Uredio:Pavlović Goran

UVOD

Proizvodnju voća možemo razvrstati u slijedeće grupe:

EKSTENZIVNU – karakteristike ovog, početnog nivoa konvencionalne proizvodnje, su: uzgoj pojedinačnih i veoma bujnih stabala voćaka, koje su cijepljenene na
sijance, prirodno formirane krošnje, alternativno plodonošenje, kasno dolaze u ro, te obično nikakav stupanj provedbe agro i pomotehničkih mjera.
POLUINTENZIVNU – ovaj nivo konvencionalne proizvodnje voća odlikuje se primjenom samo nekih agro i pomotehničke tretmana (najčešće samo zimska rezidba i
gnojidba).
INTENZIVNU – ovaj nivo konvencionalne proizvodnje karakteriše se gustom sadnjom, slabobujnim podlogama, primjenom svih agro i pomotehničkih mjera,
(adekvatna obrada zemljišta, gnojidba, navodnjavanje, zaštita, zelena i zimska rezidba). Naravno, tek je ovaj oblik održiva robna prizvodnja-ekonomski isplativa.
SUPERINTENZIVNU – ovaj posljednji nivo konvencionalne proizvodnje koristi potpune i intenzivne agro i pomotehničkih mjera;karakteriše i prakticiranje nekih
specifičnih aktivnosti, kao npr. prorjeđivanje plodova, upotreba kemijskih stimulatora rasta i sl.

Pored konvencionalnog pristupa, proizvodnja voća može biti organizovana i u sljedeća dva koncepta:

INTEGRALNA – u osnovi to je ekološki usmjeren postupak u kojem je primjena kemijskih sredstava svedena na najmanju moguću mjeru, tako da se unište štetočine
ili suzbiju biljne bolesti, a u isto vrijeme ne naruši čovjekova okolina i na kraju u što većoj mjeri sačuva zdravlje potrošača. U pogledu agro i pomotehničkih mjera ovaj
koncept voćarstva je intenzivan. Aplicirana sredstva primjenjuju se na bazi preporuka prognozne službe, i to sa prilagođene liste pesticida, za datu vrstu i godinu
proizvodnje. Proizvodi IPV zdravstveno su vredniji, imaju markicu i naravno skuplji su na tržištu.
ORGANSKA - osnovna odlika organske produkcije voća jeste potpuna zabrana upotrebe kemijskih zaštitnih sredstava. Ovaj pristup podrazumjeva produkciju
zdravstveno sigurvog voća

3,0 m
10,0 m

Ekstenzivan (lijevo) i intenzivan koncept uzgoja voćaka (desno)

 PREDRADNJE ZA PODIZANJE NASADA JABUKE

Izbor mjesta za podizanje nasada – Pored odabira povoljnije parcele

(pristupačnije i plodnije), ukoliko se nasad jabuke podiže na podlozi M9
(standardna podloga u uzgoju ove vrste voćaka), te je u blizini šumska sastojina,
za očekivati je u nasadu jabuke opasnost od zeca (glodara). Naime, u funkciji
zaštite od ovih štetočina potrebno je nasad jabuke ograditi pletenom ogradom,
iskopati kanal sa vanjske strane, uz svaku sadnicu postaviti mrežicu za zaštitu od
zeca.
Priprema zemljišta za sadnju – Svježe krčevine, šumskih populacija ili starijih
voćnjaka nisu pogodne za podizanje novih zasada jabuke, te iste treba prvo
kultivirati najmanje 2 god. Najbolje predkulture za voćnjak su leguminoze.
Priprema zemljišta podrazumjeva: pH zemljišta 5,5-6,5, duboko oranje do 60 cm,
tanjiranje i frezanje. Zemljište se mora pripremiti što je moguće bolje, jer će na
tom mjestu voćnjak biti eksploatiran 15-tak godina. Dubina kopanja rupe takođe
zavisi od intenziteta obrade.
Izbor sadnog materijala – Sadni materijal nabavlja se od ovlaštenih rasadnika.
Svaka sadnica mora da ima markicu/etiketu na kojoj stoji: ime i adresa
rasadnika, vrsta, sorta, podloga, starost podloge i plemke, za koju sadnju važi i
deklaracija. Certificiran sadni materijal preduslov je uspješnosti buduće
proizvodnje voća.
Razmjeravanje za sadnju – U slučaju jabuke na podlozi M9 i uzgojne forme
vitko vreteno, najčešće se preporučuje razmak sadnje 1,2 x 3,5 m (redni 1,2;
međuredni 3,5 m). Ako su u pitanju blaže padine razmak između redova treba
nešto povećati zbog proklizavanja mašina prilikom obrade. Obavezan pravac
redova, ukoliko to nagib dozvoljava je sjever-jug, a na blažim padinama redovi se
postavljaju kontra nagibu, odnosno na većim nagibima formiraju se terase.
Tipovi sadnog materijala – Prilikom kupovine sadnica jabuke
potrebno je obratiti pažnju na izbor tipa sadnice jer će od izbora
iste, u krajnjem zavisiti uspješnost planirane proizvodnje.

Dimenzija rupe (lijevo) kopanje rupe (desno)

Dimenzije rupe za sadnju i tehnika kopanja rupe - Sadnja jabuke obavlja se

u jesen, jer je to najbolji trenutak kako bi se voćke pripremile za naredni period.
Dimenzije rupe za sadnju, u pravilu iznose 60x60 cm. Međutim, ukoliko je
zemljište dobro pripremljeno iste mogu biti i manjih dimenzija, dok kod idealno
pripremljenog zemljišta sadnja se može vršiti i u brazde. Kopanje rupe izvodi se
na sljedeći način: prvo se iskopa gornji sloj zemljišta (zdravica) na dubini od 30
cm (jedan ašov), te se isti odloži na jednu stranu. Drugi sloj (još 30 cm –
mrtvica) izdvoji se na drugu stranu. Dakle, ova dva sloja zemljišta jasno se
razdvajaju.
Tehnika sadnje – Sadnju u pravilu uvijek treba da obavljaju dva lica, jedno drži
sadnicu, drugo zatrpava rupu, i to tako da se prvo na dno iskopanog sadnog
mjesta prvo postavlja 1/3 zdravice u formi humke, kako bi se po postavljanju
sadnice jabuke spojno mjesto (mjesto kalemljenja) što više podiglo iznad
površine zemlje. Nakon toga se postavlja sadnica, a potom korijen iste prekrije
drugom trećinom zdravice, i to tako da stajnjak (jedna lopata) i NPK (15:15:15)
nedođu u dodir sa korijenom. Potom se rupa zatrpa preostalom količinom
zdravice, te cjelokupna površina prekriva ostatkom zemlje (mrtvicom). Važno je
još jednom napomenuti da se spojno mjesto ne smije ugroziti (zakopati ili
ostaviti u nivou zemlje i time izložiti čestoj stagnaciji vode), već se isto treba
locirati što više iznad površine zemlje. U suprotnom isto će bit ugroženo, brže je
njegovo propadanje, odnosno lomljenje pod teretom roda.

Dubina sadnje: nepravilno (lijevo), pravilno (u sredini) i posljedica

ugroženosti spojnog mjesta (desno)
Izbor podloge za podizanje nasada jabuke – osnovnu podlogu u intenzivnoj proizvodnji jabuke predstavlja slabobujna vegetativna podloga M9 (klon
337). Sorte jabuke kalemljene na ovaj tip podloge daju stabla slabije bujnosti, ranije stupaju na rod, optimalan je odnos između rasta i rodnosti, uz
naravno kvalitetnije plodove, te veći broj stabala po jedinici površine. Nedostatak podloge M9 je sto zahtijeva naslon, sistem za navodnjavanje (kap po
kap), te je ista podložna uticaju glodara. Međutim, pozitivne karakteristike, a na prvom mjestu visoki prinosi u potpunosti prevazilaze navedene
nedostatke. Podloga M9 prepoznatljiva je po guki, odnosno zadebljanju na spojnom mjestu.

Izbor sorte za podizanje nasada jabuke - Prilikom izbora sorte

treba napomenuti da je jabuka izrazito stranooplodna vrsta. To
znači da se nesmiju podići monosortni (jedna sorta) nasadi jabuke,
naravno zbog nemogućnosti oplodnje – posljedica je nerodnost. Za
podizanje zasada moraju se planirati minimalno dvije sorte (ako
nijedna od njih nije triploidna), ali i tu se treba voditi računa o tome
da li su one međusobno kompatibilne (mogu li jedna drugu
oprašiti). Međutim, kod planiranja podizanja nasada jabuke treba
znati da kod iste postoje i triploidne sorte – sorte koje zbog
nemogućnosti klijanja polena ne mogu biti oprašivači. Takva je npr.
sorta Jonagold. To praktično znači da ukoliko se planira nasad u
kojem će biti zastupljena ova sorta jabuke, nije dovoljna samo još
jedna, već trebaju minimalno još dvije sorte, i to one koje se mogu
međusobno oprašiti – koje su spolno kompatibilne.

Nasad jabuke u uzgojnoj formi vitko vreteno

Izbor uzgojnog oblika prilikom zasnivanja nasada jabuke - Standardni uzgojni

oblik (forma krošnje) za jabuku je vitko vreteno. Ovaj uzgojni oblik se sastoji od
provodnice sa primarim granama, koje su ujedno i rodno drvo, ili te kratke primarne
grane nose na sebi rodno drvo (sekundarne elemente). Dakle, ovaj uzgojni oblik kao
skelet ima samo stožinu, a poluskeletne grane čine nosači rodnog drveta i i
obrastajuće grančice koje se nalaze direktno na provodnici. Stabla u vitkom vretenu
pružaju velike prednosti u proizvodnji jabuke, tako što se u svim pomotehničkim
zahvatima smanjuje ljudski rad. Takva kombinacija sorte, podloge i uzgojnog oblika
obezjeđuje rano dospijevanje zasada jabuke u početnu rodnost, uz kasnije postizanje
dobrih prinosa.
Shema vitkog vretena
 90 cm

60 cm
A. Sadnica u jesen nakon sadnje, kolčić pored sadnice i vezivanje na
osmicu
B. Prikraćivanje sadnice kosim rezom sa suprotne strane što bliže
pupoljku na visinu 90 cm od zemlje, u cilju izolacije pupoljka - proljeće
C. Sljedeća dva pupoljka (drugi i treći) se osljepljuju, uklanjaju svi prirasti
na visini 60 cm od zemlje, gdje treba formirati deblo
D. Primjer neosljepljenog drugog i trećeg pupoljka. Prikraćivanje sadnice
na najači prirast, čime se u praktičnom smislu zbog nužnosti odbacuje
dio sadnice
E. Pravilno izoliran pupoljak, tokom vegetacija obezbjeđuje razvoj
produljnice

Rovašenje – Škarama ili pilicom lagano se zareže kora na

mjestu (lokacija spavajućeg pupoljka) gdje se želi grana.
Takođe, ukoliko se zareže i iznad vidnog pupoljka dobija se
jaka grana (na shemi lijevo), dok ispod istog razvija se slab
prirast (na shemi desno).
0,6 m

0,6 m

Prikaz rovašenja
 Na početku prve godine pojavljuju se grane od kojih treba na prvom katu
ostaviti tri/četiri (četvrta za zamjenu) - slika A, s tim da ne smije više od
jedne grane biti iz istog mjesta. Kada iste porastu oko 15-tak cm dok su
još zelene (obično polovina svibnja) razvode se npr. pomoću čačkalica,
pod kut od 90o - slika B. Vršni dio stabla ili produljnica u trenutku kada
poraste 50 cm, iznad posljednjeg razgranjenja, pincira se u ljetnoj
rezidbi, na taj način što se vršni dio prirasta otkine prstima na zadnji
razvijen list od osnove. Ovaj zahvat ima za cilj zaustavljanje vršnog rasta
i stimuliranje pojave bočnih razgranjenja na produljnici. Voćar koji
intenzivno gnoji tokom godine korištenjem pinciranja može formirati i dva
uslovna kata uzgojnog oblika vitko vreteno.

Oštri uglovi grananja – stimuliše se Komparacija oštrog i Primjer povijenih grana

samo rast otvorenog ugla grane

Važno je znati da su rast i rodnost u korelaciji. Borba protiv

rasta je povijanje grana. Grana koja raste vertikalno
dominantno raste, a njena rodnost se destimulira. S
druge strane prirast koji se povija pod većim kutem u
odnosu na stožinu prelazi na rod u korelaciji od tog
kuta otklona. Što je veći ovaj kut, odnosno što je grana
više povijena, brže stupa na rod.
A. Različiti načini razvođenja grana
A.1 – razvođenje grana štipaljkama
A. 2 – razvođenja grana čačkalicama
A. 3 – razvođenje grana letvicom
A. 4 – razvođenje grana utezima
A. 5 – grana koja u osnovi posjeduje poželjan kut (90o) posjeduje pri bazi prsten-šlic, dok grana oštrog
kuta ima procjep.
 U toku zimske rezidbe druge godine na prvom-formiranom katu
potrebno je do osnove ukloniti sve prebujne i uspravnorastuće
priraste – vodopije, a ostavljati samo bočne i donje. Takođe, i donji
snažni prirasti nisu poželjni jer će plodovi jabuke na istim padati na
zemlju. Rast u dužinu bočnih grana prvog uslovnog kata zaustavlja
se (na dužinu polovine rednog prostora) tako što se svaka postrana
bočna grana prevodi rezom na bočni ili donji prirast. U pravilu na
prvom katu poželjnije je zaustaviti rast bočne grane na bočni prirast, u
suprotnom postoji opasnost da isti dodiruje zemlju. U toku vegetacije
formira se drugi kat, gdje se takođe ostavljaju tri prirasta i četvrti za
zamjenu. Kada su isti zeleni, u istom momentu kao i prethodne
vegetacije potrebno ih je poviti u što horizontalaniji položaj
(čačkalicama, rafijom, tegovima i sl.). Razmak između ovih prirasta
treba biti 10-15 cm. Produljnica se, kao i prethodne godine pincira
kada izraste 50 cm (tokom zelene intervencije), iznad posljednjeg
razgranjenja, a ukoliko poraste 40-45 cm istoj se rezom stimuliše rast.

Prevođenje na donji prirast

Početak druge godine Stablo tokom
vegetacije

Treća godina je obično period kada se završava formiranje

uzgojnog oblika. Prvi kat već plodonosi i zimskom rezidbom
je potrebno ukloniti vodopije. Na drugom katu radi se isto
što i na prvom uslovnom katu prošle godine (zaustavljanje
rasta u dužinu, prevođenjem na donjui ili bočni prirast, te
uklanjanje vodopija). Tokom vegetacije na trećem katu
razvode se prirasti pod što otvoreniji kut.. U ovoj godini
postavlja se pitanje kako zaustaviti rast produljnice dalje u
dužinu, obzirom da je krošnja dostigla visinu od 3 m od
površine zemlje. Daljnji rast produljnice zaustavlja se tako
što se ista povija, a potom kada se pojavi bočni rodni prirast
prevede na isti. Ukoliko se nakon povijanja pojave vertikalni
prirasti oni se uklanjaju do osnove. Kada se u vršnom dijelu
voćke pojave cvjetovi, to je znak da je njen daljni rast
zaustavljen.
 Zimska rezidba obavlja se u proljeće prije otvaranja pupoljaka,
odnosno sve dok ne krenu sokovi u voćki. Osnovni cilj zimske
rezidbe je formiranje uzgojnog oblika, kasnije ista služi za
njegovo održavanje i čini sastavni dio zelene rezidbe. Treba
napomenuti da je najbolje rodno drvo ono koje je staro četiri
godine. To praktično ukazuje da se treba vršiti zamjena rodnog
drveta čija je starost veća od četiri godine. Potrebno je znati da
je pravilo i što je dio koji se rezidbom uklanja veći, to je i reakcija
na rez veća. Takođe, najbolji plodovi su oni koji se nalaze što
bliže centralnoj stožini, te provođenjem rezidbe teži se istom.

DVIJE GRANE IZ ISTOG MJESTA – osnovno pravilo kod rezidbe voćaka

u uzgojnom obliku vitko vreteno jeste da nikada iz jednog mjesta ne smije
da raste više od jedne grane.

UKLANJANJE NISKO POLOŽENIH PRIRASTA – svi prirasti koji UKLANJANJE PARALENIH PRIRASTA – kada se u malom prostoru nalaze dvije
su prisutni niže od 50 cm (deblo) uklanjaju se, obzirom da postoji grane jedna iznad druge, mada ne remete zakon potčinjenosti, ali su paralelne, i to
mogućnost da će plodovi na ovim granama tokom plodonošenja tako da gornja ipak u izvjesnoj mjeri zasjenjuje donju, jedna od ovih grana se
dodirivati zemlju obavezno uklanja, obično ona koja je slabije obrasla ili ima oštriji kut..

UKLANJANJE VERTIKALNIH PRIRASTA/JAHAČA – vertikalni prirasti
(vodopije) su nerodni, crpe hranu i s toga se, bez obzira na mjesto njihovog
nastanka, obavezno uklanjaju do osnove.
IZOLACIJA VRHA – vrh stabla treba da završava samo sa jednom granom,
zbog toga se, svi prirasti koji istom konkuriraju, uklanjaju, tako da ostaje samo
jedna produljnica koja se kasnije povija u cilju zaustavljanja rasta
Reakcija na prikraćivanje
-štrickanja
Normalno stablo
Oštrickano
stablo
PRIKRAĆIVANJE (ŠTRICKANJE GRANA) – pravilo kod rezidbe je i da se rast grana
nikada ne zaustavlja prikraćivanjem/štrickanjem (skraćivanjem vrha škarama u bilo
kojem intenzitetu). U suprotnom na mjestu prikraćivanja/štricanja izrastu dvije nove
grane, pa kada se i one skrate četiri i tako u nedogled. Svaki rez na voćki je
provociranje rasta. Reakcija na isti zavisi od jačine reza. Ranije je napomenuto da se
rast grane zaustavlja prevođenjem na donju ili boču,a nikada granu prikraćivati.
REZ NA ČEP – ukoliko se na godnjem katu nalazi jača grana u odnosu na niži kat
zbog zakona potčinjenosti, odnosno zbog toga što zasjenjuje donju, ista se uklanja
rezom na čep, i to tako da donja površina reza-čepa bude veća od gornje, kako bi se
dobio slabiji prirast i boljeg (otvorenijeg) kuta.. Ovaj zahvat se prakticira u slučaju kada
na jednoj strani stabla postoji jaka grana, a sa suprotne strane ista ne postoji.
 Zelena rezidba je pomotehnički
VRH GRANE ZAHVAT IZVRŠENO PINCIRANJE
zahvat koji se obavlja tokom
vegetacije na voćkama. Ista ima za
cilj poboljšanje količine i kvaliteta
roda, zbog čega se još naziva
rezidba na rod. Zelenu rezidbu, u
pravilu treba vršiti ručno, bez
škara, iz razloga što uklanjanjem
grana škarama u osnovi ostaju
spavajući pupoljci koji će se
probuditi, dati novi prirast koji će se
ponovo morati uklanjati. Međutim,
kada se grana elminira rukom iz
osnove ne postoji mogućnost za
njeno ponovno pojavljivanje.

PINCIRANJE – ovaj zahvat ima za cilj zaustavljanje rasta vrhom i stimulisanje bočnih razgranjenja. Izvodi
se na taj način što se vrh grane otkine rukom, zalamanje između prstiju, na zadnji razvijen list.

UKLANJANJE VERTIKLNIH PRIRASTA SA RODOM – ukoliko se desi da
vertikalni prirast u svojoj osnovi nosi plod u zelenoj rezidbi isti se skraćuje na
3-4 lista, kako bi se plod mogao ishraniti i ne bi došlo do ožegotina. Naravno,
nakon berbe plodova, prikraćeni prirast se, tokom zimske rezidbe uklanja do
osnove. Ovo je jedan od rijetkih zahvata koji se u pravillu tokom zelene
rezidbe mora obavljati škarama.
UKLANJANJE VERTIKLNIH PRIRASTA/JAHAČA– vodopije (jahači) se
uklanjaju rukom na taj način što se isti dok su mladi (oko 10-15 cm) povijaju u
jednu stranu do osnove, potom u drugu stranu i naj taj način ostranjuju,
pucajući i ispadajući bez poteškoća. Takođe, pravilo da samo jedna grana
raste iz jednog mjesta, zahtjeva u nekim slučajevima i na nekim mjestima u
krošnji, intervenciju u tom pravcu i u zelenoj rzidbi.
 KRASTAVOST

Fenofaza razvoja Bolest/štetnik Preparat Koncentracija

Otvaranje pupa do krastavost, lisne Crveno ulje 2–3%
fenofaze mišijih ušiju uši, crveni pauk
Mišije uši do fenofaze krastavost, Chorus, 0,02-0,03%
roza pup cvejtojed Calypso 0,01-0,02%
Roza pup do fenofaze krastavost Chorus 0,02-0,03%
kraj cvjetanja
Razvoj plodova do krastavost, Score + Merpan, 0,013-0,02%
njihove veličine pepelnica, lisne Pirirmor 0,04-0,06%
lješnjika uši PEPELNICA

Razvoj plodova do krastavost, Score + Merpan ili 0,013+0,02%

njihove veličine oraha pepelnica, crveni Topas, 0,1-0,15%
voćni pauk, Bijelo ulje, 1-1,5%
jabukin savijač Insegar 0,03-0,05%

Kraj lipnja Krastavost, Stroby DF 150 0,02%

pepelnica, mineri, Calypso 0,01-0,02%
savijači
Polovina srpnja Krastavost, Stroby 0,02%
pepelnica
Kraj srpnja do početka Krastavost, Stroby ili Merpan, 0,02%
kolovoza pepelnica, jabukin Insegar 0,2-0,3%
savijač II 0,03-0,05%
generacija

Kraj kolovoza bolesti u skladištu Captan ili 0,2-0,25%

Bellis 0,08%
Gala - plodovi sazrijevaju u zadnjih desetak dana kolovoza
Jonagold - zrije u drugih desetak dana kolovoza
Golden dellicious - zrije krajem kolovozaa-početkom rujna
Idared - zrije u prvih desetak dana listopada
Granny Smith - zrije u drugih desetak dana listopada
Braeburn - zrije u drugih desetak dana listopada
Pink lady - zrije u drugih desetak dana listopada.
Fuji - zrije u drugih desetak dana listopada
Topaz - zrije u drugih desetak dana listopada