UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

I CUKLUS STUDIJA –

PRIMJENA ELEMENTARNIH IGARA U FUNKCIJI RAZVOJA

KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI

Seminarski rad

STUDENT: Muhamed Mulaosmanović MENTOR: Dženana Imamović

Sarajevo, 2019.
SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 3

1. PREDMET I PROBLEM RADA ........................................................................................... 4

1.1. PREDMET RADA .......................................................................................................... 4

1.2. PROBLEM RADA .......................................................................................................... 4

2. CILJ I ZADATCI RADA ....................................................................................................... 5

2.1. CILJ RADA ..................................................................................................................... 5

2.2. ZADATAK RADA ..................................................................................................... 5

3. ELEMENTARNE IGRE ........................................................................................................ 6

4. ELEMENTARNE IGRE U FUNKCIJI RAZVOJA KONDICIONIH SPOSOBNOSTI ...... 8

4.1. ELEMENTARNE IGRE ZA RAZVOJ BRZINE ........................................................... 8

4.2. ELEMENTARNE IGRE ZA RAVZOJ SNAGE ............................................................ 9

4.3. ELEMENTARNE IGRE ZA RAZVOJ KOORDINACIJE (spretnosti, okretnosti) ..... 10

4.4. ELEMENTARNE IGRE ZA RAZVOJ RAVNOTEŽE ............................................... 11

4.5. ELEMENTARNE IGRE ZA RAZVOJ FLEKSIBILNOSTI........................................ 12

ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 13

LITERATURA ......................................................................................................................... 14

~2~
UVOD
Igra je sastavni dio ljudskog života, koji čoveka prati u svim fazama od rođenja do
starosti. Ona je neizostavno sredstvo rada sa djecom predškolskog i školskog uzrasta sa kojom
se osigurava stvaranje pozitivnih emocija: zadovoljstva, smeha, radosti i veselja.

Elementarne igre su igre manje složenog sadržaja koje se koriste u treningu sportista. Za njih
je karakteristično da nemaju ustaljena pravila, već se mogu prilagoditi trenutnim uslovima i
zadacima kondicione pripreme. Karakteriše ih bogastvo i jednostavnost pokreta, odnosno
primena prirodnih ili naučenih oblika krertanja. Igre se primenjuju kod učenja ili češće kod
uvežbavanja naučenih motoričkih znanja sa ciljem razvijanja nekih sposobnosti. Elementarne
igre zbog samog učestvovanja u igri karakterišu i pozitivne osobine koje stvaraju takmičarski
karakter igre, podrška i timsko delovanje igrača. Pravilnim doziranjem i raspodelom igara u
procesu treninga uz poboljšavanje kondicionih sposobnosti, osiguraće se i bolja radna
atmosfera i pozitivne emocije igrača i ekipe.

Elementarne igre u kondicionom treningu korisno je upotrebljavati bez obzira na uzrast

sportista. U treningu mlađih uzrasta na igre će se odvojiti veliki dio raspoloživog vremena. U
radu sa starijim uzrastima i odraslim igračima igre možda neće zauzimati tako bitno mjesto.
Krajnji efekti primene igara u kondicionom treningu, uz uspješno sprovođenje i organizaciju
ovih kompleksnih sadržaja, zavisi u velikoj mjeri od raznolikosti sadržaja, odnosno
kreativnosti trenera.

~3~
1. PREDMET I PROBLEM RADA

1.1. PREDMET RADA

Predmet rada predstavlja uticaj izbora i primjene adekvatnih igara prema određenom
uzrastui prema određenim potrebama. Predmet rada objasnit će korist i važnost kondicione
pripreme kroz igre, u principu objasniće određene igre koje pospješuju da kroz igru se stekne
određena kondiciona priprema.

1.2. PROBLEM RADA

Problem rada predstavljaju nerijetko zanemaren proces adekvatnog izbora i primjene igara za
određeni potrebe,te odstupanja od normih koje su ispravne za kondicione vježbe te samo
vrijeme kada te vježbe trebaju da se koriste i za koji uzrast, problem toga je olahko shvatanje
igre kao načina za pripremu kondicije i samog razvoja osobe.

~4~
2. CILJ I ZADATCI RADA

2.1. CILJ RADA

Cilj rada predstavlja prikaz uloge adekvatnog izbora i primjene igara za određene
vježbe odnosno određene pripreme jedne individue u skladu sa njegvim uzrastom. Bitno je
napomenuti da je igra jedan dio, izuzetne važnosti, za pravilan razvoj djece, mladih pa čak i
odraslih osoba.

2.2. ZADATAK RADA

- definisati igru i važnost iste;

- opisati značaj igre na fizički i psihički razvoj individue;

- odrediti izbor adekvatnih igara koje su pogodne za određene potrebe;

- opisati primjenu navedenih igara koje su pogodne za određene potrebe.

~5~
3. ELEMENTARNE IGRE

Elementarnim igrama posvećeno je najviše prostora, što je i razumljivo s obzirom na

mogućnosti njihove široke primjene u tzv. redovnoj nastavi, kao i u izvannastavnim i
zvanškolskim organizacijskim oblicima rada. Izbor igara omogućuje ne samo njihovu
efikasnu primjenu u svim dobnim skupinama, na svim dijelovima sata, u različitim
materijalnim uvjetima rada, nego i solidnu osnovu za eventualno „pronalaženje“ i
„sastavljanje“ novih igara. Smatramo da je izbor momčadskih i štafetnih igara također dobar „
temelj“ nastavnicima za „svakodnevnu aksploataciju“ igara, kao i za njihovu modifikaciju, a
time i za širu i efikasniju primjenu u svim razredima. Terenskim igrama posvećen je poseban
„prostor“. Metod igre smatra se za jedan od najstarijih i najpodesnijih metoda u radu sa
mlađim školskim uzrastom, na nastavi tjelesnog i zdrastvenog odgoja. U samom startu
moramo početi sa odabirom jednostavnih elementarnih igara, koje većina djece zna ili ih je
lako savladati u ”hodu”. Nastavnik TZO mora tu igru da po potrebi modifikuje i prilagodi
svoj djeci, te da je nakon izvjesnog vremena lagano usložnjava. Vrlo bitno je djecu uključiti
da što više učestvuju u pripremanju igre, jer je to u bukvalnom smislu nenadoknadiva
vrjednost i nagrada za djecu, bez obzira koliko oni to spretno uradili. U ostvarenju nastave
tjelesnog odgoja, igre imaju vodeće mjesto, jer je takav način organizacije aktivnosti
najjednostavniji i najprikladniji za djecu te dobi. Aktivnosti, kao što su hodanja, trčanja te
skokovi i bacanja, kao i većinu ostalih, djeca lakše usvajaju pomoću igre. Opseg motoričkih
sposobnosti i navika djece ove dobi još je ograničen. Zbog toga se za ovu dobnu grupu
preporučuju jednostavnije igre sa malo ili sa što jednostavnijim pravilima. Od jednostavnijih
igara lakše će se zatim prijeći na složenije, uz postavljanje postupno sve težih zahtjeva, a
prema nivou razvoja sposobnosti, prema kretanju, brzini trčanja, snazi odraza i sl. U radu sa
mlađim predškolskim uzrastom, a pogotovo ne po samom dolasku u predškolsku ustanovu, ne
preporučuju se ekipne, odnosno grupne igre sve dok dijete nestekne određeno samopouzdanje
i povjerenje u drugu djecu i odgajatelja- nastavnika. Podizanjem sposobnosti ali i interesa
djece za grupne aktivnosti, mogu se u njih postepeno uključiti elementi takmičenja, npr.
hodanje u parovima, trčanje u parovima, preskoci preko vijače, kotrljanje lopte i sl. Kasnije
djecu možemo podijeliti na nekoliko manjih grupa i s njima provoditi takmičenje, kao što su
npr. štafete s jednostavnijim zadacima itd. Za uspješno provođenje većine igara potrebno je
osigurati i odgovarajuća pomagala .

~6~
U djece vidni su osjeti još slabo razvijeni, a pažnja raspršena, pa je zbog toga dobro da su
nastavna pomagala obojena življim bojama.Vrlo je važno i to da nastavna pomagala
odgovaraju nivou tjelesnog razvoja djece. Ona trebaju biti odgovarajuće težine i veličine.
Tako, npr. teže medicinke mogu služiti za koturanje,a ne i za bacanje. Za djecu je najbolje da
u igrama koriste lopte za odbojku, gumene lopte ili balone. Aktivnosti treba opisati kratko,
jer djeca nastoje što brže provesti u djelo sve što im nastavnik kaže, pa često niti ne poslušaju
opis do kraja, izražavajući želju da dobiju neku ulogu. Opisivanje aktivnosti u obliku priče
djeca će primiti s većim interesom. Taj se način posebno preporučuje kada su djeca nepažljiva
ili kada im je potreban odmor nakon prethodnih tjelesnih aktivnosti. Imajući u vidu njihovu
veliku potrebu i želju za aktivnosti, djecu nije dobro udaljiti iz aktivnosti zbog učinjene
pogreške, naprotiv i tada je djete potrebno pohvaliti u smislu „dobro je ali pokušaj još bolje“.
Čak je bolje dati i negativne bodove (bilo pojedincu ili njegovoj ekipi), što će dodatno
izazvati motivaciju i razvoj takmičarskog duha po principu „ko će bolje i spretnije“. Fizička
opterećenja treba pažljivo kontrolisati i usmjeravati ih, a koji puta i ograničavati. Aktivnost,
odnosno elementarne igre ne smije trajati predugo. U aktivnostima- igrama s trčanjem
prelaze se kraće dionice, a prepreke trebaju biti relativno niske. Prilikom trčanja u grupi ne
smiju smetati jedan drugome, moraju sarađivati sa ostalom djecom, na dogovoreni znak brzo
se uključivati u aktivnost. Važno je djecu naviknuti da se pridržavaju pravila te da se znaju
pravilno ponašati u različitim situacijama. Zadaci se rješavaju tokom višekratnoga
ponavljanja. U nastavu tjelesnog odgoja treba uključiti u prvom redu one igre koje su vezane
uz osnovni zadatak u glavnom dijelu časa (za razvijanje brzine i koordinacije koriste se u
prvom redu aktivnosti s brzim trčanjima, ali tako da se djeca nakon toga mogu odmoriti). Igre
s ritmičkim hodanjem traže od djece određenu dozu i stepen organiziranost, pažnju i
usuglašenost kretanja, ali tako da doprinose svestranoj tjelesnoj pripremljenosti.

~7~
4. ELEMENTARNE IGRE U FUNKCIJI RAZVOJA KONDICIONIH
SPOSOBNOSTI

4.1. ELEMENTARNE IGRE ZA RAZVOJ BRZINE

Kao sadržaj elementarnih igara za razvoj brzine kretanja dominantno se mogu izdvojiti
razni oblici trčanja (napred, unazad, bočno, skip, visoki skip, bočni skip…). najčešće su to
trčanja sa oponašanjem (pčela, vrabaca, aviona), trčanja sa zadacima (čučanj, sed, skok),
hvatalice i utrkivanja.

Igra: Hvataj svog para

Svi igrači su podeljeni u parove. Igra započinje time da jedan od dvojice lovi svog para. Kada
prvi uhvati drugoga, uloge se menjaju. Za vrijeme hvatanja nastoji se spretno zaobilaziti
ostale parove koji su takođe u slobodnom pokretu loveći se međusobno.

Kod elementarnih igara za razvijanje brzine reakcije koriste se razni zvučni (pljesak, zvižduk)
ili vizuelni signali (bacanje lopte, pomjeranje ruke) na koje igrači kreću u trčanje, hvataju
loptu, čučnu i sl.

Igra: Utrkivanje brojeva

Igrači su postavljeni u dva jednako brojna kruga. Svaki igrač u krugu predstavlja jedan broj.
Na prozivanje broja, kreću igrači pod tim brojem (dvojica) i trče u smeru kazaljke na satu oko
svog kruga. Koji se igrač pre vrati na svoje mjesto, njegov krug dobija bod.

Igra: Dan – noć

Igrači stoje raspoređani po terenu. Na izgovorenu reč „dan“ stoje na mjestu, dok na
izgovorenu reč „noć“ čučnu. Onaj koji pogreši, ispada iz igre. Pobjednik je onaj koji ostane
zadnji.

U elementarnim igrama za razvoj brzine frkvencije pokreta koriste se različiti oblici bacanja i
dodavanja lopti, poskoci (sa odručenjem – uzručenjem) i slično.

~8~
Igra: Ko će imati manje loptica?

Igrači su postavljeni u dvije grupe sa obje strane središnje linije na košarkaškom terenu. Baci
se puno lopti na sredini terena koje je cilj izbaciti iz svog polja. Vrsta koja će na zadani znak
imati manje lopti u svom terenu je pobjednička ekipa.

4.2. ELEMENTARNE IGRE ZA RAVZOJ SNAGE

Elementarne igre za razvoj snage mogu se podjeliti u igre za razvoj eksplozivne snage (tipa
sprinta, skoka, bacanja), maksimalne, statičke, repetitivne i elastične snage.

Sadržaji igara za razvoj eksplozivne snage su brza trčanja, skokovi u vis (na klupu) i u dalj
(na strunjaču), te različiti načini ba

Bacanja medicinke, lopti i slično. Kao sadržaji elementarnih igara za razvoj maksimalne
snage koriste se različita povlačenja, guranja u položajima stajanja, čučnja, sijeda, upora
hvatom za ruke, trup, oko pojasa i slično. Isto tako koriste se različite vrste nošenja na leđima,
u naručju, kretanje parova u položaju upora za rukama. Statička snaga razvija se u različitim
izdržajima u raznim položajima na tlu (uporima) ili u visu (na grani, razboju, prečki….).
Repetitivna snaga se razvija igrama sa uzastopnim poskocima ili međusobnim dodavanjima.
Pomagala koja se koriste kod igara za razvoj snage su:

• Uže – povlačenje;

• Klupa – skokovi;

• Švedski sanduk – prenošenje okvira;

• Palica – povlačenje;

• Medicinke – oduzimanje u paru itd.

Igra: Utrkivanje vrsta

Igrači stoje u vrsti. Na zadati znak potrče prema suprotnoj strani igrališta, dotaknu čunj
(zastavicu, zid) i vraćaju se na svoje mjesto. Pobjednik je onaj koji stigne prvi.

~9~
Igra: Poplava – suša

Igrači stoje u vrsti ispred švedske klupe. Na zadati znak poplava – sunožno skaču na klupu.
Na znak suša – skaču sa klupe na tlo.

Igra: Čija medicinka je brža?

Igrači stoje u nekoliko kolona. Unutar kolona igrači su razmaknuti tri metra. Zadatak je da
medicinka dodavanjem (na grudi, iznad glave, između nogu) igrača u koloni što pre dođe na
kraj kolone.

Igra: Trka krokodila

Igrači leže na stomaku iza obeležene linije. Zadatak je, puzeći po tlu, stići prvi do označene
linije il zida dvorane. Isto tako ova igra se može modifikovati u trku patki – hodanje u čučnju,
pauka – hodanje četvoronoške, konjića – u paru nošenje na leđima, zečića – sunožni poskoci
itd.ž

4.3. ELEMENTARNE IGRE ZA RAZVOJ KOORDINACIJE (spretnosti,

okretnosti)

Povećavanjem složenosti bilo koje od do sada navedenih igara, one će uticati na

koordinaciju tijela ili djelove tijela kod učesnika igara. Isto tako, uključivanjem novih
(nenaučenih) ili neuobičajenih oblika kretanja povećavaju se koordinacijski zahtjevi igre. Igre
za razvoj koordinacijskih sposobnosti često sadrže:

• trčanja unazad;

• skokove sa okretima;

• preskakanja;

• provlačenja;

• vođenje lopte oko zastavica;

• dodavanje lopte sa pljeskom;

• poskoke unazad ili bočno;

~ 10 ~
• poskoke u čučnju;

• hodanje četvoronoške (napred, nazad, bočno.

Kroz štafetne igre moguće je uobličiti različite poligone sa složenim zadacima, a u ekipnim
igrama razvijati vidne percepcijske sposobnosti i koordinaciju u prostoru. Za razvoj agilnosti
–sposobnosti brze promene pravca kretanja, koriste se najčešće štafetne igre sa označenim
dionicama koje se savladavaju u najkraćem mogućem vremenu naizmenično trčeći napred –
nazad, lijevo – desno, dijagonalno itd. Sposobnost percepcije prostora može se razvijati
igrama:

• hodanjem zavezanih očiju do linije – Ko će bliže?;

• hodanje zavezanih očiju u krug;

• napred tri koraka – tri koraka nazad (hoće li doći na isto mesto?).

4.4. ELEMENTARNE IGRE ZA RAZVOJ RAVNOTEŽE

U igrama ravnoteže najčešća su takmičenja ko će duže zadržati određeni položaj:

• Stajanjem na jednoj nozi i to:

• Zatvorenih očiju;

• Na užoj strani klupice;

• Skokom sa okretom za 90 stepeni;

• U položaju vage;

• Zadržavanjem određenog položaja uz narušavanje ravnoteže.

Ove igre su često nižeg inteziteta i koriste se u završnom dijelu treninga.

Igra: Ko će duže stajati na jednoj nozi?

Igrači su raspoređani po terenu. Na zadati znak zatvore oči i stanu na jednu nogu. Ko izdrži
najduže da ne dotakne tlo nogom koja je u vazduhu, taj igrač je pobednik.

~ 11 ~
4.5. ELEMENTARNE IGRE ZA RAZVOJ FLEKSIBILNOSTI

Fleksibilnost se kod mladih uzrastnih kategorija može razvijati najčešće putem igara
oponašanja. Kod starijih uzrastnih kategorija moguće je primenjivati metodu dinamičkog
stretchinga (zamasi, kruženja, hodanje sa pljeskom ispod podignute noge…).

Igra: Ko će napraviti manje koraka?

Igrači stoje u vrsti. Na udaljenosti od dvadeset metara je linija. Pobjednik je onaj igrač koji u
što manje koraka pređe zadatu udaljenost.

~ 12 ~
ZAKLJUČAK

Poznato je da postoje različiti tipovi kondicione pripreme. Kao i svi drugi kondicioni
sadržaji tako se i elementarne igre mogu djeliti u igre višestrane, bazične, specifične i
situacione pripreme. Kao sadržaji višestrane pripreme primenjivaće se elementarne igre
usmjerene na razvoj širokog spektra kondicionih sposobnosti (snage, brzine, izdržljivosti,
koordinacije, preciznosti, ravnoteže). U području bazične pripreme izdvajaju se igre koje
djeluju na svojstva potrebna u konkretnom sportu.

Igre se u kondicionom treningu primjenjuju kao i ostali trenažni operatori, u odnosu na ciljeve
pojedine etape kondicione pripreme. Prema prethodno navedenom principu igre mogu
zamjeniti neke sadržaje u pojedinim periodima godišnjeg ciklusa. Tako se na primjer jedan
kondicioni trening u etapi bazične pripreme pripremnog perioda sa uobičajenim sadržajem
može zamjeniti treningom koji će sadržati elementarne igre koje dominantno djeluju na istu
ciljanu sposobnost. Primjena različitih vrsta igara u pripremnom periodu (individualne,
štafetne, ekipne) i igara sa strukturama kretanja i situacija konkretnog sporta u takmičarskom
periodu doprinosi ciljevima pojedine etape i obogaćuje trenažni rad. Elementarne igre i
prirodni oblici kretanja mogu se primenjivati u svim sportskim granama ili disciplinama.
Komparativne prednosti igara su mnoge, a na trenerima ostaje da ih kombinuju, nadopunjuju i
oblikuju prema zahtevima pojedinog sporta.

~ 13 ~
LITERATURA

Bašević, M. (1997). TJELESNI I ZDRAVSTVENI ODGOJ . Sarajevo: Sarajevo - Publishing.

Biberović, A., M. S., & Mulabećirović, M. (2006). Tjelesna edukacija i sport. Tuzla: Fakultet
za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli.

Nikšić, E., Rašidagić, F., Mahmutović, I., & Mujčić, A. IGRE SA LOPTOM U FUNKCIJI
RAZVOJA DJETETA. PEDAGOŠKI FAKULTET U SARAJEVU .

Rašidagić, F., Manić, G., & Mahmutović, I. (2016). Metodika tjelesnog odgoja i sporta.
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja .

~ 14 ~