznih stvari, on intuitivno zahvaća smisao
što je u njima pohranjen; on također, s onu stranu vremena, uteme-
ljuje vidokruge značenja koja će povijest samo trebati razjasniti i gdje
će propozicije,; znanosti, deduktivne cjeline najzad pronaći svoj
temelj, U svom odnosu spram smisla utemeljujući subjekt raspolaže
znakovima, obilježjima, tragovima, slovima. No da bi ih očitovao,
iuJS mu5>otrebno prolaziti kroz zasebnu instancu diskursa.
^Sučende njemu stoji problem izvornog iskustva koji igra analognu
ulofeteOft pretpostavlja da na razini iskustva, prije nego ono dospije
do forme cogita, prethodna, već na neki način iskazana značenja
kruže svijetom, udešavaju ga posvuda oko nas i od početka otvaraju
130
svojevrsnom prvotnom prepoznavanju. To bi značilo da prvotna
sukrivnja sa svijetom utemeljuje našu mogućnost da govorimo o
njemu, u njemu, da ga označavamo i imenujemo, da ga prosuđujemo
i na koncu spoznajemo u formi istine. Ako diskurs postoji, što on tada
viti smisao, te našem jeziku ostaje samo da ga poluči; i taj nam jezik,
od svog najrudimentarnijeg nauma, već govori o biću kojemu pripada
poput njegovih rebara.
Mislim da je i problem univerzalnog poslectovanja jedan od
načina da se izvrši potiranje realnosti diskurs£TftS'usprkos prividu.
Jer da bi se posvuda zahvatilo kretanje logosa koje posebnosti izdiže
do pojma i koje neposrednoj svijesti omogućuje da konačno objelo-
dani svu racionalnost svijeta, na prvi se pogled čini da sam diskurs
dolazi u središte spekulacije. No logos je, ustvari, samo već održani
diskurs, ili su pak same stvari! događaji oni koji neosjetno stvaraju
svoj diskurs objelodanjujući tajnu vlastite biti, Diskurs više nije
drugo do odsjaj istine koja nastaje pred njegovim vlastitim očima; i
sve napokon može poprimiti 6blik diskursa, sve se može iskazati, i
diskurs se može kazivati o .svemu upravo stoga što se sve stvari,
očitovavši i izmijenivši svoj smisao, mogli vratiti utihuunutrašnjost
samosvijesti. f : -
Dakle, bez obzira na to je li riječ o filozofiji utemeljujučeg
subjekta, o filozofiji izvornog iskustva ili o filozofiji univerzalnog
posredovanja diskurs nije ništa drugo do igra, igra pisanja u'prvom
slučaju, čitanja u drugom, razmjene u trećem, i ta razmjena, to čitaijje,
to pisanje služe se uvijek samo znakovima.
Kojaja civilizacija više 6d naše naizgled poštivala diskurs? Gdje
mu se bolje i više'ukaživala čast? Gdje je on naizgled radikalnije
oslobođen od svojih prisila i toliko univerzaliziran? No čini mi se da
se pod tim prividnim bbožavanjem diskursa, pod tom prividnom
logofilijom, krije svojevrsni strah. Sve se događa tako kao da su
zabrane, zapreke, pragovi i granice podešeni na način da barem
djelomično ukrote veliku proliferaćiju diskursa na način da se njegov
nered organizira u likove koji izmiču onome što je najmanje podlož-
no kontroli. Sve se događa tako kao da su se htjela prebrisati čak i
znamenja njegova udjela ti igrama mišljenja i jezika. U našem
društvu bez sumnje postoji, a mislim da postoji i u svima drugima,
samo u drugačijem obličju i s različitim naglascima, duboka logofo-
Jbija, svojevrsni mukli strah od događaja, od te mase iskazanih stvari,

od pojave svih tih iskaza, od svega što je tu možda nasilno, diskon-
tinuirano, svadljivo, što uključuje nered i opasnost, od tog nepresta-
nog i razuzdanog brujanja diskursa.
I želimo li taj strah, ne kažem ukloniti, već analizirati, analizirati
njegove uvjete, njegovu igru i njegove učinke, moramo se odvažiti
na tri odluke kojima se naša današnja misao pomalo odupire i koje
su sukladne trima grupama funkcija što smo ih upravo naveli: staviti
u pitanje našu volju za istinom, vratiti diskursu njegov karakter
događaja i uspostaviti napokon suverenitet označitelja.
* * * događaj stvaranju/niz jedinstvu, pravilnost izvornosp i uvjetmoguć-
To su zadaće ili, radije, neke od tema koje određuju rad što bih ga
želio ovdje obaviti narednih godina. Moguće je odmah naglasiti
stanovite zahtjeve met^eštoih iziskuju te zadaće.
Tu je ponajprijaj$5roipofa^^tamo gdje se tradicionalno smatra
da se mpoznaje l^oraisfe^jnjegpvo bujanje i kontinuitet, u
likovima koji naizgled igraju pozitivnu ulogu, kao što je lik autora,
discipline, „volje za istinom, valja radije, raspoznati negativnu igru
sječe i razvodnjavanja diskursa. . i - k
No nakon što sutiprincipi proijeđivanja naznačeni, nakon Što smo
ih prestali smatrati temeljnom i tvoračkom instancom, što ispod njih
otkrivamo? Treba li dopustiti virtualnu punoću jednog svijeta nepre-
kidnih diskursa? Tu treba uvesti u igru druge principe metode.
to da postoje sistemi razgeđivanja ne
znači da bi pod njima, ili s onu stranu njih, trebao vladati neki
neograničeno velik, trajan itihdiskurs kojeg bi oni gušili ili suzbijali,
te W se naša zadaća sastojala u tome da ga uspravimo i vratimo mu
napokon njegov govor. Kročeći svijetom;i ispreplićući se sa svim
njegovim oblicima i svim njegovim događajima, ne treba zamišljati
nešto nekazano ili nemišljeno koje bi vdjalo artikulirati ili napokon
promisliti, piskursi se moraju^promatrati kao diskonHnnira^p^cft^
koje sf iikr^tanirpondcad idu zareoao^a]^^ ne poznaju ..
ne treba razlagati u igri prethodnih
značenja; mrvaljk zaiiusljati da svijet prema nama okreće čitljivo lice
koje bismo samo trebali odgonetnuti; on nije sukrivac naše spoznaje;
nema preddiskurzivne providnosti kojajga udešava po našoj želji.
kao praksu koju im namecemgjJL upravo u toj praksi događanja
diskursa nalazi princip svt^g^^ilnos^^
Četvrto pravilo, pravll^^^rg^^jLne treba ići od diskursa
pr^,rn° nj^f[Qvr>i » n i ^ ^ ^ j ^ ^ v ^ ^ i ^ f ^ t , prema središtu misli
ili značenja koji bi se u njemu očitovala; no polazeći ođ diskursa
samog, od njegove pojavnosti i njegove pravilnosti, valja doprijeti do
njegovih izvanjskih uvjeta mogućnosti, do onoga što daje mogućnost-.
neizvjesnom nizu tih događanja i š(n ^nn lltvrfllfj* grani**;.
Četiri pojma moraju dakle poslužiti kao regulativno načelo anali-
z i r a n i dogaaanjar^am niza, po;am pravilnosti.j>ojam uvjeta
^mogućnosti. Qm.se, Kao što vidimo, pojedinačik^i^rotsjavljaju:
nostLfflačgjaill- Gctirrsu potonja pojma (značenje; izvornost, jedin-
stvo. stvarahiel općenito uzevši, dominirala u tradicionalnoj povije-
sti ideje gdje se, uz opće suglasje, tragalo za stvaralačkom točkom,
jedinstvom djela, epohe ili teme, znamenom individualne originalno-
. sti i neiscrpnomriznicomskrivenih značenja.'*
* Dodat ću tek dvije napomene. Jedna se tiče povijesti. Suvremenoj
se povijesti često propisuje zasluga daje ukinula povlastice što ih je
nekad imao pojedinačni događaj, te iznijela na vidjelo strukture
dugog trajanja. Svakako. Nisam međutim siguran da se rad povjesni-
čara odvijao baš u tom pravcu. Odnosno ne mislim da između
utvrđivanja događaja i analize dugog trajanja postoji nešto kao
obrnuta razložitost Izgleda, naprotiv, da se zmo događaja mora
gnječiti do krajnosti, da se razlučna moć povijesne; analize mora
spustiti do tržnih izvještaja, do bilježničkih akata, do župnih zapisa,
do lučkih arhiva vođenih iz godine u godinu, iz tjedna u tjedan kako
bi se iza bitaka, ukaza, dinastija ili skupština ocrtale velike pojave
stoljetnog i višestoljetnog domašaja. Povijest, kakvu danas praktici-
ramo, ne zaobDazi događaje; ona, naprotiv, neprestano proširuje
njihovo polje;nqjrestano otkriva njihove nove, površinske ili dubin-
ske slojeve; neprestano iz njih izdvaja nove skupove, gdje su oni
katkad brojni, nabijeni i zamjenljivi, katkad rijetki i izričiti: od
gotovo svakodnevnih promjena cijena ide se do stoljetnih inflacija.
No važno je to da povijest ne promatra događaj a da ne definira niz
čiji je on dio, a da ne utanači način analize iz koje niz proizlazi, a da
ne uznastoji spoznati pravilnost pojavai granice vjerojatnosti njihova
očitovanja, j a da se ne zapita o varijacijama, skretanjima i hodu
krivulje, a da ne ushtjedne odrediti uvjete o kojima oni »ovise.
'0> 133
Naravno, povijest već odavno više ne nastoji shvatiti događaje
pomoću igre uzroka i posljedica u bezličnom jedinstvu velikog,
maglovito homogenog i kruto hijerarfiiziranog zbivanja; no razlog
tome nije da bi se pronašle prethodne, strane, događaju neprijateljske
strukture. Razlog se sastoji u tome da se ustanove različiti, međusob-
no isprepleteni, često divergentni ali ne i autonomni nizovi koji
omogućuju da se omeđi »mjesto« događaja, rubovi njegove neizvje-
snosti, uvjeti njegova pojavljivanja.
Temeljni pojmovi što se sada nameću nisu više pojmovi svijesti i
kontinuiteta (zajedno s njima sukladnim problemima slobode i'uz-
ročnosti); to* nisu ni pojmovi znaka i strukture. To su pojmovi
događaja i niza, s igrom uz njih vezanih pojmova; pravilnosti,
neizvjesnosti diskontinuiteta, zavisnosti, preobrazbe; upravo se uz
pomoć takvog skupa analiza na koju pomišljam nipošto ne artikulira
na tradicionalnoj tematici koju negdašnji filozofi još smatraju »ži-
vom« poviješću, nego na zbiljskom radu povjesničara.
No time također ta analiza postavlja zaista teške i filozofske ili
teorijske probleme. Ako se diskursi moraju promatrati p o n a j p r i j e kao
skupovi diskurzivnih događaj koji status valja dati tom pojmu
događaja koji su filozofi tako rijetko uzimali u obzir? Dakako,
događaj nije ni supstancija ni akcidencija, ni svojstvo, ni proces;
događaj ne pripada poretku tijela. Pa ipak, on nikako nije nemateri-
jalan; on proizvodi učinak, on jest učinak, uvijek na razini materijal-
nosti; on ima svoje mjesto i sačinjen je od relacije, koegzistencije,
disperzije, provjere, akumulacije, selekcije materijalnih elemenata.
On nipošto nije čin ni svojstvo nekog tijela; on proizlazi kao poslje-
dica iz i unutar neke materijalne disperzije/Recimo da bi se filozofija
događaja morala zaputiti u pravcu materijalizma bestjelesnosti, na
prvi pogied paradoksalnom.
S druge strane, ako se diskurziv^^ogg^aj^oraju promatrati
prema homogenim, ali međusobnojfiskontinuiranim nizovima, koji
tada status dati tom diskontinuitetu? isaravnol nfe'rađi se m o slijedu
vremenskih trenutaka, m o mnoštvu različitih mislećih subjekata;
riječ je orezuramakoje poništavaju trenutak i subjekt raspršuju u
mnoštvo mogućih pozicija i funkcija. Takav diskontinuitet pogađa i
dokida tradicionalno najmanje priznate ili najteže osporive jedinice:
trenutak i subjekt I ispod njih, neovisno o njima, među tim diskon-
tinuiranim iiizovima valja pojmiti relacije koje nemaju značenje
slijeda (ili istovremenosti) u jednoj (ili više) svijesti, izvan filozofija
subjekta i vremena valja razraditi teoriju diskontinuiranih sistematič-
nosti. Napokon, ako je istina da svi ti diskurzivni i diskontinuirani
nizovi imaju, u određenim granicama, svoju pravilnost, tada više nije
moguće među elementima koji ih sačinjavaju uspostaviti veze meha-
ničke uzročnosti ili idealne nužnosti. Valja prihvatiti da se u proi-
zvodnju događaja uvede neizvjesnost kao kategorija. A tu se osjeća
nedostatak teorije koja bi omogućila promišljanje odnosa slučaja i
mišljenja.
Koliko god bio neznatan taj pomak što ga zagovaram u povijesti
ideja, a koji se sastoji u tome da sp razmafrajg ne predodžbe što
možda postoje iza diskursa, nego diskursHćae- pravilni i različiti
nizovi^ događaja, bojim se da u njemu razabirem nešto poput male
^mozda i mrske) mašinerije koja omogućuje da se u samo izvorište
mišljenja uvedu slučaj, diskontinuitet i materijalnost. Trojaka opa-
snost koju stanovita forma povijesti nastoji otkloniti pripovijedajući
o neprekidnom odvijanju idealne nužnosti. Tri pojma koji bi morali
omogućiti da se praksa povjesničara poveže sa sistemima mišljenja.
Tri pravca što će ih morati slijediti rad na teorijskoj elaboraciji.
* * *
Slijedeći te principe i oslanjajući se na taj vidokrug, analize što ih
kanim provestirazvrstanese u dvije skupine, S jedne je strane
»kritička« skupina koja se koristi principom obrata: pokušati nazna-
čiti ohlilfft klfljnfrvflnj* npranifta van ja - pr^apnjfl o Vnjitrm cam
upravo govorio; pokazati kako su se oni oblikovali, kojim su potre-
bama morali udovoljiti, kako su se mijenjali i premještali, koju su
prisilu zbiljski vršili, u kojoj su mjeri bili izokrenuti. S druge je strane
»genealoška« skupina koja se koristi drugim trima principima: kako
su se kroz, usprkos i uz podršku tih sistema prisile oblikovali nizovi
diskursa; koja je bila njihova specifična pojedinačna norma i koji su
bili njihovi uvjeti pojavljivanja,rastaoprpmjene.
Ponajprije kritička skupina. Prva bi se grupia analiza mogla odno-
siti na ono što sam označio, kao funkcije isključivanja. Dogodilo se
da sam svojevremeno proučavao jednu od njih, i to za određeno
razdoblje:radilose o podjeli između ludila i razuma u klasično doba.
Kasnije bi se bilo moguće okušati u analizi sistema jezičke zabrane:
zabrane koja se odnosi na seksualnost od 16. do 19. stoljeća; radilo
bi se o tome da se ustanovi ne kako je ta zabrana sve više i nasreću
nestajala, već kako se ona premještala i reartikulirala od ispovjedne
133

prakse, gdje su zabranjena ponašanja posve eksplicitno imenovana,
razvrstana, hijerarfiizirana, do pojave, u početku dosta bojažljive i
uzdržane, seksualne tematike u medicini i psihijatriji 19. stoljeća. To
su, dakako, tek polazne, donekle simboličke naznake, ali već se
možemo kladiti datinaglasci nisu više ono što mislimo, te da zabrane
nisu uvijek imale ono mjesto koje zamišljamo.
Sada bih se želio posvetiti trećem sistemu isključivanja. Pristupit
ću mu na dva načina. S jedne bih strane pokušao naznačiti kako je
učinjen, ali i kako je ponavljan, otpravljen, premješten taj izbor istine
u kojem smo zatočeni no koji stalno obnavljamo; najprije ću se
prebaciti u dobasofistike i njena početka sa Sokratom, ili barem s
platoničkomfilozofijom,da bih izvidio kako se djelotvorni diskurs,
ritualni diskurs, diskurs nabijen moćima i opasnostima malo po malo
priređivao za podjelu između istinitog diskursa i lažnog diskursa.
Potom ću se zadržati na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, na epohi kada
se, poglavito u Engleskoj, javlja znanost promatranja, opažanja,
utvrđivanja činjenica, određena prirodnafilozofijabez sumnje neod-
vojiva od uspostavljanja novih političkih struktura, neodvojiva i od
religijske ideologije: zasigurno novi oblik volje za znanjem. Napo-
kon, treća se uporišna točka biti početak 19. stoljeća, s velikim
utemeljiteljsjđrn djelima moderne znanosti, oblikovanjem industrij-
skog društva i pozitivističke ideologije koja ga prati. Tri odsječka u
morfologiji naše volje za znanjem; tri etape filistarstva.
Volio bih se zadržati na tom pitanju, ali iz posve drugog ugla:
procijeniti učinak diskursa sa znanstvenom pretenzijom—medicin-
skog, psihijatrijskog, pa i sociološkog diskursa — na onaj skup
preskriptivnih praksi i diskursa što ga tvori kazneni sistem. Prouča-
vanje psihijatrijskih ekspertiza i njihove uloge u kažnjavanju poslužit
će kao polazište i kao osnovni materijal za tu analizu.
U toj bi kritičkoj perspektivi, ali na drugoj razini, valjalo napraviti
i analizu procedura ograničavanja diskursa, onih među koje sam
netom svrstao princip autora, princip komentara, princip discipline.
U toj se perspektivi može zamisliti stanovit broj studija. Mislim,
primjerice, na analizu koja bi se odnosila na povijest medicine od 16.
do 19. stoljeća, radilo bi se ne toliko o tome da se istaknu dostignuta
otkrića ili korišteni pojmovi, već o tome da se dokuči kako su u
izgradnji medicinskog diskursa, ali i u svakoj instituciji koja ga
podupire, prenosi, ojačava, upotrebljavani princip autora, princip,
komentara, princip discipline; radilo bi se o tome da istraži i sazna
136
kako je djelovao princip velikog autora: Hipokrata, naravno Galena,
ali i Paracelsusa, Syudenhama ili Boerhaavea; kako je, još i u kasnom
19. stoljeću, djelovala praksa aforizma i komentara, kako je ona malo
po malo zamijenjena praksom slučaja, skupa slučajeva, kliničke
pouke na nekom konkretnom slučaju; prema kojem se modelu napch.
kon medicina nastojala oblikovati kao disciplina oslanjajući se naj-
prije na prirodnu povijest, a potom na anatomiju i biologiju.
Mogao bi se razmotriti i način na kbji su književna kritika i
povijest u 18. i 19. stoljeću, upotrebljavajući,.preiriačujući i premje-
štajući postupke religijske egzegeze, biblij^ćjkritike, hagiografije,
historijskih ili legendarnih >>života<autobiSfrffije i memoara, ustro-
jile ličnost autora i lik djela. Jednog će se dana morati proučiti i uloga
što je igra Freud u psihoanalitičkom znanju, uloga zasigurno druga-
čija od uloge Newtona (i svih utemeljitelja discipline) ufizici,znatno
drugačija i od uloge što je može igrati autor u području filozofskog
diskursa (pa bio on, poput Kanta, začetnikom drukčijeg načina
filozofiranja).
To su^ dakle, neke zamisli za kritički aspekt zadaće, za analizu
instanci diskurzivne kontrole. Što setičegenealoškog aspekta, on se
odnosi nazbiljsko oblikovanje diskursa bilo unutar granica kontrole,
bilo izvana, bilo pak najčešće s obje strane granice. Kritika analizira
procese razrjeđivanja, ali i pregrupiranja i ujedinjavanja diskursa;
genealogija proučava njihovo istodobno raspršeno, diskontinuirano
i ispravno oblikovanje. Zapravo, te dvije zadaće nikad nisu posve
razdvojene; ne postoje, s jedne strane, oblici odbacivanja, isključiva-
nja, pregrupiranja ili pripisivanja, a potom, s druge strane, na dubljoj
razini, spontano pojavljivanje diskursa koji, prije ili'poslije svoga
očitovanja, odmah podliježu selekciji ili kontroli. Pravilno oblikova-
nje diskursa može, u stanovitim uvjetima i do određene mjere,
integrirati procedure kontrole (to se, primjerice; događa kad neka
disciplina dobije oblik i status znanstvenog diskursa); i obrnuto,
likovi kontrole mogu $e ozbiljiti unutar jedne diskurzivne fonnacije
(mislim, primjerice, na književnu kritiku kao konstitutivni diskurs *
autora): tako da svaka kritička zadaća, stavljajući u pitanje instance
kontrole, istovremeno mora analizirati diskurzivne pravilnosti kroz
koje se one oblikuju, a svaka genealoška deskripcija mora voditi
računa o granicama koje određuju zbiljske formacije. Razlika između
kritičkog i genealoškog pothvata nije toliko u predmetu ili području
koliko u udarnom stajalištu, perspektivi i ograničenju. ^
 Maloprije sam spomenuo jednu od mogućih studija: studiju o
zabranama koje pogađaju diskurs seksualnosti. Tu bi studiju, u
svakom slučaju, bilo teško i apstraktno izvoditi a da se istodobno ne
analiziraju skupovi diskursa, književnih, religijskih ili etičkih, bio-
loških i medicinskih, dakako i pravnih, u kojima se govori o seksu-
alnosti i gdje je ona imenovana, opisana, preobražena, objašnjena,
prosuđena. Mi smo još vrlo daleko od konstituiranja jedinstvenog i
pravilnog diskursa o seksualnosti; možda u tome nikad nećemo ni
uspjeti, a možda se i ne krećemo u tom pravcu. Svejedno. Zabrane
nemaju isti oblik i ne djeluju na isti način u književnom diskursu i u
diskursu medicine, u diskursu psihijatrije ili u onome kojim se
rukovodi svijest I obrnuto, te različite diskurzivne pravilnosti ne
pojačavaju, ne zaobilaze, ne premještaju zabrane na isti način. Studi-
ju je, dakle, moguće izvesti samo vodeći računa o mnoštvima nizova
gdje djeluju zabrane koje su, barem djelomično, u svakom od njih
različite.*;,,.: , I oni koji imaju pukotine u gečniku neka kažu — ako im to bolje
Bilo bi također moguće razmotriti nizove diskursa koji se, u 16. i
17.,stoljeću, odnose na bogatstvo i siromaštvo, novac, proizvodnju,
trgovinu. Tu se susrećemo sa skupovima vrlo heterogenih iskaza što
su ih formuliralibogati. i siromašni, učeni i neuki, protestanti ili
katolici, kraljevski časnici, trgovci ili moralisti. Svaki ima svoj oblik
pravilnosti too i svoje sisteme prinude. Nijedan od njih ne nagovje-
štava točno onaj dragi oblik diskurzivne pravilnosti koji će poprimiti
izgled discipline ] koji će se nazvati »analizom bogatstva«, a potom
»političkom ekonomijom«. Pa ipak, polazeći od njih oblikovala se
nova pravilnost i to tako što je preuzimala ili isključivala, opravda-
vala ili uklanjala neki od njihovih iskaza. . posve različito od metoda tradicionalne egzegeže ili pak metoda
.Možemo pomišljati i na studiju koja bi se odnosila na diskurse o
nasUjeđu, kakve znamo susresti do početka 20. stoljeća: podijeljene
i raspršene po disciplinama, zapažanjima, tehnikama i različitim
naputcima; tu bi bilo neophodne? pokazati kojom su se igrom artiku-
lacije ti nizovi najzad preinačili u epistemološki koherentan i institu-
cionalno priznat i genetički lik. To je posao što gaje obavio Franjois
Jacob tako sjajno i znalački da mu nema premca.; '.j
Tako se mogu izmjenjivati, međusobno podupirati i nadopunjava-
ti kritičke i genealoške deskripcije. Kritički se dio analize posvećuje
sistemima zaokruživanja diskursa; on nastoji naznačiti, obilježiti
principe uredbenosti, isključivanja,razvodnjenostidiskursa. Kaži-
mo, igrajući seriječima,da on prakticira marljivu nehajnost. Genea-
loški se dio analize pak posvećuje nizovima zbiljskog oblikovanja
diskursa: on nastoji shvatiti njegovu potvrdnu moć, pri čemu. tu ne
mislim na moć koja bi bila oprečna moći poricanja, već na moć
ustanovljivanja predmetnih područja o kojima se mogu iznositi
potvrdni ili niječni stavovi o istinitim ili lažnim iskazima. Nazovimo
ta predmetna područja sferom pozitiviteta i recimo, igrajući se rije-"
čima po dragi put: ako kritički stil određujemo kao stil marljive
nehajnosti, tada se genealoško nagnuće može odrediti kao nagnuće
sretnog pozitivizma.
U svakom slučaju, valja podvući barem je3riy stvar: tako shvaćena
analiza diskursa ne razotkriva univerzalno§£Šp^la, ona objelodanju-
je igru nametnuterijetkosti,zajedno s temeljnom snagom potvrdnog
iskaza. Rijetkosti i potvrdnog iskaza, najzad i rijetkosti potvrdnog
iskaza, a nipošto trajnu velikodušnost smisla, nipošto monarhiju
označitelja.
zvuči nego što im govori — daje tu posrijedi strakturalizam.
• * *
Posve mi je jasno da ta istraživanja, čiju sam zamisao pokušao
prikazati, ne bi bilo moguće poduzeti bez pomoći modela i oslonacal
Mislim da mnogo dugujem G. Dumćzilu jer me on potakao na rad u
vrijeme kada sam smatrao da je pisanje užitak. No, dugujem mnogo
i njegovu djelu; neka mi oprosti ako sam njegove tekstove, koji nas
i danas obvezuju, udaljio od njihova smisla i odvratio od njihove
strogosti; on me naučio da unutrašnju ekonomiju diskursa analiziram
lingvističkog formalizma, on me naučio da od diskursa do diskursa,
igrom usporedbi, iznalazim sistem funkcionalnih korelacija; on me
naučio kako se opisuju preobrazbe nekog diskursa i odnosi spram
institucije. Zamisao da takvu.metodu primijenim im posve drugačije
diskiSe nego što su legenda i mitovi proizašla je nesumnjivo iz toga
što sam pred očima imaoradovepovjesničara znanosti, a ponajviše
, M- Canguilhema. Zahvaljujućinjemu shvatio sam da se povijest '
znanosti ne svodi na prisilnu alternativu: kroniku otkrića ili opise
ideja i mišljenja koji omeđuju znanost s obzirom na njezinu nejasnu
genezu i njezine izvanjske padove, već da se povijest znanosti može
i mora promatrati kao povijest istodobno, koherentnog i promjenlji-
vog skupa teorijskih modela i konceptualnih instrumenata.
• ". • • 139
 Mislim, međutim, da mnogo toga dugujem i Jeanu Hyppoliteu.
Znam da njegovo djelo mnogi stavljaju pod vladavinu Hegela i da
cijela naša epoha, bilo preko logike ili epistemologije, bilo preko
Manca i Nietzschea, nastoji pobjeći od Hegela: i ono što sam upravo
pokušao kazati u pogledu diskursa iznevjeruje hegelovski logos.
No da bi se zaista pobjeglo od Hegela, prethodno Valja točno
prosuditi cijenu tog odvajanja: valja prethodno znati koliko ham je
Hegel, možda i podmuklo, blizak; valja prethodno znati što je još
uvijek hegelovsko u onome što nam omogućuje da mislimo protiv
Hegela; i treba procjeniti koliko je naša usmjerenost protiv njega
možda opet svojevrsno lukavstvo što nam ga on suprotstavlja i na
kraju kojeg nas sačekuje, postojano i drugdje.
Činjenica da l Hyppolite ima brojne dužnike proizlazi iz toga što
je on za nas i prije nas neumorno slijedio put koji nas odvaja i udaljuje
od Hegela i koji nas ponovo, ali drugačije, njemu vraća, te nas sili da
ga iznova napustimo,
j. Hyppolite se ponajprije potrudio da objelodani tu veliku, poma-
lo sablasnu Hegelovu sjenku, koja luta od 19. stoljeća i s kojom se
vodi nedorečena borba. Ori je Hegela uprisutnio svojim prijevodom
Fenomenologije duha; a da je sam Hegel zaista bjelodan u tom
francuskom tekstu, o tome svjedoči činjenica da su ga i Nijemci
. konzultirali kako bi, barem za trenutak, bolje shvatili njegovu nje-
mačku verziju,
A od tog je teksta J. Hyppolite tražio i oprobao sve ishode, kao da
su ga uznemiravala pitanja: može li sejošfilozofiratitamo gdje Hegel
više nije moguć? Može li još postojati filozofija koja ne bi bila
* hegelovska? Nije li nužnoriefiložofskoono što je u našem mišljenju
nehegelovsko? I nije li neizbježno nehegeloVsko ono što je antifilo-
zofsko? Svoje objelodanjivanje Hegelove prisutnosti on nije nastojao
izvoditi samo iz povijesne i sitničave deskripcije: želio ju je obliko-
vati kao shemu iskustva modemosti (je li mbguće na hegelovski
način misliti znanosti, povijest, politiku i svakodnevnu patnju?) i
obrnuto, iz naše je modernosti želio iskušati ;hegelizam, a time i
filozofiju. Za njega je "odnos spram Hegela poprište iskustva, suč?- *
' ljavanje u kojemu nikada nije bio siguran da će filozofija izići kao
pobjednica, Hegelovim se sistemom nipošto mje služio kao spokoj*
nim svijetom; vidio je u njemu krajnjirizikšto ga nosi filozofija,
* Držim da odatle proizlaze i preinake što ih je izveo, ne dakako
| unutar hegelovske filozofije, već spram tefilozofijei spram filozofije
140
m 141
kako ju je Hegel poimao; odatle i cijeli jedan tematski obrat. Umjesto
osvješćuje u kretanju pojma, Hyppplite filozofiju temelji na besko-
načnom horizontu, ona je za njega beskrajna zadaća: uvijek u naponu,
njegovafilozofijanikada nije spremna da še zauvijek završi. Beskraj-
na zadaća, dakle zadaća koja uvijek iznova započinje, privržena
obliku i paradoksu ponavljanja: kao nedostižna misao totaliteta,
filozofija je za J, Hyppolitea ono ponovljivo u golemoj nepravilnosti
iskustva; to je ono, što se nadaje i prikriva Eaojneprestano pitanje
života, smrti, pamćenja; tajco on hegeloysE$ pitanje dovršetka u
samosvijesti preobražava u temu ponovnog propitivanja. No, budući
daje ponavljanje, filozofija ne slijedi nakon pojma; nije na njoj da
slijedi građevinu apstrakcije; ona uvijek mora ostati u pozadini,
raskidati sa svojim dosegnutim općenitostima i stupati u doticaj s
nefilozofijom. Ona se, što je moguće više, mora približavati ne
onomešto je dovršava, već onome što joj prethodi, onome što još nije
probuđeno pred njezinim nemirom. Ona se iznova mora pozabaviti
promišljanjem a ne reduciranjem pojedinaičnosti povijesti, područnih
racionalnosti znanosti, dubine pamćenjau svijesti. Tako se pojavljuje
tematika jedne prisutne, nemirne filozofije, koja se kreće duž cijele
linije svog doticaja s nefilozofijom; po nefilozofiji ona uostalom i
postoji, otkrivajući nam njezin smisao. Ko, ako je ona u stalnom
doticaju s nefilozofijom, što je pada početak filozofije? Je li ona već
tu, potajno prisutna u nečemu što nije ona; počinjući se poluglasno
oblikovati u šumu stvari? No, ako je tako, možda filozofski diskurs
više i nema svoj raison d'itre; ne začinje li še ona tada na istodobno
proizvoljnom i apsolutnom temelju? Uočavamo, dakle, daje hege-
lovsko pitanje samokretanja neposrednosti zamijenjeno pitanjem
temeljafilozofskogdiskursa i njegove formalne strukture,
r Evo, napokon, posljednje HypfpoUteove preinake spram hegelov-
ske filozofije: ako filozofija doista mora otpočeti kao apsolutni
diskurs, što je s poviješću'i što je onaj početak koji otpočinje s
pojedinačnim individuumom, u određenom društvu, u određenoj
društvenoj klasi, i to usred borbi?
Dospijevajući do ruba hegelovske filozofije, navodeći je bez
sumnje da premosti svoje granice, tih pet pomaka redom sabiru
najveće ličnosti moderne filozofije koje J. Hyppolite stalno sučeljuje
Hegelu: Manca s pitanjima povijesti, Fichtea s problemom apsolut-
nog poS^stfilozofije,Bergsonas problemom doticaja s nefUozofi-
jom, Kierkegaarda s problemom ponavljanja i istine, Husserla s
temom filozofije kao beskonačne zadaće povezane š historijom naše
racionalnosti. A preko tih filozofskih ličnosti Uočavamo sve oblasti
znanja na koja se J. Hyppolite poziva u vlastitim pitanjima: psihoa-
nalizu š neobičnom IogBcom &lje; matematiku i formalizaćiju dis-
kursa, ^rijii inforaiacije i njezinu primjenu u analizi živog, ukratko
sve oblasti na osnovi kojih se može postavljati pitanje o logici i
egzistenciji koje neprestano stvaraju i razvrgavaju svoje veze.
( Smatram daje to djelo, artikulkano u nekoliko glavnih knjiga, ali
još više zastupljeno u istraživanjima, u nastavi, li neprekidnoj pozor-
nosti,-u svakodnevnoj budnosti i velikodušnosti, u naizgled admini-
strativnoj i pedagoškoj (što u biti znači dvostruko političkoj), odgo-
vornosti zahvatilo i formuliralo najhitnije probleme našega vremena.
Mnogi od nas beskrajno šu nam zahvalni.
Upravo zbog toga što sam od njega preuzeo smisao i mogućnost
onoga što činim, upravo zbog toga što me on vrlo često prosvjetljivao
kada sam se naslijepo trudio, želio sam svoj rad staviti pod njegov
znamen i pozivajući se na njega završiti prikaz svojih zamisli.1
§udući da mu toliko dugujem, posve mi je jasno da izbor što ste
ga iičinili pozivajući me da ovdje poučavam dobrim dijelom znači
pohvalu koju njemu upućujete. Duboko sam vam zahvalan za čast
koju ste mi ukazali, no nisam vam manje zahvalan za ono što u tom
izboru pripada njemu. Iako se ne osjećam doraslim zadaći njegova
sljedbenika, ipak znam da bih bio sretan kad bi me večeras ohrabri-
vao njegov oprost
I sada bolje razumijem zašto mi je maloprije bilo tako teško
otpočeti. Sada znam koji je to glas što sam ga priželjkivao da mi
prethodi, da me nosi, da me poziva na govor i da se ukotvi u mom
vlastitom diskursu. Znam što mi je sačinjavalo toliku tegobu da
uzmem nječ r-r uzimam je na ovom mjestu gdje sam je slušao, a gdje
više nema njega da me čuje.
' „. • . S francuskoga preveo
RadeKalanj
.,,.,, .. _ ,..,
142 ' ' "•' ' ""
— Vi ste za talijansku javnost autor Povijesti ludila, Riječi i stvari
a sada i Nadgledati i kažnjavati. Dali biste ukratko mogli naznačiti
put koji Vas je od teme. ludila u klasično doba doveo do istraživanja
kriminaliteta i delikvencije? ;.
—Kada sam započeo svoja istraživanja 1$5(M955. godine jedan
o te ružne priče, koja je tako dugo
Mislim da sam PovijestTvmlanapisao donekle na tragu ovih
problema. Radilo se za mene o slijedećem: Postavimo li znanostima
kao što su teorijska fizika iii organska kemija pitanje o njihovim
odnosima sprani političkih i ekonomskih struktura društva, nismo li
postavili suviše složeni problem? Ne postavlja li se možda razina
mogućeg tumačenja suviše visoko? Ako, uzmemo jedno znanje kao
štoje psiMjatriji problem n ^ obzirom na to
daje njen epistemološki profil tariank praktična jepsihijatrija vezana
za čitav niz institucija, neposrednih ekonomskih zahtjeva, političkih
prioriteta, socijalnih reguladji- U slučaju jedne tako »sumnjive«
znanosti kao što je psihijatrija ne bismo mogli na pouzdaniji način
razriješiti splet učinaka moći i znanja. Taj sam isti problemu Rođenju
klinike htio postaviti obzirom na medicinu: ova ima sigurno čvršću
znanstvenu strukturu od psihijatrije, ali je i sama jako zapletena u
socijalne strukture. : / ^r ; r- ^-V. ;>
;
Ono što me je'tada malo skrenulo, li pravom smislu riječi>skre-
nulo«, jest činjenica da pitanjeJ$:pjeJBgam sebi postavljao ruje uopće
•, Ovaj intervju sačinili su Alessandro Fontana iPasquale Pasquino u lipnju 1976.
^ P 143
 SIGumk)!) T'REUIB
strah od kastracije. S ozbirom na veliko značenje koje
o s j e ć a j krivnje ima za neuroze, nemoguće je poreći činje-
nicu da se u teškim slučajevima opći neurotski strah po-
jačava strahom koji se razvija između Ja i Nad-Ja (stra-
hom od kastracije, od savjesti i od smrti).
Ono, kojemu se na kraju vraćamo, nema nikakvoga
sredstva kojim bi iskazalo ljubav ili mržnju prema Ja.
/
Ono ne može reći što želi; nije postiglo jedinstvenu vo-
lju. Eros i nagon smrti bore se u njemu; čuli smo kojim /

se sredstvima jedni nagoni brane od drugih. To bi se mo-

glo prikazati tako kao da Onime vladaju nijemi ali moćni
nagoni smrti koji žele mirovati i, na mig načela ugode,
umiriti uljeza erosa; no pritom nas ipak brine opasnost
da odveć ne potcijenimo ulogu erosa.
Budućnost jedne iluzije

(1927)
 I
y
i
Ako je čovjek dugo vremena živio unutar određene kul-
ture! često nije žalio truda da istraži njene izvore i put
i
njenog razvoja, dospjet će bar jednom u iskušenje da
okrene pogled u drugom smjeru i postavi pitanje o dali-
njoj sudbini te kulturei promjenama kroz koje ona mo-
ra^pročiyMećfutim, uskoro će primijetiti da više momena-
ta od početka obezvređuju takvo istraživanje. Na prvom
mjestu tu je činjenica da postoji tek mali broj osoba ko-
je su U:stanju pogledom obuhvatiti ustrojstvo lju3skog
života u svoj njegovoj širini Većini je postalo nužnim
ograničenje na jedno jedino područje ili samo na neka;
-^{7što manje međutim netko o prošlom i sadašnjem zna,
tim nepouzdaniji mora biti njegov sud o budućem. Od-
mah zatim problem stvara i činjenica da subjektivna
očekivanja pojedinca u donošenju ovog stida Igraju ulo-
jju^ koju je teško procjeniti; ta se očekivanja međutim
pokazuju ovisnima o čisto osobnim momentima čovje-
kova vlastitog iskustva, o njegovom, s manje ili više na-
v
de potkrijepljenom stavu prema životu, onako kako mu
je taj stav predodređen temperamentom, uspjehom ili
neuspjehom. Napokon, ovdje je na djelu i čudna činje-
nica da ljudi svoju sadašnjost općenito doživljavaju na-
iviio i da nisu u stanju vrednovati njene sadržaje; oni pre-
ma njoj najprije moraju doći na distancu, tj. sadašnjost
mora postati prošlost hoće li se u njoj zadobiti uporište
ža prosudbu o budućem, k
 Tko dakle popusti iskušenju da kaže nešto o vjerojat- .
noj budućnosti naše kulture dobro Će učiniti ako ne is-
pusti iz vida navedena upozorenja i prisjeti se nesigur-
nosti koja sasvim općenito prati svako prorokovanje. Sto
se mene tiče, iz ovoga slijedi da ću se u žurnom bijegu od
prevelikog zadatka smjesta uputiti na ono područje ko-
jem sam i do sada posvećivao svoju pažnju, naravno, na-
kon što odredim njegov položaj u velikoj cjelini.
Ljudska kultura — mislim na sve ono u čemu se ljud-
ski život podigao iznad svojih animalnih uvjeta i u če-
mu se razlikuje od života životinja — a ja izbjegavam
razdvajati kulturu i civilizaciju —promatraču, kao što
je poznato, pokazuje ^vi[e 5trane^Ona s jedne strane
obuhvaća sva znanja i sposobnosti koja su ljudi stekli
kako bi ovladali silama prirode i došli do njenih do-
bara u s>ghu zadovoljenja svojih ljudskih potreba, a s
druge sve ustanove nužne da bi s e u r e d i l i m f t đ i i s n h n i r ^ -
^osijjudi, a naročito raspodjela dostupnih dobara. Oba
pravca kulture nisu_neoyisna jedan o drugome zato što,
kao prvd/na međuljudske odnose dubokosežno utječe
mjei^jiagonskog zadovoljenja koju omogućuju posto-
jeća dobra, kao""arSSgo;£<jer pojedini čovjek stupajućj u
odnos,^dn^im^čovjekom i sam može postati neko do-
bra ako ovaj na primjer koristi njegovu1 radnu snagu ili
ga uzima za seksualni objekt, i napokon trećef jer jejsita-
kTpojedinac^ virtuelni neprijatelj kulture koja bi Ipak
trebala predstavljati općeljudskjL interes. Začuđuje da
ljudi, ma kako malo mogli egzistirati kao pojedinci, ipak
kao težak pritisak osjećaju žrtvu koju od njih zahtijeva
kultura kako bi im omogućila zajednički život. Kultura
se_ dakle mora_braniti od pojedinca i njene se uredbe,'
institucije i zapovijedi stavljaju u službu toga zadatka;
njihova svrha nije samo u tome da stvore određenu ras-
podjelu dobara već da ovu također očuvaju i čak moraju
sve ono što služi svladavanju prirode i stvgranju doba-
ra zaštititi od neprijateljskih pobuda ljudi.(Ljudske tvo-ca-
revine lako se mogu razoriti a znanost i tehnika koji su
ih podigli mogu se upotrijebiti i za njihovo uništenje.
^344
"Tako se stječe dojam da je kultura nešto što je veći-
ni protiv njihove volje nametnuto od strane manjine ko-
ja se znala dočepati sredstava moći i prisile. Nameće
se naravno pretpostavka da te poteškoće ne pripadaju bi-
ti same kulture već da ih uzrokuju nesavršenog
mh^oblika koji su stvari, te nedo-
statke nije teško~pokazati. Premda je čovječanstvo stal-
no napredovalo u ovladavanju prirodom te se u tom po-
gledu može nadati još većim uspjesima, nemoguće je sa
sigurnošću utvrditi sličan napredak u sređivanju ljud-
skih odnosa i vjerojatno su u svakom vremenu, kao što
je danas iznova slučaj, mnogi ljudi postavljali pitanje da
li je onda taj dio kulturne tekovine uopće vrijedno bra-
niti! Čovjek bi mislio da je ljudske odnose moguće ure-
diti na nov način koji bi uklonio izvore nezadovoljstva
s kulturom. Potrebno je samo da se ona odrekne prisile
i suzbijanja nagona kako bi se ljudi, neometani unutra-
šnjim razdorom, mogli prepustiti stjecanju dobara i uži-
vanju u njima. Bilo bi to zlatno doba no pitanje je da li
se takvo stanje može ozbiljiti. Izgleda nam vjerojatnije
se svaka kultura mora izgrađiva1±jia_4msi^ od-
micanju od nagona; ne čini se baš sigurnim da^ćeprestan-
komprisile ^većina ljudskih individua biti spremna da
na sebe preuzme vršenje rada koji je potreban za zado-
bivanje novih životnih dobara. Mislim da čovjek mora
računati sa činjenicom da u svim ljudima postoje de-
struktivne, dakle antisocijalne i antikulturne tendencije
i da su one u velikog broja osoba dovoljno jake da odre-
de njihovo ponašanje u ljudskom društvu.
Ovoj psihološkoj činjenici pripada odlučujuće znače-
nje za prosudbu o ljudskoj kulturi. Ako smo ispočetka
mogli pomisliti da se njena bit sastoji u ovladavanju pri-
rodom u svrhu zadobivanja životnih dobara a da se opa-
snosti koje joj prijete dadu odstraniti svrhovitom ras-
podjelom tih dobara među ljudima onda je sada, kako
izgleda, težište pomjereno s materijalnog na duševno.
Ono iodlučujuće bit će da li, i u kojoj mjeri ljudima uspi-
jeva smanjiti nametnut teret žrtvovanja nagona, pomi-
317
riti ih s nužnom količinom žrtvovanjai za to im ponu-
diti obeštećenje. Kao što je kulturni rad nemoguć bez
prisile, tako se ne može izbjeći ni vladanje manjine nad
masom jer mase su trome i slijepe, one se ne vole odri-
cati nagona i ne dadu se argumentima uvjeriti u nužnost
toga odricanja, a individue od kojih su sastavljene me-
đusobno se potiču u puštanju ha volju svojoj neobuzda-
nosti. Samo utjecajem uzoritih individua koje priznaju
kao vođe mogu se mase pokrenuti na rad i odricanja o
kojima ovisi opstanak kulture. I sve je dobro ..dok su te
vođe osobe premoćnoga uvida, u nužnost života koje su
se uzdigle do ovladavanja svojim.vlastitim. nagoMkm že-
ljama. Za njih je međutim opasno ako masi, kako ne bi
izgubili svoj utjecaj, popuštaju više nego ona njima i sto-
ga se čini nužnim da svoju neovisnost o masi osiguraju
raspolaganjem nad sredstvima moći. Ukratko rečeno,
postoje dva nadaleko proširena svojstva ljudi koja su kri-
va za činjenicu da se kulturni poredak može održati samo
izvjesnom mjerom prisile; radi se naime o tome da se
Uudi spontano ne oduševljavaju za rad i da argumenti ne
mogu ništa protiv njihovih strasti.
Znam što se može prigovoriti ovim izvodima. Reći će
se da je ovdje ocrtani karakter ljudskih masa koji bi tre-
bao dokazati neophodnost prisiljav^nja na kulturni rad
sam tek posljedica pogrešnog kulturnog poretka u kojem
šu ljudi postali ogorčeni, osvetoljubivi i nepristupačni.
Nove bi generacije, s mnogo ljubavi, odgojene da viso-
ko štuju mišljenje, generacije koje su još zarana iskusile
sva dobročinstva kulture, imale i drugi.odnos prema njoj,
osjećale bi je kao svoj najvlastitiji posjed i bile bi spre-
mne da podnesu žrtvu odricanja u radu i zadovoljenju
nagona, potrebnu za njeno održanje. Prisila im neće biti
potrebna i malo će se razlikovati od svojih vođa. Činje-
nica da ljudskih masa takve kvalitete do sada nije bilo
ni u jednoj kulturi dolazi otuda što još ni jedna kultu-
ra nije pogodila ono pravo uređenje kojim bi na takav
način mogla utjecati na ljude i to još od njihova djetinj-
stva;.
318
Može se naravno dvojiti o mogućnosti da se uopće ili
već sada, na današnjem stupnju ovladavanja prirodom,
stvori t&kav kulturni poredak; može se postaviti pitanje
otkuda bi se trebali pojaviti svi ti nadmoćni, nepogrešivi
i nekoristoljubivi vođe koji bi morali djelovati kao od-
gajatelji budućih generacija; čovjek se može uplašiti og-
romnog utroška prisile koja bi bila neizbježna u provo-
đenju tih namjera. Ali veličanstvenost toga plana, nje-
gova važnost za budućnost ljudske kulture neće se moći
osporiti. On zasigurno počiva na psihološkom uvidu pre-
ma kojem čovjek u_sebi nosi n a j r ^
svojstva kojima rani doživljaji djetinjstva određuj^k^
načan smjer. Ograde koje stoje pred mogućnošću da se
čovjek odgoji postavljaju ujedno i granice djelotvornosti
jedne takve promjene kulture. Moglo bi se dvojiti o to-
me da li, i u kojoj mjeri, neka druga kulturna sredina
može izbrisati oba svojstva ljudskih masa koja toliko ote-
žavaju vođenje ljudskih poslova. Eksperiment još nije
učinjen. Vjerojatno će izvjesni pos^tak čovječanstva—
uslijed prirođenih bolesnih svojstava ili prevelike snage
nagona — uvijek ostati asocijalan, no ako se dogodi sa-
mo to da današnja većina, neprijateljska kulturi, spadne
na jednu manjinu, postiglo se veoma mnogo, vjerojatno
sve što se uopće dade postići.
Ne bih htio probuditi utisak da sam daleko odlutao s
prije naznačenog puta moga istraživanja. Stoga želim iz-
ričito potvrditi da sam daleko od toga da prosuđujem
veliki kulturni eksperiment koji se danas poduzima u ve-
likoj zemlji između Evrope i Azije. Niti se razumijem u
stvar, niti sam sposoban suditi o izvodljivosti toga eks-
perimenta, ispitati svrsishodnost primijenjenih metoda
ili izmjeriti širinu jaza između namjere i provedbe. Ono
što se tamo pripravlja, zbog svoje nedovršenosti ne mo-
že postati predmetom našeg razmatranja kojemu građu
nudi naša odavno konsolidirana kultura.
319
 II
Neočekivano smo skliznuli s ekonomskog u psiholo-
ško, Na početku smo pokušali kulturni posjed tražiti u
postojećim ,dobrima i ustanovama koje služe njihovoj
J & raspodjeli. I/Spoznavši da_^vaka kultura p o č i v a l a -prisili
rada i odricanju od nagona, zbog čega neizbježno-izaziva
protivljenje onih koji su tim^ zahtjevima_^ogođeni^.por
stalo nam je jasno da sama dobra, sredstva-za njihov.o
stjecanje i uredbe o njihovoj raspodjelijae mogu.biti-ona
bitno a niti ono jedino kulture. Jer oni su ugroženi otpo-
rom i razaralačkom strašću sudionika te kulture. Pored
dobara sada se javljaju i sredstva koja mogu služiti ob-
rani kulture, sredstva prisile, kao i ona druga kojima
je zadatak da ljude izmire s njom i obeštete ih za njihove
žrtve. Ta se pak sredstva mogu opisati-kao duševni po-
sjed kulture.
Za volju jednoobraznog načina izražavanja nazvat će-
mo činjenicu da jedan nagon ne može biti zadovoljen
uskratom, mjeru koja utvrđuje tu uskratu zabranom a
stanje koje ta zabrana uzrokuje oskudicom. Zatim će-
mo u našem sljedećem koraku među oskudicama razliko-
vati one koje pogađaju sve i takve koje ne pogađaju sve
već samo grupe, klase ili same pojedince. One prve su
najstarije: sa zabranama koje ih.prate kultura je započe-
la prije tko zna koliko tisuća godina smjenjivati iskon-
sko animalno stanje. Na naše iznenađenje otkrili smo
da su te zabrane još uvijek djelatne i da još uvijek tvo-
re srž neprijateljstva prema kulturi. Nagonske želje koje
pod njima stradavaju iznova se rađaju sa svakim djete-
tom; postoji klasa ljudi, neurotičari, koji već na te us-
krate reagiraju asocijalnim ponašanjem. Takve su nagon-
^ ske želje, incest, kanibalizam i ubilački poriv. Doima se
neobično kada čovjek te želje, u odbacivanju kojih izgle-
da da su svi ljudi jedinstveni, dovede u vezu s onim dru-
gima oko čijeg se ispunjenja ili uskrate vodi tako živa
borba u našoj kulturi, no psihološki je to posve oprav-
dano. Ni kultura se prema tim najstarijim nagonskim
320
željama nipošto ne odnosi na jednak način; izgleda da
je samo kanibalizam u potpunosti zabranjen i da je, osim
u analitičkom razmatranju, posve prevladan; snagu in-
cestne želje još možemo osjetiti u zabrani a ubojstvo na-
ša kultura pod određenim uvjetima još uvijek vrši, pa
čak i zapovijeda. Možda nam predstoji takav razvoj kul-
ture u kojemu će se i druge želje čije zadovoljenje je
danas još sasvim moguće pokazati jednako neprihvatlji-
vima kao što je sada kanibalizam.
Već u tim najstarijim odricanjima od nagona javlja se
jedan psihološki činilac koji svoje značenje zadržava i u
svim kasnijim odricanjima. Nije točno da ljudska duša od
najdavnijih vremena nije doživjela nikakav razvoj i da je
za razliku od napredaka u znanosti i tehnici danas još
ista kao na početku povijesti. Jedan vid tog napretka du-
še možemo ovdje dokazati. On leži u onom pravcu našeg
razvoja u kojem se izvanjska prisila postepeno pounutru-
je tako što posebna duševna instancija, čovjekov Nad-Ja,
tu prisilu preuzima među svoje unutrašnje zapovijedi. U
svakog djeteta možemo vidjeti kako se odvija proces je-
dnfe takve preobrazbe posredstvom koje ono tek postaje
moralno i socijalizira se. To učvršćenje Nad-Ja predsta-
vlja visoko vrijedan psihološki posjed kulture. Osobe u
kojih je taj proces izvršen od neprijatelja kulture posta-
ju njeni promicatelji. Što je veći njihov broj u nekom
kulturnom krugu tim je sigurnija ta kultura, tim prije se
ona može odreći izvanjskih sredstava prisile. Mjera tog
pounutrenja veoma je različita kada se radi o zabranama
pojedinih nagona. Za spomenute najstarije zahtjeve kul-
ture izgleda da je pounutrenje, ukoliko ostavimo po stra-
ni neželjeni izuzetak neurotičara, u mogućoj mjeri posti-
gnuto. No taj se odnos mijenja okrenemo li se drugim na-
gonskim zahtjevima; Čovjek tada s iznenađenjem i zabri-
nutošću otkriva da še najveći broj ljudi pokorava dotič-
nim kulturnim zabranama samo pod pritiskom izvanjske
prisile, dakle samo tamo gdje se ta prisila može ostvariti
i tek tako dugo dok u njima izaziva strah. To vrijedi i
za takozvane moralne zahtjeve kulture koji su za sve od-
321
ređeni na jednak način. Ovamo pripada i najveći dio
onoga što smo saznali o moralnoj nepouzdanosti ljudi.'
Beskonačno mnogo kulturnih ljudi koji bi se užasavali
ubojstva i incesta ne uskraćuju si zadovoljenje svoje
gramzljivosti, svojih agresivnih strasti, svoje seksualne
pohote ne propuštajući da lažju, prijevarom i klevetom
naškode drugim ljudima ako pritom mogu ostati nekaž-
njeni i to je zacijelo od davnina, tokom mnogih kulturnih
vijekova, uvijek bilo isto.
U ograničenjima koja se odnose samo na određene dru-
štvene klase nailazimo na grube i nikada osporene od-
nose. Može se očekivati da te zapostavljene klase zavide
povlaštenima na njihovim povlasticama i da će sve uči-
niti kako bi se oslobodile tog, samo njima nametnutog
viška u oskudijevanju. Tamo gdje to nije moguće učvr-
stit će se trajna mjera nezadovoljstva unutar te kulture
koja bi mogla voditi opasnim pobunama. Ako^ge međutim
jedna kultura nije uzdigla iznad toga da zadovoljenje
jednog broja njenih pripadnika ima za pretpostavku tla-
čenje drugih, možda većine, što je slučaj u svim suvreme-
nim kulturama, onda je shvatljivo da ti potlačeni razvija-
ju intenzivno neprijateljstvo prema kulturi koju svojim
radom omogućuju ali u čij im_dobn^Jmaju isuviŠe mali
udio. U tom slučaju ne može se od potlačenih očekivati
neko pounutrenje kulturnih zabrana^ c ^
spremni priznati te zabrane i Čak teže.jrazaranjusamete
kultureJL po mogućnosti ukidanju njenih pretpostavH.
Neprijateljstvo prema kulturi u ovih je klasa toliko oči-
gledno da se kraj njega previdjelo ono, grijejatentnojie-
go stvarno, neprijateljstvo p0vlaštenih..dn^
va. Nije potrebno reći da jedna kultura koja tako veiik
broj svojih pripadnika ostavlja nezadovoljenima i prisi-
ljava ih na pobunu niti ima izgleda da se trajno održi,
niti to zaslužuje.
Mjera pounutrenja kulturnih propisa — popularno i ne-
psihološki rečeno: moralni nivo pripadnika — nije jedino
duševno dobro koje uzimamo u obzir pri ocjenjivanju je-
dne kulture. Pored toga tu je i njen posjed u idealima i
umjetničkim djelima, tj. zadovoljenjima zadobivenim na
njima.
Čojjek će tek odveć lako biti sklon da u psihički po-
sjed jedne kulture Ubroji njene ideale, tj. ocjene o tome
koja su postignuća najvrednija i kojima od njih se po-
najviše teži. Isprva izgleda kao da su ti ideali ono što
određuje djela kulturnog kruga; no stvarni je tok doga-
đaja bio drukčiji; ideali su se izgrađivali na prvim dje-
lima, omogućenim zajedničkim djelovanjem unutrašnje
nadarenosti i vanjskih odnosa jedne kulture i ta prva
djela ideal je zatim zadržao kako bi osigurao njihovo
nastavljanje. Zadovoljenje koje ideal poklanja sudionici-
ma kulture narcističke je dakle prirode i počiva na pono-
su zbog već uspjelog postignuća. Da bi se to zadovolje-
nje upotpunilo, potrebna mu je usporedba s drugim kul-
turama koje su se posvetile drugim djelima i razvile dru-
ge ideale. Zahvaljujući tim razlikama svaka kultura pri-
svaja si pravo da omalovažava druge. Na taj način kul-
turni ideali postaju povod razdvajanjima i neprijateljstvi-
ma između različitih kultura, što se najjasnije očituje
među nacijama.
Narcističko zadovoljenje na kulturnom idealu također
pripada onim moćima koje se uspješno suprotstavljaju
neprijateljstvu prema" kulturi koje se javlja unutar je-
dnog kulturnog kruga. Ne uživaju samo povlaštene kla-
se u dobrobitima te kulture. Potlačeni također mogu ima-
ti udjela u njima jer im pravo da preziru one koji ne
pripadaju toj kulturi pruža obeštećenje za poniženje u
njihovom vlastitom krugu. Čovjek je doduše bijedan, du-
govima i ratnom službom izmučen plebejac, ali zato je
on Rimljanin i može sudjelovati u zadaći da se ovlada
drugim nacijama i da im se propišu zakoni. Ali to poisto-
vjećenje^ potlačenih s klasom koja njima vlada i koja ih
iskorištava s&mo je dio jednog većeg sklopa. S druge
strane, oni mogu s njima biti afektivno povezani i uspr-
kos neprijateljstvu u svojim gospodarima mogu vidjeti
svoje ideale, Da nisu postojali takvi u osnovi zadovolja-
vajući odnosi ostalo bi neshvatljivo kako su se tolike
323
 kulture uspjele tako dugo održati usprkos opravdanom
neprijateljstvu velikih masa ljudi.
Druge je vrste zadovoljenje koje sudionicima jednog
kulturnog kruga pruža umjetnost, premda ona u pravilu
ostaje nepristupačna masama koje su zauzete iscrpljuju-
ćim radom i nisu uživale nikakav osobni odgoj, Umjet-
nost nudi, kao što smo odavno naučili, zamjenska zado-
voljenja za najstarija kulturna odricanja koja još vijek
najdublje osjećamo i stoga bolje od ičeg drugog djeluje
na pomirenje sa žrtvama prinijetim za nju. S druge stra-
ne, njene tvorevine uzdižu osjećaje poistovjećenja toliko
potrebne svakom kulturnom kmgu dajući povoda zaje-
dničkom doživljavanju visoko vrednovnih osjeta; ali
one služe i narcističkom zadovoljenju jer predstavljaju-
ći dostignuća posebne kulture, na upečatljiv način opo-
minju na njene ideale.
Ali možda najvažniji dio psihičkog inventara jedne kul-
ture još nismo spomenuli. To se njene, u najširem smi-
slu religijske predodžbe koje ćemo kasnije opravdati, dru-
gim riječima njene iluzije,
n
III
U čemu leži posebna vrijednost religijskih predodžbi?
Govorili smo o neprijateljstvu prema kulturi stvorenom
pritiskom koji ona vrši i odricanjima od nagona koje
zahtijeva. Zamislimo da su njene zabrane ukinute: čo-
vjek sada može izabrati kao seksualni objekt svaku že-
nu koja mu se sviđa; svoga rivala prema ženi ili bilo
koga tko mu inače stoji na putu može bez dvoumljenja
ubiti; drugom čovjeku također može oduzeti bilo koje
od njegovih dobara ne pitajući ga za dozvolu; kako bi
to bilo krasno, kakav bi neprekidan niz zadovoljstva ži*
vot tada bio! Doduše, uskoro nailazimo na prvu pote-
škoću. Svaki drugi čovjek ima upravo istu želju kao i
ja i neće sa mnom postupati ljepše nego ja s njim. U
| osnovi takvo ukidanje kulturnih ograničenja može dakle
učiniti sretnim samo jednog jedinog čovjeka, tiranina, A
diktatora, koji se dočepao svih sredstava moći ali kojt
isto tako ima sve razloge željeti da se drugi ljudi drže
barem jedne od kulturnih naredbi i to one: »Ne ubij!«
Ali kako je nezahvalno i uopće kratkovidno težiti uki-
danju kulture! Ono što bi tada preostalo bilo bi priro-
dno stanje a njega je daleko teže podnijeti. Istina, pri-
roda nije zahtijevala od nas nikakva ograničenja nago-
na, puštala nam je na volju ali je imala i ima jedan na-
ročito djelotvoran način da nas ograniči — ona nas us-
mrćuje, hladno, okrutno, bezobzirno i, kako nam izgledal,
po mogućnosti upravo u trenutku našeg zadovoljenja,
Baš zbog tih opasnosti kojima nas priroda ugrožava mi
smo se ipak sjedinili i stvorili kulturu koja između osta-
log treba da omogući i naš zajednički život. A to je čak
glavni zadatak kulture, pravi razlog njenog postojanja
— da nas brani od prirode.
Poznato je da ona to već sada u mnogim elementima
prilično dobro čini a očigledno je da će jednom kasnije to
činiti još mnogo bolje. Ipak, nema čovjeka koji bi se
dao zavarati vjerovanjem da je priroda već sada svlada-
na; malo njih se usuđuje nadati da će ona jednom u pot-
punosti biti potčinjena ljudima. Tu se elementi koji iz-
gleda da se podruguju ljudskoj sili, tu je zemlja koja
drhti, rastvara se i pokapa sve ljudsko i svako ljudsko
djelo, tu je voda koja se podiže i sve preplavljuje i pota-
pa, oluja koja odnosi bez traga, tu su bolesti koje smo
tek odnedavno spoznali kao napade drugih živih bića i
napokon, tu je bolna zagonetka smrti protiv koje još ni-
smo pronašli nikakvo ljekovito sredstvo i vjerojatno ni-
kakvo nećemo niti naći. Svojim silama priroda se podi-
že protiv nas, veličanstvena, okrutna, neumoljiva, gura
nam pred oči naše slabosti i našu bespomoćnost koje
smo kulturnim radom mislili otkloniti. Jedan od malo
utješrlih i uzvišenih dojmova koji se o čovječanstvu mo-
gu steći je onaj kada ljudi suočeni s elementarnom kata-
strofom zaboravljaju svoju kulturnu rastrojenost, svoje
unutrašnje poteškoće i svoja neprijateljstva i prisjećaju
 se svog zajedničkog zadatka, svog održanja naspram pre-
moći prirode.
^ ŽivotJe* kako za čovječanstvo u cjelini tako i za poje-
dinca, teško podnošljiv. Dio odricanja nameće mu kultu-
ra kojoj pripada, izvjesnu mjeru patnje priređuju mu dru-
gi ljudi, ili usprkos kulturnim propisima ili uslijed ne-
savršenosti te kulture. Tome pridolazi ona šteta koju mu ...
nanosi još nesvladana priroda — on to naziva sudbinom.
Stalno tjeskobno stanje iščekivanja i teško narušen pri-
rodni narcizam trebali bi biti posljedica toga stanja. Na-
čin na koji pojedinac reagira na štete koje mu nanose
kultura i drugi ljudi već nam je poznat; on razvija odgo-
varajuću mjeru otpora protiv danog kulturnog poretka,
mjeru neprijateljstva prema kulturi. Ali kako se on bra-
ni od nadmoćnosti prirode, od sudbine koja mu, kao i
svima drugima, prijeti?
Tu djelatnost kultura preuzima na sebe i vrši je za
sve na jednak način, a vrijedno je također spomenuti da
gotovo sve kulture čine u tome isto. Ona se ne zaustavlja
samo na tome da ljude brani od prirode već izvršenje
svoje zadaće nastavlja drugim sredstvima. Zadaća je ov-
dje^ višestruka; Teško ugrožen čovjekov osjećaj sebstva
priželjkuje utjehu; iz svijeta i života treba da nestanu
svi njihovi užasi a pored toga bi i ljudska znatiželja, pč£
nukana dakako najsnažnijim praktičnim interesima, htje-
la imati svoj odgovor.
Već je prvim korakom dobiveno veoma mnogo. A taj
je — prirpdu.ločovječiti^ Do nadosobnih sila i sudbine
čovjek ne može, oni vječno ostaju tuđi. Ali ako u ele-
mentima bjesne strasti kao u vlastitoj duši, ako sama
smrt nije ništa spontano već nasilni čin jedne zlokobne
volje, ako je čovjek posvuda u prirodi okružen bićima
koja su mu znana iz vlastitog društva, onda on može
odahnuti, u njemu stranom svijetu osjeća se kao kod
svoje kuće i svoj je besmislen strah u stanju psihički
preraditi. Coyjek se možda još ne može obraniti alLsada
on više nije bespomoćno uzet, bar može reagirati, možda
čak, i nije goloruk, i protiv tih nasilničkih nadljudi u pri-
rodi može primijeniti ista sredstva kojima se služi u
svoipe društvu, može pokušati da ih zaklinje, umiruje,
potkupljuje, otimajući im takvim utjecajima jedan dio
njihove moći. Jedna takva zamjena prirodne znanosti
psihologijom ne donosi samo trenutno olakšanje već ta-
kođer ukazuje na put daljnjeg ovladavanja situacijom.
Jer ta situacija nije ništa novo, ona ima jedan infan-
tilni uzor i zapravo je samo nastavak ranije bespomoćno-
sti u kojoj se čovjek već jednom nalazio, kao malo dijete
naspram roditeljskog para kojeg se s razlogom bojao,
pogotovo oca, ali čijoj je zaštiti zahvaljujući također bio
siguran od opasnosti koje je tada poznavao. Nije dakle
bilo teško obje situacije usporediti. Pri tome, kao i u ži-
votu snova, želja je došla na svoj račun. Slutnja smrti
spopada usnulog i hoće ga premjestiti u grob ali rad sna
umije izabrati uvjet pod kojim će i taj zastrašujući do-
življaj postati ispunjenje želje; sanjač vidi sebe u jednom
starom etrurskom grobu kamo je spokojno sišao da bi
zadovoljio svoje arheološke interese. Slično ovome, Čo-
vjek ni prirodne sile ne pretvara jednostavno u ljude pre-
ma kojima se može odnositi kao prema sebi ravnima jer
to također ne bi odgovaralo nadmoćnom dojmu koji on
ima o tim silama već im daje karakter oca, čini ih bo-
govima i pritom ne slijedi samo jedan infantilni nego ta-
kođer, kao Što sam pokušao pokazati, jedan filogenetski
uzor.
S vremenom prva promatranja uočavaju pravilnost i
zakonomjernost u prirodnim pojavama itako.prkodne^i-
le gube svoja 1 judska^vojstva^^
pomoćni a time ostaje i njihova čežnja za ocem. Ostaju?
naravno i bogovi koji zadržavaju svoj [trostruki z^^ak:/
da ^agriaju strahove prirode, da pomire..&YifeEa.s_okrut-
nošću .sudbine, osobito onom koja se pokazuje u smrti,
i da pruže naknadu za patnje i odricanja koja su ljudima
nametnuta zajedničkim kulturnim životom. J
Ali postepeno se u izvršenju tih zadataka pomiče na-
glasak. Čovjek zamjećuje da se prirodne pojave odvijaju
same od sebe, u skladu sa svojim unutrašnjim nužnosti-
 ma; zacijelo su bogovi gospodari prirode, oni su je tak-
vom uredili i sada se mogu prepustiti sebi. Samo povre-
meno upleću se oni takozvanim čudima u njen tok, tek
da bi potvrdili da nisu napustili ništa od svoje izvorne
sfere moći. Što se tiče udjeljivanja sudbine, i dalje osta-
je nelagodna slutnja da se zbunjenosti i bespomoćnosti
ljudskoga roda ne može doskočiti. Ovdje bogovi najprije
zakazuju; ako oni sami stvaraju sudbinu, njihova će od-
luka ostati neshvatljiva; najdarovitiji narod staroga vi-
jeka došao je do spoznaje da Moira stoji iznad bogova i
da sami bogovi imaju svoju sudbinu. I što se više priro-
da osamostaljivala a bogovi povlačili iz nje, tim su ozbilj-
nije sva očekivanja silila na izvršenje trećeg zadatka koji
im je dodijeljen, tim je više ono moralno postajalo ajk
hovom pravom domenom. Božji j_e zadatak sada bio da
izravna nedostatke i štete kulture, da obrati pažnju na
patnje koje ljudi jedan drugome nanose u zajedničkom
životu i nadgleda provođenje kulturnih propisa koje ljudi
tako loše slijede. Samim J^iliurnim_pro^^ dodijelje-
no je božansko podrijetlo, izdignuti su iznad ljudskog
društva i prošireni na prirodu i zbivanja u svijetu.
Stvoreno je tako obilje predodžbi rođenih iz potrebe
da se ljudska bespomoćnost učini podnošljivom, predo-
džbi sastavljenih iz građe sjećanja na bespomoćnost vlas-
titog djetinjstva i djetinjstva ljudskog roda. Jasno se mo-
že spoznati da taj posjed ljude zaštićuje u dva pravca:
protiv opasnosti prirode i sudbine, i protiv šteta koje
trpe u samom ljudskom društvu. U cjelini to izgleda ova-
ko: život na ovom svijetu služi jednoj višoj svrsi koju
doduše nije lako odgonetnuti ali koja zacijelo znači neko
usavršenje ljudskog bića. Vjerojatno ono duhovno čovje-
ka, duša, koja se tokom vremena tako sporo i nevoljko
odvajala od tijela, treba da bude objekt tog uzdizanja i
uzvisivanja. Sve što se u ovom svijetu događa predstavlja
izvođenje namjere jedne nama nadmoćne inteligencije
koja, iako putovima, i obilaznicama koje je teško slije-
diti, konačno sve okreće na dobro, tj. povoljno po nas.
Nad svakim od nas bdije jedna dobrostiva, tek prividno
^344
stroga providnost koja ne dopušta da postanemo igračka
u rukama nadmoćnih i bezobzirnih prirodnih sila; sama
smrt nije nikakvo uništenje, ona nije nikakav povratak
anorganskoj beživotnosti, nego početak jedne nove vrste
egzistencije koja leži na putu višeg razvoja. I s druge
strane, isti zakoni ćudoređa koje su naše kulture posta-
vile vladaju i svim zbivanjima u svijetu ali za njih se
brine jedna viša sudačka instancija neusporedivo veće
moći i dosljednosti. Svako dobro nalazi na koncu svoju
nagradu a svako zlo svoju kaznu, ako već ne u ovom
obliku života, onda u kasnijoj egzistenciji koja počinje
nakon smrti. Time je svim užasima, patnjama, i gorčina-
ma života suđeno da nestanu; život nakon smrti kojim
se nastavlja naš zemaljski život, kao što se nevidljivi dio
spektra nadovezuje na vidljivi, donosi sve savršenstvo ko-
je smo ovdje možda izgubili. A nadmoćna mudrost koja
upravlja ovim tokom, sveopće dobro koje se u njemu is-
poljava, pravednost koja ga prožima, to su svojstva bo-
žanskih bića koja su stvorila i nas i svijet u cjelini. Ili
bolje, jednog božanskog bića u kojem su se u našoj kul-
turi sabrali "svi bogovi prapovijesti. Narod kojemu je
prvom uspjela takva koncentracija božanskih svojstava
bio je i te kako ponosan na taj napredak. Bijaše oslobo-
đena očinska srž koja je odvajkada bila skrivena iza sva-
kog božjeg lika; u osnovi bio je to povratak historijskim
počecima ideje boga. Sada kada je bog bio jedan jedini
veze s njim mogle su iznova zadobiti prisnost i intenziv-
nost dječjeg odnosa prema ocu. Kad smo tako mnogo
učinili za oca htjeli bismo biti i nagrađeni, ako ničim dru-
gim onda bar time da budemo jedino dijete, izabrani na-
rod. Mnogo, mnogo kasnije istakla je pobožna Amerika
zahtjev da bude »god's own country« i za jedan od "obli-
ka u kojima ljudi slave boga to se i obistinilo.
Nakon što su jednom pribrane, religijske su predodžbe
prošle naravno'Hug razvojni put i različite su ih kulture
zadržale u različitim fazama njihova razvoja. Ja sam na-
veo jednu jedinu takvu razvojnu fazu koja otprilike od-
govara našoj današnjoj kršćanskoj kulturi bjelaca. Lako
329
 je primijetiti da se svi dijelovi te cjeline ne slažu među
sobom jednako dobro, da nije odgovoreno na sva važna
pitanja, da se proturječje sa svakodnevnim iskustvom sa-
mo s trudom može odbiti. Ali takve kakve jesu; te se
predodžbe — u najširem smislu religijske — ocjenjuju
kao najskup,ocjeniji..posj^J^tare, kao najvrednije što
ona svojim pripadnicima može ponuditi i daleko više ih
.se poštuje od svih umijeća pomoću kojih se iskorištava-
ju zemaljska blaga, čovječanstvo opskrbljuje hranom ili
sprečavaju ljudske bolesti, itd. Ljudi misle da neće moći
podnijeti život ako tim predodžbama ne priznaju vrijed-
nost na koju one polažu pravo. I sada se postavlja pita-
nje Što. te predodžbe znače u svjetlu psihologije, na teme-
lju čega ih se tako visoko štuje"!," da stidljivo nastavimo:
u čemu je njihova zbiljska vrijednost?
IV
Istraživanje koje neometano napreduje, poput nekog
monologa, nije posve bezopasno. Čovjek odveć lako po-
pušta iskušenju da na stranu odgurne misli koje bi ga
htjele prekinuti dobijajući zauzvrat osjećaj nesigurnosti
koji bi na kraju htio nadjačati prevelikom odlučnošću.
Zamislit ću dakle jednog protivnika koji s nepovjerenjem
slijedi moje izlaganje i pružit ću mu mogućnost da s
vremena na vrijeme dođe do riječi.
Slušam ga kako govori: »Više puta ste upotrijebili iz-
raze: 'kultura stvara te religijske predodžbe', 'kultura ih
svojim pripadnicima stavlja na raspolaganje', ima nečeg
čudnog u tome, premda s&m nisam u stanju reći što je
to, ali mi ne izgleda baš tako samorazumljivo kada ka-
žete da je kultura stvorila odredbe o raspodjeli prihoda
rada ili o pravima na ženu i dijete.«
Ali ja ipak mislim da je opravdano tako se izraziti. Po-
kušao sam pokazati da su religijske predodžbe proizašle
iz iste potrebe kao i sve druge tekovine kulture, naime
iz nužnosti da se čovjek obrani od premoći prirode. To-
^344 330
me je pridošao i drugi motiv, težnja da se isprave nesa-
vršenosti kulture koje čovjek tako bolno osjeća. Također
bi osobito zgodno bilo reći đa kultura pojedincu poklanja
te predodžbe jer on ih zatječe, one su iznijete pred njega
kao gotove i ne bi ih mogao sSm pronaći. Jer to u što on
stupa i što preuzima nasljeđe je mnogih generacija, kao
jedanputjedan, geometrija i dr. U tome dakako postoji
razlika, ali ona leži drugdje i sada se još ne može raz-
jasniti. Što se tiče osjeć aja začudnosti koji spominjete,
na njega može utjecati činjenica da nam se te predodžbe
obično prikazuju u vidu božje objave. No to je i samo
već jedan dio religijskog sistema^i u potpunosti zanema-
ruje nama poznat historijski razvoj tih ideja i njihove
razlike u različitim vremenima i kulturama.
»Jedna druga stvar izgleda mi važnija. Za Vas očovje-
čenj^prirode proizlazi iz potrebe „da se jokmčaJjudska
zbunjenost i bespomoćnost pred njenim zastrašujućim si-
lama, da čovjek stupi u odnos s njima i da na koncu
utječe na njih. No čini se da je jedan takav motiv suvi-
šan. Primitivni čovjekjiema baš nikakvog izbora, nikakav
drugi način mišljenja. Njemu je prirodno, urođeno, mogli
bismo reći, da svoju bit projicira u svijet, da u svim pro-
cesima koje opaža vidi manifestacije bićž u osnovi slič-
nih njemu samome. To je jedina metoda njegovog poi-
manja. Uspije li zatim tom Čovjeku da prepuštajući se
svojim prirodnim sklonostima zadovolji jednu od svojih
velikih potreba, onda to nipošto nije samorazumljivo već
predstavlja jedan čudnovat stjecaj okolnosti.«
Nisam siguran da je to tako čudno. Mislite li onda da
mišljenje ljudi ne poznaje praktičke motive, da je puki
izraz jedne nekoristoljubive znatiželje? Ipak je to malo
vjerojatno. Prije mislim da čovjek i kada personificira
prirodne sile slijedi jedan infantilni uzor. On je na oso-
bama iz svoje prve okoline naučio da je najbolji način
da na njih utječe taj da stvori neku relaciju prema nji-
ma i stoga on kasnije u istoj namjeri, sa svim drugim na
što nailazi, postupa onako kao što je postupao s onim
prvim osobama. Ja dakle ne proturječim Vašoj deskrip-
tivnoj primjedbi 1 slažem se da je čovjeku odista prirod-
no da personificira sve što želi pojmiti kako bi time
kasnije ovladao — psihičko ovladavanje kao priprema za
fizičko — ali ja tome dodajem motiv i genezu te osobi-
tosti ljudskog mišljenja.
»A sada još i treća stvar: Vi ste podrijetlo religije ipak
već jednom ranije razmatrali, u Vašoj knjizi Totem i tabu.
Tamo to međutim izgleda drukčije. Sve je sin-otac-odnos,
bog je uzvišeni otac, čežnja za ocem je korijen religijske
potrebe. Otada ste, kako izgleda, otkrili moment ljudske
slabosti i bespomoćnosti kojem je čak općenito pripisana
najveća uloga u tvorbi religije i sada sve što je ranije
bio kompleks oca prenosite na bespomoćnost. Smijem
li Vas zamoliti za objašnjenje o toj promjeni?«
Rado, jedva sam dočekao taj poziv. No pitanje je da
li se tu radi o nekoj promjeni. Cilj Totema i tabua, nije
bio da se razjasni nastanak religije nego samo totemizma.
Možete li s bilo kojeg Vama poznatog gledišta objasniti
činjenicu da je prvi oblik u kojem se zaštitničko božan-
stvo objavilo čovjeku bio životinjski, da je postojala za-
brana da se ta životinja ubije i pojede, ali istodobno i
slavljenički običaj da se .ona jednom u.godini zajednički
ubije i pojede? Upravo se to događa u totemizmu. I jedva
da ima svrhe sporiti se oko toga da li bi totemizam tre-
balo nazvati: religijom. On je u prisnom odnosu s kasni-
jim deističkim religijama a totemske životinje p i t a l e su
svete životinje bogova. I prva, ali najdubokosežnija obi-
čajna ograničenja —- zabrana ubojstva i incesta —_nasta-
ju na tlu totemizma. Bez obzira da li sada prihvaćate za-
ključke iz Totema i tabua ili ne, nadam se da ćete pri-
znati kako je u toj knjizi mnoštvo vrlo neobičnih, rasutih
činjenica sažeto u jednu konzistentnu cjelinu.
Zašto se životinjski bog tokom vremena pokazao nedo-
statnim i bio zamijenjen ljudskim, to jedva da je u To-
temu i tabuu dodirnuto dok drugi problemi nastanka
religije tamo uopće nisu spomenuti. Smatrate li da su
takva ograničenja isto što i poricanje? Moj rad je dobar
primjer stroge izolacije onog doprinosa koji psihoana-
^344 332
litičko razmatranje može pružiti u cilju rješenja proble-
ma religije. Pokušam li sada dodati ono što nije tako
duboko skriveno, ne biste ine trebali okriviti za protu-
rječje kao ranije za jednostranost. Naravno, moj je zada-
tak da pokažem veze između onog što je rečeno ranije
i onoga što je iznijeto sada, između dublje i manifestne
motivacije, između komj)leks^ oca i ljudske bespomoćno-
sti kao i potrebe za zaštitom.
Te veze nije teško pronaći, To su odnosi između bes-
pomoćnosti djeteta i bespomoćnosti odraslih kojom se
ona nastavlja tako da se, kao što se moglo očekivati, mo-
tivacija za stvaranje religije u psihoanalizi razmatra s
obzirom na ulogu koju infantilni život čovjeka ima u nje-
noj manifestnoj motivaciji. Okrenimo se duševnom životu
malog djeteta. Sjećate li se Jzbora. objekta prema tipu
naslanjanja o kojem govori analiza?JLibido slijedi put
narcističkih potreba i prianja, uz-objekte koji-osiguravaju
njegovo zadovolienje^ Tako majka koja zadovoljava glad
postaje prvi ljubavni objekt a zacijelo i prva zaštita od
svih neodređenih opasnosti koje prijete u vanjskome svi-
jetu; prva zaštita od straha, mogli bismo reći.
U toj funkciji majku uskoro smjenjuje snažniji otac i
ostaje u njoj tokorrr čijelog dj Ali odnos prema
ocu obilježen je osobitom ambivalentnošću. On je sam
predstavljao jednu opasnost, možda još u ranijem odno-
su djeteta prema majci. Stoga se oca ne bojimo manje
nego što za njim čeznemo i divimo mu se. Znaci te ambi-
valentnosti u odnosu prema ocu duboko su utisnuti u sve
religije, kao što je pokazano u Totemu i tabuu. Opaža li
sada odrastao čovjek da mu je suđeno da uvijek ostane
dijete, da ne može bez zaštite od njemu stranih, nadmoć-
nih sila, on im daje crte očevog lika, stvara si bogove ko-
jih se boji, koje pokušava pridobiti a od kojih ipak oče-
kuje zaštitu, Tako je motiv čežnje za ocemjstovjetan po-
trebi zaštite od posljedica ljudske slabosti; obrana dječje
bespomoćnosti daje svoje karakteristične crte onoj reak-
ciji na bespomoćnost koju odrastao čovjek mora priznati,
dakle upravo tvorbi religije. Ali nije nam namjera da da-
T
#
lje istražujemo ideju boga; ovdje smo imali posla s go-
tovim blagom religijskih predodžbi, u onom obliku u
s
kojem ga kultura pruža pojedincu. "X
No vratimo se glavnom toku našeg istraživanja: Koje je
dakle p s i h o l o š k o g
možemo klasificirati? Na pitanje isprva nipošto nije lako
odgovoriti. Nakon odbacivanja različitih formulacija,
ostat ćemo kod jednefelo su poučci, iskazi o Činjenicama
i odnosima vanjske (ili unutrašnje) stva^iftfrH knji sanp-
Ć U l l T n e Ž f d l t O ČOVl>k fltjft s a m f i t V r i n i V n j f t g f l h t j j ^ j n
da se u njih vjeruje. Kako one pružaju obavještenje o
onome što je za nas najvažnije i najzanimljivije, naročito
ih cijenimo! Tko o njima ništa ne zna, velika je neznalica;
tko ih je u svoje znanje preuzeo, može sebe smatrati veo-
ma obogaćenim.
Postoje naravno mnogi takvi poučci o najraznolikijim
stvarima ovoga svijeta. Pun ih je svaki školski sat. Oda*
berimo na primjer zemljopisne. Ovdje čujemo: Konstanca
leži na Bodenskom jezeru. Jedna studentska pjesmica do-
daje: Tko ne vjeruje nek' pođe i pogleda. Slučajno sam
bio tamo i mogu potvrditi da lijepi grad odista leži na
obali jednog velikog jezera koje svi okolni stanovnici na-
zivaju Bodenskim. Sada sam ja savršeno uvjeren u isprav-
nost ove zemljopisne tvrdnje. No prisjećam se pritom
jednog drugog, veoma čudnovatog doživljaja. Već sam
bio zreo čovjek kada sam prvi puta stupio na brežuljak
atenske Akropole, među ruševine hrama, s pogledom na
plavo more. U moju sreću umiješao se tada osjećaj za-
prepaštenja izazvan mišlju: »Dakle to je odista tako kako
smo učili u školi!« Kakvu plitku i nemoćnu vjeru u stvar-
nu istinu onoga što sam čuo mora da sam tada stekao
kad sam se danas mogao toliko zaprepastiti! Ipal^ zna-
čenje tog doživljaja neću odveć naglasiti; moguće )b još
i drugo objašnjenje mog čuđenja koje mi tad nije palo na
^344 334
pamet, koje je posve subjektivne prirode i u vezi je s
osobitošću mjesta na kojem sam se nalazio.
Svi takvi-poučci traže dakle da se vjeruje u njihov
sadržaj ali taj zahtjev ne ostavljaju bez obrazloženja. Oni
se pokazuju kao skraćeni rezultat jednog duljeg procesa
mišljenja utemeljenog na promatranju, a zacijelo i na
zaključivanju; onome tko ima namjeru da sam prođe
kroz taj proces/umjesto da prihvati njegov rezultat, uka-
žuju na put. Tamo gdje takav poučak nije samorazum-
ljiv, kao u zemljopisnim tvrdnjama,- uvijek se još napo-
minje otkuda se došlo do znanja koje on prenosi. Uzmi-
mo na primjer poučak da Zemlja ima oblik lopte; kao
dokazi za tu tvrdnju navode se Foucaultov pokus s nji-
halom, izgled horizonta, mogućnost da se zemlja oplovi.
Kako je, kao što svi zainteresirani uviđaju, neizvedivo
svu školsku djecu poslati da oplove svijet^z&dovoljavamo
^ time da školske pouke uzimamo »zdravo za gotovo«,
ali čovjek zna da put osobnom osvjedočenju ostaje otvo-
ren. _ _
, rolcusajiiio mjerilo primijeniti na religijske pouč;
ke. Postavimo li pitanje na čemu se temelji njihov za-
htjev da se u njih vjeruje, IJobiFžemo tri ođgovoraTkoji
seTzaČuđujuće loše slažu. Prvo, oni zaslužuju da se u njih
vjeruje zato što su već naši pradjedovi vjerovali u njih;
drugo, posjedujemo dokaze koji nam predajom dolaze
upravo iz tih davnina i treće, općenito je zabranjeno po-
kretati pitanje o postojanju takvih dokaza. Taj pothvat
ranije se kažnjavao^Hajoštrijim kaznama i još danas dru-
štvo nerado gleda na pokušaje da se oni obnove.
Ta treća točka mora pobuditi u nama najsnažniju sum-
nju. Jedna takva zabrana ipak može imati samo jednu
motivaciju, naime tu da društvo veoma dobro zna za ne-
sjgumostjghtjeva koji podiže^za
Da je drukčije, ono bi zacijelo svakome tko se sam hoće
osvjedočiti u njihovu istinitost spremno stavilo na raspo-
laganje građu potrebnu za to. Stoga ćemo se, praćeni ne-
povjerenjem koje se teško dade umiriti, prihvatiti provje-
re ostalih dvaju argumenata. Trebali bigmo-. daklejyjero^

vati zato što su i naši pradjedovi vjerovali. Ali ti naši
preci bili su daleko veće neznalice nego mi i vjerovali su
u stvari koje mi danas nikako ne možemo prihvatiti. Po-
stoji mogućnost da su i religijska učenja bila takve vrste.
Dokazi koji su nam ostavljeni nalaze se u spisima koji
s£mi nose sva obilježja nepouzdanosti. Puni su protuslov-
lja, prerađivani, patvoreni; tamo gdje govore o činjenič-
nim dokazima sami ostaju bez potvrde. Ne pomaže mno-
go ni tvrdnja da njihov tekst ili čak sam njihov sadržaj
potječu od božje objave jer je već sama ta tvrdnja dio
onih učenja čiju bi vjerodostojnost trebalo na njima istra-
žiti, a ipak nema takvog stava koji sam sebe može doka-
zati.
Dolazimo tako do neobičnog rezultata da upravo one
objave našeg kulturnog posjeda koje bi mogle imati naj-
veće značenje za nas, kojima je dodijeljen zadatak-da nam
razjasne zagonetke svijeta i izmire nas s patnjama ži-
vota, da su dakle upravo one najslabije potvrđene. Jednu
za nas tako ravnodušnu činjenicu da kitovi primjerice
rađaju svoje mlade umjesto da polažu jaja teško da bismo
mogli prihvatiti kada se ona ne bi bolje dala dokazati.
To stanje stvari po sebi je jedarL._veQma,jčudaB. psiho^
loški problem. Nitko također ne bi mogao vjerovati da
napomenute primjedbe o nedokazivosti religijskih uče-
nja sadrže nešto novo. Taj nedostatak_dokaza osjeća se
u svakom vremenu, a zacijelo i u n a š i h j s r ^
su nam ostavili takvo nasljeđe. Vjerojatno su mnogi od
njih pothranjivali istu dvojbu no ležao je na njima pre-
težak pritisak da bi se odvažili izraziti je. Otada su ne-
brojeno mnogo ljudi mučile iste sumnje koje su oni svoje-
voljno potiskivali jer su vjeru osjećali kao svoju dužnost,
mnogi blistavi umovi doživjeli su u tom sukobu neuspjeh
a mnogi su karakteri pretrpjeli štetu kompromisima u
kojima su tražili izlaza.
Ako svi dokazi koji se navode za vjerodostojnost reli-
gijskih poučaka potječu iz prošlosti, onda je razumljivo
da se okrenemo sadašnjosti koja se bolje dade prosuditi
i pogledamo ne pruža li nam ona takve dokaze. Ako bi
336
uspjelo da se samo s jednog jedinog dijela religijskog si-
stema takve vrste skine sumnja, cjelina bi time izvan-
redno zadobila na vjerojatnosti. Ovdje nastupa djelatnost
spiritista koji su uvjereni u besmrtnost individualne duše
i žele nam taj stav religijskog učenja nedvojbeno demon-
strirati. Na žalost, ne uspijeva im poreći da su pojave i
očitovanja njihovih duhova samo proizvodi njihove vla-
stite duševne djelatnosti. Oni su razgovarali s duhovima
najvećih ljudi, najistaknutijih mislilaca ali sve izjave i
poruke koje su od njih dobili bile su tako budalaste, tako
neutješno ništavne da se tu ništa drugo vjerodostojno ne
može naći osim sposobnosti duhova da se prilagode krugu
ljudi koji ih zazivlje.
Moramo se sada prisjetiti dvaju pokušaja koji ostavlja-
ju dojam grčevitog truda da se izbjegne problem. Jedan,
nasilne prirode, star je, dok je drugi suptilan i moderan.
Prvi je »Credo quia absurdum« crkvenoga oca. Ta tvrdnja
bi nam htjela kazati da su religijska učenja izmakla za-
htjevima.;urna, da ona stoje iznad uma. Njihova istina
mora-se^osjetiti.. iznutra i nij e p o trebnolda - jmi;.
Ali taj Pređo zanimljiv je samo kao vlastito uvjerenje dok
kao zapovijed ne obavezuje. Moram li vjerovati u svaku
apsurdnost? Ako ne, zašto ba^.it tu? Nema nikakve in-
stancije iznad uma. Ako istinajreligijskog učenja ovisi o
jednom unutrašnjem doživljaju
istinu, što J^mo s tolikim ljudima koji jedan takav 'rije-
dak doživljaj nemaju? Od svih se ljudi može zahtijevati
da primijene dar uma koji posjeduju, ali se obaveza koja
za sve treba da važi ne može podizati na motivu koji po-
stoji u malo njih. Ako je netkoJz jednog ekstatičnog sta-
nja, pa bio i najdublje obuzet njime, zadobio nepoko-
lebljivo uvjerenje u stvarnu istinu religijskih učenja, što
to ima da znaci nekom drugom?
Drugi pokušaj je onaj filozofije »kao da«. On tumači
da u našoj misaonoj djelatnosti postoji obilje pretpostav-
ki Jttjju neosnovanost, pa čak i apsurdnost u potpunosti
uviđamo. One su nazvane fikcijama, ali na temelju razno-
vrsnih praktičkih motiva morali bismo se ponašati tako
318
>>ka^a«--U-te fikcije xj£mjemo. T o . M j ^ 1 0 i ža religij-
ska učenja zbog njihove neusporedive važnosti za održanje
ljudskog društva.1 Ova argumentacija nije daleko od one
»Cređo quia absurdum«. Jedan takav zahtjev kao što je
»kao da« može, međutim, postaviti samo jedan filozof.
Čovjek na čije mišljenje nisu utjecala umijeća filozofije
nikada ga neće moći prihvatiti, za njega je s priznanjem
apsurdnosti, onoga što se protivi umu, sve riješeno. Nje-
ga se ne može privoljeti na to da se u pitanju svojih naj-
važnijih interesa odrekne onih sigurnosti koje inače za-
htijeva u svim svojim običnim djelatnostima. Prisjećam
se jednog svog djeteta koje se još zarana isticalo naroči-
tim smislom za stvarnost. Jednom kada se djeci pričala
bajka koju su pobožno slušala, on je prišao i upitao: Da
li je to istinita priča? Nakon odrečnog odgovora povukao
se s potcjenjivačkim izrazom na licu. Može se očekivati
da će se ljudi prema religijskim bajkama početi uskoro
ponašati slično, usprkos zagovaranju filozofije »kao da«.
Ali oni se za sada ponašaju posve drukčije i u prošlim
vremenima religijske su predodžbe, usprkos neporecivom
nedostatku dokaza, vršile najsnažniji utjecaj na čovje-
čanstvo. To je jedan novi psihološki problem. Moramo
se zapitati u čemu se sastoji unutrašnja snaga tih učenja,
kojoj okolnosti zahvaljuju svoju djelotvornost, neovisnu
o umskom priznanju.
VI
Mislim da smo odgovor na oba pitanja dostatno pri-
premili. On nam se pruža bacimo li pogled ria_psihičku
genezu religijskih predocEBiTTe predodžbe koje se izdaju
1
Nadam se da neću počiniti nepravdu ako filozofu »kao da«
pripišem nazor koji nije stran ni drugim misliocima. Usp. H. Vai-
hinger (1922, str. 68): »U krug fikcija ne ubrajamo samo nepri-
strane teorijske operacije već i pojmovne tvorbe koje su otkrili
najplemenitiji ljudi, kojih se drži srce plemenitijeg dijela čovje-
čanstva i kojih se ono ne želi odreći. Ni mi im to nipošto nećemo
oteti — kao praktičke fikcije nek' postoje i dalje> ali gdje je u
pitanju teorijska istina, nema im života.
^344 338
za poučke nisu taloži iskustva ili konačni rezultati mišlje-
nja, one su iluzije, ispunjenja najstarijih, najsnažnijih,
najprečih želja čovječanstva; tajna njihove snage je snaga
te želje. Već znamo da je zastrašujući dojam dječje bes-
pomoćnosti probudio potrebu za zaštitom — zaštitom
kroz ljubav — koju je zadovoljio otac, a spoznaja da ta
bespomoćnost ostaje tokom cijelog života prouzročila je
da se čovjek čvrsto uhvatio egzistencije jednog — ali sa-
da moćnijeg oca^ Dobrostivim ravnanjem božje provid-
nosti umiren je strah od opasnosti života, uspostavljanje
ćudorednog svjetskog poretka osigurava ispunjenje za-
Titjeva za pravednošću koji je unutar ljudske kulture tako
često ostao neispunjen a produženje zemaljske egzisten-
cije jednim budućim životom stvara prostorni i vremen-
ski okvir u kojem se te želje mogu ispuniti. Odgovori na
zagonetna pitanja ljudske znatiželje, o nastanku-svijeta,
0 odnosu između tjelesnog i duševnog, izgrađeni su na
pretpostavkama tog sistema; ogromno je . olakšanj e za .psi"
hu pojedinca kada se s nje skine...teret nikada posve pre-
vladanih, fukoba djetinjstva proizašlih iz kompleksa...oca
1 kada.se za njih nađe svima prihvatljivo rješenje.
Ako kažem da su sve to iluzije, moram razgraničiti zna-
čenje riječi. Jedna iluzija nije isto što i zabluda; ona i nije
nužno zabluda. Aristotelovo mišljenje da se gamad razvija
iz nečisti, čega se prost narod još danas drži, bila je za-
bluda jednako kao i zabluda ranije generacije liječnika
da je Tabes dorsalis posljedica seksualnog razvrata. Bilo
bi pogrešno ako bismo te zablude zvali iluzijama. Napro-
tiv, uvjerenje Kolumba da je otkrio novi morski put za
Indiju bilo je iluzija. Udio njegove želje u toj zabludi veo-
ma je jasan. Kao iluziju možemo označiti tvrdnju izvjes-
nih nacionalista da su Indogermani jedina ljudska rasa
sposobna za kulturu ili vjerovanje, koje je srušila tek
psihoanaliza, da je dijete biće bez seksualnosti^Za iluziju
ostaje karakteristično da je izvedena iz ljudske želje i ona
je u tom pogledu bliska psihijatrijskoj sumanutoj ideji
ali se — po strani od komplicirane strukture sumanute
 ideje — od nje također ^ bitno u suma-
nutoj ideji ističemo njeno proturječje spram zbiljnosti;
iluzija ne mora nužno biti lažna, tj. neostvariva ili u pro-
turječju sa stvarnošću. Neka građanska djevojka može
sebi stvoriti iluziju da će doći princ i povesti je sa sobom.
To je moguće, neki takvi slučajevi su se dogodili. Daleko
je manje vjerojatno da će doći mesija i zasnovati zlatno
doba; već prema osobnom stavu onoga koji sudi, on će
to vjerovanje klasificirati ili kao iluziju, ili kao analogiju
sumanutoj ideji. Primjere iluzija koje su se obistinile
inače nije lako pronaći. Ali iluzija alkemičara, da će sve
metale moći pretvoriti u zlato, mogla bi biti jedna od
tih. Želja da se ima veoma mnogo zlata, onoliko zlata ko-
liko je god moguće, podosta je prigušena našim današnjim
uvidom u uvjete koji omogućuju bogatstvo no kemija
ipak ne drži više nemogućom preobrazbu metala u zlato.
Jedno vjerovanje zovemo dakle iluzijom ako u njenoj mo-,
Tivaciji u pfvi plan izbija ispunjenje želje i ne obaziremo
i se pritom na njen odnos prema zbiljnosti, jednako kao
i što se sama iluzija odriče svoj epo tvrde.
Okrenemo li se iznova, u skladu s tom orijentacijom,
religijskim učenjima, moći ćemo još jednom reći: sva
ta učenja su iluzije, nedokazive, i nikoga se ne smije pri-
siljavati da ih drži istinama, da u njih vjeruje; Neke od
njih su tako nevjerojatne, toliko u proturječju ša svime
što smo na tako tegoban način saznali o stvarnosti svi-
jeta da ih se — s odgovarajućim obzirom na psihološke
razlike — može usporediti sa sumanutim idejama. O stvar-
nosnoj vrijednosti većine njih ne može se suditi. Onoliko
koliko su nedokazive toliko su i neporecive. JoI_uvijek
premalo znamo da bismo im se kritički približili. Zago-
netka svijeta razotkriva se našem istraživanju samo po-
lagano i znanost još danas ne može odgovoriti na mnoga
pitanja. Ali znanstveni je rad za nas jedini put koji može
voditi znanju o izvanjskoj stvarnosti. Isto je tako samo
iluzija ako se nešto očekuje od intuicije i poniranja u
sebe; to nam ne može pružiti ništa osim — teško objašnji-
vih — spoznaja o našem vlastitom duševnom životu, ali
S40;
nikada ne daje odgovore na pitanja koja je religijsko uče-
nje tako lako riješilo. Bilo bi drsko pustiti vlastitu samo-
volju da stupi u tu prazninu i da prema osobnom sudu
ovaj ili onaj dio religijskog sistema proglašava za više
ili manje prihvatljiv. Za tako nešto ova su pitanja odveć
važna, moglo bi se reći: presveta.
Na ovom mjestu može se očekivati prigovor: »Dakle,
ako zagriženi skeptici sami priznaju da se tvrdnje religije
ne mogu osporiti razumom, zašto da onda ja u njih ne
vjerujem jer tako je mnogo na njihovoj strani, tradicija,
suglasnost ljudi i sva utješnost njihovog sadržaja?« Da,
zašto ne? Kao što se nikoga ne može prisiliti da vjeruje,
tako nitko ne može biti prisiljen ni da ne vjeruje. Ali čo-
vjek se ne bi trebao zavaravati da takvim obrazloženjima
ide putovima ispravnog mišljenja. Ako je osuda »isprazni
izgovor« ikada bila na mjestu, onda je to ovdje. Neznanje
je neznanje; nikakvo pravo da se vjeruje ne izvodi se iz
njega. Nijedan umni čovjek neće se u drugim stvarima
tako lakomisleno ponašati i zadovoljiti se tako^jadiTiim
obrazloženjima svojih sudova i svoga opredjeljenja alTsi,
eto, u najvišim i najsvetijim stvarima to ipak dopušta.
U stvari, to su samo pokušaji zavaravanja sebe ili drugih
da se čovjek još čvrsto drži religije dok se nje zapravo
već odavno oslobodio. Kada se radi o pitanjima religije
ljudi sv|Jjuju na sebe krivicu za sve moguće neiskrenosti
i svu intelektualnu nedoličnost. Filozofi proširuju znače-
nje riječi kojima jedva da ostaje nešto od njihovog iz-
vornog smisla, oni bilo koju mutnu apstrakciju koju su
sebi stvorili nazivaju »bogom« i sada su i oni deisti, vjeJ
ruju u boga više od cijelog svijeta i mogu se hvastati dsfc 1
su spoznali jedan viši, čistiji pojam boga, premda je nji-
hov bog tek prije jedna nepostojeća sjena nego moćnja
ličnost religijskog učenja. Kritičari ustrajavaju na tome
da čovjeka koji ne taji osjećaj ljudske malenkosti i sla-
bosti pred cjelinom svijeta proglašavaju za »duboko re-
ligioznog«, iako taj osjećaj ne sačinjava bit religioznosti
već tu bit otkriva tek sljedeći korak, reakcija na to, od-
nosno pokušaj da čovjek sebi pred tim osjećajem po-
,341)
 mogne. Tko ne ide dalje, tko se ponizno miri sa sitnom^
lilogom čovjeka u velikom svijetu, taj je daleko prije
ireligiozan u najpravijem smislu riječi,
Nije u planu našeg istraživanja da zauzmemo stav o
istinosnoj vrijednosti religijskih učenja. Dostaje nam Što
smo ih u njihovoj psihičkoj prirodi spoznali kao iluzije.
Ali nije nam potrebno tajiti da to otkriće silno utječe na
naš stav u pitanju koje mnogima mora izgledati naj-
važnije. Znamo otprilike u kojim su vremenima stvorena
religijska učenja i kakvi ljudi su ih stvorili. Saznamo li
još iz kojih se motiva to dogodilo, naše će stajalište pre-
ma religijskom problemu pretrpjeti zamjetni pomak. Ka-
žimo i to da bi bilo čak veoma lijepo kada bi postojao
bog kao stvoritelj svijeta i dobrohotna providnost, ćudo-
redni svjetski poredak i onostrani život, ali je ipak vrlo
neobično da je sve upravo kako si moramo željeti, I bilo
bi još čudnije da je našim bijednim praočevima, neslo-
bodnim i bez ikakvog znanja, uspjelo riješiti sve ove
teške zagonetke svijeta.
VII
Ako srno u religijskim učenjima spoznali iluzije onda
fce odmah postavlja daljnje pitanje, nije li slične prirode
ji drugi kulturni posjed koji visoko štujemo i koji puš-
jtamo da vlada našim životom. Ne moramo li i pretpo-
l stavke koje upravljaju našim državnim uređenjima ta-
j kođer nazvati iluzijama, nisu li i odnosi među^polovima
J u našoj kulturi pomućeni jednom ili čak nizom erotskih
iluzija? Ako je naše nepovjerenje jednom oživjelo, onda
se nećemo uplašiti ni pitanja postoji li neko bolje obraz-
loženje za naše uvjerenje da ćemo primjenom promatra-
nja i mišljenja saznati nešto o vanjskoj stvarnosti. Ništa
nas ne smije zadržati da odobrimo okretanje promatranja
našem vlastitom biću i služenje mišljenja njegovom vlas-
titom kritikom. Ovdje se otvara mogućnost nizu istra-
živanja čiji bi uspjeh morao biti odlučujući za izgrade
nju iednog »svjetonazora«. Slutimo također da takav
trud neće biti uludo utrošen i da će našu sumnju bar
djelomice opravdati. No moći autora nisu dostatne za
jedan obuhvatan zadatak i on, tjeran nuždom, ograničava
svoj rad na ispitivanje jedne jedine od tih iluzija, one
religijske.
Strogi glas našeg protivnika zapovijeda nam da ovdje
stanemo pozivajući nas pritom na odgovornost zbog na-
šeg neumjesnog vladanja. On nam kaže: »Arheološki in-
teresi svakako su hvale vrijedni no ne započinje se
otkapanjima ako će se njima obitavališta živih toliko
potkopati da će se ona srušiti i svojim razvalinama za-
suti ljude. Religijska učenja nisu predmet o kojem se
može mudrovati kao o bilo kojem drugom. Na njima je
sagrađena naša kultura i pretpostavka je održanja ljud-
skog društva da većina ljudi vjeruje u istinu tih učenja.
Ako ih se pouči da ne postoji nikakav svemoćni i sve-
pravedni bog, nikakav božji poredak u svijetu i nikakav1
budući život, osjećat će se oni slobodni od obaveze da v
poštuju kulturne propise. Svatko će nesputan i bez stra-
ha slijediti svoje asocijalne, egoistične nagone, htjeti
potvrditi svoju moć i iznova će započeti kaos koji smo
odagnali našim kulturnim radom kroz više tisuća godina.
Čak kad bi čovjek znao i mogao dokazati da religija nije
u posjedu istine, morao bi to prešutjeti i ponašati se ta-
ko kako zahtijeva filozofija »kao da«. U interesu odr-
žanja svih! Ako i zanemarimo poteškoće samog pothvata
ipak se tu radi o okrutnosti bez svake svrhe. Nebrojeni
ljudi nalaze u učenjima religije svoju jedinu utjehu i
samo njihovom pomoći mogu podnijeti život. Sada im
se hoće oduzeti taj njihov oslonac a da im se u zamjenu
ne može dati ništa bolje. Već je priznato da znanost za
sada ne pruža mnogo pa čak i kada bi još mnogo više
napredovala ipak ne bi ljudima bila dostatna. Čovjek
ima i drugih imperativnih potreba koje proračunata zna-
nost nikada neće moći zadovoljiti i veoma je čudno,
upravo je vrhunac nedosljednosti, kada se jedan psiholog
koji je uvijek naglašavao koliko mnogo se inteligencija
u životu čovjeka povlači pred nagonskim životom sada
trudi da ljudima otme jedno skupocjeno zadovoljenje
želje hoteći ih za to obeštetiti intelektualnom hranom.«
Odveć je tu optužbi najednom! No ja sam spreman da
im svima proturječim i zastupat ću osim toga tvrdnju da
je opasnost za kultumjdajeko^vića ako se njen današnji
odnos prema religiji zadrži nego ako ga se ona oslobodi.
Ali jedva da znam čime bih moj odgovor trebao započeti.
Možda uvjerenjem da moj pothvat sam držim potpuno
bezazlenim i neopasnim. Procjenjivanje intelekta ovaj
puta ne pada meni na teret. Ako su ljudi takvi kakvima
ih protivnici opisuju — a ja tomu ne želim proturječiti
— onda ne postoji nikakva opasnost da će jedan ponizni
vjernik, prisiljen mojim izvodima, napustiti svoju vjeru.
Osim toga, nisam rekao ništa što prije mene ne bi daleko
potpunije, izražajnije i upečatljivije rekli bolji ljudi. Ime-
na tih ljudi su poznata; neću ih navoditi jer ne bih htio
ostaviti dojam da želim njima stati uz bok. j a sam samo
— to je jedino novo u mom prikazu — kritici mojih ve-
likih.prethodnika, dodao.nešto, psihološka
Teško se može očekivati da upravo taj dodatak izaziva
učinak koji ranijim pokušajima nije uspio. Dakako, mo-
glo bi me se upitati čemu pišem takve stvari ako sam
siguran u njihovu nedjelotvornost, Ali tome ćemo se kas-
nije vratiti.
Jedini kome objavljivanje ovoga može nanijeti štetu
sam ja sam. Morat ću slušati najneprijatnije prigovore
zbog plitkosti/ ograničenosti, nedostatka idealizma i ra-
zumijevanja za više interese čovječanstva. Ali s jedne stra-
ne ta predbacivanja nisu za mene ništa novo, i s druge,
ako je netko još u svojoj mladosti morao prijeći preko
negodovanja svojih suvremenika, što da mu to u starač-
koj dobi naudi kada je siguran da će uskoro uteći svakoj
milosti i nemilosti. U pređašnjim vremenima to je bilo
drukčije i takvim bi izjavama čovjek zaslužio sigurno
skraćenje svoje zemaljske egzistencije te tako pospješio
mogućnost da dođe do vlastitih iskustava o onostranom
životu. Ali ponavljam, ona vremena šu prošla i danas je
^344
takvo piskaranje i za autora bezopasno. Najgore što se
može dogoditi je da se njegova knjiga u ovoj ili onoj zem-
lji neće smjeti prevesti ili pustiti u promet. Naravno,
upravo u onoj zemlji koja se osjeća sigurnom u visok
stupanj svoje kulture. No ako čovjek općenito zagovara
odricanje od želje i predavanje sudbini, morat će biti u
stanju da i tu štetu podnese.
Pojavilo se zatim kodtaene pitanje ne bi li objavljivanje
ovog spisa ipak moglo nekome nanijeti zla. Ne doduše
osobi, ali zato stvari, stvari psihoanalize. Ne može se da-
kako poreći da je ona moja tvorevina a prema njoj se
iskazalo podosta nepovjerenja i pakosti; kako sada istu-
pam s tako nemilim izjavama, ljudi će biti odveć spremni
da stvar prebace s moje osobe na psihoanalizu. »Sada se
vidi«, tako će reći, »kuda ta psihoanaliza vodi. Krinka
je spala; poricanju boga i ćudorednog ideala kao što smo
oduvijek nagađali. Kako bi nas se spriječilo da otkrijemo
tu istinu, obmanjivalo nas se izjavama da psihoanaliza
nejna nikakav svjetonazor i da nikakav ne može stvoriti.«
Ta će mi buka odista biti neprijatna, prije svega zbog
mnogih mojih suradnika od kojih mnogi ne dijele moj
stav o religijskim problemima. Ali psihoanaliza se već
othrvala mnogim olujama i valja je i toj novoj izložiti.
U stvari, psihoanaliza je metoda istraživanja, jedan ne-
pristrani instrument, otprilike kao infinitezimalni račun.
Ako bi jedan fizičar pomoću njega otkrio da će Zemlja
nakon određenog vremena propasti, onda će čovjek ipak
oklijevati da samom računu pripiše destruktivne tenden-
cije i da ga zbog toga proskribira. Sve što sam ovdje re-
kao protiv istinosne vrijednosti religija nije trebalo psiho-
analizi i davno prije nje su rekli drugi. Ako se primjenom
psihoanalitičke metode moglo doći do nekog novog argu-
menta protiv istinosnog sadržaja" religije tant pis za re-
ligiju, ali branioci religije moći se se s istim pravom po-
služiti psihoanalizom kako bi u potpunosti ocijenili afek-
tivno značenje religijskog učenja.
Recimo sada nešto u obranu: religija je ljudskoj kulturi
očigledno dobro poslužila i mnogo je doprinij ela oBuzda-
345
vanju asocijalnih nagona,: ali u tome nije učinila dovolj-
no. Mnogim je tisućljećima ona vladala ljudskim dru-
štvom; imala je vremena pokazati što može pružiti. Da
joj je uspjelo većinu ljudi usrećiti, utješiti, izmiriti ih sa
životom, učiniti od njih promicatelje, kulture, onda ni-
kome ne bi padalo na pamet da teži promjeni postojećih
odnosa. Što vidimo umjesto toga? Dsi„je_ jedan ..zastrašu-
juće velik broj ljudi nezadovoljan kulturom i nesretan u
njoj, da je osjeća kao jaram koji se mora zbaciti, da ti
ljudi ili sve snage ulažu u promjenu te kulture i l i u svom
neprijateljstvu prema kulturi idu tako daleko da o kul-
turi i ograničenju nagona uopće ništa ne žele znati, Ovdje
će nam se prigovoriti da to stanje dolazi baš od činjenice
što je religija jedan dio svog utjecaja na ljudske mase
izgubila upravo uslijed žaljenja vrijednog djelovanja na-
pretka u znanosti. To ćemo priznanje i njegovo obrazlo-
ženje zabilježiti i kasnije upotrijebiti u skladu s našim
namjerama, no sam prigovor je nemoćan.
Pitanje je da li su ljudi u vrijeme neograničene vlada-
vine religijskih učenja u cjelini bili sretniji nego danas;
ćudpredniji zacijelo nisu bili. Oni su uvijek znali religij-
ske propise učiniti površnima i time osujetiti njihove na-
mjere. Izašli su im ususret svećenici čija je dužnost bila
da bdiju nad pokornošću religiji. Božja dobrota morala je
spriječiti ostvarenje njegove pravičnosti: Čovjek je gri-
ješio a zatim je prinio žrtvu ili se pokajao i bio je slobo-
dan za nove grijehe. Ruska duševnost uzdigla .se do za-
ključka d a j e grijeh neophodan kako. bi se-okusilol bla-
ženstvo božje milosti, dakle u osnovi boguugodno djelo.
Očigledno je da su svećenici poniznost masa prema reli-
giji mogli održati samo priznanjem tako velikih ustu-
paka nagonskoj prirodi čovjeka. Pri tome j e ostalo: bog
je jedini jak i dobar a čovjek je slab i grešan. Nećudored-
nost u svim vremenima u religiji nije našla manji oslo-
nac nego ćudorednost. Ako postignuća, religije u vezi s
usrećenjem ljudi, njihovom sposobnošću za. kulturu, nji-
hovim ćudorednim ograničavanjem nisu. bolja,, tad se
ipak postavlja pitanje ne precjenjujemo li njenu nužnost
346
za čovječanstvo i činimo li odista mudro kada na njoj
temeljimo naše kulturne zahtjeve.
Razmislimo o danas očiglednoj situaciji. Čuli smo pri-
znanje da religija nema više isti utjecaj na ljude kao J
ranije. (Ovdje se radi o evropsko-kršćaTnskoj"HnturIT^\
zbog toga što su se njena obećanja umanjila već zato što
ona ljudima izgledaju manje uvjerljiva. Dodajmo da je
razlog te promjene učvršćenje znanstvenog duha u gor-
njim slojevima ljudskog društva. (To možda nije jedini
razlog.) Kritika je izglodala dokaznu snagu religijskih
dokumenata, prirodna je .znanost pokazala zablude sadr-
žane u njima, komparativno istraživanje uočilo je fatalnu
sličnost religijskih predodžbi koje toliko štujemo s du-
hovnim proizvodima primitivnih naroda i vremena.
Znanstveni duh stvara jedan određeni način na koji se
Čovjek postavlja prema stvarima ovoga svijeta; pred stva-
rima religije on se na neko vrijeme zaustavlja dok napo-
kon i tu ne prekorači prag. U tom procesu nema zaustav-
ljanja; što je ljudima pristupačnije blago našeg znanja,
tim se više širi odmetništvo od religijskog vjerovanja, is-
prva samo od njegovih zastarjelih, dvosmislenih izdanja
a zatim i "od njegovih fundamentalnih pretpostavki. Je-
dini su Amerikanci, procesom u Daytonu * dokazali svo-
ju dosljednost. Neizbježni prijelaz inače se vrši polovi-
čno i neiskreno.
Kultura se malo mora bojati obrazovanih ljudi i du-
hovnih radnika. Zamjena religijskih motiva za kulturno
ponašanje drugim, svjetovnim motivima u njih bi se od-
vijala nečujno a oni su osim toga velikim dijelom i sa-
mi promicatelji kulture. Stvar stoji drukčije kada se
radi o velikoj masi neobrazovanih i potlačenih koji ima-
ju sve razloge da budu .neprijatelj i kulture. Sve^J^jne
Sff^ljajujJa se više ne vjeruje u boga, dobro je. Ali oni
će to zasigurno IfaznatTčaK ne bude
* U gradiću Daytonu, Tennesee, godine 1925. jedan je učitelj bio-
logije optužen zbog toga što je podučavao svoje učenike da čov-
jek potječe od životinje, (prim. prev.)
^344 346
objavljen. Međutim, oni su spremni prihvatiti rezultate
znanstvenog mišljenja a da u njima ne dođe do promje-
na koje znanstveno mišljenje u čovjeku izaziva. Ne po-
stoji li tu opasnost da će se*neprijateljstvo prema kul-
turi tih masa svaliti na slabu točku koju su osjetili na
svojoj tiranskoj vladarici? Ako čovjek svoga bližnjega ne
smije ubiti samo zato što je to zabranio dragi bog i
zato što će mu se to u ovom ili onom životu teško osve-
titi, a zatim saznaje da nema nikakvog dragog boga, da
se ne treba bojati njegove kazne, onda će svog bližnjeg
zacijelo bez razmišljanja ubiti, i u tome ga može spri-
ječiti samo zemaljska sila. Dakle, ili najstrože tlačenje
tih opasnih masa, brižna, izolacija od svih mogućnosti
za duhovno buđenje, ili temeljita revizija odnosa izme-
đu kulture i religije.
VIII
Moglo bi se pomisliti da ostvarenju ovo posljednjeg
prijedloga ne stoje na putu nikakve posebne poteškoće.
Istina, čovjek se u tom slučaju nečega odriče ali time
možda dobija više i izbjegava jednu veliku opasnost, On
se međutim toga užasava kao da bi time kulturu izložio
još većoj opasnosti. Kada je Sveti Bonifaeije posjekao
drvo koje su Sasi štovali kao sveto, svi prisutni su očeki-
vali da će se kao posljedica svetogrđa nešto strašno do-
goditi. Ništa se nije dogodilo i Sasi se pokrstiše.
Ako je kultura postavila zabranu da se ne ubije susjed
kojega se mrzi, koji stoji na putu ili za čijom se imovi-
nom žudi, onda je to očigledno bilo u interesu zajedni-
čkoga života ljudi koji se u suprotnome ne bi mogao os-
tvariti. Jer ubojica bi navukao na sebe osvetu rodbine
ubijenoga i potmulu zavist drugih koji osjećaju istu unu-
trašnju sklonost takvom nasilju. On se ne bi dugo veselio
svojoj osveti ili plijenu već bi imao sve izglede da us-
koro i sam bude ubijen. Čak i kada bi se izuzetnom silom
i opreznošću zaštitio od svakog pojedinog protivnika,
348
morao bi podleći mnoštvu slabijih koji su se ujedinili.
Da nije došlo do takvog ujedinjenja, ubojstva bi se na*
stavila bez kraja i ljudi bi se na koncu međusobno istri-
jebili. Tada bi među pojedincima nastalo ono isto stanje
koje na Korzici još uvijek postoji među porodicama, a
koje inače vlada samo među nacijama. Opasnost životne
nesigurnosti, jednaka za sve, sjedinjuje sada ljude u dru-
štvo koje pojedincu zabranjuje ubojstvo i zadržava sebi
pravo zajedničkog ubojstva onog koji krši tu zabranu.
To je onda pravda i kazna.
AH ova racionalno obrazloženje zabrane ubojstva ne
obznanjujemo već tvrdimo da je tu kaznu odredio bog.
Usuđujemo se dakle odgonetati njegove namjere i otkri-
vamo da on također ne želi da se ljudi međusobno istri-
jebe/Postupajući tako, zaogrćemo kulturu jednom posve
naročitom dostojanstvenošću ali pritom riskiramo da će-
mo poštovanje te zabrane učiniti ovisnim o vjeri u boga.
Ako opozovemo taj korak i našu volju više ne svaljujemo
na boga te se zadovoljimo socijalnim obrazloženjem, od-
rekli smo se doduše onog uzdizanja kulturne zabrane,
ali smo također izbjegli njeiio ugrožavanje. Posredstvom
neke vrste difuzije ili infekcije obilježje svetosti, nepo-
vredivosti, onostranosti moglo bi se reći, proširilo se s
malo velikih zabrana na sve daljnje kulturne odredbe,
zakone i propise. Njima, međutim, aureola često loše sto-
ji; ne samo da se oni sami međusobno obezvređuju do-
noseći već prema mjestu i vremenu oprečne presude, već
iznose na vidjelo i sva obilježja ljudske nesavršenosti. La-
ko je među njima prepoznati ono što može biti samo
proizvod kratkovidne bojažljivosti, manifestacija usko-
grudnih interesa ili pak zaključak na temelju nedostat-
nih pretpostavki. Kritika kojoj se moraju podvrći u ne-
željenoj mjeri umanjuje respekt pred drugim zahtjevi-
ma kulture koji su bolje opravdani. Budući da je razliko-
vati ono što je bog s&m zahtijevao od onoga što potječe
od autoriteta jedne svemoćne skupštine ili jednog viso-
kog poglavarstva neugodan zadatak, bila bi nedvojbena
prednost da se bog općenito ispusti iz igre i da se pošte-
^344 348

no prizna čisto ljudsko podrijetlo svih kulturnih uredbi,'
i propisa. Zajedno s pretencioznom svetošću pala bi i
krutost i nepromjenjivost tih zabrana i zakona. Ljudi bi
mogli shvatiti da sve te uredbe nisu stvorene toliko' da
njima vladaju već, naprotiv, da služe njihovim interesima,
i stekli bi blagonaklon odnos prema njima te umjesto, da
za cilj postave njihovo rušenje, težili bi njihovom usavr-
šavaju. Bio bi to važan napredak na putu koji vodi po-
mirenju s pritiskom kulture.
Naš pledoaje za čisto racionalno obrazloženje kultur-
nih propisa, dakle ža njihovo svođenje na socijalnu nuž-
nost, ovdje će međutim biti nenadano prekinut jednom
sumnjom. Kao primjer smo uzeli nastanak zabrane uboj-
stva. Odgovara li naš prikaz tog nastavka historijskoj is-
tini? Bojimo se da ne, on nam izgleda kao jedna racio-
nalistička konstrukcija. Mi smo međutim upravo taj dio
ljudske kulture povijesti proučavali uz pomoć psihoana-
lize i oslonjeni na taj trud moramo reći da se to zapra-
vo dogodilo drukčije. Cisto umski motivi još u današnjeg
čovjeka ne postižu mnogo protiv strastvenih poriva; ko-
liko slabiji mora da su bili u one čovjekolike životinje
prapovijestil Možda bi njegovi potomci još i danas jedan
drugoga bez svake zapreke ubili da među onim ubojstvi-
ma nije bilo jednog — umorstva primitivnog oca — ko-
je je izazvalo neodoljivu, kobnu osjećajnu reakciju. Od
nje potječe zabrana: ne ubij, koja je u totemizmu bila
ograničena na očevu zamjenu, kasnije je proširena na
druge zamjene i još danas se, premda ne bez iznimke,
provodi.
Ali onaj je praotac prema izvodima koje ovdje ne tre-
bam ponavljati bio praslika boga, model prema kojem
su kasnije generacije stvorile lik boga. Utoliko religij-
ski prikaz ima pravo, bog je. odista imao udjela u nastan-
ku one zabrane, nju je stvorio njegov utjecaj a ne socijal-
na nužnost. I pomicanje ljudske volje na boga u potpu-
nosti je opravdano; ljudi su svakako znali da su.nasilno
odstranilioca i u reakciji na svoje zlodjelo ..odiučili...su
da njegovu volju otada respektiraju. Religijsko nam uče-
350
s
nje dakle govori historijsku istinu, dakako, na izvjestan
način preoblikovanu i u drugom ruhu, dok je naš racio-
nalni prikaz poriče.
Sada zamjećujemo, da blago religijskih predodžbi ne
sadrži samo ispunjenja želja već i važne historijske re-
miniscencije. Kakvo neusporedivo obilje moći mora pru-
žiti religiji to zajedničko djelovanje prošlosti i buduć-
nosti! Ipak, možda već uz- pomoć jedne analogije dođemo
^ i do druge spoznaje. Nije dobro pojmove odvlačiti preda-
leko od tla na kojem su izrasli ali ovom podudaranju mo-
ramo naći izra2 0 ljudskom djetgžu^znnmo, ria ^euano^
ne može u potpunosti razviti do kulturnog, čovjeka ukoli-
ko nFroođe 'fcroz.ieđnu, više ili m&nj£jta&im^
dusl&iaka.mn$gejka-
snijeneupotrebljiv^agonskeza^ suz-
biti racionalnim duhovnim „radom .već ih mora obuzdati,
aktimajioti^ „fflftrtv,
ha^ Većina tih dječjih neuroza biva za vrijeme odrasta-
nja spontano prevladana, što je naročito slučaj s prisil-
nim neurozama djetinjstva. Ono što preostane kasnije se
•mora ukloniti psihoanalitičkim postupkom. Na posve
sličan način moglo bi se pretpostaviti da je čovječanstvo
kao cjelina u svom sekularnom razvoju dospjelo u sta-
nja koja su analogna neurozama, i to iz istih razloga, jer
je u vremenima svog neznanja i intelektualne slabosti
svoja odricanja od nagona, neophodna za zajednički ži-
vot ljudi, ostvarilo isključivo čistim afektivnim silama.
Taloži tih procesa, sličnih potiskivanju, koji su se dogo-
dili u prapovijesti, još su se dugo zadržali u kulturi.Re-
ligija bi dakle bila jedna općeljudska prisilna neuroza
Tlcao^ona^u djece potjecala bi iz Edipovog kompleksa, tj.
odnosa prema ocu. U skladu s tim shvaćanjem moguće je
predvidjeti da se odvraćanje od religije mora izvršiti sa
sudbinskom neumoljivošću jednog procesa rasta i da se
mi upravo s^da nalazimo usred ie razvojne faze.
Naše bi se ponašanje u tom slučaju trebalo ravnati
prema uzoru jednog razboritog odgajatelja koji se ne
opire nadolazećoj, novoj fazi razvoja već je pokušava po-
35JJ7
spješiti i ublažiti silovitost njenog proboja. Bit religije
tom analogijom svakako nije iscrpljena. Ako ona s jedne
strane donosi prisilna ograničenja baš kao i jedna in-
dividualna prisilna neuroza, onda ona s druge strane sa-
drži i jedan sistem iluzija praćenih poricanjem zbiljnosti
upravo onako kako smo to pronašli izolirano samo kod
amencije, blažene halucinatorne smušenosti. Ipak, to su
samo usporedbe kojima pokušavamo razumjeti socijal-
ne fenomene dok nam individualna patologija u tu svrhu
ne pruža nikakav punovrijedan pandan.
Više je puta upozoreno na to (s moje strane i naročito
od strane Th. Reika) do kojih sve pojedinosti može ići
analogija religije s prisilnom neurozom i kako se mnogo
osobitosti i sudbina koje doživljava tvorba religije da-
de razumjeti na taj način. Ovome također dobro odgova-
ra činjenica <la je ponizni vjernik u visokom stupnju za-
štićen od opasnosti određenih neurotičkih oboljenja; pri-
hvaćanje opće neuroze oslobađa ga zadaće obrazovanja
osobne neuroze.
Spoznaja historijske vrijednosti izvjesnih religijskih
učenja podiže naš respekt pred njima ali ipak ne obez-
vređuje naš prijedlog da se odreknemo njihove uloge u
motivaciji kulturnih propisa. Naprotiv! Uz pomoć tih
historijskih ostataka uspjeli smo religijske poučke shva-
titi kao u neku ruku neurotičke relikte i sada smijemo
reći da je vjerojatno vrijeme da se, kao u analitičkom
postupku s neurotičarima, posljedice potiskivanja nami-
jene rezultatima racionalnog duhovnog rada, Da se u
toj preradi neće stati već na odricanju od svečanog uz-
visivanja kulturnih propisa, da će kao posljedica jedne
opće revizije tih propisa mnogi od njih biti ukinuti, mo-
že se predvidjeti, ali jedva da je za žaljenje. Zadatak, koji
nam je postavljen, zadatak izmirenja ljudi s kulturom bit
će.na taj način u velikoj mjeri riješen. N ^ nam_biti
nažaojii to što. se moramo odreći hisjonjske istine u ra-
cionalnoj motivaciji kulturnih propisa. Istine"Tcoje" re-
ligijska učenja sadrže ipak- su tako- iskrivljene i toliko"
.sistematski zakrinkane da ih masa ljudi ne može spo-
352
znati kao istine, Sličan je slučaj kada djetetu ispričamo
da novorođenčad donosi roda. Time također govorimo
istinu iako simbolički prikrivenu jer mi znamo što znači
velika ptica. Ali dijete to ne zna, ono je čulo samo onaj
iskrivljeni dio, osjeća se prevarenim i poznato je kako
često njegovo nepovjerenje prema odraslima i njegova
nepokornost nalaze poticaj upravo u tom utisku. Došli
smo do uvjerenja da je bolje ne govoriti djetetu takve
simbolički prikrivene istine i ne uskratiti mu znanje o
stvarnim odnosima, naravno u skladu s njegovim intelek-
tualnim stupnjem.
IX
»Dopuštate sebi proturječja koja se teško mogu među-
sobno pomiriti. Isprva tvrdite da je spis kao što je Vaš
posve bezopasan. Nikoga takve rasprave neće prisiliti da
se odrekne svojih religijskih vjerovanja. Ali kako je ipak
Vaša namjera da tu vjeru osporite, kao što se kasnije
ispostavlja, možemo se zapitati: Zašto ga zapravo obja-
vljujete? Na jednom drugom mjestu Vi međutim ipak
priznajete da može biti opasno, pa čak i veoma opasno
kada netko sazna da se u boga više ne vjeruje. Sve do ta-
da bio je taj čovjek poslušan, a sada odbacuje pokornost
spiam kulturnih propisa. Cijeli Vaš argument, dajreligi-
ozna motivacija kulturnih zabrana znači opasnost za kul-
turu, počiva dakako na pretpostavci da se od vjernika
može napraviti nevjernika, a to je ipak posve proturje-
čno.«
»Drugo je proturječje kada y i s jedne strane priznajete
da čovjekom ne može upravljati inteligencija već da nji-
me vladaju strasti i zahtjevi nagona, dok s druge^štra-
ne predlažete da se afektivni temelji njegove poslušno-
sti prema kulturi zamijene racionalnima. Nek razumije
tko može. Meni se čini da je u pitanju ili jedno ili dru-
go.«
»Uostalom, zar ništa iiiste naučili iz povijesti? Takav
pokušaj da se religija zainijeni umom čak je jednom već
353
 učinjen, oficijelno i u velikom stilu, Sjećate li se ipak fran-
cuske revolucije i Robespierrea^ Ali i kratkotrajnosti i
tužne neuspješnosti eksperimenta. Sada se to u Rusiji
ponavlja, i ne trebamo biti odveć znatiželjni u pogledu
ishoda tog novog pokušaja. Ne mislite li da bismo mo-
gli prihvatiti kao činjenicu da čovjek ne može bez reli-
gije?«
»Sami ste rekli da je religija više od prisilne neuroze.
Ali tom njenom drugom stranom niste se bavili. Veoma
jVdovoljno da izvedete analogiju s neurozom. Ljudi se u
svakom slučaju moraju osloboditi jedne neuroze, ali što
s e pritom gubi, Vas ne brine.«
Privid proturječja vjerojatno je nastao, zbog toga_žto
sam odveć žurio s kompliciranim stvarima, Nešto ipak N
možemo naknadno dodati. Još uvijek tvrdim d a j e moj
spis u jednom pogledu posve bezopasan. Nema tog vjer-
' n i ^ S o j l će se tim~IIi sličnim argumentima dati zbuniti
ifidan. jjendk_ je<;M.;.odr^deni4 način nje-
žno vezan uz sadržaje religije. Postoji zacijelo nebroje-
no mnogo drugih koji nisu vjernici u istom smislu. Oni
se pokoravaju kulturnim propisima jer su se dali za-
strašiti prijetnjama religije i nje se boje sve dok je mo-
raju držati jednim dijelom stvarnosti koja ih ograniča-
va. Upravo su oni ti koji će planuti čim osjete da smiju
napustiti vjeru u stvarnu vrijednost religije, ali ni u nji-
hovom slućaju argumenti nemaju nikakvog utjecaja. Oni
gube strah pred religijom ako primijete da se nje ni dru-
gi ne boje i o njima sam tvrdio da bi saznali za propa-
danje religijskog utjecaja i onda kada moj spis ne bih
publicirao. " *
Vjerujem međutim da sami držite važnijim drugo pro-
turječje koje mi predbacujete. N^^ljudejtak
ču umski razlozi i njima4 gotovo u potpunosti vladaju
njihove nagonškFželj^ZaSfo^aTm^ dakle oduzme za-
dovoljenje nagonaT~đa~ se ono zamijeni umskim razlo- ,
zima? Dakako, ljudi su takvi, ali jeste li sezapitali -da
li oni talcvima. moraju biti, dali ih na to siliniihova-unu-
trašnja,.prirMa.LMože li antropolog navesti točne mjere
^344 354
lubanje jednog naroda koji gaji običaj da glavice svoje
djece odmalena deformira zavojima? domislite na žalo-
stan kontrast Jzmeđu blistave inteligencije jednog zdra-
nog djeteta i misaone ograničenosti prosječnog odraslog
čovjeka. Je li baš posve nemoguće da upravo religiozni
odgoj velikim dijelom snosi krivnju za ovo kržljanje? Mi-
slim da bi veoma dugo trajalo prije nego bi dijete oslo-
bođeno religijskog utjecaja započelo razmišljati o bogu i
stvarima s onu strjtnu ovoga svijeta. Možda bi te njego-
ve misli zatim krenule istim putem kojim su išle i u nje-
govih predaka, ali se ne čeka na taj razvoj već mu se reli-
gijska učenja pružaju u vrijeme kada ono nema ni inte-
resa za njih, ni sposobnosti da shvati njihov domašaj.
Zavlačenje seksualnog razvoja_i_uyanieno otpočinjanje
Teltgfjskog'utj^ su ipak dvije glavne točke u pro-
Vamu^3Sašnje pedagogije,, nije 1L tal^o ^JCada_s£jsatim
. djetetovo
stala neoboriv^ M da je u svrhu ojača-
nja funkcije mišljenja vrlo probitačno ako se tom mi*
šljenju pod prijetnjom pakla zabrani pristup jednom ta-
ko važnom području? Ako se netko jednom doveo do
toga da sve apsurdnosti koje mu donose religijska uče-
nja preuzima bez kritike i da čak previđa proturječnosti
među njima, onda nas njegova misaona ograničenost ne
treba odveć začuditi. Ali mi osim naše inteligencije za
•sada nemamo nikakvog drugog sredsW3^^
^daltnašu,jvezanošf se od osoba koje su;
pod viadavinom^zabranermišljenja može očekivati da po-;
stignu psihološki ideal, primat inteligencije? Poznato Vam'
ie takođerjl^ejgng^općenito ogovara zbog takozvane
»psihološke slaboumnosti«, tj, tvrdi se da je u njihin-
teligencija^manja nego'u muškarca. Sama je činjenica
^ornaTnjeno tumačenje je dvojbenoTali jedan argument
u prilog gftlm^ mrig te intelektualne zakržllalo-
/ sti glasi:"žene_^^ rane zabrane da
V ^ M j p C & o . što Ih je najviše zant^~
malo, nalme~ na probleme spolnog života. Sve dok^po-
recf seksualne zapreke mišlj^ija na čovjekau^ njegovim
ranim godinama djeluje i ona religijska te iz nje izve-
dena zapreka lojalnosti, ne možepp_oj^t^i^_kakav je
zapravo taj 'čovjekr ~ ~ ffomH^^
N6~žeirm" obuzdati svoju revnost i dopustitijnogućnost
da ja. Iakođer jurim za jednom iluzijom. Možda učinak
religijske zabrane mišlji^j'a^riije'^akd' strašan kako jar
pretpostavljam, možda će se ispostaviti da ljudska pri-
roda ostaje ista čak i ako se odgoj ne zloupotrebi za pot-
činjavanje religiji. Ja to ne znam, a Vi to također ne
možete znati, Ne samo da veliki problemi ovog života iz-
gledaju zasad nerješivi nego je i na mnoga manja pitanja
teško odgovoriti. Ali priznajte mi da. Ovdje..postoji, os-
nova za jednu nadu u budućnost, da pred nama možda
leži jedno' biagol.feoje valjalo .iskopati • i kojim bi se
mogla obogatiti kultura, ajđft. se trud^^ oko,pokušaj,a je-
dnog .iiereJigls^ Pokaže li se taj poku-
šaj nezadovoljavajućim, bit ću spreman napustiti, refor-
mu i vratiti se ranijem čisto deskriptivnom sudu:~£o^
nagonške-želje, ^ gu. Tad on uči da je ispravno upotrebljava, Čovjek ipak
U jednoj' drugoj točki s Vama se bez rezerve slažem.
Očito je besmislen pothvat htjeti religiju na silu i jednim
udarcem ukinuti. Prije svega zato jer je to bezizgledno.
Vjernik se ne ""da otrgnuti od svoje vjere, ni argumenti-
lo^bFse kao odveć okrutno, Tko je decenijama uzimao
sredstva za spavanje naravno da neće moći spavati odu-
zmu li mu se ta sredstva. Da se učinak religijske utje-
he smije usporediti s učinkom narkotika na zgodan je
način pokazao jedan postupak u Americi. Tamo se ljudi-
ma sada hoće — očigledno pod utjecajem žena ~ odu-
zeti sva podražajna i opojna sredstva i sva sredstva uži-
vanja te ih se u svrhu obeštećenja prezasićuje strahom od
boga. U pogledu ishoda tog eksperimenta također ne tre-
ba biti znatiželjan,
Proturie.čit-ćuJV'am dakle ako bMetg-^strajali. na za-
ključku da čovjek uopće ne može bez utjehe religijske
iluzij^ia^ života i okrutnu
^344 356
,^jljjLUjMaravno, .taj čovjek svakako,.ne, ..t^j kpga s o d
djetinjstva napajali slatkiig — ili gorko slatkim—otro-
trezveno odgojen? Možda
oSpŽhe koji ne pati o9 neuroze i mje potrebna intoksika-
cija da bi je prigušio. Čovjek će se u tom slučaju zacije-
lo naći u teškoj situaciji, morat će priznati svu svoju be-
spomoćnost, svoju beznačajnost u vrtlogu svijeta, činje-
nicu da više nije središte stvaranja niti objekt nježne
skrbi jedne dobrostive providnosti. Bit će u istom položa-
ju kao i dijete koje je napustilo očinski dom u kojem se
osjećalo tako toplo i prijatno. No nije li infantilizmu su-
đeno da bude prevladan? CovjekTie može vječno ostati
dijete, on napokon mora van u »neprijateljski život«. Mo-
gli bismo to nazvati »odgojem 'stvarnost« a što se Vas
tiče, ne znam trebam li Vam još otkriti da j'e jedina na-
^ijera moga spisa da upozori na nužnost tog napretka?
Vjerojatno se bojlte daTovjek ovu "tešku kušnju neće
izdržati. Ipak, pustite nas da se bar nadamo. Već je to
nešto kada čovjek zna da je upućen na svoju vlastitu sna-
niiejpMQ>syeJbez pomoćnih sredstava, njegova ga je znanost
odj^remena diluvijala mnogo haučjla i njegovu će moć
loš i daljejuvećavati. A što se tiče velike nužnosti sudbi-
ne, tu pomoći nema, nju će naučiti podnijeti samo preda-
vanjem. Sto mu treba varka jednog veleposjeda na mje-
secu od čijeg prinosa ipak još nikada nitko ništa nije
vidio? Kao časni sitnoposjednik na svojoj Zemlji znat će
on svoju grudu obraditi toliko da ga ona hrani. Odvra-.
ćaniem svojih' Q_čekiv.ama od onostranog, ^ i•,
njem^svlh oslobođenih snaga na'zemalj$H'',život> vjerpja«
tno Ć^.mQĆLpo5tjĆLto da život svima postane pod
i d^ kulturajviše nikoga-ne-JtlačiJTad će on bez razmišlja-
nja moći, s jednim našim drugom u nevjeri, reći:
Den Himmel iiberlassen wir
Den Engeln trnd den Spatzen.
(Nebo prepuštamo
Anđelima i vrapcima.)
 II
»To već zvuči veličanstveno, čovječanstvo koje se od-*;
reklo svih iluzija i time postalo sposobno da svoj život
na Zemlji učini podnošljivim. Ja međutim ne dijelim
Vaša očekivanja. Ne stoga što bih bio tvrdoglavi reakci-
onar kakvim me možda držite. Ne, iz opreza. Mislim, na-
ime, da smo sada zamijenili uloge; Vi se pokazujete kao
zanesenjak kdji dopušta da ga zavedu iluzije a ja zastu-
pam zahtjev uma i pravo skepse. To što ste ovdje prika-
zali izgleda mi da je izgrađeno na zabludama koje u skla-
du s Vašim postupkom mogu nazvati iluzijama zato što
dovoljno jasno odaju utjecaj Vaših želja. Vašu nadu za-
snivate na tome da će generacije koje nisu u ranom dje-
tinjstvu iskusile utjecaj religijskih učenja lako postići
željeni primat inteligencije nad nagonskim životom. Up-
ravo je ..to..jedna, iluzija; u toj odlučujućoj točki teško da
će se ljudska priroda promijeniti. Ako se ne varam —
čovjek tako malo zna o drugim kulturama — i danas po-
stoje narodi koji ne odrastaju pod pritiskom nekog re-
ligijskog sistema a ipak nisu bliži Vašem idealu od osta-
lih. Ako iz naše evropske kulture želite odstraniti religiju,
onda do toga može doći samo posredstvom nekog drugog
sistema učenja, a taj bi od početka preuzeo sve psiholo-
ške značajke religije, istu svetost, tvrdokornost i nesno-
šljivost, istu zabranu mišljenja u svrhu svoje obrane. Bi-
lo što od toga morate imati kako biste opravdali zahtje-
ve odgoja. Ali odgoja se ne možete odreći. .Put od^dojen-
četa do kulturnog čovjeka je dalek, previše bi jadnih ljud-
skih bića zalutalo na njemu i ne bi pravodobno došlo
do svojih životnih ciljeva ako bismo ih bez vodstva pre-
pustili vlastitom razvoju. Učenja koja bi se u njihovom
odgoju primijenila misliocima bi, u njihovim zrelim go-
dinama, uvijek postavljala prepreke jednako kao što Vi
danas predbacujete religiji. Ne primjećujete da se neizlje-
čiva urođena mana naše i svake kulture sastoji u tome
.da ona nagonskom, misaono slabašnom djetetu nameće
odluke kojima je dorasla samo zrela inteligencija odras-
358
lih. Ona međutim ne može ništa drugo zbog činjenice da
je sekularni razvoj čovječanstva sabijen u nekoliko godi-
na djetinjstva i da se dijete može navesti na svladavanje
postavljenih mu zadataka samo posredstvom afektivnih
moći. To su dakle izgledi za Vaš 'primat intelekta'.«
»Sada ne treba da se čudite ako se zauzmem za očuva-
nje sistema religijskog učenja kao temelja odgoia i ljud-
skog zajedriičkog života. To jČTpraktički problem, a na
pitanje stvarne vrijednosti. Kako mi u interesu održanja
naše kulture ne možemo čekati s utjecajem na pojedinca
sve dok on ne postane zreo za kulturu — mnogi to nikada
ne bi postali — kako smo prisiljeni odraslom Čovjeku na-
metnuti bilo kakav sistem učenja koji u njemu treba dje-
lovati kao kritici nepristupačna pretpostavka, religijski
mi sistem izgleda za to daleko najpogodniji. Naravno,
upravo zbog njegove snage da željama pruži ispunjenje
i da utješi, snage u kojoj ste Vi htjeli prepoznati 'iluziju'.
U pogledu poteškoća da se dođe do neke spoznaje stvar-
nosti, pa čak i dvojbe da li nam je to uopće moguće ipak
ne bismo htjeli previdjeti činjenicu da su i ljudske po-
trebe dio stvarnosti i to važan dio, takav koji nas se oso-
bito tiče.«
»Drugu prednost religijskog učenja nalazimo u jednoj
od njenih osobitosti koja izgleda da Vas posebno vrije-
jeđa. Ona dopušta pojmovno pročišćenje i sublimaciju
u kojima se može odstraniti većina onoga što na. sebi
nosi trag primitivnog i infantilnog mišijenja. Ono što za-
tim preostaje sadrži ideje kojima znanost više ne protu-
rječi i koje ta znanost također ne može osporiti. Te pre-
tvorbe religijskog učenja koje ste osudili kao polovično-
sti i kompromise omogućuju da se izbjegne pukotina iz-
među neobrazovanih masa i filozofskog mislioca i da se
održi ono zajedničko među njima što je tako važno za
sigurnost kulture. Tada se ne treba bojati da će čovjek
iz naroda saznati da gornji slojevi društva Više ne vje-
ruju u boga'. Vjerujem da sam sada pokazao kako se
Vaš trud svodi na pokušaj da se jedna iskušana i afekti-
321
vno dragocjena iluzija zamijeni drugom, neiskušanom i
indiferentnom.«
Ne treba da me držite neosjetljivim na vašu kritiku.
Znam kako je teško izbjeći iluzije; možda su i nade koje
ja podržavam iluzorne prirode. Ali od jedne razlike ne
odustajem. Moje iluzije — po strani od činjenice da ne-
ma kazne za onoga tko ih ne dijeli — ni^u neispravljive
kao religijske i nemaju sumanuti karakter. Ako bi Isku-
stvo — ne meni, već drugima nakon mene koji jednako
misle — pokazalo da smo se prevarili, onda ćemo se od-
reći naših očekivanja. Uzmite moj pokušaj ipak onime
što on jest. Psiholog koji se ne vara u tome kako je te-
ško snaći se u ovom svijetu trudi se da razvoj čovječan-
stva prosudi u skladu s ono malo uvida koji je stekao
proučavanjem duševnih procesa koji se zbivaju u poje-
dincu za vrijeme njegovog razvoja od djeteta do odraslog
čovjeka. Pritom mu se nameće shvaćanje da se religija
može usporediti s neurozom djetinjstva i on je dovoljno
optimističan da pretpostavi kako će čovječaastvo prevla-
dati tu neurotsku fazu, kao Jto mnoga djeca, „prerastu
svoju sličnu neurozu. Te spoznaje iz individualne psiholo-
gije mogu biti nedostatne, usporedba s ljudskim rodom
neopravdana, optimizam neutemeljen; Priznat ću Vam
sve te nesigurnosti. Ali čovjek se često nć može uzdržati
a da ne kaže što misli i kao ispriku ističe da se to što
je rekao ne izdaje za više nego što vrijedi.
Moram se međutim još zadržati na dvije stvari. Prvo,
slabost moje pozicije ne znači ujedno jačanje Vaše. Ja
mislim da Vi branite izgubljenu stvar. Možemo još ta-
ko često naglašavati da je ljudski intelekt nemoćan u
usporedbi s ljudskim nagonskim životom i u tome imati
pravo. Međutim, u toj slabosti ipak imajaeštoposebno;
glas intelekta je tih ali on ne prestaje sve dok ga se je-
dnom ne sasluša. Na kraju, nakon što je nebrojeno puta
odbijeni ipak postiže svoj cilj. To je jedna od rijetkih
točaka u kojima čovjek smije biti optimističan u pogledu
budućnosti čovječanstva, ali ona po sebi ne znači ma-
lo. Na nju se mogu nadovezati jc^š i druge nade. Primat
^344 360
intelekta leži zacijelo na dalekoj, dalekoj, ali vjerojatno
ipak ne i beskrajnoj udaljenosti. A kako će on po svemu
sudeći sebi postaviti isti cilj čije ozbiljenje Vi očekujete
od Vašeg boga — u mjeri čovjeka naravno, onoliko koli-
ko to dopušta vanjska stvarnost 'Av^htj — : ljubav
prema čovjeku i ograničenje patnje, onda možemo reći
da je naše neprijateljstvo samo privremeno i nipošto ne-
pomirljivo. Mi se nadamo istome ali Vi ste nestrpljivi,
zjahtjevniji i — zašto da to ne kažem — sebičniji od me-
ne i mojih istomišljenika. Za Vas bi blaženstvo trebalo
započeti odmah nakon smrti i Vi od njega zahtijevate
nemoguće, ne želeći napustiti pravo pojedinačne osobe.
Naš bog A6yog2 od tih će želja ozbiljiti ono što dopušta
priroda izvan nas ali veoma postepeno, tek u nedogled-
noj budućnosti i za novu djecu čovječanstva. Nama koji
teško podnosimo život on ne obećava obeštećenje. Na pu-
tu tom dalekom cilju Vaša religijska učenja moraju biti
napuštena bez obzira da li će prvi pokušaj pretrpjeti ne-
uspjeh i bez obzira da li će se prve zamjenske tvorbe po-
kazati neosnovanima. Vi znate zašto: s vremenom se umu
i iskustvu ništa ne može oduprijeti a proturječje u koje
prema njima dolazi religija posve je očigledno. Ni pro-
finjene religijske, ideje ne mogu izbjeći tu sudbinu sve
dok žele spasiti još nešto od utješnog sadržaja^religije.
Dakako, ukoliko se ograničuju na tvrdnju postojanja vi-
šeg duhovnog bića čija su svojstva neodrediva i čije su
namjere nespoznatljive ostaju one imune na prigovore
znanosti, ali će ih ljudski interes tada napustiti.
I drugo: Imajte u vidu razliku Vašeg i mog odnosa pre-
ma iluziji. Vi morate religijsku iluziju-braniti svim V?:,
šim snagama; ukoliko bude obezvrijeđena — a,on§ je od-^
išta dovoljno ugrožena -— tada se ruši Vaš svijet i ne pre-
ostaje Vam ništa drugo nego da u sve sumnjate, u kul-
turu i u budućnost čovječanstva. Toga kmetstva ja sam,
ifj. mi smo oslobođen©. Upravo zato što smo spremni od-
reći se dobrog dijela naših infantilnih želja moći ćemo
* Božanski par A6ro;-'AvdYKi) Nizozemca Multatulia,
 podnijeti ukoliko se neka od;„naših očekivanja ispostave
kao_ilu?ije. - -
Odgoj oslobođen: pritiska religijskog učenja možda ne-
će promijeniti mnogo u psihološkoj biti čovjeka, naš bog
A6yoq možda nije toliko svemoćan i može ispuniti
tek mali dio onoga što su njegovi prethodnici obećali.
Moramo li to uvidjeti, hrabro ćemo se prepustiti toj či-
njenici. No interes za svijet i život ipak nećemo zbog to-
ga izgubiti jer na jednom mjestu imamo sigurno upori-
šte koje Vama nedostaje. Vjerujemo u to da je znanstve-
ni rad u stanju saznati nešto o stvarnosti svijeta čime
možemo uvećati našu moć i u skladu s čime možemo
urediti naš život. Ako je ta vjera iluzija onda smo u
istoj situaciji kao i Vi, ali znanost nam je svojim mno-
gobrojnim i važnim uspjesima dokazala da nije nikakva
iluzija. Ona ima mnogo otvorenih i još više zakrabulje-
nih neprijatelja među onima koji joj ne mogu oprostiti
što je obesnažila religijsku vjeru i što prijeti da će je
oboriti. Predbacuje joj se da nas je odveć malo naučila
i neusporedivo više toga ostavila u tami. Ali pritom se
zaboravlja koliko je ona mlada, kako su tegobni bili nje-
ni počeci i kako je neznatno razdoblje otkako je ljudski
intelekt ojačao za njene zadatke. Ne varamo .li se svi u
tome što naše sudove zasnivamo na prekratkim vremen-
skim razdobljima? Trebali bismo kao primjer uzeti geo-
loge. Čovjek se žali na nepouzdanost znanosti govoreći
da ona danas proglašava za zakon nešto u čemu slijede-
ća generacija špožnaje zabludu i što zamjenjuje novim
zakonom jednako kratkoga vijeka. To je međutim nepra-
vedno i dijelom neistinito. Obrati u mišlje-
nju predstavljaju razvoj i napredak, a n ? prevratrZakon
koji smo isprva držali bezuvjetno važećim pokazuje se
kao poseban slučaj jedne obuhvatnile zakonomjernosti
ili biva ograničen drugim zakonom koji smo tek kasnije
upoznali; jednostavno približavanje istini biva zamijenje-
no brižljivo prilagođenom spoznajom koja sa svoje stra-
ne iznova očekuje daljnje usavršavanje. Na različitim po-
dručjima još nije prevladana faza istraživanja u kojoj
362
se pokušava s pretpostavkama koje se uskoro moraju
odbaciti kao nedostatne; na drugim pak postoji već je-
dna sigurna i gotovo nepromjenljiva jezgra spoznaje.
Znanstveni se trud napokon pokušalo radikalno obezvri-
jediti shvaćanjem da on, u vezi s uvjetima naše vlastite}
konstitucije, ne može pružiti ništa drugo osim subjektiv-1
nih rezultata, dok mu zbiljska priroda stvari izvan nas
ostaje nepristupačna. Pritom se prelazi preko nekih od-
lučujućih momenata za shvaćanje znanstvenog rada; za-
boravlja se da je naša konstitucija, tj. naš duševni apa|i
rat razvijen upravo u nastojanju da spozna vanjski sviJ
jet, dakle da jedan dio svrhovitosti mora biti ostvaren ti'
njegovoj strukturi; da je on sam sastavni dio onog svi-
jeta koji treba istražiti i da on takva istraživanja veoma
dobro dopušta; da je zadatak znanosti do kraja defini-
ran, ukoliko je ograničimo na to da pokaže kako nam
se, uslijed osobitosti naše konstitucije, svijet mora. uka :
zati; da konačni rezultati znanosti nisu, upravo zbog na-
čina njihovog postizanja, uvjetovani samo našom konsti-
tucijom već i onime što je na tu konstituciju djelovalo;
napokon, da j e j ^ o M ^ jukoliko 3.e ne
uzme u obzir naš jppažajući duševni aparat, prazna ap-
strakcija bez praktičnog interesa.
Ne, naša znanost nije nikakva iluzija. Ali bi iluzija bi-
la vjerovati da možemo negdje drugdje dobiti to što nam
ona ne može pružiti.
 UKRADE-
NO Simbol izbija u zbiljskom na temelju oklade. S a m pojam
uzroka, u smislu u kojem o n uključuje p o s r e d o v a n j e
PISMO i z m e đ u lanca simbola i zbiljskog, uspostavlja se p o -
čevši o d prvobitne oklade — h o ć e li to ispasti iii neće?
Nije b e z z n a č e n j a što pojam vjerojatnosti dolazi u s a m o
središte razvoja fizikalnih znanosti, kako nam pokazuje
epistemologija u s v o j e m upravo s u v r e m e n o m razvoju i
da teorija vjerojatnosti reaktualizira niz problema koji
su, kroz povijest ideja, tijekom stoljeća, bili naizmjence
rasvjetljavani i zakrivani.
Vidjet ćete m o g u ć n o s t i demonstracije i teorematizacije koje proizlaze iz
j e d n o s t a v n e u p o r a b e tih simboličkih nizova. O d početka i n e o v i s n o o
s v a k o m prianjanju u z bilo koju v e z u kauzalnosti z a koju s e pretpostavlja
d a je zbiljska, simbol v e ć djeluje te j s a m j x > r a đ a svoje nužnosti, svoje
strukture, svoje ustroje. Upravo~je~d~tomu riječ u našoTđišcTpTmi, utoliko
što s e o n a sastoji u tomu d a s e u njezinom temelju ispita koji je domašaj
simboličkog poretka u svijetu ljudskog subjekta.
O n o što se o d m a h m o ž e pojmiti s t o g a gledišta jest o n o što sam nazvao
umješavanjem subjekta. Ilustrirat ću vam to, budući d a nam je to slučaj
p o n u d i o , pričom o ukradenom pismu, iz koje smo uzeli primjer igre par
ili nepar.

COL IV O k l a d a je u središtu s v a k o g radikalnog pitanja koje s e

Jacques Lacan
(La lettre volee, » L e Seminaire 2:
Le Moi dans la theorie de Freud et
dans la technique de la psychanaly-
se«, 1954-1955), ur. Jacques-Alain
Miller, Pariz: Seuil, 1978., str. 225-
240.
o d n o s i na simboličku misao. S v e s e s v o d i na to be or
not to be, na i z b o r i z m e đ u o n o g a što ć e ispasti ili neće,
na izvorni par p l u s e v a i minuseva. Ali prisutnost kao i
o d s u t n o s t konotiraju m o g u ć u odsutnost ili prisutnost.
C i m subjekt s a m pristupa u bitak, o n to d u g u j e o d r e -
đ e n o m n e - b i t k u na kojem p o d i ž e s v o j e biće. A ako nije,
ako nije to nešto, o č i g l e d n o s v j e d o č i o nekakvoj o d s u t -
nosti, ali uvijek ć e ostati dužnik toj odsutnosti, želim
reći d a ć e morati dati d o k a z o njoj, u nedostatku mo-
g u ć n o s t i d a d o k a ž e prisutnost.
T o daje valjanost o n o m lancu malih p l u s e v a i minuseva
koje s m o poredali na papir u različitim eksperimental-
nim uvjetima. Ispitivanje skupljenih rezultata ima kon-
kretnu vrijednost, d a p o k a ž e o d r e đ e n e devijacije krivu-
lje dobitka i gubitka.
Igrati znači tragati za, u subjekta, pretpostavljenom re-
g u l a r n o š ć u koja s e otimlje, ali koja se mora prevesti u
rezultate o d s t u p a n j e m krivulje vjerojatnosti. T o je, za-
pravo, u p r a v o o n o što se uspostavlja u činjenicama,
pokazujući d a u s a m o m dijalogu, čak i najsljepijem,
n e m a čiste igre slučaja, v e ć uvijek postoji artikulacija
j e d n o g g o v o r a s drugim.
Taj je g o v o r uključen u s a m u činjenicu d a čak i z a s u b -
jekta koji igra s a m n j e g o v a igra ima smisla s a m o ako
o n unaprijed najavljuje o n o što misli d a ć e ispasti. M o -
ž e m o igrati sami p i s m o - g l a v a . Ali s a stajališta g o v o r a ,
n e igramo sami — uvijek v e ć postoji artikulacija triju
z n a k o v a , koja s a d r ž a v a j e d a n dobitak ili gubitak, na te-
melju k o j e g a s e oblikuje sam smisao rezultata. Drugim
riječima, n e m a igre ako n e m a pitanja, n e m a pitanja ako
n e m a strukture. Pitanje je sastavljeno, ustrojeno struk-
turom.
P o s e b i s a m o j , igra simbola predstavlja i ustrojava, ne-
o v i s n o o osobitostima s v o j e ljudske p o d r š k e , o n o nešto
što s e z o v e subjekt. Ljudski subjekt ne p o b u đ u j e tu
igru, o n u njoj sudjeluje i igra uloge malih p l u s e v a i
malih minuseva. O n je s a m element u tom lancu koji je,
čim s e p o č n e odvijati, v e ć ustrojen prema zakonima.
T a k o s e s u b j e k t uvijek nalazi n a nekoliko p l a n o v a ,
u h v a ć e n u m r e ž e koje s e presijecaju.
Bilo koji dio zbiljskog m o ž e uvijek ispasti. Ali j e d n o m
kada je simbolički lanac uspostavljen, čim uvedete, u
obliku jedinica u slijedu, o d r e đ e n u z n a č e n j s k u jedinicu,
bilo što m o ž e ispasti.
D o g o v o r i m o s e d a grupiramo p o tri pluseve i minuseve
koji se m o g u pojaviti i d a n a z o v e m o 1 , 2 , 3 nizove pre-
ma njihovu tipu. [...]
2
O v a j primjer u v o d i g l a s n o g o v o r n i k z n a č e n j a priče, a o n t r e b a dati ele-
mentarnu sliku intersubjektivnog o d n o s a , utemeljenog na t o m u d a s u b -
jekt pretpostavlja što drugi misli u funkciji njegovih pretpostavljenih s p o -
s o b n o s t i z a lukavost, pretvaranje, njegovih strategija koje bi bile dane u
j e d n o m suparničkom, z r c a l n o m o d n o s u . T o p o č i v a na zamisli d a postoji
s r e d s t v o razlikovanja razmišljanja u idiota i inteligentnog čovjeka.
Potcrtao s a m koliko je ta t o č k a gledišta fragilna te je također p o t p u n o
strana o n o m u o č e m u je riječ, z b o g j e d n o s t a v n o g r a z l o g a d a s e inteli- 189
gencija, katkada, sastoji u t o m e d a s e p o n a š a m o kao idioti. Međutim, 3. program
p o e j e j e d a n čovjek koji je b o ž a n s k i u p u ć e n i ne morate pročitati cjelinu hrvatskog
teksta d a biste vidjeli u kolikoj mjeri simbolička struktura priče uvelike rad/>*a
n a d m a š u j e domašaj takvog razmišljanja, zavodnički trenutak, ali u kraj- /
njoj mjeri slabašan, koji o v d j e ima tek funkciju klopke z a glupane. {
Mislim d a ipak znate d a je riječ o priči o pismu ukradenom u s e n z a c i o -
nalnim i p o s e b n i m okolnostima koje prepričavaju nesretni prefekt polici-
je koji igra ulogu, klasičnu u toj vrsti mitologije, o n o g a koji bi trebao
pronaći o n o što treba tražiti, ali koji s e m o ž e tek izgubiti. Ukratko, taj
prefekt traži o d lika imenom Dupin d a g a izvuče iz neprilike. Dupin, pak,
predstavlja j o š mitskiji lik o n o g a koji s v e shvaća. Ali priča uvelike nad-
mašuje registar komedije p o v e z a n s temeljnim slikama koje z a d o v o -
ljavaju ž a n r detektivske priče.
Plemeniti lik čija s e o s o b a ocrtava u pozadini priče, čini se, nije nitko
drugi n e g o b a š kraljevska o s o b a . Prizor s e d o g a đ a u Francuskoj, u
r a z d o b l j u Restauracije.
Ministar koji je s a m č o v j e k v i s o k o g ranga, velike društvene umješnosti i
koji u ž i v a povjerenje kraljvskog para, b u d u ć i d a često r a z g o v a r a o d r -
žavnim p o s l o v i m a u intimnom društvu kralja i kraljice, iznenađuje poto-
nju u s r a m n o m trenutku, k a d a je u p r a v o pokušala skriti o d s v o j e g a
plemenitog partnera prisutnost na stolu n e č e g a što nije ništa manje
negoli p i s m o , čiji potpis i s m i s a o ministar o d m a h uočava.^ Riječ je o
tajnom pismu. A k o je p i s m o ostavljeno tamo, b a č e n o nonšalantno n a
stol, t o je u p r a v o zato d a kralj ne bi primijetio n j e g o v o postojanje. Kra-
ljica igra n a kartu n j e g o v e nepažnje, ako v e ć ne i sljepoće.
Ministar koji, sam, n e m a o č i u d ž e p u , uzima o n o o č e m u je riječ i
p r e p u š t a s e maloj igri koja s e p r v o sastoji u tomu d a u s k o m e š a situaci-
ju, zatim d a izvadi iz s v o j e g a d ž e p a n e k o pismo koje tamo nalazi i koje
n e j a s n o nalikuje predmetu — o d s a d a t o m o ž e m o reći — predmetu
raspre. N a k o n što je izvadio pismo, stavlja g a nonšalantno na stol pokraj
p r v o g pisma. Nakon toga, okoristivši s e n e p a ž n j o m g l a v n o g lika, ostaje
mu tek d a mirno u z m e p i s m o i d a g a stavi u svoj d ž e p , a d a kraljica kojoj
nije p r o m a k n u o nijedan detalj čitavog t o g prizora ne m o ž e učiniti ništa
d r u g o o s i m n e m o ć n o gledati kako p r e d njezinim očima nestaje kompro-
mitirajući dokument.
Prenosim vam ostatak. Kraljica se želi p o svaku cijenu p o n o v n o d o m o ć i
t o g a s r e d s t v a prisile, ako ne i ucjene. O n a angažira policiju. Policija,
b u d u ć i d a postoji kako ne bi ništa našla — i ne nalazi ništa. A D u p i n je
 onaj koji rješava problem i otkriva pismo tamo gdje se nalazi, to jest u
ministrovu stanu, na najočiglednijem mjestu, nadohvat ruke, jedva skri-
veno. Zasigurno, čini se da ono nije moglo izbjeći policijskoj istrazi,
budući da je bilo uključeno u zonu njihova mikroskopskog istraživanja.
Da bi se d o m o g a o pisma, Dupin naređuje da netko izvana opali iz pišto-
lja. Dok ministar ide prema prozoru kako bi vidio što se događa, Dupin
ide prema pismu te ga brzo zamjenjuje s drugim koje sadrži sljedeće
stihove:
Tako kobna namjera,
ako nije dostojna Atreja, dostojna je Tiesta.
Ti s u stihovi posuđeni o d Crebillona oca, iz njegove tragedije »Atree i
Thyeste«, a imaju domašaj koji »de p u n o dalje o d o n o g a što bi bila tek
prigoda da p o n o v n o pročitamo tu zanimljivu tragediju.
O v a je epizoda prilično jedinstvena, ako joj d o d a m o notu okrutnosti s
kojom, čini se, lik koji je najdistanciraniji, najnepristraniji, Dupin iz priče,
trlja ruke i trijumfira na pomisao o drami koju neće propustiti pokrenuti!
T u nam ne govori samo Dupin v e ć i pripovjedač, slika autora. Vidjet
ćemo što znači ta slika.
Drama će izbiti na taj način da će ministar, izazvan da pokaže svoju
.Q moć, izvaditi jednog lijepog dana pismo. Reći će mu — »Pokažite g a « —
a on će reći
.iriL™
Ukradeno tragike. """ >>Evo 9a<<- 1
Postat će predmet podsmijeha, ako ne i
pismo
Eto spuštenog zastora nad onim što nam se pripovijeda.
Postoje dva velika prizora — ne u smislu u kojem kažemo prvobitni
prizor, prizor ukradenog pisma je prizor p o n o v o osvojenog pisma, te
zatim pomoćni prizori. Prizor u kojem se pismo p o n o v o osvaja se udvo-
stručuje, budući da, nakon što g a je otkrio, Dupin ne uzima odmah —
mora pripremiti svoju klopku, svoju malu zavjeru te, također, mora zami-
jeniti pismo. Postoji također imaginarni prizor na kraju, gdje vidimo da
nestaje zagonetni lik iz priče, taj jedinstveni lik v o đ e n ambicijom i pitamo
se koja je njegova ambicija. J e li on jednostavan igrač? O n se igra s
izazovom, njegov cilj je — i p o tome je pravi ambiciozni tip — čini se, da
pokaže d o kuda m o ž e ići. Kamo će ići njega i ne zanima. Cilj njegove
ambicije nestaje s a samom biti njegove vježbe.
T k o s u likovi? M o ž e m o ih izbrojiti na prste.
Postoje zbiljski likovi — kralj, kraljica, ministar, Dupin, prefekt policije i
»agent provokator« koji ispaljuje pucanj iz pištolja na ulici. T u su također
oni koji s e ne pojavljuju na pozornici te proizvode pozadinsku buku. Eto
nam prave dramati personae popis kojih obično dobivamo na početku
kazališnog komada.
Nema li d r u g o g načina d a s e t o učini?
Likovi u igri m o g u s e definirati na drugi način. M o g u se definirati počevši
o d subjekta, točnije rečeno, počevši o d o d n o s a koji određuje težnja
zbiljskog subjekta n u ž n o š ć u simboličkog lanca.
Krenimo o d prvog prizora. Imamo četiri lika — kralj, kraljica, ministar, a
tko je četvrti? — Pismo.
Pa da, pismo a ne onaj koji g a šalje, lako se njegovo ime kazuje na kraju
romana, on ima tek fiktivno značenje, dok pismo jest zapravo lik. O n o je
d o te mjere lik da nam sve omogućuje d a g a identificiramo s ključnom
shemom koju s m o našli na kraju Irminog sna, u formuli trimetilamina.
Pismo je ovdje sinonim z a početni, radikalni subjekt. Riječ je o simbolu
koji se kreće u čistom stanju, a koji ne možemo dotaknuti, a da odmah
ne budemo uhvaćeni u njegovu igru. Tako, o n o što znači priča o »ukra-
denom pismu« jest da dubina ili kauzalnost nije ništa što se može odre-
diti obzirom na postojanje. Možemo reći d a kada se likovi dočepaju tog
pisma, nešto ih obuzima i povlači što uvelike vlada njihovim individual-
nim posebnostima. Kakvi g o d da jesu, na svakoj etapi simboličke pre-
obrazbe pisma bit će određeni isključivo svojim položajem prema tom
radikalnom subjektu, svojim položajem u jednoj o d molekula CH3. Taj
položaj nije fiksan. Utoliko što ulaze u nužnost, u kretanje svojstveno
pismu, oni postaju, svaki o d njih, u tijeku uzastopnih prizora, funkcional-
no različiti u o d n o s u na bitnu zbilju koju to pismo čini. Drugim riječima,
da uzmemo tu priču, u njezinom egzemplarnom svjetlu, za svakoga je
pismo njegovo nesvjesno. T o je njegovo nesvjesno sa svim njego\)im * ^
posljedicama, to jest u svakom trenutku simboličkog kruženja svatko
postaje drugi čovjek.
T o je ono što ć u vam nastojati pokazati..
O n o što čini temelj svake ljudske drame, svake drame, a naročito kaza-
lišne, to je činjenica d a postoje veze, čvorovi, sklopljeni paktovi. Ljudska
bića su već povezana između sebe obvezama koje su odredile njihovo
mjesto, njihovo ime, njihovu b i t T a d a dolaze drugi diskursi, druge obve-
ze, druge riječi. Sigurno je da postoje točke gdje treba raspletati. Svi
ugovori nisu sklopljeni simultano. Neki su u proturječju. Ako se ratuje, to
je da bi s e znalo koji će pakt biti valjan. B o g u hvala, ima puno slučajeva
kada se ne ratuje, ali paktovi nastavljaju djelovati, le furet (igra u kojoj 191
predmet kruži između igrača, a jedan igrač mora pogađati kod koga se 3. program
nalazi predmet) nastavlja kružiti između ljudi u više smjerova istodobno, hrvatskog
te katkada predmet jedne igre fureta susreće predmet druge igre fureta. radija
Postoji potpodjela, preobraćanje, supstitucija. Onaj koji je uključen u
igru fureta u određenom krugu mora prikriti da također igra i u drugom
krugu.
Nije bez veze što vidimo da se tu pojavljuju kraljevske osobe. O n e
postaju simboli z a temeljno obilježje obveze koja se preuzima u po-
četku. Poštivanje ugovora koji združuje ženu i muškarca ima bitnu vri-
jednost z a čitavo društvo i ta vrijednost je već odavna utjelovljena u
svojem maksimumu u osobama kraljevskog para koji igra. Taj je par
simbol najvećeg pakta, koji spaja muški element s a ženskim elementom
te tradicionalo igra posredničku ulogu između s v e g a o n o g a što ne po-
znajemo, kozmosa i društvenog poretka. Ništa neće s većim pravom biti
smatrano skandaloznim i odbojnim nego ono što napada taj pakt.
Zasigurno, pri sadašnjem stanju međuljudskih odnosa, tradicija je gur-
nuta u drugi plan ili je barem prikrivena. Sjećate li se riječi kralja Faruka,
prema kojem sada postoji samo pet kraljeva z a zemlji, četiri kralja u
kartama i kralj Engleske.
Što je naposljetku pismo? I kako se pismo može ukrasti? Komu pripa-
da? O n o m e koji g a je poslao ili onome kome je u p u ć e n o ? Ako kažete d a
pripada onome koji g a je poslao, u čemu se sastoji darivanje pismom?
Zašto se šalje pismo? A ako smatrate d a pripada onome komu je upu-
ćeno, kako onda, u nekim prigodama, vraćamo pisma osobi koja nas je
njima bombardirala u jednom razdoblju našeg života?
Možemo biti sigurni d a ćemo, kada uzimamo jednu o d onih poslovica
koje se pripisuju mudrosti naroda — mudrosti koja se također može
odrediti suprotnom frazom, da ćemo naići na glupost. Verba volant,
scripta manent. Jeste li razmislili o tomu da je pismo upravo ta riječ koja
leti? Scripta su ta koja lete, dok, nažalost, riječi ostaju. O n e ostaju čak i
kada ih se nitko više ne sjeća. Upravo kao što će nakon sto tisuća
znakova u nizu pluseva i minuseva, pojava alfe, bete ili game biti odre-
đena istim zakonima.
Riječi ostaju. Igra simbola, njoj ne možete ništa i z b o g toga treba voditi
računa o onome što govorite. Ali pismo, o n o ide. I ide sasvim samo.
Često sam ustrajao na tome kako bi uvjerio Guirauda da na stolu mogu
biti dva kilograma jezika. Nema potrebe da g a je toliko — jedan sasvim
mali komadić finog papira je također isto toliko jezik koji je ovdje. O n je
 tu i postoji samo kao jezik, on je leteći list. Ali on je također nešto drugo,
što ima posebnu funkciju, koja je apsolutno nespojiva s bilo kakvim
ljudskim objektom.
Likovi dakle igraju svoju ulogu. Postoji jedan lik koji drhti, kraljica. Njezi-
na je funkcija u tome što ne može drhtati iznad određene granice. Da još
samo malo zadrhti, da se odraz jezera koje ona predstavlja — budući da
je ona jedina koja ima potpunu svijest o onome što se događa u prizoru
— još više uskomeša, ona više ne bi bila kraljica, bila bi potpuno smi-
ješna i više ne bismo mogli podnijeti krajnju okrutnost Dupina. Ali ona se
ne slama. Postoji i lik koji ne zna ništa, kralj. T u je i ministar. T u je i
pismo.
T o pismo, koje je riječ upućena kraljici o d strane nekoga, vojvode o d
S . - a , komu je odista upućeno? Čim je riječ, ono može imati nekoliko
funkcija. O n o ima funkciju određenog pakta, određenog povjerenja. Vrlo
je malo važno je li riječ o vojvodinoj ljubavi ili zavjeri protiv državne
, sigurnosti, ifi čak o nekoj banalnosti. O n o je tamo, skriveno u nekoj vrsti
sjJ odsutnpsti-prisutnosti. O n o je tu, ali nije tu, o n o je tu u svojoj pravoj
vrijednosti osim u o d n o s u prema onome čemu se ruga, svemu onome
što d o v o d i u opasnost ili u situaciju iščekivanja.
T o je jedna istina koju ne treba objaviti, to pismo koje nema posvuda
isto značenje. Cim ono prelazi u džep ministra, o n o nije više ono što je
-j 9 2 b i , ° P r i i e ' š t o 9 o d da bilo to što je bilo. O n o više nije ljubavno pismo,
ukradeno pismo povjerenja, najava nekog događaja, o n o je dokaz, u ovoj prigodi
pismo — predmet osude. Ako zamislimo tog jadnog kralja, jednog o d onih
blagih kraljeva kojima stvari promiču i koji zatim šalju svoje divne supru-
ge pred vrhovni sud, kao što je bilo viđeno u određenim trenutcima
povijesti Engleske — uvijek Engleska — shvaćamo da je identitet poši-
ljatelja pisma podjednako problematičan kao i pitanje saznavanja komu
to pismo pripada. U svakom slučaju, počevši od trenutka u kojem se
našlo u džepovima ministra, ono je i samo postalo nešto drugo.
Ministar tada izvodi nešto jako čudno. Reći ćete mi da je to nužnost
stvari.
Htio sam vam izvaditi iz svojega džepa jedno pismo iz tog doba da vam
pokažem kako su se o n d a presavijala pisma i naravno da sam ga zabo-
ravio kod kuće. T o je bilo razdoblje u kojem su pisma bila jako lijepa i
bila s u zapečaćena.
Ministar koji u svojem lukavstvu želi da pismo prođe neprimijećeno,
savija pismo s a strane i malo g a zgužva. Vrlo je moguće da se pri
savijanju pojavila mala prazna površina na koju se može staviti drugi
potpis i drugi pečat, crni umjesto crvenog. Umjesto izduženog rukopisa
plemenitog gospodina, dolazi ženski rukopis koji upućuje pismo samom
ministru. I u tom obliku pismo počiva u kutiji z a posjetnice gdje g a
D u p i n o v o oko sokolovo ne propušta, budući da i on, poput nas, razmiš-
J a o tom u što je p i s m o .
T a preobrazba nije dostatno objašnjena, z a nas psihoanalitičare, činje-
nicom da ministar želi da se to pismo ne prepozna. I nije g a preobrazio
na bilo koji način. T o pismo z a koje ne znamo što je bilo, on g a sam
pravi, na neki način g a sam sebi šalje u njegovom novom i lažnom liku,
te čak precizira o d koga je poslano — o d ženske osobe iz njegove
porodice, koja ima ženski I sitan rukopis — i on si g a sam šalje vlastitim
pečatom. _ — —
Eto č u d n o g o d n o s a prema sebi samom. Dakle, postoji jedna iznenadna
feminizacija pisma, a o n o istodobno stupa u narcistični odnos — budući
da mu je sada upućeno tim profinjenim ženskim rukopisom i nosi njegov
vlastiti pečat. T o je neka v r s t a jjubavnog^pisma koje si on sam šalje. T o
je vrlo nejasno, neodredivo, ne želim ništa siliti i uistinuTako govorim o
toj preobrazbi, ona je u s u o d n o s u s nečim puno važnijim što se odnosi
na subjektivno ponašanje samog ministra.
Zaustavimo se na ovoj drami i pogledajmo što je zapleće.
Po čemu je činjenica da je pismo u vlasništvu ministra tako bolna da sve
proizlazi iz apsolutne i urgentne potrebe koju kraljica ima da g a se
p o n o v o domogne?
Kao što primjećuje jedan o d inteligentnijih sugovornika, pripovjedač, koji
je također svjedok, ta afera nema svojega domašaja osim ako kraljica
z n a da je taj dokument u ministrovom vlasništvu. Ona zna, dok kralj ne
zna ništa.
Pretpostavimo da se ministar ponašao s nepodnošljivom nonšalancijom.
O n zna da je moćan, on se ponaša kao takav. A kraljica — treba vjero-
vati da i ona ima svoju riječ u stvarima — se upleće u njegovu korist.
Želje z a koje pretpostavljamo d a ih gaji moćni ministar su zadovoljene,
nekoga imenuju na određeno mjesto, dobiva tog i tog suradnika. Ali
ništa ne upućuje na to da je ministar ikada išta rekao, išta zatražio o d
kraljice. Suprotno tomu, ima pismo i šuti.
Ori šuti, dok je nositelj jednog pisma koje prijeti temeljima pakta. OnJe_^
nositelj prijetnje temeljnog nereda, nepoznatog, poti§nutog i šuti. M o ž d a
ima stav Roji bismo oznacflTkao visoko moralan. Mogao bi ići udvarati
kraljici. Bio bi razumljivo licemjer, mogao bi se pretvarati d a je zaštit-
nik svojega gospodara, budni čuvar reda. A možda je i intriga s vojvo-
d o m o d S . - a opasna za politiku koju smatra dobrom. Ali on ne čini ništa
o d toga.
193
Predstavljen nam je kao lik koji je bitno romantičan i nije b e z sličnosti s 3. program
Chateaubriandom, o kojemu ne bismo imali sjećanje na tako otmjenu
hrvatskog
o s o b u da nije bio kršćanin. Zapravo, ako čitamo pravi smisao njegovih
radija
»Memoara«, ne izjašnjava li se on vezanim uz monarhiju svojom vjerom
na koju se zaklinje da bi mogao reći na najjasniji mogući način kako
misli da su ljudi, uostalom, smeće? Postoji način da se brane vlastita
načela, kako se vidi pri čitanju Chateubrianda, što je najbolji način da ih
se uguši.
Zašto nam se ministra prikazuje kao takvo čudovište, kao čovjeka bez
načela? Kada pogleda stvari izbliza, to znači da on ne daje onome što
drži u svojoj moći nikakav smisao kompenzacije ili kazne. Znanje koje
posjeduje o toj istini o paktu, on ne čini s njim ništa. Ničime ne prigovara
kraljici, ne tjera je da se dovede u red stavljajući se u položaj ispovjed-
nika ili g o s p o d a r a savjesti, ništa manje no što joj kaže »koliko daš toliko
ć e š i dobiti«. O n tu modJcoju mu može dati pismo odgacfo u n e o d j ^
đenost, o n j o f rie^daje nikakvo simboličko značenje, on igra isključivo na
T o da l i s p o š f a v f T z m e đ i T sebe i k r a f l i ć k J a , z r c a l o , tu uzajamnu opci- _
njenostršfo \£ oTio što samu^amjipravo a^avio^ g ^
odnosu. Dualni odnoiT između gospodara i roba, k o j f j e utemejjen na
neocfređenoj prijetnji smrću i konačnom ishodu, ali u ovom slučaju na
kraljičinom strahu.
TI kraljičini strahovi su, ako pogledate izbliza, vrlo pretjerani. Zato jer,
kako s e primjećuje u priči, to pismo m o ž d a i jest strašno oružje, ali bilo
bi dostatno d a ono bude stavljeno u igru kako bi bilo poništeno. A to je
j e d n o oružje s dvije oštrice. N e znamo kakav se niz događaja može
pripisati otkrivanju pisma o d strane pravosudnih organa, ne samo kralja,
v e ć čitavoga savjeta, cijele organizacije koja bi našla svoj interes u tak-
v o m skandalu.
U konačnici, nepodnošljivo obilježje pritiska koji stvara pismo potječe o d
t o g a što ministar ima prema pismu Isti o d n o s kao i kraljica — ne govori
o njemu. A ne govori o njemu budući da, ne više od nje, ne može o
njemu govoriti. I od same činjenice što ne može o njemu govoriti, nalazi
se, tijekom drugog prizora, u istom položaju kao i kraljica i neće moći
učiniti ništa drugo osim dopustiti da mu s e ukrade pismo. T o ne duguje-
mo Dupinovu lukavstvu v e ć strukturi stvari.
Ukradeno pismo postalo je skriveno pismo. Zašto ga policajci ne nala-
ze? Ne nalaze ga jer ne znaju što je pismo. T o ne znaju jer su policija.
Svaka zakonska moć, kao i svaka vrsta moći, uvijek počiva na simbolu.
A policija, kao i sve druge moći, počiva na simbolu. Ipak mala razlika
 koja postoji i z m e đ u policije i moći sastoji s e u t o m e što s u policiju
uvjerili d a njezina djelotvornost p o č i v a na snazi — ne zato da joj da
s a m o p o u z d a n j e v e ć s u p r o t n o tomu, d a je se ograniči u njezinim funkci-
jama. A zahvaljujući činjenici što policija vjeruje d a o n a silom obavija
s v o j u funkciju, o n a je u p r a v o toliko n e m o ć n a koliko to želimo.
Polcija koja vjeruje u silu, a time i u zbiljsko, traži pismo. Kao što to kažu
— »Tražili s m o p o s v u d a « . .1 ne nalaze ga, budući da je riječ o pismu, a
pismo se upravo ne nalazi nigdje.
T o nije dosjetka. Razmislite — zašto g a ne nalaze? O n o je tu. Vidjeli s u
ga. Vidjeii s u što? Pismo. M o ž d a s u g a čak i otvorili. Ali g a nisu p r e p o -
znali. Zašto? Imali s u n j e g o v o p i s — crveni pečat i takav potpis. N o , o n o
ima drukčiji pečat i n e m a takav potpis. R e ć i ćete mi — a tekst? Ali
u p r a v o tekst im nije b i o dan. Dakle, o d dvije stvari m o g u ć a je jedna, ili
tekst ima z n a č e n j a ili nema. A k o ima z n a č e n j a i ako g a čak o s o b a kralja
n e m o ž e razumjeti, postoji barem interes z a time d a o n o ne kruži ulica-
ma. \
D o b r o vidite d a nešto skriveno m o ž e postojati s a m o u dimenziji istine. U
zbiljskom, s a m a z a m i s a o o skrivanju j e s u l u d a — koliko g o d daleko u
središte zemlje d a je netko otišao n e š t o odnijeti, to nije skriveno, b u d u ć i
da, ako je netko otišao tamo, možete i vi ići. M o ž e biti skriveno s a m o
o n o što pripada poretku istine. Istina je skrivena, a ne p i s m o . Z a policaj-
-jg4 c e istina n e m a z n a č e n j a , z a njih postoji s a m o zbilja i zato ništa ne
ukradeno nalaze,
pismo
U prizoru koji nam s e opisuje, D u p i n s e nalazi u s r e d zanimljive izložbe.
Ministar pokazuje lijepu indolenciju — koja ne m o ž e prevariti vješta č o v -
jeka koji z n a d a s e iza t o g a nalazi krajnja b u d n o s t , strašna o d v a ž n o s t
romantičkog lika s p o s o b n o g na sve, z a k o j e g a je p o j a m hladnokrvnosti,
vidite to u Stendhala, čini se, bio izmišljen. I eto g a o p r u ž e n o g , d o s a đ u j e
se, sanjari — » N i š t a u dekadentnoj e p o h i nije bilo dostatno d a bi z a o k u -
pilo misli velikog d u h a « . Eto teme. Z a to vrijeme, Dupin, s a zelenim
naočalama, g l e d a p o s v u d a te nas p o k u š a v a uvjeriti da mu njegov d u h
o m o g u ć u j e d a vidi p i s m o . Ali ne.
U p r a v o kao što j e kraljica z a p r a v o pokazala ministru pismo, isto tako
ministar odaje s v o j u tajnu Dupinu. N e postoji li nešto p o p u t jeke i z m e đ u
p i s m a s a ženskim p o t p i s o m i tog nonšalantnog Parisa? D u p i n d o s l o v c e
čita o n o što je p i s m o postalo u o p u š t e n o m stavu tog lika z a koji nitko ne
z n a što želi, a k o to nije gurnuti š t o dalje b e s p l a t n u v j e ž b u s v o j e djelatno-
sti igrača. O n je t u d a d o b a c i i z a z o v svijetu kao š t o je d o b a c i o i z a z o v
kraljevskom paru ugrabljivanjem pisma. S t o to z n a č i ? — ne znači li da,
kako bi bio u o d n o s u p r e m a p i s m u u istom p o l o ž a j u u kojem j e bila i
kraljica, u j e d n o m p o l o ž a j u apsolutno feminiziranom, d a ministar p a d a
o d m a h u istu z a m k u u koju je i o n a pala.
R e ć i ćete mi d a nema, k a o prije, tri lika i p i s m o . P i s m o j e doista tamo,
ima d v a lika, ali g d j e je kralj? I d o b r o , t u je o č i g l e d n o policija. A k o s e
ministar o s j e ć a tako miran, to j e zato što je policija d i o n j e g o v e s i g u r n o -
sti, kao što je kralj b i o d i o kraljičine sigurnosti. T o je d v o s m i s l e n a zaštita
— t o je zaštita koju joj d u g u j e u smislu u kojem s u p r u g d u g u j e p o m o ć i
zaštitu supruzi, to j e također zaštita koju o n a d u g u j e n j e g o v o m sljepilu.
Ali bilo je d o v o l j n o s a m o malo, mala p r o m j e n a ravnoteže, e d a p i s m o
b u d e zamijenjeno u trenutku, i to s e d o g o d i l o ministru.
Bilo je p o g r e š n o s n j e g o v e strane što je p o v j e r o v a o da, b u d u ć i d a poli-
cija koja pretražuje n j e g o v e odaje mjesecima nije našla pismo, m o ž e biti
miran. T o ne d o k a z u j e ništa, u p r a v o kao što z a kraljicu prisutnost kralja
n e s p o s o b n o g d a vidi p i s m o nije bila djelotvorna zaštita. G d j e je n j e g o v a
p o g r e š k a ? Š t o je z a b o r a v i o d a ako policija n e m o ž e naći p i s m o , to nije
z a t o što p i s m o n e m o ž e biti n a đ e n o , v e ć z a t o š t o je policija tražila nešto
d r u g o . N o j smatra d a je s i g u r a n b u d u ć i d a zabija g l a v u u pijesak — o n
je usavršeni noj koji s e b e smatra zaštićenim b u d u ć i d a j e d a n drugi noj
ima glavu u pijesku. I d o p u š t a d a m u treći i š č u p a p e r a o d o s t r a g a i o d
njih si napravi šešir.
Ministar je u položaju u kojem je bila kraljica, policija u o n o m e kralja, tog
slabog kralja koji vjeruje s a m o u zbiljsko i koji ne vidi ništa. Premještaj
likova je savršen. A na temelju činjenice što se umetnuo u niz diskursa i
što je p a o u p o s j e d tog pisamca, tog ničega koje je dovoljno d a pokrene
lavine, taj lupež nad lupežima, taj intrigant nad intrigantima, taj diletant
n a d diletantima ne vidi d a ć e mu s e n j e g o v a tajna gurnuti p r e d nos.
Potrebno je vrlo malo, signal policije kako bi se odvrnula njegova pozor-
nost. Z a p r a v o incident na ulici o d v r ć e n j e g o v u p o z o r n o s t jer zna da g a
nadzire policija — » K a k o to d a s e d o g a đ a nešto ispred mojih očiju kada
imam tri policajca na svakom uglu?« Ne samo d a ga je p o s j e d pisma
feminizirao v e ć p i s m o čiji sam vam o d n o s prema n e s v j e s n o m d a o d o
znanja, čini d a o n zaboravlja bitno. Poznajete priču o č o v j e k u kojega
nalaze n a napuštenom otoku g d j e s e p o v u k a o d a zaboravi. D a z a b o r a v i
š t o ? Z a b o r a v i o sam. E p a o n j e također z a b o r a v i o da, iako je p o d poli-
cijskim n a d z o r o m , to ne znači d a netko ne m o ž e zaigrati bolje o d njega..
Sljedeća etapa j e v r l o zanimljiva. K a k o s e D u p i n p o n a š a ? Primijetite d a
postoji d u g razmak između dvaju posjeta prefekta policije. Č i m u z m e
pismo, D u p i n n e kazuje ni riječ nikome. Z a p r a v o , p o s j e d o v a n j e pisma —
a t o je u p r a v o z n a č e n j e istine koja s e n a m e ć e — v a m zatvara usta. A
z a p r a v o , k o m e bi o n m o g a o to reći? M o r a s e sramiti.
Hvala B o g u , b u d u ć i d a se prefekt policije p o pravilu uvijek vraća n a
mjesto zločina, prefekt pristiže i ispituje ga. O n m u priča priču o besplat- ^ ^cz
n o m savjetu koja je apsolutno sublimna. Riječ je o e n g l e s k o m liječniku 3 pfograrn
iz kojeg s u nastojali izvući savjet u p o g l e d u uzimanja nekog lijeka. » Š t o hrvatskog
uzeti u tom slučaju, doktore?« — » S a v j e t « , o d g o v o r i o je. T a k o D u p i n radija
naznačuje prefektu policije d a bi h o n o r a r bio vrlo d o b r o d o š a o . G o s p o -
din to o d m a h izvršava i Dupin m u kaže — » O n o je u mojoj ladici«.
Znači li to d a je Dupin, koji je d o tada bio d i v a n lik, čak prekomjerne
lucidnosti, p o s t a o o d j e d n o m trgovac na malo? N e oklijevam d a u o v o m e
vidim otkup o n o g a što s e m o ž e nazvati loša m a n a pripisana pismu.
Zapravo, u trenutku u kojem d o b i v a svoj honorar, o n se izvlači iz igre, a
to nije s a m o zato što je predao pismo n e k o m d r u g o m , v e ć zato što s u
z a cijeli svijet njegovi motivi jasni — v i š e nije potreban. Sakralna vrijed-
nost naknade u vidu honorara je očito n a z n a č e n a p o z a d i n s k o m priči-
c o m v e z a n o m u z medicinu.
N e želim ustrajati n a tome, ali vi ćete me m o ž d a b l a g o natjerati d a
primijetim d a m L t a k o đ e r , koji p r o v o d i m o n a š e vrijeme bivajući nosite-
l j i m a s v i h ukradenih pisama pacijenta, d a m j ^ t a k o đ e r , n a p l a c ^ e m c j ^
I s k u p ije Hi jeftinije. Pomislite d o b r o n a o v o — kađa~rie b i s m o n S p l a c i v a j i T
bili b i s m o u v u č e n f u d r a m u Atreja i T i e s t a koja je d r a m a s v i h onih s u b j e -
kata koji nam d o l a z e povjeriti s v o j u istinu. O n i n a m pričaju svete priče i
z b o g t o g a mi n e obitavamo u poretku s v e t o g i žrtvovanja, a svatko z n a
d a n o v a c n e služi s a m o t o m u d a s e k u p u j u predmeti, v e ć d a cijene koje
s u u n a š o j civilizaciji d o s t a dobro^ izračunate imaju za_funkciju_da ukinu ,
nešto n e u s p o r e d i v o opasnije <
j => nm/p^m. a to je d u g o -
vati nešto nekome.
O t o m u j e riječ. T k o g o d ima to p i s m o ulazi u o s j e n č a n o p o d r u č j e što
čini nužnim činjenicu d a je o n o u p u ć e n o k o m u ? ako ne o n o m e k o g a
zanima — kralju. I o n o ć e naposljetku stići njemu, ali ne o n a k o kako to
prepričava D u p i n u imaginarnoj pričici, g d j e j e ministar, n a k o n nekoliko
kraljičinih manevara, d o v o l j n o g l u p d a izloži priču. Ali lik kralja s e u
m e đ u v r e m e n u izmijenio. Ministar koji j e prije p o s t a o kraljica postaje s a -
d a kralj. U trećoj etapi p r e u z e o je mjesto kralja i ima pismo.
T o naravno nije o n o pismo koje je p r e š l o o d D u p i n a d o prefekta policije
— i otuda u crni kabinet, jer ne treba nam spominjati kako je Odiseja
pisma završila. T o j e novi oblik pisma, koji m u je d a o D u p i n , koji je p u n o
v i š e instrument s u d b i n e n o što n a m to P o e d o p u š t a d a vidimo. K a d a
ministar b u d e otvorio papir, pročitat ć e stihove koji šamaraju.
Tako kobna namjera
Ako nije dostojna Atreja, dostojna je Tiesta.
 I z a p r a v o , ako ikada b u d e u prigodi d a otvori to pismo, morat će snositi
O n o o č e m u je ovdje riječ m o ž e s e odmjeriti na vrlo
p o s l j e d i c e svojih vlastitih činova, to jest pojesti p o p u t Tiesta svoju vlasti-
tu djecu. U p r a v o s e time bavimo s v a k o g dana, svaki put kada linija VISAK različite načine. Unutar granica kulturalnog područja na
koje se m o g u osvrnuti i uzimajući u o b z i r analizu koju
s i m b o l a dolazi d o krajnjega cilja — naši nas činovi sustižu. O d j e d n o m je
riječ o tome d a m o r a m o platiti u gotovini. Riječ je o tome, kako se kaže,
d a preuzmete o d g o v o r n o s t z a vlastite zločine — što uostalom znači da
DOKAZA sam z a p o č e o drugdje, smatram d a danas j e d n a o d eta-
p a razrade o v e problematike mora biti čitanje Freuda
ako je znate preuzeti, nećete biti kažnjeni. A k o zaista učini tu glupost i
izvadi pismo i ako ne b u d e unaprijed pogledao je li to upravo to pismo,
ILI MA- koje je predložio J a c q u e s Lacan. A, uže rečeno, ovdje
je na mojem raspolaganju » S e m i n a r o ukradenom pi-
ministru će ostati tek da slijedi zapovijed koju sam ironično dobacio u
Zurichu, o d g o v a r a j u ć i Leclaireu » P o j e d i svoj Dasein (tu-bitak)!« A to
NJAK NA smu« (Ecrits 1, 1966).

SVOJEM
je T i e s t o v o b r o k par exceHence. U Francuskoj, »književna kritika« koju je obilježila psi-
hoanaliza nije postavljala pitanje teksta. Njezin je inte-
res bio d r u g d j e , kao i njezino bogatstvo. T o s e može
T r e b a l o bi doista d a ministar d o v e d e d o ludila paradoks igrača, s v e d o
v a đ e n j a pisma. T r e b a l o bi d a je zaista, d o kraja, č o v j e k b e z načela, čak
i b e z tog z a d n j e g načela, o n o g a koji ostaje većini, koje je tek sjena
MJESTU reći b e z n e p r a v d e , o č i g l e d n o , p r e m a psihobiografiji
Marie Bonaparte, psihoanalizi materijalne imaginacije,
g l u p o s t i . A k o g a o b u z m e strast, pronaći ć e v e l i k o d u š n u kraljicu vrijednu egzistencijalnoj psihoanalizi, psihokritici, tematskoj fe-
p o š t o v a n j a i l j u b a v i . — to je p o t p u n o idiotski, ali to ć e g a spasiti. A k o g a nomenologiji o b o j e n o j psihoanalizom, itd.
j e d n o s t a v n o zaslijepi cista mržnja, pokušat c e izvesti djelotvorno uda-
rac. S a m o u slučaju d a je n j e g o v Dasein p o t p u n o o d v o j e n o d bilo kakva P o t p u n o je drukčije u » S e m i n a r u o u k r a d e n o m pismu«.
u p i s a u bilo kakav poredak, uključujući tu i intimni poredak, poredak Hi s e tako čini. lako Lacan nije nikada bio izravno i
n j e g o v o g ureda, n j e g o v o g r a d n o g stola, s a m o ć e u tom slučaju morati s u s t a v n o zainteresiran z a takozvani » k n j i ž e v n i « tekst i
popiti kukutu d o taloga. iako s e p r o b l e m a t i k a » Z a č u d n o g « ( » U n c a n n y « , » U n -
heimliche«) ne upleće u n j e g o v " d i s k u r s koliko je meni
S v e o v o m o ž e m o napisati s malim alfa, beta, gama. S v e o n o što m o ž e p o z n a t o , opće pitanje teksta^ je neprestano na djelu u
196 definirati likove kao zbiljske — svojstva, temperament, nasljedstvo, ple- njegovim spisi m arxrđje r 10a i ka označitelja razara naivni
ukradeno menitost — nije v a ž n o u o v o j priči. U s v a k o m trenutku, s v a k o g a j i ; i serSanttžam. A ožnačiteljev »stil« bio je konstruiran tako
pismo o d r e đ u j e , s v e d o stava o seksualnosti, činjenica d a pismo uvijek !J I -tJžTgotovo trajno provjerava bilo kakav pristup sadržaju
d o l a z i na s v o j e odredište. J • J a c q u e s Derrida koji s e m o ž e izolirati, n e d v o s m i s l e n o m , o d r e d i v o m zna-
čenju onkraj pisma.
Prevela Željka Matijašević Ostaju j o š tri tvrdnje koje nas zanimaju. O n e proizlaze,
točnije rečeno, iz » S e m i n a r a o ukradenom p i s m u « .
1. Seminar s e bavi P o e o m , s primjerom takozvane fan-
tastične književnosti koja pokreće i prekriva » D a s U n -
heimliche«.
2. lako to nije kronološki prvi o d L a c a n o v i h spisa, » S e -
minar« je stavljen na početak zbirke, a prethodi mu
p r e d g o v o r koji mu jamči o d l u č u j u ć e strateško mjesto. A
o d s a m o g početka, analiza » U k r a d e n o g p i s m a « je anti-
cipirana o d r e đ e n i m o b z o r o m : pitanjem istine, u o d n o s u
premafikciji. N a k o n što je zajamčio » S e m i n a r u « » p o v l a -
sticu otvaranja niza (spisa) u s p r k o s n j e g o v o j dijakroni-
ji«, Lacan imenuje o n o što »nije više hinjeno n e g o istina
kada nastanjuje fikciju«. Nastanjivanje fikcije: znači li to,
z a istinu, d a ć e učiniti fikciju istinitom ili istinu fikcional-
n o m ? J e li to alternativa? istinita ili fikcionalna?
3. Naposljetku, » S e m i n a r « pripada ispitivanju n a g o n a z a
ponavljanjem ( W i e d e r h o l u n g s z w a n g ) koji, u skupini tek-
s t o v a o d 1919. d o 1929. ( » S o n u stranu načela u g o d e « ,
» Z a č u d n o « ) p r e o b r a ž a v a , barem u načelu, o d n o s psi-
hoanalize p r e m a književnoj fikciji. Cijelo L a c a n o v o djelo
pretpostavlja d a t j ^ b a m o u z e t L o z l ^ n o _ p r o
^ j ^ a >^ b l i u stranu načeIa u g o d e « , o n u s a m u proble-
matiku koja s e tolikim psihoanalitičarima čini mitološka,
poetska, spekulativna. Riječ je, tada, o t o m u d a s e na^
g o n z a ponavljanjem u z m e p o n o v n o u ruke i d a s e
prate njeqove~posT[eHTce u logici označitelja. »Naše nas
je istražiVSnje^&dveJo do točke prepoznavanja da auto-
matizam ponavljanja nalazi svoj temelj u onome što
smo nazvali ustrajavanje označiteljskog lanca. Razradiji
smo taj pojam kao korelat egzistencije (ili ekscentrič-
»Dobavljač istine«, u »The Post-card:
nog mjesta) u koje moramo nužno locirati subjekt ne-
From Socrates to Freud and Be-
yond«, University of Chicago Press,
svjesno ako želimo uzeti Freudovo otkriće ozbiljno.« To
1987., str. 419-442. s u u v o d n e rečenice » S e m i n a r a « .
 Raymond Williams

i.

""V ' T " definiranju kulture postoje tri

| općenite kategorije. Prva je "ide-
I alna" i po njoj je kultura stanje ili
^ usavršavanja u
odnosu na određene apsolutne ili univerzalne
vrij e d n o s ti. PnHvatimo II takvu defl nicij u, aria :
TIza k"uTtWelilpostavlja se kao otkrivanje i opisi-
vanje onih vrijednosti u životima i djelima koje
kao da stvaraju bezvremeni poredak ili su pak
neraskidivo vezane uz univerzalno ljudsko sta- "Analysis of Culture". Poglavlje iz
nje. Druga je "dokumentarna", i po njoj je kul- VVilliamsove knjige The Lorig Re-
t u r a skjjygjdj^ek uma Fmaste"TTkojem^suTvrlo volution, Penguin, Harmonds-
vvorth 1965, str. 57-88.
detaljno i na^ različite načine, zabilježene misli
Knjiga je prvi put objavljena
i iskustvo ljudi. Prema I S t v o P ^ — 1961. u Londonu, u izdanju nak-
kulture je kritička djelatnost kojom se opisuju i ladničke kuće Chatto & Windus.
Izdanje iz 1965. neznatno je iz-
vrednuju narav misli i iskustva, jezične pojedi-
mijenjeno.
nosti, oblik i konvencije. Takav kritički pristup
"Analysis of Culture" from THE
može obuhvaćati postupak vrlo sličan "idealnoj" LONG REVOLUTION by Raymond
analizi, odnosno postupak otkrivanja "onoga Williams, published by Chatto &
Windus. Reprinted by permission
najboljeg što je ikada mišljeno i napisano u svi-
of The Random House Group
jetu", zatim postupak koji je, zbog zanimanja za Ltd.
tradiciju, ponajprije usmjeren na posebno djelo

35
 • • • RAVMOND VVILLIAMS

koje se proučava (pri čemu je pojašnjavanje i vrednovanje tog djela osnovni

cilj), ali i j e d n u vrstu povijesne kritike koja nakon analize posebnih djela, po-
kušava ta djela povezati s određenim tradicijama i društvima u kojima su na-
stala. I naposljetku, treća je "socijalna" definicija kulture prema kojoj je kul-
tura opis posebnog načina života u kojem se određena značenja i vrijednosti
ne izražavaju samoTi umjetnosti i mišljenju, nego i u institucijama i u svako-
dnevnomponašanju-.- Prema takvoj je definiciji analiza kulture pojašnjavanje
značenja i vrijednosti, implicitnih i eksplicitnih u posebnom načinu života, u
posebnoj kulturi. Takva analiza u pravilu uključuje već spomenutu povijesnu
kritiku koja djela uma i mašte analizira u odnosu na posebne tradicije i druš-
tva, ali također uključuje i analizu sastavnica načina života koje, prema zago-
vornicima drugih definicija, uopće nisu "kultura": organizaciju proizvodnje,
strukturu obitelji, strukturu institucija koje izražavaju ili uređuju društvene
odnose, karakteristične oblike kojima članovi društva komuniciraju. I ta se
analiza proteže od isticanja "idealnog" - otkrivanja određenih apsolutnih ili
univerzalnih, ili barem viših i nižih, značenja i vrijednosti; preko važnosti "do-
kumentarnog" - gdje je pojašnjavanje određenog načina života osnovni cilj;
do nastojanja za proučavanjem posebnih značenja i vrijednosti, pri čemu nije
toliko važno njihovo uspoređivanje, kao način stupnjevanja na ljestvici, koliko
proučavanje načina njihove promjene, ne bi li se otkrili određeni opći "zako-
ni" ili "trendovi" koji bi trebali omogućiti bolje razumijevanje društvenoga i
kulturnog razvitka.
\ Čini mi se da svaka od spomenutihj/rsta definicije ima svc^jjjr^mtediiost.
Jer činisedoistaTium značenja i vrijednosti, plodove ljudske stva-
ralačke djelatnosti, ne samo u umjetnosti i intelektualnom radu, nego i u in-
stitucijama i oblicima ponašanja. Istodobno, stupanj do kojeg smo došli u na-
šim spoznajama o mnogim prošlim društvima i minulim razdobljima našeg
društva, oslonjeni na skup djela uma i mašte koji je zadržao svoju komunika-
cijsku snagu, čini opis kulture u tom smislu, ako ne potpunim, onda barem
razboritim. Moglo bi se s pravom ustvrditi da ako već koristimo "društvo" u
smislu šireg opisa, valja ograničiti smisao "kulture". Postoje, međutim, dijelo-
vi "idealne" definicije koji mi se jednako tako čine vrijednima i koji govore u
prilog zadržavanju šireg smisla. Moram reći da, nakon što su objavljene broj-
ne poredbene studije, osobno nisam sklon poistovjetiti proces ljudskog usavr-
šavanja s otkrivanjem "apsolutnih" vrijednosti, kako ih se uobičajeno naziva.
Prihvaćam kritiku prema kojoj su one obično produžetak vrijednosti posebne
tradicije ili društva. No, ako spomenuti proces ne nazovemo ljudskim usa-
vršavanjem koje podrazumijeva neki poznati ideal prema kojem se možemo
kretati, nego ljudskom evolucijom koja označava proces općenitog razvitka
čovjeka kao vrste, možemo prepoznati područja činjenica koje bi druge defi-
nicije možda isključile. Čini mi se, naime, istinitom tvrdnja da su se značenja i
vrijednosti što ih nalazimo u određenim društvima i kod određenih pojedina-
ca - a koje na životu održava društveno naslijeđe i njihova utjelovljenost u po-
36
 • • • ANALIZA KULTURE

sebnim načinima rada - pokazali univerzalnima u smislu u kojem, kada ih se

jednom nauči, u svakoj situaciji uvelike pridonose porastu čovjekove sposob-
nosti da obogati svoj život, regulira svoje društvo i kontrolira svoju okolinu.
Iako su te sastavnice najočitije izražene u obliku pojedinih tehnika, u medici-
ni, proizvodnji i komunikaciji, očito je ne samo da su one vezane uz intelek-
tualne discipline, koje su isključene iz kreativne obrade iskustva, nego da su
se i same te discipline, skupa s pojedinim temeljnim etičkim pretpostavkama
i nekim bitnim umjetničkim oblicima, pokazale jednako primjerenima za sa-
biranje u neku opču tradiciju koja, kroz brojne varijacije i sukobe, predstavlja
pravac zajedničkog razvoja. Čini se, stoga, razboritim govoriti o toj tradiciji
kao opčenitoj ljudskoj kulturi, uz napomenu da ona može postati djelatnom
samo u određenim društvima, buduči d a j e neprijeporno oblikuju bitno lokal-
ni i vremenski ograničeni sustavi.
Značenjske i smislene varijacije u upotrebi pojma kulture valja promatra-
ti ne samo kao nedostatke koji onemogućavaju izlaganje sređene i isključi-
ve definicije, nego kao izvornu složenost tog pojma koja je u skladu sa stvar-
nim sastavnicama iskustva. Svaki od tri glavna načina definiranja kulture ima
smisla, pa bi, ako je tome tako, naša pažnja trebala biti usmjerena upravo na
njihove međusobne odnose. Čini mi se, stoga, da bi svaka primjerena teari 1
ja kulture morala sadržavati tri područja činjenica istaknutih u spomenutim
definicijama te da je, susljedno, svaka pojedina definicija - unutar bilo koje
od spomenutih kategorija - koja ne uključuje odnos prema ostalima, jedno-
stavno neprimjerena. Upravo zbog toga "idealnu" definiciju, koja nastoji iz-
dvojiti proces što ga opisuje od njegova konkretnog utjelovljenja i oblika u
pojedinim društvima - shvaćajući čovjekov idealni razvoj kao nešto odvoje-
no od ili čak suprotstavljeno njegovoj "životinjskoj naravi" i zadovoljavanju
materijalnih potreba - smatram neprihvatljivom. "Dokumentarna" definici-
ja koja vrijednost nalazi isključivo u pisanim i slikovnim izvorima, i odvaja to
područje od ostalih vidova čovjekova života u društvu, jednako je neprihvat-
ljiva. Dakako, i " socijalna " definicija, koja općenite procese ili umjetnosti i
učenost smatra tek popratnim proizvodima, pasivnim odrazom stvarnih inte-
resa društva, čini mi se jednako pogrešnom. Koliko god to bilo teško izvesti,
moramo nastojati obuhvatiti proces kao cjelinu i dovesti naša pojedinačna raz-
matranja - ako ne eksplicitno, a onda barem u konačnici - u vezu s konkret-
nim i složenim ustrojem.
Za ilustraciju analitičke metode poslužit če nam jedan primjer. Odabere-
mo li određeno umjetničko djelo, primjerice Sofoklovu Antigonu, možemo ga
analizirati u idealnom smislu, tragajuči pritom za određenim apsolutnim vri-
jednostima, ili pak u dokumentarnom smislu, pri čemu pažnju posvećuje-
mo posredovanju određenih vrijednosti određenim umjetničkim sredstvima.
Obje analize donijet će vrijedne rezultate: prva će ukazati na apsolutnu vri-
jednost poštovanja prema mrtvima, a druga na način izražavanja pojedinih
temeljnih ljudskih problema specifičnim dramskim oblikom zbora i dvostru-
37
 • RAYMOND VVILLIAMS

kog koma (,kommos)*, kao i izražajnošću stiha. Očito je, međutim, da niti jedna
analiza nije potpuna. Poštovanje je, kao apsolutna vrijednost, u spomenutoj
drami ograničeno osobitim uvjetima rodbinskog odnosa i njegovim konven-
cionalnim obvezama - Antigona bi to učinila za brata, ali ne i za muža. Jedna-
ko tako, dramski oblik i metrika stiha ne samo da su dio umjetničke tradicije
koja obuhvaća djela brojnih ljudi, već se može tvrditi da je njihovo oblikova-
nje uvjetovano, ne samo zahtjevima iskustva, nego i osobitim društvenim obli-
cima u kojima se dramska tradicija razvijala. Možemo, stoga, prihvatiti takva
proširenja naše izvorne analize, ali nikako ne možemo prihvatiti tvrdnju da,
zbog tih proširenja, vrijednost poštovanja ili dramski oblik i osobita vrsta stiha
imaju značenje isključivo u kontekstu kojem smo ih pripisali. Učenje poštova-
nja, kroz takve izražajne primjere, nadilazi vlastiti kontekst i ulazi u prostor
općeg razvitka ljudske svijesti. Dramski oblik također nadilazi vlastiti kontekst
te u pojedinačnim, bitno različitim društvima, postaje dijelom veće i općeni-
te dramske tradicije. Sama drama, kao osobit oblik komunikacije, nadživljava
društvo i religiju koji su pomogli u njezinu oblikovanju i moguće j u je iznova
stvoriti tako da se izravno obraća nekoj publici koju nije moguće zamisliti. Uz
nemogućnost apstrahiranja idealne vrijednosti ili određenog dokumenta, ne-
mogućim se stoga pokazuje i pokušaj da objasnimo te značajke svodeći ih na
lokalnu razinu pojedinačne kulture. Proučavamo li stvarne odnose, u bilo ko-
joj konkretnoj analizi, dolazimo do točke kada nam postaje jasno da zapravo
proučavamo opći ustroj na pojedinačnom primjeru te da u tom općem ustro-
ju ne postoji niti jedna sastavnica koju je moguće apstrahirati i odvojiti od
ostalih. Stoga je posve pogrešna pretpostavka o mogućnosti proučavanja ne-
kih vrijednosti ili umjetničkih djela a da se ne uzme u obzir konkretno društvo
u kojem nastaju, ali jednako je pogrešno pretpostaviti presudnost socijalnog
objašnjenja, odnosno pretvoriti vrijednosti i djela u puke popratne proizvode.
Otkako smo shvatili da sveukupna situacija u kojoj neke vrijednosti i djela na-
staju bitno određuje njihov konkretni izraz, prešlo nam je u naviku razmatra-
ti te odnose u standardnom obliku: "kakav je odnos između ove umjetnosti i
ovog društva"? U tom pitanju, međutim, "društvo" je tek prividna cjelina. Ako
je, naime, umjetnost dio društva, onda izvan nje ne postoji neka čvrsta cjeli-
na kojoj, prema obliku postavljenog pitanja, pridajemo prvenstvo. Umjetnost
je oblik djelatnosti, poput proizvodnje, trgovine, politike ili podizanja obite-
lji. Proučavati odnose primjereno znači proučavati ih kao djelatne, promatrati
sve djelatnosti kao osobite i suvremene oblike očitovanja ljudske energije. Iz-
dvojimo li bilo koju od tih djelatnosti, odmah primjećujemo da se u njoj, na
različite načine primjerene naravi čitavog ustroja, zrcale brojne druge. Cini
se, također, vjerojatnim kako već sama činjenica da uopće možemo razlikova-
ti neku posebnu djelatnost, koja služi nekoj određenoj svrsi, ukazuje na to da
bez te djelatnosti čitav ljudski ustroj na tom mjestu i u to vrijeme jednostavno

Kom je pjevani dijalog između glumca i zbora. (nap. prir.)

38
 • • • ANALIZA KULTURE

ne bi mogao biti ostvaren. Može se, stoga, smatrati da umjetnost - bez obzi-
ra na očitu povezanost s ostalim djelatnostima - izražava određene sastavni-
ce ustroja koje je, u sklopu tog ustroja, moguće izraziti isključivo na taj način.
Pravo pitanje nije, dakle, odnos umjetnosti i društva, nego proučavanje svih
djelatnosti i njihovih međusobnih odnosa, bez pridavanja prvenstva bilo ko-
joj od njih koju želimo izdvojiti. Ustanovimo li, kao što je često slučaj, d a j e
određena djelatnost radikalno izmijenila čitav ustroj, to nam još uvijek ne da-
je za pravo da kažemo kako sve druge djelatnosti treba promatrati isključivo u
odnosu prema njoj. Možemo samo proučavati različite načine na koje je, unu-
tar ustroja koji se promijenio, zahvaćena spomenuta djelatnost i njezin odnos
prema ostalima. Nadalje, budući da pojedine djelatnosti služe različitim i ne-
rijetko suprotstavljenim ciljevima, vrsta promjene za kojom tragamo rijetko će
biti jednoznačna: u pojedinim djelatnostima, ali i u čitavom ustroju, bit će uoč-
ljivi tragovi postojanosti, usklađivanja, nesvjesne prilagodbe, aktivnog otpora
i alternativnog nastojanja.
Analiza kulture u dokumentarnom smislu od velike je važnosti jer je u sta-
nju iznjedriti konkretne dokaze o čitavom ustroju u kojem određena djelat-
nost nastaje. Ne možemo reći da ćemo, ako poznajemo poseban oblik ili raz-
doblje određenog društva, utvrditi koje mjesto u njemu zauzimaju umjetnost i
teorija, jer dok ne upoznamo tu umjetnost i teoriju, ne možemo tvrditi da do-
ista poznajemo društvo. Riječ je o pitanju metode, a ovdje ga spominjem jer
je dobar dio povijesti ispisan pod pretpostavkom da temelji društva - njego-
vo političko, ekonomsko i "socijalno" uređenje - tvore središnju jezgru stvari,
dok su umjetnost i teorija marginalne izvedenice ili "korelati" te jezgre. U po-
vijestima književnosti, umjetnosti, znanosti i filozofije dogodio se jednostavan
obrat tog postupka, pa je tako spomenutim djelatnostima pripisan neovisan
razvitak prema vlastitim zakonima, a takozvana "pozadina" (koja je u općoj
povijesti smatrana jezgrom) tek se naknadno iscrtavala. Nedvojbeno je da u
svakom razmatranju autor mora odabrati pojedine djelatnosti na koje će stavi-
ti naglasak i posve je razborito slijediti pojedine pravce razvoja u privremenoj
izdvojenosti. Ali povijest neke kulture, koja se polako stvara od takvih pojedi-
načnih djela, moguće je napisati isključivo kada se uspostave aktivni odnosi, a
djelatnosti promotre u izvornoj jednakovrijednosti. Povijest kulture mora biti
više od pukog zbroja posebnih povijesti, jer su upravo međusobni odnosi tih
povijesti, odnosno posebnih oblika čitavog ustroja, središnji predmet njezina
zanimanja. Teoriju kulture sklon sam, stoga, definirati kao proučavanje odno-
sa između sastavnica čitavog načina života. Takva analiza kulture pokušaj je ot-
krivanja naravi ustroja koji je ukupnost tih odnosa. Analiza pojedinih djela ili
institucija u tom je smislu analiza bitnih obilježja njihova ustroja, proučavanje
odnosa utjelovljenih u djelima ili institucijama kao dijelovima cjeline ustroja.
Ključni pojam takve analize jest uzorak: svaka korisna analiza kulture započi-
nje upravo otkrivanjem karakterističnih uzoraka, otkrivanjem odnosa među
tim uzorcima ponekad nalazi neočekivane sličnosti ili podudaranja među ina-

39
 • RAYMOND VVILLIAMS

če zasebno promatranim djelatnostima, a ponekad pak ukazuje na neočekiva-

na razilaženja - to je predmet interesa opće kulturalne analize.
Bitno poznavanje općeg ustroja moguće je isključivo u našem prostoru i
našem vremenu. Iako možemo naučiti mnogo toga o životu na nekim dru-
gim mjestima i u neko drugo vrijeme, čini mi se da određene sastavnice bi-
vaju nepovratno izgubljene. Čak i one koje je moguće rekonstruirati, bivaju
rekonstruirane putem apstrakcije, a to je izuzetno važno. Svaku takvu sastav-
nicu promatramo kao nešto što se nataložilo, ali u življenom iskustvu vreme-
na, međutim, svaka je sastavnica dio otopine, neodvojivi dio složene cjeline.
U proučavanju bilo kojeg ranijeg razdoblja najteže je dokučiti onaj osobiti
osjećaj kakvoće života na posebnom prostoru i vremenu: steći dojam o tome
kako su se pojedinačne djelatnosti združivale u poseban način razmišljanja i
života. Moguće je rekonstruirati obrise određenog životnog ustroja, moguće
je rekonstruirati čak i ono što Fromm naziva "društveni karakter", a Benedict
pak imenuje "kulturnim uzorkom". Društveni karakter - važeći sustav pona-
šanja i stavova - uči se formalno i neformalno, istovremeno je ideal i običaj.
"Kulturni uzorak" izbor je i konfiguracija interesa i djelatnosti, kao i osobit
način njihova vrednovanja, koji tvori specifičan ustroj ili "način života". No,
čak su i ta obilježja nakon rekonstrukcije obično apstraktna. Možda je, među-
tim, moguće steći uvid u sljedeću zajedničku sastavnicu - koja po sebi nije ni
obilježje, ni uzorak - nego stvarno iskustvo kroz koje su obilježja i obrasci živ-
ljem. To je potencijalno od velike važnosti i smatram da nam najveću moguć-
nost u tom pravcu otvaraju umjetnosti pojedinog razdoblja. Može se, naime,
dogoditi da nakon njihova uspoređivanja s izvanjskim obilježjima razdoblja,
uz prihvaćanje pojedinačnih odstupanja, iznađemo neku bitnu zajedničku sa-
stavnicu čije mjesto nije moguće jednostavno odrediti. Mislim d a j e to najlak-
še razumjeti pomislite li na neku sličnu analizu našega vlastitog načina živo-
ta. Riječ je o osobitom osjećaju života, osobitom zajedništvu iskustva o kojem
gotovo da i nije potrebno govoriti, kroz čije tijelo na osobit način prolaze sva
ona obilježja našeg načina života - koja je moguće opisati u izvanjskoj anali-
zi - dajući mu osobitu i karakterističnu boju. Toga obično postajemo najbo-
lje svjesni kada zamijetimo razlike među generacijama koje nikada "ne govo-
re istim jezikom", zatim kada čitamo opis našeg načina života iz pera nekoga
izvan naše zajednice ili, pak, kada promatramo sitne razlike u načinu govora
ili ponašanja kod nekoga tko je naučio naše običaje, ali nije odgajan u njihovu
duhu. Gotovo svaki formalni opis jednostavno je pretjerano grub za izraža-
vanje te ipak posve osobite vrste zasebnog i prirođenog stila. A ako to vrijedi
za onaj način života koji nam je osobno tako blizak, onda će isto nedvojbeno
vrijediti i kada se nađemo u ulozi posjetitelja, učenika, gosta iz redova razli-
čite generacije: ulozi u kojoj se, zapravo, svi nalazimo prilikom proučavanja
nekog prošlog razdoblja. Iako se sve to može pričiniti posve trivijalnim, činje-
nica postojanja takvog obilježja nikako nije trivijalna, niti marginalna; ona se
zapravo čini ključnom.
40
 Opisni termin koji predlažem jest struktura osjećaja: ona je čvrsta i određe-
na u smislu u kojem to svaka "struktura" jest, ali se istovremeno očituje u naj-
osjetljivijim i najmanje opipljivim sastavnicama našeg djelovanja. Na određeni
način, ta struktura osjećaja jest kultura nekog razdoblja: to je osobita, živa re-
zultanta svih sastavnica općeg ustroja. I upravo u tome smislu umjetnosti ne-
kog razdoblja, postavljene tako da uključuju karakteristične pristupe i tonove
u raspravi, imaju izuzetno važnu ulogu. Jer upravo će u njima, prije nego igdje
drugdje, spomenute karakteristike najvjerojatnije biti izražene; dakako, poče-
sto ne svjesno, nego kroz činjenicu da je upravo u njima, u jedinim primjeri-
ma zabilježene komunikacije koja je nadživjela svoje nositelje, sabran stvarni
osjećaj života, duboko zajedništvo koje komunikaciju čini mogućom. Ne mi-
slim pritom da brojni pojedinci koji čine zajednicu svi redom posjeduju istu
strukturu osjećaja ili društveni karakter. No, ipak smatram d a j e riječ o izuzet-
no dubokoj i širokoj zastupljenosti, u svim stvarnim zajednicama, budući d a j e
upravo to preduvjet komunikacije. Ono što se pritom čini osobito zanimljivim
jest da ta struktura nije, barem u nekom formalnom smislu, naučena. Jedna
generacija može, čak prilično uspješno, poučavati svoje nasljednike određe-
nom društvenom karakteru ili općem kulturnom uzorku, ali nova će genera-
cija uvijek imati vlastitu strukturu osjećaja za koju se neće moći reći "odakle"
dolazi. Jer ovdje su, možda jasnije nego drugdje, promjene ustroja organski
uvjetovane: nova generacija na vlastite načine reagira na jedinstveni svijet ko-
ji nasljeđuje; ona nastavlja brojne tekovine čije porijeklo nije teško otkriti, te
reproducira mnoge vidove ustroja koje je moguće zasebno opisati, ali pritom
čitav svoj život osjeća ipak nekako drugačije, pa svoj stvaralački odgovor obli-
kuje u novu strukturu osjećaja.
Kad jednom nositelji takve strukture umru, toj se bitnoj sastavnici njiho-
va života najviše možemo približiti kroz dokumentarnu kulturu, od pjesama
do građevina i stilova odijevanja, a upravo taj odnos daje značenje definiranju
kulture u dokumentarnom smislu. To ni u kojem slučaju ne znači da su doku-
menti samosvojni. Riječ je jednostavno o tome da, kao što je ranije navedeno,
značenje neke djelatnosti treba tražiti u odnosu prema čitavom ustroju, koji je
više od pukog zbroja njegovih odvojivih dijelova. Ono za čim uvijek moramo
tragati jest stvarni život izražen kroz čitav ustroj. Važnost dokumentarne kul-
ture leži u činjenici da ona, jasnije nego bilo što drugo, izražava život posve iz-
ravno, čak i kada živi svjedoci šute. Osvrnemo li se pak na narav strukture osje-
ćaja i vidimo kako joj smisao može biti potpuno neshvaćen čak i od ljudi koji su
s tom strukturom u bliskom dodiru i kojima na raspolaganju stoji obilje građe,
uključujući i suvremene umjetnosti, mi jednostavno ne možemo pretpostavi-
ti da smo u mogućnosti učiniti išta više od pristupa ili približavanja, služeći se
pritom svim raspoloživim kanalima.
Nužno je razlučiti tri_razine kulture, čak i u najopćenitijoj definiciji tog
pojma. Postoji življena kultura pojedinog vremenja i prostora koja je u potpu-
no&ti dostupfi^isk^SiOTjS^ živjeli u to vrijeme i na tom p r o s t o r u ^ /
41
 • RAYMOND VVILLIAMS

Postoji, zatim, zabilježena kultura, svih vrsta, od umjetnosti do najsvakodnev-

nijih činjenica: kultura nekog razdoblja. Postoji, konačno, kao čimbenik ko-
ji povezuje živijenu kulturiu:i±ntocgipigedinxh razdoblja, kultura selektivne
^radraje: ^ """ '
~^ađa^više ne biva življena, nego u užem smislu preživljava kroz zabilježe-
ne tragove vlastitog postojanja, kulturu nekog razdoblja možemo pomno pro-
učavati do trenutka u kojem stječemo dojam da smo razmjerno jasno pojmi-
li njeno kulturno djelovanje, društveni karakter, općenite obrasce djelovanja
i vrijednosti, a dijelom i njenu strukturu osjećaja. Vlastitim opstankom ne
ravna, međutim, neko pojedino razdoblje, nego nova, njemu susljedna raz-
doblja, koja postupno sačinjavaju tradiciju. I najveći stručnjaci za pojedino
razdoblje upoznati su tek s dijelom ostavštine - pa čak i one dokumentirane -
tog doba. Tako, primjerice, možemo sa sigurnošću tvrditi da nitko zapravo ne
poznaje roman devetnaestog stoljeća; nitko nije čitao, niti je mogao čitati, sve
njegove primjere u opsegu od tiskanih do najjeftinijih izdanja. Istinski struč-
njak može poznavati nekoliko stotina romana; prosječan poznavatelj nešto
manje; obrazovani čitatelji još manji broj: no, svi će oni imati jasno mišljenje
o toj temi. Izuzetno drastičan selektivni postupak ovdje je i više nego očit, a
to vrijedi za svako polje djelatnosti. Jednako tako, nijedan čitatelj u devetnae-
stom stoljeću nije pročitao sve romane; ukratko, nijedan pojedinac u čitavom
društvu nije mogao poznavati više od tek dijela činjenica vezanih uz neki ro-
man. Ali, svatko tko je živio u tom razdoblju imao je nešto što, po mome miš-
ljenju, nijedan kasniji pojedinac ne može u potpunosti rekonstruirati: osjećaj
života u sklopu kojeg su romani napisani, a kojem mi prilazimo kroz izbor
koji nam stoji na raspolaganju. Teoretski, razdoblje je zabilježeno; u praksi,
te bilješke upija selektivna tradicija; i j e d n o i drugo je, međutim, različito od
življene kulture.
Razumijevanje djelovanja selektivne tradicije izuzetno je važno. U odre-
đenom smislu, selekcija počinje već tijekom samog razdoblja; iz čitavog sku-
pa djelatnosti odabiru se pojedine vrijednosti, koje bivaju posebno istaknute.
Općenito govoreći, ta selekcija odraz je cjeline ustroja nekog razdoblja, ali to
ne znači da će spomenute vrijednosti i naglasci kasnije nužno biti potvrđeni.
Iako to vrlo jasno primjećujemo kod prošlih razdoblja, u našem vlastitom raz-
doblju ta nam pojava nije uvijek očita. Možemo se poslužiti primjerom roma-
na iz proteklog desetljeća. Nitko nije pročitao sve romane na engleskom jeziku
napisane tijekom pedesetih godina dvadesetog stoljeća; čak ni najbrži čitatelj
koji bi se tom poslu posvetio dvadeset i četiri sata dnevno, ne bi u tome uspio.
Ipak je, međutim, posve jasno ne samo da su utvrđene određene opće karak-
teristike romana tog razdoblja, nego i da postoji relativno opće prihvaćeni po-
pis najboljih i najrelevantnijih djela. Pretpostavimo li da takav popis sadrži
možda trideset naslova (što je očit primjer vrlo oštre selekcije), možemo za-
ključiti da stručnjaci za roman 1950-ih poznaju tih trideset djela, dok šire či-
tateljstvo poznaje možda pet ili šest. Možemo, također, biti posve sigurni d a j e
42
 • • • ANALIZA KULTURE

nakon isteka 1950-ih započeo novi postupak selekcije. Uz smanjivanje broja

djela, taj će novi postupak ponekad drastično izmijeniti postojeća vrednova-
nja. Istina je da se tek nakon pedeset godina može doći do više-manje trajnih
vrednovanja, iako su i tada moguća određena odstupanja. No, bez obzira na
to, svima nama koji smo proživjeli čitav taj postupak činit će se da su u njegovu
tijeku neke nama važne sastavnice bile jednostavno zanemarene. Reći ćemo,
primjerice - kao osjetljivi stariji ljudi - "Nije mi jasno zašto ti mladi ljudi više
ne čitaju X", ili ćemo pak odvažnije napomenuti, "Ne, uopće nije bilo tako; to
je vaša verzija". Budući da svako razdoblje obuhvaća barem tri generacije, tak-
vi primjeri česta su pojava, a čimbenik koji komplicira stvar jest činjenica da
nitko od nas ne miruje, čak ni u najznačajnijem razdoblju života: zbivaju se
brojne promjene protiv kojih ne bismo smjeli prosvjedovati, brojni propusti,
izobličavanja i reinterpretacije koje bismo trebali prihvatiti ili jednostavno pre-
vidjeti, a sve zbog toga što smo dio promjene koja ih je iznjedrila. No, kada živi
svjedoci nestanu, dogodit će se daljnje promjene. Življena kultura ne samo da
će biti svedena na odabrane dokumente, nego će u tom krajnje reduciranom
obliku biti primijenjena dijelom kao doprinos (neizbježno vrlo malen) općem
pravcu ljudskog razvoja, dijelom kao temelj rekonstrukcije povijesti, a dijelom
i kao odrednica pristupa našem razdoblju, odnosno imenovanja i smještanja
tog razdoblja u određenu fazu prošlosti. Selektivna tradicija, stoga, na jednoj
razini stvara opću ljudsku kulturu; na drugoj razini, povijesne bilješke o poje-
dinim društvima; a na trećoj, najmanje prihvatljivoj razini, ona uzrokuje odba-
civanje značajnog broja područja nekoć življene kulture.
Selekcijom u društvu ravnaju brojne vrste posebnih interesa, uključujući i
one klasne. Baš kao što konkretna situacija u društvu uvelike ravna suvreme-
nom selekcijom, tako razvoj društva, proces povijesnih mijena, uvelike odre-
đuje selektivnu tradiciju. Tradicionalna kultura nekog društva uvijek pokazuje
sklonost prilagođivanju njegovu suvremenom sustavu interesa i vrijednosti, jer
ona po svojoj biti nije apsolutno utjelovljenje djelatnosti, nego neprekidna se-
lekcija i interpretacija. U teoriji, a u određenoj mjeri i u praksi, institucije koje
se formalno brinu za održavanje tradicije na životu (osobito obrazovne i aka-
demske institucije) posvećene su tradiciji kao cjelini, a ne nekom izboru iz nje-
zina korpusa koji je primjeren suvremenim interesima. Važnost te predanosti
je golema, jer se zbog djelovanja selektivne tradicije nebrojeno mnogo puta
događaju obrati, ponovna otkrivanja i vraćanja djelatnostima koje su nekoć
odbačene kao izumrle, a to je očito moguće samo ukoliko postoje institucije či-
ja je zadaća održati velika područja minule kulture, ako ne živima, a onda ba-
rem dostupnima. Prirodno je i neizbježno da selektivna tradicija slijedi pravce
razvoja nekog društva, no budući d a j e taj razvoj izuzetno složen i neprekidan,
relevantost djela iz prošlosti - za svaku buduću situaciju - jednostavno je ne-
predvidiva. Na akademske institucije vrši se prirodan pritisak da i same slijede
pravce razvoja društva, ali mudro će društvo - potvrđujući spomenutu rele-
vantnost - poticati institucije da izdvajaju sredstva dostatna za izvršavanje za-

43
 • RAYMOND VVILLIAMS

daće očuvanja, te da se odupru kritikama koje u pojedinim razdobljima izra-

žavaju čvrsto uvjerenje d a j e rad tih institucija nebitan i beskoristan. Sklonost
brojnih akademskih institucija samoperpetuiranju i njihova neosjetljivost na
promjene počesto je velika zapreka u razvoju društva. Promjene su nužne, baš
kao i stvaranje novih institucija, ali ako ispravno shvatimo proces selektivne
tradicije i razmotrimo ga kroz razdoblje koje je dovoljno dugo da steknemo
dojam o povijesnim mijenama i nestalnostima, vrijednost spomenutog perpe-
tuiranja bit će shvaćena.
U društvu kao cjelini i u svim njegovim pojedinačnim aktivnostima, kultur-
nu tradiciju moguće je shvatiti kao proces neprekidnog izbora i reizbora preda-
ka. Neko društvo počesto i čitavo stoljeće ne mijenja vlastite pravce kretanja, a
onda odjednom, u nekoj novoj fazi razvoja, dolazi do njihova ukidanja ili slab-
ljenja, pa novi pravci zauzimaju njihovo mjesto. U analizi suvremene kulture,
razumijevanje stanja selektivne tradicije od ključne je važnosti, jer se promje-
ne u toj tradiciji - utvrđivanje novih pravaca uz one postojeće, te dokidanje ili
ponovno iscrtavanje postojećih pravaca - nerijetko pokazuju radikalnim obli-
kom suvremenih promjena. Počesto podcjenjujemo opseg u kojem je kulturna
tradicija prožeta ne samo selekcijom, nego i tumačenjem. Većinu djela iz proš-
losti promatramo kroz vlastito iskustvo i uopće se ne trudimo pristupiti im na
način blizak njihovu izvornom stanju. Ono što analiza može učiniti nije toliko
vezano uz promjenu postojećeg stanja ili vraćanje djela razdoblju u kojem je
nastalo, koliko uz svjesno tumačenje i ukazivanje na povijesne alternative; ona
treba tumačenje dovesti u vezu s pojedinim suvremenim vrijednostima na koje
je ovo oslonjeno; i konačno, njezina je zadaća da nas kroz proučavanje stvar-
nih obrazaca djela suoči sa stvarnom naravi našeg izbora iz postojeće građe.
Ponekad ćemo uvidjeti da određena djela držimo na životu zato što predstav-
ljaju izvorni doprinos kulturnom razvoju. Ponekad ćemo pak shvatiti da se
tim djelima koristimo u određenu svrhu; u svakom slučaju, bolje je to imati
na umu, nego se predati misticizmu "više vrijednosti, Vremena'^J^ri^isgUja^
menu, apstrakciji, odgovornost za naše vlastite djelatne izbore znači potisnu-
ti ključni dio našeg iskustva. Što je veća djelatna povezanost nekog kulturnog
djela s čitavim ustrojem u sklopu kojeg je nastalo ili sa suvremenim ustrojem u
čijem sklopu ga se koristi, to ćemo jasnije uvidjeti njegovu istinsku vrijednost.
Tako "dokumentarna" analiza nužno vodi do "socijalne" analize, bilo u slučaju
življene kulture, minulog razdoblja ili pak selektivne tradicije koja i sama pred-
stavlja društveni ustroj. Otkriće trajnih doprinosa također vodi do iste tak-
ve opće analize, shvatimo li sam proces na toj razini ne kao ljudsko usavrša-
vanje (kretanje prema utvrđenim vrijednostima), nego kao dio opće evolucije
čovjeka kojoj pridonose brojni pojedinci i skupine. Svaka sastavnica koju ana-
liziramo bit će u tom smislu djelatna: promatrana u stvarnim odnosima i na
mnogim različitim razinama. Tijekom opisivanja tih odnosa pojavit će se pravi
kulturni proces.

44
Ih; \

Svaki teorijski prilog analizi kulture mora biti podvrgnut ispitivanju u tijeku
same analize. Predlažem da uzmemo za primjer jedno razdoblje, od 1840. do
1850. godine u Engleskoj, te da u kontekstu njegove kulture ispitamo teorijske
metode i koncepte o kojima sam govorio.
Prva i najizrazitija činjenica koju uočavamo već na samom početku nepo-
srednog razmatranja spomenutog razdoblja jest opseg u kojem je na nj dje-
lovala selektivna tradicija. Jednostavan primjer nalazimo na području novin-
skog tiska, gdje se The Times uobičajeno smatra karakterističnim listom tog
razdoblja, a djelovanje tog lista temelj je naših shvaćanja o ranom viktorijan-
skom novinarstvu. The Times je nedvojbeno bio vodeći dnevni list, ali najčita-
nije novine tog desetljeća bili su nedjeljni listovi: Dispatch, Chronicle, Lloyd's We-
ekly i News of the World. Te su novine nudile, kako bismo to danas rekli, izrazito
nedjeljni izbor vijesti: tako, primjerice, BelVs Penny Dispatch (1842) nosi pod-
naslov Sporting and Police Gazette, and Newspaper of Romance {Službeni sportski i
policijski vjesnik i romantična novina), a karakterističan naslov "Drska zavjera i
pokušaj zločina" ilustriran je velikim drvorezom i popraćen iscrpnom pričom.
Konačna cirkulacija novina te vrste iznosila je na kraju spomenutog desetlje-
ća oko 275.000 primjeraka, dok su dnevne novine brojale 60.000 primjeraka.
Razmatramo li stvarnu kulturu tog razdoblja, morali bismo početi upravo od
te činjenice, a ne izdvojiti The Times zbog njegova neprekidnog značaja u tra-
diciji visoke politike.
Kada je riječ o književnosti, djelovanje selektivne tradicije jednako je očito.
To razdoblje smatramo vremenom Dickensa, Thackerayja, Charlotte i Emily
Bronte na višoj razini, te Elizabeth Gaskell, Kingsleyja i Disraelija na nižoj ra-
zini. Kao autori tog "razdoblja", poznati su nam i Lytton, Marryat i Reade.
Dickens je, dakako, u to vrijeme bio vrlo čitan. Svaki nastavak Picktuickovaca
prodavan je, primjerice, u 40.000 primjeraka, a neki kasniji radovi dosegli
su brojku od 70.000 primjeraka i više. Promotrimo li, međutim, popis ostalih
najčitanijih autora tog razdoblja - popis koji posjeduje knjižara W. H. Smiths,
otvorena 1848. godine - vidjet ćemo sljedeća imena: Lytton, Marryat, G. P. R.
James, James Grant, Miss Sinclair, Haliburton, gđa. Trollope, Lever, gđa. Gas-
kell i Jane Austen. Najprodavaniji autori dvaju najpopularnijih nizova jefti-
nih romana, Parlour i Railway Libraries (1847. i 1849), bili su: G. P. R. James
(47 naslova), Lytton (19), gđa. Marsh (16), Marryat (15), Ainsworth (14), gđa.
Gore (10), Grant (8), Grattan (8), Maxwell (7), gđa.Trollope (7), Emma Robin-
son (6), Mayne Reid (6), W. Carleton (6), Jane Austen (6), gđa. Grey (6). Popis
naslova tih autora daje naslutiti njihov sadržajni opseg: Agincourt, Last days of
Pompeii, Midshipman Easy, Tower of London, Romance of War, Heiress of Bruges,
Storiesfrom Waterloo, Refugee in America, Scalp Hunters, Rody the Rover, Priđe and
Prejudice ili The Little Wife. Godine 1851. The Times donosi sljedeći komentar:

45
 • RAYMOND VVILLIAMS

Svaki novi naslov zasigurno je objavljen pod pretpostavkom da osobe više

klase, koje predstavljaju većinski dio čitatelja u vlakovima, gube svoj uobi-
čajeni ukus onoga trenutka kada stupe na kolodvor.
Kako god gledali na to, jasno je da spomenuti romani nisu bili tek štivo bi-
jednih siromaha, nego d a j e - barem kada je riječ o putovanjima željeznicom
- takav bio ukus "osoba više klase". Promotrimo li čitav opseg čitatelja, mora-
mo uključiti i autora koji do sada nije spomenut, G. W. M. Reynoldsa, o kojem
je časopis The Bookseller nakon smrti napisao da je "bio najpopularniji pisac
našeg doba", a u ranijim dijelovima teksta istaknuto je d a j e Reynolds napisao
i prodao više djela čak i od Dickensa. Reynolds je bio na vrhuncu u vrijeme
pojave novih listova tijekom 1840-ih godina, kao što su London Journal i nje-
gov vlastiti list Reynolds' Miscellany, u kojem je objavljivao svoja tipična djela
kao što su Mysteries of the Inquisition i Mysteries of the Court of London. Popisu šti-
va iz tog razdoblja moramo dodati i "prodaju na veliko" pornografskih knji-
ga koje su se štampale i distribuirale iz "prljavih podruma u ulici Holywell".
U izboru iz velikog područja filozofije, povijesti, religije i pjesništva, moramo
spomenuti djela autora kao što su Carlyle, Ruskin, Macaulay, Mili, Thomas
Arnold, Pugin, zatim Tennyson, Browning, Clough, Matthew Arnold i Ros-
setti. Djelovanje selektivne tradicije, njezin utjecaj u stvaranju onoga što da-
nas smatramo karakterističnim djelima tog razdoblja, gotovo da nije potreb-
no isticati.
Već sam pogled na dokumente iz nekog razdoblja, nužno nas upućuje na
povijest tadašnjih društvenih odnosa. Počinjemo pritom uviđati određene
bitne promjene u kulturnim institucijama: činjenicu da je nedjeljna štampa
predstavljala najuspješniju sastavnicu novinarstva; snažan razvoj nove vrste
periodike koja je, za razliku od ozbiljnijih, "popularno-obrazovnih" tiskovina
prethodnog desetljeća, združivala senzacionalno i romantično štivo s recepti-
ma, prijedlozima i praktičnim savjetima za kućanice (Penny Magazine prestao
je izlaziti 1845. godine, kada se pojavljuju časopisi novog tipa kao što je, pri-
mjerice, London Journal); prodor jeftine proze, na jednoj razini "užasnih pet-
paračkih" tiskovina iz 1848. godine, a na drugoj Parlour i Railway Libraries
romana po cijeni od pola krune ili jednog šilinga; bitne promjene u kazalištu
vezane uz dokidanje monopola ovlaštenih kazališta (Patent Theatres) 1843.
godine, pojavljivanje manjih kazališta te, od 1849. godine, uspon glazbenih i
plesnih dvorana (music-halls). Promjene u distribuciji na institucionalnoj ra-
zini vezane su uz različite uzroke koji nas vode duboko u povyest čitavog raz-
doblja. Tako su, primjerice, tehničke promjene (pojava parnih i rotacijskih ti-
skara - za novine; otisak na uvezu - za knjige) poslužile kao svojevrstan temelj
za razvoj tiska. Snažan razvoj željezničkog prijevoza potaknuo je nove potre-
be čitatelja i, što je još važnije, razvoj novih distribucijskih središta. Ljudi ko-
ji su iskoristili te nove tehničke mogućnosti također zaslužuju našu pažnju.
Spomenuto desetljeće otkriva da se u taj profitabilan posao uključuje sve ve-

46
 • • • ANALIZA KULTURE

ći broj čistih mešetara: tako, primjerice, Lloyd i Bell u novinarstvu i periodi-

ci združuju (kao što je nešto ozbiljnije činio i Reynolds) uopćeni radikalizam
s istančanim osjećajem za komercijalno; u kazalištu pak primjetno raste broj
vlasnika kazališta koji nisu izravno povezani s dramskom djelatnošću, nego su
u gradnji kazališta i prepuštanju njihova vođenja glumcima pronašli komerci-
jalni potencijal, što je imalo dubok utjecaj na razvoj engleskih kazališta. Valja
također reći da je velik dio poticaja za tiskanje jeftine periodike bio vezan uz
želju da se nadzire razvoj stajališta radničke klase, pa je prijelaz s popularno-
-obrazovnih časopisa na obiteljske tiskovine (koje su neposredna prethodnica
današnjih časopisa za žene) i u tom smislu vrlo važan. Ugledno nastojanje na
razvoju morala i života u kućanstvu postalo je stoga duboko isprepleteno s po-
učavanjem i uvođenjem određenih društvenih vrijednosti koje su bile u inte-
resu tadašnjeg klasnog društva. Te promjene na brojnim područjima dijelovi
su stvarnog kulturnog procesa koje nužno moramo razmotriti.
Ulazeći u to široko područje uviđamo, dakako, da je selektivna tradicija
ovdje prisutna, jednako kao i u dokumentima. Netom spomenuti institucio-
nalni razvoj, koji predstavlja kritičnu fazu u komercijalnoj organizaciji društva,
zanima nas prvenstveno zato što bitno utječe na pravac kretanja društva. Isti
utjecaj na tom području imaju i zbivanja drugačijeg tipa: pojava javnih muzeja
(u prijedlogu zakona iz 1845. godine), javnih biblioteka (u zakonskoj odredbi
iz 1850), te javnih parkova (dopuštenih ukazom iz 1847. godine). Snažna pro-
turječja oko tih noviteta (koja sežu od optužbi za pretjerivanje do svesrdnog
zauzimanja za "civiliziranje" radnika) postupno slabe u našoj svijesti, susljedno
kasnijim tumačenjima. Složena zbivanja na području kulturnih institucija ko-
ja zahtijevaju našu pažnju vezana su uz činjenicu da je spomenuto desetljeće
iznjedrilo ključne pomake u komercijalnom iskorištavanju kulture, kroz širo-
ku popularizaciju i javnu ponudu kulturnih sadržaja. To je stvarnost čiju važ-
nost raznovrsna zastranjenja selektivne tradicije počesto umanjuju, tragajući
neprestano za jedinstvenim pravcem razvoja.
Isto vrijedi i za općenitu političku i društvenu povijest spomenutog razdob-
lja. Tim područjem dominira sedam bitnih odlika: ključna pobjeda slobod-
ne trgovine izvojevana dokidanjem Zakona o pšenici 1846. godine; potpuni
preustroj torijevaca, engleske konzervativne stranke, pod Disraelijem te dje-
lomičnim utjecajem ideja Mlade Engleske (Young England); zatim čartistički
pokret, koji između ostalog predstavlja važnu fazu u razvoju političke svijesti
radničke klase; donošenje legislative o tvornicama, a osobito Zakona o deset
radnih sati 1847. godine; složena priča o kaznenom Zakonu o siromasima,
pokušaji njegova poboljšavanja 1844. i 1847. godine te, uz to vezana, Chad-
wickova borba za donošenje Povelje o javnom zdravstvu 1848. godine; ponov-
no uključivanje Crkava, na različite načine, u društvene sukobe; i konačno,
snažan razvoj teške industrije i porast velikih ulaganja, osobito u željeznički
promet. Iako bismo ovom nizu lako mogli dodati i neke druge čimbenike, na-

47
 • RAYMOND WlLLIAMS

vedeni su dostatni za ukazivanje na dvije bitne točke ove analize. Prvo, ti čim-
benici tvore jedinstvenu priču, koja je nedvojbeno složena i proturječna: dio
njih očito je povezan, a nijedan se - u kontekstu stvarnog života tog razdoblja
- ne može promatrati izdvojeno ili neovisno o drugima. Drugo, svaki čimbe-
nik podvrgnut je djelovanju izuzetno selektivnih tumačenja, ovisnih o poje-
dinim pravcima i nastojanjima. Sudbina čartizma najočitiji je primjer. Danas
ga rijetki smatraju opasnim i izopačenim, kakvim su ga smatrali u tadašnje
vrijeme: previše njegovih načela ugrađeno je u "britanski način života", pa se
danas, primjerice, Macaulayjeva tvrdnja d a j e patnja većine "jednostavno ne-
spojiva sa samim postojanjem civilizacije" čini gotovo neupitnom. Ipak, neka
druga selektivna viđenja pokreta nisu izgubila na snazi: smatra se, primjerice,
d a j e čitav pokret, kao i Opći štrajk 1926. godine, zapravo tragičan primjer
"pokušaja uvođenja promjena na pogrešan način", dok se ispravnim načinom
smatra njegova sljedeća faza; ili, pak, d a j e pokret bio prilično nejasan, pa čak
i smiješan, zbog neobične mješavine pristaša i nepodobnih peticija koje su jed-
nostavno vrijedne prijezira. Činjenica je, međutim, da primjerena povijest
čartizma zapravo ne postoji; postoje tek nadomjesci takve povijesti, ovakva ili
onakva pristrana tumačenja koja su isplivala nošena selektivnom tradicijom.
To nam pak ukazuje na važnost teorijskog razmatranja još jednog vida selek-
tivne tradicije: ona nije samo pod izravnim utjecajem ili ravnanjem kasnijih
prevladavajućih pravaca razvoja, nego se dodatno mijenja, gotovo retrospek-
tivno, ovisno o uvjetima kasnijih promjena. Pažnja koja se danas pridaje raz-
voju radničkih pokreta u devetnaestom stoljeću činila bi se 1880-e godine
potpuno apsurdnom, a ishodište te pažnje nije toliko sama građa, koliko spo-
znaja o kasnijim plodovima tih pokreta ili odanost njihovu značenju. Nagla-
šavanje ekonomske povijesti također je na sličan način podložno retrospek-
tivnim promjenama.
Kada je riječ o književnosti, djelovanje selektivne tradicije treba razmatra-
ti odvojeno. Velikim dijelom je istina da su djela iz 1840-ih godina koja danas
poznajemo, najbolja djela tog razdoblja: d a j e ponovljeno čitanje odijelilo do-
bra od manje dobrih ili loših djela. Postoje, međutim, i drugi čimbenici. Gđa.
Gaskell, vjerojatno i Disraeli, preživjeli su postojeće kriterije, ali u njihovu slu-
čaju postoje i drugi bitni čimbenici: kod gđe. Gaskell, dokumentarno zani-
manje koje se pokazalo korisnim za društvenu povijest zaokupljenu tim raz-
dobljem; kod Disraelija, činjenica njegove kasnije političke slave. Kingsleyjevi
romani, po mom mišljenju, ne bi preživjeli zbog literarne vrijednosti, ali i oni
nude određene dokumentarne zanimljivosti, a doprinos tog autora intelektu-
alnoj povijesti, osobito kršćanskom socijalizmu, smatra se važnim. Thackeray,
Dickens i Charlotte Bronte preživjeli su isključivo zbog literarne vrijednosti, ali
vidimo da su njihova najbolja djela povukla za sobom i neka manje vrijedna,
koja bi kod drugih autora jednostavno nestala. Iako će danas mnogi kritičari
istaknuti Emily Bronte kao najbolju romansijerku tog desetljeća, Orkanski vi-
sovi dugo su vremena bili nošeni Charlottinom slavom, a značenje tog romana
48
 • • • ANALIZA KULTURE

danas je vezano uz promjene u književnosti dvadesetog stoljeća, koja se temat-

ski i jezično približila Orkanskim visovima, udaljivši se pritom od prevladavaju-
će prozne tradicije desetljeća u kojem je to djelo napisano. U slučaju poezije,
Tennysona i Browninga čitamo zbog njihove bitne zanimljivosti, iako je njiho-
va reputacija često snažno varirala; kada je, pak, riječ o Matthewu Arnoldu,
uvjeren sam kako danas ne bismo čitali velik dio pjesama što ih je napisao tije-
kom 1849. godine, da sam autor nije kasnije stekao drugačiju reputaciju. Car-
lylea, Ruskina i Milla čitamo jednostavno zato što su, usprkos očitim nedostaci-
ma, veliki pisci i zato što pripadaju živućim intelektualnim tradicijama. Kada,
međutim, čitamo Thomasa Arnolda, činimo to zbog njegove obrazovne važno-
sti; kada čitamo Pugina, moramo obnoviti njegovu važnost vlastitim naglaša-
vanjem odnosa između umjetnosti i društva; kada čitamo Macaulayja, činimo
to s nešto manjim zanimanjem, ali ne zato što je njegova spisateljska vještina
slabija, nego zato što se njegov način razmišljanja čini sve manje bitnim. Selek-
tivna tradicija, koja će se zasigurno nastaviti mijenjati, dijelom dakle predstav-
lja isticanje djela od općenite vrijednosti, a dijelom čitanje djela iz prošlosti po
mjerilima našeg vlastitog razvoja. Selektivna tradicija koja se odnosi na spo-
menuto razdoblje različita je od samog tog razdoblja, baš kao što se i kultura
nekog razdoblja, nakon pomnog proučavanja, nužno razlikuje od te kulture
kao življene.
Rad na pomnoj rekonstrukciji, kao i djelovanje selektivne tradicije, poka-
zuju sklonost specijaliziranju različitih vrsta djelatnosti, pa se sada moramo po-
svetiti području njihovih međusobnih odnosa, kako bismo provjerili valjanost
našeg teorijskog opisa. Već smo razmotrili jednu važnu kategoriju odnosa na
polju kulturnih institucija. Čimbenici u društvu poput klasnog stanja (osobito
razmjeri odnosa srednje klase prema disidentskoj radničkoj klasi), tehnički na-
predak koji je uslijedio nakon razvoja industrijske ekonomije, te vrste vlasniš-
tva i distribucije prirođene takvoj ekonomiji, zasigurno su utjecali na institu-
cije novinstva, nakladništva i kazališta, a oblik tih institucija, skupa s njihovom
tadašnjom svrhom, imao je zamjetan učinak na neke kulturne djelatnosti: po-
javili su se novi stilovi u novinarstvu, promjene u pisanju romana zbog objavlji-
vanja u nastavcima, te određene prilagodbe tekstualnog materijala zbog po-
javljivanja nove publike do koje su djela stizala. Ta vrsta međuodnosa razmjer-
no nam je poznata, ali ona nikako nije jedina.
Druga vrsta, u kojoj - nakon što smo upoznali društvo - tragamo za njego-
vim izravnim utjecajima na kulturne djelatnosti, u ovom je razdoblju posve jas-
na. Utjecaj sedam spomenutih odlika političkih i društvenih zbivanja tijekom
1840-ih godina snažno se odrazio u tadašnjoj literaturi, a osobito u romanima.
Pročitamo li makar Mary Burton, Sybil, Dombey and Son, Yeast, Alton Locke i Past
and Present, sadržaj tih djela uvodi nas izravno u svijet čartizma, tvorničkog
preustroja, Zakona o siromašnima i svijet željeznica; predstavlja nam tadašnje
djelatnosti Crkava (desetljeće donosi niz romana o krizi vjerskog uvjerenja i
pripadnosti) te politiku slobodne trgovine i Mlade Engleske. Taj međuodnos
49
 • • • RAVMOND VVILLIAMS

nedvojbeno je važan ali, još jednom ponavljam, nije jedini; štoviše, ograničimo
li prostor međuodnosa isključivo na ovaj izravan opis i razmatranje, mogli bi-
smo pri njegovoj procjeni zapasti u prilične poteškoće.
Sljedeće područje odnosa koje moramo razmotriti opisuju i tumače poj-
movi poput društvenog karaktera i strukture osjećaja. Prevladavajući druš-
tveni karakter razdoblja moguće je sažeto ocrtati na sljedeći način. Naglašena
je vjera u vrijednost rada, osobito kada je riječ o pojedinačnom naporu, koja
je snažno povezana s uspjesima na tom području. Klasno društvo se podra-
zumijeva, ali položaj u društvu sve je više određen stvarnim statusom, a sve
manje rođenjem. Siromahe se smatra žrtvama vlastitog neuspjeha, a prisutno
je snažno uvjerenje da će se najbolji među njima izdići iznad svoje klase. Kaz-
neni Zakon o siromasima nužan je zbog poticanja truda. Ako se čovjek oslanja
na pomoć, odvaja od obitelji bez teških posljedica, ako ima minimalnu nakna-
du i posao kao što je lomljenje kamena ili sabiranje ječma, nikada se neće do-
voljno potruditi da skrbi sam za sebe. Na tom, ali i širem polju, patnja djelu-
je oplemenjujuće u smislu u kojem uči poniznosti i hrabrosti, te vodi čvrstoj
predanosti dužnostima. Štedljivost, trezvenost i poštovanje najvažnije su vri-
jednosti, a njihova središnja institucija je obitelj. Svetost braka je apsolutna, a
preljub i bludničenje su neoprostivi. Dužnosti uključuju i pomaganje nemoć-
nima, pod uvjetom da ta pomoć ni na koji način ne potpomaže njihovu ne-
moć: opraštanje seksualnih prijestupa i tješenje siromaha po toj definiciji jesu
slabosti. Poučavanje prevladavajućim vrijednostima nužno mora biti strogo,
a institucije zadužene za takvo poučavanje imaju obavezu neprekidnog jača-
nja stege.
Promotrimo li karakteristike pravnog sustava, većinski sadržaj javnog pisa-
nja i govorenja, te karakterne odlike ljudi koji su u to vrijeme bili izuzetno cije-
njeni, možemo s pravom reći da navedena obilježja čine prevladavajući druš-
tveni karakter spomenutog razdoblja. Ipak, budući da je riječ o društvenom
karakteru, mora se imati na umu d a j e taj karakter tijekom daljnjih prenoše-
nja bio podvrgnut značajnim izmjenama i brojnim pojedinačnim varijacijama.
Ozbiljnije poteškoće javljaju se kada, nakon pomnijeg razmatranja razdoblja,
shvatimo da su postojali i neki alternativni društveni karakteri, koji su bitno
utjecali na cjelinu života tog vremena. Društveni karakter apstrakcija je temelj-
nih odlika dominantne skupine i nema nikakve sumnje d a j e opisani karakter
- razvijeni oblik ćudoređa industrijske i trgovačke srednje klase - u to vrijeme
bio najsnažniji. No, u isto vrijeme postojali su i drugi društveni karakteri sa
značajnim udjelom u društvu. Iako je aristokratski karakter očevidno slabio,
varijacije njegovih središnjih obilježja - rođenje je važnije od novca; rad nije
jedina društvena vrijednost, a civiliziranost uključuje igru; trezvenost i kre-
posnost, barem kod mladih ljudi, nikako nisu kardinalne vrline, nego mogu
čak biti i znakovi podlosti ili tuposti - bile su prisutne tijekom čitavog razdob-
lja, sve u praksi, a neke u teoriji. U odnosu prema siromašnima, taj karak-
ter je podvojen: određuje ga naglasak na milosrđu, kao sastavnica visokog
50
 • • • ANALIZA KULTURE

društvenog položaja bitno različita od pristupa rehabilitaciji kažnjenika, ali i

prilična doza brutalnosti, snažna želja da se sreže sve izgrednike, te naglašena
sklonost represiji - što je različito u odnosu na stavove srednje klase. Četrde-
sete godine devetnaestog stoljeća po tom su pitanju izuzetno zanimljive, bu-
dući da pokazuju međudjelovanje različitih društvenih karaktera: torijevski
dobrotvorni rad nasuprot whigovskoj rehabilitaciji; brutalnost i represija na-
suprot pozitivnom civiliziranju kroz institucije. Neke od najboljih kritika whi-
govskog Zakona o siromašnima uputili su torijevci prožeti svjesnim aristokrat-
skim idealima, a osobito idealom Mlade Engleske. Brutalnost i represija u tom
su odlučnom trenutku još uvijek naglašene, ali u usporedbi s dvadesetim i tri-
desetim godinama sve više uzmiču pred pozitivnim pravnim sustavom. Iako
igra zbog tadašnjeg karaktera društva nije osobito dobro prihvaćena, čitavo
desetljeće pokazuje veliki porast lake zabave, od jeftinih romana do plesnih
dvorana. Društveni karakter ne samo d a j e na mnogo načina različit od života
koji se odvija u njegovoj sjeni, nego alternativni karakteri dovode do zbiljskih
i otvorenih sukoba. To je središnja poteškoća koncepta društvenog karaktera
koji, naglašavanjem prevladavajuće apstrakcije, ozbiljno podcjenjuje povijesne
procese promjene i sukoba koji se pojavljuju čak i kada je, kao što je slučaj sa
1840-im godinama, takav društveni karakter izuzetno snažan. Moramo, na-
ime, spomenuti još jednu alternativu od velike važnosti: riječ je o razvoju druš-
tvenog karaktera radničke klase, koji se u bitnim vidovima razlikuje od svojih
konkurenata. Kao žrtve represije i kaznene rehabilitacije, evanđelja uspjeha i
ponosa rođenja, prave naravi rada i izloženosti patnji, ljudi iz redova radnič-
ke klase počeli su uobličivati alternativne ideale. Važne saveznike imali su u
međudjelovanju drugih sustava i vjerojatno su predstavljali bitan čimbenik u
dokidanju Zakona o pšenici ili pravnom reguliranju industrijske proizvodnje
- događajima koji su pokroviteljstvo našli u različitim dijelovima vladajuće kla-
se. Tijekom 1840-ih uočljiv je i značajan razvoj neovisnih ciljeva, iako se takvi
ciljevi uglavnom ostvaruju kroz savezništva s drugim grupama. Cartizam je,
tako, ideal koji nadilazi razmjere bilo koje dominantne grupe u društvu, te
predstavlja više od pukog izraza demokratskih težnji; on je također i nameta-
nje individualnog dostojanstva koje nadilazi klasne okvire. Zakon o deset rad-
nih sati bio je, u umovima radničke klase, puno više od dobrog primjera dje-
lovanja pravnog sustava: bilo je to ostvarivanje prava na dokolicu, a time i na
bogatiji život. U isto vrijeme iz redova njihovih organizacija u razvoju stizale
su najradikalnije kritike: odbacivanje društva utemeljenog bilo na rođenju ili
pojedinačnom uspjehu, te koncept društva zasnovanog na međusobnoj pomo-
ći i suradnji.
U čitavom razdoblju možemo stoga razlučiti tri djelatna društvena karakte-
ra, a upravo kroz proučavanje njihovih međusobnih odnosa ulazimo u stvar-
nost cjeline života. Svi su oni pridonijeli razvoju društva: aristokratski ideali
ublažavali su grubost ideala srednje klase; ideali radničke klase izmiješali su
se, pak, s najvišim idealima srednje klase, sačinivši plodonosan i odlučan spoj.
51
 • RAYMOND VVILLIAMS

Društveni karakter srednje klase zadržao je prevlast, pa su se i aristokrati i

radnička klasa s time pomirili. Valja, međutim, reći da se društveni karakter
srednje klase u mnogočemu izmijenio od početka četrdesetih do njihova kra-
ja. Visoko vrednovanje rada i oslonca na vlastite snage, određivanja društve-
nog položaja prema statusu a ne prema rođenju, svetosti bračne zajednice, te
štedljivosti, trezvenosti i milosrđa, ima doduše neospornu prevlast. No, iako
kaznena rehabilitacija - skupa sa stavovima o nemoći i patnji na kojima ona
počiva - nije u potpunosti odbačena, ona se stopila s ključnim idealom služe-
nja javnosti u sklopu kojeg se pokušaji civiliziranja djelatno očituju u izvor-
nom altruizmu i stvaranju pozitivnih institucija.
Ovo je jedna razina promjena i takva analiza je nužna, želimo li istražiti
stvarnost društvenog karaktera. U nekim vidovima struktura osjećaja istovjet-
na je društvenom karakteru, ali predstavlja i izraz opisanog međudjelovanja.
Ponovo ističem da struktura osjećaja nikako nije jednolična u čitavome druš-
tvu; to se najbolje vidi na primjeru dominantne proizvodne skupine. Na ovoj
razini, međutim, ona se razlikuje od svih razlučivih društvenih karaktera, jer
se mora nositi ne samo s idealima javnosti, nego i s njihovim nedostacima i po-
sljedicama. Promotrimo li prozu četrdesetih godina, to ćemo jasno zamijetiti.
Popularna proza tiskana u časopisima, koju je tako brižno proučila Dalzie-
lova,* u tom je kontekstu izuzetno zanimljiva. Već na prvi pogled nailazimo na
potvrdu vlastitih očekivanja: nepokolebljive pretpostavke klasnog društva, ali
s naglaskom na bogatstvu, umjesto na rođenju (aristokrati su, doista, počesto
bili pokvareni); uvjerenje po kojem su siromašni sami krivi za svoj položaj - na-
glasak je stavljen na njihovu glupost i nesposobnost, a uzajamna pomoć posve
je zanemarena; apsolutna svetost braka i rukovođenje zapletom o kažnjavanju
seksualnih prijestupnika; borba protiv slabosti, koliko god bila užasna, kao je-
dan od presudnih momenata u tvorbi vrline skromnosti. Sve to, počesto svjes-
no didaktički izraženo, predstavlja neposredno očitovanje prevladavajućeg
društvenog karaktera, a spomenute su pretpostavke u jednakoj mjeri prisut-
ne kako u profinjenoj "naprednijoj" prozi (cit. preuzet iz Helen Fleetivood gđe.
Tonna),** tako i u senzacionalnoj prozi koju su naprednjaci osuđivali. Moramo
se, međutim, prisjetiti u kojoj mjeri popularna proza zadržava starije sustave
vrijednosti, počesto kroz stereotipne konvencije lika. "Pomodni roman" o ži-
votu u visokom društvu izišao je iz mode tek potkraj desetljeća. Tipičan junak
ponekad je uspješan primjer oslonca na vlastite snage, ali jednako je često riječ
o starijem tipu, otmjenom gospodinu, vojniku odanom kodeksu časti, pa čak i
čovjeku koji užitak smatra blagoslovom, a rad prokletstvom. Nekadašnjem su
junaku gubitak imetka i prisiljenost na rad bili nedaće koje je morao podnositi;

Williams misli na knjigu Margaret Dalziel Popular Fiction 100 Year Ago. An Unexplored
Tract of Literarj Historj, Cohen & West, London 1957. (nap. prir.)
** Roman Helen Fleetwood (1841), Charlotte Elisabeth Tonna (1790-1846), tematizira
život tvorničke radnice i društveno licemjerje, (nap. prir.)
52
 • • • ANALIZA KULTURE

posjedovanje sigurnog bogatstva smatralo se najboljim. Novi odnos prema ra-

du pojavljivao se izuzetno sporo, dakako, iz razumljivih razloga. (Svakodnev-
ni život srednje klase još se uvijek smatrao pretjerano dosadnim za podlogu
uistinu zanimljivog romana.) Nadalje, junaci svih spomenutih vrsta sposobni
su za snažne izljeve osjećaja; oni plaču u javnosti ili čak padaju u nesvijest, kao
što su to nekoć činili snažni muškarci, ali uskoro više neće. Junakinje su nešto
trajnije: one su slabe, ovisne i prikazane su kao da im je drago što su takve, a
ne treba niti reći da su sve redom lijepe i kreposne. Jedna zanimljiva pojedi-
nost, očito povezana s općenitim stavom javnosti tog razdoblja, jest da su ško-
le, gotovo bez iznimke, prikazane kao užasna mjesta: one ne samo da su zla,
okrutna i obrazovno smiješna poprišta kušnji i izopačenosti, nego su u smislu
podizanja i odgoja djece podređene domu i obitelji. To je možda i posljednje
razdoblje u kojem je većina engleske javnosti kućni odgoj smatrala idealnim.
Od šesnaestog stoljeća to se uvjerenje polako širilo, a njegov potpun obrat, na-
stao uvođenjem javnih škola nakon Arnolda, ima značajnu opću važnost. No,
taj se novi odnos ne pojavljuje u prozi sve do Školskih dana Toma Brourna, objav-
ljenih 1857. godine.*
Uz vjerno reproduciranje pojedinih standardnih osjećaja prevladavajućeg
društvenog karaktera, u popularnoj prozi četrdesetih godina uočljivi su i broj-
ni tragovi starijih načina osjećaja. Uočljivo je i neobično zanimljivo međudje-
lovanje tih osjećaja i stvarnog iskustva. Ključna odrednica tog razdoblja očitu-
je se na području uspjeha i novca. Čvrsta uvjerenja društvenog karaktera - da
trud biva nagrađen uspjehom i da bogatstvo zaslužuje poštovanje - ulazila su
u sukob, iako često posve nesvjesno, s praktičnim svijetom u kojem stvari nisu
bile tako jednostavne. Čvrstina takve proze počesto je tek površinska. Na vidje-
lo nezadrživo izlazi sveobuhvatno ozračje nestabilnosti i zaduživanja. Učestala
sastavnica tadašnjih priča postaje gubitak bogatstva, ali taj gubitak gotovo ni-
kada nije predstavljen u skladu s društvenim karakterom po kojem su uspjeh
ili neuspjeh posljedice kvalitete osobe. Zaduživanje i propast progone taj nao-
ko nepokolebljivi svijet, a u većini slučajeva takva sudbina pogađa likove kao
rezultat nekih izvanjskih procesa. Na jednoj razini pretpostavke društvenog
karaktera ostaju prisutne: izgubite li svoje bogatstvo, mičete se s puta - ostan-
kom biste osramotili i sebe i svoje prijatelje. Taj se okrutni kodeks, međutim,
obično odnosi na neke ipak sporedne likove: roditelje junaka ili junakinje.
Važni ljudi zahtijevaju drugačiji put. Taj je put, u čitavom opsegu književnosti,
sveden na dva moguća ishoda: neočekivano naslijeđe ili Imperij. Ti su uzorci
zanimljivi, kako na razini čarolije, tako i na razini izgrađivanja društveno nuž-
nih odnosa.
Čarolije su doista potrebne, kako bi se odgodio sukob između etike i isku-
stva. One se počesto koriste u seksualnim zgodama, kada su junak ili junakinja
vezani uz nevoljenu suprugu ili muža, dok istinska ljubav čeka postrani. Rješe-

Tom Broivns Schooldays je roman Thomasa Hughesa (1822-1896). (nap. prir.)

53
 • RAYMOND VVILLIAMS

nje koje bi uključivalo nevjeru ili raskid braka posve je nezamislivo, pa je razvi-
jena formula za standardnu upotrebu: nepodobni partner nije samo nevoljen,
nego je i alkoholičar ili luđak; u određenom trenutku, nakon potrebne količi-
ne gorke patnje, zbiva se prigodna i počesto spektakularna smrt u kojoj nevo-
ljeni partner pokazuje vrline brižnosti, dužnosti i suosjećanja; i tada, dakako,
prava ljubav može biti potpuna. Kada je riječ o novcu, postupak je vrlo sličan:
u ključnom trenutku naslijeđa stižu odasvud, a bogatstva bivaju povraćena.
Na taj način nitko ne dolazi u sukob s načelom po kojem je novac središnja
sastavnica uspjeha, ali istovremeno malen broj likova biva vezan uz etiku ko-
ja se propovijeda sirotinji: da zaslužni napreduju vlastitim trudom. Ta sastav-
nica obmane označava jedno od ključnih mjesta razlike između društvenog ka-
raktera i stvarne strukture osjećaja.
Upotreba Imperija slična je, ali nešto složenija. Postojala su, dakako, stvarna
naslijeđa, koja su se kasnije premetnula u najjednostavniji oblik etike oslonca
na vlastite snage: čarolija je u toj fazi ležala u sjeni tih dvaju koncepata. Prostor
Imperija predstavljao je, međutim, jedan opće primjenjiv pravac bijega: crna
ovca mogla se u njemu lako izgubiti; upropašteni ili neshvaćeni junaci mogli su
nestati i vratiti se s velikim bogatstvom; u njegove okvire bilo je moguće pre-
baciti i nemoćnike svih vrsta i podariti im novi život. Štoviše, počesto je sam
Imperij izvor neočekivana nasljedstva, čime dva pravca bivaju sjedinjena. Jas-
no je d a j e upotreba Imperija vezana uz stvarne čimbenike u društvu. Na jed-
nostavnoj razini, odlazak u nove zemlje može se smatrati primjerom oslonca
na vlastite snage i najčišćim oblikom poduzetnosti. U novim zemljama postoja-
la je velika potražnja za radnom snagom, a emigraciju kao rješenje problema
radničke klase preporučivali su čak i najhumaniji kritičari postojećeg sustava.
Tijekom 1840-ih godišnje je emigriralo oko 90.000 ljudi, dok se tijekom 1850-
-ih taj broj utrostručio. Na drugi način, u smislu kapitala i trgovine, Imperij se
pokazao jednom od poluga industrijalizacije, koja je pak kasnije postala pre-
sudnim momentom održavanja kapitalističkog sustava na životu. Ti čimbenici
odrazili su se i u prozi, iako ne u opsegu koji bi bio ravan kasnijim razdobljima
devetnaestog stoljeća, kada je imperijalizam postao svjesno provođena politi-
ka. Uz spomenuto zrcaljenje stvarnih čimbenika, javljala se i upotreba čarolije:
likovi čije sudbine nisu mogle biti razriješene u sklopu zadanog sustava ukrca-
vani su na brod, što je bio jednostavniji način rješavanja sukoba između etike i
iskustva od eventualnog radikalnog osporavanja dominantne etike. Ta metoda
imala je i tu dodatnu prednost d a j e bila u suglasju s drugom bitnom sastavni-
com strukture osjećaja: da ne postoji opće rješenje za društvene probleme tog
vremena. Postojati mogu isključivo pojedinačna rješenja, spas uz pomoć nasli-
jeđa ili emigracije, rješenje koje dolazi nakon dugovječne promjene usuda.
Ono što je zadivljujuće kod takve strukture osjećaja jest da je prisutna u
gotovo svim romanima koje danas čitamo kao književno naslijeđe, kao i u da-
nas zanemarenoj popularnoj prozi. To vrijedi kako za promišljanja, tako i za
čarolije. Iako se Disraelijevo izlaganje problema podvojene nacije kroz ljubav
54
 • • • ANALIZA KULTURE

aristokrata i mlade čartistice čini odvažnim, na kraju se pokazuje da je Sybil,*

kao i sve siromašne junakinje iz tadašnje proze koje se nađu u takvoj situaciji,
"zapravo" razbaštinjena aristokratkinja. (Ujedinjenje dviju nacija kod Disraeli-
ja predstavlja kombinacija zemljišnog i industrijskog vlasništva, stoje vrlo smi-
ona politička prognoza, a isti primjer prisutan je u Conigsbyju, gdje mladi ari-
stokrat ženi kćerku tvorničara iz Lancashirea, te biva izabran za industrijskog
povjerenika.) Gđa. Gaskell, iako odbacuje popularno mnijenje po kojem su
siromasi sami krivi za vlastitu sudbinu, u djelu Mary Barton povezuje pripad-
nika radničke klase s ubojstvom, te svoje voljene likove otpravlja u Kanadu.**
Kingsley, u djelu Alton Locke, šalje svog junaka čartista u Ameriku. A to su samo
primjeri humane kritike koji uvelike odstupaju od društvenog karaktera, iako
ostaju vezani strukturom osjećaja.***
Istovjetne podudarnosti očite su i kod romana koji se ne bave društvenom
problematikom. Romani Charlotte i Anne Bronte, u smislu zapleta i strukture
osjećaja, gotovo su istovjetni brojnim pričama koje su u njihovo vrijeme objav-
ljivane u časopisima: junakinja-odgojiteljica, suluda supruga ili muž alkoholi-
čar, te rješenje putem otkaza, dužnosti ili čarolije. Dickens također nebrojeno
mnogo puta koristi situacije, osjećaje i čarolije iz proze u periodici.
Ta povezanost između popularne strukture osjećaja i one prisutne u knji-
ževnosti razdoblja predstavlja izuzetno važnu sastavnicu analize kulture.
Upravo tu, na razini koja je još važnija od institucionalne, postaju jasni stvar-
ni odnosi u čitavoj kulturi: odnosi koji vrlo lako mogu biti zanemareni budući
da opstaje samo najbolja proza ili zato što se ta proza proučava izvan vlastita
društvenog konteksta. Spomenutu povezanost valja, međutim, pomno defini-
rati. Cesto je riječ o tome da u dobrom romanu uobičajene situacije i osjećaji
bivaju razrađeni do najsitnijih pojedinosti. U drugim slučajevima, iako okvir
ostaje isti, jedna sastavnica iskustva proteže se kroz čitavo djelo, čineći ga je-
dinstveno relevantnim izvan granica konvencionalnog izraza. To vrijedi za Eli-
zabeth Gaskell, u početnim dijelovima Mary Barton; za Charlotte Bronte, koja
je jedinstvenu osobnu žudnju odvela do stupnja koji doista dovodi u pitanje
nasuprotne konvencije; dakako, za Dickensa, u smislu u kojem konvencional-
ni lik siročeta, ili djeteta napuštenog zbog gubitka bogatstva, nadilazi sustav
o kojem je riječ i utjelovljuje neke od najdubljih osjećaja iz stvarnog iskustva
tog doba. Riječ je, dakako, o kreativnim sastavnicama, ali povezanost s uobi-
čajenom strukturom osjećaja ostaje jasna. Siroče, napušteno dijete, usamljena
odgajateljica, djevojka iz siromašne obitelji: sve su to likovi koji izražavaju naj-
dublji odgovor na stvarnost tadašnjeg načina života. U uobičajenoj prozi oni su

Junakinja istoimenog romana Sybil, or the Two Nations (1845) Benjamina Disraelija
(1804-1881). (nap. prir.)
Roman Mary Barton Elizabeth Gaskell (1810-1865) objavljenje 1848. (nap. prir.)
Charles Kingsley (1819-1875), Alton Locke, Taylor and Poet. An Autobiography (1850).
(nap. prir.)

55
 • RAYMOND VVILLIAMS

konvencionalni likovi; u književnosti, oni u sebi nose neodoljivu izvornost, ne

samo kao puki primjeri nepravdi tadašnjeg društvenog sustava, nego kao izra-
zi općenite prosudbe ljudskih kvaliteta u cjelini tadašnjeg načina života. Upravo
tijekom 1840-ih, pojavljuje se prvi put (osim povremenih ranijih primjera, po-
put Godwina i možda Richardsona) osobita vrsta proze koja izražava, pa ma-
kar i kroz konvencionalne oblike, radikalno odmetanje čovjeka od društva. Na
razini društvenog karaktera društvo možda jest sigurno u vlastite pretpostav-
ke i budućnost, ali ti usamljeni, napušteni likovi, nadaju nam se, u najmanju
ruku, kao izraz osobne i društvene stvarnosti sustava koji je socijalni karakter
jednim dijelom bitno racionalizirao. Usamljen, uplašen čovjek, žrtva: to je stal-
no iskustvo. Iako se na kraju počesto pribjegava čarobnim rješenjima, dubina
ključnog iskustva biva zabilježena i opstaje usprkos čarolijama. I upravo na
tome mjestu nalazimo vezu s romanom poput Orkanskih visova, koji odbacuje
puno više od konvencionalne strukture. Ovdje, na vrhuncu osobne osjećajno-
sti, složene zapreke vladajućeg sustava odnosa konačno probija jedna potpuno
ljudska predaja. Ta predaja ostvaruje se kroz smrt, a bitna tragedija - na dru-
gim mjestima utjelovljena u likovima koji, putem čarolije, nalaze spas od smrti
- postaje oblikom čitavog djela. Kreativne sastavnice u ostatku proze uzdignu-
te su na razinu cjelovitosti koja djelo izvodi iz uobičajene strukture osjećaja, te
posreduje nov, drugačiji osjećaj.
Umjetnost zrcali svoje društvo i povezuje društveni karakter s njegovom
iskustvenom stvarnošću. No, umjetnost uz to, kroz nove oblike percepcije i no-
ve odgovore, stvara sastavnice koje društvo kao takvo ne može uvidjeti. Uspo-
redimo li umjetnost s društvom u kojem nastaje, naći ćemo niz zbiljskih veza
koje pokazuju d a j e ona duboko i bitno povezana s ostatkom cjeline života. Na-
ći ćemo opise, razmatranja, izlaganja kroz zaplete, te brojna iskustva društve-
nog karaktera. Također ćemo, u nekim karakterističnim oblicima i izrazima,
pronaći svjedočanstva o neprilikama i neriješenim problemima društva: poče-
sto prvi puta svjesno izraženim upravo na taj način. Dio tih svjedočanstava po-
kazat će lažnu svijest, osmišljenu da spriječi svaku istinsku spoznaju; dio, pak,
duboku, do tada neviđenu žudnju za nadilaženjem lažne svijesti. Kao što je
George Eliott, bilježeći potonji osjećaj, zapisala 1848:
Doći će dan kada će se u hramu od bijeloga mramora slatke hvale i himne
pjevati u spomen na svakog muškarca i ženu koji imahu duboki Ahnung,
predosjećaj, poimanje ili jasno viđenje vremena kada će ova bijedna vla-
davina Mamona konačno doći svome kraju; kada ljudi više neće biti poput
morskih riba, a društvo poput lica kojeg je jedna polovica - polovica ne-
istinitog uvjeravanja i pukih riječi - poštena i pobožna, a druga - polovi-
ca djela i institucija - prevučena grubom, istrošenom, naboranom kožom
koju presijeca podrugljivi osmjeh Mefista.
Velik dio umjetnosti, velik dio čarolije 1840-ih, izražavao je tu žudnju. I
upravo u toj točki ulazimo u proces koji ne može biti tek puka usporedba

56
 • • • ANALIZA KULTURE

umjetnosti i društva, nego mora početi priznanjem da svi ljudski postupci tvo-
re opću stvarnost koja obuhvaća i umjetnost i ono što obično nazivamo druš-
tvom. Ovdje ne uspoređujemo umjetnost s društvom; uspoređujemo i j e d n o i
drugo sa čitavim kompleksom ljudskih djelatnosti i osjećaja. Uviđamo da ne-
ke umjetnosti izražavaju osjećaje koje društvo, po svojem općem karakteru,
nije moglo izraziti. Ti kreativni odgovori nerijetko na svjetlo iznose nove osje-
ćaje. Ponekad, pak, jednostavno ukazuju na propuste: gaje ili nastoje gajiti
nezadovoljene ljudske potrebe. Sastavnica 1840-ih koju još nismo naveli jasno
to pokazuje. Karakteristična poezija desetljeća, ona Tennysona i Arnolda, od
Morte dArthur, preko Uliksa i Zaboravljenog tritona, predstavlja kasnu fazu dije-
la romantičarskog pokreta koji je nastojao izraziti, kroz druga mjesta i drugo
vrijeme, bogatstvo koje u svakodnevnom životu nije bilo zamjetno.* Shvaća-
nje po kojem je ta poezija slabija od one Coleridgea i Keatsa - kojoj oblikom
nalikuje - pokazatelj je dodatnog i možda pogubnog udaljavanja od energija
stvarnog života; ipak, to nagnuće je karakteristično, te svojom snagom i sla-
bostima naznačuje iskustvo koje isključivo proučavanje društva ne bi moglo
opisati. To također možemo dovesti u vezu s općeprisutnim romantiziranjem
prošlosti - u ozbiljnijem smislu kod Carlylea, a na popularnoj razini u povi-
jesnim romanima - što je još jedna tvorevina romantizma koja stječe visok
stupanj proizvodnje i popularnosti početkom 1840-ih, te polako slabi kasnijih
godina. Ono što povezuje slabi romantizam, obojen egzotikom i preobiljem,
sa snažnim romantizmom, u čijem središtu prebiva viđenje potpunijeg ljud-
skog života, jest svijest o isključenosti nekih temeljnih ljudskih potreba iz bez-
lične stvarnosti i prevladavajućih ideala tog razdoblja. Čarolija i blještavilo ne-
zakonitih kazališta i plesnih dvorana, kićeni namještaj, gotika u arhitekturi,
sve to spada u istu kategoriju. A 1848, posljednja godina čartista, također je
i prva godina prerafaelitskog bratstva.** Nije riječ o tome da tu umjetnost ne
možemo povezati s ostatkom cjeline života, nego nam se umjetnost, upravo
zbog vlastite naravi koja je oprečna glavnim odlikama društva, nadaje kao sa-
stavnica općeg ljudskog ustroja koji je izražen na taj osobit način i koji mora
biti postavljen u ravnovjesje s drugim sastavnicama želimo li analizirati kultu-
ru kao cjelinu.
Naposljetku, promotrimo li čitavo razdoblje, postaje nam jasno da njegove
kreativne djelatnosti valja tražiti ne samo u umjetnosti nego, slijedeći osnovne
društvene pravce, u industriji i tehnici te, razmatrajući društvo, u novim vrs-
tama društvenih institucija. Ne shvatimo li istinsko čudo koje se dogodilo kao
rezultat ljudske vještine i truda, nećemo moći shvatiti nijedno razdoblje indus-

Matthew Arnold je autor The Forsaken Merman, a Alfred Tennyson je sastavio Morte
dArthur i Ulyssesa. (nap. prir.)
Pre-Raphaelite Brootherhood je skupina engleskih umjetnika (Holman Hunt, John
Everett Millais, Dante Gabriel Rossetti) okupljena 1848. oko nastojanja da ožive
duh talijanske umjetnosti prije Rafaela. (nap. prir.)

57
 • RAYMOND VVILLIAMS

trijske revolucije. Čak su i najžešći kritičari društva uvijek iznova priznavali i

dijelili uzbuđenja tog izuzetnog oslobođenja ljudskih sposobnosti. Društvo bi
bez toga bilo posve neprihvatljivo. "Ovo su naše pjesme", rekao je 1842. Carly-
le promatrajući jednu od novih lokomotiva, i upravo ta sastavnica, danas tako
često zanemarena, ključna je za čitavu kulturu.
Polagano stvaranje drugačijih viđenja zajednice u novim institucijama,
drugačijih oblika odnosa od strane radnika koji su se tek počeli organizirati i
reformatora iz redova srednje klase, na osobit način označava misaoni doseg
čija je važnost također neprijeporna. Bez odnosa prema zbivanju te vrste u in-
dustriji i institucijama, koje su jednako snažan i vrijedan izraz neposrednog
ljudskog osjećaja kao i umjetnost i mišljenje, nemoguće je razumjeti čak i krea-
tivne dijelove kulture.
Provođenje potpune analize kulture 1840-ih uvelike bi premašilo opseg i
smisao ovog poglavlja. Promatrajući to zadivljujuće desetljeće nastojao sam jed-
nostavno ukazati na nužne sastavnice svake takve analize. Pokušao sam nazna-
čiti tek neki mogući početak analize, ali mislim da je jasno kako je opisana vrsta
analize itekako korisna i provediva, te da razmatranje odnosa između naoko
odvojenih sastavnica jednog načina života može biti izuzetno poučno. U sva-
kom slučaju, dok provodimo analizu i postajemo svjesni kako je nastaviti, mo-
žemo i sami odlučiti do koje su mjere osnovni teorijski pristup i teorijske dis-
tinkcije koje iz njega slijede, doista valjani.
Preveo: Višeslav Kirinić

58
 • • • A N A L I Z A KULTURE

PRIJEDLOZI ZA ČITANJE

• Eagleton, Terry (2002) Ideja kulture, Zagreb: Jesenski & Turk

• Hali, Stuart (1993) "Culture, community, nation", Cultural Studies, 7 (3), str.
349-363.
• Inglis, Fred (1995) Raymond Williams, London 8c New York: Routledge
• Mulhern, Francis (2000) Culture/Metaculture, London 8c New York: Rout-
ledge

• • • • • •

BIOBIBLIOGRAFSKA BILJEŠKA

" Raymond Wifliams (1921-1988), proučavatelj književnosti i medija, romano-

pisac i dramatičar, jedan od utemeljitelja područja kulturalnih studija i, vje-
rojatno, središnja figura britanske nove ljevice u drugoj polovici 20. stoljeća.
Isprva nastavnik u obrazovanju odraslih, zatim od 1961. profesor književnosti
(drame) na Sveučilištu Cambridge. Objavio je niz knjiga među kojima vrijedi
izdvojiti: Drama from Ibsen to Eliot (1952, prošireno izdanje Drama from Ibsen to
Brecht, 1968; srp. prijevod 1979), Drama in Performance (1954), Culture and So-
ciety 1780-1950 (1958), The Long Revolution (1961), Communications (1962), Mo-
dem Tragedy (1965), The English Novel from Dickens to Laturence (1970), Televi-
sion: Technology and Cultural Form (1974), Keywords (1976), Marxism and Litera-
ture (1977), Problems in Materialism and Culture (1980), Culture (1981, am. izd.
The Sociologj of Culture, 1982), Totvards 2000 (1983), Writing in Society (1983),
Resources ofHope (ur. R. Gable, 1989), What I Čame to Say (1989), The Politics of
Modernism (ur. T. Pinkney, 1989).

59
dAtk. zs- j Kl U s ^ U f p o d a n a : f č
SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
ponovnog određivanja samih heteroseksualnih konstrukata, koji ga
djelomice i neizbježno konstituiraju. Lezbijska bi strategija na kraju kon-
solidirala prisilnu heteroseksualnost u njezinim opresivnim oblicima.
Čini se da je podmuklija i djelotvornija strategija potpuno prisvajanje i
razvijanje samih kategorija identiteta, ne tek zato da se ospori "spol", nego
zato da se artikulira konvergencija mnogostrukih spolnih diskursa kao
mjesto "identiteta" kako bi ta kategorija, u kojem god obliku, bila trajno
problematična.
iv. Tjelesni upisi, performativne subverzije
"Garbo se odijevao u ženu kad god je igrao kakvu glamuroznu ulogu,
kad god se rastapao u zagrljaju nekog muškarca, kad god je jednostavno
pustio da onaj božanstveno izvijeni v r a t n o s i težinu zabačene glave. ...
Kako je sjajno glumačko umijeće! Sve je to impersonalizacija, bio spol koji
leži ispod pravi ili ne."
Parker Tyler, "The Garbo Image",
navedeno prema Esther Nev/ton,
Mother Camp
Kategorije pravog spola, odredenog roda i specifične spolnosti činile su
čvrstu referentnu točku za znatan dio feminističke teorije i politike. Ti
konstrukti identiteta služe kao točke epistemičkog polazišta iz kojeg nas-
taje teorija i oblikuje se sama politika. U slučaju feminizma politika je
tobože oblikovana radi toga da izrazi interese, poglede "žena". No posto-
ji li neki politički oblik za "žene" koji prethodi i unaprijed predočava poli-
tičku elaboraciju njihovih interesa i epistemičkog stajališta? Kako je taj
identitet oblikovan i je li to političko oblikovanje koje samu morfologiju
i granicu spolnoga tijela uzima kao temelj, površinu ili mjesto kulturalnog
upisa? Što opisuje granice toga mjesta kao "ženskog tijela"? Je li "tijelo"
ili "spolno tijelo" čvrst temelj na kojemu djeluju rod i sustavi prisilne sek-
sualnosti? Ili samo "tijelo" oblikuje političke sile čiji su strateški interesi
da to tijelo vezuju i konstituiraju obilježja spola?
Distinkcija spol/rod i sama kategorija spola, čini se, pretpostavljaju gene-
ralizaciju "tijela" koja prethodi njegovu stjecanju spolnog obilježja. Cesto
izgleda da je to "tijelo" pasivan medij na koji se upisuje neki kulturalan
izvor koji mu je predočen kao "izvanjski", No, svaka bi teorija kulturalno
konstruiranog tijela trebala razmotriti "tijelo" kao konstrukt sumnjive
općenitosti kada se predočava kao pasivno i prethodeće diskursu. Postoje
kršćanske i kartezijanske preteče takvih pogleda koje, prije pojave vitalis-
tičkih biologija u 19. stoljeću, razumiju "tijelo" kao inertnu tvar koja ne
označava ništa, ili, odredenije, označava profanti prazninu, palost: prije-
—130
n c c u ^ ^ n ^
SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
varu, grijeh, naslućujuću metaforiku pakla i vječnog ženskoga. U djelima
Sartrea i S. de Beauvoir "tijelo" se na mnogo mjesta opisuje kao nijema
činjenica koja anticipira neko značenje koje može pripisati jedino neka
transcendentna svijest, koja se kartezijanski razumije kao radikalno nema-
terijalna, Ali, što odvaja "tijelo" koje ne mari za označivanje i samo
označivanje kao čin radikalno netjelesne svijesti, odnosno čin koji
radikalno odtjelovljuje tu svijest? Koliko je taj kartezijanski dualizam
pretpostavljen u fenomenologiji prilagođenoj strukturalističkom okviru u
kojemu se um/tijelo predočavaju kao kultura/priroda? U pogledu rodnog
diskursa, koliko ti problematični dualizmi još funkcioniraju u samim
deskripcijama koje bi nas trebale izvesti iz tog binarizma i njegove impli-
citne hijerarhije? Kako su obrisi tijela jasno označeni kao samorazumljiv
temelj ili površina na koju se upisuju obilježja roda, puka činjeničnost bez
vrijednosti, koja prethodi značenju?
Monique Wittig sugerira da kulturalno specifično epistemičko a priori
uspostavlja prirodnost "spola". Ali, kojim se to zagonetnim načinom
"tijelo" prihvaća kao prima facie dano koje ne dopušta nikakvu genealogi-
ju? Čak i u Foucaultovu eseju o genealogijijijelo zamišljeno. kao površi-
na i prizorište.kulturalnog upisivanja: "tijelo, jejspisana površina događa-
ja".54 Zadaća je genealogije, tvrdi, "pokazati da je tijelo potpuno obilježeno
poviješću". U toj rečenici, međutim, nastavlja govoriti o cilju "povijesti" -
koja se tu očito razumije kao Freudova "civilizacija" - kao "uništenju
tijela" (148). Višestruko usmjerene sile i impulsi upravo su ono što povi-
jest i uništava i čuva kroz entstehung (povijesni događaj) upisivanja. Kao
"volumen koji se stalno dezintegrira" (148), tijelo je uvijek pod opsadom
i uništavaju ga sami termini povijesti. A povijest je tvorevina vrijednosti i
značenja koji nastaju pr&ksom označivanja, i ona zahtijeva podvrgavanje
tijela. To je uništenje tijela prijeko potrebno da bi se proizvelo subjekt koji
govori i njegova značenja. To je tijelo, opisano jezikom površine i sile,
oslabljeno "jednom jedinom dramom" dominacije, upisivanja i stvaranja
(150). Nije to modus vivendi jedne a ne neke druge vrste povijesti, nego
je to, za Foucaulta, "povijest" (148) u svojoj bitnoj i represivnoj gesti.
Iako Foucault piše: "Ništa u muškarcu /sic/ - čak ni njegovo tijelo - nije
dostatno čvrsto da bude osnovom za samopriznavanje ili razumijevanje
drugih muškaraca /sic/ (153), on ipak ukazuje na postojanost kulturalnog
upisivanja kao "jedne jedine drame" koja se odvija na tijelu. Ako stvara-
^ nje vrijednosti, taj povijesni oblik označivanja, zahtijeva uništenje tijela,
uvelike onako kako stroj za mučenje u Kafkinu djelu U kažnjenickoj
koloniji uništava tijelo na kojemu piše, tada mora postojati neko tijelo
prije tog upisivanja, stabilno i samoidentieno, koje je podvrgnuto tom
uništavajućem žrtvovanju. Za Foucaulta, kao i za Nietzschea, kulturalne
vrijednosti u stanovitom su smislu rezultat upisivanja na tijelu shvaćenom
—131
 SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
Ta Je dezintegracija u proznom tekstu doslovna jednako kao što je
silovita borba u Les Guerilleres. Tekstovi M. Wittig kritizirani su zbog te
uporabe nasilja i sile - pojmova koji izvana izgledaju antitetički feminis-
tičkim ciljevima. No, obratite pozornost na to da njezina pripovjedna
strategija nije ustanoviti žensko preko strategije diferencijacije ili
isključenja od muškoga. Takva strategija učvršćuje hijerarhiju i binarnost
prevrednovanjem vrijednosti kojima žene sada predstavljaju područje
pozitivne vrijednosti. Nasuprot strategiji koja identitet žena konsolidira
preko iskljuČujućeg procesa diferenciranja, M. Wittig nudi strategiju
ponovnog prisvajanja i subverzivnog korištenja upravo onih "vrijednosti"
za koje se prvotno činilo da pripadaju muškorh području. Moglo bi se
prigovoriti da je M. \Vittig asimilirala muške vrijednosti ili, dapače, da se
''identificira s muškarcima", no sam se pojam "identifikacije" ponovno
javlja u kontekstu te književne produkcije kao neizmjerno složeniji nego
što na to upozorava nekritička uporaba tog pojma. Nasilje i borba u nje-
zinu tekstu su, znakovito, rekontekstualizirani, ne zadržavaju više ista
značenja koja imaju u opresivnim kontekstima. Nije to ni jednostavno
"okretanje batine" u kojemu žene sada nasilje primjenjuju protiv muškara-
ca, niti jednostavno interioriziranje muških normi tako da žene sada prim-
jenjuju nasilje protiv sebe. Cilj nasilja teksta jest identitet i koherentnost
kategorije spola, beživotan konstrukt, konstrukt koji umrtvljuje tijelo.
Budući da je ta kategorija naturalizirani konstrukt koji čini da institucija
normativne heteroseksualnosti izgleda neizbježna, tekstualno nasilje M.
\Vittig usmjereno je protiv te institucije, i to ne prvenstveno zbog njezine
heteroseksualnosti, nego zbog njezine prisilnosti.
Obratite pozornost i na to da su kategorija spola i naturalizirana insti-
tucija heteroseksualnosti konstrukti, fantazije koje društvo uvodi i reguli-
ra ili "fetiši", ne prirodne nego političke kategorije (kategorije koje
dokazuju da je pribjegavanje "prirodnome" u takvim kontekstima uvijek
političko). Zato su tijelo koje je razdrto, ratovi koji se vode medu ženama,
tekstualna nasilja, dekonstrukcija konstrukata koji su uvijek već neka vrsta
nasilja protiv mogućnosti tijela.
No, ovdje bismo mogli upitati: Što ostaje kada se tijelo koje je postalo
koherentno preko kategorije spola dezagregira, kad postane kaotično?
Može li se to tijelo ponovno sastaviti, ponovno spojiti? Ima li mogućnos-
ti djelovanja koje ne zahtijevaju koherentno ponovno spajanje toga kon-
strukta? Tekst M. Wittig ne dekonstruira samo spol niti samo nudi nafin-
dezintegriranja lažnoga jedinstva postavljenog spolom, nego također
vrstu difuznog tjelesnog djelovanja generiranog iž niza različitih središta
moći: Doista, osobno i političko djelovanje ne potječu od pojedinca, nego
im je izvor u složenim kulturalnim razmjenama medu tijelima, i kroz njih,
u kojima se sam identitet stalno premješta, dapače gdje se sam identitet
—128
SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
konstruira, dezintegrira j kola jedino u kontekstu dinamičnog polja kul-
turalnih odnosa. Biti. ženom za M. Wittig jest, kao i za S. de.Beauvoir,
postati ženom,jiolbudući da taj proces ni u kojem smislu nije fiksiran,
moguće je postati bićem koje je najbolje opisati kao ni muškarca ni ženu.
Nije to lik androgina niti neki hipotetičan "treći rod", niti transcendencija
binarnosti. Umjesto toga, to je unutarnja subverzija u kojoj se binarnost i
pretpostavlja i buja do točke u kojoj više nema smisla. Snaga je proze M.
Wittig, njezin jezični izazov, ponuditi jedno iskustvo izvan kategorija
identiteta, erotsku borbu da se na ruševinama starih stvore nove kategori-
je, novi načini bivanja tijelom u kulturalnom polju te posve novi jezici
deskripcije.
Kao odgovor na shvaćanje S. de Beauvoir da se "ženom ne rada, nego
postaje", M. Wittig tvrdi kako umjesto da postane ženom, (svatko?) može
postati lezbijkom. Odbacujući kategoriju žena, lezbijski feminizam M.
Wittig odbacuje svaku solidarnost s heteroseksualnim ženama i implicit-
no smatra da je lezbijstvo logički ili politički nužna posljedica feminizma.
Ta vrsta separatističkog preskriptivizma sigurno više nije održiva. No, čak
da je politički poželjna, koji bi se kriteriji primjenjivali da se odgovori na
pitanje o spolnom "identitetu"?
Ako je postajanje lezbijkom čini napuštanje heteroseksualnosti,
samoimenovanje koje osporava prisilna značenja žena i muškaraca he-
teroseksualnosti, što će priječiti da ime lezbijke ne postane podjednako
prisilnom kategorijom? Sto su obilježja lezbijke? Zna li to itko? Ako
lezbijka osporava radikalno razdvajanje heteroseksualne i homoseksualne
ekonomije koje M. Wittig promiče, prestaje li ta lezbijka biti lezbijkom?
A ako "čin" utemeljuje identitet kao performativno postignuće seksual-
nosti, jesu li neki utemeljujući činovi bolji od drugih? Može li se taj čin
činiti "ispravnim umom"? Može \\ se lezbijska seksualnost razumjeti ne
samo kao osporavanje kategorije "spola" "Zena", "prirodnih tijela", nego
i kao osporavanje "lezbijskog"?
Zanimljivo, M. Wittig govori o nužnom odnosu između homoseksu-
alnog stajališta i stajališta figurativnog jezika, kao da biti homoseksualac
znači osporavati prisilnu sintaksu i semantiku koje tvore "zbilju".
Isključeno iz zbiljskog, homoseksualno stajalište, ako takvo što postoji,
moglo bi razumjeti zbiljsko kao ono što nastaje nizom isključenja, mar-
gina koje se ne pojavljuju, odsutnosti koje se ne vide. Kakva je onda tra-
gična pogreška stvarati g<ry/lezbijski identitet istim sredstvima isključenja,
kao da isključeno nije, upravo svojim isključenjem, uvijek pretpostavljeno
i, dapače, nužno za stvaranje tog identiteta. Takvo isključenje, paradoksal-
no, uvodi upravo odnos radikalrie ovisnosti koji nastoji nadići: lezbijstvo
bi tada zahtijevalo heteroseksualnost. Lezbijstvo koje se definira u
radikalnom isključenju od heteroseksualnosti lišava se sposobnosti
,—129 —
 SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
kao medij, dapače prazan papir; no da bi taj upi označivao, am ta) medij
mora biti uništen - to jest mora biti potpuno prevrednovan u sublimirano
područje vrijednosti. U metafizici toga pojma kulturalnih vrijednosti stoji
predodžba povijesti kao neumoljivog sredstva pisanja te tijela kao medija
koji se mora uništiti i preoblikovati kako bi nastala "kultura".
Smatrajući da tijelo prethodi upisivanju kulture na nj, Foucault, čini se,
drži da materijalnost prethodi značenju i obliku. Budući da je ta distinkci-
ja bitna za zadaću genealogije kako je on definira, sama je ta distinkcija
unaprijed isključena kao predmet genealoškog istraživanja. U svojoj ana-
lizi Herculinea, Foucault mjestimice zastupa preddiskurzivnu mno-
gostrukost tjelesnih sila koje probijaju površinu djela kako bi razbile re-
gulirajuće prakse kulturalne koherentnosti što ih tome tijelu nameće
režim moći, shvaćen kao mijena "povijesti". Odbaci li se pretpostavka
neke vrste pretkategorijalnog izvora tog razbijanja, je li još moguće
genealoški prikazati razgraničenje tijela kao takvog, kao praksu označi-
vanja? Razgraničenje ne pokreću postvarena povijest ili subjekt. To je
obilježavanje rezultat difuznog i aktivnog strukturiranja društvenoga
polja. Ta praksa označivanja stvara društveni prostor tijela i za tijelo
unutar odredenih regulacijskih okvira spoznatljivosti.
Purity and Danger Mary Douglas govori da se sami obrisi "tijela" stvara-
ju označivanjima koja teže uvesti specifične kodove kulturalne koherent-
nosti. Svaki diskurs koji postavlja granice tijela služi uvođenju i natura-
liziranju odredenih zabrana u pogledu primjerenih granica i oblika raz-
mjene koji odreduju što Čini tijela:
glavna je funkcija zamisli odvajanja, pročišćavanja, razgraničavanja i
kažnjavanja prijestupa nametnuti sustav inherentno neuređenom
iskustvu. Privid reda stvara se preuveličavanjem razlike između onoga
unutar i onoga izvan, gore i dolje, muškog i ženskog, za i protiv. 55
Iako Mary Douglas očito ističe strukturalističku distribuciju između
inherentno neobuzdane prirode i reda što ga nameće kultura, "neured-
nost" o kojoj govori može se razumjeti kao područje kulturalne
neuređenosti i nereda. Pretpostavljajući neizbježno binarnu strukturu dis-
tribucije priroda/kultura, M. Douglas ne.može upozoriti na alternativnu
konfiguraciju kulture u kojoj takve distinkcije postaju rastezljive ili se šire
preko binarnoga okvira. No, njezina analiza mogla bi biti polazištem^za-
razumijevanje odnosa kojim društvene zabrane postavljaju i održavaju
granice tijela kao takvog. Njezina »analiza sugerira da ono Što čini granicu
tijela nikada nije puko materijalno, nego da površinu, kožu, sustavno obi-
lježavaju zabrane i anticipirani prijestupi, doista granice'tijela u njezinoj
analizi postaju granicama društvenogaper se. U poststrukturalističkom bi
SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
se tumačenju njezina Stajališta te gianice tijela mogle razumjeti kao
granice društveno hegemonističkog. U različitim kulturama, smatra ona,
postoje
moći zagađenja svojstvene samoj strukturi ideja, koje kažnjavaju sim-
boličko razdvajanje onoga štb bi trebalo biti spojeno ili spajanje onoga
Što bi trebalo biti razdvojeno^ Iz toga slijedi da je zagađenje ona opas-
nost koja će se pojaviti samo tamo gdje su jasno određene linije struk-
ture, kozmetičke ili društvene.
Osoba koja zagađuje uvijek je u krivu. On /sic/ je u nekom lošem sta-
nju ili je jednostavno prešao preko crte koja se ne bi smjela prijeći, a to
prelaženje povećava opasnosti za nekoga.56
U knjizi Policing Desire: AIDS> Pornography) and the Media57 Simon
Watney u stanovitom je smislu poistovjetio suvremenu konstrukciju
"osobe koja zagađuje" s osobom s AIDS-om. Ne samo da se bolest pre-
dočava kao "bolest homoseksualaca", nego i u medijskom histeričnom i
homofobičnom odgovoru na tu bolest postoji taktičko stvaranje
povezanosti između homoseksualaca kao zagađivača na temelju prelaska
granice koja jest homoseksualnost i bolesti kao specifičnog modaliteta
homoseksualnog zagađenja. To đa se bolest prenosi razmjenom tjelesnih
tekućina, u senzacionalističkoj'slici homofobičnih sustava označivanja
govori o opasnosti što ih propusne tjelesne granice predstavljaju za
društveni poredak kao takav. M. Douglas primjećuje da je "tijelo model
koji može predstavljati svaki ograničeni sustav. Njegove granice mogu
predstavljati bilo koje ugrožene ili neosigurane granice."58 I postavlja
pitanje koje bismo očekivali od Foucaulta: "Zašto bi tjelesne granice tre-
balo smatrati granicama sa specifičnom moći i opasnosti?"59
M. Douglas smatra da su svi društveni sustavi na svojim rubovima ra-
njivi i da se prema tome svi rubovi smatraju opasnima. Ako je tijelo sineg-
dotalno za društveni sustav per se ili je mjesto na kojemu konvergiraju
otvoreni sustavi, tada svaka vrsta neregulirane propusnosti tvori mjesto
zagađenja i opasnosti. Budući da je analni i oralni seks medu muškarcima
očito određena vrsta tjelesnih propusnosti koje hegemonistički poredak
ne sankcionira, muška bi homoseksualnost u takvom hegemonističkom
stajalištu bila mjestom opasnosti i zagađenja, prije i bez obzira na kultu-
ralnu prisutnost-AIDS-a. Slično tome, status lezbijki kao "zagađivača",
bez obzira na to što pripadaju skupini niskog rizika glede AIDS-a, donosi
opasnosti njihovih tjelesnih razmjena. Znakovito, bivanje "izvan" hege-
>monističkog poretka, ne znači da ste "u" stanju besramne i neuredne
prirode. Paradoksalno, homoseksualnost se u homofobičnoj ekonomiji
označivanja gotovo uvijek shvaća kao i necivilizirana i neprirodna.
—133 —
 SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
Konstrukcija čvrstih tjelesnih obrisa oslanja se na fiksirana mjesta tje-
lesne propusnosti i nepropusnosti, Spolne prakse koje i u homoseksual-
nim i u heteroseksualnim kontekstima otvaraju« površine i otvore erot-
skom označivanju, ili zatvaraju druge, ponovno ucrtavaju granice tijela
duž novih kulturalnih linija. Primjer je analni seks medu muškarcima, kao
i radikalno ponovno spajanje udova u Lezbijskome tijelu M. Wittig. M,
Douglas aludira na "vrstu seksualnog zagađenja koje izražava želju da se
(fizičko i društveno) tijelo održi netaknutim",60 sugerirajući da je sam na-
turalizirani pojam tijela posljedica zabrana koje izdvajaju tijelo na temelju
njegovih čvrstih granica. Nadalje, obredi prelaska koji upravljaju različitim
tjelesnim otvorima pretpostavljaju heteroseksualnu konstrukciju rodne
razmjene, položaja i erotskih mogućnosti. Deregulacija takvih razmjena
zato ruši same granice koje odreduju što uopće znači biti tijelo. Dapače,
kritičko ispitivanje koje utvrđuje regulacijske prakse unutar kojih se kon-
struiraju tjelesni obrisi čini upravo genealogiju "tijela" u njegovoj zaseb-
nosti koja bi mogla dalje radikalizirati Foucaultovu teoriju.61
Znakovito je da rasprava o zazornosti u Moćima užasa počinje upozora-
vati na uporabe tog strukturalističkog shvaćanja zabrane, koja postavlja
granice radi konstruiranja zasebnog subjekta isključenjem.62 "Zazorno"
označava ono što je prognano iz tijela, odbačeno kao nečist, što je
doslovce postalo "Drugo". Čini se to kao odstranjivanje nekih stranih ele-
menata, no strano se zapravo stvara odstranjenjem. Konstrukcija "ne-ja"
kao zazornog postavlja granice tijela koje su također prvi obrisi subjekta.
Kristeva piše:
mučnina čini da ustuknem pred Vrhnjem, odvaja me od majke i oca koji
ga nude. "Ja" ne želi ništa od tog|elementa, znaka njihove želje; "ja" ne
želim slušati, "ja" to ne asimiliram, "ja" to isključujem. No budući da ta
hrana nije "drugo" za "mene", koja sam samo u njihovoj želji, isključu-
jem sebe, ispljunem sebe, prezirem sebe u istom pokretu kojim "ja" tvrdi
da čini mene.63
Granica tijela kao i razlika između unutarnjeg i vanjskog postavlja se
odbacivanjem i prevrednovanjem nečega što je izvorno dio identiteta u
okaljanu drugost. Kako reče Iris Young koristeći Kristevu za razumije-
vanje seksizma, homofobija i rasizam, odbacivanje tijela zbog njihova
spola, spolnosti i/ili bojč; jest - "izbacivanje" nakon kojega sU-jedi
"zazornost" koja utemeljuje i učvršćuje kulturalno hegemonističke iden-
titete duž osi diferencijacije prema spolu/rasi/spolnosti.64 Njezina upora-
ba Kristeve pokazuje kako zazornost može konsolidirati "identitete"
utemeljene na uvođenju "Drugogi" ili niza Drugih isključenjem i domi-
nacijom. Ono Što kroz podjelu čini "unutarnji" i "vanjski" svijet subjekta
—128
SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
jesu međa i granica, koje se održavaju radi društvene regulacije i nadzora.
Granicu između unutarnjeg i vanjskog zamagljuju oni izmetinski prolazi
u kojima unutarnje zapravo postaje vanjsko, a ta izmetinska funkcija
postaje modelom prema kojemu se postižu drugi oblici diferencijacije -
identiteta. Zapravo, to je model kojim Drugi postaje govno. Da bi
unutarnji i vanjski svijet ostali posve zasebni, cijela bi površina tijela
morala postići nemoguću nepropusnost. To bi začepljivanje njegovih
površina činilo bešavnu granicu subjekta; no kroz tu bi zatvorenost uvijek
prodrla upravo ona izmetinska nečist od koje strahuje. Bez obzira na
privlačne metafore prostornih razlikovanja unutarnjeg i vanjskog, oni
ostaju jezični izrazi koji omogućuju i artikuliraju niz fantazija koje bude
strah i želju. "Unutarnje" i "vanjsko" imaju smisla jedino u vezi s posre-
dujućom granicom* koja nastoji ostati čvrsta. A tu čvrstoću, tu koherent-
nost, velikim dijelom određuju kulturalni poreci koji sankcioniraju sub-
jekt i iznuđuju njegovo diferenciranje od prezrenog. Tako "unutarnje" i
"vanjsko" tvore binarnu distinkciju koja stabilizira i konsolidira kohe-
rentni subjekt. Kada se taj subjekt stavi u pitanje, značenje i nužnost
pojma podliježe zapljeni. Ako "unutarnji svijet" više ne označava topos,
tada postaju sumnjivi i unutarnja čvrstoća jastva, a čak i unutarnje poprište
rodnog identiteta. Kritično pitanje nije kako je taj identitet postao interi-
oriziran, kao da je interiorizacija proces ili mehanizam koji bi se mogao
deskriptivno rekonstruirati. Umjesto toga, pitanje jest: S kojega su
strateškog položaja u javnom diskursu i iz kojih razloga zahvaćeni trop
unutarnjosti i disjunktivna binarnost unutarnje/vanjsko? U kojem je
jeziku "unutarnji prostor" predočen? Kakva je to predodžba i kojom je
predodžbom tijela označena? Kako tijelo na svojoj površini predočava
samu nevidljivost svoje skrivene dubine?
Od unutarnjosti do rodnih performativa
U Nadzoru i kazni Foucault dovodi u pitanje jezik interiorizacije koji
djeluje u službi režima podvrgavanja i obuzdavanja zločinaca,65 Iako je u
Povijesti seksualnostiFoucault prigovorio onome što je smatrao psihoanali-
tičkim vjerovanjem u "unutarnju" istinu spola, kritici učenja o interiorizaci-
ji okreće se iz posebnih razloga u kontekstu svoje povijesti kriminalistike,
Nadzor i kazna može se u stanovitom smislu tumačiti kao Foucaultov
pokušaj ispravljanja Nietzscheova učenja o interiorizaciji u Genealogiji
morala prema modelu upisivanja, U kontekstu zatvorenika, piše Foucault,
strategija je bila ne nametnuti potiskivanje njihovih želja, nego prisiliti nji-
hova tijela da prohibicijski zakon odrede kao vlastitu bit, stil i nužnost. Taj
zakon nije doslovce interioriziran, nego pripojen, pa su tako proizvedena
tijela koja taj zakon označavaju na tijelu i kroz njega; zakon se tu očituje kao
,—129 —
 SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
bit njihova jastva, značenje njifiove duše, zakon njihove želje. Zapravo,
zakon je istodobno posve bjelodan i posve latentan, jer se nikada ne
pojavljuje kao izvanjski tijelima koja podvrgava i obuzdava. Foucault piše:
Ne bi valjalo reći da je duša tlapnja ili ideološki učinak. Naprotiv, ona
postoji, ima svoju zbiljnost, neprestano se stvara oko tijela, na njemu,
unutar tijela kroz funkcioniranje moći što se vrši nad onima koje se
kažnjava (kurziv moj).66
Predodžba unutarnje .duše shvaćene kao "ui\utar" tijela naznačena je
njezinim upisivanjem na tijelo, iako je njezin glavni oblik označivanja
preko same njezine odsutnosti, njezine moćne nevidljivosti. Učinak
strukturirajučeg unutarnjeg prostora proizvodi se označivanjem tijela kao
vitalne i svete zatvorenosti. Duša je upravo ono što tijelu nedostaje; tako
se tijelo predočava kao označavajući nedostatak. Taj nedostatak koji jest
tijelo označava dušu kao ono što se ne može pokazati. U tome je smislu,
dakle, duša površinsko označivanje koje osporava i istiskuje samu razliku
unutarnje/vanjsko, lik unutarnjeg psihičkog prostora upisan na tijelo kao
društvena oznaka koja se neprekidno poriče kao takva. Foucaultovski
rečeno, duša nije zatočena tijelom ili unutar tijela, kako sugeriraju neke
kršćanske slike, nego je "duša tamnica tijela".67
Preopis unutarpsihičkih procesa u sklopu politike tijela kao površine
implicira preopis roda kao disciplinarnu proizvodnju figura mašte, kroz
igru prisutnosti i odsutnosti na površini tijela, konstrukciju u rod dosp-
jelih tijela kroz niz isključenja i poricanja, označavajućih odsutnosti. Ali,
što determinira manifestan i latentan tekst politike tijela? Koji prohibicij-
ski zakon koji generira tjelesnu stilizaciju roda, fantaziranu i fantastičnu
predodžbu tijela? Već smo razmotrili zabranu rodoskvrnuća i prethodnu
zabranu homoseksualnosti kao generativne momente rodnog identiteta,
zabrane koje proizvode identitet duž kulturalno spoznatljivih linija idea-
lizirane i prisilne heteroseksualnosti. Ta disciplinska proizvodnja roda
uzrokuje lažnu stabilizaciju roda u interesu heteroseksualne konstrukcije
i regulacije spolnosti u reprodukcijskom području. Konstrukcija kohe-
rentnosti prikriva rodne diskontinuitete koji uzimaju maha u heterosek-
sualnim, biseksualnim te gay i lezbijskim kontekstima u kojima rod ne
proistječe nužno iz spola, a želja, ili općenito spolnost, ne izgleda da slije-
di iz roda - dapače, gdje se nijedna od tih dimenzija značenja tjelesnosti
uzajamno ne izražava ili odražava. Kada dezorganizacija i dezagregacija
polja tijela ruše regulacijsku fikciju heteroseksualne koherentnosti, cini se
da ekspresivni model gubi deskriptivnu snagu. Zatim se taj regulatorni
ideal pokazuje kao norma i fikcija koja se prerušava u razvojni zakon koji
regulira spolno polje što ga navodno opisuje.
—128
SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
No, prema razumijevanju poistovjećenja kao ostvarene fantazije ili pri-
pajanja jasno je da je koherentnost žudena, željena, idealizirana, te da je ta
idealizacija učinak tjelesnog označivanja. Drugim riječima, činovi, geste i
želja proizvode učinak unutarnje srži ili supstancije, no proizvode ga na
površini tijela igrom oznaČujućih odsutnosti koje kao uzrok sugeriraju, ali
nikada ne otkrivaju, organizirajuće načelo identiteta. Općenito konstru-
irani, takvi činovi, geste, izvedbe, jesu performativni u tome što su bit ili
identitet koji inače navodno izražava tvorevine koje se proizvode i
održavaju preko tjelesnih znakova i drugih diskurzivnih sredstava. To da
je rodno tijelo performativno, pokazuje kako ono nema nikakav ontološ-
ki status, osim različitih činova koji tvore njegovu zbilju. Također, to
znači da je ta zbiljnost, ako je proizvedena kao unutarnja bit, i sama uči-
nak i funkcija nesumnjivo javnog i društvenog diskursa, javna regulacija
fantazije preko politike tijela kao površine, nadzor granice roda koji
unutarnje razlikuje od vanjskog i tako stvara "integritet" subjekta.
Drugim riječima, činovi i geste, artikulirane i izvedene želje, stvaraju ilu-
ziju unutarnje i organizirajuće rodne srži, iluziju koja se diskurzivno
održava radi reguliranja seksualnosti unutar obvezujućeg okvira repro-
duktivne heteroseksualnosti. Ako se "uzrok" želje, geste i čina može
lokalizirati unutar akterova "jastva", tada političke regulacije i prakse dis-
cipliniranja, koje proizvode taj prividno koherentan rod, nestaju iz vida.
Pomicanje političkog i diskurzivnog podrijetla rodnog identiteta u psi-
hološku "srž" unaprijed isključuje analizu političke konstrukcije u rod
dospjela subjekta i njegovih proizvedenih shvaćanja o neizrecivoj
unutarnjosti svojega spola ili o njegovu pravom identitetu.
Ako je unutarnja istina roda izmišljotina i ako je pravi rod fantazija koja
se upisuje na površinu tijela, tada kao da rodovi ne mogu biti ni istiniti ni
lažni, nego su samo proizvedeni kao istinski učinci diskursa primarnog ili
stabilnog identiteta. U knjizi Motber Camp: Female Impersonators in
America antropologinja Esther Newton sugerira da struktura impersona-
lizacije otkriva j<?dan od ključnih mehanizama fabriciranja kojim se zbiva
društveno konstruiranje roda.68 Ja bih dodala da transvestit iz temelja ruši
razlikovanje između unutarnjeg i vanjskog psihičkog prostora te da ismi-
java i izražajni model roda i shvaćanje pravog rodnog identiteta. E.
Newton piše:
I
U svojem najsloženijem .obliku, /transvestit/ je dvostruka inverzija koja
govori: 'izgled je iluzija." Transvestit kaže /neobična personifikacija E.
Newton/: "moj je 'vanjski* izgled ženski, no moja je bit 'unutar' /tijela/
muška". Istodobno, on simbolizira suprotnu inverziju; "moj izgled
'izvan' /mojega tijela, mojega roda/ jest muški, ali je moja bit 'unutar'
/mene/ ženska." 69
,—129 —
 SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
Obje tvrdnje koje pretendiraju na istinu jedna drugoj proturječe i tako
Čitavu priču o rodnim značenjima izvlače iz diskursa o istini i lažnosti.
Shvaćanje o izvornom ili primarnom rodnom identitetu često se parodi-
ra u kulturalnim praksama kao što su transvestizam, kostimografska
izvedba spola i spolne stilizacije butcb/femme identiteta. U feminističkoj
se teoriji smatra da takvi parodijski identiteti ili degradiraju žene, u sluča-
jevima kao što su transvestizam i kostimografska izvedba spola, ili nekri-
tički prihvaćaju stereotipiziranje spolne uloge iz prakse heteroseksualnos-
ti, osobito u butcb/femme lezbijskim identitetima. Ali, mislim da je odnos
između "kopije" i "originala" složeniji no što ta kritika obično smatra.
Usto, on nam odgovara na pitanje o načinu na koji bi se odnos između pri-
marne identifikacije - to jest izvornih značenja dopuštenih rodu - i kasni-
jeg rodnog iskustva mogao drukčije postaviti. Transvestit igra na razliku
između anatomije izvođača i roda koji se izvodi. No zapravo imamo posla
s trima kontingentnim dimenzijama označivanja tjelesnosti anatomskim
spolom, rodnim identitetom i glumljenjem roda. Ako je anatomija
izvođača već različita od njegova roda, a oboje se razlikuje od roda
izvedbe, tada izvedba ne govori samo o disonantnosti između spola i
izvedbe, nego također između spola i roda te roda i izvedbe. Isto toliko
koliko stvara jedinstvenu sliku "žene" (čemu se njegovi kritičari često
protive), transvestit također otkriva različitosti 'onih aspekata rodnog
iskustva koji su lažno naturalizirani kao jedinstvo preko regulacijske fik-
cije heteroseksualne koherentnosti. Oponašajući rod, transvestit implicitno
raskriva oponašateljsku strukturu samoga roda - kao i njegovu kontingenci-
ju. Dapače, on je dio užitka, vrtoglavosti izvedbe, u priznanju radikalne
kontingencije u odnosu između spola i roda usprkos kulturalnim konfi-
guracijama uzročnih jedinstava za koje se obično misli da su prirodne i
nužne. Umjesto zakona heteroseksualne koherentnosti spol i rod se
denaturaliziraju izvedbom koja pokazuje njihovu zasebnost i dramatizira
kulturalni mehanizam njihova izmišljena jedinstva.
Shvaćanje parodije roda, koje se ovdje brani, ne znači da postoji neki
original što ga takvi parodijski identiteti oponašaju. Dapače, to je upravo
parodija shvaćanja o originalu; baš kao što psihoanalitičko shvaćanje
rodne identifikacije stvara fantazija fantazije, preobrazba Drugog, koje je
uvijek već "lik" u tome dvostrukom smislu, tako parodija roda otkriva da
je izvorni identitet prema kojemu se rod oblikuje imitacija bez izvornika.
Točnije rečeno, to je proitvocl čiji je učinak zapravo imitacija. "To
neprestano zamjenjivanje tvori fluidnost identiteta, koja govori o
otvorenosti za preoznačivanje i rekontekstualiziranje; širenje parodije
lišava hegemonističku kulturu i njezine kritičare5 prava što ih polažu na
naturalizirane ili esencijalističke rodne identitete. Iako su rodna značenja
u tim parodijskim stilovima očito dio hegemonističke, mizoginističke kul-
—138 —
SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
ture, kroz svoju se parodijsku rekontekstualizaciju ipak denaturaliziraju i
mobiliziraju. Kao imitacije koje djelotvorno zamjenjuju značenje origi-
nalnoga, one oponašaju sam mit originalnosti. Umjesto izvorne identi-
fikacije koja služi kao determinirajući uzrok, rodni bi se identitet mogao -
shvatiti kao osobna/kulturna povijest primljenih značenja koja podliježu
nizu oponašateljskih praksi što se poprečno referiraju na druge imitacije i
koje zajedno grade iluziju primarnog i unutarnjeg rodnog jastva ili paro-
diraju mehanizam te konstrukcije.
Prema Fredricu Jamesonu iz teksta "Postmoderna i potrošačko društvo",
imitacija koja ismijava pojam originala značajka je pastiša, a ne parodije;
Pastiš je, poput parodije, imitacija nekog neobičnog ili jedinstvenog
stila, nošenje stilističke maske, govor mrtvim jezikom; ali on je neutral-
na praksa mimikrije, bez skrivenog motiva parodije, bez satiričkog
impulsa, bez smijeha, bez onog još latentnog osjećaja da postoji nešto
normalno u usporedbi s kojim je ono što se oponaša smiješno. Pastiš je
prazna parodija, parodija koja je izgubila svoj humor. 70
No, sam gubitak osjećaja za "normalno" može biti razlogom za smijeh,
osobito kad se pokaže da je "normalno", "izvornik", kopija, i to nužno
promašena, ideal koji nitko ne može utjeloviti. U tome se smislu smijeh
javlja sa spoznajom da je izvornik sve vrijeme bio deriviran.
Sama po sebi, parodija nije subverzivna, i mora postojati način da se
shvati zašto određene vrste parodijskih ponavljanja unose razdor, uistinu
uznemiruju, a koja se ponavljanja pripitomljuju i koriste kao sredstva kul-
turalne hegemonije. Tipologija djelovanja očito ne bi bila dostatna, jer
zamjena parodijom, dapače parodični smijeh, ovisi o kontekstu i recepciji
u kojima se njeguje subverzivna zbrka. Koja će izvedba obrnuti distinkci-
ju unutarnje/vanjsko i prisiliti na radikalno ponovno promišljanje psi-
holoških pretpostavki rodnog identiteta i spolnosti? Koja će izvedba
prisiliti na ponovno razmatranje mjesta i stabilnosti muškoga i ženskoga?
I koja će vrsta izvedbe roda razbtkriti performativnost samoga roda na
način na koji uzdrmava naturalizirane kategorije identiteta i želje.
Ako tijelo nije "biče" nego promjenjiva granica, površina kojoj je pro-
pusnost politički regulirana, praksa označivanja u kulturalnom polju
rodne hijerarhije i prisilne heteroseksualnosti, koji onda jezik preostaje za
razumijevanje te tjelesne izvedbe, roda, koja svoje "unutarnje" značenje
konstituira na svojoj površini? Sartre bi taj Čin možda bio nazvao "stilom
bivanja", Foucault "stilistikom egzistencije". A u prethodnoj interpretaci-
ji S. de Beauvoir rekla sam da su rodna tijela mnogi "stilovi tijela". Ti
stilovi nisu nikada potpuno samostilizirani, jer stilovi imaju povijest, a te
—139
 SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
povijesti uvjetuju i ograničavaju mogućnosti/Uzmimo, primjerice, rod
kao tjelesni $til> "čin", koji je i intencionalan i performativan, pri Čemu
"performativno" označava dramatičnu i kontingentnu konstrukciju
značenja.
M. Wittig rod razumije kao djela "spola", pri Čemu je "spol" obvezujući
nalog tijelu da postane kulturalnim znakom, da se materijalizira ovisno o
povijesno određenoj mogućnosti i da to ne učini jedanput ili dva puta,
nego da to bude trajan i ponavljani tjelesni projekt. Pojam "projekt",
međutim, upućuje na stvaralačku snagu radikalne volje, a budući da je rod
projekt čiji je cilj kulturalni opstanak, izraz strategija bolje opisuje situaci-
ju pritiska u kojoj se izvedba roda uvijek i raznoliko javlja. Zato je rod
kao strategija opstanka u prisilnim sustavima izvedba s očito kaznenim
posljedicama. Zasebni su rodovi dio onoga što "humanizira" pojedince u
suvremenoj kulturi; dapače, mi uvijek kažnjavamo one koji se ne ponaša-
ju u skladu sa svojim rodom. Budući da ne postoji ni "bit" koju rod
izražava ili eksternalizira niti neki objektivan ideal kojemu rod teži, i
budući da rod nije činjenica, različiti činovi roda stvaraju ideju roda, a bez
tih činova ne bi uopće bilo roda. Rod je tako konstrukcija koja uvijek
prikriva svoju genezu; prešutan kolektivni ugovor da se izvodi, proizvo-
di i održava zasebne i polarne rodove kao kulturalne fikcije prikriva
vjerodostojnost tih proizvoda - i kazne koje prate nepristajanje da se u
njih vjeruje; ta konstrukcija "prisiljava" nas da vjerujemo u njegovu
nužnost i prirodnost. Povijesne mogućnosti materijalizirane kroz
različite tjelesne stilove nisu drugo do one kulturalne fikcije koje podli-
ježu kažnjavanju i koje se pod prinudom naizmjenično utjelovljuju i otk-
lanjaju.
Taloženje rodnih normi proizvodi neobičnu pojavu "prirodnog spola" ili
"prave žene" ili bilo kojeg niza prevladavajućih i prisiljavajućih društvenih
fikcija, a to je taloženje tijekom vremena proizvelo skup tjelesnih stilova
koji, u postvarenu obliku, izgledaju kao prirodne konfiguracije tijela u
spolove koji su u međusobnu binarnom odnosu. Ako se ti stilovi igraju i
ako proizvode koherentne rodno obilježene subjekte koji nastupaju kao
njihovi začetnici, kakva bi izvedba mogla pokazati da je taj prividni
"uzrok" - "učinak"?
Zatim, u kojim je smislovima rod čin? Kao u drugim ritualnim
društvenim dramama, djelovanje roda zahtijeva ponovljenu izvedbu. To je
ponavljanje istodobno ponovno igranje i ponovno doživljavan)er niza
značenja koja su društveno već ustanovljena; ono je svjetovni Tritua-
lizirani oblik njihove legitimacije.71 Iako ima pojedinih tijela koja ta
značenja izvode stilizirajući se u rodne oblike, to je "djelovanje" javno
djelovanje. Ta djelovanja imaju temporalnu i kolektivnu dimenziju, a nji-
hovo javno značenje nije nevažno; dapače, strateški je cilj izvedbe
—140 —
SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI
održavati rod u njegovu binarnom okviru - cilj koji se ne može pripisati
subjektu, nego se mora razumjeti kao ono što taj subjekt utemeljuje i
konsolidira.
• Rod ne bi trebalo tumačiti kao stabilan identitet ili mjesto djelovanja iz
kojeg slijede različiti činovi; umjesto toga, rod je identitet koji se suptil-
no stvara u vremenu, koji se unosi u vanjski prostor kroz stilizirano po-
navljanje činova. Učinak roda proizvodi se stilizacijom tijela i zato se
mora razumjeti kao svjetovni način na koji tjelesne geste, pokreti i
različiti stilovi tvore iluziju stalno rodnoga jastva. Ta formulacija prem-
ješta koncepciju roda od temelja supstancijalnog modela identiteta do
onog koji zahtijeva koncepciju roda kao konstituirane društvene tempo-
ralnosti. Znakovito, ako se rod uvodi činovima koji su u sebi diskon-
tinuirani, tada je privid supstancije upravo to, konstruiran identitet, per-
formativno postignuće u koje svjetovna društvena publika, uključujući
same aktere, povjeruje i ponaša se u skladu s tim uvjerenjem. Rod je
također norma koja se nikada ne može potpuno interiorizirati; "unutar-
nje" je površinska oznaka, a rodne su norme naposljetku fantazmatične,
norme koje se ne mogu ostvariti. Ako je temelj rodnog identiteta
stilizirano ponavljanje činova kroz vrijeme, a ne naizgled bešavan iden-
titet, tada će prostorna metafora "temelja" biti prokazana kao stilizirana
konfiguracija, dapače, rodno korporealiziranje vremena. Pokazat će se da
trajno rodno jastvo strukturiraju ponovljeni činovi koji teže aproksimi-
rati ideal supstancijalnog temelja identiteta, ali koji, u svojem povre-
menom ^kontinuitetu, otkrivaju temporalnu i kontingentnu neuteme-
ljenost toga "temelja". Mogućnosti promjene roda treba tražiti upravo u
proizvoljnu odnosu između takvih Činova, u mogućnosti ponavljanja
neuspjeha, u iskrivljavanju ili periodičnom ponavljanju, koje fantaz-
matični učinak trajnog identiteta razotkriva kao politički prozirnu kon-
strukciju.
No, ako rodni atributi nisu ekspresivni nego su performativni, tada ti
atributi zapravo tvore identitet koji navodno izražavaju ili otkrivaju.
Ključna je razlika između ekspresije i performativnosti. Ako su rodni
atributi i činovi, različiti načini na koje tijelo pokazuje ili proizvodi svoje
kulturalno značenje, performativni, tada nema nekog prethodnog iden-
titeta prema kojemu bi se čin ili atribut mogao mjeriti; ne bi bilo istinitih
ili lažnih, pravih ili iskrivljenih činova roda, a postavljanje istinskog
rodnog identiteta pokazalo, bi se kao regulacijska fikcija. To da se zbilja
roda stvara kroz stalne društvene izvedbe znači da su sami pojmovi bitnog
spola i istinske ili trajne muskosti ili ženskosti također konstituirani kao
dio strategije koja prikriva performativno značenje roda i performativne
mogućnosti za bujanje rodnih konfiguracija izvan ograničavajućih okvira
muške dominacije i prisilne heteroseksualnosti.
—14|
 SUBVERZIVNI TJELESNI ČINOVI

Rodovi ne mogu biti ni istiniti ni lažni, ni stvarni ni prividni, ni izvorni

ni izvedeni. Kao uvjerljivi nositelji tih atributa, međutim, rodovi mogu Zaključak:
također postati potpuno i radikalno neuvjerljivi.
O d parodije do politike

Počela sam spekulativnim pitanjem: Može li feministička politika bez

"subjekta" u kategoriji žena? Ne radi se o tome ima li još smisla, strategij-
ski ili tranzicijski, pozivati se na žene kako bi se postavljalo predstavničke
zahtjeve u njihovu korist. Feminističko "mi" uvijek je i jedino fantaz-
matična konstrukcija, koja ima svoje svrhe, ali koja potiče unutarnju
složenost i neodređivost toga pojma i konstituira se jedino isključenjem
nekog dijela biračkog tijela koji istodobno nastoji predstavljati. Proziran
ili fantazmatičan status "mi", međutim, nije razlog za očaj ili barem nije
jedini razlog za očaj. Radikalna nestabilnost te kategorije postavlja u
pitanje utemeljujuća ograničenja feminističkog političkog teoretiziranja i
otvara druge konfiguracije ne samo rodova i tijela, nego i same politike.
Razmišljanje o politici identiteta kao temelja drži da najprije mora pos-
tojati identitet kako bi se elaborirali politički interesi i zatim poduzela
politička akcija. Mislim da ne mora postojati "činitelj iza čina", nego da se
"činitelj" različito stvara u činu i kroz čin. To nije povratak egzistencija-
lističkoj teoriji jastva koje se konstruira kroz svoje čine, jer egzistencija-
listička teorija zadržava preddiskurzivnu strukturu i jastvo i za njegove
čin$. Ovdje me zanimala upravo njihova diskurzivno promjenjiva kon-
strukcija u drugome i kroz drugoga.
Pitanje smještanja "djelovanja" obično se povezuje s održivoŠću "sub-
jekta", pri čemu se smatra da "subjekt" ima neku čvrstu egzistenciju koja
prethodi kulturalnom polju koje zastupa. Ili, ako je subjekt kulturalno
konstruiran, on ipak djeluje, a to se djelovanje obično predočava kao
sposobnost za refleksivno posredovanje, koje ostaje netaknuto bez obzi-
ra na njegovu ugrađenost u kulturu. Prema takvom modelu "kultura" i
"diskurs" prljaju subjekt, ali taj subjekt ne konstituiraju. Taj korak da se
pobliže odredi i obuhvati prethodno postojeći subjekt pokazao se nužnim
kako bi se uvelo djelovanje što ga ta kultura i taj diskurs potpuno ne

—142 —143-— ^
 Poststrukturalistička čitanka
NOVI HISTORICIZAM
Stephen Greenblatt
KOLANJE DRUŠTVENE ENERGIJE
(1988.)
Počeo sam s željom da razgovaram s mrtvima.
Ta želja je poznat, iako neoglašavan, podsticaj za proučavanje književnosti,
podsticaj koji se organizira, profesionalizira, skriva pod debele naslage
činovničkog bontona: profesori književnosti su šamani građanske klase s re-
dovnom plaćom. Ako i nisam nikad vjerovao da me mrtvi mogu čuti i ako sam
i znao da mrtvi ne mogu govoriti, ipak sam bio siguran da mogu razgovorati s
njima. Čak i onda kad sam shvatio da sam i u najnapetijim trenucima pažljivog
slušanja zapravo čuo samo svoj vlastiti glas, čak ni tada me nije napustila ta
moja želja. Istina je da sam slušao samo svoj vlastiti glas, ali je u tom mom
glasu odjekivao glas mrtvih, jer mrtvi su odlučili da iza sebe ostave tekstualne
tragove, i sad se ti tragovi čuju u glasovima živih. Doduše, mnogi od njih
nemaju mnogo odjeka, mada svaki, čak i najtrivijalniji i najneinteresantniji, u
sebi sadrži poneki ulomak izgubljenog života; ali zato neki drugi i danas po-
kazuju nevjerovatnu volju da budu saslušani. Paradoksalno je, naravno, tražiti
živu volju mrtvih u djelima fikcije, tamo gdje ni u početku nije bilo ničeg
živog. Ali oni koji vole književnost spremni su naći više životnog intenziteta
u simulacijama - u formalnom, samosvjesnom imitiranju života - nego u bilo
kojim drugim tekstualnim tragovima koji su mrtvi ostavili za sobom, jer simu-
lacije se poduzimaju s punom sviješću o odsutnosti života koji predstavljaju,
pa zato mogu vješto nagovještavati i tako kompenzirati odsutni stvarni život
172
Novi historicizam
koji im je dao snagu. Pošto sam po svom ukusu tradicionalist Ja sam taj intenz-
itet života u najvećoj mjeri našao kod Shakespearea.
Želio sam saznati na koji načinje Shakespeare uspio postići taj Životni in-
tenzitet, jer, mislio sam, što bolje razumijem to postignuće, bolje ću čuti i bolje
razumjeti govor mrtvih.
A onda se postavilo pitanje kako je tako mnogo života moglo ući u tek-
stualne tragove. Shakespeareove drame, izgledalo mi je, nastale su iz jedne
sublimne konfrontacije: između totalnog umjetnika i totalitarnog društva. Pod
totalnim umjetnikom podrazumijevao sam onog koji uspijeva, zahvaljujući
obrazovanju, duhu i talentu, u trenutku stvaranja ostati potpuno svoj; pod
totalitarnim društvom podrazumijevao sam ono koje uspostavlja jedan nevi-
dljiv sistem koji povezuje sve ljudske, prirodne i kosmičke sile i koje za svoju
vladajuću elitu traži privilegirano mjesto u tom sistemu. Takvo društvo kod
ljudi podstiče snove o mogućnosti pristupa tim povezanim silama, a kon-
trolu tog pristupa dodjeljuje vjerskoj i državnoj birokratiji na čijem vrhu
je simbolička figura monarha. Kao ishod te konfrontacije između totalnog
umjetnika i totalitarnog društva nastao je cijeli niz jedinstvenih, neiscrpivih i
izvanredno snažnih umjetničkih djela.
U knjizi koju sam o Shakespeareu napisao sačuvalo se ponešto od tih
početnih ideja, ali su čitavu tu moju koncepciju iskomplicirali neki obrti u
mom razmišljanju, koje nikako nisam bio predvidio. Mogu ih sumirati u na-
pomeni da su mi se javile nedoumice upravo oko te dvije stvari: oko "totalnog
umjetnika" i oko "totalitarnog društva".
Nisam, naravno, doveo u sumnju tvrdnju da je drame koje se pripisuju
Shakespeareu većim dijelom napisao jedan izvanredno nadareni svršeni
učenik stratfordske srednje škole. A nisam prestao ni vjerovati daje renesansno
društvo u osnovi bilo totalitarno. Ali sam bio sve nezadovoljniji monolitskim
entitetima koje je moj rad pretpostavljao. Nijedan pojedinac, Čak ni najbriljan-
tiniji, ne može biti potpuno svoj. (Moje proučavanje samomodeliranja rene-
sanse me već u to bilo uvjerilo). A elizabetanske i jakobijanske vizije jednog
skrivenog jedinstva počele su mi ličiti na anksiozne retoričke napore da se
prikriju pukotine, konflikti i zbrka u društvu. Pokušao sam raznovrsne motive
tjudorske i stjuartske kulture podvesti pod rubriku moc*\ ali je taj termin im-
plicirao strukturalno jedinstvo i stabilnost vlasti, čemu je protivrječilo mnogo
toga Što sam već znao o djelovanju vlasti i političke moći u ovoj epohi.
Ako ima smisla govoriti o moći u odnosu na renesansnu književnost (i to
ne samo kao o predmetu predstavljanja već i kao o preduvjetu samog pred-
stavljanja), još je značajnije oduprijeti se ambiciji da se sve slike i svi iskazi
integriraju u jedan jedini vladajući diskurs. Jer, iako su i sami renesansni pisci
često ponavljali čežnju prinčeva i prelata za jednim takvim diskursom, briljan-
tan kritički i teorijski rad velike i raznolike grupe učenjaka posljednjih godina
173
 Poststrukturalistička čitanka Novi historicizam

bi osvijetliti svaki kutak teksta i onda bi sva svoja izdvojena opažanja mogli
pokazao je daje ta čežnja za jedinstvenim diskursom bila izazvana sukobom
čvrsto povezati u jednu jedinu objedinjavajuću interpretativnu viziju. Što se
različitih težnji. Moglo bi se pokazati da su čak i oni književni tekstovi koji su
moje vizije tiče, ona je nužno fragmentarnija, ali seja ipak nadam da kompen-
najvatrenije nastojali govoriti u prilog jedne monolitne Moći bili polja institu-
zira izgubljenu iluziju uvidom u napola skrivene transakcije kulture u kojima
cionalne i ideološke borbe.
velika umjetnička djela dobivaju svoju snagu.
Ali što znači odbaciti ideje "umjetničke samosvojnosti", na jednoj, i "total-
Ono što predlažem jeste da počnemo ozbiljno shvatati kolektivnost proiz-
itarnog društva", na drugoj strani? To bi moglo značiti povratak samom tekstu
vodnje onoga što nam u književnosti pruža užitak i pobuđuje zanimanje. Mi
kao središnjem predmetu naše pažnje, što se još uvijek prihvata s aklamacijom.
već znamo da je ta proizvodnja kolektivna, pošto je sam jezik, koji je srž
(Ima dana kad i ja sam čeznem da se vratim onom interpretativnom formal-
umjetničke snage književnosti, vrhunski uzorak kolektivnog stvaranja. Ali
izmu koji sam bio usvojio tokom mog vlastitog književnog obrazovanja). Ali
to saznanje je najvećim dijelom ostajalo inertno, bilo zato što je ostajalo
uopće nije jasno što taj izraz "sam tekst" označava. U stvari, kad je riječ o
isključivo na uvodnim priznanjima, bilo zato što se razlivalo u tekstualnim
Shakespeareu (i drami uopće), možda još od početka osamnaestog stoljeća nije
analizama koje se skoro uopće ne dotiču društvene dimenzije umjetničke
bilo manje vjere u "tekst" nego danas. Nova generacija tekstualnih historičara
snage književnosti. Umjesto toga, književno djelo se shvata isključivo kao
osporila je uvjerenje da bi nas jedno vješto redaktorsko probijanje kroz štivo
izraz umijeća i napora individualnog umjetnika, pa izgleda kao da su cijele
folio i quarto izdanja moglo dovesti do autentičnih dokaza o Shakespearovim
kulture posjedovale zajedničke emocije, priče i snove samo zato što ih je
izvornim intencijama. Osim toga, i historičari teatra su doveli u pitanje cijeli
jedna profesionalna kasta izmislila i izrazila. U književnoj kritici umjetnici
taj koncept teksta kao središnjeg, fiksnog mjesta teatarskih značenja. Postoje
renesanse djeluju kao renesansni monarsi: u krajnjoj liniji mi dobro znamo da
tekstualni tragovi - zbunjuća masa tragova - ali je nemoguće uzeti "sam tekst"
se moć princa u velikoj mjeri zasniva na mašti kolektiva, daje ona simboličko
kao savršen, nezamjenljiv, samodostatan sadržatelj svih njegovih značenja.
otjelotvorenje žudnje, užitka i violentnosti hiljada njegovih podanika, instru-
Tekstualne analize za koje sam bio obučen imale su za cilj identifikaciju i
mentalni izraz kompleksne mreže zavisnosti i straha, više kao agens nego kao
glorifikaciju vrhunaravnog književnog autoriteta, bez obzira da li je taj auto-
tvorac društvene volje. Ipak, mi jedva da možemo pisati o princu ili pjesniku, a
ritet, u krajnjoj instanci, lociran u tajanstvenom geniju umjetnika, ili, pak, u
da ne prihvatimo fikciju da moć emanira direktno iz njega i da se društvo drži
tajanstvenoj savršenosti teksta, čije se intuicije i smislovi, navodno, ne mogu
na okupu zahvaljujući toj moći.100
izraziti na neki drugi način". Velika privlačnost tog autoriteta je u tome što
Pokušaji da se snaga umjetnosti locira u stalno novoj, neprevodivoj for-
izgleda kao da povezuje i fiksira energiju koju visoko cijenimo, da identificira
malnoj perfekciji uvijek završavaju u ćorsokaku, ali je osjećaj te osujećenosti
čvrst i trajan izvor umjetničke snage, da nudi pribježište u koje ćemo se sklon-
posebno jak u proučavanju šekspirskog teatra, i to iz dva razloga. Prvo, teatar je
iti od općeg osjećaja nesigurnosti.
na najočitiji način proizvod kolektivnih intencija. Može se govoriti o trenutku u
Ali taj projekt, ponavljan bez kraja, nikako ne daje rezultate, i to iz jednog
kojem osamljeni pojedinac ispisuje riječi na listu papira, ali to nipošto ne znači
razloga: ne može se pobjeći od neizvjesnosti.
daje taj trenutak srž misterije i da se sve drugo može odvojiti i staviti na stranu.
Međutim, tačno je da mi doživljavamo stvarno zadovoljstvo u susretu s
Štaviše, i taj trenutak pisanja, u krajnjoj analizi, i sam po sebi je društveni tre-
književnim tragovima mrtvih koji pobuđuju naše zanimanje. I ja se moram
nutak. To je posebno jasno upravo kod Shakespearea, koji ne skriva svoja du-
vratiti tom pitanju: kako je moguće da ti tragovi tako živo prenose jedan
govanja književnim izvorima, ali to također važi i za autore čija je kolaboracija
prošli život? U posljednjih nekoliko generacija tom se pitanju pristupalo
manje očita, a koji također ovise o žanrovima, narativnim obrascima i jezičkim
uglavnom pažljivim iščitavanjem tekstualnih tragova,, i ja vjerujem da će ta
konvencijama što ih ustanovljuje kolektiv.101 Drugo, teatar se otvoreno obraća
opće podržavana skrupulozna usmjerenost na formalnu i jezičku organizaciju
svojoj publici kao kolektivu. Njegov model nije, kao kod romana XIX st, in-
književnog djela i dalje ostati u središtu studija književnosti. Ali u ogledima
dividualni čitalac koji se povlači iz svijeta javnih poslova u privatnost svog
koji slijede ja sam predložio nešto drugo: da se manje gleda u to pretpostav-
ognjišta, već je to gomila koja se okuplja na javnim mjestima gdje se izvode
ljeno središnje područje književnosti, a više na njegove granice, da bi se
pozorišni komadi.102 Šekspirsko pozorište ovisi o osjećajnoj zajednici: nema
pokušalo ući u trag onome što nam izmiče pogledu, ostajući prividno na mar-
prigušivanja svjetla, nema pokušaja da se u gledalištu izdvoji pojedinac i dot-
gini teksta. Cijena koju treba platiti za to pomjeranja interesa bit će gubljenje
akne njegov senzibilitet, nema osjećaja daje nestalo okupljene gomile.
samozadovoljne iluzije "ucjelovljenog čitanja", pod čim mislim na onaj utisak
koji ostavljaju svi veliki kritičari: kad bi htjeli, i kad bi imali vremena, mogli

172 175
 Poststrukturalistička čitanka
Ako tekstualni tragovi koji nas privlače i u kojim uživamo nemaju izvor u
nekom vrhunaravnom autoritetu, već su znakovi postojeće društvene praksi,
onda pitanja o njima ne mogu dobiti odgovor ukoliko smo usmjereni isključivo
na traganje za njihovom neprevodivom suštinom. Umjesto toga mi se moramo
pitati kako su oblikovana kolektivna uvjerenja i kolektivni doživljaji, kako
se oni prenose iz jednog medija u drugi, kako se koncentriraju u jednoj es-
tetskoj formi koja se može konzumirati i koja se nudi za konzumiranje. U
tom pravcu možemo istraživati kako se razgraničavaju one aktivnosti kulture
koje shvatamo kao umjetničke forme od drugih, nestalnijih formi izražavanja.
Možemo pokušati odrediti na koji način su te posebno odvojene zone dobile
moć da pružaju užitak, ili da izazivaju zanimanje, ili da prouzrokuju strepnju.
Pri tome ne moramo ukloniti i odbaciti očaravajući dojam estetske autonomije,
ali moramo tražiti objektivne uvjete te čarolije, moramo otkriti kako su u njoj
nestali tragovi društvene cirkulacije.
Taj poduhvat - tj. proučavanje kolektivnog stvaranja različitih kulturnih
praksi, kao i istraživanje odnosa među njima - ja sam nazvao poetika kulture.
Što se mene tiče, takvo proučavanje je povezano s mojim posebnim interesom
za renesansne modalitete estetske aktivnosti: želim saznati kako su kulturalni
objekti, ostvarenja i aktivnosti - prvenstveno Shakespereove drame, kao i po-
zornica na kojoj su se one prvi put pojavile - dobile svoju neodoljivu snagu.
Stručnjacima za taj period engleske književnosti bila je potrebna nova riječ
kojom će imanovati tu snagu, riječ koja će označiti sposobnost jezika da nam,
kako bi Puttenham rekao, "uskomeša duh"; pozivajući se na grčku retoričku
tradiciju, oni su je nazvali energija™ Tu riječ predlažem kao termin, pod
uslovom da se ima na umu da joj porijeklo nije u fizici već u retorici i da
njeno značenje ima društveni i historijski karakter. Dok čitamo ili posmatramo
Shakespeareove drame, mi osjećamo tu energiju, ali njeno postojanje u našem
vremenu ovisi o čitavom jednom nereguliranom lancu histrorijskih transakcija
koji vodi unazad do kraja šesnaestog i početka sedamnaestog stoljeća. Da li to
znači daje estetska snaga drame kakav je Kralj Lear neposredno transmitova-
na iz Shakespeareovog vremena u naše vrijeme? Naravno da ne. Drama i okol-
nosti u kojima se ona prvobitno pojavila neprestano su se, a često i radikalno,
preobražavale. Ali ti preobražaji ne isključuju historiju i ne uspostavljaju neko
perpetualno sadašnje vrijeme; naprotiv, oni su znakovi neizbježnosti jednog
historijskog procesa, jednog organiziranog pregovaranja i razmjenjivanja, koji
je evidentan već i u početnim trenucima zadobijanja estetske snage. A to što
nema direktne, neposredovane veze između nas i Shakespeareovih drama ne
znači da među nama uopće nema veze. "Život" koji književna djela vode dugo
nakon smrti autora, pa čak dugo nakon smrti one kulture za koju je autor pisao,
historijski je ishod - bez obzira koliko bio preobražen i premodeliran - one
društvene energije koja je u početku kodirana u ta djela.
172
Novi historicizam
Ali staje "društvena energija"? Termin implicira nešto mjerljivo, a ja ipak
nisam u stanju dati neku zgodnu i pouzdanu formulu kojom bi se za potrebe
istraživanja mogao izdvojiti jedan stabilan kvantum. Mi možemo identificirati
energiju samo posredno, u njenom učinku: ona se manifestira u sposobnosti
izvjesnih verbalnih, auditivnih i vizuelnih tragova da proizvode, oblikuju i or-
ganiziraju kolektivne fizičke i mentalne doživljaje. Zato je ona povezana s po-
navljanim formama estetskog užitka i estetskog interesa, sa sposobnošću da se
izazove nemir, bol, strah, lupanje srca, sažaljenje, smijeh, napetost, olakšanje,
divljenje. U svojim estetskim modalitetima društvena energija mora imati bar
minimalnu predvidljivost: dovoljnu da se omoguće jednostavna ponavljanja,
i bar minimalni domašaji: dovoljan da se proširi izvan opsega jednog tvorca,
ili jednog konzumenta, i da dopre do cijele jedne zajednice, ma kako uska ona
bila. S vremena na vrijeme (a mi smo uglavnom zainteresirani upravo za te
trenutke) predvidljivost i domašaj će biti mnogo veći: velik broj ljudi i žena
iz različitih društvenih staleža i različitih uvjerenja bit će potaknuti da prasnu
u smijeh, ili da zaplaču, ili da dožive kompleksnu mješavinu anksioznosti i
egzaltacije. Osim toga, estetske forme društvene energije obično karakterizira
bar minimalna prilagodljivost: dovoljna da im omogući da prežive bar neke od
neprestanih promjena društvenih okolnosti i kulturnih vrijednosti, promjena
koje obične iskaze čine efemernim. Dok većina kolektivnih iskaza koji su iz
njihovog originalnog ambijenta preneseni u novo mjesto i vrijeme stiže mrtva,
društvena energija kodirana u neka umjetnička djela nastavlja proizvoditi
iluziju života kroz stoljeća. A ja bih želio shvatiti u kakvim pregovaranjima
umjetnička djela dobivaju i uvećavaju tu veliku energiju.
Ako neko žudi, kao ja, da rekonstruira ta pregovaranja, on sanja o tome da
otkrije neki izvorni trenutak, trenutak u kojem je ruka umjetnika preoblikov-
ala koncentriranu društvenu energiju u sublimni estetski predmet. Ali takva
potraga je besplodna, jer nema takvog izvornog trenutka, nema čistog akta
nesputanog stvaranja. Umjesto vatre postanja čovjek počinje zapažati nešto
što u početku izgleda mnogo manje spektakularno: fini niz vještih razmjena,
mrežu kupoprodaje, natjecanje konkurentnih predstava, pregovore između
dioničarskih poduzeća. Postepeno su te neprekidne zapletene uzajamne trans-
akcije postale za mene značajnije, čak i uzbudljivije, nego ona epifanija koju
sam s nadom bio očekivao.
Tekstualni tragovi koji su se sačuvali iz vremena renesanse i koji su u
središtu našeg interesovanja za Shakespearea produkti su proširenog pozajm-
ljivanja, kolektivnog razmjenjivanja i uzajamnog opčinjivanja. Oni su nastali
promicanjem izvjesnih stvari - prvenstveno svakodnevnog jezika, ali i meta-
fora, ceremonija, plesova, amblema, komada odjeće, dobro poznatih priča itd.
- iz jedne kulturalno demarkirane zone u drugu. A mi treba da shvatimo ne
samo ustrojstvo tih zona već i procese kretanja preko nestabilnih granica koje
177
 Poststrukturalistička čitanka
ih dijele. Ko odlučuje koja se građe može prenijeti u drugu zonu, a koja mora
ostati na svom mjestu? Na koji način se kulturalna građa priprema za razm-
jenu? Šta joj se događa kad se prenosi?
Ali zašto uopće govoriti o prenošenju? Osim u slučaju posve materijalnih
stvari, kao što su odjeća, scenski rekviziti, tijela glumaca, ništa se u doslovnom
smislu ne prenosi na pozornicu. Bolje je reći da teatar svoja prikazivanja
ostvaruje gestama i jezikom, dakle označiteljima koji označeno ostavljaju
netaknutim. Kao da su insistirali na tom nedoticanju predmeta iz stvarnosti,
renesansni pisci su se stalno vraćali na poredbu s ogledalom; cilj je glume,
prema Hamletovim konvencionalnim riječima, da bude "ogledalo Prirode: da
vrlini pokaže njeno sopstveno lice, poroku njegovu rođenu sliku, a samom
sadašnjem pokoljenju i biću svijeta njegov oblik i otisak" (3.2.21-24,).
Ogledalo je amblem trenutačne i tačne reprodukcije; ono ne uzima ništa od
onoga što odražava i ne dodaje mu ništa osim samospoznaje.
Možda je to ono što su glumci stvarno mislili da čine, ali vrijedi razmotriti
koliko im je zgodna i samozaštitna morala biti ta poredba s ogledalom. U doba
cenzure i represije umjetnici su imali puno razloga tvrditi da ništa ne oduzimaju
od svijeta koji predstavljaju, niti mu išta dodaju, da i ne pomišljaju da uklone
distancu koja se od njih traži, da njihove predstave samo odslikavaju 'svijeta
sopstveni oblik'. Ali već i u poznatom Hamletovom određenju ona riječ "oti-
sak" (engl. pressure) - kao otisak pečata ili prstena sa žigom - nagovještava
nam da je u renesansi ta poredba s ogledalom podrazumijevala nešto mnogo
više nego puki bestjelesni odraz. U renesansi je optika, i proizvodnja ogledala,
znala da se u produkciji slika koje se odslikavaju u ogledalu uvijek nešto na
aktivan način odražava u oba smjera, te da tačan odraz zavisi od emanacije
i razmjene materije. Jedino ako u tu poredbu s ogledalom uložimo i smisao
"otiska", a ne samo "oblika", ona i sad može izraziti nešto od svoje prvobitne
začudnosti i magičnosti. I jedino s ponovnim shvatanjem te začudnosti može
se sagledati cijeli spektar razmjenjivanja slika na mjestu gdje smo bili vidjeli
tek puko odražavanje. U nekim slučajevima predmet ili radnja koji su prika-
zani na sceni ostaju kakvi su i bili, gotovo nedotaknuti tim prikazom; u drugim
slučajevima taj se predmet ili radnja u susretu s teatrom intenzivira, umanjuje,
ili čak sasvim nestaje; u nekim trećim slučajevima, opet, taj se predmet ili
radnja visoko izdvaja, kao najviša nagrada, za koju se treba natjecati, u borbi
konkurentnih predstavljačkih diskursa. Pogreška je zamišljati da postoji jedan
jedini, fiksirani način razmjene; u stvarnosti postoje mnogi modaliteti, njihov
karakter je historijski determiniran, i do njih se dolazi stalnim uklanjanjem sve
novih i novih smetnji.
Ti modaliteti su detaljno obrađeni u ovoj knjizi, ali bi moglo biti korisno
izdvojiti ovdje bar neke od najrasprostranjenijih tipova:
172
Novi historicizam
1. Aproprijacija, Tu se ništa ne plaća, niti recipročno razmjenjuje, tu nema
quid pro quo. Predmeti su u javnom domenu i pripadaju kategoriji "ničijih
stvari" (iadiaphora), koje su svakome na raspolaganju. Ili se, alternativno,
nalaze na dohvat ruke, nečuvani, pa ih svako može lako uzeti bez straha od
kazne ili odmazde. Najbolji primjer je svakodnevni jezik: za književnost to
je najveće kulturno ostvarenje koja se može prisvojiti bez plaćanja. Jedan od
najjednostavnijih ali i najuzvišenijih primjera je ono Learovo izmučeno 'Ni-
kad, nikad, nikad, nikad, nikad'. Ali kad odemo malo dalje od takvih konven-
cionalnih i uobičajenih izraza, mi se suočavamo s primjercima upotrebe jezika
koji su nabijeni potencijalnim opasnostima, snažnim socijalnim asocijacijama,
pa ih je nemoguće jednostavno prisvojiti. Pod izvjesnim okolnostima čak i
svakodnevni jezik može biti iznenađujuće otporan na prisvajanje. A dobar
primjer onoga što svakome stoji na raspolaganju su niže klase, koja se u većini
slučajeva mogu prikazivati bez ustručavanja i bez ikakve nadoknade.
2. Kupovina. Tu pozorišne trupe daju nešto, najčešće novac, za predmet
(ili praksu, ili priču) koji postavljaju na pozornicu. Najočigledniji primjer su
rekvizita i kostimi. Inventari koji su sačuvani pokazuju da su pozorišne trupe
bile spremne da plate visoku cijenu za predmete koji imaju visoku simboličku
vrijednost (kruna, mitra i si.). Neki kostimi su pravljeni za glumce; drugi su
nabavljani transakcijama koje otkrivaju kružne kanale kroz koje je cirkulirala
društvena energija: gospoda su davala odjeću slugama kao zamjenu za plaću
(ili kao dodatak plaći); sluge su odjeću prodavali glumcima; glumci su se po-
javljivali na pozornici u odjeći koja je mogla pripadati nekome u gledalištu,
Pozorišne trupe nisu za priče plaćale "autorska prava", bar koliko ja znam (ili
bar ne u modernom smislu riječi), ali su dramski pisci i trupe plaćali za knjige
koje su im služile kao izvori, a plaćani su i autori drama.
3. Simbolička akvizicija, Tu se jedna društvena praksa ili drugi modalitet
društvene energije prenosi na scenu u vidu reprezentacije. Ne plaća se gotovi-
nom, ali predmet koji je uzet nije iz područja "ničijih stvari", pa se nešto im-
plicitno ili eksplicitno mora dati zauzvrat. Čin prenošenja na scenu ima svoje
razloge, koji mogu biti manje ili više očiti; teatar uzima što može i za uzvrat
daje što mora (na primjer, javno priznanje ili pokude). Mogu se razlikovati tri
tipa simboličke akvizicije:
Akvizicija kroz simulaciju. Glumac simulira ono što se i inače shvata kao
teatarsko predstavljanje. Krajnji slučaj je kad teatar predstavlja sam sebe
- to jest, u simulaciji u kojoj glumci glume glumu, kao u Španskoj tragediji i
Hamletu. Ali mnogi najupečatljiviji slučajevi uključuju složenije simuliranje
histrionskih elemenata u javnim svetkovinama i obredima.
Metaforička akvizicija. Tu se jedna praksa (ili društvena energija) ostvaruje
indirektno. Na primjer* poslije 1606, glumcima je zabranjeno da pominju ime
Gospodnje uzalud - to jest, svako pominjanje na sceni imena "Bog", ili "Isus
179
 Poststrukturalistička čitanka
Krist", ili "Sveti Duh", ili "Sveto Trojstvo", čak i u sasvim pobožnom kon-
tekstu, kažnjavalo se s 10 funti. Propis je zaprijetio da iz predstava ukloni ne
samo jedan niz imena već i cijeli registar jakih dejstava, obrednih postupaka
i doživljaja. Jednostavna i efikasna reakcija glumaca, koju je podržala duga
tradicija, bila je da se zabranjene riječi zamijene imenima kao što su Zeus
i Jupiter, koje su minijaturne metafore za kršćanskog Boga. Ili, da uzmem
malo složeniji primjer, kada vile u Snu ljetne noći prskaju svadbenu postelju
poljskom rosom, oni, na način istovremeno prirodan i magičan, izvode (i
prilagođavaju sceni) katoličku praksu osvećivanja svadbene postelje svetom
vodicom. Metaforička akvizicija dejstvuje izdvajanjem latentnih homologija,
poređenja, sistema sličnosti, ali podjednako zavisi i od namjernog uklona ili
iskrivljenja koje prethodi izlaganju sličnosti. Otuda će jedna drama insisti-
rati na razlici između onoga što predstavlja i "realnosti", da bi onda izvukla
analogiju koja ih povezuje. Hor u Henriju Fnas tjera da uočimo razliku između
moći teatra da upravlja maštom gledalaca i moći princa da zapovijeda svojim
podanicima, ali kako se drama odvija, te moći postaju sve sličnije.
Akvizicija kroz Sinegdohu ili Metonimiju. Tu teatar dobiva energiju izoli-
ranjem i izvođenjem jednog dijela ili jednog svojstva prakse, koji predstavlja
cjelinu (često cjelinu koja se ne može prikazati). Na primjer, verbalno zafr-
kavanje postaje u Shakespeareovim komedijama ne samo znak već i vitalni
prizor erotske uspaljenosti, što se inače ne može prikazati na sceni u javnom
teatru.
Istraživanje odnosa između renesansnog teatra i društva najčešće se
postavlja na razinu odraza: prikazi monarhije, nižih klasa, pravne profesije,
crkve itd. Takve studije su važne, ali one rijetko pokreću pitanje dinamičke
razmjene. Umjesto toga one postavljaju dva razdvojena, autonomna sistema
i onda pokušavaju utvrditi koliko tačno ili efikasno jedan predočava drugi.
Ali presudna pitanja ostaju izvan dometa ove kritičke prakse: Na koji način
se odlučuje što se može izvesti na sceni? Do koje mjere je predmet teatarskog
predstavljanja već i sam predstava? Što određuje stepen premještanja ili iskriv-
ljenja u teatarskom predstavljanju? Čijim interesima služi predstavljanje? Koji
je učinak predstavljanja na predmet ili praksu koja je predstavljena? Iznad
svega, kako je društvena energija ušla u kulturalnu praksu oko koje se prego-
vara i razmjenjuje?
Ako smo u iskušenju da odgovorimo na ova pitanja, onda je dobro početi
s nekim negacijama:
(1) Nema pozivanja na genijalnost kao jedini izvor energije velike
umjetnosti. f u dječijim igrama, ritualiziranih formula koje se mogu beskrajno ponavljati. U
(2) Nema bezrazložnog stvaranja.
(3) Nema transcendentnog ili bezvremenog ili nepromjenljivog
prikaza stvarnosti.
172
Novi historicizam
(4) Nema autonomneg artefakta.
(5) Nema ekspresije bez porijekla i predmeta, jednog od i jednog za.
(6) Nema umjetnosti bez društvene energije.
(7) Nema spontanog generiranja društvene energije.
U vezi s ovim negacijama su izvjesni generativni principi:
1. Mimeza je uvijek praćena - zaista i proizvedena - pregovorima i razm-
jenom.
2. Razmjene u kojim se kao jedna strana pojavljuje umjetnost mogu
uključivati novac, ali i druga sredstva plaćanja. Novac je samo jedna vrsta
kulturalnog kapitala.
3. Strane u razmjeni mogu biti pojedinci (najčešće se osamljeni umjet-
nik zamišlja u odnosu na bezlični, amorfni entitet koji označava društvo ili
kulturu), ali i sami pojedinci su produkti kolektivnih razmjena. U renesans-
nom teatru ova kolektivna priroda je intenzivirana umjetnikovom vlastitom
participacijom u dioničkim kompanijama. U takvim kompanijama individu-
alni poduhvati imaju svoje oštro definirane identitete i interese (i svoj vlastiti
početni kapital), ali, da bi uspjeli, oni udružuju svoje izvore, i svoje vlastite
esencijalne posjede, u zajedničko poduzeće.
Ako ne postoji izražajna suština koja se može locirati u estetskom pred-
metu kao nešto što je u sebi završeno, nekontaminirano interpretacijom, van
domašaja prevoda ili zamjene - ako nema mimeze bez razmjene, - onda nam
ostaje da analiziramo kolektivnu dinamičku cirkulaciju užitaka, briga i inte-
resa.104 Ta cirkulacija zavisi od odvajanja umjetničke prakse od drugih formi
društvene prakse, odvajanja koje je izvršeno podrškom ideološkog dejstva,
u opće usvojenoj klasifikaciji. Drugim riječima, ne može se reći da umjet-
nost naprosto postoji u svim kulturama; ona je stvarana uporedo s drugim
proizvodima, s drugim formama prakse, s drugim diskursima date kulture. (U
praksi "stvaranje" znači baštinjenje, prenošenje, mijenjanje, modificiranje,
reproduciranje mnogo više nego izmišljanje: po pravilu ima vrlo malo čiste
invencije u kulturi) A ta demprkacija je rijetko kad, ako ikad, apsolutna ili
kompletna, a i ne možemo je odrediti nekom jedinstvenom teorijskom formu-
lacijom. Možemo smisliti različite metafore da opišemo proces: podizanje zida
ili ograde s ciljem da se jedna teritorija odvoji od okolnih teritorija; izgradnja
kapije kroz koju će neki ljudi i predmeti smjeti prolaziti, a drugima će to biti
zabranjeno; postavljanje znaka na kojem će biti izloženi detalji prihvatljivog
koda ponašanja unutar ograđene teritorije; razvitak cijele klase djelatnika
specijaliziranih za carinsku službu u demarkacionoj zoni; uspostavljanje, kao
slučaju javnog teatra s kraja šesnaestog i prve polovine sedamnaestog stoljeća,
ove metafore se mogu doslovno shvatiti: uistinu je postojala konstrukcija
181
 Poststrukturalistička čitanka
zgrade, plaćale su se ulaznice za prelazak preko praga, postojala je lista propisa
koji su određivali sta se smije, a šta ne smije prikazati na sceni; važio je niz
prešutno prihvaćenih pretpostavki (na primjer, da niko neće biti zaista ubijen
ili mučen, da niko neće stvarno voditi ljubav na sceni, da niko neće izistinski
kleti, ili se moliti, ili prizivati duhove, i tako dalje), pisao se dramski tekst koji
su cenzori mogli unaprijed prekontrolirati, bile su probe, gledaoci su bili rela-
tivno pasivni, postojale su profesionalne pozorišne trupe.
Ovako doslovno shvaćena institucionalizacija prostora umjetnosti čini
renesansni teatar posebno zgodnim za analizu cirkulacije društvene energije u
kulturi, a ulog takve analize se podiže direktnom integracijom Shakespeareovih
drama - nesumnjivo najsnažnijih, najuspješnijih i najtrajnijih umjetničkih
ostvarenja na engleskom jeziku - s ovim osobenim modalitetom umjetničke
proizvodnje i potrošnje. Mi se, drugim riječima, ne bavimo tekstovima koji su
napisani izvan institucije i naknadno joj dostavljeni, niti sa slučajnim produk-
cijama koje su postavljene na scenu u davno ustanovljenom i ideološki uspa-
vanom dekoru, već sa književnim ostvarenjima koja su zamišljena u prisnoj
i živoj relaciji sa stvarnom komercijalnom praksom. Većim dijelom ta ostva-
renja u isto vrijeme uzdižu snagu teatra kao institucije i sama se uzdižu snagom
koju je ta institucija već akumulirala. Zelja da se uzdigne opća praksa onoga
čega je svako pojedinačno djelo uzorak blizu je središtu svekolike umjetničke
produkcije, ali u drami je ta želja prisutna u direktnom, čak grubom smislu,
zbog neodoljivog značaja neposrednih materijalnih interesa. Shakespeare
kao dioničar je vjerovatno bio zainteresiran ne samo za dobru prođu pojedine
drame već i za dobrobit i uspjeh cijele njegove trupe, kako u odnosu i na one
koji je reguliraju, tako i u odnosu na njenu publiku. Svaki pojedinačni komad
daje mali doprinos općem skladištu socijalne energije koju teatar posjeduje, a
otuda i pravu teatra da računa na svoju stvarnu i potencijalnu publiku.
Iako je svaki komad vezan za dugoročnu institucionalnu strategiju teatra,
ipak je važno izbjeći tvrdnju da je odnos između uspostavljenog stila i indi-
vidualne predstave uvijek harmoničan. Moguće je da dramski pisac bude u
sukobu sa svojim vlastitim medijem, neprijateljski raspoložen prema njegovim
pretpostavkama i uslovima, voljan da zatomi njegovu snagu i dovede u pi-
tanje užitke koje on pruža. Karijera Bena Jonsona taj sukob jasno pokazuje, a
na momente se on može vidjeti i kod Shakespearea. Možda možemo reći da
pojedinačan komad posreduje između stila teatra, shvaćenog u njegovoj his-
torijskoj specifičnosti, i elemenata društva iz kojeg se teatar izdvojio. Svojim"
predstavljačkim postupcima svaki komad iznosi na scenu naboje socijalne
energije; scena za uzvrat prerađuje tu energiju i vraća je u publiku.
Uprkos drvenim zidovima i zvaničnim propisima, granice između teatra
i svijeta nisu učvršćene, niti predstavljaju logički koherentan niz; prije bi se
reklo da ih održava kolektivna improvizacija. U svakom datom vremenu, dis-
182
Novi historicizam
tinkcija između teatra i svijeta može biti prilično jasno postavljena i granice
mogu biti lako prepoznatljive, tako da i samo navođenje razlika može izgledati
apsurdno: na primjer, naravno da se pozorišna publika neće umiješati u radnju
na sceni, naravno da se nasilje samo glumi. Ali se mogu zamisliti pozorišta
koja uklanjaju sve, navodno očite, distinkcije; a što je za nas još značajnije,
renesansni glumci i gledaoci su lako mogli zamisliti takve protuprimjere,
Sljedstveno tome, odnos između teatra i svijeta, čak i u najstabilnijim i
najnespornijim trenucima, nikad se nije u potpunosti prihvatao bez rezerve, ni-
kad nije bio doživljen kao nešto što je potpuno prirodno i očigledno. Sile unutar
teatra, kao i one izvan njega, neprestano su skretale pažnju na teatarsku praksu
koja je narušavala ustanovljene konvencije engleskog teatra. Kada su protes-
tanti kao teatar označili katoličku misu, taj napad je na magičan način proizveo
jednu vrstu teatra u kojem (1) pozorište maskira sebe kao sveto mjesto; (2)
gledaoci ne misle o sebi kao o gledaocima već kao o zajednici vjernika; (3)
pozorišna predstava - sa svojim razrađenim kostimima iritualima- ne samo da
ne priznaje daje opsjena već tvrdi daje najviša istina; (4) izvođači ne prihvataju
potpuno da su izvođači, već stvarno vjeruju u uloge koje igraju i u simboličke
radnje koje glume; i (5) spektakl zahtijeva od publike ne nekoliko penija i
prijatnu višesatnu dangubu, već doživotnu posvećenost instituciji koja prika-
zuje predstave. Slično tome, i sami pisci su često usred svojih komada skretali
pažnju na alternativnu pozorišnu praksu. Tako, na primjer, rasplet Messingero-
vog Rimskog glumca (slično kao i Kydove Španske tragedije) okreće se protiv
onih vidova teatra u kojim u radnji kao glumci učestvuju prinčevi i plemići i u
kojem ubijanje postaje stvarno. A renesansnoj publici nije trebalo mnogo mašte
da zamisli te alternative konvencijama javnog pozorišta: ijedna i druga su bile
u punom pogonu baš u tom vremenu, u formi "maski" i dvorskih zabava, na
jednoj strani, i javnih sakaćenja i pogubljenja, na drugoj strani.
Ona konvencionalna distinkcija između teatra i svijeta, koliko god u nekom
trenutku izgledala čvrsta, nije bila prihvaćena bez primjedbi; naprotiv, stalno je
dovođena u pitanje. To nije nužno podrivalo tu distinkciju; često je, u stvari, to
imalo suprotan efekt, jer je podupiralo insistiranje na granicama unutar kojih je
javni teatar postojao. A ni priznavanje alternativa nije nužno činilo te granice
čisto arbitrarnim; napadi na nelegalne forme teatra težile su da moralno podrže
postojeću praksu. Ali u šesnaestom soljeću, kao i sad, saznanje o drukčijim
načinima razumijevanja odnosa između svijeta i teatra povećalo je svijest o
teatru kao kontigentnoj praksi, sa skupom institucionalnih interesa, motiva i
ograničenja, kao i sa pratećom mogućnošću nenamjernog ili namjernog kršenja
tih interesa. Ta mogućnost, čak iako se nikad nije realizirala, djelovala je na
odnos teatra i prema socijalnoj i političkoj vlasti i prema samom sebi: čak i u
trenucima njegove poslušne autoregulacije, primjeri spremnosti teatra da ostane
183
•J>č>
 Poststrukturalistička čitanka
sasvim unutar konvencionalnih granica, označeni su kao strategije, institucio-
nalne odluke donesene da osiguraju materijalnu dobrobit pozorišne trupe.
Propisi koji su upravljali teatrom u vrijeme Tudora i Stuarta bili su haotični,
nedosljedni i nasumični, nisu proisticali ni iz tradicionalnog kolektivnog sh-
vatanja teatra, niti iz koherentnog racionalnog pokušaja da se regulira i definira
jedna nova kulturalna praksa. U stvari, bili su mješavina tradicionalnih pravila
po kojim se morala upravljati jedna starija, vrlo različita teatarska praksa i
novih propisa koji su bili na brzinu sklepani da bi odgovorili pojedinim lo-
kalnim potrebama. Kao posljedica toga, čak i relativno mirni i prosperitetni
momenti u nevoljnom životu jedne pozonsne trupe imali su više karakter
improvizacije nego uhodanđg i sređenog institucionaliziranog stanja. A ta
institucionalna globalna improvizacija davala je okvir lokalnim improvizaci-
jama, uključujući tu i rad pojedinih dramskih pisaca. Tako je Shakespeareova
dramaturgija u sebi uključivala ne samo ideološka ograničenja unutar kojih je
teatar kao institucija funkcionirao, već i cijelu gomilu preuzetih priča, kao i
žanrovskih očekivanja, među kojima i onih koja su, s napretkom u njegovom
razvoju, uspostavile njegove vlastite ranije drame. Pa iako je većinom sa svo-
jom građom postupao na način koji je određen tim prilično dobro definiranim
granicama (na primjer, nije mogao pustiti kraljevića Hala da izgubi bitku kod
Agincourta), on je u stvari u svakoj prilici imao nevjerovatno širok izbor po-
teza. A potezi koje je izabrao bili su njegovi: sačuvano je na desetine verzija
priče o Learu (kao sastavnom dijelu ideologije porodice u poznom srednjem
vijeku i renesansi), ali ni u jednoj drugoj verziji, koliko znam, Cordelia ne
umire na Learovim rukama, kao što je u njegovoj drami.
A ako elizabetanskom teatru pripisujemo ovaj improvizacijski karakter, zar
ne bi trebalo reći da je ta njegova imrovizacijska sloboda bila u suprotnosti s
nečim što je u tom teatru još značajnije, a to je daje sadržaj prikazanih radnji bio
i tada unaprijed napisan? Uostalom, pozorišna predstava je drukčija od većine
drugih socijalnih praksi upravo po tome što je njen razvoj unaprijed određen i
omeđen tekstom, što ona navodi svoju publiku da retrospektivnu nužnost tog
razvoja prihvati kao prospektivnu105: formalna nužnost koja dolazi sa sviješću
da se gleda unatrag na događaje koji su se već dogodili u stvari je nužnost koja
proizlazi iz dramskog teksta koji postoji prije same predstave. Život izvan teatra
je pun zbrke, nepotpuno ostvarenih planova, nasumičnih smetnji, neočekivanih
i nepredvidljivih otpora. Na pozorišnoj sceni se ta zbrka i prikazuje i u isto vri-
jeme očituje kao unaprijed dizajnirana. Naravno, može se prigovoriti da čak ni
na sceni nije sve izvjesno: glumci mogu zaboraviti tekst, ili ga izgovoriti prije
šlagvorta, ili odbiti da igraju, klaun može odlučiti da improvizira, pojedinci u
publici mogu ne pristati na ponašanje koje se od njih očekuje i umiješati se u
predstavu, skele se mogu srušiti, predstava se zbog toga može otkazati. Ali ove
172
Novi historicizam
apsurdne, skoro potpuno teoretske mogućnosti samo još više naglašavaju onu
primjesu slobode koja je začin manifestiranoj nužnosti.
Mogli bismo dalje dokazivati da je jedna od ideoloških funkcija teatra bila
Upravo to da kod publike izazove osjećaj da to što izgleda spontano ili slučajno
nije takvo, daje, u stvari, dramski pisac to u potpunosti ranije tako zamislio,
brižljivo kalkulirajući efekte, drugim riječima da se iza onoga što se doživljava
kao neizvjesnost krije jedan čvrst plan, bilo da je to plan ljudskih starješina
- očeva i vladara koji bez prekida paze na pogrešne korake svojih podanika
- bilo da je to sveobuhvatni plan božanskog starješine. Teatar, dakle, potvrđuje
strukturu ljudskog iskustva, kakvog proklamiraju oni na vrhu, i navodi nas da
tu strukturu preobratimo u naš užitak.
Ali kao Što improvizacijska provizornost teatra nije nužno ideološki sub-
verzivna, tako ni utvrđeni poredak unaprijed dizajnirane predstave nije nužno
ortodoksan. Ne samo da se publika može suzdržati od prihvatanja tog poretka
i odbiti da aplaudira, već je i sam taj poredak označen kao teatarski i zato
nestvaran. Aplaudirajući, publika samo potvrđuje zadovoljenje svojih vlastitih
interesa u teatru.
Možemo li, međutim, govoriti o "praktičnim interesima" u ovom kontek-
stu? Zar ne bi trebalo reći da se teatar kloni onog sistema praktičnih aktivnosti
koji upravlja cirkulacijom društvene energije? Javni teatar uopće nije ni od
kakve koristi publici, u smislu pribavljanja materijalne ili simboličke dobiti:
događaji koji su prikazani na sceni uopće ne djeluju direktno na praktične ak-
tivnosti gledalaca. Ali, mada je to značajno, to ipak nije dovoljno da bi se teatar
konstituirao kao mjesto koje je radikalno odvojeno od sfera društvene prakse.
Prije svega, teatar nesumnjivo ima upotrebnu vrijednost za nekoliko klasa
ljudi: za one koji glume, za one koji pišu za njega, za one koji ga reguliraju,
za one koji pribavljaju kostime, podižu i održavaju pozorišne kuće, prevoze
gledaoce preko rijeke, za džeparoše, prodavače pića, čistače ulica itd. (Izgleda
da je samo jedna grupa - publika -isključena iz praktičnih aktivnosti). Osim
toga, zadovoljstvo gledalaca je na jedan značajan način i korisno. Renesansa
je imala teorije, kao što imamo i mi, kojim se i na fiziološkim i na psihološkim
osnovama dokazuje praktička korist rekreacije, a uz njih su išle i dodatne,
eksplicitno političke teorije. Naime, kako je sugerirao Nashe, promatrajući
pozorišni komad, gledaoci se neće nositi mišlju da dižu bunu. Najzad,
praktička korisnost teatra uveliko zavisi od privida daje on odvojen od obične
društvene prakse. Trijumfalno umijeće teatra je u tome da navede svoje gleda-
oce da zaborave da učestvuju u praktičkoj aktivnosti, da stvori atmosferu koja
izgleda daleko od manipulacija svakodnevnice. Shakespeareov teatar je snažan
i efikasan upravo zato što gledaoci vjeruju daje on nekoristan i bez praktične
vrijednosti. A upravo to vjerovanje je dalo teatru sasvim odriješene ruke da
185
 Poststrukturalistička čitanka
vodi pregovore i razmjene s okolnim institucijama, vlastima, diskursima i
društvenim praksama.
Ovi pregovori s društvom bili su definirani nedvosmislenim isključivanjem
relativno malo stvari iz privilegiranog prostora pozorišta, čak iako je, vir-
tuelno, sve ono što se predstavljalo na sceni bar potencijalno bilo opasno, pa
je zbog toga s razlogom moglo biti kontrolirano i cenzurirano. Elizabetanski
teatar je mogao, unutar uspostavljenih granica, predstavljati i sakralno i pro-
fano, i suvremenost i antičko doba, i priče koje su smještene u Englesku i one
koje se dešavaju u dalekim zemljama. Aluzije na monarha koji je na vlasti,
čak i na vrlo kontroverzna pitanja te vladavine, nisu nužno bile zabranjene
(mada je trupa trebala kroz to ići vrlo pažljivo); praksa i predstavnici katoličke
crkve, koja je bila stavljena van zakona, mogli su se prikazivati s puno sim-
patije, zajedno s Turcima, Jevrejima, vješticama, demonima, vilama, divljim
ljudima, duhovima. Iznad svega, i jezik teatra (kao najmoćniji faktor u ovom
nizu izvora predstavljačke umjetnosti) bio je začuđujuće otvoren: najsvečanije
formule crkve i države mogle su naći put na scenu i pomiješati se s jezikom
pijace, baš kao što su se uzvišeni stihovi mogli u istom komadu smjenjivati s
najprostijom prozom. Teatar je jasnim granicama odvojen od "vanjskog svi-
jeta" i priznato mu je pravo da djeluje kao zasebna sfera, ali su te njegove
granice bile izvanredno propusne.
Jer cirkulacija društvene energije koju je vršila pozorišna scena, i koja se
vršila na njoj, nije bila dio nekog koherentnog totalitarnog sistema. Prije bi
se reklo daje bila parcijalna, fragmentarna, kofliktna; elementi su se ukrštali,
kidali, iznova se na nov način kombinirali, međusobno se suprotstavljali; neke
vidove društvene prakse pozorište je uvećavalo, druge umanjivalo, jedne is-
ticalo, druge zanemarivalo. Ali što je onda socijalna energija koja je u teatru
cirkulirala? Moć, karizma, seksualno uzbuđenje, kolektivni snovi, divljenje,
čežnje, strepnje, religiozno strahopoštovanje, snažni doživljaji; u uzvjesnom
smislu pitanje je apsurdno: jer sve što društvo proizvodi može cirkulirati uko-
liko nije namjerno isključeno iz cirkulacije. A u tim uslovima, onda, ne može
biti jedinstvenog metoda pristupa, ni sveobuhvatnog tumačenja, ni iscrpne i
definitivne poetike kulture.
Shakespeareove drame su nastale u višestrukim razmjenama, koje su se
još više umnožavale kroz vrijeme, jer onim transakcijama kroz koje je djelo
u početku dobilo socijalnu energiju pridodavane su dodatne transakcije kroz
koje je to djelo obnavljalo svoju snagu u promjenjenim okolnostima. Mene
prvenstveno zanimaju te početne razmjene: kako je ta energija prvotno akumu-
lirana, kako je angažirana i kako je vraćena kulturi iz koje je došla. Alija znam
da nema direktnog pristupa tim početnim razmjenama, jer nema tog čistog
momenta kad je energija potekla, a proces počeo. Ipak, mi bar možemo rekon-
struirati neke aspekte tih uvjeta u kojima je teatar dobivao tu svoju izvanrednu
186
Novi historicizam
snagu. Ali i to možemo samo u terminima naših vlastitih interesa i naših vlas-
titih užitaka i jedino u svjetlu historijskog razvoja koji se ne može ignorirati.
Sanjao sam da razgovaram s mrtvima. Ni sada ne odustajem od tog sna.
Ali je bilo pogrešno što sam zamišljao da mogu čuti jedan jedini glas, glas
drugoga. Jer, ako sam želio čuti jedan glas, morao sam čuti i mnoge druge
glasove mrtvih. I ako sam želio čuti glas drugog, morao sam čuti i moj vlastiti
glas. Govor mrtvih, kao ni moj vlastiti govor, nije privatni posjed.
Louis A. Montrose
POETIKA I POLITIKA KULTURE
(1989.)
Odnedavno je u proučavanju renesanse, kao i općenito u anglo-američkoj
nauci o književnosti, došlo do obnovljenog interesa za historijske, socijalne
i političke uslove i posljedice književne produkcije i reprodukcije: pisanje i
čitanje tekstova, kao i procesi kojim se oni stavljaju u promet i kategoriziraju,
analiziraju i izučavaju, ponovno se tumače kao historijski determinirani i
determinirajući modaliteti kulturnog rada; naizgled autonomni estetički i
akademski predmeti rasprave ponovno se shvaćuju kao neodvojivo, mada
kompleksno povezani s drugim diskursima i djelatnostima, a te veze kao ono
što konstituira socijalne sustave unutar kojih se individualni subjektiviteti i
kolektivne strukture uzajamno i kontinuirano formiraju. Na tu opću preorijen-
taciju u nauci o književnosti J. Hiilis Miller se 1986. kritički osvrnuo u svom
Predsjedničkom obraćanju u Društvu za modernu lingvistiku. Tom prilikom
Miller je s izvjesnom zgranutošću - i pomalo hiperbolički - primijetio da
je "nauka o književnosti u posljednjih nekoliko godina doživjela iznenadno,
gotovo univerzalno odvraćanje od teorije, u smislu usmjerenja na jezik kao
takav, i okrenula se historiji, kulturi, društvu, politici, institucijama, klasnim
i spolnim uvjetima života, društvenom kontekstu, materijalnoj bazi."106 U
takvoj formulaciji Miller kao da polarizira jezički i socijalni aspekt. Međutim,
preovlađujuća tendencija u kulturološkim studijama danas je da se naglašava
njihov reciprocitet i uzajamno dejstvo: na jednoj strani, društveni aspekt
je shvaćen kao diskurzivno konstruiran; na drugoj strani, jezička praksa je
shvaćena kao nužno dijaloška i kao socijalno i materijalno determinirana i
ograničena,
Millerovo kategoričko suprotstavljanje "čitanja" kritici kulture, "teorije"
diskursima "historije, kulture, društva, politike, institucija, klase i spola" meni
172 186
 NASLOV IZVORNIKA
EDWARD W. SAID EDWARD W. SAID
•V O R I E N T A L I S M

Copyrigh| €> 1978 by Eclward W. Said

GLAVNI UREDNIK
VELIMIR VISKOVIĆ

1 IZVRŠNI UREDNIK
MILAN Š A R A C
ORIJENTALIZAM
TAJNICA REDAKCIJE
NATALIJA KOCIJAN

LEKTURA I KOREKTURA
MIRJANA MATAIJA
VESNA VINCHIERUTTI

PRIJEVOD
BILJANA ROMIĆ

IZDAVAČ
K O N Z O R , Ilica 47, Zagreb

ZA IZDAVAČA konzor
MILAN ŠARAC zagreb
Z/l JANETIIBRAHIMA Oni se ne mogu predstavljati; njih se mora predstavljati

KARL MARX, Osamnaesti brumaire Louisa Bonapartea

Istok je karijera,

BENJAMJN DISRAKLI, Tcmkred

G P R
 Uvod

Pri posjetu Bejrutu, tijekqm strašnoga građanskog rata godine

1975. na 1976., francuski je novinar, sa žaljenjem, zapisao o ra-
zorenom gradskom području kako je ono »nekad pripadalo..,
Orijentu Chateaubrianda i Nervala«1. Imao je pravo, naravno,
posebice što se tiče,jednog Europljanina. Orijent je gotovo i bio
europski izum i od starine bijaše mjesto romance, egzotičnih
bića, sjećanja i krajolika što kao duhovi progone, mjesto jedin-
stvenih iskustava. Sada se gubio; u stanovitom smislu on se do-
godio, njegovo je vrijeme prošlo. Možda se činilo nevažnim što
su i sami orijentalci imali udjela u tom procesu, što su čak i u
doba Chateaubrianda i Nervala orijentalci ondje živjeli i što su
sada oni ti koji trpe; za europskog je posjetitelja odlučujuće eu-
ropsko predstavljanje [reprezentacija]* Orijenta i njegove suvre-
mene sudbine, a i jedno i drugo povlašteno je važno za nave-
denoga novinara i za njegove francuske čitaoce.
Amerikanci Orijent ne doživljavaju na isti način; oni ga
mnogo vjerojatnije povezuju s Dalekim istokom (Kinom i Ja-
panom poglavito). Za razliku od Amerikanacaj Francuzi i Bri-
tanci — manje N i j e ^ Portugalci, Talijani i
Švicarci — imaju dugu tradiciju, kako ja tp zovem, orijentaliz-
ma, nj^č^a,_sp_orazumijevanja s Orijentom koja se te-
melji na posebnome mjestu što ga Orijent zauzima u europ-
skom zapadnom iskustvu. Orijent nije samo susjedan Europi;

1 Thierry Desjardins, Le Martyre du Liban (Pari2: Plon, 1976.), str. 14.

Termin »reprezentacija« (representation) ostavljen je uglavnom u tom obliku ili
se u prijevodu rabi »predstavljanje« budući da u Saida reprezentacija ne znači samo
prikazivanje (Darstellung), nego nosi i političke konotacije odnosa prikazivanja i
moći te znači i predstavljanje, zastupanje nekoga (vertreten).

V
'
 ^ CJ
on je isto tako i mjesto najvećih, najbogatijih i najstarijih eu-
ropskih kolonija, izvor njezinih civilizacija i jezika, njezin kul-
turni suparnik, jedna od njezinih najprodubljenijih i najpovrat-
nijih predodžaba o Drugome. Osim toga, Orijent je pomogao
da še Europa (ili Zapad) odredi kao njegova oprečna slika, za-
misao, oprečna osobnost i oprečno iskustvo. Ipak ništa od tog
Orijenta nije puka imaginacija. Orijent je sastavni dio europske
materijalne civilizacije i kulture. Orijentalizam j e oblik diskursa,.
koji izražava i predstavlja taj dio kulturno pa čak i ideološki i
on ima svoje potporne ustanove, vokaM slikovlje,
doktrine, čak i kolonijalno činovništvo i kolonijalne stilove. Na-
suprot tomu, američko razumijevanje Orijenta činit će se raz-
mjerno površnije, premda bi naše nedavne japanske, korejske i
indokineske pustolovine trebale stvoriti razboritiju,- zbiljskiju
svijest o »Orijentu«. Štoviše, sve raširenija američka politička i
gospodarska uloga na Bliskom istoku (Srednjem istoku) uvelike
od nas zahtijeva da što bolje razumijemo taj Orijent.
Čitaocu će biti jasno (a bit će mu sve jasnije kad pročita
stranice što slijede) da pod orijentalizmom razumijevam neko-
liko stvari, a sve su one, prema mojemu mišljenju, međuovisne.
Najspremnije se obično prihvaća..8^adsmsko^odredenje.orijen^
talizma i doista ono se još rabi u mnogim akademskim ustano-
vama. Svatko tko poučava aOrijentu, piše o njemu ili ga istra-
žuje u njegovim"posebnim ili općenitim aspektima — a to pod-
jednako vrijedi i za antropologa, sociologa, povjesničara ili fi-
lologa — orijentalist je, a ono što radi jest orijentalizam. Ako
ga usporedimo s orijentalnim studijima ili regionalnim studijima,
točno je da stručnjaci danas manje cijene naziv orijentalizam i
zato što je odveć neodređen i općenit i zato što u sebi razumi-
jeva nadmeno egzekutivno stajalište europskoga kolonijalizma
devetnaestoga i ranoga dvadesetog stoljeća. Unatoč tomu, pišu
se knjige i održavaju se kongresi s »Orijentom« kao glavnom
temom, a orijentalist je pri tome, bio on u svojem starom ili
novom ruhu, glavni autoritet. Činjenica je da orijentalizam,
premda ne živi u obliku u kojem je nekad živio, i dalje živi na
akademskoj razini u svojim doktrinama i tezama o Orijentu i
orijentalcu.
3418
S tom akademskom tradicijom, čije su sudbine, transmigra-
cije, specijalizacije i transmisije djelomice dio teme ove studije,
povezano je općenitije značenje orijentalizma. Orijentalizam je
način mišljenja zasnovan na ontološkoj i epistemološkoj distin-
kcijjjzmedu »Orijenta« i (većinom) »Okcldenta«.' Tako je go-
lem broj pisaca, među kojima ima pjesnika, romanopisaca, fi-
lozofa, političkih teoretičara, ekonomista i imperijalnih upra-
vitelja, prihvatio temeljnu distinkciju između Istoka i Zapada
kao polazište za u tančine razrađene teorije, za epove, romane,
za društvene i političke prikaze Orijenta, njegovjh naroda, obi-
čaja, njegova »uma«, usuda i tako dalje. Taj orijentalizam može
tako izmiriti, recimo, Eshila i Victora Hugoa, Dantea i Karla
Marxa. Nešto kasnije bavit ću se u ov(om uvodu metodološkim
teškoćama na koje se nailazi kad se tako općenito konstruira
»područje« poput orijentalizma.
^ .^T1a n J e imaginativnog
značenja orijentalizma teklo je kontinuirano, a od kasnog
osamnaestog stoljeća to je međudjelovanje gotovo posve disci-
plinirano, možda čak i regulirano. I tako sam došao i dojrećeg
značenja orijentalizma, značenja koje je ponešto više povijesno
i materijalno'određeno nego prijašnja ,dva. Ako uzmemo kasno
osamnaesto stoljeće"za"vrIo"gfub"6~'derihirano polazište, o ori-
jentalizmu-.se ,xnože raspravljati i može ga se analizirati kao
združenu ustanovu)Jcoja se bavi Orijentom — bavi se njime tako
da o njemuHznosi stajališta [ ajatorizira gledišta, prikazuje ga,
tako što ga poučava, naseljava i njime vlada: ukratko, orijenta-
l]z_am,.kap_.zapad.ni Jiačin da se dominira Orijentom, da ga se
restrukturTO Nalazim da je korisao,. kako
bih identificirao orijentalizam, upotrijebiti pojamjdiskursia^Mi-
chela Foucaulta i to onako kako""ga~je"on opisao u sVojiitfknji-
gama Arheologija znanja i Nadzor i kazna, Tvrdim da se, ako se
orijentalizam ne preispita kao diskurs, ne može razumjeti _izra-
zito sustavna disdplina kojom je europska kultura bila kadra
upravljati Orijentom — pa ga čak i stvoriti — politički, društve-
no, vojno, ideološki, znanstveno i imaginativno tijekom post-
prosvjetiteljskog razdoblja. Štoviše, orijentalizam je imao tako
autoritativan položaj da vjerujem kako nitko tko piše i misli o

•".,.,;/ K)'i <.!•')M' i.' 1 f' r^odsuj') r<
f > i 'r n . v '
..... i'l .
Orijentu ili djeluje vna Orijentu, ne može to činiti a da neiizme
u obzir ograničenosti u mišljenju i djelovanju koje je Orijenta-
lizam nametnuo. Ukratko, zbog orijentalizma Orijent nije bio.
(i nije) slobodan objekt, mišljenja i djelovanja. To ne znači da
orijentalizam jednosmjerno određuje ono što se o Orijentu mo-
že izreći, nego da se neizbježno unosi (i uključuje) cijela mreža
interesa kako bi se uhvatilo u koštac sa svakom situacijom kad
je riječ o tom posebnom entitetu, »Orijentu«. Ova knjiga upra-
vo pokušava pokazati kako se to događa. Ona isto tako poku-
šava pokazati da je europska kultura dobila na snazi i osobnosti
tako što je sebe postavila nasuprot Orijentu kao nekoj vrsti svo-
jega surogatnoga ili Čak podzemnog »ja«.
Povijesno i kulturno postoji kvantitativna ij^alitativna ra-
zlika između franko-britanske uključenosti na Orijentu i — do
razdoblja američke premoći nakon Drugoga svjetskog rata —
uključenosti svake druge europske ili atlantske sile. Govoriti o
orijentalizmu znači, dakle, govoriti uglavnom, premda ne i isk-
ljučivo, o britanskom i francuskom kulturnom pothvatu, o pro-
jektu koji obuhvaća tako nespojiva područja kao što su sama
imaginacija, cijela Indija i Levant, biblijski tekstovi i biblijske
zemlje, trgovina začinima, kolonijalne vojske i duga tradicija
kolonijalne uprave, impresivan znanstveni korpus, bezbrojni
orijentalni »eksperti« i »stručnjaci«, orijentalna profesura, slo-
žena smotra »orijentalriih« ideja (orijentalni despotizam, ori-
jentalna raskoš, okrutnost, orijentalna senzualnost), mnoge is-
točnjačke sekte, filozofije i mudrosti udomaćene za lokalniTeu-
ropsku upotrebu — ovaj se popis može proširivati gotovo u be-
skraj. Želim reći kako orijentalizam proistječe iz osobite blisko-
sti koju su ostvarile Btttanija i Francuska s Orijentom, koji je
do ranog devetnaestog stoljeća označavao zapravo samo Indiju
i biblijske zemlje. Od početka devetnaestog stoljeća pa do kraja
Drugoga svjetskog rata Francuska i Britanija dominirale su Ori-
jentom i orijentalizmom; od Drugoga svjetskog rata Amerika
dominira Orijentom i pristupa mu upravo onako kako su mu
nekoć pristupale Francuska i Britanija. Iz te bliskosti, čija je di-
namika bila neizmjerno plodna, premda je uvijek pokazivala
razmjerno veću snagu Okcidenta (Britanaca, Francuza ili Ame-
10
;
dl A OMU jAiOi C'I'V, .VvvU'V ,|>vV '
i ^ j u d : , idu/K t'Vv : v
'V. :
rikanaca), proistječe golem korpus tekstova što ga zovem ori-
jentalističkim.
Treba odmah reći kako uz mnoge knjige i autore koje pro-
pitujem, postoji i velik dio onih koje sam jednostavno morao
izostaviti. Moji^argumenti ipak ne ovise ni o iscrpnom katalogu
tekstova koji se bave Orijentom, ni o jasno omeđenom skupu
teliStoV^ Kutom i ideja koji zajedno tvore orijentalistički kanon.
Umjesto toga, ovisio sam o drugačijoj metodološkoj alternativi
—-Piju srž, u određenom smislu, tvori niz povijesnih generali-
zacija što sam ih dosad u ovom uvodu navodio — i upravo o
njima sada želim analitički podrobnije raspravljati.
iu d d i l ^ i < 7uo, '
Počeo sam s p r e t p o s t a v k o m ^ n i j e . pasivna prirodna
činjenica. Ne može se reći da on samo negdje jest, baš kao što
se ni za sam^Olra3enf ne da samo negdje jest. Ozbilj-
no moramo shvatiti kako ljudi sami
stvaraju svoju povijest, zapažanje da mogu.znati samo ono što
su sami stvorili, a proširimo li to na zemljopis onda je i kao
zemljopisne i kao kulturne entitete — a posebice kao povijesne
entitete — takva mjesta,, područja,Jakve, zemljopisne sektore
poput »Orijenta« i »Okcidenta« stvorio čovjek. Tako je, baš kao
i sam Zapad70rijent^ povijest i tradiciju
mišlje^ j^okabu 1 araLpovijest i tradiciju koje su mu
podarile zbilju i nazočnost na Zapadu i za Zapad. Tako se ta
dva zemijoSsna entiteta međusobno podupiru i do određene
mjerfc zrcale?)
6sim-tčireba iznijeti još neke logične-kvalifikacije. U pr-
vom redu, bilo bi pogrešno zaključiti da je Orijent esencijalno
bio ideja ili tvorevina bez stvarnosti koja bi joj korespondirala.
Kad je Disraeli u svojem romanu Tankred napisao da je Istok
karijera, mislio je na to kako je zanimanje za Istok postalo za
mlade bistre zapadnjake sveprožimajuća strast; ne treba ga tu-
mačiti kao da je rekao kako je Istok za zapadnjake bio jedino
11
 (I " 6
karijera. Postojali su — i postoje — kulture i narodi smješteni
na Istoku i gruba stvarnos^ životaTnjihove povijesti"!
njihovih običaja očito je veća od svega što bi se o njima na Za-
padu moglo reći. Toj činjenici ova studija vrlo malo pridonosi,
osim što je prešutndpriznaje, Ali fenomen orijentalizma se, ka-i
ko ga ja ovdje proučavam, načelno ne bavi podudarnošću ori-;,
jentalizma i Orijenta,, nego unutarnjom dosljednošću orijenta-
lizma i njegovih ideja o Orijentu (o Istoku kao karijeri) bez ob-
zira na bilo kakvu podudarnost sa »stvarnim« Orijentom ilion-
kraj nje, ili be^obzira na manjak podudarnosti sa »stvarnim«
Orijentom. Moje je mišljenje da se Disraeiijeva tvrdnja o Istoku
ugiavnom odnosi na tu stvoren tu redovitukon-
stelaciju ideja kao nešto nadmoćno u odnosu na Orijent, a ne
odnosi se na njega samog, kako se to sluti iz rečenice Wallacea
Stevensa.
Druga je kvalifikacija da se ideje, kulture i poviiestlae,mD-
SL.9z-bilin0 T^zurnjrcti Jj i p ropcjg^ , n j i ^ ~
hova sila, točnije, njihova k^nfjguraćija moćT) Vjerovati da je
Orijent stvoren — ili, kako ja to "Kažem, »orijentaliziran« — i
vjerovati da se takvo što događa jednostavno kao potreba ma-
šte, bilo bi nepošteno. Odnos Orijenta i Okcidenta odnos je i
moći; odnos dominacije, odnos različitih stupnjeva „složene ,he-
gemonije i posve je točno naznačen u naslovu klasičnog djela
K. M. Panikkara Azija i zapadna dominacija {Asia and Western
Dominance).2 Orijent nije orijentaliziran samo zato što je pro-
sječni Europljanin devetnaestoga stoljeća otkrio da je on »ori-
jentalan« u svakom pogledu nego i zato što ga se može učiniti
orijentalnim ili ga podvrgnuti tome da to bude. Teško je prista-
ti, primjerice, na činjenicu da je,.FJaubjertQV susret s jednom egU
patskom kurtizanom stvorio iznimno. ,utjecajan-model orijental-,
ne, žene; ona o sebi nikad nije govorila, nikad nije predstavila
svoje osjećaje, sebe ili svoju povijest. On je govorio za nju i
predstavljao je. On je bio tuđinac, prilično bogat, muškarac i to
2 K. M. Panikkar, Arta and Westem Dominance (London: George Allen & Unwin,
1959.)
12
su povijesne činjenice nadmoći koie m\i,nisjJi....dQ.pustik..s.amo to
daj^le^ Kuchuk Hanem nego, i da govori umjesto
nje i kaže svojim čitateljima j a to »tipično _
orijentalna«. Tvrdim da Flaubertov nadmoćan položaj prema
Kuchuk Hane^JLi.^^ On jFvrfo
prikladan primjer obrasca za relativan odnos moći između Isto-
ka i Zapada i za diskurs o Orijentu koji taj odnos omogućuje.
To nas dovodi do treće kvalifikacije. Nipošto ne treba pret- ,
pjDst§vJ^ struk-
tura laži ili mitova koja biso, onog trena kad bi se istina o njima
izrekla, jednostavno ra"splinula. Ja vjerujem da je orijentalizam
važniji kao znak^uro-aTlantske moći nad Orijentom nego kao
f vjerodostojar) diskurs o Orijentu (što on, u svojem akademskom
ili znanstvenom obliku, tvrdi da jest). Čvrstu unutarnju snagu
v^ orijentalističkog diskursa, njegove bliske veze s društveno-eko-
^ nomskim i političkim institucijama vlasti i njegovu nedvojbenu
izdržljivost moramo ipak poštovati i pokušati razurnjeti. Uosta-
lom, svakL^tav id^ mudrost (u akademskim
ustanovama, u knjigama, na kongresima, na sveučilištima, u in-
stitutima za diplomatske odnose) može ostati nepromijenjen od
doba Ernesta Renana kasnih 1840-ih godina pa do "svojeg da-
našnjeg oblika u Sjedinjenim Državama, mora biti nešto mnogo
više od pul^ zbjrke Zato orijentalizam nije nestvarna eu-
ropska fantazija o Orijentu, nego ^stvoren korpus teorije i_prak7
^ se )i koji se naraštajima znatno materijalno ulagalo. Kontinu-
irano ulaganje učinilo je orijentalizam, kao sustav znanja o Ori-
jentu, prihvaćenim filtrom kroz koji je Orijent prodirao u za-
P.MoILsSis^ baš kao što je isto to ulaganje umnožilo — za-
pravo, učinilo doista plodnima — tvrdnje što su se raširile iz
orijentalizma u opću kulturu,
jai^in^Lje..-pavukaa.±orisau-analitičku distinkciju između.,
građanskoga i političkog društva prema kojoj prvo tvore dobro-
voljne (ili barem racionalne i neprisilne) podružnice poput ško-
le, obitelji, udruga, a drugo pak tvore državne ustanove (vojska,
policija, centralna birokracija) koje su izravna vlast u državi.
Kulturu ...ćemo, naravno, naći, kako djeluje, u sklopu građanskog
društva* u kojemu se utjecaj ideja, ustanova i drugih o s o b a U Q
13
 ^nrdO-Uoi-- UM JLujiufU
provodi s pomoću dominacije, nego s pomoću onogaltaGranir
sci zove, pristanak. J a k o u svakom netotalitarnom društvu 6drc:
deni kulturni oblici imaju prevlast nad drugima, baš kao što su
i određene ideje utjecajnije od drugih; oblik te kulturne, prevla,-
sti ono je što Gramsci zove hegemonija, pojam nužan da bi se
uopće mogao razumjeti kulturni život industrijskoga Zapada.
Upravo ta hegemonija ili, bolje rečeno, rezultat kulturne hege-
monije na djelu, daje i sggg^. Q.
kojima sam dosad govorio. Orijentalizam nikad nije daleko od ,
onoga što je Danys Hay nazvao idejom o Europi,3 kolektivnim
pojmom koji označuje »nas«, Europljane, kao suprotstavljene
svim »onim« neeuropljanima i zapravo bi se moglo ustvrditi ka-
ko je g.ljyxia.sastavnica--europske~kultur.e.upravo ono sto. tu kul:
turu čini hegemonijskom i u Europi i izvan nje: a to je ideja o
europskom^^ identitetu kao n u usporedbi sa svini
neeuropskim narodima i kulturama. A tu je još i dodatna he-
gemonija — hegemonija europskih ideja o Orijentu koje upor-
no ponavljaju priču o europskoj nadmoći nad orijentalnom zao-
stalošću i koje se obično ne obaziru na mogućnost da bi neovi-
sniji ili skeptičniji mislilac mogao o tom pitanju i drugačije mi-
sliti.
Orijentalizam gotovo konstantno strateški ovisi o toj flek-
sibilnoj pozicijskoj nadmoći, što zapadnjaka dovodi u svekolik
niz mogućih odnosa s Orijentom a da nikad pri tome ne gubi
razmjernu prevlast. A i zašto bi bilo drugačije, posebice tijekom
razdoblja izrazite europske premoći od doba kasne renesanse
pa do današnjih dana? Znanstvenik, profesor, misionar, trgovac
ili vojnik bio je na Orijentu ili je o njemu razmišljao zato što je
ondje mogao biti ili zato što je mogao o Orijentu promišljati uz
njegov vrlo slab otpor. Pod općom rubrikom znanja o Orijentu
i pod kišobranom zapadne hegemonije nad Orijentom, potkraj
osamnaestog stoljeća, pojavio se složeni Orijent, prikladan da
se proučava u akademskim ustanovama, da se izlaže u muzeju,
3 Denyš Hay, Europe: The Emergence of an Idea, 2. izdanje (Edinburgh; Edin-
burgh University Press, 1968.)
14
da se rekonstruira u kolonijalnom uredu, da se teoretski ilustri-
ra u antropološkim, biološkim, jezičnim, rasnim i povijesnim te-
zama o ljudskom rodu i o svijetu, da bude primjer ekonomskih
i socioloških teorija o razvoju, revoluciji, kulturnoj osobnosti, o
nacionalnom i o religijskom karakteru. Osi^t(^ L imaginativn9
istraživanje orijentalnih tema temeljilo se manje-više isključivo
najuverenoj zapadnoj svijesti iz čije neosporne središnjosti iz-
ranja orijentalni svijet, najprije u skladu s općim idejama o to-
me tko je~Tšto je orijentalac, a zatim u skladu s detaljnijom
logikom kojom ne upravlja samo empirijska stvarnost nego i
skup želj^žap^ekaT ulaganja i projekcija. Kad već ističemo ve-
lika orijentalistička, uistinu znanstvena djela poput knjige Sil-
vestrea de Sacyja Arapska hrestomatija (Chrestomathie arabe) ili
knjige Edwarda Williama Lanea Prikaz navada i običaja moder-
nih Egipćana (Account of the Manners and Customs of the Mo-
dem Egyptians), moramo isto tako primijetiti kako Renanove i
Gobineauove ideje imaju ipti poticaj kao i velik dio viktorijan-
skih pornografskih romana (za to pogledati analizu Stevena
Marcusa u tekstu »Pohotni Turčin«).4
A^ipak^Jovjek se mora uvijek iznova pitati je li u orijenta-
lizmu važnija opća skupina ideja što nadilazi mnoštvenost grade
— tko može zanijekati da one nisu bile prožete doktrinama o
europskoj nadmoći, različitim vrstama rasizma, imperijalizma i
sličnog, dogmatskim gledištima o »orijentalcu« kao nekoj vrsti
idealne ili nepromjenjive apstrakcije? — ili su_važnija razna dje-
la što su ih stvorili gotovo neizbrojivi pojedinačni pisci, koji se
mogu shvatiti kao pojedinačni primjeri autora koji se bave Ori-
jentom. U određenom smislu, te dvije mogućnosti, opća i poje-
dinačna, doista su dva kuta gledanja na istu građu: u oba prim-
jera moramo se baviti pionirima na tom području, kakav je Wil-
liam Jones, ili pak velikim umjetnicima poput Nervala ili Flau-
berta. A zašto ne bLbilo-moguce-primijeniti obje perspektive
zajedno ili jednu za drugom? Ne postoji li očita opasnost od
4 Steven Marcus, The Other Victoricins: A Study of Sexuality and Pomography in
Mid-Nineteenth Century England (1966; reprint, New York: Bantam Books, 1967.),
str. 200-219.
15

iskrivljavanja (točno onakva kakvom je akademski orijentali-
zam uvijek bio sklon) kad bi se sustavno zadržala odveć općeni-
ta ili odveć specifična razina prikaza?
Zazirem od dvoga — od straha od iskrivljavanja i od straha
od netoČnostfllirBolfe rečeno, straha od one vrste netočnosti
koju uzrokuje j)dveć dogmatično uopćavanje i odveć pozitivi-
stički o d r ^ U nastojanju da se bavim tim problemima
pokušao sam se baviti trima glavnim aspektima vlastite suvre-
mene zbilje koji, čini mi se, pjokazuju izlaz iz metodoloških po-
teškoća ili poteškoća u određivanju perspektive,"^oTcojima sam"
već raspravljao, poteškoća koje čovjeka mogu prisiliti, ponajpri-
je, da napiše grubu polemiku na tako neprihvatljivo općenitoj
razini da nije ni vrijedna napora ili, pak, da piše tako detaljne
i minuciozne serije analiza da izgubi svaki trag općih obrisa sna-
ge koja to područje opskrbljuje informacijama dajući mu tako
osobitu uvjerljivost. KakouQnda,.prepoznati individualnost i us-
kladiti je s njezinim inteligentnim, premda nipošto pasivnim ili
pukim diktatorskim, općim i hegemonijskim kontekstom?
III
Spomenuo sam tri aspekta, svoje suvremene stvarnosti: moram
ih sada objasniti i ukratko ih razmotriti da bi se razvidjelo kako
sam došao do tog smjera u istraživanju i pisanju.
1. Distinkcija između čistog i političkog znanja. Vrlo je lako tvrdi-
ti da znanje o Shakespeareu i Wordsworthu nije političko, dok
to znanje o suvremenoj Kini ili Sovjetskom Savezu jest, Formal-
no i stručno, određen^samjcao »humanist«, što je naziv koji
upozorava na humanističke znanosti kao moje„^dručj.e djelo-
vanja i zato je~j>otovo .moglo. biti .ičega..poli-
tičkoga u onome šTo^ Naravno, među
svim tim etiketama i nazivima koje rabim postoje nijanse, no,
mislim da uvelike zrcale istinu na koju ciljam. Jedan je razlog
16
tOJ'nj(a i
da bi se reklo kako humanist, koji piše o Wordsworthu, ili ured-
nik, čija je specijalnost Keats, ruiejajcljučen ni u što pplitičko,
taj da ono što on radi, čini se, nema izravnoga političkog utje-
caja na stvarnost u svakodnevnom smislu. Znanstvenik čije je
područje bavljenja sovjetsko gospodarstvo bavi se vrlo cijenje-
nim područjem u kojem i vlada ima velike interese, te će rezul-
tate njegova proučavanja ili njegove prijedloge uvažavati poli-
tički stratezi, vladini službenici, institucionalizirani ekonomisti,
stručnjaci obavještajnih službi Razlika između »humanista« i
osobaJSiji rad ima političke implikacije ili političko značenje još
se više produbljuje ako se kaže daje ideološka obojenost prvih
samo slučajno važna za politiku (premda možda velik trenutak
za njihove kolege na tom području koji im u tom slučaju mogu
prigovoriti zbog njihova staljinizma ili fašizma ili olakog libera-
lizma)^ dok je ideologija posljednjih izravno utkana u njihovu
..građu.— dakako, ekonomija, politika i sociologija u modernim
su akademskim krugovima ideološke znanosti — i_zato se ta
građa može zdravo za gotovo.. shy a Jiti. >> pol i t i cko m «.
Ipak; odlučujuće je za.većinu znanja nastala na suvreme-
nom Zapadu (a ovdje mislim uglavnom na Sjedinjene Države)
to da je ono trebalo biti, nepojkičko, ^ jest, znanstyeno, aka-
den^ko^epristrana jznad strančarskih*ili skučenih doktrinar-
nih uvjerenja. Možda se ne bi trebalo sporiti s takvom ambici-
jom u teoriji, no ju praksi je^j^ar^s^mnogo problematičnija. (
Nitko još mje izumi^jmeJoduJcojom bi se^odvojilo..znanstvenika
odnjegovih životnih okolnosti, od činjenice da pripada (svjesno
ili nesvjesno) nekoj klasi,ftekom.iskupu.vjeroY.anj.a,.nekom,druš-
twnojn.položaju, ili pak metodu, kojom to
odvojilo od toga da bude pripadnik društva. Sve je to povezano
s njegovim radom na stručnom planu, premda, posve prirodno,
njegovo istraživanje i plodovi tog istraživanja pokušavaju dose-
gnuti razinu razmjerne oslobođenosti od zapreka i ograničeno-
sti krute, svakodnevne stvarnosti. Jer postoji i znanje koje je
manje pristrano od pojedinca j(s njegovim zapletenim i zbunju-
Jučim živoTnTm okolnostima) koji to znanje stvara. Ipak, to zna-
nje nije zbog toga j automatski ' ^
17
 Vrlo je važno pitanje jesu li rasprave o književnosti ili o
klasičnoj filologiji pretrpane političkim značenjima ili ga ne po-
sreduju, no, to sam pokušao na drugom mjestu obraditi.5 Ono
što me sada zanima jest kako opći liberalni konsenzus o tome
daje »istinskog temelju nepolitično (i obrnuto,
da otvoreno politično znanje nije »istinsko« znanje)' prikriva iz-
nimno, premda nejasno, ustrojene političke okolno
vladavaju kad se_ znanje stvara. Danas to nije nimalo lako ra-
zumjeti budući da se pridjev »politički« rabi kako bi se ozlogla-
silo svako djelo koje se usudilo narušiti protokol tobožnje nad-
političke objektivnosti. Mogli bismo reći, prije svega, kako gra-
đansko društvo preppznaje stupnjevanje političke važnosti na
različitim područjima znanja. Do odrediene mjere politička važ-
nost nekog područja proizlazi iz mogućnosti da se ono izravno
prevede na ekonomske termine; no, u većoj mjeri politička važ:
nost prdziazj_jz bliskosti nekog područja s određenim.izvorima
moći u političkom društvu. Tako će ekonomsku studiju o du-
goročnom sovjetskom, energetskom potencijalu i njegovu učin-
ku na vojnu sposobnost vjerojatno naručiti ministarstvo obrane
te će time ona dobiti nekovrstan politički status, koji je nemo-
guć za studiju o Tolstojevljevoj ranoj prozi što je djelomice fi-
nancira kakva zaklada. Pa, ipak, oba rada građansko društvo
prepoznaje kao slična, kao ruske studije, premda jedan rad mo-
že napisati neki vrlo konzervativan ekonomist, a drugi pak neki
radikalni književni povjesničar.
ća tema ima prioritet pad j)rofinjenijim distinkcijama kakve su
»ekonomija« ili »povijfest književnosti«, jerj3olitigkg„.drjjštvo u
gramscijevskom smislu prodire u takve dijelove građanskoga
društva kao što su akademski krugovi i prožima ih značenjem
koje je njemu važno.
O tome više ne želim teoretizirati na općoj razini: čini mi
se da vrijednost i vjerodostojnost svojeg djela mogu određenije
pokazati ako to učinim onako kako je, primjerice, Noam Chom-
sky proučavao posrednu vezu vijetnamskoga rata i pojma ob-
5 Vidjeti moju knjigu Criticism Between Culture and System (Cambpidge, Mass.:
Harvard University Press, u tisku).
19 17
jektivne znanosti koji se rabio kako bi se prikrilo vojno istra-
živanje što ga je sponzorirala država.6 Budući da su Britanija,
Francuska i odnedavno Sjedinjene Države imperijalne sile, nji-
hova politička društva pridaju svojim građanskim društvima sta-
novit osjećaj urgentnosti, izravnu političku infuziju, gdje god da
su i kad god da su njihovi imperijalni interesi u inozemstvu u
pitanju. Sumnjam da je proturječno reći kako je, primjerice, za-
nimanjeJSngleza^ za Egipat krajem devetnaestog
stoljeća iole nadilazilo onaj status Što šu ga te zemlje imale u
nj_egovčJsvijesti kao britanske kolonije. Može se učiniti da je to
izreći različitije nego.reći kako je sve akademsko znanje o Indiji
IlTBgiptu jasno politički obojeno, politikom pritisnuto i nagri-
ženb — a upravo to govorim u ovoj studiji o orijentalizmu. Jer
ako je išSnifcT3aT^ u sklopu humanistič-
kih znanosti ne može zanemariti ili zatajiti uljučenost svojega
autora kao ljudskog subjekta u vlastite životne okolnosti, tada
isto tako mora biti istinito da Europljanin ili Amerikanac koji
proučava Orijent ne može zatajiti glavne okolnosti svoje stvar-
nosti: on ne "može zatajiti da Orijentu pristupa prije svega kao
Europljanin ^ a tek zatim kao pojedinac. To je
za njega značilo i znači biti svjestan, ma kako maglovito, da pri-
pada sili čiji su interesi na Orijentu jasni i, štoviše, da pripada
onom dijelu svijeta koji je vrlo očito prisutan na Orijentu još
od Homerova doba.
Tako izrečene te su političke aktualnosti još odveć neodre-
đene TopcerntellF^ će se složiti
s njima a da se nužno ne složi i s time kako su one bile vrlo
važne, primjerice, za Flauberta dok je pisao Salambo (Salam-
mbo) ili za H. A. R. Gibba dok je pisao knjigu Moderni trendovi
u islamu {Modem Trends in Islam). Teškoća je u tome što su ta
velika činjenica o dominaciji, kako sam je opisao, i pojedinosti
svakodnevnoga života, što upravljaju pisanjem minuciozne di-
scipline kakav je roman ili znanstveni tekst, odveć udaljene.
6 Uglavnom u njegovim knjigama American Pomr and the New Mandarins: Histo-
rical and Political Essays (New York: Pantheon Books, 1969.) i For Reasons of State
(New York: Pantheon Books, 1973.)
 Ipak, ako na samom početku eliminiramo svaku mogućnost da
se »velike« činjenice poput imperijalne dominacije1 mogu me-
hanički i deterministički primijeniti na tako složena pitanja po-
put kulture i ideja, naše će proučavanje postati zanimljivije.
Prema mojem mišljenju, europsko j meričko-zanimanje za Ori-
jent političko je s obzirom na neka svoja vrlo jasna očitovanja
kroz povijest koja sam ovdje iznio, no, jsto tako je politička i.,
kultura koja je stvorila to zanimanje, kultura koja je dinamično
sudjelovala u oknrinim političkim, ekonomskim i vojninTničeli- ~
ma kako bi učinila OnjenL^^
kav je on bjelodano bio za disciplinu što je ja nazivam orijen-
talizam.
Zato^jorijenta^ ili puko poli- f
tičko područ|e_što ga pasivno zrcale kultura,..zn^osjLiUins^^^^ *
čije; niti je golema i raspršena zbirka tekstova o Orijentu; niti
predstavlja ili izražava neku opaku »zapadnjačku« imperijali-
stičku urotu kojom bi se ovladalo »imperijalnim« svijetom, On
je prije raspodjela [distribucija] geopolitike ^
ITerel^nomšK^ociološke, povijesne i filološteiefejtove; on ni-
je samo razrada osnovne geografske distinkcije (svijet se sastoji
od dviju nejednakih polovica, Orijenta i Okcidenta).jiego. i. cj :
jelog niza »interesa« koje i^stvara i održava s pomoću znanosti,,
otkrića, filološke rekonstrukcije, psihološke analize, te prikaza
krajolika i društava; on je prije određena volja ili naum da se
razumjje?_ u nekim slučajevima kontrolira, podešava pa čak i in-
korporira ono sto je očito različit ili alternativan ili nov svijet
nego što je izraz te volje ili tog nauma — on je, u prvom redu,
diskurs koji nipošto nije u izravnoj, koresgondirajućoj vezi j> po-
litičkom moći, nego ga proizvodi neravnopravna razmjena s ra-
zličitim vrstama moći, oblikuje ga do stanovite mjere razmjena
s političkom moći (kolonijalnom i imperijalnom upravom), s in-
telektualnom moći (znanostima poput poredbene lingvistike ili
anatomije, ili bilo kojim suvremenim političkim znanostima), s
kulturnom moći (idejama poput onih o tome što »mi« radimo
a što »oni« ne mogu raditi ili razumjeti kao »mi«). Zapravo tvr-
dim da je orlimitalizam^tona^dimenzija suvremene političko--
intelektualne kulture — a nej a samo reprezentira tu dimenziju
20
— i kao takav ima manje veze s Orijentom nego što to ima s
»našim« svijetom.
Budući da je orijentalizam kulturna i politička činjenica, on
ne postoji u nekom arhivskom vakuumu; posve suprotno, mi-
slim da se može pokazati da ono stoje mišljenoirečeno o Ori-
jentu ili s njim u vezj učinjeno, slijedi određene distinktivne i
intelektualno raspoznatljive smjernice"(možda se čak i pojav-
ljuje unutar njih). Isto tako se može zapaziti kako je na djelu
visok stupanj nijansiranja i razrade između pritisaka nadgradnje
i pojedinosti kompozicije, činjenica tekstualnosti, Najhumani-
stičkiji su znanstvenici, mislim, savršeno sretni s poimanjem da.
Tekst postoji u kontekstu, da postoji takvo što kao intertekstual-
nost,, da pritisci konvencija, prethodnika i retoričkih stilova og-
raničavaju ono što je Walter Benjamin jednom nazvao »precje-
njivanjem stvaralačke ličnosti uime... načela 'kreativnosti'«7 pre-
ma kojemu se vjeruje da pjesnik sam po sebi i samo iz svojega
uma stvara svoje djelo. Baipak .opiru-^e-dapustitLda..političke,
institucionalne i j ^ p l g ^ isttnačin na indi-
vidualnog aiutora. Humanist vjeruje kako je za svakog tumača
Balzaca zanimljivo da je on u svojoj Ljudskoj komediji (Comedie
humaine) bio pod utjecajem Geoffroya Saint-Hilairea i Cuvie-
ra, ali se istovrstan utjecaj izrazito reakcionarnog monarhizma
na Balzaca osjeća na neki čudan način kao ponizujući za njegov
književni »genij«. Slično će — kako Harry Bracken neumorno
pokazuje — filozofi voditi raspravu o Lockeu, Humeu, i o em-
pirizmu, a da nikad ne uzmu u obzir kako su »filozofske« dok-
trine tih klasičnih pisaca vrlo jasno pod utjecajem teorije o ra-
sama, opravdanja ropstva ili argumenata u korist kolonijalne
eksploatacije.8 To su prilično uobičajeni načini na kpje suvre-
mena znanost sebe održava čistom.
Možda je istina da je većina pokušaja da se utrlja nos kul-
ture uTHato pćlTfil^K ikonoklasffi možda i druš-
7 Walter Benjaitiin, Charles Baudelaire: A Lyric Poet in the Era ofHigh Capitalism,
preveo Harry Žohn (London: Nevv Left Books, 1973.), str. 71.
8 Harry Bracken, »Essence, Accident and Race«, u Hermathena 116 (zima 3973.),
str. 81-96.
21
i')l( Okj' 'AKJijkjSi.juu'i •<>•• b-lUAsCl
M C (j
tveno tumačenje književnosti u mojoj disciplini jednostavno nije
održalo korak s golemim tehničkim naprecima u detaljnoj tek-
stualnoj analizi. AILne može se pobjeći od činjenice da su knji-
ževni studiji općenito, a američki marksistički usmjereni teore-
tičari posebice, izbjegavali napor da se ozbiljno premosti jaz iz-
među, razine nadgradnje i razine baze u tekstualnoj, povijesnoj
znanosti; jednom sam drugom prigodom otišao tako daleko da
sam rekao kako je književno-kulturni establišment kao cjelina
proglasio nepoželjnim ozbiljno proučavanje odnosa imperijaliz-
mal:kultiire^ " l e r j ^ izravno suočava s tim
pitanjem — to jest, da uvidi kako politički imperijalizam u p r a v -
lja cijelim znanstvenim područjem, imaginacijom i znans^enim ,
institucijama — tako što njegovo izbjegavanje čini intelektualno^
i povijesno nemogućim. Ipak, uvijek će preostati vječni meha-
nizam bijega koji će kazati kako su neki književni znanstvenik
i filozof, primjerice, upućeni u književnost i filozofiju, ali ne i u
politiku i u ideološku analizu. Drugir^nj«^
argument može vrlo djelotvorno blokirati širu i, prema mojenT
mišljenju, intelektualno ozbiljniju * peršp~ektivu,
Čini mi se da se na to može jednostavno dvojako odgovo-
riti, barem što se tiče proučavanja imperijalizma i kulture (ili
orijentalizma). Prvo, gotovo je svaki pisac devetnaestoga sto-
ljeća (a isto vrijedi i za pisce prijašnjih razdoblja) bio posve svje-
stan toga da postoji carstvo: to nije naveliko proučavana tema,
ali suvremenom stručnjaku za viktorijansko doba neće trebati
mnogo da prizna kako su liberalni kulturni junaci poput Johna
Stuarta Milla, Arnolda, Carlylea, Newmana, Macaulayja, Ru-
skina, George Eliot i čak Dickensa, imali određena gledišta o
rasi i o imperijalizmu, koja je vrlo lako iščitati u njihovim dje-
lima. Dakle, č a l u ^ r u č ^ imati na umu da je Mili, prim-
jerice, u spisima O slobodijpn Liberty) \ Z'asii^ničkayia.st (Rep-
resentative Government) vrlo jasno, dao do znanja kako se nje-
gova gledišta ne mogu primijeniti na Indiju (uostalom, on je bio
službenik u Indijskom uredu velik dio svojeg života), jer su In-
9 U intervjuu tiskanom u časopisu Diacritics 6 br 3 (jesen 1976.), str.-38.
20
jdijcLciviliza^ rasno, inferiorniji. Isti se pa-
radoks._m.ože naći i u Marxa, kako pokušavam u ovoj knjizi po-
kazati. Drugo, vl^ovaiLdajDolitjka ut-
ječe na stvaranje književnih^
"i povijesnih tekstova nipošto nije isto što i reći da je kultura
zbog toga nešto uniženo i ocrnjeno. Baš naprotiv: moja je po-
enta da možemo bolje razumjeti postojanost i izdržljivost hege-
monijskih sustava poput kulture ako shvatimo da su njihova
unutarnja ograničenja, koja zadaju, piscima, i misliocima, bila.
produktiv^ sprečavajuća. Tu su misao Gram-
sci, Foucault i Raymond Williams pokušali, svaki na svoj način,
i ilustrirati. Čak nam Williamsova stranica ili dvije o »praksama
carstva« u knjizi Duga revolucija (The Long Revolution) govore
više o kulturnom bogatstvu devetnaestog stoljeća nego mnogi
svesci hermetičke tekstualne analize.10 .
Zato ja proučavam orijentalizam kao dinamičnu razmjenu) >
između mdiVidualnih autora i velikih političkih koncermrštaisti .
' Ih oblikovala tri velika carstva— Britansko, francusko, američ-
ko — na čijem su intelektualnom i imaginativnom području
tekstovi nastali. Qno„što me kao„.z0anstvenika najviše zanima
nije velika politička istina,( nego detalj)kao što ono što nas doi-
sta zanima u nekoga'poput Lanea, Flauberta ili Renana nije
(za njih) neosporna istina da su okcidentalci superiorniji od ori-
jentalaca, nego dokaz kako su do tančina razradili detalje unu-
tar vrlo širokog prostora što im ga ta istina otvara. Da bismo
razumjeli o čemu govorim, trebamo se samo prisjetiti da La-
neova knjiga Običaji i navade modernih Egipćana nije klasično
djelo povijesnog i antropološkog opažanja zbog svojeg jedno-
stavnog odraza rasne nadmoćnosti, nego zbog svojeg stila, svo-
jih iznimno inteligentnih i sjajnih detalja.
Politička su pitanja koja orijentalizam postavlja sljedeća:
Koje se druge vrs.tejnteJektu.alne, estetske, znanstvene i kultur-
ne energije ulažu u stvaranje imperijalističke tradicije kakva je
10 Raymond Williams, The Long Revolution (London: Chato & Windus, 1961.),
str. 66-67.
23
 orijentalistička tradicija? Kaj^su ^ leksikografija, ro-
mansijerstvo i lirsko pjesništvo ušli u službu općenito imperija-
lističkoga gledišta prijentalizma m Kakve se_promjene,
modulacije, rafiniranosti, pa čak i revolucije događaj^
Jalizmu? Sto ja jom to kontinuitet,
individualnost? Kako se oriientalizam.prenosiE
jedne epohe u drugu? Napokon^, kako da tredramo kulturni,
povijesni fenomen orijenta]izma kao vrstu v^noglji^kog dfe~
lovanja — a ne kao puko logičko rezoniranje — u svoj njegovoj
povijesnoj s l o ; ^ da islodobno ne
smetnemo s uma savez, između kultumog.£a^
države i specifičnih realnosti dominacije? Vođeno ovim smjer-
nicama humanističko proučavanje može se odgovorno posvetiti
| poljticij ,kul.turi>)No, to ne značfdal^o^^uHvanjeus
lja čvrsta pravila o vezi znanja i politike. Ja tvrdim da svako
humanističko formulirati narav te veze u spe-
cifičnom kontekstu proučavanja, mora formulirati glavni pred-
met i njegove povijesne okolnosti.
2. Pitanje metode. U svojoj sam prijašnjoj knjizi promišljao i
analizirao metodološku vjinost__da se u humanističkom znan-
stvenom radu odredi prvi korak, polazišna točka, početno na-
čelo.11 Glavna lekcija koju sam naučio i koju sam pokušao pre-
zentirati jest da ne_ppstoji takvo štokao puko zadano ili jedno-
stavno dostupno^polazište: svaki projekt treba imati .takavjaa-
četak koji . o m ^ c ^ p m & t o iZ-i)j.ega slijedi. Nigdje tu lekciju
nisam svjesno teže naučio (a s kakvim uspjehom — ili proma-
šajem — uistinu ne znam) nego u ovoj studiji o orijentalizmu.
Misao o početku^ z^ravo sam nužno uključuje i
čin određivanja granica prema kojima nešto izdvajamo iz gole-
me količine građe,, odvajamo od mase i rabimo kao polazišnu
točku, početak; za onoga tko se bavi proučavanjem tekstova
11 U knjizi Beginnings: Intention and Mcthad (New York: Basic Books, 1975.).
20 24
jedna takva misao vodilja u uvodnom omeđivanju područja mo-
že biti zamisao Althus o problematici, posebno određenom
unutarnjem jedinstvu teksta ili skupine tekstova, što, nam ga otr
kriva analiza.^ Ipak,, u ^primjeru orijentalizma (k suprotstav-
ljenom s obzirom na primjer marksističkih tekstova koje je Al-
thusser proučavao) ne postoji samo poteškoća da se pronađe
P a ? ili problematika nego je poteškoća označiti koji
tekstovi, autori i razdoblja ponajbolje odgovaraju proučavanju.
Činilo mi se nerazborito pokušati napisati enciklopedijsku
narativnu povijest orijentalizma, u prvom redu zato što, kad bi
moja vodilja bila »europska ideja o Orijentu«, građa kojom bih
se morao baviti zapravo ne bi bila ograničena; drugo, zato što
sam narativni model ne odgovara mojim deskriptivnim i poli-,
JiŽWiainteresim^;"treće, zato što su takve knjige poput knjiga
Orijentalna renesansa (La Renaissance orientale) Raymonda
Schwaba, Arapski studiji u Europi do početka dvadesetog stoljeća
(Die Arabischen Studien in Europa bis den Anfang des 20, Ja-
hrhunderts) Johanna Fućka i Arabija u srednjovjekovnoj Engle-
skoj (The Matter ofAraby in Medieval England) Dorotheje Me-
tlitzki13 već enciklopedijski radovi o određenim oblicima europ-
sko-orijentalnog sraza što kritičarev posao, u općem političkom
i intelektualnom kontekstu, koji sam prije skicirao, čine dru-
gačijim.
loLo^taje^problem kako smanjiti golemjtfhiv na dimenzije
kojima se može rukovati,i, još važnije, kako u toj skupini tek-.
stova m redu a da se isto-
dobno ne slijedi pomno kronološki red. Moje su polazište bri-
tansko, francusko!^ shvaćeno u
cjelini; zatim se bavim povijesnom, i intelektualnom
koja je omogućila to iskustvo;, i na kraju, kakve su osobine i
12 Louis Althusser, For Marx, preveo Ben Bre.wster (New York: Pantheon Books,
1969.), str. 65-67.
13 Raymond Sehvvab, La Renaissance orientale (Pariz: Payot, 1950.); Johann W.
Ftick, Die Arabischen Studien in Europa bis in den Anfang des 20. Jahrhunderts (Le-
ipzig: Otto Harrassowitz, 1955.); Dorothea Metlitzki, The Matter ofAraby in Medie-
val England (New Haven, Conn.: Yale University Press, 1977.).
 značajke^ogjskustva. Zbog razloga koji ću odmah objasniti, og-
raničio sam taj već ograničen (ali još pretjerano velik) niz pita-
nja na anglo-francusko-američko iskustvo s Arapima .i isla-
mom, koji već gotovo tisuću godina zastupaju Ofijent. Odmah
nakon što sam to učinio, velik dio_j3jdjeJita--biQ.ie, čini se, eli-
miniran — Indija, Japan, Kina i drugi dijelovi Dalekog istoka
— ne zato sto ta područja ne bi bila važna (ona to očito jesu),
nego zato što se o europskom iskustvu s Bliskim istokom ili isla-
mom može raspravljati odvojeno od europskog iskustva s Da-.,
lekim istokoniTTpak, o određenim trenucima te opće europske
povijesti zanimanja za Istok, posebice za dijelove Orijenta po-
put Egipta, Sirije i Arabije, ne može se raspravljati a da se ne
prouči europska prisutnost u onim udaljenijim dijelovima od
kojih su Perzija i Indija najvažnije zemlje; za Britaniju su u osa-
mnaestom i devetnaestom stoljeću bili važni Egipat i Indija. Sli-
čno su francuska uloga iu dešifriranju Zend-Aveste, premoć Pa-
riza kao središta sanskrtskih studija, te činjenica da je Napoleo-
novo zanimanje za Orijent bilo pod utjecajem njegova viđenja
britanske uloge u Indiji, svi ti dalekoistočni interesi, dakle, iz-
ravno utjecali na francusko zanimanje za Bliski istok, islam i za
Arape. 1
Ifci^njjaj^Francuska dominirale su istočnim Sredozemljem
otprilike od sedamnaestog stoljeća. Ipak, moja rasprava o toj
dominaciji i sustavnom interesu nije pravedna prema: (a) važ-
nom prinosu njemačkog, talijanskog, ruskog, španjolskog i por-
tugalskog orijentalizma i (b) prema činjenici da je jedan od važ-
nih poriva za proučavanje Orijenta u osamnaestom stoljeću bila
revolucija u biblijskim studijima koju su potaknuli tako različiti
zanimljivi pioniri poput, biskupa Lowtha, Eichhorna, Herdera i
Michaelisa. Prvo se moram strogo usredotočiti na britansko-
francusku i potom na američku građu jer čini se neizbježnom
istinom ne samo to da su Britanija i Francuska bile pionirske
nacije na Orijentu i u orijentalnim studijima nego i da taj polo-
žaj predstraže drže zahvaljujući dvjema najvećim kolonijalnim
mrežama u povijesti razdoblja što je prethodilo dvadesetom
stoljeću; američko je stajalište prema Orijentu od. Drugoga
svjetskog rata odgovaralo — mislim, posve samosvjesno — ono-
26
me što su ga utrle dvije prijašnje europske sile. Isto tako, mislim
da se britansko, francusko i američko pisanje o Orijentu svojom
iznimnom kvalitetom, dosljednošću i količinom ipak izdiže nad
nedvojbeno krucijalnim djelima u Njemačkoj, Italiji, u Rusiji i
drugdje. Ali mislim i da su se prvi glavni koraci u orijentali-
stičkoj znanosti prvo poduzeli u Britaniji ili u Francuskoj, a po-
tom su ih u Njemačkoj razradili. Silvestre de Sacy, primjerice,
nije bio samo prvi moderni i službeni europski orijentalist koji
se bavio islamom, arapskom književnošću, vjerom Druza i sa-
sanidskom Perzijom; on je bio i Champollionov učitelj i učitelj
Franza Boppa, osnivača njemačke poredbene lingvistike. Slično
bi se prvenstvo i nadmoćnost moglo pripisati Williamu Jonesu
i Edwardu Williamu Laneu.
Drugo — a time obilno nadomještam propuste svoje studije
0 orijentalizmu — neka važna djela iz biblijske kritike u pos-
ljednje vrijeme dala su poticaj onome što zovem moderni ori-
jentalizam. Najbolja je i vrlo poučna, impresivna knjiga »Ku-
blaj-kan« i pad Jeruzalema (»Kubla Khan« and The Fali ofJeru-
salem)H E. S. Shaffera, nezaobilazna studija o izvorima roman-
tizma i o intelektualnoj aktivnosti što je u pozadini djela Cole-
ridgea, Browninga i George Eliot. Do određene se mjere Shaf-
ferovo djelo gradi na obrisima Schwaba, artikulirajući relevan-
tnu građu njemačkih bibličara i rabeći tu građu za iščitavanje,
na mudar i uvijek zanimljiv način, djela to troje velikih britan-
skih pisaca. U toj knjizi ipak nema one političke i ideološke oš-
trine prema orijentalnoj građi britanskih i francuskih pisaca ko-
jima se ja uglavnom bavim; osim toga, za razliku od Shaffera,
ja nastojim rasvijetliti ono što se dogodilo u akademskom i knji-
ževnom orijentalizmu pod utjecajem veze britanskog i francu-
skog'-orijentalizma, s jedne strane, te pojave izričito kolonijalno
određenog imperijalizma, s druge strane. Zatim, želim pokazati
1 kako se sve to manje-više ponovilo u američkom orijentalizmu
nakon Drugoga svjetskog rata.
14 E. S. Shaffer, »Kubla Khan« and The Fali ofJerusalem: The Mythological School
in Biblical Criticism and Secular Literature, 1770-1880 (Cambridge: Cambridge Uni-
versity Press, 1975.)
27
 Ipak, po_sloji..Laspekt- moja-studije koji .bi mogao zavesti na.
krivi trag,, a to je da, osim povremenih referencija,jjejj|spray-
ljam iscrpno o njemačim dosezima nakon inauguralnog doba
kojim je dominirao~Sacy, Svako djelo koje pokušava shvatiti
akademski orijentalizam, a malo pozornosti obraća na znan-
stvenike poput Steinthala, Miillera, Beckera, Goldzihera, Broc-
kelmanna, Noldekea — da spomenem samo neke — treba uko-
riti i ja sebe zbog toga otvoreno korim. Posebice mi je žao što
nisam više uzeo u obzir velik znanstveni ugled što je pritekao
njemačkom znanstvu sredinom devetnaestog stoljeća, a čije je
zanemarivanje upravo George Eliot iskoristila da denuncira
otočne britanske znanstvenike. Mislim tu na nezaboravan por-
tret gospodina Casaubona u romanu Middlemarch George
Eliot. Jedan razlog zašto Casaubon ne može završiti svoj »Ključ
svih mitologija« jest, prema mišljenju njegova mladog rođaka
Ladislawa, taj što ne poznaje njemačku učenost. Jer ne samo
što je Casaubon izabrao predmet koji se »tako mijenja kao ke-
mija; nova otkrića neprestano stvaraju nova stanovišta«: on se
prihvaća posla slična razotkrivanju zabluda Paracelzusa jer »on
nije orijentalist, znate«.1511
George Eliot nije griješila kad je smatrala da je oko godine
1830. (jer u te je godine Middlemarch vremenski smješten) nje-
mačka učenost postala posve premoćna u Europi. Ipak, nikada
se u njemačkoj znanosti tijekom prvih dviju trećina devetnae-
stoga stoljeća nije moglo razviti čvrsto partnerstvo između ori-
jentalista i dugotrajnoga, kontinuiranog nacionalnog interesa za
Orijent. U Njemačkoj nije postojalo ništa što bi korespondiralo
anglo-francuskoj prisutnosti u Indiji, na Levantu, u sjevernoj
Africi. Š t o y j J . e > u g l a v n o m je isključivo znan-
stveni, ili barem k ] a s ^
pa i romana, ali nikad nije zbiljski onako kako su Egipat i Sirija
stvarni za Chateaubrianda, Lanea, Lamartinea, Burtona, Disra-
15 George Eliot, Middlemarch: A study of Provincial Life (1872; reprint, Boston:
Houghton Mifflin Co., 1956.), str. 164,
Prema prijevodu Otilije Šnajder-Ruškovski i Franje Hartla, G, Eliot, Middle-
march, Matica hrvatska, Zagreb, 1959., str. 236.
20
elija ili Nervala. Ima određena značenja u činjenici da se dva
najglasovitija njemačka djela o Orijentu, Goetheov Zapadno-
istočni divan (Westostlicher Diwan) i O jeziku i mudrosti Indijaca
(Uber die Sprache und Wiesheit der Indier) Friedricha Schlegela,
temelje uglavnom na putovanju Rajnom i satima provedenim u
pariškim knjižnicama. Njemačka je znanost rafinirala i razradila
tehnike koje su imperijalna Britanija i Francuska primijenile na
tekstove, mitove, ideje i jezike što su ih gotovo doslovce skupile
na Orijentu,
Ipak, ono što je zajednička i an-
glo-francuskorne te^ potonjemjamenčto jest vr-
staIntelektualnog autoriteta što ga nad Orijentom ima zapadna
kufturarTaj "autoritet mora velikim dijelom biti predmet svakog
prikaza orijentalizma i on to u ovoj studiji i jest. Čak i naziv
orijentalizam sugerira ozbiljan, možda čak težak stil ekspertize;
kad ga primjenjujem na moderne američke društvene znanstve-
nike (budući da se oni ne nazivaju orijentalistima, moja je upo-
raba riječi nepravilna), činim to zato da privučem pozornost na
to kako stručnjaci za Srednji istok još odaju tragove intelektual-
nog stajališta što ga je imao orijentalizam u Europi devetna-
estog stoljeća.
Jsfema ničega tajanstvenoga ili prirodnoga u tom^utQxitet.u,
Onj^blikovanTJiri se, rasprostire; on je instrumentalan, uvjer-
ljiv; on ima. .status"jonjisposi^
on je zapravo nerazlučiv od onih ideja koje uzvisuje kao istinite
i nerazlučiv je od tradicija, spoznaja Vprosudaba koje oblikuje,
prenosi, reproducira. Iznad svega, taj se autoritet može i, za-
pravo, mora analizirati. Svi ti atributi autoriteta mogu se pripi-
sati i orijentalizmu, te ja u ovoj studiji prikazujem i povijesni
autoritet u orijentalizmu i osobne autoritete orijentalizma.
Moja su načelna m^odološka sredstva za proučavanje au-
toriteta ono što bi se moglo nazvati strategijska lokacija, što je
prikaz autorova stajališta u tekstu s obzirom na orijentalnu gra-
đu o kojoj piše, i^onošto bi se moglo nazvati strategijska forma-
. cijalt štoj&analiza. odnosa tekstova, i. načina na koji skupine tek-
stova, tipovi tekstova, čak i tekstualni žanrovi, dobivaju na mno-
žini, zgusnutosti i referencijalnoj snazi u^sebi i u kulturi općeni-
29
 P iJrt(Vi? !CoS. 7 p. (
to. Pojam strategije rabim jednostavno zato da bih identificirao
problem s kojim se svaki pisac o Orijentu suočava: kakd ga obu-
hvatiti, kako mu prići, kako ne biti poražen ili nadvladah nje-
govom uzvišenošću, njegovim rasponom, njegovim nevjerojat-
nim dimenzijama. Svatko tkoi piše o Orijentu mora se postaviti
vis-a-vis Orijentu; prevedena u tekst, ta pozicija uključuje vrstu
narativnoga giasa koji autor usvaja, tip strukture koju gradi, vrs-
tu slika, tema, motiva što kruže tekstom — a sve se to nadodaje
na hotimične načine kako se on obraća čitatelju, kako obuhvaća
Orijent i, napokon, kako ga predstavlja ili govori u njegovo ime.
Ništa se od toga ne događa na apstraktnoj razini. Ipak, svaki
pisac o Orijentu (a to vrijedi i za Homera) pretpostavlja nekog
orijentalističkog preteču, neko prijašnje znanje o Orijentu, na
koje se poziva i na koje se oslanja. Dodatno, svako djelo o Ori-
jentu udružuje se s drugim djelima, s publikom, s ustanovama,
s Orijentom samim. Skup odnosa među djelima, čitateljima i
nekim određenim aspektima Orijenta rezultira raščlanjivom
formacijom — na primjer, filološkim studijama, antologijama
ulomaka iz orijentalne književnosti, putopisnim knjigama, ori-
jentalnim fantazijama — iz čije prisutnosti u vremenu, u diskur-
su, u institucijama (školama, knjižnicama, službama vanjskih
poslova) crpi svoju snagu i autoritet.
Nadam se_da je jasno da moje zanimanje za autoritet ne
povlači za sobom analizu onoga što je skriveno u orijentalistič-
kom tekstu,, n e g o . p ^ teksta, njegove izvanj-
skosti prema onomu što opisuje. Mislim da se ova misao ne mo-
že prenaglasiti. Orijentalizam se i zasniva na toj izvanjskosti, to
jest na činjenici da orijentalist, pjesnik ili učenjak, uzrokuje da
Orijent govori, na činjenici da on opisuje Orijent, razotkriva
njegove tajne za Zapad i Zapadu. "KiegaJ)rijent i.ne zanima
osim kao povod za ono što on izriče. Ono što kazuje i piše, na
temelju činjenice daje on to izrekao ili napisao, naznačuje kako
je orijentalist i egzistencijalno i moralno izvan Orijenta. ^Naj-
važniji je_plo.d •tej^anjsto još je u
doba Eshilove drame Perzijanci Orijent bio preobražeri iz vrlo
daleke i često prijeteće Drugosti u likove koji su razmjerno bli-
ski (u Eshilovu slučaju, u tužne Azijatkinje). Dramatska izrav-
30
nost reprezentacije u Perzijancima zamagljuje Činjenicu da gle-
datelji gledaju vrlo umjetan prikaz onoga što je neorijentalac
pretvorio u simbol za cijeli Orijent. Moja analiza orijentalistič-
kog teksta zato ističe dokaz (nipošto nevidljiv) za "takve repre-
zentacije kao reprezentacije Orijenta, a ne kao »prirodne« pri-
kaze "Orijenta. Taj je dokaz jednako istaknut u takozvanom isti-
liitomTekstu (povjesnicama, filološkim analizama, političkim
raspravama) kao i u izrazito umjetničkom (to jest, imaginativ-
nom) tekstu. Pozornost treba (pratiti,na, stil, govorne figure, na
mjesto radnje, narativna sredstva, na povijesne i društvene
okolnosti, a ne na ispravnost reprezentacije^ na njezinu vjer-
nost nekom velikom izvorniku. Izvanjskošću reprezentacije uvf:
]ek upravlja nekaTnačica one otrcane fraze prema kojoj bi se
P^HJenFs^ kad bi to mogao; budući da to ne mo-
že, reprezentacija obavlja taj posao, za Zapad, i, faute de mieux\
za siroti Orijentr »Sie' konen sich nicht vertreten, sie miissen
vertreten werden.«, kako je Marx pisao u Osamnaestome bru-
maireu Louisa Bonapartea.
Drugi je razlog zašto ustrajavam na izvanjskosti taj što vje-
rujem kako treba jasno reći o kulturnom diskursu i o unutar-
njem protoku u kulturi da ono što uobičajeno kruži nije »isti-
na«, nego su to reprezentacije. Jedva da i treba ponovno poka-
zivati kako je sam jezik visoko ustrojen i inkodiran sustav koji
rabi mnoga sredstva da izrazi, naznači, razmijeni poruke i oba-
vijesti, reprezentira itd. U svakom, barem pisanom, jeziku ne
postoji izravna prezentnost, nego re-prezentnost ili reprezenta-
cija. Zato se vrijednost, učinkovitost, snaga i očita vjerodostoj-
nost zapisanog stajališta o Orijentu vrlo malo oslanjaju na Ori-
jent kao takav i ne mogu instrumentalno o njemu ovisiti. Na-
protiv, pisano je stajalište čitaocu prezentno tako što isključuje,
izmješta, čini suvišnom bilo kakvu stvarnu stvar kao što je »Ori-
jent«. Na taj način sav orijentalizam istupa ispred Orijenta i od-
vojen je od njega: to da orijentalizam uopće ima smisla više ovi-
si o Zapadu nego o Orijentu, a taj smisao izravno je dužnik
fr. u nedostatku boljega
31
 različitim zapadnim tehnikama reprezentacije što Orijent čine
vidljivim, jasnim, »postojećim« u diskursu o njemu. Djelotvor-
nost tih reprezentacija ovisi o institucijama, tradicijama, kon-
vencijama, dogovorenim kodovima razumijevanja, a ne ovisi o
tome dalekom i bezobličnom Orijentu.
Razlika između reprezentacija Orijenta prije posljednje tre-
ćine osamnaestog stoljeća i onih poslije (to jest, onih što pripa-
daju onome što nazivam moderni orijentalizam) u tome je da
se raspon reprezentacija iznimno proširio u kasnijem razdoblju.
Istina je da je nakon Williama Jonesa i Anquetila-Duperrona,
te nakon Napoleonove egipatske ekspedicije, Europa počela
poznavati Orijent mnogo znanstvenije, da je počela živjeti u
njemu s većim autoritetom i s većom disciplinom nego ikad pri-
je. Ali, za Europu je bilo važno proširiti raspon tehnika kojima
se spoznavao Orijent i što više ih unaprijediti. Kad je na prije-
lazu u devetnaesto stoljeće Orijent otkrio doba svojih jezika —
i tako učinio božansko rodoslovlje hebrejskog jezika zastarjelim
— upravo je skupina Europljana došla do tog otkrića, prenijela
ga na druge znanstvenike i očuvala to otkriće u novoj znanosti
— u indoeuropskoj filologiji. Rođena je nova moćna znanost
koja je razmatrala Orijent lingvistički, a s njom se rodio, kako
je Foucault pokazao u knjizi Poredak diskursa, i cijeli splet srod-
nih znanstvenih zanimanja. Na sličan su način William Beck-
ford, Byron, Goethe i Hugo svojom umjetnošću restrukturirali
Orijent i učinili njegove boje, njegova svjetla i njegove ljude vid-
ljivima, i to u svojim slikama, ritmovima i u motivima. »Stvarni«
je Orijent, u najboljem slučaju, potaknuo autora na osobno vi-
đenje, no vrlo rijetko je bio misao vodilja tom viđenju.
Orijentalizam je više odgovarao kulturi koja ga je stvorila
nego svojemu tobožnjem objektu, što ga je isto tako stvorio Za-
pad. Tako je povijest orijentalizma vrlo konzistentna i ima vrlo
artikuliran niz odnosa s dominantnom kulturom što ga okru-
žuje. Moje analize konzekventno pokušavaju oslikati tu znan-
stvenu disciplinu i njezin unutarnji ustroj, njezine pionire, pa-
trijarhalne autoritete, kanonske tekstove, doksološke ideje, ti-
pične primjere, njezine sljedbenike i one koji je pomno obra-
đuju, njezine nove autoritete; pokušavam isto tako objasniti ka-
20
ko je orijentalizam posuđivao »snažne« ideje, doktrine i tren-
dove vladajuće kulture što su mu često bili izvor informacija.
Pa je tako postojao (i postoji) lingvistički Orijent, freudovski
Orijent, spenglerovski Orijent, darvvinovski Orijent, rasistički
Orijent — i tako dalje. Ali nikad nije postojao čisti i neuvjeto-
vani Orijent; i sukladno tomu, nikad nije postojao ni nemateri-
jalan oblik orijentalizma, a još manje nešto tako nevino poput
»ideje« o Orijentu. Upravo zato što ističem to priznanje i iz nje-
ga povlačim metodološke posljedice, ja se razlikujem od znan-
stvenika koji proučavaju povijest ideja. Jer su važnost, egzeku-
tivni oblik te, ponad svega, materijalna korisnost stajališta ori-
jentalističkog diskursa mogući samo na način koji svaka herme-
tička povijest ideja nastoji potpuno ograničiti. Bez te važnosti i
te materijalne korisnosti orijentalizam btjednostavno bio samo
još jedna ideja, dok on sada jest, a i bio je, više od toga. Zato
počinjem preispitivati ne samo znanstvena djela nego i književ-
na djela, političke rasprave, novinske članke, putopisne knjige,
vjerske i filološke studije. Drugim riječima, moja hibridna per-
spektiva uvelike je povijesna i »antropološka«, ako se ima na
umu da vjerujem u to kako su svi tekstovi, svjetovni i uvjetova-
ni, naravno, različito od žanra do žanra i od povijesnog razdob-
lja do povijesnog razdoblja.
Ipak, za razliku od Michela Foucaulta, čijem djelu mnogo
dugujem, jaj/jerujem u odlučujući otisak individualnih pisaca
na inače anonimnom kolektivnom korpusu tekstova što tvore
diskurzivnu tvorbu poput orijentalizma. Jedinstvo goleme sku-
pine tekstova što ih analiziram djelomice je u tome što se često
pozivaju jedni na druge: orijentalizam je, nakon svega, sustav
za citiranje djela i autora. Knjigu Običaji i navade modernih
Egipćana Edwarda Williama Lanea čitali su i citirali tako ra-
zličiti ljudi poput Nervala, Flauberta i Richarda Burtona. Lane
je bio autoritet, i rabiti njegovu knjigu bio je imperativ, za sva-
koga tko je pisao i mislio o Orijentu, a ne samo o Egiptu; kad
Nerval doslovce posuđuje ulomke iz Modernih Egipćana, onda
on to čini kako bi iskoristio Laneov autoritet da mu pripomo-
gne opisati seoske prizore u Siriji, a ne u Egiptu, Laneov se
autoritet i prilike koje su omogućavale da ga se doslovce i pre-
33
 neseno citira temelje na tome da je upravo orijentalizam La-
neovu tekstu omogućio da kola i bude tako dostupan. Ne može
se, ipak, razumjeti Laneova vrijednost a da se istodobno rie ra-
zumiju osobite odlike njegova teksta; to podjednako vrijedi i za
Renana, Sacyja, Lamartinea, Schlegela i skupinu drugih utje-
cajnih pisaca. Foucault vjeruje da, općenito gledano, pojedinač-
ni tekst ili autor vrijedi vrlo malo; empirijski,x slučajulorijenr
taližma (i vjerojatno ni u kojem drugom), meni se čini .da ,to-ne
stoji. Sukladno tome, moje analize rabe temeljita tekstualna iš-
čitavanja koja imaju za cilj otkriti dijalektiku između individual-
nog teksta ili autora i složene kolektivne tvorbe kojoj je njegovo
djelo prinos.
Iako uključuje obilan izbor pisaca, ova je knjiga ipak još
daleko od toga da bude potpun povijesni ili opći prikaz orijen-
talizma. Tog sam propusta vrlo svjestan. Tkivo tako gustog di-
skursa kakav je orijentalizam preživjelo je i funkcioniralo u za-
padnom društvu zbog svojeg bogatstva: sve što sam trebao uči-
niti jest prikazati dijelove tog tkiva u određenim trenucima i tek
dati naslutiti postojanje veće cjeline, detaljne, zanimljive, opto-
čene fascinantnim likovima, tekstovima i događajima. Utješio
sam se vjerujući kako je ova knjiga jedna od mnogih i nadam
se da ima znanstvenika i kritičara koji će poželjeti napisati neke
druge knjige. Još moram napisati opći ogled o odnosu imperi-
jalizma i kulture; druge studije zadirat će dublje u pitanje po-
vezanosti orijentalizma i pedagogije, ili u talijanski, nizozemski,
njemački i švicarski orijentalizam, ili u dinamiku između zna-
nosti i imaginativnog pisanja, ili u odnos administrativnih ideja
i intelektualne discipline. Možda bi najvažnija zadaća bila po-
duzeti se studije o suvremenim alternativama orijentalizmu,
propitati kako netko može proučavati druge kulture i narode
iz liberterske ili nerepresivne i nemanipulativne perspektive. Ali
tada bi taj isto tako morao ponovno promisliti o cijelom slo-
ženom problemu odnosa znanja i moći. Sve su te zadaće uglav-
nom nezavršene u ovoj, studiji.
Posljednja je i vjerojatno samolaskava napomena o metodi
koju želim u ovoj studiji provesti da sam je pisao imajući na
umu raznoliku publiku. Napisao sam je za studente književnosti
34 1
jjeor^ kojima orijentalizam nudi čudesan prim-
jer odnosa između društva, povijesti i tekstualnosti; štoviše, kul-
turna uloga koju Orijent ima na Zapadu povezuje orijentalizam
s ideologijom, politikom i logikom moći, što.mi. se čine važnima
za književnu zajednicu. Napisao sam je^zajuvremene prouča-(
vatelje Orijenta, od sveučilišnih znanstvenika do politologa; za
njih' s d v ^ a c | e ™ a na umu: prvo, da im predstavi njihovu^
intelektualM u onako kako se to dosad nije činilo;
drugo, dajkritizira — ne bi li time potaknula raspravu — često
nepropjtane postavke na kojima se njihov rad uvelike temelji.
Napisao sam je za općeg čitaoca i za njega se ova studija bavi
stvarima koje su oduvijek izazivale pozornost, a nisu sve pove-
zane sanio ša zapadnim poimanjfma i raspravama o Drugome
nego i s jedinstveno važnom ulogom što ju je zapadna kultura
imala u, kako to Vico zove, svijetu nacija. Na kraju, napisao
sam je za čitaoce u takozvanom Trećem svijetu, kojima se ova
studija predlaže kao korak prema razumijevanju, ne toliko za-
padne politike i mjesta nezapadnoga svijeta u toj politici, koliko
snage zapadnoga kulturnog diskursa, sjiage koja se odveć često
pogrešno shvaća kao dekor ili »nadgradnja«.^ Nadam se da ona
ilustrira imprc^hu strukturu kulturne dominacije i da, posebi-
c e bivšim lcoioniziranim narodima, ilustrira opasnosti i kušnje
koje nosi primjena te strukture kako na sebe tako i na druge.
Tri duga poglavlja i dvanaest kraćih cjelina, na koje je ova
knjiga podijeljena, imaju svrhu olakšati izlaganje predmeta što
je više moguće. Prvo poglavlje, »Djelokrug orijentalizma«, daje
zaokružen pregled svih dimenzija predmeta studije, kako onih
što se tiču povijesnog vremena i iskustva, tako i onih što se tiču
filozofskifr i političkih tema. Drugo poglavlje, »Orijentalističke
strukture i restrukturiranja«, pokušava prikazati razvoj moder-
noga orijentalizma opsežnim kronološkim opisom, ali i opisom
niza izražajnih tehnika zajedničkih djelima važnih pjesnika, um-
jetnika i znanstvenika. Treće poglavlje, »Orijentalizam danas«,
počinje na onom mjestu na kojem su njegove preteče stale, ot-
prilike oko godine 1870. To je razdoblje velike kolonijalne ek-
spanzije na Orijent i ono kulminira u Drugom svjetskom ratu.
Posljednji odio trećeg poglavlja karakterizira pomak s britanske
35
i francuske hegemonije na američku hegemoniju; tu pokušavam
napokon skicirati trenutačnu intelektualnu i društvenu stvar-
nost orijentalizma u Sjedinjenim Državama.
3. Osobna dimenzija, U Zatvorskim bilježnicama Gramsci kaže:
»Polazište za kritičku razradu jest svijest o tome što netkct ui-
stinu jest i 'poznavanje sebe' plod je povijesnog procesa, kojij'e,
u tebi pohranio beskraj tragova, a da nije ostavio njihov popis.«
Jedini dostupan engleski prijevod bez ikakva objašnjenja tu pre-
kida Gramscijev komentar, dok talijanski izvornik završava do-
datkom, »zato je imperativ na početku sastaviti takav popis«.16
Velik dio mojeg osobnog uloga u ovu studiju proistječe iz
svijesti da sam »orijentalac« koji je kao dijete odrastao u dvje-
ma britanskim kolonijama. Sva je moja naobrazba u tim kolo-
nijama (Palestini i Egiptu) bila zapadnjačka, ali ipak je ta, u
mene duboko usađena, rana svijest opstala. Uvelike je moja
studija o orijentalizmu bila pokušaj da sastavim popis tragova
što je u meni, orijentalnome subjektu, ostavila kultura čija je
dominacija bila tako snažan čimbenik u životu svih orijentalaca.
Zato sam u središte svoje pozornosti morao staviti islamski Ori-
jent. No, je li ono što sam napravio popis što ga je Gramsci
propisao, nije na meni da prosuđujem, premda sam osjećao da
je važno biti svjestan kako sam pokušao stvoriti jedan takav po-
pis. Tijekom toga, metodično i racionalno koliko sam mogao,
pokušao sam zadržati kritičku svijest, jednako kao i uporabiti
one metode povijesnoga, humanističkoga i kulturnog istraživa-
nja kojima me moja naobrazba obdarila. Ni u jednom trenutku
nisam izgubio vezu s kulturnom stvarnošću »jednog orijentalca«
i s osobnom činjenicom da sam konstituiran kao »orijentalac«.
16 Antonio Gramsci, The Prison Notebooks: Selections, preveli i uredili Ouintin Ho-
are i Geoffrey NowelI Smith (New York: International Publishers, 1971.), str. 324.
Cjelovit ulomak, koji manjka u ovom izdanju, može se naći u Gramsci, Quaderni
del Carcere, uredio Valentino Gerratana (Turin: Einaudi Editore, 1975.) 2: 1363.
34
Povijesne okolnosti što su omogućile ovu studiju složene su
i ovdje ih mogu samo shematski navesti. Svatko tko je živio na
Zapadu pedesetih godina, posebice u Sjedinjenim Državama,
morao je proći kroz osobito burno doba u odnosima Istoka i
Zapada. Nikome neće promaknuti kako je »Istok« tijekom tog
razdoblja uvijek označavao, opasnost i prijetnju, čak i kad je oz-
načavao tradicionalni Orijent koliko i Rusiju. Na sveučilištima
je uspon regionalnih studija i: njihovih instituta pretvorio znan-
stveno proučavanje Orijenta u ogranak nacionalne politike. Ja-
vni interesi u ovoj državi [u Sjedinjenim Američkim Državama,
prim. prev.] uključuju zdravo zanimanje za Orijent, koliko zbog
njegove strateške i ekonomske važnosti toliko i zbog njegove
tradicionalne egzotičnosti. Ako je zapadnim građanima koji ži-
ve u elektroničko doba svijet postao dostupan u času, tada im
se i Orijent približio i sad je on vjerojatno manje mit a više mje-
sto na kojem se križaju zapadni, posebice, američki interesi.
Jedno je obilježje elektroničkog, postmodernog svijeta da
je došlo do ponovnog jačanja stereotipa prema kojima se Ori-
jent spoznaje. Televizija, filmovi i svi medijski izvori sile infor-
maciju u sve više i više standardiziran 'kalup. Što se Orijenta
tiče, standardizacija i kulturno stereotipiziranje ojačali su moć
akademske i imaginativne demonologije »tajanstvenoga Orijen-
ta« iz devetnaestog stoljeća. To ponajviše vrijedi za način na
koji se shvaća Bliski istok. Tn su stvari pridonijele da se čak i
najjednostavnije spoznaje o Arapima v o islamu pretvore u iz-
nimno politiziranu, gotovo temu koja probija uši: prvo, povijest
popularne antiarapske i antiislamske predrasude koja se odmah
nazire u povijesti orijentalizma; drugo, borba Arapa i izraelskog
cionizma i njezine posljedice na američke Židove kao i na libe-
ralnu kulturu i populaciju općenito; treće, gotovo potpun izo-
stanak svakoga kulturnog stajališta koje bi omogućilo ili da se
poistovjeti s Arapima ili s islamom, ili da se o njima neostras-
teno raspravlja. Nadalje, jedva da i treba reći kako su, budući
da se danas Srednji istok poistovjećuje s politikom Velikih sila,
naftnom ekonomijom i uskogrudnom dihotomijom između slo-
bodoljubivoga demokratskog Izraela i zlih, totalitarnih i terori-
1 37
stičkih Arapa, šanse za bilo kakvo jasno gledište o onome o če- A ovom sam knjigom htio pridonijeti boljem razumijevanju
mu netko govori kad govori o Bliskom istoku depresivno male. načina na koji je kulturna dominacija djelovala. Ako to potiče
Moja su me vlastita iskustva djelomice natjerala da napišem nov način da se bavimo Orijentom, zapravo, ako to posve do-
ovu knjigu. Život arapskog Palestinca na Zapadu, posebice u kida »Orijent« i »Okcident«, tad ćemo donekle napredovati u
Americi, obeshrabrujući je. Ovdje postoji gotovo jednodušan procesu »odučavanja od inherentnog dominantnog stila«, kako
konsenzus da politički on ne postoji, a kad mu je to ipak do- ga je Raymond Williams nazvao.17
pušteno, onda on postoji ili kao napasnik ili kao orijentalac.
Splet rasizma, kulturnih stereotipa, političkog imperijalizma,
(TeTuimat^ što okružuje Arape ili muHimane^
Uistinu je vrlb čvrst i svaki ga Palestinac osjeća kao. jedinstven
kazneni usud., Da stvar bude gora, on uviđa da se nijedna osoba
akademski povezana s Bliskim istokom — to jest, nijedan ori-
jentalist — nikad nije u Sjedinjenim Državama kulturno i poli-
tički poistovjetio svim srcem s Arapima; naravno, bilo je po-
istovjećivanja na određenom stupnju, ali ona nikad nisu imala
»prihvatljiv« oblik kao što je to imala američka identifikacija s
cionizmom; osim toga, odveć često ih se radikalno grdilo zbog
njihove sprege bilo s diskreditiranim političkim i ekonomskim
interesima (sprege naftnih kompanija s, primjerice, arabistima
iz State Departmenta) bilo s religijom.
Stoga veza znanja i moći Sto stvara »orijentalca« i u odre-
đenom smislu* ga briše Jkaojjudsko biće .nije za m.en.e isključivo
akademsko pitanje. Igak, to je iznimno važno intelektualno pita^
nje. Bio sam kadar primijeniti svoje humanističke i političke
preokupacije za analizu i prikaz vrlo svjetovne teme: uspona,
razvoja i učvršćenja orijentalizma. Previše su često književnost
i kultura prejtpostavlj aleda su politički, čakjpo vij es no. ne vine;
meni se redovito činilo da je stanje obrnuto i zasigurnojme^m
ja studija o orijentalizmu uvjerila u to (a vjerujem da će uvjeriti
i moje književne"kolege) da se društvo i književna kultura mogu
jedino razumjeti i proučavati zajedno. Osim toga, i prema go-
tovo neizbježnoj logici, otkrio sam da pišem povijest neobičnog,
tajnog dionika zapadnog antisemitizma. To da antisemitizam i,
kao što sam o njemu raspravljao u njegovu ogranku o isfamu,
orijentalizam jako nalikuju jedan na drugoga, povijesna je, kul-
turna T politička "Ištm samo treba spomenuti arapskome 17 Raymond Williams, Culturennd Society, 1780-1950 (London: Chatto & VVindus,
Palestincu da bi se njezina .ironija .mogla..patpuno razumjeti. 1958.), str. 376.

34138