Zbirka Zadataka Iz UMa (Prvi Dio)

Dino Peran
UVOD U MATEMATIKU
ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA

Predgovor
Ova zbirka riješenih zadataka nastala je u okviru vježbi iz kolegija Uvod u matematiku na
Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu tokom akademske godine 2015./2016., a na-
mjenjena je prvenstveno studentima koji su upisali navedeni kolegij te svima onima koji žele
produbiti svoje srednjoškolsko znanje ili ga podići na višu razinu, o čemu se posebno vodilo
računa u ovoj zbirci. Napominjem da zbirka pokriva i početno gradivo kolegija Diferencijalni i
intergralni račun te je dobra priprema za navedeni kolegij.
Kako bi se intezivnije počeli baviti matematičkim teorijama, potrebno je usvojiti matematički

jezik, to jest matematičku pismenost. Ova zbirka je također namijenjena tome, pa se tako svaki
srednjoškolski problem pokušava napisati formalnim matematičkim riječnikom. Napominjem da
se ova zbirka oslanja na [1] koja nam daje teorijsku podlogu za rješavanje raznih matematičkih
problema. Zbirka je podijeljena na devet poglavlja, a svako se poglavlje sastoji od kratkog pre-
gleda glavnih pojmova i tvrdnji koje se mogu naći u [1] u znatno detaljnijoj formi. Potom su
navedeni zadaci, a zatim detaljna rješenja zadataka koja su često popraćena slikom koja intu-
itivno ilustrira temeljnu ideju rješenja. Važno je imati na umu da slike ne predstavljaju rješenja,
već nam samo intuitivno sugeriraju kako bi trebali riješiti zadatak. Za razumijevanje građe iz
ove zbirke nije potrebno nikakvo predznanje osim elementarnog srednjoškolskog predznanja (os-
novno o skupovima brojeva N, Z, Q, R i osnovno o kvadratnim jednadžbama i nejednadžbama).
Napominjem da se mali dio tog znanja koristi u prvih pet poglavlja, posebice elementarno znanje
skupa realnih brojeva R i skupa prirodnih brojeva N, iako se realni brojevi formalno uvode tek u
sedmom poglavlju. Razlog tome je metodičke prirode. Naime, težilo se tome da se novi pojmovi
realiziraju na čitatelju poznatim primjerima, kako bi ih bolje doživio, ali da se istovremeno na
nekim drugim primjerima održi visoka razina apstrakcije.
U prvom poglavlju rješavaju se razni zadaci koji se odnose na poznavanje semantičkih tablica,
logičkih veznika, implikacije, ekvivalencije, kvantifikatora i pojma obrata, obrata po kontrapozi-
ciji i suprotnog suda. U drugom se pak poglavlju govori o pojmu skupa i temeljnih operacija na
skupovima (unija, presjek, razlika, simetrična razlika, komplement skupa) te se navode zadaci
u kojima se dokazuju odnosi među skupovima ili se kontraprimjerom pokušavaju neki odnosi
osporiti. Isto se tako uvodi pojam particije, uređenog para i Kartezijevog produkta skupova.
U trećem poglavlju govori se o homogenim i heterogenim binarnim relacijama te se posebni
naglasak stavlja na posebne homogene relacije kao što su relacija ekvivalencije i relacija parci-
jalnog ili djelomičnog uređaja. Rješavaju se zadaci koji su pretežito temeljeni na tome da se
ispitaju svojstva neke homogene relacije ili se pak ispituju svojstva kompozicije dviju relacija.
U četvrtom poglavlju bavimo se funkcijama. Naime, dok se u srednjoj školi funkcija definirala
kao uređena trojka domene, kodomene i pravila pridruživanja, sada ćemo definirati funkciju kao
i
totalnu i funkcionalnu relaciju. Nadalje se bavimo pojmom injekcije, surjekcije i bijekcije te
pojmom slike i praslike nekih podskupova. Zadaci pretežito zahtijevaju da se odredi kompozi-
cija dviju funkcija, provjeri je li neka funkcija injekcija, surjekcija ili bijekcija te da se odredi
slika ili praslika nekih podskupova domene, odnosno kodomene. U petom poglavlju bavimo
se prvenstveno pojmom matematičke indukcije kao jako moćnim matematičkim alatom s kojim
valja biti vrlo oprezan jer je dosta delikatan i često se pogrešno primjenjuje. U šestom poglavlju
bavimo se cijelim i racionalnim brojevima, a poseban naglasak stavljamo na djeljivosti i pojam
kongruencije što je svojevrsni uvod u teoriju brojeva. Nadalje, u sedmom poglavlju obrađujemo
realne brojeve, pri čemu posebnu pažnju posvećujemo uređaju na skupu realnih brojeva i Ar-
himedovom aksiomu. Zadaci iz sedmog poglavlja pretežito će se bazirati na tome da se odredi
supremum ili infimum nekog podskupa skupa realnih brojeva ili pak da se odredi je li neki broj
iracionalan ili racionalan. U osmom poglavlju gradivo iz četvrtog i sedmog poglavlja primjenju-
jemo na posebne realne funkcije jedne realne varijable pod nazivom elementarne funkcije. Tako
će zadaci iz osmog poglavlja obično zahtijevati da se odredi prirodno područje definicije (ili
prirodna domena) neke realne funkcije ili pak da se odredi praslika nekog podskupa kodomene.
Navedeni zadaci se svode na ono što se u srednjoškolskoj matematici obično naziva rješavanje
jednadžbi i nejednadžbi. Posebnu ćemo pozornost posvetiti posebnim elementarnim funkcijama
pod nazivom polinomi, gdje ćemo razmatrati pojmove kao što su nultočke polinoma, djeljivost
polinoma, Euklidov algoritam za polinome te pojam ireducibilnog polinoma i najveće zajedničke
mjere dvaju polinoma. Nakon polinoma, promatrat ćemo racionalne funkcije, pojam parcijalnog
razlomka i rastav racionalne funkcije na parcijalne razlomke. Na koncu, u devetom poglavlju
najprije definiramo pojam krivulje drugog reda i promatramo elipse, hiperbole i parabole. Po-
tom se bavimo algebarskim i trigonometrijskim zapisom kompleksnog broja te De Moiverovim
formulama za potenciranje i korjenovanje kompleksnih brojeva. Zadaci u ovom poglavlju pre-
težito se baziraju na tome da se u Gaussovoj (ili kompleksnoj) ravnini skiciraju skupovi koji
predstavljaju rješenja sustava jednadžbi ili nejednadžbi.
Na koncu se nalazi indeks najvažnijih pojmova koji se koriste u zadacima, a na početku se

nalazi popis slika i matematičkih simbola koji se koriste u tekstu. Među zadacima ima i onih
zahtjevnijih koji traže od čitatelja da bude malo kreativniji i sam analizira problem te domišlja-
tim odabirom pogodnih matematičkih alata dođe do rješenja. Takvi zadaci označeni su jednom,
dvije ili s tri zvjezdice. Svaki zadatak je detaljno riješen i često popraćen slikom koja inuitivno
sugerira ideju rješenja navedenog zadatka. Smatram da su slike u rješenjima jako bitne jer
razvijaju kreativnost u rješavanju matematičkih problema. No, valja imati na umu da se ideja
dobivena slikom mora matematički formalizirati te provesti formalno matematičko rješenje za-
datka. Dakle, iznimno je bitna kreativnost, ali isto tako i matematička pismenost te strategija
kako ideje za rješavanje matematičkih problema prevesti na matematički jezik. Time se prvens-
tveno bavi ova zbirka riješenih zadataka. Nadam se da će ova zbirka pomoći svim studentima
u pripremi za kolokvije i ispite iz kolegija Uvod u matematiku te svim onim čitateljima koji žele
produbiti svoje matematičko znanje i steći elementarnu matematičku pismenost. Molim čitatelje
da mi jave ako pronađu bilo kakvu grešku ili imaju bilo kakvu sugestiju kako elegantnije provesti
rješenja određenih zadataka.
Dino Peran,
Split, listopad 2016.
ii
Sadrºaj
Predgovor i
Popis oznaka v
Popis slika xi
1 Osnove matematičke logike 1

1.1 Osnovni pojmovi i tvrdnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.3 Rješenja zadataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2 Skupovi 33
2.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3 Relacije 71
3.1.1 Relacija ekvivalencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
3.1.2 Relacija djelomičnog ili parcijalnog uređaja . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
3.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Bibliografija 115
iii
SADRŽAJ
iv
Popis oznaka
∧ - konjukcija
∨ - disjunkcija
−→ - kondicional
←→ - bikondicional
− - negacija
∀ - univerzalni kvantifikator
∃ - egzistencijalni kvantifikator
∀x - za svaki x
∃x - postoji x
∃!x - postoji jedinstveni x
=⇒ - implikacija
⇐⇒ - ekvivalencija
A ≡ B - formule A i B su semantički jednake
A, B, C - oznake za skupove
a ∈ A - a je element skupa A
a, b, c, x, y, z - oznake za elemente skupova
∅ - prazan skup
A ⊆ B - skup A je podskup skupa B
v
SADRŽAJ
A * B - skup A nije podskup skupa B
A $ B - skup A je pravi podskup skupa B
A = B - skup A je jednak skupu B
A 6= B - skup A je različit od skupa B
A ∪ B - unija skupova A i B
A ∩ B - presjek skupova A i B
A \ B - razlika skupa A i skupa B
A∆B - simetrična razlika skupova A i B
U - univerzalni skup
Ac - komplement skupa A s obzirom na neki unaprijed zadani univerzalni skup U
F - množina skupova
[
F - unija množine skupova F
F ∈F
\
F - presjek množine skupova F
F ∈F
(a, b) - uređeni par čija je prva koordinata jednaka a, a druga koordinata jednaka b
A × B - Kartezijev umnožak ili Kartezijev produkt skupa A i skupa B
A2 - Kartezijev umnožak A × A
a R b - a je u relaciji R s b, to jest (a, b) ∈ R
[a] - klasa elementa a, s obzirom na neku relaciju ekvivalencije
A|R - kvocijentni skup, skupa A, s obzirom na relaciju ekvivalencije R ⊆ A2
S ◦ R - kompozicija relacije R i relacije S
R−1 - inverzna relacija
R2 - kompozicija R ◦ R
Rc - komplementarna relacija
vi
SADRŽAJ
∆A - dijagonala skupa A
D(R) - domena relacije R
K(R) - slika relacije R
inf - infimum
inf R - infimum s obzirom na relaciju R
sup - supremum
supR - supremum s obzirom na relaciju R
min - minimum
minR - minimum s obzirom na relaciju R
max - maksimum
maxR - maksimum s obzirom na relaciju R
f : A → B - funkcija f s domenom A i kodomenom B
idA - identiteta skupa A
f −1 - inverzna funkcija, bijektivne funkcije f
g ◦ f - kompozicija funkcije f i funkcije g
f 2 - kompozicija f ◦ f
D(f ) - domena funkcije f
K(f ) - slika funkcije f
f (A) - slika skupa A, s obzirom na funkciju f
f −1 (A) - praslika skupa A, s obzirom na funkciju f
f (a) - vrijednost ili slika funkcije f u točki a
f −1 (a) - praslika elementa a
f |A - restrikcija ili ograničenje funkcije f , s obzirom na skup A ⊆ D(f )
vii
SADRŽAJ
N - skup prirodnih brojeva
Z - skup cijelih brojeva
Q - skup racionalnih brojeva
R - skup realnih brojeva
I - skup iracionalnih brojeva
C - skup kompleksnih brojeva

n
X
ai - suma realnih brojeva am + am+1 + · · · + an , za prirodne brojeve m ≤ n
i=m
n
Y
ai - umnožak ili produkt realnih brojeva am · am+1 · · · an , za prirodne brojeve m ≤ n
i=m
n! - n faktorijel, to jest 1 · 2 · · · (n − 1) · n
a | b - cijeli broj a dijeli cijeli broj b
a ≡ b (mod n) - cijeli broj a je kongruentan cijelom broju b modulo n (n je prirodan broj)
bxc - najmanje cijelo realnog broja x
dxe - najveće cijelo realnog broja x
x - decimalni ostatak realnog broja x
expa - eksponencijalna funkcija po bazi a
loga - funkcija logaritma po bazi a
ln - funkcija prirodnog logaritma
o - nul-funkcija
sin - funkcija sinus
cos - funkcija kosinus
tg - funkcija tangens
ctg - funkcija kotangens
arcsin - funkcija arkus sinus
viii
SADRŽAJ
arccos - funkcija arkus kosinus
arctg - funkcija arkus tangens
arcctg - funkcija arkus kotangens
sinh - funkcija sinus hiperbolni
cosh - funkcija kosinus hiperbolni
tgh - funkcija tangens hiperbolni
ctgh - funkcija kotangens hiperbolni
asinh - funkcija area sinus hiperbolni
acosh - funkcija area kosinus hiperbolni
atgh - funkcija area tangens hiperbolni
actgh - funkcija area kotangens hiperbolni
∂p - stupanj nenul polinoma p
m (p, q) - najveća zajednička mjera polinoma p i q
Re z - realni dio kompleksnog broja z
Im z - imaginarni dio kompleksnog broja z
z - konjugirano kompleksni broj kompleksnog broja z
|z| - apsolutna vrijednost ili modul kompleksnog broja z
ϕ - Eulerova funkcija
τ (n) - broj svih djelitelja prirodnog broja n
gcd(a, b) - najveća zajednička mjera cijelih brojeva a i b
lcm (a, b) - najmanji zajednički višekratnik cijelih brojeva a i b
an (p) - eksponent prostog broja p u rastavu prirodnog broja n na proste faktore
n = (an · a0 )b - zapis prirodnog broja n u brojevnom sustavu s bazom b
ix
SADRŽAJ
n = an · a0 - zapis prirodnog broja n u dekadskom brojevnom sustavu
n
k - n povrh k (binomni koeficijent)
√
n
x - n-ti korijen iz x
xn - n-ta potencija od x
x
Popis slika
2.1 Vennovi dijagrami iz Primjera 2.1.10 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

2.2 Shema Kartezijevog produkta A × B iz Definicije 2.1.18 . . . . . . . . . . . . . . 40
2.3 Vennovi dijagrami iz Zadatka 2.2.8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.4 Vennovi dijagrami skupova iz Zadatka 2.2.31 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.1 Grafički prikaz relacije R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

3.2 Relacija R iz Primjera 3.1.32 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.3 Relacija T iz Primjera 3.1.32 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.6 Relacija R iz Zadatka 3.2.29 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
3.7 Relacija T iz Zadatka 3.2.29 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
xi
POPIS SLIKA
xii
Poglavlje 1
Osnove matemati£ke logike
1.1 Osnovni pojmovi i tvrdnje

U ovom poglavlju bavit ćemo se analizom istinitosti izjavnih rečenica, a da se pri tome ne bavimo
njihovim sadržajem. To će nam omogućiti logika sudova ili propozicijska logika koja je jedna
od najjednostavnijih formalnih teorija. U navedenoj teoriji rečenice se promatraju kao forme
sastavljene od jednostavnih sudova koji su međusobno povezani logičkim veznicima. Pojam suda
ne definiramo smatrajući ga intuitivno jasnim čitateljima. Laički rečeno, sud bi bio neka suvisla
izjavna rečenica koja je ili lažna ili istinita. Pomoću logičkih veznika (i, ili, ako, ako i samo ako,
ne) od jednostavnih sudova gradimo složene sudove. Prilikom određivanja neke formalne teorije
potrebno je najprije odrediti njenu sintaksu (abeceda) što kraće nazivamo jezik formalne teorije,
potom se odredi semantika (ili značenje) gdje interpretiramo simbole navedene formalne teorije.
Kako se mi bavimo logikom sudova, najprije ćemo definirati jezik logike sudova. Analogno
nećemo definirati ni pojam skupa smatrajući ga intuitivno poznatim čitatelju. Valja imati na
umu da je svaki skup potpuno određen svim svojim elementima i da su dva skupa jednaka ako
imaju iste elemente. Činjenicu da je x element skupa A označavamo s x ∈ A i navedenu relaciju
biti element ne definiramo smatrajući je intuitivno jasnom čitatelju. Iz ovoga vidimo da je
nemoguće promatrati matematičku logiku bez teorije skupova i obratno, pa ćemo ih promatrati
paralelno, iako ćemo prvo obratiti pozornost na matematičku logiku u ovom poglavlju, dok ćemo
se teorijom skupova baviti u idućem poglavlju.
Definicija 1.1.1 (Abeceda logike sudova). Abeceda logike sudova je unija skupova A1 ,
A2 i A3 , gdje je:
• A1 = {P0 , P1 , P2 , . . .} prebrojiv skup čije elemente nazivamo propozicijskim varijablama;
• A2 = {−, ∧, ∨ −→, ←→} skup logičkih veznika;
• A3 = {(, )} skup pomoćnih simbola (lijeva i desna zagrada).
Logičke veznike nazivamo redom: negacija (−), konjukcija (∧), disjunkcija (∨), kondi-
cional (−→), bikondicional (←→). Poštovat ćemo prioritet logičkih veznika. Dakle, najveći
prioritet ima negacija, potom konjukcija i disjunkcija, a na koncu kondicional i bikondicional.
1
POGLAVLJE 1. OSNOVE MATEMATIČKE LOGIKE
Propozicijske varijable možemo shvatiti kao jednostavne sudove.
Riječ abecede logike sudova je bilo koji konačan niz simbola iz abecede logike sudova. Sada
ćemo definirati posebne riječi abecede logike sudova pod nazivom formule logike sudova.
Definicija 1.1.2 (Formula logike sudova). Atomarna formula je svaka propozicijska va-
rijabla. Formula je
(F 1) svaka atomarna formula;
(F 2) ako su A i B formule, onda su i riječi (−A), (A ∧ B), (A ∨ B), (A −→ B) i (A ←→ B)

formule;
(F 3) riječ abecede logike sudova je formula ako i samo ako je nastala primjenom konačno mnogo
puta pravila (F 1) i (F 2).
Prethodno smo definirali sintaksu ili jezik logike sudova. Sada ćemo definirati semantiku (ili
značenje) logike sudova. Dakle, reći ćemo što znači da je neka formula istina, odnosno laž (ili
neistina).
Definicija 1.1.3 (Interpretacija). Preslikavanje I koje svakoj propozicijskoj varijabli P pri-

družuje jedinstveni element I(P ) skupa {0, 1} nazivamo totalnom interpretacijom ili kratko
interpretacijom.
Definicija 1.1.4 (Parcijalna interpretacija). Neka je P neki podskup skupa svih propozi-
cijskih varijabli. Preslikavanje I koje svakoj propozicijskoj varijabli P iz skupa P pridružuje
jedinstveni element I(P ) skupa {0, 1} nazivamo parcijalna interpretacija.
Kao što samo ime kaže, I se naziva parcijalnom interpretacijom jer je I(P ) definirano samo za
propozicijske varijable P koje su elementi skupa P. Sa A(P1 , . . . , Pn ) označavamo formulu A u
kojoj mogu nastupiti jedino propozicijske varijable P1 , . . . , Pn .
Definicija 1.1.5. Kažemo da je interpretacija I odgovarajuća za formulu A(P1 , . . . , Pn ) ako je

I definirana na skupu {P1 , . . . , Pn }.
Po složenosti neke formule definiramo toj formuli odgovarajuće interpretacije u skladu s danom
semantičkom tablicom:
P Q −P P ∧Q P ∨Q P −→ Q P ←→ Q
0 0 1 0 0 1 1
0 1 1 0 1 1 0
1 0 0 0 1 0 0
1 1 0 1 1 1 1
Definicija 1.1.6. Kažemo da je formula F istinita za interpretaciju I ako je vrijednost
interpretacije I na formuli F jednaka 1, to jest I(F ) = 1. Kažemo da je formula F neistinita
za interpretaciju I ako je vrijednost interpretacije I na formuli F jednaka 0, to jest I(F ) = 0.
2
1.1. OSNOVNI POJMOVI I TVRDNJE
Definicija 1.1.7. Za formulu F kažemo da je:
(F 1) ispunjiva ako postoji interpretacija I, takva da je I(F ) = 1;
(F 2) oboriva ako postoji interpretacija I, takva da je I(F ) = 0;
(F 3) valjana ili tautologija ako za svaku interpretaciju I vrijedi I(F ) = 1;
(F 4) antitautologija ako za svaku interpretaciju I vrijedi I(F ) = 0.
Valjane formule često označavamo s 1, a antitautologije s 0.
Primjer 1.1.8. Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Ispitajte je li formula

(P ←→ −R) −→ (−Q ∧ P ) ∨ P ∧ (−R −→ −Q) ∧ (P ∨ −R)
ispunjiva, oboriva, valjana, antitautologija.

Rješenje. Napravimo semantičku tablicu navedene formule. Neka je F = (P ←→ −R) −→

(−Q ∧ P ) ∨ P ∧ (−R −→ −Q) ∧ (P ∨ −R) , F1 = (P ←→ −R) −→ (−Q ∧ P ) i F2 =

P ∧ (−R −→ −Q) ∧ (P ∨ −R).
P Q R P ←→ −R −Q ∧ P F1 −R −→ −Q P ∧ (−R −→ −Q) P ∨ −R F2 F
0 0 0 0 0 1 1 0 1 0 1
0 0 1 1 0 0 1 0 0 0 0
0 1 0 0 0 1 0 0 1 0 1
0 1 1 1 0 0 1 0 0 0 0
1 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1
1 0 1 0 1 1 1 1 1 1 1
1 1 0 1 0 0 0 0 1 0 0
1 1 1 0 0 1 1 1 1 1 1
Iz tablice slijedi da je navedena formula F ispunjiva (nije antitautologija) i oboriva (nije valjana).
Sada ćemo definirati pojam logičke implikacije i logički ekvivalentnih formula.
Definicija 1.1.9 (Logička implikacija). Kažemo da formula A logički implicira formulu B

ili da formula B logički slijedi iz formule A, i pišemo A =⇒ B, ako za svaku interpretaciju I
za koju je I(A) = 1 vrijedi I(B) = 1.
Propozicija 1.1.10. A =⇒ B ako i samo ako je A −→ B valjana formula.
3
Definicija 1.1.11 (Logička ekvivalencija). Kažemo da su formule A i B logički ekviva-

lentne (često se kaže i semantički jednake), i pišemo A ⇐⇒ B (ili A ≡ B), ako za svaku
interpretaciju I vrijedi I(A) = I(B).
Propozicija 1.1.12. A ⇐⇒ B ako i samo ako je A ←→ B valjana formula.
Iz Propozicije 1.1.10 i Propozicije 1.1.12 smo vidjeli da logička implikacija (ekvivalencija) nije
isto što i kondicional (bikondicional). Naime, A =⇒ B (A ⇐⇒ B) je oznaka za činjenicu da je
A −→ B (A ←→ B) valjana formula, dok je −→ (←→) logički veznik.
Primjer 1.1.13. Dokažite da za sve formule logike sudova A, B i C te sve valjane formule 1 i
antitautologije 0 vrijedi:
(1) −(−A) ⇐⇒ A
(2) −(A ∧ B) ⇐⇒ −A ∨ −B
(3) −(A ∨ B) ⇐⇒ −A ∧ −B
(4) A −→ B ⇐⇒ −A ∨ B
(5) A ←→ B ⇐⇒ (A −→ B) ∧ (B −→ A)
(6) A ∧ (B ∨ C) ⇐⇒ (A ∧ B) ∨ (A ∧ C)
(7) A ∨ (B ∧ C) ⇐⇒ (A ∨ B) ∧ (A ∨ C)
(8) (A ∨ B) ∨ C ⇐⇒ A ∨ (B ∨ C)
(9) (A ∧ B) ∧ C ⇐⇒ A ∧ (B ∧ C)
(10) A ∧ B ⇐⇒ B ∧ A
(11) A ∨ B ⇐⇒ B ∨ A
(12) A ∨ A ⇐⇒ A
(13) A ∧ A ⇐⇒ A
(14) A ∧ 1 ⇐⇒ A, A ∧ 0 ⇐⇒ 0
(15) A ∨ 1 ⇐⇒ 1, A ∨ 0 ⇐⇒ A.
Rješenje. Neka su F i G formule logike sudova, takve da je F ⇐⇒ G. Navedenu tvrdnju

možemo dokazati na dva načina. Prvi način je da za proizvoljnu interpretaciju I dokažemo
da je I(F ) = I(G). Drugi način je da napravimo semantičku tablicu formule F ←→ G i da
dokažemo da je navedena formula valjana. U rješavanju ovog primjera primjenjivat ćemo prvi
način dokazivanja.
Dokažimo (1). Neka je I interpretacija, takva da je I(A) = 1. Tada je I(−A) = 0, odnosno

I(−(−A)) = 1. Ako je I(A) = 0, onda je I(−A) = 1, odnosno I(−(−A)) = 0. Dakle, u svakom
4
slučaju je I(A) = I(−(−A)), pa je A ⇐⇒ −(−A).
Dokažimo (2). Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(−(A ∧ B)) = 1, onda je

I(A ∧ B) = 0, odnosno I(A) = 0 ili I(B) = 0. To povlači da je I(−A) = 1 ili I(−B) = 1, od-
nosno I(−A ∨ −B) = 1. Ako je I(−(A ∧ B)) = 0, onda je I(A ∧ B) = 1, pa je I(A) = I(B) = 1.
Sada je I(−A) = I(−B) = 0, odnosno I(−A ∨ −B) = 0. Dakle, u svakom slučaju je
I(−(A ∧ B)) = I(−A ∨ −B), pa je −(A ∧ B) ⇐⇒ −A ∨ −B.
Dokažimo (3). Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(−(A ∨ B)) = 1, onda je

I(A ∨ B) = 0, odnosno I(A) = 0 i I(B) = 0. To povlači da je I(−A) = 1 i I(−B) = 1,
odnosno I(−A ∧ −B) = 1. Ako je I(−(A ∨ B)) = 0, onda je I(A ∨ B) = 1, pa je I(A) = 1
ili I(B) = 1. Sada je I(−A) = 0 ili I(−B) = 0, odnosno I(−A ∧ −B) = 0. Dakle, u svakom
slučaju je I(−(A ∨ B)) = I(−A ∧ −B), pa je −(A ∨ B) ⇐⇒ −A ∧ −B.
Dokažimo (4). Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(A −→ B) = 1, onda je

I(A) = 0 ili I(B) = 1, odnosno I(−A) = 1 ili I(B) = 1. To povlači da je I(−A ∨ B) = 1.
Ako je I(A −→ B) = 0, onda je I(A) = 1 i I(B) = 0, odnosno I(−A) = I(B) = 0.
Sada je I(−A ∨ B) = 0. Dakle, u svakom slučaju je I(A −→ B) = I(−A ∨ B), pa je
A −→ B ⇐⇒ −A ∨ B.
Dokažimo (5). Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(A ←→ B) = 1, onda je

I(A) = I(B). Sada je I(A −→ B) = I(B −→ B) = 1, pa je I((A −→ B) ∧ (B −→ A)) = 1.
Ako je I(A ←→ B) = 0, onda je I(A) 6= I(B). Ako je I(A) = 1, onda je I(B) = 0, pa je
I(A −→ B) = 0. Ako je I(A) = 0, onda je I(B) = 1, pa je I(B −→ A) = 0. Dakle, vri-
jedi I((A −→ B) ∧ (B −→ A)) = 0. Dakle, u svakom slučaju je I(A ←→ B) = I((A −→
B) ∧ (B −→ A)), pa je A ←→ B ⇐⇒ (A −→ B) ∧ (B −→ A).
Dokažimo (6). Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(A ∧ (B ∨ C)) = 1, onda

je I(A) = 1 i I(B ∨ C) = 1. Sada je I(B) = 1 ili I(C) = 1. Ako je I(B) = 1, onda je
I(A ∧ B) = 1. Ako je I(C) = 1, onda je I(A ∧ C) = 1. Dakle, vrijedi I((A ∧ B) ∨ (A ∧ C)) = 1.
Ako je I(A ∧ (B ∨ C)) = 0, onda je I(A) = 0 ili I(B ∨ C) = 0. Ako je I(A) = 0, onda je
I(A ∧ B) = I(A ∧ C) = 0, pa je I((A ∧ B) ∨ (A ∧ C)) = 0. Ako je I(B ∨ C) = 0,
onda je I(B) = I(C) = 0, pa je I((A ∧ B) ∨ (A ∧ C)) = 0. Dakle, u svakom slučaju je
I(A ∧ (B ∨ C)) = I((A ∧ B) ∨ (A ∧ C)), pa je A ∧ (B ∨ C) ⇐⇒ (A ∧ B) ∨ (A ∧ C).
Dokažimo (7). Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(A ∨ (B ∧ C)) = 1, onda je

I(A) = 1 ili I(B ∧ C) = 1. Ako je I(A) = 1, onda je I(A ∨ B) = I(A ∨ C) = 1, pa je
I((A ∨ B) ∧ (A ∨ C)) = 1. Ako je I(B ∧ C) = 1, onda je I(B) = 1 i I(C) = 1. Sada je
I(A ∨ B) = I(A ∨ C) = 1, pa je I((A ∨ B) ∧ (A ∨ C)) = 1. Ako je I(A ∨ (B ∧ C)) = 0, onda
je I(A) = I(B ∧ C) = 0. Sada je I(B) = 0 ili I(C) = 0. Ako je I(B) = 0, onda je I(A ∨ B) = 0.
Ako je I(C) = 0, onda je I(A ∨ C) = 0. Sada je I((A ∨ B) ∧ (A ∨ C)) = 0. Dakle, u svakom
slučaju je I(A ∨ (B ∧ C)) = I((A ∨ B) ∧ (A ∨ C)), pa je A ∨ (B ∧ C) ⇐⇒ (A ∨ B) ∧ (A ∨ C).
Dokažimo (8). Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(A ∨ (B ∨ C)) = 1, onda je

I(A) = 1 ili I(B ∨ C) = 1. Dakle, I(A) = 1 ili I(B) = 1 ili I(C) = 1, što povlači da je
I((A ∨ B) ∨ C) = 1. Ako je I(A ∨ (B ∨ C)) = 0, onda je I(A) = I(B) = I(C) = 0. Sada je
I((A ∨ B) ∨ C) = 0. Daklem u svakom slučaju je I(A ∨ (B ∨ C)) = I((A ∨ B) ∨ C), pa je
5
A ∨ (B ∨ C) ⇐⇒ (A ∨ B) ∨ C.
Tvrdnju (9) dokazujemo analogno kao i tvrdnju (8).
Tvrdnje (10), (11), (12) i (13) su trivijalne, pa ih dokažite sami za vježbu.
Dokažimo (14). Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(A ∧ 1) = 1, onda je I(A) = 1.

Ako je I(A ∧ 1) = 0, onda je I(A) = 0. Dakle, u svakom slučaju je I(A ∧ 1) = I(A), pa je
A ∧ 1 ⇐⇒ A. Neka je I proizvoljna interpretacija. Kako je I(0) = 0, to je I(A ∧ 0) = 0.
Dakle, A ∧ 0 je antitautologija, pa vrijedi A ∧ 0 ⇐⇒ 0.
Tvrdnja (15) se dokaže analogno kao i tvrdnja (14).
Primijetite da korištenjem (4), a zatim (3) i (1) slijedi da za sve formule logike sudova A i B
vrijedi:
−(A −→ B) ⇐⇒ A ∧ −B .
Tvrdnje (2) i (3) nazivamo De Morganovim formulama. Tvrdnju (10) nazivamo komutativ-
nost konjukcije, a tvrdnju (11) komutativnost disjunkcije. Tvrdnju (8) nazivamo asocijativnost
disjunkcije, a tvrdnju (9) asocijativnost konjukcije. Tvrdnju (6) nazivamo distributivnost ko-
njukcije prema disjunkciji, a tvrdnju (7) distributivnost disjunkcije prema konjukciji. Tvrdnju
(12) nazivamo idempotentnost disjunkcije, a tvrdnju (13) idempotentnost konjukcije. Tvrdnju
(1) nazivamo dvostrukom negacijom.
Prethodne identitete treba zapamtiti i koristiti u zadacima kada se od Vas traži da pojednos-
tavnite formulu. Što znači pojednostavniti formulu? Naime, za svaku formulu logike sudova
definiramo njenu složenost kao broj logičkih veznika koji se pojavljuju u njoj. Tako je primje-
rice svaka propozicijska varijabla složenosti 0, a formula P ∨ Q ∧ (Q ∨ R) složenosti 3, pri
čemu su P , Q i R propozicijske varijable. Dakle, pojednostavniti formulu A znači odrediti
formulu F , takvu da je F formula najmanje moguće složenosti i da je A ⇐⇒ F . O tome
govori sljedeći primjer.
Primjer 1.1.14. Pojednostavnite formulu

P ←→ P ∧ −Q ∨ R −→ P ∧ (−R ∨ Q) .

Rješenje. Pojednostavnimo formulu F = P ←→ P ∧ −Q ∨ R −→ P ∧ (−R ∨ Q) .
6
Koristeći Primjer 1.1.13 dobijamo da vrijedi:

F ⇐⇒ P ←→ P ∧ −Q ∨ − R ∨ P ∧ (−R ∨ Q)

⇐⇒ P ←→ P ∧ −Q ∨ (−R ∨ P ) ∧ ((−R
|
∨ −R}) ∨ Q)
{z
⇐⇒ −R

⇐⇒ − P ∨ P ∧ −Q ∧ ((−P ∨ Q) ∨ P ) ∨ (−R ∨ P ) ∧ (−R ∨ Q)

⇐⇒ ((−P ∨ P ) ∧ (−P ∨ −Q)) ∧ ((−P
| {z }
∨ P ) ∨ Q) ∨
| {z }
(−R ∨ P ) ∧ (−R ∨ Q)
⇐⇒ 1 ⇐⇒ 1

⇐⇒ (1 ∧ (−P ∨ −Q)) ∧ (1 ∨ Q) ∨ (−R ∨ P ) ∧ (−R ∨ Q)
| {z } | {z }
⇐⇒ −P ∨ −Q ⇐⇒ 1

⇐⇒ (−P ∨ −Q) ∧ 1 ∨ (−R ∨ P ) ∧ (−R ∨ Q)
| {z }
⇐⇒ −P ∨ −Q

⇐⇒ (−P ∨ −Q) ∨ (−R ∨ P ) ∧ (−R ∨ Q)

⇐⇒ (−P ∨ −Q) ∨ (−R ∨ P ) ∧ (−P ∨ −Q) ∨ (−R ∨ Q)

⇐⇒ (−P ∨ P ) ∨ (−R ∨ −Q)
| {z }
∧ (Q ∨ −Q) ∨ (−R ∨ −P )
| {z }
⇐⇒ 1 ⇐⇒ 1
⇐⇒ 1∧1
⇐⇒ 1
Pogledajmo sada u kakvoj su vezi logička implikacija i dokaz nekog matematičkog teorema s
pretpostavkom P i tvrdnjom Q. U logičkoj notaciji teorem oblika "Ako je P , onda je Q" možemo
pisati P =⇒ Q. Uz njega su vezana sljedeća tri suda:
(i) Q =⇒ P (obrat suda);
(ii) −Q =⇒ −P (obrat suda po kontrapoziciji);
(iii) −P =⇒ −Q (suprotni sud).
Sada nas zanima kakva je veza među navedenim sudovima. Kako je P =⇒ Q ako i samo ako je
P −→ Q valjana formula, to možemo ispitati njihovu vezu pomoću semantičke tablice.
P Q P −→ Q Q −→ P −Q −→ −P −P −→ −Q
0 0 1 1 1 1
0 1 1 0 1 0
1 0 0 1 0 1
1 1 1 1 1 1
Iz semantičke tablice zaključujemo sljedeće.
(a) P =⇒ Q ako i samo ako −Q =⇒ −P .
(b) Ako vrijedi P =⇒ Q, onda općenito ne mora vrijediti Q =⇒ P .
(c) Ako vrijedi P =⇒ Q, onda općenito ne mora vrijediti −P =⇒ −Q.
7
Dakle, iz prethodnog vidimo da možemo provoditi dokaz obratom po kontrapoziciji. Naime,

iz (a) slijedi da je P =⇒ Q ako i samo ako −Q =⇒ −P . Nadalje, lako se vidi ako je P =⇒ Q
i Q antitautologija da i P mora biti antitautologija. To nam omogućava da provodimo dokaze
kontradikcijom. Naime, pretpostavimo da P ne implicira Q, odnosno da vrijedi P ∧ −Q. Ako
pokažemo da P ∧ −Q implicira neku antitautologiju, onda slijedi da je P ∧ −Q antitautologija,
pa je P −→ Q valjana formula, što povlači da vrijedi P =⇒ Q.
Sada navodimo kako direktno dokazivati teoreme u kojima je tvrdnja oblika P =⇒ Q ∨ R,

P =⇒ Q ∧ R i P =⇒ Q ←→ R.
P =⇒ Q ∨ R . Ako vrijedi Q, onda vrijedi i P =⇒ Q ∨ R , stoga pretpostavimo da ne vrijedi

Q. Ako iz P ∧ −Q dokažemo da vrijedi R, onda vrijedi P =⇒ Q ∨ R. Dakle, u svakom slučaju
vrijedi P =⇒ Q ∨ R .
P =⇒ Q ∧ R . Ako dokažemo da vrijedi P =⇒ Q i P =⇒ R, onda se lako vidi da vrijedi i

P =⇒ Q ∧ R (dokažite to).
P =⇒ Q ←→ R . Ako dokažemo da vrijedi P ∧ Q =⇒ R i P ∧ R =⇒ Q, onda se lako vidi da

je P =⇒ Q ←→ R (dokažite to).
Primjer 1.1.15. Ispitajte istinitost sljedećih sudova, a potom im odredite obrat, obrat po
kontrapoziciji i suprotni sud.
(a) "Formula A ∧ B je oboriva ili je formula A ∨ B ispunjiva ako je formula −A ispunjiva ili
formula −B oboriva."
(b) "Cijeli broj n je djeljiv sa brojem 6 ili sa brojem 15 ako je n dijeljiv sa brojem 2 i sa brojem
3."
Rješenje. (a) Istinitost: Ako je formula −A ispunjiva, onda je A oboriva, pa postoji interpre-
tacija I, takva da je I(A) = 0. Sada je I(A ∧ B) = 0, pa je A ∧ B oboriva. Ako je −B oboriva,
onda je B ispunjiva, pa postoji interpretacija J, takva da je J(B) = 1. Sada je J(A ∨ B) = 1,
pa je A ∨ B ispunjiva. Dakle, u svakom slučaju vrijedi da je formula A ∧ B oboriva ili je formula
A ∨ B ispunjiva. Time smo dokazali da je navedeni sud istinit.
Obrat: "Ako je formula A ∧ B oboriva ili je formula A ∨ B ispunjiva, onda je formula −A
ispunjiva ili formula −B oboriva."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako formula A ∧ B nije oboriva i formula A ∨ B nije ispunjiva,
onda formula −A nije ispunjiva i formula −B nije oboriva."
Suprotni sud: "Formula A ∧ B nije oboriva i formula A ∨ B nije ispunjiva ako formula −A
nije ispunjiva i formula −B nije oboriva."
(b) Istinitost: Neka je cijeli broj n djeljiv sa brojem 2 i sa brojem 3. Tada postoji cijeli brij k,
takav da je n = 3 · k. Kako 2 dijeli n, to mora 2 dijeliti k, pa postoji cijeli broj l, takav da je
k = 2 · l. Sada je n = 3 · (2 · l) = 6 · l, što povlači da je n djeljiv sa brojem 6. To povlači da je n
djeljiv sa brojem 6 ili brojem 15. Dakle, navedeni sud je istinit.
Obrat: "Ako je cijeli broj n djeljiv sa brojem 6 ili sa brojem 15, onda je n djeljiv sa brojem 2 i
sa brojem 3."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako cijeli broj n nije djeljiv sa brojem 6 i nije djeljiv sa brojem
15, onda n nije djeljiv sa brojem 2 ili nije djeljiv sa brojem 3."
8
Suprotni sud: "Cijeli broj n nije djeljiv sa brojem 6 i nije djeljiv sa brojem 15 ako n nije djeljiv
sa brojem 2 ili sa brojem 3."
U nastavku ćemo se baviti logikom prvog reda. Naime, mnoga logička zaključivanja koja koris-
timo u svakodnevnom životu ne možemo formalno izraziti u logici sudova. Zbog toga uvodimo
logiku prvog reda. Kao i kod logike sudova, najprije ćemo uvesti jezik (sintaksu) logike prvog
reda.
Definicija 1.1.16 (Abeceda logike prvog reda). Abeceda logike prvog reda je unija
skupova A1 , . . . , A6 , gdje su Ai skupovi redom:
• A1 = {x0 , x1 , . . .}, prebrojiv skup čije elemente nazivamo individualne varijable;
• A2 = {−, ∧, ∨, −→, ←→, ∃, ∀}, skup logičkih veznika;
• A3 = Rknk : k ∈ I , skup čije elemente nazivamo relacijski simboli, gdje je I neki

podskup od N. Pretpostavljamo da ovaj skup sadrži barem jedan dvomjesni relacijski

simbol;
• A4 = fknk : k ∈ J , skup čije elemente nazivamo funkcijski simboli, gdje je J neki

podskup od N;
• A5 = {ck : k ∈ K }, skup čije elemente nazivamo konstantskim simbolima. Skup K

je neki podskup od N;
• A6 = {( ) , }, skup pomoćnih simbola (lijeva i desna zagrada, te zarez).
Veznik ∀ nazivamo univerzalnim kvantifikatorom i čitamo ga "za svaki", a veznik ∃ eg-

zistencijalnim kvantifikatorom i čitamo ga "postoji (neki)". Pretpostavljamo da skup A2
sadrži barem jedan dvomjesni relacijski simbol (rezerviran za relaciju jednakosti). Sada ćemo
definirati posebne riječi logike prvog reda pod nazivom formule logike prvog reda. Za to nam
treba definicija terma.
Definicija 1.1.17 (Term). Neka je A abeceda logike prvog reda. Term je riječ abecede A za
koju vrijedi:
(T 1) svaka individualna varijabla i svaki konstantski simbol iz A je term;
(T 2) ako je f n-mjesni funkcijski simbol iz A i t1 , . . . , tn termi, onda je i f (t1 , . . . , tn ) term;
(T 3) riječ abecede A je term ako i samo ako je nastala primjenom konačno mnogo puta pravila
(T 1) i (T 2).
Definicija 1.1.18 (Formula logike prvog reda). Neka je A abeceda logike prvog reda. Ako
je R n-mjesni relacijski simbol iz A i t1 , . . . , tn termi, onda je R(t1 , . . . , tn ) atomarna formula
abecede A. Formula u abecedi A je
(F 1) svaka atomarna formula;
9
(F 2) ako su A i B formule, onda su i riječi (−A), (A ∧ B), (A ∨ B), (A −→ B) i A ←→ B

formule;
(F 3) ako je A formula i x varijabla, onda su riječi ∀xA i ∃xA formule;
(F 4) riječ abecede A je formula ako i samo ako je nastala primjenom konačno mnogo puta
pravila (F 1), (F 2) i (F 3).
Kao i prije poštavat ćemo prioritet logičkih veznika, samo što sada ∀ i ∃ imaju najveći prioritet.
Posebnu pozornost treba posvetiti negaciji kvantifikatora. Naime, vrijedi:
(i) −∀xA ⇐⇒ ∃x(−A) ,
(ii) −∃xA ⇐⇒ ∀x(−A) .
Primjer 1.1.19. Ispitajte istinitost i negirajte sljedeće sudove:

(a) (∀n ∈ N) (∀m ∈ N) (∃k ∈ N) (k | n ∧ k | m) ∧ (∀l ∈ N) (l | n ∧ l | m) −→ l | k ,

k
(b) (∀q ∈ Q) (∃n ∈ Z) (∃k ∈ N) n 6= 0 −→ q = n .
Rješenje. Istinitost:
(a) Tvrdnja očito vrijedi jer euklidovim algoritmom za svaka dva prirodna broja n i m mo-
žemo pronaći njihovu najveću zajedničku mjeru k ∈ N koja dijeli n i m i za koju vrijedi
(∀l ∈ N) ((l | n ∧ l | m) −→ l | k).
(b) Tvrdnja očito ne vrijedi jer za q = 0 ∈ Q ne postoji cijeli broj n različit od 0 i prirodni broj
k, tako da je 0 = nk .
Negacije:
(a) (∃n ∈ N) (∃m ∈ N) (∀k ∈ N) (k - n ∨ k - m) ∨ (∃l ∈ N) (l | n ∧ l | m) ∧ l - k

k
(b) (∃q ∈ Q) (∀n ∈ Z) (∀k ∈ N) n 6= 0 ∧ q 6= n
Primjer 1.1.20. Zapišite kvantifikatorima, a potom negirajte sljedeće sudove:
(a) "Za svaki realni broj ε ∈ R+ postoji prirodni broj n0 , takav da za svaki prirodni broj n
√
vrijedi ako je n ≥ n0 , onda je 1 − ε < n n < 1 + ε."
(b) "Za svaki realni broj x i svaki realni broj y, postoji prirodni broj n i postoji prirodni broj
m, takvi da ako je x < y, onda je x < 2nm < y."
Rješenje. Zapišimo navedene sudove kvantifikatorima:

√
∀ε ∈ R+ (∃n0 ∈ N) (∀n ∈ N) (n ≥ n0 −→ 1 − ε < n n < 1 + ε)

(a)
(b) (∀x ∈ R) (∀y ∈ R) (∃n ∈ N) (∃m ∈ N) x < y −→ x < 2nm < y

Negacije: √ √
∃ε ∈ R+ (∀n0 ∈ N) (∃n ∈ N) n ≥ n0 ∧ (1 − ε ≥ n n ∨ n n ≥ 1 + ε)

(a)

n n
(b) (∃x ∈ R) (∃y ∈ R) (∀n ∈ N) (∀m ∈ N) x < y ∧ x ≥ 2m ∨ 2m ≥y
10
1.2. ZADACI
Detaljnije o logici sudova i logici prvog reda možete pronaći u [1]. Onaj tko želi mnogo detaljnije
proučavati logiku sudova kao i logiku prvog reda može pogledati [10].
1.2 Zadaci
Zadatak 1.2.1.
(a) Negirajte i provjerite istinitost suda:

(∀q ∈ Q) (∃n ∈ N) (q ≥ 1 ∧ q ∈ / Z) −→ (n < q < n + 1) .
(b) Ispitajte istinitost te odredite obrat, obrat po kontrapoziciji i suprotni sud, sljede-
ćeg suda: "A i B su disjunktni skupovi ili je A podskup od B, ako je A jednočlan skup ili
B prazan skup."
(c) Neka su P , Q, R propozicijske varijable i D antitautologija. Odredite je li formula

(P −→ −R) ∧ (−Q ←→ R) ∨ (P ∧ D) ∨ Q −→ (R ←→ D)
valjana, antitautologija, ispunjiva, oboriva.
Zadatak 1.2.2.
(a) Ispitajte istinitost sljedećeg suda i odredite mu obrat, obrat po kontrapoziciji i su-
protni sud: "Ako je A antitautologija i B valjana formula, onda B =⇒ A i ne vrijedi
A =⇒ B."
(b) Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Odredite je li formula (−Q ∧ (Q −→ P )) ∧

(−R ∨ (−P ←→ Q)) valjana, oboriva, ispunjiva, antitautologija.

(c) Negirajte i provjerite istinitost suda: (∀x ∈ R) (∃n ∈ Z) n 6= x −→ 0 < |n − x| ≤ 0.5 .
Zadatak 1.2.3.

(a) Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Odredite je li formula P −→ (Q ←→ R) ∧

(−Q ∨ −R) −→ (P ∧ −Q) valjana, oboriva, ispunjiva, antitautologija.
ćeg suda: "Formula A ∨ B je ispunjiva ili je formula A ∧ B ispunjiva ako je A ispunjiva ili
−B oboriva."
(c) Ispitajte istinitost i negirajte sud:

(∀x ∈ R) (∀y ∈ R) (∃k ∈ N) (x > 0 ∧ y > x) −→ x < k < y .
Zadatak 1.2.4.

(a) Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Ispitajte jesu li formule P −→ (Q ∧ −R) ∨

− (−P ←→ −Q) −→ (R ∧ −Q) i P −→ (−R ∨ −Q) −→ (P ∧ −R) ekvivalentne.
11
(b) Ispitajte istinitost te odredite obrat, obrat po kontrapoziciji i suprotni sud, slje-
dećeg suda: "Realni broj x je pozitivan ili iracionalan ako je x2 cijeli broj ili iracionalan
broj."
1

∀ε ∈ R+ (∃n0 ∈ N) (∀n ∈ N) n ≥ n0 −→ −ε < <ε .
n
Zadatak 1.2.5.
(a) Neka su A, B, C formule logike sudova. Dokažite da je (A ∧ B) ∧ −C antitautologija

ako i samo ako je A −→ (B −→ C) valjana formula.
ćeg suda: "Cijeli broj x je djeljiv sa 3 i paran ako je x3 djeljiv sa 3 i nije neparan."

(c) Ispitajte istinitost i negirajte sud: (∀x ∈ R) (∀y ∈ Q) x · y = 0 −→ (x = 0 ∨ y = 0) .
Zadatak 1.2.6.

(a) Neka su A, B i C formule logike sudova. Dokažite da je formula A −→ (B −→ C) −→

(A −→ B) −→ (A −→ C) valjana.
ćeg suda: "Formula −A ∧ B je oboriva ili je formula A −→ B valjana ako je A antitauto-
logija ili −B ispunjiva."

(∃x ∈ R) ∀ε ∈ R+ (∃m ∈ N) (∀n ∈ N) (n ≥ m −→ xn < ε) .
Zadatak 1.2.7.

(a) Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Odredite je li formula − P −→ (Q ∨ −R) ∧

(−Q ∨ −R) ←→ (P ∨ R) valjana, oboriva, ispunjiva, antitautologija.
dećeg suda: "Realni broj x je pozitivan ili realni broj y nije negativan ako je xy ≥ 0 ili
x2 y = 0."
(c) Ispitajte istinitost i negirajte sud: (∀x ∈ Z) (∃y ∈ Q) x > 0 −→ x = y 2 .

Zadatak 1.2.8.
(a) Neka je D valjana formula i P , Q, R proizvoljne propozicijske varijable. Ispitajte vrijedi

li
(P −→ D) ←→ (P ∨ (−Q ∧ −P )) =⇒ ((Q ∧ D) ∨ −R) −→ P .
ćeg suda: "Ako je A −→ B valjana formula i −A oboriva, onda je B ispunjiva i A ∧ −B
antitautologija."
12
1.2. ZADACI

(c) Pojednostavnite formulu P −→ (Q −→ −R) −→ (P −→ Q) −→ − (P −→ −R) .
Zadatak 1.2.9.

(a) Pojednostavnite formulu (P ∧ −R) −→ (−P ∨ Q) ←→ (−P ∧ −Q) −→ (−R ∧ Q) .
ćeg suda: "Ako je cijeli broj x djeljiv sa šest i s pet, onda je djeljiv sa trideset i (−1)x < 0."

k
∃x ∈ R+ (∀k ∈ Z) (∀n ∈ N) x 6= ∨ x>n·k .
n
Zadatak 1.2.10.

(a) Neka su A, B i C formule logike sudova. Dokažite da su formule A −→ B −→ (A ∧ B)

i −A −→ (A ∨ −B) −→ (B −→ A) valjane.
ćeg suda: "Zbroj dva cijela broja x + y je djeljiv sa tri ako je x djeljiv sa tri i y djeljiv sa
šest."
(c) Odredite barem jednu formulu F koja može sadržavati samo konjukciju, disjunkciju i
negaciju te samo propozicijske varijable P i Q, tako da je

F ⇐⇒ (P ∨ −Q) −→ Q ←→ (−P ∨ Q) .
Zadatak 1.2.11.
(a) Neka su P , Q i R propozicijske varijable te F formula logike sudova koja od propozicijeskih

varijabli sadrži samo P , Q i R. Odredite semantičku tablicu (u ovisnosti o propozicijskim
varijablama P , Q i R) formule F , tako da formula

F −→ (−P −→ −R) ∧ (R ∧ −P ) ←→ − Q ∨ (Q ←→ P ) ∧ (−P −→ Q)
nije oboriva.
ćeg suda: "Ako je skup A podskup skupa B i skup B podskup skupa C, onda je skup A
podskup skupa C."

(c) Pojednostavnite formulu P −→ (Q ∨ −R) −→ − P ∨ (−Q −→ R) .
Zadatak 1.2.12.
(a) Neka su A, B i C formule logike sudova. Ako je A ⇐⇒ B i B ⇐⇒ C, dokažite da je

A ⇐⇒ C.
ćeg suda: "Prost broj p dijeli cijeli broj a ili cijeli broj b ako p dijeli cijeli broj ab."

(∀x ∈ R) (∃k ∈ Z) x < k ≤ x + 1 ∧ (∀m ∈ Z) (x < m ≤ x + 1 −→ k = m) .
13
Zadatak 1.2.13. Dokažite da za sve formule logike sudova A i B postoje formule F1 , F2 i F3 ,

koje od logičkih veznika mogu sadržavati samo negacije i kondicionale, tako da je:
(a) A ∨ B ⇐⇒ F1 ,
(b) A ∧ B ⇐⇒ F2 ,
(c) A ←→ B ⇐⇒ F3 .
Zadatak 1.2.14. Neka su P , Q i R propozicijske varijable te A = Q −→ − (−P ∧ −R) i
B = (P ∧ Q) −→ (P ∨ R) formule logike sudova.
(a) Dokažite da vrijedi A =⇒ B, ali ne vrijedi A ⇐⇒ B.
(b) Ispitajte postoji li formula logike sudova C koja sadrži samo propozicijske varijable P ,
Q, R i takva da vrijedi A =⇒ C i C =⇒ B, ali da ne vrijedi A ⇐⇒ C i C ⇐⇒ B.
Zadatak 1.2.15. Neka su A, B i C formule logike sudova. Dokažite da vrijedi A ∧ B =⇒ C
Zadatak 1.2.16. Zapišite kvantifikatorima sljedeće sudove, a potom ih negirajte:
(a) "Za svaki realni broj x i svaki realni broj ε postoji racionalni broj q, takav da ako vrijedi
ε > 0, onda je |x − q| < ε."
(b) "Za svaki pozitivni realni broj x postoji negativni realni broj y, takav da je y 5 = x."
(c) "Za svaki racionalni broj x i svaki realni broj y postoji cijeli broj k, takav da ako je
x < y − 1, onda je x < k < y."
(d) "Za svaki cijeli broj k i svaki prirodni broj n postoji cijeli broj q i cijeli broj r, takvi da je
k = n · q + r i 0 ≤ r < n."
(e) "Za svaki pozitivni realni broj x i svaki pozitivni realni broj y postoji prirodni broj n,
takav da je n · y > x i (n − 1) · y ≤ x."
Zadatak 1.2.17. Neka su A i B ispunjive formule logike sudova. Ispitajte jesu li formule
A ∧ B, A ∨ B, A −→ B i A ←→ B općenito ispunjive.
Zadatak 1.2.18. Neka su A, B, C, A0 , B 0 i C 0 formule logike sudova, takve da je A =⇒ A0 ,
B =⇒ B 0 i C =⇒ C 0 . Dokažite ili opovrgnite kontraprimjerom sljedeće tvrdnje:
(a) A ∧ (B ∨ −C 0 ) =⇒ (A0 ∧ −C) ∨ (B 0 ∧ A0 ),
(b) −A −→ (−B 0 ∧ C) =⇒ A0 ∨ (−B ∧ C 0 ),
(c) A ←→ B =⇒ A0 ←→ B 0 .
Zadatak 1.2.19. Neka je F formula logike sudova. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) Formula F je oboriva ako i samo ako F nije valjana.
(b) Formula F je antitautologija ako i samo ako je −F valjana.
(c) Formula F je ispunjiva ako i samo ako −F nije valjana.

Zadatak 1.2.20. Neka su A, B, C i D formule logike sudova, takve da vrijedi A =⇒ B,
A ⇐⇒ C, D =⇒ C i B ⇐⇒ D. Dokažite da vrijedi A ⇐⇒ B i C ⇐⇒ D.
14
1.3. RJEŠENJA ZADATAKA
1.3 Rje²enja zadataka

Zadatak 1.3.1.
(a) Negirajte i provjerite istinitost suda:

(∀q ∈ Q) (∃n ∈ N) (q ≥ 1 ∧ q ∈ / Z) −→ (n < q < n + 1)
ćeg suda: "A i B su disjunktni skupovi ili je A podskup od B, ako je A jednočlan skup ili
B prazan skup."
(c) Neka su P , Q, R propozicijske varijable i D antitautologija. Odredite je li formula

(P −→ −R) ∧ (−Q ←→ R) ∨ (P ∧ D) ∨ Q −→ (R ←→ D)
valjana, antitautologija, ispunjiva, oboriva.
Rješenje. (a). Istinitost: Ako nije q ≥ 1 ∨ q ∈ / Z, onda tvrdnja trivijalno vrijedi. Pretposta-
vimo da je q ≥ 1 ∧ q ∈ / Z. Sada za n uzmimo donje cijelo od q. Očito je n ∈ N, jer je q ≥ 1,
nadalje, n < q, jer je q ∈
/ Z. Sada je očito da za dani n vrijedi n < q < n + 1. Time smo pokazali
da je navedeni sud istinit.

Negacija: (∃q ∈ Q) (∀n ∈ N) (q ≥ 1 ∧ q ∈ / Z) ∧ (n ≥ q ∨ q ≥ n + 1)
(b) Istinitost: Pretpostavimo da je A jednočlan skup i B proizvoljni skup. Ako su A i B

disjunktni, sud je istinit. Pretpostavimo da A i B nisu disjunktni. Tada postoji x ∈ A ∩ B.
Kako je A jednočlan, to je A = {x}. Sada je A ⊆ B, pa je sud istinit. Pretpostavimo da je B
prazan skup i A proizvoljni skup. Tada su A i B disjunktni, pa je sud istinit. Dakle, u svakom
slučaju je sud istinit.
Obrat: "Ako su A i B disjunktni skupovi ili je A podskup od B, onda je A jednočlan skup ili
B prazan skup."
Suprotni sud: "A i B nisu disjunktni skupovi i A nije podskup od B ako A nije jednočlan
skup i B nije prazan skup."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako A i B nisu disjunktni skupovi i A nije podskup od B, onda
A nije jednočlan skup i B nije prazan skup."
(c) Napravimo semantičku tablicu navedene formule. Neka je F1 = (P −→ −R) ∧ (−Q ←→ R),
F2 = (P ∧ D) ∨ (Q −→ (R ←→ D)) i F = F1 ∨ F2 .
P Q R D P −→ −R −Q ←→ R F1 P ∧D R ←→ D Q −→ (R ←→ D) F2 F
0 0 0 0 1 0 0 0 1 1 1 1
0 0 1 0 1 1 1 0 0 1 1 1
0 1 0 0 1 1 1 0 1 1 1 1
0 1 1 0 1 0 0 0 0 0 0 0
1 0 0 0 1 0 0 0 1 1 1 1
1 0 1 0 0 1 0 0 0 1 1 1
1 1 0 0 1 1 1 0 1 1 1 1
1 1 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0
15
Iz tablice slijedi da je navedena formula oboriva (nije valjana) i da je ispunjiva (nije antitauto-
logija).
Zadatak 1.3.2.
(a) Ispitajte istinitost sljedećeg suda i odredite mu obrat, obrat po kontrapoziciji i su-
protni sud: "Ako je A antitautologija i B valjana formula, onda B =⇒ A i ne vrijedi
A =⇒ B."
(b) Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Odredite je li formula (−Q ∧ (Q −→ P )) ∧

(−R ∨ (−P ←→ Q)) valjana, oboriva, ispunjiva, antitautologija.

(c) Negirajte i provjerite istinitost suda: (∀x ∈ R) (∃n ∈ Z) n 6= x −→ 0 < |n − x| ≤ 0.5 .
Rješenje. (a) Istinitost: Sud nije istinit. Naime, za proizvoljnu interpretaciju I vrijedi I(A) = 0
i I(B) = 1, jer je A antitautologija i B valjna formula. Sada je I(B −→ A) = 0, pa B −→ A
nije valjana formula, što povlači da ne vrijedi B =⇒ A.
Obrat: "Ako vrijedi B =⇒ A i ne vrijedi A =⇒ B, onda je A antitautologija i B valjana
formula."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako ne vrijedi B =⇒ A ili vrijedi A =⇒ B, onda A nije antitauto-
logija ili B nije valjana formula."
Suprotni sud: "Ako A nije antitautologija ili B nije valjana formula, onda ne vrijedi B =⇒ A
ili vrijedi A =⇒ B."
(b) Napravimo semantičku tablicu navedene formule. Neka je F = (−Q ∧ (Q −→ P )) ∧

(−R ∨ (−P ←→ Q)).
P Q R Q −→ P −Q ∧ (Q −→ P ) −P ←→ Q −R ∨ (−P ←→ Q) F
0 0 0 1 1 0 1 1
0 0 1 1 1 0 0 0
0 1 0 0 0 1 1 0
0 1 1 0 0 1 1 0
1 0 0 1 1 1 1 1
1 0 1 1 1 1 1 1
1 1 0 1 0 0 1 0
1 1 1 1 0 0 0 0
Iz tablice slijedi da je navedena formula ispunjiva (nije antitautologija) i oboriva (nije valjana).
(c) Istinitost: Ako je x cijeli broj, onda stavimo da je n = x, pa tvrdnja vrijedi trivijalno. Ako
x nije cijeli broj, onda uzmemo da je n cijeli broj najbliži realnom broju x. Tada je n 6= x i
vrijedi 0 < |n − x| ≤ 0.5. Dakle,
navedeni sud je istinit.
Negacija: (∃x ∈ R) (∀n ∈ Z) n 6= x ∧ (0 ≥ |n − x| ∨ |n − x| > 0.5)
Zadatak 1.3.3.
16

(a) Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Odredite je li formula P −→ (Q ←→ R) ∧

(−Q ∨ −R) −→ (P ∧ −Q) valjana, oboriva, ispunjiva, antitautologija.
ćeg suda: "Formula A ∨ B je ispunjiva ili je formula A ∧ B ispunjiva ako je A ispunjiva ili
−B oboriva."

(c) Ispitajte istinitost i negirajte sud: (∀x ∈ R) (∀y ∈ R) (∃k ∈ N) (x > 0 ∧ y > x) −→

x<k<y .
Rješenje. (a) Napravimo

semantičku
tablicu
navedene formule. Neka je F1 = (−Q ∨ −R) −→
(P ∧ −Q) i F = P −→ (Q ←→ R) ∧ (−Q ∨ −R) −→ (P ∧ −Q) .
P Q R Q ←→ R P −→ (Q ←→ R) −Q ∨ −R P ∧ −Q F1 F
0 0 0 1 1 1 0 0 0
0 0 1 0 1 1 0 0 0
0 1 0 0 1 1 0 0 0
0 1 1 1 1 0 0 1 1
1 0 0 1 1 1 1 1 1
1 0 1 0 0 1 1 1 0
1 1 0 0 0 1 0 0 0
1 1 1 1 1 0 0 1 1
Iz tablice slijedi da je navedena formula F ispunjiva (nije antitautologija) i oboriva (nije valjana).
(b) Istinitost: Pretpostavimo da je A ispunjiva ili −B oboriva formula. Razlikujemo dva slu-
čaja.
Prvi slučaj. Pretpostavimo da je A ispunjiva. Tada postoji interpretacija I, takva da je
I(A) = 1. Tada je očito i I(A ∨ B) = 1, pa je A ∨ B ispunjiva, a to povlači da je A ∨ B ispunjiva
ili A ∧ B ispunjiva.
Drugi slučaj. Pretpostavimo da je −B oboriva. Tada postoji interpretacija I, takva da je
I(−B) = 0, odnosno I(B) = 1. Tada je očito i I(A ∨ B) = 1, pa je A ∨ B ispunjiva, a to povlači
da je A ∨ B ispunjiva ili A ∧ B ispunjiva.
Dakle u svakom slučaju dobivamo da je A ∨ B ispunjiva ili A ∧ B ispunjiva, pa je tvrdnja istinita.
Odredimo sada obrat, obrat po kontrapoziciji i suprotni sud.
Obrat: "Ako je formula A ∨ B ispunjiva ili formula A ∧ B ispunjiva, onda je A ispunjiva ili −B
oboriva."
Suprotni sud: "Formula A ∨ B nije ispunjiva i formula A ∧ B nije ispunjiva ako A nije ispunjiva
i −B nije oboriva."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako formula A ∨ B nije ispunjiva i formula A ∧ B nije ispunjiva,
onda A nije ispunjiva i −B nije oboriva."
(c) Istinitost: Sud nije istinit. Naime, za x = 0.5 i y = 0.6 vrijedi x > 0 i y > x, ali ne postoji
prirodni broj k, takav da je x < k < y.
Negacija: (∃x ∈ R) (∃y ∈ R) (∀k ∈ N) (x > 0 ∧ y > x) ∧ (x ≥ k ∨ k ≥ y) .
17
Zadatak 1.3.4.

(a) Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Ispitajte jesu li formule P −→ (Q ∧ −R) ∨

− (−P ←→ −Q) −→ (R ∧ −Q) i P −→ (−R ∨ −Q) −→ (P ∧ −R) ekvivalentne.
dećeg suda: "Realni broj x je pozitivan ili iracionalan ako je x2 cijeli broj ili iracionalan
broj."
1

+
∀ε ∈ R (∃n0 ∈ N) (∀n ∈ N) n ≥ n0 −→ −ε < < ε .
n

Rješenje. (a) Napravimo semantičku tablicu formule F1 = P −→ (Q ∧ −R) ∨ − (−P ←→ −Q) −→

(R ∧ −Q) . Neka je F10 = (−P ←→ −Q) −→ (R ∧ −Q).
P Q R Q ∧ −R P −→ (Q ∧ −R) −P ←→ −Q R ∧ −Q F10 −F10 F1

0 0 0 0 1 1 0 0 1 1
0 0 1 0 1 1 1 1 0 1
0 1 0 1 1 0 0 1 0 1
0 1 1 0 1 0 0 1 0 1
1 0 0 0 0 0 0 1 0 0
1 0 1 0 0 0 1 1 0 0
1 1 0 1 1 1 0 0 1 1
1 1 1 0 0 1 0 0 1 1

Napravimo semantičku tablicu formule F2 = P −→ (−R ∨ −Q) −→ (P ∧ −R).
P Q R −R ∨ −Q P −→ (−R ∨ −Q) P ∧ −R F2
0 0 0 1 1 0 0
0 0 1 1 1 0 0
0 1 0 1 1 0 0
0 1 1 0 1 0 0
1 0 0 1 1 1 1
1 0 1 1 1 0 0
1 1 0 1 1 1 1
1 1 1 0 0 0 1
Iz tablice slijedi da navedene formule F1 i F2 nisu ekvivalentne. Naime, za interpretaciju I za

koju je I(P ) = I(Q) = I(R) = 0 vrijedi I(F1 ) = 1 i I(F2 ) = 0.
(b) Istinitost: Sud nije istinit. Naime, za x = −2 vrijedi da je x2 = 4 cijeli broj, ali x nije
pozitivan i nije iracionalan.
Obrat: "Ako je realni broj x pozitivan ili iracionalan, onda je x2 cijeli broj ili iracionalan broj."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako realni broj x nije pozitivan i nije iracionalan, onda x2 nije
cijeli broj i nije iracionalan broj."
18
Suprotni sud: "Realni broj x nije pozitivan i nije iracionalan ako x2 nije cijeli broj i nije ira-
cionalan broj."
(c) Istinitost: Sud je istinit. Naime, za svaki ε ∈ R+ postoji prirodni broj n0 , takav da je
n0 · ε > 1. Sada je za svaki n ≥ n0 očito n · ε > 1, pa je n1 < ε. Kako je n1 > 0, to je −ε < n1 < ε.

1 1
Negacija: ∃ε ∈ R+ (∀n0 ∈ N) (∃n ∈ N) n ≥ n0 ∧ −ε ≥

n ∨ n ≥ε .
Zadatak 1.3.5.
(a) Neka su A, B, C formule logike sudova. Dokažite da je (A ∧ B) ∧ −C antitautologija

ćeg suda: "Cijeli broj x je djeljiv sa 3 i paran ako je x3 djeljiv sa 3 i nije neparan."

(c) Ispitajte istinitost i negirajte sud: (∀x ∈ R) (∀y ∈ Q) x · y = 0 −→ (x = 0 ∨ y = 0) .
Rješenje. (a) Dokažimo nužnost. Neka je F = (A ∧ B) ∧ −C antitautologija. Neka je

I proizvoljna interpretacija. Tada je I(F ) = 0, a to povlači da je I(A) = 0 ili I(B) = 0 ili
I(C) = 1. Neka je G = A −→ (B −→ C). Ako je I(A) = 0, onda je po definiciji I(G) = 1. Ako
je I(A) = 1 i I(B) = 0, onda je I(B −→ C) = 1, pa je I(G) = 1. Ako je I(A) = 1 i I(B) = 1,
onda mora biti I(C) = 1, pa je I(B −→ C) = 1, a to povlači da je I(G) = 1. Dakle, G je valjana
formula.
Dokažimo dovoljnost. Pretpostavimo da je G valjana formula. Tada za proizvoljnu inter-
pretaciju I vrijedi I(G) = 1. Ako je I(A) = 0 ili I(B) = 0, onda je I(F ) = 0. Ako je
I(A) = I(B) = 1, onda zbog I(G) = 1 mora vrijediti I(B −→ C) = 1, pa je I(C) = 1, odnosno
I(−C) = 0. Sada je I(F ) = 0. Dakle, za svaku interpretaciju I vrijedi I(F ) = 0, pa je F
antitautologija. Time smo dokazali tvrdnju.
(b) Istinitost: Sud je istinit. Naime, ako je x3 djeljiv sa 3 i nije neparan, onda je x3 djeljiv s 2
i sa 3. Kako su 2 i 3 prosti brojevi, to je x djeljiv s 2 i sa 3. Dakle, x je djeljiv sa 3 i paran.
Obrat: "Ako je x3 djeljiv sa 3 i nije neparan, onda je cijeli broj x djeljiv sa 3 i paran."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako x3 nije djeljiv sa 3 ili je neparan, onda cijeli broj x nije djeljiv
sa 3 ili nije paran."
Suprotni sud: "Cijeli broj x nije djeljiv s 3 ili nije paran ako x3 nije djeljiv s 3 ili je neparan."
(c) Istinitost: Sud je istinit. Neka su x ∈ R i y ∈ Q proizvoljni, takvi da je x · y = 0. Tada je

x = 0 ili y = 0.
Negacija: (∃x ∈ R) (∃y ∈ Q) x · y = 0 ∧ (x 6= 0 ∧ y 6= 0) .
Zadatak 1.3.6.

(a) Neka su A, B i C formule logike sudova. Dokažite da je formula A −→ (B −→ C) −→

(A −→ B) −→ (A −→ C) valjana.
19
ćeg suda: "Formula −A ∧ B je oboriva ili je formula A −→ B valjana ako je A antitauto-
logija ili −B ispunjiva."

(∃x ∈ R) ∀ε ∈ R+ (∃m ∈ N) (∀n ∈ N) (n ≥ m −→ xn < ε) .
Rješenje. (a) Napravimo

semantičku navedene formule. Neka je F1 = (A −→ B) −→
tablicu
(A −→ C) i F = A −→ (B −→ C) −→ (A −→ B) −→ (A −→ C) .
A B C B −→ C A −→ (B −→ C) A −→ B A −→ C F1 F
0 0 0 1 1 1 1 1 1
0 0 1 1 1 1 1 1 1
0 1 0 0 1 1 1 1 1
0 1 1 1 1 1 1 1 1
1 0 0 1 1 0 0 1 1
1 0 1 1 1 0 1 1 1
1 1 0 0 0 1 0 0 1
1 1 1 1 1 1 1 1 1
Iz tablice slijedi da je navedena formula F valjana (jer je za svaku interpretaciju istinita).
(b) Istinitost: Sud je istinit. Ako je A antitautologija, onda je A −→ B valjana. Ako je −B

ispunjiva, onda je B oboriva, pa je −A ∧ B oboriva. Dakle, u svakom slučaju vrijedi da je
−A ∧ B oboriva ili je formula A −→ B valjana.
Obrat: "Ako je formula −A ∧ B oboriva ili je formula A −→ B valjana, onda je A antitauto-
logija ili je −B ispunjiva."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako formula −A ∧ B nije oboriva i formula A −→ B nije valjana,
onda A nije antitautologija i −B nije ispunjiva."
Suprotni sud: "Formula −A ∧ B nije oboriva i formula A −→ B nije valjana ako A nije
antitautologija i −B nije ispunjiva."
(c) Istinitost: Sud je istinit. Neka je x = 21 . Tada za svaki ε ∈ R+ postoji prirodni broj m,
takav da je 2m · ε ≥ m · ε > 1. Sada je za sve prirodne brojeve n, takve da je n ≥ m očito
2n · ε ≥ 2m · ε > 1, odnosno 21n < ε.
Negacija: (∀x ∈ R) ∃ε ∈ R+ (∀m ∈ N) (∃n ∈ N) (n ≥ m ∧ xn ≥ ε).

Zadatak 1.3.7.

(a) Neka su P , Q i R propozicijske varijable. Odredite je li formula − P −→ (Q ∨ −R) ∧

(−Q ∨ −R) ←→ (P ∨ R) valjana, oboriva, ispunjiva, antitautologija.
dećeg suda: "Realni broj x je pozitivan ili realni broj y nije negativan ako je xy ≥ 0 ili
x2 y = 0."
(c) Ispitajte istinitost i negirajte sud: (∀x ∈ Z) (∃y ∈ Q) x > 0 −→ x = y 2 .

20

Rješenje. (a) Napravimo semantičku tablicu formule F = − P −→ (Q ∨ −R) ∧ (−Q ∨

−R) ←→ (P ∨ R) . Neka je F 0 = (−Q ∨ −R) ←→ (P ∨ R).
P Q R Q ∨ −R −P −→ (Q ∨ −R) −Q ∨ −R P ∨R F0 F
0 0 0 1 1 1 0 0 0
0 0 1 0 0 1 1 1 0
0 1 0 1 1 1 0 0 0
0 1 1 1 1 0 1 0 0
1 0 0 1 1 1 1 1 1
1 0 1 0 1 1 1 1 1
1 1 0 1 1 1 1 1 1
1 1 1 1 1 0 1 0 0
Iz tablice slijedi da je navedena formula ispunjiva (nije antitautologija) i oboriva (nije valjana).
(b) Istinitost: Sud nije istinit. Naime, za x = 0 i y = −2 vrijedi x2 y = 0, ali x nije pozitivan i
y je negativan.
Obrat: "Ako je realni broj x pozitivan ili realni broj y nije negativan, onda je xy ≥ 0 ili x2 y = 0."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako realni broj x nije pozitivan i realni broj y je negativan, onda
je xy < 0 i x2 y 6= 0."
Suprotni sud: "Realni broj x nije pozitivan i realni broj y je negativan ako je xy < 0 i x2 y 6= 0."
(c) Istinitost: Sud nije istinit. Neka je x =

n 2.√Tada je x ∈ Z i x > 0, ali ne postoji y ∈ Q, takav
2
√ o √ √
da je x = y (jer bi u suprotnom bilo y ∈ − 2, 2 , a − 2 i 2 nisu racionalni brojevi).
Negacija: (∃x ∈ Z) (∀y ∈ Q) x > 0 ∧ x 6= y 2 .

Zadatak 1.3.8.
(a) Neka je D valjana formula i P , Q, R proizvoljne propozicijske varijable. Ispitajte vrijedi

li
(P −→ D) ←→ (P ∨ (−Q ∧ −P )) =⇒ ((Q ∧ D) ∨ −R) −→ P .
ćeg suda: "Ako je A −→ B valjana formula i −A oboriva, onda je B ispunjiva i A ∧ −B
antitautologija."

(c) Pojednostavnite formulu P −→ (Q −→ −R) −→ (P −→ Q) −→ − (P −→ −R) .
Rješenje. (a) Neka je F1 = (P −→ D) ←→ (P ∨ (−Q ∧ −P )), F2 = ((Q ∧ D) ∨ −R) −→ P i

F = F1 −→ F2 . Tada vrijedi:
21
P Q R D P −→ D −Q ∧ −P P ∨ (−Q ∧ −P ) F1 Q∧D (Q ∧ D) ∨ −R F2 F
0 0 0 1 1 1 1 1 0 1 0 0
0 0 1 1 1 1 1 1 0 0 1 1
0 1 0 1 1 0 0 0 1 1 0 1
0 1 1 1 1 0 0 0 1 1 0 1
1 0 0 1 1 0 1 1 0 1 1 1
1 0 1 1 1 0 1 1 0 0 1 1
1 1 0 1 1 0 1 1 1 1 1 1
1 1 1 1 1 0 1 1 1 1 1 1
Iz tablice slijedi da formula F nije valjana, što povlači da ne vrijedi F1 =⇒ F2 .
(b) Istinitost: Sud je istinit. Pretpostavimo da je A −→ B valjana formula i −A oboriva

formula. Tada je A ispunjiva formula. Sada postoji interpretacija I, takva da je I(A) = 1. Kako
je A −→ B valjana, to je I(A −→ B) = 1, pa je I(B) = 1. To povlači da je B ispunjiva formula.
Neka je J proizvoljna interpretacija. Ako je J(A) = 0, onda je J(A ∧ −B) = 0. Ako je J(A) = 1,
onda je J(B) = 1, jer je J(A −→ B) = 1. Sada je J(−B) = 0, pa je J(A ∧ −B) = 0. Dakle, za
svaku interpretaciju J vrijedi J(A ∧ −B) = 0, što povlači da je A ∧ −B antitautologija. Dakle,
B je ispunjiva, a A ∧ −B je antitautologija.
Obrat: "Ako je B ispunjiva i A ∧ −B antitautologija, onda je A −→ B valjana formula i −A
oboriva."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako B nije ispunjiva ili A ∧ −B nije antitautologija, onda A −→ B
nije valjana formula ili −A nije oboriva."
Suprotni sud: "Ako A −→ B nije valjana formula ili −A nije oboriva, onda B nije ispunjiva
ili A ∧ −B nije antitautologija."

(c) Pojednostavnimo formulu F = P −→ (Q −→ −R) −→ (P −→ Q) −→ − (P −→ −R) .
Koristeći Primjer 1.1.13 dobijamo da vrijedi:

F ⇐⇒ − P ∨ (−Q ∨ −R) −→ − (−P ∨ Q) ∨ − (−P ∨ −R)

⇐⇒ − − P ∨ (−Q ∨ −R) ∨ (P ∧ −Q) ∨ (P ∧ R)

⇐⇒ P ∧ (Q ∧ R) ∨ (P ∧ −Q) ∨ (P ∧ R)

⇐⇒ P ∧ (Q ∧ R) ∨ (P ∧ −Q) ∨ (P ∧ R)

⇐⇒ P ∧ (Q ∧ R) ∨ −Q ∨ (P ∧ R)

⇐⇒ P ∧ (Q ∨ −Q) ∧ (R ∨ −Q) ∨ (P ∧ R)
| {z }
⇐⇒ 1

⇐⇒ P ∧ (R ∨ −Q) ∨ (P ∧ R)

⇐⇒ P ∧ (R ∨ −Q) ∨ R

⇐⇒ P ∧ (R ∨ R}) ∨ −Q
| {z
⇐⇒ R
⇐⇒ P ∧ (R ∨ −Q)
⇐⇒ P ∧ (Q −→ R) .
22
Zadatak 1.3.9.

(a) Pojednostavnite formulu (P ∧ −R) −→ (−P ∨ Q) ←→ (−P ∧ −Q) −→ (−R ∧ Q) .
ćeg suda: "Ako je cijeli broj x djeljiv sa šest i s pet, onda je djeljiv sa trideset i (−1)x < 0."

k
∃x ∈ R+ (∀k ∈ Z) (∀n ∈ N) x 6= ∨ x>n·k .
n

Rješenje. (a) Pojednostavnimo formulu F = (P ∧ −R) −→ (−P ∨ Q) ←→ (−P ∧ −Q) −→

(−R ∧ Q) . Koristeći Primjer 1.1.13 dobivamo da vrijedi:

F ⇐⇒ − (P ∧ −R) ∨ (−P ∨ Q) ←→ − (−P ∧ −Q) ∨ (−R ∧ Q)

⇐⇒ (−P ∨ R) ∨ (−P ∨ Q) ←→ (P ∨ Q) ∨ (−R ∧ Q)

⇐⇒ (−P
|
∨ −P}) ∨ (R ∨ Q) ←→ (Q ∨ Q) ∨ (−R ∧ P )
{z | {z }
⇐⇒ −P ⇐⇒ Q

⇐⇒ (−P ∨ R) ∨ Q ←→ − (−P ∨ R) ∨ Q

⇐⇒ ((−P ∨ R) ∨ Q) −→ (− (−P ∨ R) ∨ Q) ∧ (− (−P ∨ R) ∨ Q) −→ ((−P ∨ R) ∨ Q)

⇐⇒ ((P ∧ −R) ∧ −Q) ∨ ((P ∧ −R) ∨ Q) ∧ ((−P ∨ R) ∧ −Q) ∨ ((−P ∨ R) ∨ Q)

⇐⇒ ((P ∧ −R) ∧ −Q) ∨ ((P ∧ −R) ∧ 1) ∨ Q ∧ ((−P ∨ R) ∧ −Q) ∨ ((−P ∨ R) ∨ Q)

⇐⇒ (P ∧ −R) ∧ (−Q ∨ 1) ∨ Q ∧ ((−P ∨ R) ∧ −Q) ∨ ((−P ∨ R) ∨ Q)
| {z }
⇐⇒ 1

⇐⇒ (P ∧ −R) ∨ Q ∧ ((−P ∨ R) ∧ −Q) ∨ ((−P ∨ R) ∧ 1) ∨ Q

⇐⇒ (P ∧ −R) ∨ Q ∧ (−P ∨ R) ∧ (−Q ∨ 1) ∨ Q
| {z }
⇐⇒ 1

⇐⇒ (P ∧ −R) ∨ Q ∧ (−P ∨ R) ∨ Q

⇐⇒ (P ∧ −R) ∧ (−P ∨ R) ∨Q

⇐⇒ (P ∧ −R) ∧ − (P ∧ −R) ∨Q
| {z }
⇐⇒ 0
⇐⇒ 0∨Q
⇐⇒ Q.
(1.1)
(b) Istinitost: Sud nije istinit. Naime, za x = 30 je x djeljiv sa 6 i s 5, ali je (−1)30 = 1 > 0.
Obrat: "Ako je x djeljiv sa trideset i (−1)x < 0, onda je cijeli broj x djeljiv sa šest i s pet."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako x nije djeljiv sa trideset ili (−1)x ≥ 0, onda cijeli broj x nije
djeljiv sa šest ili nije djeljiv s pet."
23
Suprotni sud: "Ako cijeli broj x nije djeljiv sa šest ili nije djeljiv s pet, onda cijeli broj x nije
djeljiv sa trideset ili (−1)x ≥ 0."
√
(c) Istinitost: Sud je istinit. Naime, za x = 2 je x iracionalan, pa za svaki k ∈ Z i svaki
n ∈ N vrijedi x 6= nk , pa onda trivijalno vrijedi i x 6= nk ∨ x > n · k.

k
Negacija: ∀x ∈ R+ (∃k ∈ Z) (∃n ∈ N) x =

n ∧ x≤n·k .
Zadatak 1.3.10.

(a) Neka su A, B i C formule logike sudova. Dokažite da su formule A −→ B −→ (A ∧ B)

i −A −→ (A ∨ −B) −→ (B −→ A) valjane.
ćeg suda: "Zbroj dva cijela broja x + y je djeljiv sa tri ako je x djeljiv sa tri i y djeljiv sa
šest."
(c) Odredite barem jednu formulu F koja može sadržavati samo konjukciju, disjunkciju i
negaciju te samo propozicijske varijable P i Q, tako da je

F ⇐⇒ (P ∨ −Q) −→ Q ←→ (−P ∨ Q) .

Rješenje. (a) Napravimo semantičku tablicu navedene formule F1 = A −→ B −→ (A ∧ B) .
A B A∧B B −→ (A ∧ B) F1
0 0 0 1 1
0 1 0 0 1
1 0 0 1 1
1 1 1 1 1
Iz tablice slijedi da je navedena formula F1 valjana (istinita
je za sve interpretacije).
Sada
napravimo semantičku tablicu formule F2 = −A −→ (A ∨ −B) −→ (B −→ A) . Neka je
F20 = (A ∨ −B) −→ (B −→ A).
A B −A −B A ∨ −B B −→ A F20 F2
0 0 1 1 1 1 1 1
0 1 1 0 0 0 1 1
1 0 0 1 1 1 1 1
1 1 0 0 1 1 1 1
Iz tablice slijedi da je navedena formula F2 valjana (istinita je za sve interpretacije).
(b) Istinitost: Sud je istinit. Neka su x i y proizvoljni cijeli brojevi, takvi da je x djeljiv sa
tri i y djeljiv sa 6. Tada postoje cijeli brojevi a, b ∈ Z, takvi da je x = 3a i y = 6b. Sada je
x + y = 3a + 6b = 3(a + 2b), pa je x + y djeljiv sa tri.
Obrat: "Ako je zbroj dva cijela broja x + y djeljiv sa tri, onda je x djeljiv sa tri i y djeljiv sa
šest."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako zbroj dva cijela broja x + y nije djeljiv sa tri, onda x nije
24
djeljiv sa tri ili y nije djeljiv sa šest."

Suprotni sud: "Zbroj dva cijela broja x + y nije djeljiv sa tri ako x nije djeljiv sa tri ili y nije
djeljiv sa šest."

(c) Odredimo formulu F s navedenim svojstvima. Neka je G = (P ∨ −Q) −→ Q ←→

(−P ∨ Q) . Korištenjem Primjera 1.1.13 dobijamo da vrijedi:

G ⇐⇒ − (P ∨ −Q) ∨ − Q ∨ (−P ∨ Q) ∧ − (−P ∨ Q) ∨ Q

⇐⇒ (−P ∧ Q) ∨ − Q ∨ (−P ∨ Q) ∧ (P ∧ −Q) ∨ Q

⇐⇒ (−P ∧ Q) ∨ (−Q ∨ Q) ∨ −P ∧ (P ∨ Q) ∧ (−Q ∨ Q)
| {z } | {z }
⇐⇒ 1 ⇐⇒ 1

⇐⇒ (−P ∧ Q) ∨ (1| ∨{z−P}) ∧ (P ∨ Q) ∧ 1
| {z }
⇐⇒ 1 ⇐⇒ P ∨ Q

⇐⇒ (−P ∧ Q) ∨ 1 ∧ (P ∨ Q)
| {z }
⇐⇒ P ∨ Q
⇐⇒ (−P ∧ Q) ∨ (P ∨ Q)

⇐⇒ (−P ∧ Q) ∨ P ∨Q

⇐⇒ (−P ∨ P ) ∧ (Q ∨ P )
| {z }
∨Q
⇐⇒ 1

⇐⇒ 1 ∧ (Q ∨ P ) ∨Q
| {z }
⇐⇒ Q ∨ P
⇐⇒ (Q ∨ P ) ∨ Q
⇐⇒ (Q ∨ Q) ∨ P
| {z }
⇐⇒ Q
⇐⇒ Q∨P
Sada stavimo da je F = Q ∨ P . Tada je F tražena formula.
Zadatak 1.3.11.
(a) Neka su P , Q i R propozicijske varijable te F formula logike sudova koja od propozicijskih

varijabli sadrži samo P , Q i R. Odredite semantičku tablicu (u ovisnosti o propozicijskim
varijablama P , Q i R) formule F , tako da formula

F −→ (−P −→ −R) ∧ (R ∧ −P ) ←→ − Q ∨ (Q ←→ P ) ∧ (−P −→ Q)
nije oboriva.
ćeg suda: "Ako je skup A podskup skupa B i skup B podskup skupa C, onda je skup A
podskup skupa C."

(c) Pojednostavnite formulu P −→ (Q ∨ −R) −→ − P ∨ (−Q −→ R) .
25
Rješenje. (a) Napravimo semantičku tablicu navedene formule F . Neka je F1 = (−P −→

−R) ∧ (R ∧ −P ) i F2 = − Q ∨ (Q ←→ P ) ∧ (−P −→ Q).
P Q R −P −→ −R R ∧ −P F1 Q ←→ P −Q ∨ (Q ←→ P ) −P −→ Q F2 F
0 0 0 1 0 0 1 1 0 0 1
0 0 1 0 1 0 1 1 0 0 1
0 1 0 1 0 0 0 0 1 0 1
0 1 1 0 1 0 0 0 1 0 1
1 0 0 1 0 0 0 1 1 1 0
1 0 1 1 0 0 0 1 1 1 0
1 1 0 1 0 0 1 1 1 1 0
1 1 1 1 0 0 1 1 1 1 0
Objasnimo kako smo dobili semantičku tablicu formule F . Objasnit ćemo prvi redak, a drugi
se redovi popunjavaju analogno. Neka je I interpretacija, takva da je I(P ) = I(Q) = I(R) = 0
(prvi redak semantičke tablice). Tražimo da navedena formula (F −→ F1 ) ←→ F2 nije oboriva
(to jest da je valjana). Tada je I((F −→ F1 ) ←→ F2 ) = 1. To povlači da je I(F −→ F1 ) = I(F2 ).
Kako je I(F2 ) = 0, to je i I(F −→ F1 ) = 0. Kako je I(F1 ) = 0, to je I(F ) = 1. Sada analogno
za preostale redove semantičke tablice.
(b) Istinitost: Sud je istinit. Naime, ako je A podskup skupa B, onda je svaki element a iz A
ujedno element iz B. Kako je B podskup skupa C, to je a element i iz skupa C. Dakle, svaki
element skupa A je ujedno element i skupa C. To povlači da je A podskup skupa C.
Obrat: "Ako je skup A podskup skupa C, onda je skup A podskup skupa B i skup B podskup
skupa C."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako skup A nije podskup skupa C, onda skup A nije podskup
skupa B ili skup B nije podskup skupa C."
Suprotni sud: "Ako skup A nije podskup skupa B ili skup B nije podskup skupa C, onda skup
A nije podskup skupa C."

(c) Pojednostavnimo formulu F = P −→ (Q ∨ −R) −→ − P ∨ (−Q −→ R) . Koristeći
26
Primjer 1.1.13 dobijamo da vrijedi:

F ⇐⇒ − − P ∨ (Q ∨ −R) ∨ − P ∨ (Q ∨ R)

⇐⇒ P ∧ (−Q ∧ R) ∨ − P ∨ (Q ∨ R)

⇐⇒ P ∧ (−Q ∧ R) ∨ −P ∨ (Q ∨ R)

⇐⇒ (P ∨ −P ) ∧ ((−Q ∧ R) ∨ −P )
| {z }
∨ (Q ∨ R)
⇐⇒ 1

⇐⇒ (−Q ∧ R) ∨ −P ∨ (Q ∨ R)

⇐⇒ (−Q ∧ R) ∨ Q ∨ (R ∨ −P )

⇐⇒ (−Q ∨ Q) ∧ (R ∨ Q) ∨ (R ∨ −P )
| {z }
⇐⇒ 1

⇐⇒ (R ∨ R}) ∨ Q ∨ −P
| {z
⇐⇒ R
⇐⇒ R ∨ (−P ∨ Q)
⇐⇒ R ∨ (P −→ Q) .
Zadatak 1.3.12.
(a) Neka su A, B i C formule logike sudova. Ako je A ⇐⇒ B i B ⇐⇒ C, dokažite da je

A ⇐⇒ C.
ćeg suda: "Prost broj p dijeli cijeli broj a ili cijeli broj b ako p dijeli cijeli broj ab."

(∀x ∈ R) (∃k ∈ Z) x < k ≤ x + 1 ∧ (∀m ∈ Z) (x < m ≤ x + 1 −→ k = m) .
Rješenje. (a) Neka je I proizvoljna interpretacija. Tada je I(A) = I(B), jer je A ⇐⇒ B i

I(B) = I(C), jer je B ⇐⇒ C. Sada je I(A) = I(C), što povlači da je A ⇐⇒ C. Time smo
dokazali tvrdnju.
(b) Istinitost: Sud je istinit. Tvrdnju dokazujemo principom svođenja na kontradikciju. Pret-
postavimo suprotno, to jest neka prost broj p ne dijeli a i ne dijeli b. Po Euklidovom algo-
ritmu, tada postoje x1 , x2 , y1 , y2 ∈ Z, takvi da je ax1 + py1 = 1 i bx2 + py2 = 1. Sada je
(ax1 + py1 ) · (bx2 + py2 ) = (ab) · x1 y1 + (ax1 y2 + by1 x2 + py1 y2 ) · p = 1. Sada slijedi da p ne dijeli
ab (jer bi inače p dijelio 1), što je kontradikcija s pretpostavkom. Dakle, p dijeli a ili p dijeli b.
Obrat: "Ako prost broj p dijeli cijeli broj a ili cijeli broj b, onda p dijeli cijeli broj ab."
Obrat po kontrapoziciji: "Ako prost broj p ne dijeli cijeli broj a i ne dijeli cijeli broj b, onda
p ne dijeli cijeli broj ab."
Suprotni sud: "Prost broj p ne dijeli cijeli broj a i ne dijeli cijeli broj b ako p ne dijeli cijeli
broj ab."
27
(c) Istinitost: Sud je istinit. Naime, za svaki x ∈ R možemo uzeti njegovo donje cijelo dxe (naj-
veći cijeli broj manji ili jednak x). Sada uzmemo da je k = dxe + 1. Kako je dxe ≤ x < dxe + 1,
to povlači da je x < k ≤ x + 1. Nadalje, neka je m ∈ Z proizvoljan cijeli broj, takav da je
x < m ≤ x + 1. Tada je x < m ≤ x + 1 i x < k ≤ x + 1, pa je |m − k| < 1. Kako su k i m cijeli
brojevi, to je |k − m| ∈ Z, pa je k − m = 0, odnosno k = m.
Negacija: (∃x ∈ R) (∀k ∈ Z) (x ≥ k ∨ k > x + 1) ∨ (∃m ∈ Z) (x < m ≤ x + 1 ∧ k 6= m) .
Zadatak 1.3.13. Dokažite da za sve formule logike sudova A i B postoje formule F1 , F2 i F3 ,

koje od logičkih veznika mogu sadržavati samo negacije i kondicionale, tako da je:
(a) A ∨ B ⇐⇒ F1 ,
(b) A ∧ B ⇐⇒ F2 ,
(c) A ←→ B ⇐⇒ F3 .
Rješenje. Lako se vidi da je A ∨ B ⇐⇒ −A −→ B i A ∧ B ⇐⇒ −(A −→ −B). Nadalje,

vrijedi
A ←→ B ⇐⇒ (A −→ B) ∧ (B −→ A) ⇐⇒ − ((A −→ B) −→ −(B −→ A)) .
Sada su F1 = −A −→ B, F2 = −(A −→ −B) i F3 = − ((A −→ B) −→ −(B −→ A)) tražene

formule.
Zadatak 1.3.14. Neka su P , Q i R propozicijske varijable te A = Q −→ − (−P ∧ −R) i

B = (P ∧ Q) −→ (P ∨ R) formule logike sudova.
(a) Dokažite da vrijedi A =⇒ B, ali ne vrijedi A ⇐⇒ B.
(b) Ispitajte postoji li formula logike sudova C koja sadrži samo propozicijske varijable P ,
Q, R i takva da vrijedi A =⇒ C i C =⇒ B, ali da ne vrijedi A ⇐⇒ C i C ⇐⇒ B.
Rješenje. (a) Neka je I proizvoljna interpretacija, takva da je I(A) = 1. Ako je I(P ∧ Q) = 0,

onda je trivijalno I(B) = 1. Ako je I(P ∧ Q) = 1, onda je I(Q) = 1. Sada je I(−(−P ∧ −R)) =
1, jer je I(A) = 1. To povlači da je I(−P ∧ −R) = 0, odnosno I(P ) = 1 ili I(R) = 1. To povlači
da je I(P ∨ R) = 1, pa je I(B) = 1. Dakle, vrijedi A −→ B. Tvrdimo da ne vrijedi A ⇐⇒ B.
Neka je I interpretacija, takva da je I(P ) = I(R) = 0 i I(Q) = 1. Očito je I(A) = 0 i I(B) = 1,
pa ne vrijedi A ⇐⇒ B.
(b) Tvrdimo da ne postoji formula logike sudova C s navedenim svojstvima iz (b). Tvrdnju ćemo
dokazati principom svođenja na kontradikciju. Pretpostavimo suprotno, to jest neka formula C
postoji. Kako vrijedi A =⇒ C i ne vrijedi A ⇐⇒ C, to postoji interpretacija I, takva da je
I(C) = 1 i I(A) = 0. Sada je I(Q) = 1 i I(−P ∧ −R) = 1. Dakle, I(Q) = 1, I(P ) = I(R) = 0
i I(C) = 1. Neka je J proizvoljna interpretacija. Tada je J(B) = 1 (provjerite sami). Nadalje,
ako je J(A) = 1, onda je J(C) = 1. Ako je pak J(A) = 0, onda je J = I, pa je J(C) = I(C) = 1.
Dakle, formula C je istinita za svaku interpretaciju, odnosno C je valjana formula. To povlači
da je C ⇐⇒ B (pokažite sami), što je kontradikcija s pretpostavkom. Dakle, formula C s
navedenim svojstvima ne postoji.
28
Zadatak 1.3.15. Neka su A, B i C formule logike sudova. Dokažite da vrijedi A ∧ B =⇒ C

Rješenje. Dokažimo nužnost. Neka vrijedi A ∧ B =⇒ C. Neka je I proizvoljna interpreta-

cija. Ako je I(A) = 1, onda je trivijalno I(A −→ (B −→ C)) = 1. Neka je I(A) = 1. Ako
je I(B) = 0, onda je trivijalno I(B −→ C) = 1, pa je I(A −→ (B −→ C)) = 1. Neka je
I(A) = I(B) = 1. Tada je I(A ∧ B) = 1. Kako vrijedi A ∧ B =⇒ C, to je I(C) = 1. Sada
je I(B −→ C) = 1, pa je I(A −→ (B −→ C)) = 1. Dakle, za svaki interpretaciju I vrijedi
I(A −→ (B −→ C)) = 1. To povlači da vrijedi A −→ (B −→ C) valjana formula.
Dokažimo dovoljnost. Neka je A −→ (B −→ C) valjana formula. Neka je I proizvoljna

interpretacija, takva da je I(A ∧ B) = 1. Tada je I(A) = I(B) = 1. Kako je I(A −→ (B −→
C)) = 1, to je I(C) = 1. To povlači da je A ∧ B =⇒ C. Time smo u potpunosti dokazali
tvrdnju.
Zadatak 1.3.16. Zapišite kvantifikatorima sljedeće sudove, a potom ih negirajte:
(a) "Za svaki realni broj x i svaki realni broj ε postoji racionalni broj q, takav da ako vrijedi
ε > 0, onda je |x − q| < ε."
(b) "Za svaki pozitivni realni broj x postoji negativni realni broj y, takav da je y 5 = x."
(c) "Za svaki racionalni broj x i svaki realni broj y postoji cijeli broj k, takav da ako je
x < y − 1, onda je x < k < y."
(d) "Za svaki cijeli broj k i svaki prirodni broj n postoji cijeli broj q i cijeli broj r, takvi da je
k = n · q + r i 0 ≤ r < n."
(e) "Za svaki pozitivni realni broj x i svaki pozitivni realni broj y postoji prirodni broj n,
takav da je n · y > x i (n − 1) · y ≤ x."
Rješenje.
(a) (∀x ∈ R) (∀ε ∈ R) (∃q ∈ Q) (ε > 0 −→ |x − q| < ε)
∀x ∈ R+ (∃y ∈ R) y < 0 −→ y 5 = x

(b)
(c) (∀x ∈ Q) (∀y ∈ R) (∃k ∈ Z) (x < y − 1 −→ x < k < y)
(d) (∀k ∈ Z) (∀n ∈ R) (∃q ∈ Q) (∃r ∈ Z) (k = n · q + r ∧ 0 ≤ r < n)
∀x ∈ R+ ∀y ∈ R+ (∃n ∈ N) (n · y > x ∧ (n − 1) · y ≤ x)

(e)
Negacije:
(a) (∃x ∈ R) (∃ε ∈ R) (∀q ∈ Q) (ε > 0 ∧ |x − q| ≥ ε)
∃x ∈ R+ (∀y ∈ R) y < 0 ∧ y 5 6= x

(b)

(c) (∃x ∈ Q) (∃y ∈ R) (∀k ∈ Z) x < y − 1 ∧ (x ≥ k ∨ k ≥ y)

(d) (∃k ∈ Z) (∃n ∈ R) (∀q ∈ Q) (∀r ∈ Z) k 6= n · q + r ∨ (0 > r ∨ r ≥ n)
∃x ∈ R+ ∃y ∈ R+ (∀n ∈ N) (n · y ≤ x ∨ (n − 1) · y > x)

(e)
29
Zadatak 1.3.17. Neka su A i B ispunjive formule logike sudova. Ispitajte jesu li formule
A ∧ B, A ∨ B, A −→ B i A ←→ B općenito ispunjive.
Rješenje. Dokažimo da je A ∨ B ispunjiva formula. Kako je A ispunjiva, to postoji interpre-

tacija I, takva da je I(A) = 1. Sada je i I(A ∨ B) = 1, pa je A ∨ B ispunjiva.
Tvrdimo da A ∧ B općenito nije ispunjiva formula. Navedimo kontraprimjer. Neka je P propo-

zicijska varijabla te A = P i B = −P . Tada su očito A i B ispunjive formule, ali A ∧ B = P ∧ −P
nije ispunjiva formula.
Dokažimo da je A −→ B ispunjiva formula. Ako je A oboriva, onda postoji interpretacija

I, takva da je I(A) = 0. Sada je trivijalno I(A −→ B) = 1. Ako A nije oboriva, onda je A
valjana formula. Kako je B ispunjiva, to postoji interpretacija I, takva da je I(B) = 1. Sada je
I(A) = I(B) = 1, pa je I(A −→ B) = 1. To povlači da je A −→ B ispunjiva formula.
Tvrdimo da A ←→ B općenito nije ispunjiva formula. Navedimo kontraprimjer. Neka je

P propozicijska varijabla te A = P i B = −P . Tada su očito A i B ispunjive formule, ali
A ←→ B = P ←→ −P nije ispunjiva formula.
Zadatak 1.3.18. Neka su A, B, C, A0 , B 0 i C 0 formule logike sudova, takve da je A =⇒ A0 ,

B =⇒ B 0 i C =⇒ C 0 . Dokažite ili opovrgnite kontraprimjerom sljedeće tvrdnje:
(a) A ∧ (B ∨ −C 0 ) =⇒ (A0 ∧ −C) ∨ (B 0 ∧ A0 ),
(b) −A −→ (−B 0 ∧ C) =⇒ A0 ∨ (−B ∧ C 0 ),
(c) A ←→ B =⇒ A0 ←→ B 0 .
Rješenje. Dokažimo tvrdnju (a). Neka je I proizvoljna interpretacija, takva da je
I A ∧ B ∨ −C 0

= 1.
Tada je I(A) = I(B ∨ −C 0 ) = 1. Ako je I(A) = I(B) = 1, onda je I(A0 ) = I(B 0 ) = 1, jer
vrijedi A =⇒ A0 i B =⇒ B 0 . Sada je I(B 0 ∧ A0 ) = 1, pa je I((A0 ∨ −C) ∨ (B 0 ∧ A0 )) = 1. Ako
je I(A) = I(−C 0 ) = 1, onda je I(C 0 ) = 0. Kako vrijedi A =⇒ A0 i C =⇒ C 0 , to je I(A0 ) = 1 i
I(C) = 0, odnosno I(−C) = 1. Sada je I(A0 ∧ −C) = 1, pa je I((A0 ∨ −C) ∨ (B 0 ∧ A0 )) = 1.
Dakle, vrijedi A ∧ (B ∨ −C 0 ) =⇒ (A0 ∧ −C) ∨ (B 0 ∧ A0 ).
Dokažimo tvrdnju (b). Neka je I interpretacija, takva da je I(−A −→ (−B 0 ∧ C)) = 1. Tada
je I(−A) = 0 ili I(−B 0 ∧ C) = 1. Ako je I(−A) = 0, to jest I(A) = 1, onda je I(A0 ) = 1
(jer vrijedi A =⇒ A0 ), pa je I(A0 ∨ (−B ∧ C 0 )) = 1. Ako je I(−B 0 ∧ C) = 1, onda je
I(−B 0 ) = I(C) = 1, odnosno I(B 0 ) = 0 i I(C) = 1. Sada je I(B) = 0 i I(C 0 ) = 1, jer vrijedi
B =⇒ B 0 i C =⇒ C 0 . To povlači da je I(−B) = 1 i I(C 0 ) = 1. Sada je I(−B ∧ C 0 ) = 1, pa
je I(A0 ∨ (−B ∧ C 0 )) = 1. Dakle, u svakom slučaju je I(A0 ∨ (−B ∧ C 0 )) = 1, što povlači da
vrijedi tvrdnja (b).
Tvrdimo da tvrdnja (c) općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je P propozicijska

varijabla te A = P , B = P , A0 = P i B 0 = P ∨ −P . Očito je A =⇒ A0 i B =⇒ B 0 . Neka je I
30
interpretacija, takva da je I(P ) = 0. Tada je I(A ←→ B) = 1, jer je I(A) = I(B) = 0. S druge

strane je I(A0 ) = I(P ) = 0 i I(B 0 ) = I(P ∨ −P ) = 1. To povlači da je I(A0 ←→ B 0 ) = 0, pa ne
vrijedi tvrdnja (c).
Zadatak 1.3.19. Neka je F formula logike sudova. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) Formula F je oboriva ako i samo ako F nije valjana.
(b) Formula F je antitautologija ako i samo ako je −F valjana.
(c) Formula F je ispunjiva ako i samo ako −F nije valjana.
Rješenje. (a) Formula F je oboriva ako postoji interpretacija I takva da je I(F ) = 0. Dakle,
ne vrijedi da za sve interpretacije vrijedi da je F istinita, pa F nije valjana. Obrat se dokazuje
potpuno analogno.
(b) Neka je F antitautologija. Tada za svaku interpretaciju I vrijedi I(F ) = 0, odnosno

I(−F ) = 1, pa je −F valjana. Obrat se dokazuje potpuno analogno.
(c) Neka je formula F ispunjiva. Tada postoji interpretacija I, takva da je I(F ) = 1, odnosno
I(−F ) = 0, pa −F nije valjana. Obrat se dokazuje potpuno analogno.
Zadatak 1.3.20. Neka su A, B, C i D formule logike sudova, takve da vrijedi A =⇒ B,

A ⇐⇒ C, D =⇒ C i B ⇐⇒ D. Dokažite da vrijedi A ⇐⇒ B i C ⇐⇒ D.
Rješenje. Neka je I proizvoljna interpretacija. Ako je I(A) = 1, onda je I(B) = 1, zbog

A =⇒ B. Ako je I(A) = 0, onda je I(C) = 0, jer je A ⇐⇒ C. Kako je D =⇒ C, to mora biti
I(D) = 0. Sada je I(B) = I(D) = 0, jer je B ⇐⇒ D. Dakle, u svakom slučaju je I(A) = I(B),
za svaku interpretaciju I. To povlači da je A ⇐⇒ B. Analogno se pokaže da je C ⇐⇒ D.
31
32
Poglavlje 2
Skupovi

U ovom poglavlju bavit ćemo se skupovima. Kako definirati skup? Neki bi rekli da je skup
množina ili kolekcija elemenata, no, tada se postavlja pitanje što bi bila množina ili kolekcija
elemenata. Prema tome, skup nećemo definirati već smatramo da nam je pojam skupa intuitivno
jasan. Isto tako nećemo definirati što znači biti element skupa smatrajući to intuitivno jasnim.
Obično ćemo elemente skupa označavati malim slovima, a skupove velikim slovima latinične
abecede. No, valja imati na umu da skupovi mogu biti elementi drugih skupova, pa treba biti
oprezan s oznakama. Skup se može zadati na sljedeća dva načina.
(S1) Navođenjem svih elemenata skupa (unutar vitičastih zagrada), na primjer A = {a, b, c}.
(S2) Specificiranjem nekog kriterija po kojem su neki elementi baš elementi danog skupa.
Na primjer A = {x : x ∈ R ∧ x > 0}, što označava da je A skup svih pozitivnih realnih
brojeva.
U nastavku ćemo definirati što znači biti podskup nekog skupa i kad su dva skupa jednaka.
Definicija 2.1.1 (Podskup). Reći ćemo da je skup A podskup skupa B i pisati A ⊆ B ako
vrijedi (∀a ∈ A) a ∈ B. Ako A nije podskup skupa B, onda pišemo A * B.
Definicija 2.1.2 (Jednaki skupovi). Reći ćemo da su skupovi A i B jednaki i pisati A = B

ako vrijedi A ⊆ B i B ⊆ A. Ako skupovi A i B nisu jednaki, onda pišemo A 6= B.
Definicija 2.1.3 (Pravi podskup). Reći ćemo da je skup A pravi podskup skupa B i pisati
A $ B ako vrijedi A ⊆ B i A 6= B.
Primjer 2.1.4. Neka su dani skupovi A = {1, 3, 5, 8, 10}, B = {1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10} i C =

{0, 1, 2, 3}. Lako se vidi da je A $ B jer je svaki element skupa A ujedno element skupa B i
postoji element skupa B koji nije element skupa A. Dovoljno je naći barem jedan takav element.
U ovom slučaju to je na primjer element 2. Nadalje, skup C nije podskup od A jer sadrži 0, a
0 nije element skupa A. Također i A nije podskup od C jer A sadrži 10, što nije element skupa
C.
33
POGLAVLJE 2. SKUPOVI
Iz prethodne definicije je jasno da je skup A pravi podskup skupa B ako (∀a ∈ A) a ∈ B i

(∃b ∈ B) b ∈/ A. Skup koji nema niti jednog elementa je očito jedinstven. Označavamo ga s ∅ i
nazivamo praznim skupom. Kad ubuduće kažemo da je neki skup A neprazan, to će značiti
da je A 6= ∅, odnosno da A ima barem jedan element. Sada navodimo svojstva podskupova.
Propozicija 2.1.5 (Svojstva podskupa). Neka su A, B i C podskupovi nekog skupa U.

Tada vrijedi:
(i) A ⊆ A ;
(ii) Ako je A ⊆ B i B ⊆ C, onda je A ⊆ C ;
(iii) A = A ;
(iv) Ako je A = B i B = C, onda je A = C.
Koristeći Russelov paradoks (vidi [1], [8] ili [7]) lako se vidi da ne postoji skup svih skupova,
stoga se prilikom promatranja nekih skupova ograničavamo na skup koji sadrži sve skupove koje
promatramo (to nije uvijek moguće u matematici). Taj skup obično nazivamo univerzalni
skup i označavamo s U. Neka je P neko svojstvo. Tada ćemo podskup univerzalnog skupa U
koji sadrži sve elemente sa svojstvom P označavati s {x ∈ U : P (x)}, što je skraćeni zapis od
{x : x ∈ U ∧ P (x)}. U nastavku definiramo uniju, presjek, razliku, komplement i simetričnu
razliku skupova.
Definicija 2.1.6 (Unija, presjek, razlika, komplement i simetrična razlika). Neka je U

neki skup, takav da je A, B ⊆ U. Za skupove A i B definiramo:
(S1) uniju, u oznaci A ∪ B, kao skup A ∪ B = {x ∈ U : x ∈ A ∨ x ∈ B }.
A B
(S2) presjek, u oznaci A ∩ B, kao skup A ∩ B = {x ∈ U : x ∈ A ∧ x ∈ B }.
A B
(S3) razliku, u oznaci A \ B, kao skup A \ B = {x ∈ U : x ∈ A ∧ x ∈

/ B }.
34
A B
Ac A
(S4) komplement skupa A, u oznaci Ac , kao skup Ac = {x ∈ U : x ∈

/ A} = U \ A.
(S5) simetričnu razliku, u oznaci A∆B, kao skup A∆B = (A \ B) ∪ (B \ A).
A B
Definicija 2.1.7 (Disjunktni skupovi). Reći ćemo da su skupovi A i B disjunktni ako je

A ∩ B = ∅.
Primjer 2.1.8. Neka su dani skupovi A = [−1, 5i ∩ Z, B = {x ∈ R : −1 < x ≤ 4 ∧ x ∈

/ Z},
2

C = x ∈ R : x ∈ Z −→ x = 1 ∩[−2, 6] i univerzalni skup U = [−2, 6]. Odredite skupove
(A ∪ B) \ (A ∩ C), A∆B i B c \ (C ∪ A).
Rješenje. Najprije primijetimo da je C = h−2, 6i \ {0, 2, 3, 4, 5} i A = {−1, 0, 1, 2, 3, 4}. Sada

vrijedi:
A ∪ B = [−1, 4] ,
A ∩ C = {−1, 1} ,
(A ∪ B) \ (A ∩ C) = h−1, 4] \ {1} ,
A \ B = A,
B\A=B,
A∆B = A ∪ B = [−1, 4] ,
35
B c = [−2, −1] ∪ {0, 1, 2, 3} ∪ [4, 6] ,

C ∪ A = h−2, 6i \ {5} ,
B c \ (C ∪ A) = {−2, 5, 6} .
Prilikom ilustracije unije, presjeka, razlike, komplementa i simetrične razlike koristili smo se
takozvanim Vennovim dijagramima koji su korisni jer su intuitivni, ali valja imati na umu
da nam navedeni dijagrami koriste samo intuiciju prilikom određivanja skupovnih odnosa te
ne predstavljaju nikakav formalni dokaz. Važno je imati na umu da komplement skupa
ovisi o univerzalnom skupu U. Promotrimo sljedeće. Neka je A = {1, 2, 3}. Stavimo li da je
U = {1, 2, 3, 4}, tada je Ac = {4}. S druge strane, ako stavimo da je U = {0, 1, 2, 3}, tada je
Ac = {0}.
Primjer 2.1.9. Neka su dani podskupovi A, B, C univerzalnog skupa U. Dokažite da

vrijede sljedeće tvrdnje.
(1) A ∩ B = B ∩ A
(2) A ∪ B = B ∪ A
(3) A ∪ (B ∪ C) = (A ∪ B) ∪ C
(4) A ∩ (B ∩ C) = (A ∩ B) ∩ C
(5) A ∪ (B ∩ C) = (A ∪ B) ∩ (A ∪ C)
(6) A ∩ (B ∪ C) = (A ∩ B) ∪ (A ∩ C)
(7) (A ∪ B)c = AC ∩ B c
(8) (A ∩ B)c = AC ∪ B c
(9) (Ac )c = A
(10) A∆B = (A ∪ B) \ (A ∩ B)
Rješenje. Sve tvrdnje se dokazuju direktno koristeći Primjer 1.1.13. Dokažimo tvrdnju (1). Za
svaki x vrijedi
x ∈ A ∩ B ⇐⇒ x ∈ A ∧ x ∈ B ⇐⇒ x ∈ B ∧ x ∈ A ⇐⇒ x ∈ B ∩ A .
Analogno se dokaže tvrdnja (2).
Dokažimo tvrdnju (3). Za svaki x vrijedi
x ∈ A ∪ (B ∪ C) ⇐⇒ x ∈ A ∨ (x ∈ B ∨ x ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∨ x ∈ B) ∨ x ∈ C
⇐⇒ x∈A∪B ∨ x∈C
⇐⇒ x ∈ (A ∪ B) ∪ C .
Analogno se dokaže tvrdnja (4).
36
x ∈ A ∪ (B ∩ C) ⇐⇒ x ∈ A ∨ (x ∈ B ∧ x ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∨ x ∈ B) ∧ (x ∈ A ∨ x ∈ C)
⇐⇒ x∈A∪B ∧ x∈A∪C
⇐⇒ x ∈ (A ∪ B) ∩ (A ∪ C) .
Tvrdnja (6) se dokazuje analogno.
x ∈ (A ∪ B)c ⇐⇒ x∈U ∧ x∈
/ A∪B
⇐⇒ x ∈ U ∧ −(x ∈ A ∪ B)
⇐⇒ x ∈ U ∧ −(x ∈ A ∨ x ∈ B)
⇐⇒ x ∈ U ∧ (x ∈
/A ∧ x∈
/ B)
⇐⇒ x∈U ∧ x∈U ∧ x∈
/A ∧ x∈
/B
⇐⇒ (x ∈ U ∧ x ∈
/ A) ∧ (x ∈ U ∧ x ∈
/ B)
⇐⇒ x ∈ Ac ∧ x ∈ B c
⇐⇒ x ∈ Ac ∩ B c .
Tvrdnja (8) se dokazuje analogno.
x ∈ (Ac )c ⇐⇒ / Ac
x∈U ∧ x∈
⇐⇒ x ∈ U ∧ −(x ∈ U ∧ x ∈
/ A)
⇐⇒ x ∈ U ∧ (x ∈
/ U ∨ x ∈ A)
⇐⇒ (x ∈ U ∧ x ∈
/ U) ∨ (x ∈ U ∧ x ∈ A)
⇐⇒ 0 ∨ (x ∈ U ∧ x ∈ A)
⇐⇒ x∈U ∧ x∈A
⇐⇒ x ∈ A.
Posljednja relacija slijedi iz činjenice da je A ⊆ U jer je U univerzalni skup.
x ∈ A∆B ⇐⇒ x∈A\B ∨ x∈B\A

⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B) ∨ (x ∈ B ∧ x ∈
/ A)

⇐⇒ (x ∈ A ∨ x ∈ B) ∧ (x
| ∈ A {z
∨x∈/ A}) ∧ (x
| ∈ ∨ x ∈ B}) ∧ (x ∈
/ B {z / B∨x∈
/ A)
⇐⇒ 1 ⇐⇒ 1
⇐⇒ (x ∈ A ∨ x ∈ B) ∧ (x ∈
/A ∨ x∈
/ B)
⇐⇒ x∈A∪B ∧ x∈
/ A∩B
⇐⇒ x ∈ (A ∪ B) \ (A ∩ B) .
37
Primjer 2.1.10. Neka su dani skupovi A, B i C. Odredite odnos skupova

A \ (B \ C) i (A \ C) \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) .
Sve tvrdnje dokažite ili opovrgnite kontraprimjerom.
Rješenje. Nacrtajmo Vennove dijagrame navedenih skupova (pogledajte Sliku 2.1).
A B A B
C C

Slika 2.1: Vennovi dijagrami iz Primjera 2.1.10, za A \ (B \ C) (lijevo) i (A \ C) \ (B \ C) ∩
(A ∪ C) (desno)

Tvrdimo da je (A \ C) \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) ⊆ A \ (B \ C) . Za svaki x vrijedi:

x ∈ (A \ C) \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) ⇐⇒
⇐⇒ x ∈ A \ C ∧ x ∈ / B \ C ∧ (x ∈ C ∨ x ∈ A)
⇐⇒ x ∈ A ∧ x ∈ / C ∧ (x ∈/ B ∨ x ∈ C) ∧ (x ∈ C ∨ x ∈ A)
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈ / B ∨ x ∈ C) ∧ x ∈/ C ∧ (x ∈ C ∨ x ∈ A)
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈ / B ∨ x ∈ C) ∧ ((x ∈/ C ∧ x ∈ C) ∨ (x ∈
/ C ∧ x ∈ A))
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈ / B ∨ x ∈ C) ∧ ( 0 ∨ (x ∈
/ C ∧ x ∈ A))
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈ / B ∨ x ∈ C) ∧ (x ∈/ C ∧ x ∈ A)
=⇒ x ∈ A ∧ (x ∈ / B ∨ x ∈ C)
⇐⇒ x ∈ A ∧ x ∈ / B\C
⇐⇒ x ∈ A \ (B \ C) .

Time smo dokazali da je (A \ C) \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) ⊆ A \ (B \ C).
Tvrdimo da općenito ne vrijedi jednakost. Navedimo kontraprimjer. Neka je A = C = {1} i

B = ∅. Sada je (A \ C) \ (B \ C) = ∅ i A ∪ C = {1}, pa je (A \ C) \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) = ∅.
Nadalje, B \ C = ∅, pa je A \ (B \ C) = {1}. Očito je ∅ = 6 {1}, pa je općenito (A \ C) \

(B \ C) ∩ (A ∪ C) 6= A \ (B \ C) . Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Sada ćemo poopćiti pojam presjeka i pojam unije uvodeći pojam unije i presjeka množine sku-
pova. U nastavku ćemo pod pojmom množine skupova podrazumijevati skup čiji su elementi
opet skupovi.
38
Definicija 2.1.11 (Unija i presjek množine skupova). Neka je U neki skup i F množina
nekih (ne nužno svih) njegovih podskupova. Tada definiramo:
(a) uniju množine F, kao skup

[
A = {x ∈ U : (∃A ∈ F) x ∈ A} .
A∈F
(b) presjek množine F, kao skup

\
A = {x ∈ U : (∀A ∈ F) x ∈ A} .
A∈F
Primjer 2.1.12. Neka je F = {Fn : n ∈ N} množina skupova, takvih da je Fn = {n, n + 1},

za svaki n ∈ N. Odredite uniju i presjek množine F.
Rješenje. Tvrdimo da je [
Fn = N .
Fn ∈F
Pokažimo da je Fn ∈F Fn ⊆ N . Neka je x ∈ Fn ∈F Fn proizvoljan. Tada postoji neki Fn ∈ F,

S S
takav da je x ∈ Fn , odnosno x ∈ {n, n + 1}, gdje je n ∈ N. Sada je očito x ∈ N. Kako je x bio

proizvoljan element iz Fn ∈F Fn , to je Fn ∈F Fn ⊆ N. Pokažimo da je N ⊆ Fn ∈F Fn . Neka je
S S S
n ∈ N proizvoljan. Tada je po definiciji n ∈ Fn , pa za dani n ∈ N postoji Fn ∈ F, takav da je

n ∈ Fn . To po definiciji povlači da je n ∈ Fn ∈F Fn . Time smo pokazali da je N ⊆ Fn ∈F Fn .
S S
S
Sada je Fn ∈F Fn = N.
Tvrdimo da je \
Fn = ∅ .
Fn ∈F
Tvrdnju ćemo dokazati principom svođenja na kontradikciju. Pretpostavimo suprotno, to jest,

neka postoji x ∈ Fn ∈F Fn . Tada je po definiciji x ∈ Fn , za svaki Fn ∈ F. Sada je specijalno
T
x ∈ F1 i x ∈ F3 , odnosno x ∈ {1, 2} i x ∈ {3, 4}. No, to je kontradikcija s činjenicom da su

{1, 2} i {3, 4} disjunktni skupovi. Dakle, takav x ne postoji, pa je uistinu Fn ∈F Fn = ∅ .
T
[ \
Vidimo da za skupove A, B ⊆ U i F = {A, B} vrijedi A ∪ B = F i A∩B = F , što
F ∈F F ∈F
povlači da su unija množine i unija presjeka zaista generalizacija pojma unije i presjeka skupova.
Sada ćemo definirati particiju skupa.
Definicija 2.1.13 (Particija skupa). Neka je A neki skup i F neprazna množina nekih
podskupova od A koja zadovoljava uvjete:
(P 1) (∀F ∈ F) F 6= ∅ ;
(P 2) (∀F ∈ F) (∀G ∈ F) (F ∩ G = ∅ ∨ F = G) ;
[
(P 3) F = A.
F ∈F
Tada kažemo da je F particija skupa A.
39
Primjer 2.1.14. Odredite sve particije skupa A = {1, 2, 3}.
Rješenje. Sve particije skupa A su:

F1 = {{1} , {2} , {3}},
F2 = {{1, 2} , {3}},
F3 = {{1, 3} , {2}},
F4 = {{1} , {2, 3}},
F5 = {{1, 2, 3}}.
U nastavku ćemo definirati partitivni skup, uređeni par i Kartezijev produkt.
Definicija 2.1.15 (Partitivni skup). Neka je A neki skup. Tada množinu svih njegovih
podskupova nazivamo partitivnim skupom skupa A i označavamo s P(A) ili 2A .
Po definiciji slijedi da je B ∈ P(A) ako i samo ako je B ⊆ A.
Definicija 2.1.16 (Uređeni par). Neka su A i B skupovi te a ∈ A i b ∈ B. Uređeni par s

prvom koordinatom a i drugom koordinatom b je skup (a, b) = {{a} , {a, b}}.
Propozicija 2.1.17 (Jednakost uređenih parova). Neka su A i B skupovi te a, a0 ∈ A i

b, b0 ∈ B. Tada vrijedi
(a, b) = a0 , b0 ⇐⇒ a = b ∧ a0 = b0 .

Definicija 2.1.18 (Kartezijev umnožak skupova). Kartezijev umnožak skupova A i B

je skup A × B = {(a, b) : a ∈ A ∧ b ∈ B }. Specijalno ako je A = B, tada A × B označavamo
s A2 i govorimo o Kartezijevom kvadratu skupa A.
Iz definicije Kartezijevog produkta slijedi da je A × B = ∅ ako i samo ako je A = ∅ ili B = ∅.
Slika 2.2: Shema Kartezijevog produkta A × B iz Definicije 2.1.18
Primjer 2.1.19. Neka su A = {1, 2} i B = {3} skupovi. Odredite skupove (P(A)) × B i

P (A × B).
Rješenje. P(A) = {∅, {1} , {2} , {1, 2}}

(P(A)) × B = {(∅, 3) , ({1} , 3) , ({2} , 3) , ({1, 2} , 3)}
A × B = {(1, 3) , (2, 3)}
P (A × B) = {∅, {(1, 2)} , {(2, 3)} , {(1, 3) , (2, 3)}}.
Primjer 2.1.20. Neka su A, B i C skupovi. Dokažite da vrijede sljedeće tvrdnje.
40
(a) (A ∪ B) × C = (A × C) ∪ (B × C) ;
(b) (A ∩ B) × C = (A × C) ∩ (B × C) ;
(c) (A \ B) × C = (A × C) \ (B × C) .
Rješenje. Dokažimo tvrdnju (a). Za sve x ∈ A ∪ B i y ∈ C vrijedi
(x, y) ∈ (A ∪ B) × C ⇐⇒ x∈A∪B ∧ y ∈C
⇐⇒ (x ∈ A ∨ x ∈ B) ∧ y ∈ C
⇐⇒ (x ∈ A ∧ y ∈ C) ∨ (x ∈ B ∧ y ∈ C)
⇐⇒ (x, y) ∈ A × C ∨ (x, y) ∈ B × C
⇐⇒ (x, y) ∈ (A × C) ∪ (B × C) .
Time smo dokazali da je (A ∪ B) × C = (A × C) ∪ (B × C).
Dokažimo tvrdnju (b). Za sve x ∈ A ∩ B i y ∈ C vrijedi
(x, y) ∈ (A ∩ B) × C ⇐⇒ x∈A∩B ∧ y ∈C
⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈ B) ∧ y ∈ C
⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈ B) ∧ (y ∈ C ∧ y ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∧ y ∈ C) ∧ (x ∈ B ∧ y ∈ C)
⇐⇒ (x, y) ∈ A × C ∧ (x, y) ∈ B × C
⇐⇒ (x, y) ∈ (A × C) ∩ (B × C) .
Time smo dokazali da je (A ∩ B) × C = (A × C) ∩ (B × C).
Dokažimo tvrdnju (c). Za sve x ∈ A \ B i y ∈ C vrijedi
(x, y) ∈ (A × C) \ (B × C) ⇐⇒ (x, y) ∈ A × C ∧ (x, y) ∈

/ B×C
⇐⇒ (x ∈ A ∧ y ∈ C) ∧ (x ∈
/B ∨y∈
/ C)

⇐⇒ x ∈ A ∧ y ∈ C ∧ (x ∈
/B ∨y∈
/ C)

⇐⇒ x ∈ A ∧ (y ∈ C ∧ x ∈
/ B) ∨ (y ∈ C ∧ y ∈
/ C)
| {z }
⇐⇒ 0
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈
/ B ∧ y ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B) ∧ y ∈ C
⇐⇒ x∈A\B ∧ y ∈C
⇐⇒ (x, y) ∈ (A \ B) × C .
Time smo dokazali da je (A \ B) × C = (A × C) \ (B × C).
Više o skupovima, kao i dokaze navedenih tvrdnji možete pronaći u [1], [7] i [8].
41
2.2 Zadaci
Zadatak 2.2.1. Neka su dani skupovi:
{x ∈ Q : 2 ≤ x o≤ 5} ,
A = n
√ π
B = 5, 2 , 3, 4, 5, 10 ,
C = {x ∈ Z : 4 ≤ x ≤ 7} ,
U = [−3, 3] ∪ {x ∈ Q : 3 < x ≤ 10} .
Odredite skupove:
(a) (A∆B) ∩ C ;
(b) Ac ∪ A \ (C c ∩ B) ;

(c) (A ∪ B) ∆C .
Zadatak 2.2.2. Neka su dani skupovi A = {1, 2, 3}, B = {2, 5}, C = {1, 5} i U = {1, 2, 3, 4, 5, 6}.
Odredite:
(a) (P(A) ∪ P(B)) ∆P(C) ;
(b) (A × B) ∆ (B × C) ;
(c) P (Ac ∪ B) ∆P(C c ) .
Zadatak 2.2.3. Neka su A, B, C, U skupovi i A, B, C ⊆ U. Dokažite da vrijede sljedeće tvrdnje.
(a) A \ B = A ∩ B c ;
(b) A = (A ∩ B) ∪ (A ∩ B c ) ;
c
(c) (A ∪ B c ) ∩ C c = (Ac ∩ B) ∪ C ;
c
(A \ C)c ∪ (B ∩ (A \ C)) \ C = (A \ B) ∪ C

(d) ;
(e) (A∆B) ∩ C = (A ∩ C) ∆ (B ∩ C) ;
(f ) (A∆B) × C = (A × C) ∆ (B × C) .
Zadatak 2.2.4. Neka su A, B, C, U skupovi, tako da je A, B, C ⊆ U i A ⊆ B. Dokažite:
(a) (B ∩ C)c ⊆ (A ∩ C)c ;
(b) A∆B = B \ A ;
(c) (B \ C)c ⊆ (A \ C)c .
Za tvrdnje (a) i (c) provjerite vrijedi li općenito jednakost. Ako jednakost općenito ne vrijedi,
navedite kontraprimjer.
Zadatak 2.2.5. Neka je X = {1, 2}. Odredite skup P (P (X)).
Zadatak 2.2.6. Neka su A, B, U skupovi i A, B ⊆ U.
42
2.2. ZADACI
(a) Vrijedi li općenito

P (Ac ) = P (U) \ P(A) ∪ {∅} ?

Ako tvrdnja ne vrijedi, navedite kontraprimjer.
(b) Dokažite da je
P (A \ B) = P(A) ∩ P (B c ) .
Zadatak 2.2.7 (*). Neka je a ∈ N neki prirodni broj. Za svaki i ∈ {0, 1, . . . , a − 1}, neka je
Ni = {n ∈ N : (∃k ∈ N0 ) n = ak + i} .
Pokažite da je familija
F = {Ni : i ∈ {0, 1, . . . , a − 1}}
jedna particija skupa prirodnih brojeva N.
Zadatak 2.2.8. Odredite odnos skupova A∆ (B ∪ C) i (A∆B) ∪ (C \ A). Vrijedi li općenito

jednakost? Ako jednakost općenito ne vrijedi, navedite kontraprimjer.
Zadatak 2.2.9. Neka je F neka familija podskupova (ne nužno svih podskupova), skupa U.
Dokažite:
!c
[ \
(a) A = Ac ;
A∈F A∈F
!c
\ [
(b) A = Ac .
A∈F A∈F
Zadatak 2.2.10. Neka je X = {∅} i Y = {1, 2}. Odredite sve particije skupa P (X × Y ).
Zadatak 2.2.11. Neka su A1 , A2 , B1 , B2 skupovi. Vrijedi li općenito
(A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) = (A1 ∩ A2 ) × (B1 ∩ B2 ) ?
Ako tvrdnja općenito ne vrijedi, navedite kontraprimjer.
Zadatak 2.2.12 (**). Neka su A i B skupovi. Nadalje, neka je FA particija skupa A i FB

particija skupa B. Vrijedi li općenito da je familija
F = {FA × FB : FA ∈ FA ∧ FB ∈ FB }
particija skupa A × B ? Ako tvrdnja općenito ne vrijedi, navedite kontraprimjer.
Zadatak 2.2.13.h NekaEsu dani skupovi A = [−1, 0i ∪ {x ∈ R : 0 ≤ x ≤ 3 ∧ x ∈

/ Z}, B =
{−1, 0, 2, 3}, C = − 21 , 2 . Odredite:
(a) (A∆B) \ (A ∩ C) ;
(b) (A ∪ B) \ (A∆C) ;
(c) (P (A ∩ B)) × (B \ C) ;
(d) sve particije skupa B \ {−1, 5} .
43
Zadatak 2.2.14. Neka su A i B skupovi. Dokažite da je A = B ako i samo ako je
P(A) = P(B).
Zadatak 2.2.15. Neka su A1 , B1 , A2 , B2 skupovi. Dokažite da je
(A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) 6= ∅
ako i samo ako je

A1 ∩ A2 6= ∅ i B1 ∩ B2 6= ∅.
Zadatak 2.2.16. Je li familija

n D √ E o
F = N ∩ n, n + 2 2 : n ∈ {m ∈ N0 : (∃k ∈ N) m = 2k }
jedna particija skupa prirodnih brojeva N ? Detaljno obrazložite.
Zadatak 2.2.17 (**). Neka je F = {An : n ∈ N} familija podskupova (ne nužno svih), skupa
U, takva da je
An+1 ⊆ An i An 6= ∅,
za svaki n ∈ N. Ispitajte vrijedi li općenito
 
\
 An  6= ∅ ?
n∈N
Ako tvrdnja općenito ne vrijedi, pronađite kontraprimjer.
Zadatak 2.2.18. Neka su A1 , B1 , A2 , B2 neprazni skupovi.
(a) Dokažite da je
A1 × B1 ⊆ A2 × B2
ako i samo ako je
A1 ⊆ A2 i B1 ⊆ B2 .
(b) Vrijedi li tvrdnja (a) općenito bez pretpostavke da su skupovi A1 , B1 , A2 , B2 neprazni?

Detaljno obrazložite.
Zadatak 2.2.19 (*). Neka je
Ar = {x ∈ R : x − r ∈ Z} ,
za svaki r ∈ [0, 1i. Dokažite da je familija
F = {Ar : r ∈ [0, 1i}
jedna particija skupa R.
Zadatak 2.2.20. Neka su A, B, U skupovi i A, B ⊆ U. Dokažite da je A ⊆ B ako i samo ako

je Ac ∪ B = U.
Zadatak 2.2.21 (*). Neka su A i B skupovi. Dokažite da je
P (A ∪ B) = P(A) ∪ P(B)
ako i samo ako je A ⊆ B ili B ⊆ A.
44
2.2. ZADACI
Zadatak 2.2.22 (***). Neka su A i B skupovi, takvi da je A ∩ B 6= ∅ i neka je F particija

skupa A i G particija skupa B. Dokažite da je F ∪ G particija skupa A ∪ B ako i samo ako je
F ∩ G particija skupa A ∩ B.
Zadatak 2.2.23. Neka su A i B skupovi. Ispitajte vrijede li općenito sljedeće tvrdnje.

(a) P P(A) ∩ P P(B) = P P(A ∩ B) ;
(b) P(A) * P(B) ⇐⇒ A * B .
Zadatak 2.2.24 (**). Neka su F i G dvije particije skupa A. Ako je F ⊆ G, dokažite da je

tada F = G.
Zadatak 2.2.25. Neka je F neka familija skupova. Vrijedi li općenito

!
\ \
P A = P(A) ?
A∈F A∈F
Zadatak 2.2.26. Neka je U neki skup i
p (a, b) = {{a} , {b}} ,
za sve a, b ∈ U. Vrijedi li općenito tvrdnja
p (a, b) = p (c, d) ⇐⇒ a = c ∧ b = d ,
za sve a, b, c, d ∈ U ? Ako tvrdnja ne vrijedi, navedite kontraprimjer.
Zadatak 2.2.27. Neka su A, B, C skupovi. Dokažite da je

A \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) = (A \ B) ∪ (A ∩ C) .
Zadatak 2.2.28. Neka su dani skupovi A = {1, 2, 3, 4}, B = ([3, 5] ∩ Q)∪[5, 8i i C = h−2, 9i∩Z.
Odredite sljedeće skupove:
(a) A∆B ;
(b) (A ∩ C) ∆ (C ∩ B) ;
(c) (B ∪ C) \ A ;

(d) P (A ∩ B) × A \ {3, 4} .
Zadatak 2.2.29. Neka su A, B, C skupovi. Dokažite da vrijedi

(A \ B) ∪ (A ∩ C) ∪ B \ (A ∪ C) ⊆ (B \ C) ∪ A \ (B \ C) .
Vrijedi li općenito jednakost ? Ako jednakost vrijedi, dokazati, ako pak ne vrijedi, pronaći
kontraprimjer.
(A∆B) ∆C = A∆ (B∆C) .
45
Zadatak 2.2.31. Neka su A, B i C skupovi. Dokažite da je

A ∪ (C \ B) \ B \ (A ∩ C) ⊆ C ∪ (A \ B) .
Ispitajte vrijedi li općenito jednakost. Ako jednakost općenito ne vrijedi, pronaći kontrapri-
mjer, u suprotnom provedite dokaz.
Zadatak 2.2.32. Neka su F i G množine koje sadrže neke podskupove skupa U. Nadalje, neka
je F · G = {F × G : F ∈ F ∧ G ∈ G }. Dokažite da je
!  
\ \ \
(F × G) = F × G .
F ×G∈F ·G F ∈F G∈G

Zadatak 2.2.33. Neka su A, B i C skupovi. Odredite odnos među skupovima A ∩ (B ∪

C) ∪ (B ∩ C) i (A ∩ C) \ B ∪ (A ∩ B) \ C .
Zadatak 2.2.34. Neka je A neki neprazni skup i F neka njegova particija. Nadalje, neka je
F 0 = {A \ F : F ∈ F }. Dokažite da je F 0 particija skupa A ako i samo ako postoji podskup
F ⊆ A, takav da je F = {F, A \ F }.
Zadatak 2.2.35. Neka

su A, Bi C skupovi. Odredite odnos među skupovima (A ∪ C) \
(C ∩ B) i (C \ B) ∪ (B ∩ A) \ C .

Zadatak 2.3.1. Neka su dani skupovi:
{x ∈ Q : 2 ≤ x o≤ 5} ,
A = n
√ π
B = 5, 2 , 3, 4, 5, 10 ,
C = {x ∈ Z : 4 ≤ x ≤ 7} ,
U = [−3, 3] ∪ {x ∈ Q : 3 < x ≤ 10} .
Odredite skupove:
(a) (A∆B) ∩ C ;
(b) Ac ∪ A \ (C c ∩ B) ;

(c) (A ∪ B) ∆C .
Rješenje.
(a) A \ B = n
{x ∈ Q : o2 ≤ x < 3} ∪ {x ∈ Q : 3 < x < 4} ∪ {x ∈ Q : 4 < x < 5},
√ π
B\A= 5, 2 , 10 ,
n√ o
A∆B = {x ∈ Q : 2 ≤ x < 3}∪{x ∈ Q : 3 < x < 4}∪{x ∈ Q : 4 < x < 5}∪ 5, π2 , 10 ,
(A∆B) ∩ C = ∅.
46
(b) Ac = [−3, 2i ∪ {x ∈ I : 2 < x < 3} ∪ {x ∈ Q : 5 < x ≤ 10}, gdje je I skup svih iraci-
onalnih brojeva,
C c = [−3, 3] ∪ {x ∈ Q : 3 < x < 4} ∪ {x ∈ Q : 4 < x < 5} ∪ {x ∈ Q : 5 < x < 6} ∪
{x ∈ Q : n6 < x < 7} o ∪ {x ∈ Q : 7 < x ≤ 10},
√ π
Cc ∩ B = 5, 2 , 3, 10 ,
A \ (C c ∩ B) = {x ∈ Q : 2 ≤ x < 3} ∪ {x ∈ Q : 3 < x ≤ 5},
Ac ∪ A \ (C c ∩ B) = [−3, 3i ∪ {x ∈ Q : 3 < x ≤ 10}.

n√ o
(c) A ∪ B = {x ∈ Q : 2 ≤ x ≤ 5} ∪ 5, π2 , 10 ,
n√ o
(A ∪ B) \ C = {x ∈ Q : 2 ≤ x < 4} ∪ {x ∈ Q : 4 < x < 5} ∪ 5, π2 , 10 ,
C \ (A ∪ B) = {6, 7}, n√ o
(A ∪ B) ∆C = {x ∈ Q : 2 ≤ x < 4} ∪ {x ∈ Q : 4 < x < 5} ∪ 5, π2 , 6, 7, 10 .
Zadatak 2.3.2. Neka su dani skupovi A = {1, 2, 3}, B = {2, 5}, C = {1, 5} i U = {1, 2, 3, 4, 5, 6}.
Odredite:
(a) (P(A) ∪ P(B)) ∆P(C) ;
(b) (A × B) ∆ (B × C) ;
(c) P (Ac ∪ B) ∆P(C c ) .
Rješenje.
(a) P(A) = {∅, {1} , {2} , {3} , {1, 2} , {1, 3} , {2, 3} , {1, 2, 3}},
P(B) = {∅, {2} , {5} , {2, 5}},
P(C) = {∅, {1} , {5} , {1, 5}},
P(A) ∪ P(B) = {∅, {1} , {2} , {3} , {1, 2} , {1, 3} , {2, 3} , {1, 2, 3} , {5} , {2, 5}},
(P(A) ∪ P(B)) \ P(C) = {{2} , {3} , {1, 2} , {1, 3} , {2, 3} , {1, 2, 3} , {2, 5}},
P(C) \ (P(A) ∪ P(B)) = {{1, 5}},
(P(A) ∪ P(B)) ∆P(C) = {{2} , {3} , {1, 2} , {1, 3} , {2, 3} , {1, 2, 3} , {2, 5} , {1, 5}}.
(b) A × B = {(1, 2) , (1, 5) , (2, 2) , (2, 5) , (3, 2) , (3, 5)},

B × C = {(2, 1) , (2, 5) , (5, 1) , (5, 5)},
(A × B) \ (B × C) = {(1, 2) , (1, 5) , (2, 2) , (3, 2) , (3, 5)},
(B × C) \ (A × B) = {(2, 1) , (5, 1) , (5, 5)},
(A × B) ∆ (B × C) = {(1, 2) , (1, 5) , (2, 2) , (3, 2) , (3, 5) , (2, 1) , (5, 1) , (5, 5)}.
(c) Ac = {4, 5, 6},

Ac ∪ B = {2, 4, 5, 6},
P (Ac ∪ B) = {∅, {2} , {4} , {5} , {6} , {2, 4} , {2, 5} , {2, 6} , {4, 5} , {4, 6} , {5, 6}}
∪ {{2, 4, 5} , {2, 4, 6} , {2, 5, 6} , {4, 5, 6} , {2, 4, 5, 6}} ,
C c = {2, 3, 4, 6},
P (C c ) = {∅, {2} , {3} , {4} , {6} , {2, 3} , {2, 4} , {2, 6} , {3, 4} , {3, 6} , {4, 6} , {2, 3, 4}}
∪ {{2, 3, 6} , {2, 4, 6} , {3, 4, 6} , {2, 3, 4, 6}} ,
47
P (Ac ∪ B) \ P (C c ) = {{5} , {2, 5} , {4, 5} , {5, 6} , {2, 4, 5} , {2, 5, 6} , {4, 5, 6} , {2, 4, 5, 6}},
P (C c ) \ P (Ac ∪ B) = {{3} , {2, 3} , {3, 4} , {3, 6} , {2, 3, 4} , {2, 3, 6} , {3, 4, 6} , {2, 3, 4, 6}},
P (Ac ∪ B) ∆P(C c ) = {{5} , {2, 5} , {4, 5} , {5, 6} , {2, 4, 5} , {2, 5, 6} , {4, 5, 6} , {2, 4, 5, 6}}
∪ {{3} , {2, 3} , {3, 4} , {3, 6} , {2, 3, 4} , {2, 3, 6} , {3, 4, 6} , {2, 3, 4, 6}} .
Napomena: Skup P (Ac ∪ B) ∆P(C c ) je zapisan pomoću unije zbog tehničkih ograniče-
nja, točnije duljine reda.
Zadatak 2.3.3. Neka su A, B, C, U skupovi i A, B, C ⊆ U. Dokažite da vrijede sljedeće tvrdnje.
(a) A \ B = A ∩ B c ;
(b) A = (A ∩ B) ∪ (A ∩ B c ) ;
c
(c) (A ∪ B c ) ∩ C c = (Ac ∩ B) ∪ C ;
c
(A \ C)c ∪ (B ∩ (A \ C)) \ C = (A \ B) ∪ C

(d) ;
(e) (A∆B) ∩ C = (A ∩ C) ∆ (B ∩ C) ;
(f ) (A∆B) × C = (A × C) ∆ (B × C) .
Rješenje. U dokazima navedenih tvrdnji koristit ćemo se tvrdnjama iz Primjera 2.1.9 i Primjera
2.1.20.
(a) Za svaki x vrijedi
x∈A\B ⇐⇒ x∈A ∧ x∈
/B
⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈ U) ∧ x ∈
/B
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈ U ∧ x ∈
/ B)
⇐⇒ x ∈ A ∧ x ∈ Bc
⇐⇒ x ∈ A ∩ Bc .
(b) Iz Primjera 2.1.9 slijedi da je
(A ∩ B) ∪ (A ∩ B c ) = A ∩ (B ∪ B c ) = A ∩ U = A .
(c) Iz Primjera 2.1.9 slijedi da je
c
(A ∪ B c ) ∩ C c = (A ∪ B c )c ∪ (C c )c = (Ac ∩ (B c )c ) ∪ C = (Ac ∩ B) ∪ C .
48
(d) Iz tvrdnje (a) i Primjera 2.1.9 slijedi da je

(A \ C)c ∪ (B ∩ (A \ C)) \ C = (A ∩ C c )c ∪ (B ∩ (A ∩ C c )) ∩ C c

= (Ac ∪ (C c )c ) ∪ (B ∩ (A ∩ C c )) ∩ C c

= (Ac ∪ C) ∪ ((B ∩ A) ∩ C c ) ∩ C c

= (Ac ∩ C c ) ∪ (C c c
{zC }) ∪ (B ∩ A) ∩ (C ∩ C )
| ∩
c
=∅

= (A ∩ C ) ∪ (B ∩ A) ∩ C c
c c
= (Ac ∪ (B ∩ A)) ∩ C c

= (Ac ∪ B) ∩ (A c
| {z∪ A}) ∩ C c
=U
= (Ac ∪ B) ∩ C c
= (A ∩ B c )c ∩ C c
= (A \ B)c ∩ C c
= ((A \ B) ∪ C)c .
(e) Koristeći tvrdnju (a) i Primjer 2.1.9 slijedi

(A ∩ C) ∆ (B ∩ C) = (A ∩ C) \ (B ∩ C) ∪ (B ∩ C) \ (A ∩ C)

= (A ∩ C) ∩ (B ∩ C)c ∪ (B ∩ C) ∩ (A ∩ C)c

= (A ∩ C) ∩ (B c ∪ C c ) ∪ (B ∩ C) ∩ (Ac ∪ C c )

= A ∩ (C ∩ (B c ∪ C c )) ∪ B ∩ (C ∩ (Ac ∪ C c ))

= A ∩ ((C ∩ B c ) ∪ (C ∩ C c )) ∪ B ∩ ((C ∩ Ac ) ∪ (C ∩ C c ))

= A ∩ ((C ∩ B c ) ∪ ∅) ∪ B ∩ ((C ∩ Ac ) ∪ ∅)

= A ∩ (C ∩ B c ) ∪ B ∩ (C ∩ Ac )

= (A ∩ B c ) ∩ C ∪ (B ∩ Ac ) ∩ C
= ((A ∩ B c ) ∪ (B ∩ Ac )) ∩ C
= ((A \ B) ∪ (B \ A)) ∩ C
= (A∆B) ∩ C .
(f ) Iz Primjera 2.1.20 slijedi
(A∆B) × C = ((A \ B) ∪ (B \ A)) × C

= ((A \ B) × C) ∪ ((B \ A) × C)
= ((A × C) \ (B × C)) ∪ ((B × C) \ (A × C))
= (A × C)∆(B × C) .
49
Zadatak 2.3.4. Neka su A, B, C, U skupovi, tako da je A, B, C ⊆ U i A ⊆ B. Dokažite:
(a) (B ∩ C)c ⊆ (A ∩ C)c ;
(b) A∆B = B \ A ;
(c) (B \ C)c ⊆ (A \ C)c .
Za tvrdnje (a) i (c) provjerite vrijedi li općenito jednakost. Ako jednakost općenito ne vrijedi,
navedite kontraprimjer.
Rješenje. Jednakost pod (a) općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je U = {1},
A = ∅, B = U i C = B. Sada je B ∩ C = {1} ∩ {1} = {1} = U i A ∩ C = ∅ ∩ {1} = ∅.
Nadalje, očito je (B ∩ C)c = {1}c = U c = ∅ i (A ∩ C)c = ∅c = U = {1}. Kako je ∅ 6= {1}, to je
(B ∩ C)c 6= (A ∩ C)c .
Jednakost pod (b) vrijedi općenito. Očito je B \ A ⊆ A∆B. S druge strane, za svaki x vrijedi
x ∈ A∆B ⇐⇒ (x ∈ A∧x ∈
/ B)∨ (x ∈ B\x ∈
/ A) =⇒ (x ∈ B∧x ∈
/ B)∨(x ∈ B∧x ∈
/ A) ⇐⇒ x ∈ B\A .
Iz toga slijedi da je A∆B ⊆ B \ A. Sada je A∆B = B \ A.
Jednakost pod (c) općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je U = {1}, A = C = ∅

i B = U = {1}. Sada je A \ C = ∅ \ ∅ = ∅ i B \ C = {1} \ ∅ = {1}, pa je (B \ C)c = {1}c = ∅ i
(A \ C)c = ∅c = U = {1}. Kako je ∅ =
6 {1}, to je (B \ C)c 6= (A \ C)c .
Zadatak 2.3.5. Neka je X = {1, 2}. Odredite skup P (P (X)).
Rješenje. Očito je
P(X) = {∅, {1} , {2} , {1, 2}} ,
pa je
P (P(X)) = {∅, {∅} , {{1}} , {{2}} , {{1, 2}} , {∅, {1}} , {∅, {2}} , {∅, {1, 2}}}
∪ {{{1} , {2}} , {{1} , {1, 2}} , {{2} , {1, 2}} , {∅, {1} , {2}}}
∪ {{∅, {1} , {1, 2}} , {∅, {2} , {1, 2}} , {{1} , {2} , {1, 2}} , {∅, {1} , {2} , {1, 2}}} .
Napomena: Skup P (Ac ∪ B) ∆P(C c ) je zapisan pomoću unije zbog tehničkih ograničenja,
točnije duljine reda.
Zadatak 2.3.6. Neka su A, B, U skupovi i A, B ⊆ U.
(a) Vrijedi li općenito

P (Ac ) = P (U) \ P(A) ∪ {∅} ?

(b) Dokažite da je
P (A \ B) = P(A) ∩ P (B c ) .
50
Rješenje. Tvrdnja (a) ne vrijedi općenito. Navedimo kontraprimjer. Neka je U = {1, 2} i

A = {1}. Očito je P(A) = {∅, {1}}. Sada je Ac = {2}, pa je
P(Ac ) = {∅, {2}} .
Nadalje, je
P (U) = {∅, {1} , {2} , {1, 2}} .
Sada je
(P (U) \ P (A)) ∪ {∅} = {∅, {2} , {1, 2}} ,
pa je
P(Ac ) 6= (P (U) \ P (A)) ∪ {∅} .
Dokažimo tvrdnju (b). Prvi način. U Zadatku 2.3.3, pod (a) smo pokazali da je A \ B =
A∩B c , a na vježbama smo pokazali da je P(C ∩D) = P(C)∩P(D). Koristeći navedene činjenice
slijedi:
P (A \ B) = P(A ∩ B c ) = P(A) ∩ P(B c ).
Time smo dokazali da je P (A \ B) = P(A) ∩ P (B c ).
Drugi način. Za svaki X vrijedi
X ∈ P(A) ∩ P (B c ) ⇐⇒ X ∈ P(A) ∧ X ∈ P(B c )

⇐⇒ X ⊆ A ∧ X ⊆ Bc
(∀x ∈ X) x ∈ A ∧ (∀x ∈ X) x ∈ B c

⇐⇒

⇐⇒ (∀x ∈ X) x ∈ A ∧ (∀x ∈ X) x ∈
/B
⇐⇒ (∀x ∈ X) (x ∈ A ∧ x ∈
/ B)
⇐⇒ (∀x ∈ X) x ∈ A \ B
⇐⇒ X ⊆A\B
⇐⇒ X ∈ P (A \ B) .
Pitanje je samo zašto vrijedi

(∀x ∈ X) x ∈ A ∧ (∀x ∈ X) x ∈
/B ⇐⇒ (∀x ∈ X) (x ∈ A ∧ x ∈
/ B) .
Naime, očito je da ako za svaki x ∈ X vrijedi x ∈ A i za svaki x ∈ X vrijedi x ∈ / B, onda za

svaki x ∈ X vrijedi x ∈ A i x ∈ / B. Analogno i obratno, to jest ako za svaki x ∈ X vrijedi
x∈Aix∈ / B, to očito onda vrijedi da za svaki x ∈ X vrijedi x ∈ A i za svaki x ∈ X vrijedi
x∈ / B. Dakle, uistinu vrijedi prethodna ekvivalencija. Kako smo uvijek imali ekvivalencije, to
je P (A \ B) = P(A) ∩ P (B c ). Time smo dokazali tvrdnju.
Zadatak 2.3.7 (*). Neka je a ∈ N neki prirodni broj. Za svaki i ∈ {0, 1, . . . , a − 1}, neka je
Ni = {n ∈ N : (∃k ∈ N0 ) n = ak + i} .
Pokažite da je familija
F = {Ni : i ∈ {0, 1, . . . , a − 1}}
jedna particija skupa prirodnih brojeva N.
51
Rješenje. Najprije pokažimo da je svaki element familije F neprazni skup. Neka je Ni ∈ F

proizvoljni element familije F. Kako je i = a · 0 + i, to je i ∈ Ni . Time smo pokazali da je svaki
element familije F neprazni skup.
Neka su Ni , Nj ∈ F proizvoljni skupovi, takvi da je Ni ∩ Nj 6= ∅. Tada postoji neki n ∈ Ni ∩ Nj .

To povlači postojanje k, k 0 ∈ N0 , takvih da je ak + i = n = ak 0 + j. Sada je a(k − k 0 ) = j − i,
pa a dijeli j − i. Kako su i, j ∈ {0, 1, . . . , a − 1}, to je −(a − 1) ≤ j − i ≤ a − 1. Kako je a dijeli
j − i, to mora biti j − i = 0, odnosno i = j. Lako se pokaže da je tada Ni = Nj . Dakle, za sve
Ni , Nj ∈ F vrijedi Ni = Nj ili Ni ∩ Nj = ∅.
[ [
Pokažimo da je N = Ni . Očito je Ni ⊆ N, jer je Ni podskup od N, za svaki Ni ∈ F.
Ni ∈F Ni ∈F
Pokažimo obrat. Neka je n ∈ N proizvoljan. Tada postoji i ∈ {0, 1, . . . , a − 1} ostatak pri
dijeljenju prirodnog broja n s prirodnim[brojem a. Sada postoji neki k ∈ N, [ takav da je
n = ak + i, pa je n ∈ Ni , odnosno n ∈ Ni . Time smo pokazali da je N ⊆ Ni , pa je
Ni ∈F Ni ∈F
[
N= Ni . Dakle, familija F je jedna particija skupa prirodnih brojeva N.
Ni ∈F
Zadatak 2.3.8. Odredite odnos skupova A∆ (B ∪ C) i (A∆B) ∪ (C \ A). Vrijedi li općenito

jednakost? Ako jednakost općenito ne vrijedi, navedite kontraprimjer.
Rješenje. Nacrtajmo Vennove dijagrame navedenih skupova (pogledajte Sliku 2.3).
A B A B
C C
Slika 2.3: Vennovi dijagrami iz Zadatka 2.2.8, za A∆ (B ∪ C) (lijevo) i (A∆B) ∪ (C \ A) (desno)
Tvrdimo da je A∆ (B ∪ C) ⊆ (A∆B) ∪ (C \ A). Za svaki x vrijedi:
x ∈ A∆ (B ∪ C) ⇐⇒ x ∈ A \ (B ∪ C) ∨ x ∈ (B ∪ C) \ A

⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈
/B ∧ x∈
/ C) ∨ (x ∈ B ∨ x ∈ C) ∧ x ∈
/A

=⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B) ∨ (x ∈ B ∧ x ∈
/ A) ∨ (x ∈ C ∧ x ∈
/ A)

⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B) ∨ (x ∈ B ∧ x ∈
/ A) ∨ (x ∈ C ∧ x ∈
/ A)
⇐⇒ (x ∈ A \ B ∨ x ∈ B \ A) ∨ x ∈ C \ A
⇐⇒ x ∈ A∆B ∨ x ∈ C \ A
⇐⇒ x ∈ (A∆B) ∪ (C \ A) .
52
Time smo dokazali da je A∆ (B ∪ C) ⊆ (A∆B) ∪ (C \ A).
Tvrdimo da općenito ne vrijedi jednakost. Navedimo kontraprimjer. Neka je A = C = {1}

i B = ∅. Sada je A \ (B ∪ C) = ∅ i (B ∪ C) \ A = ∅, pa je A∆ (B ∪ C) = ∅. Nadalje,
A∆B = {1} i C \ A = ∅, pa je (A∆B) ∪ (C \ A) = {1}. Očito je {1} 6= ∅, pa je općenito
A∆ (B ∪ C) 6= (A∆B) ∪ (C \ A) . Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 2.3.9. Neka je F neka familija podskupova (ne nužno svih podskupova), skupa U.
Dokažite:
!c
[ \
(a) A = Ac ;
A∈F A∈F
!c
\ [
(b) A = Ac .
A∈F A∈F
Rješenje. Dokažimo tvrdnju (a). Prisjetimo se da je

[
x∈ A ⇐⇒ (∃A ∈ F) x ∈ A.
A∈F
Sada je negacija: [
x∈
/ A ⇐⇒ (∀A ∈ F) x ∈
/ A.
A∈F
Sada, koristeći prethodnu tvrdnju, za svaki x vrijedi

!c
[ [
x∈ A ⇐⇒ x∈
/ A ∧ x∈U
A∈F A∈F
⇐⇒ (∀A ∈ F) x ∈
/A ∧ x∈U
⇐⇒ (∀A ∈ F) x ∈ Ac
\
⇐⇒ x∈ Ac .
A∈F
Dakle, vrijedi !c
[ \
A = Ac .
A∈F A∈F
Dokažimo tvrdnju (b). Tvrdnju ćemo dokazati uz pomoć tvrdnje (a). Očito je
!c !c
c c
\ \
A = (A ) .
A∈F A∈F
Sada je po (a) !c !c !c
c c
\ [ [
c
(A ) = A = Ac .
A∈F A∈F A∈F
Dakle, vrijedi !c
\ [
A = Ac .
A∈F A∈F
Napominjem da se i tvrdnja (b) mogla dokazati poput tvrdnje (a).
53
Zadatak 2.3.10. Neka je X = {∅} i Y = {1, 2}. Odredite sve particije skupa P (X × Y ).
Rješenje.
X × Y = {(∅, 1) , (∅, 2)}
P (X × Y ) = {∅, {(∅, 1)} , {(∅, 2)} , {(∅, 1) , (∅, 2)}}
Odredimo sve particije skupa P (X × Y ):
F1 = {P (X × Y )} ,
F2 = {{∅, {(∅, 1)} , {(∅, 2)}} , {{(∅, 1)} , {(∅, 2)}}} ,
..
.
F15 = {{∅} , {{(∅, 1)}} , {{(∅, 2)}} , {{(∅, 1) , (∅, 1)}}} .
Ima ih ukupno 15. Ostale nađite sami. Uputa: Prvo uzmite particije s jednim elementom (to
je F1 ), zatim sve moguće s dva elementa (jedna od njih je F2 ), sve moguće s tri elementa i na
kraju ostaje samo jedna s četiri elementa (to je upravo F15 ).
Zadatak 2.3.11. Neka su A1 , A2 , B1 , B2 skupovi. Vrijedi li općenito
(A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) = (A1 ∩ A2 ) × (B1 ∩ B2 ) ?
Ako tvrdnja općenito ne vrijedi, navedite kontraprimjer.

Rješenje. Pokažimo da navedena tvrdnja vrijedi. Za svaki x i svaki y vrijedi:
(x, y) ∈ (A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) ⇐⇒ (x, y) ∈ A1 × B1 ∧ (x, y) ∈ A2 × B2

⇐⇒ (x ∈ A1 ∧ y ∈ B1 ) ∧ (x ∈ A2 ∧ y ∈ B2 )
⇐⇒ x ∈ A1 ∧ (y ∈ B1 ∧ (x ∈ A2 ∧ y ∈ B2 ))
⇐⇒ x ∈ A1 ∧ ((y ∈ B1 ∧ x ∈ A2 ) ∧ y ∈ B2 )
⇐⇒ x ∈ A1 ∧ ((x ∈ A2 ∧ y ∈ B1 ) ∧ y ∈ B2 )
⇐⇒ x ∈ A1 ∧ (x ∈ A2 ∧ (y ∈ B1 ∧ y ∈ B2 ))
⇐⇒ (x ∈ A1 ∧ x ∈ A2 ) ∧ (y ∈ B1 ∧ y ∈ B2 )
⇐⇒ x ∈ A1 ∩ A2 ∧ y ∈ B 1 ∩ B 2
⇐⇒ (x, y) ∈ (A1 ∩ A2 ) × (B1 ∩ B2 ) .
Time smo pokazali da je
(A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) = (A1 ∩ A2 ) × (B1 ∩ B2 ) .
Zadatak 2.3.12 (**). Neka su A i B skupovi. Nadalje, neka je FA particija skupa A i FB

particija skupa B. Vrijedi li općenito da je familija
F = {FA × FB : FA ∈ FA ∧ FB ∈ FB }
particija skupa A × B ? Ako tvrdnja općenito ne vrijedi, navedite kontraprimjer.
54
Rješenje. Pokažimo da je familija
F = {FA × FB : FA ∈ FA ∧ FB ∈ FB }
particija skupa A × B. Neka je FA × FB neki skup iz familije F. Kako je FA ∈ FA i FB ∈ FB

te su FA i FB particije, to su FA i FB neprazni skupovi, pa je i skup FA × FB neprazan. Time
smo pokazali da je svaki skup u familiji F neprazan. Neka su FA × FB i GA × GB skupovi iz
familije F. Po Zadatku 11. slijedi da je
(FA × FB ) ∩ (GA × GB ) = (FA ∩ GA ) × (FB ∩ GB ) .
Kako su FA i GA elementi particije FA , to je FA = GA ili FA ∩ GA = ∅. Kako su FB i GB

elementi particije FB , to je FB = GB ili FB ∩ GB = ∅. To povlači da je
(FA × FB ) ∩ (GA × GB ) = (FA ∩ GA ) × (FB ∩ GB ) = ∅
ili FA × FB = GA × GB . Nadalje, za svaki (a, b) ∈ A × B postoje FA ∈ FA i FB ∈ FB , takvi da

je a ∈ FA i b ∈ FB , odnosno (a, b) ∈ FA × FB i FA × FB ∈ F. Time smo pokazali da je
[
A×B ⊆ (FA × FB ) .
FA ×FB ∈F
Kako je FA × FB ⊆ A × B, za sve FA ∈ FA i FB ∈ FB (pokažite to sami), to je

[
(FA × FB ) ⊆ A × B.
FA ×FB ∈F
Dakle, vrijedi [
A×B = (FA × FB ) .
FA ×FB ∈F
Time smo pokazali da je familija F zaista particija skupa A × B.
Zadatak 2.3.13.h NekaEsu dani skupovi A = [−1, 0i ∪ {x ∈ R : 0 ≤ x ≤ 3 ∧ x ∈

/ Z}, B =
1
{−1, 0, 2, 3}, C = − 2 , 2 . Odredite:
(a) (A∆B) \ (A ∩ C) ;
(b) (A ∪ B) \ (A∆C) ;
(c) (P (A ∩ B)) × (B \ C) ;
(d) sve particije skupa B \ {−1, 5} .
Rješenje. (a) Vrijedi:

A \ B = h−1, 0i ∪ {x ∈ R : 0 ≤ x ≤ 3 ∧ x ∈
/ Z} ,
B \ A = {0, 2, 3} ,
A∆B = h−1,
h 1iE∪ h1, 3] ,
1
A ∩ C = − 2 , 0 ∪ h0, 1i ∪ h1, 2i ,
D E
(A∆B) \ (A ∩ C) = −1, − 21 ∪ {0} ∪ [2, 3] .
(b) Vrijedi:
h E
A \ C = −1, − 21 ∪ h2, 3i ,
55
C \ A = h{0, 1} , E
A∆C = −1, − 21 ∪ {0, 1} ∪ h2, 3i ,
A ∪ B = [−1, 1i ∪ h1,h 3] , E
(A ∪ B) \ (A∆C) = − 21 , 0 ∪ h0, 1i ∪ h1, 2] ∪ {3} .
(c) Vrijedi:
A ∩ B = {−1} ,
P (A ∩ B) = {∅, {−1}} ,
B \ C = {−1, 2, 3} ,
(P (A ∩ B)) × (B \ C) = {(∅, −1) , (∅, 2) , (∅, 3) , ({−1} , −1) , ({−1} , 2) , ({−1} , 3)} .
(d) Vrijedi:
B \ {−1, 5} = {0, 2, 3} ,
F1 = {{0} , {2} , {3}} ,
F2 = {{0, 2} , {3}} ,
F3 = {{0} , {2, 3}} ,
F4 = {{0, 3} , {2}} ,
F5 = {{0, 2, 3}} .
Zadatak 2.3.14. Neka su A i B skupovi. Dokažite da je A = B ako i samo ako je
P(A) = P(B) .
Rješenje. Dokažimo nužnost. Ako je A = B. Tada je X ⊆ A ako i samo ako je X ⊆ B.

Dakle, X ∈ P(A) ako i samo ako je X ∈ P(B). To povlači da je P(A) = P(B).
Dokažimo dovoljnost. Neka je P(A) = P(B). Kako je A ∈ P(A), to je A ∈ P(B), pa je

A ⊆ B. Kako je B ∈ P(B), to je B ∈ P(A), pa je B ⊆ A. Sada smo pokazali da je A ⊆ B i
B ⊆ A, pa je A = B. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 2.3.15. Neka su A1 , B1 , A2 , B2 skupovi. Dokažite da je
(A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) 6= ∅
ako i samo ako je

A1 ∩ A2 6= ∅ i B1 ∩ B2 6= ∅.
Rješenje. Pokažimo nužnost. Neka je (A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) 6= ∅. Tvrdimo da je
A1 ∩ A2 6= ∅ i B1 ∩ B2 6= ∅.
Kako je (A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) 6= ∅, to postoji neki (x, y) ∈ (A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ). Prema

Zadatku 2.2.11 je
(A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) = (A1 ∩ A2 ) × (B1 ∩ B2 ) ,
pa je (x, y) ∈ (A1 ∩ A2 ) × (B1 ∩ B2 ). To povlači da je x ∈ A1 ∩ A2 i y ∈ B1 ∩ B2 , pa je
A1 ∩ A2 6= ∅ i B1 ∩ B2 6= ∅.
56
Pokažimo dovoljnost. Neka je

A1 ∩ A2 6= ∅ i B1 ∩ B2 6= ∅.
Tvrdimo da je (A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) 6= ∅. Kako je
A1 ∩ A2 6= ∅ i B1 ∩ B2 6= ∅,
to postoje x ∈ A1 ∩ A2 i y ∈ B1 ∩ B2 . Sada je (x, y) ∈ (A1 ∩ A2 ) × (B1 ∩ B2 ). Prema Zadatku
2.2.11 je
(A1 ∩ A2 ) × (B1 ∩ B2 ) = (A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) ,
pa je (x, y) ∈ (A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ), što povlači da je
(A1 × B1 ) ∩ (A2 × B2 ) 6= ∅.
Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 2.3.16. Je li familija

n D √ E o
F = N ∩ n, n + 2 2 : n ∈ {m ∈ N0 : (∃k ∈ N) m = 2k }
jedna particija skupa prirodnih brojeva N ? Detaljno obrazložite.
Rješenje. Promotrimo skup {m ∈ N0 : (∃k ∈ N) m = 2k }. Navedeni skup je skup svih parnih
prirodnih brojeva. Primjetimo da 0 nije element navedenog skupa.D To povlači da za svaki
√ E
n ∈ {m ∈ N0 : (∃k ∈ N) m = 2k } vrijedi n ≥ 2, pa 1 nije element n, n + 2 2 niti za jedan
n ∈ {m ∈ N0 : (∃k ∈ N) m = 2k }. Iz toga slijedi da 1 nije element unije A∈F A. Dakle,
S
A∈F A 6= N, pa familija F nije particija skupa N.

S
Zadatak 2.3.17 (**). Neka je F = {An : n ∈ N} familija podskupova (ne nužno svih), skupa
U, takva da je
An+1 ⊆ An i An 6= ∅,
za svaki n ∈ N. Ispitajte vrijedi li općenito
 
\
 An  6= ∅ ?
n∈N
Ako tvrdnja općenito ne vrijedi, pronađite kontraprimjer.

Rješenje. Tvrdnja općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je
An = {k ∈ N : k > n} ,
za svaki n ∈ N. Tada je n + 1 ∈ An , pa je An neprazan, za svaki n ∈ N. Tvrdimo da je
An+1 ⊆ An , za svaki n ∈ N. Neka je n ∈ N proizvoljan i x ∈ An+1 . Tada je x > n + 1, pa je
x > n. To povlači da je x ∈ An . Dakle, time smo dokazali da je An+1 ⊆ An , za svaki n ∈ N.
Tvrdimo da je n∈N An = ∅. Tvrdnju ćemo dokazati principom svođenja na kontradikciju.
T
Pretpostavimo suprotno, to jest, neka je n∈N An 6= ∅. Tada postoji neki x ∈ n∈N An . Sada
T T
je x ∈ An , za svaki n ∈ N, a to povlači da je x > n, za svaki n ∈ N. To bi značilo da je x

prirodni broj strogo veći od svih prirodnih brojeva, no takav broj ne postoji pa smo došli do
kontradikcije. Dakle, vrijedi n∈N An = ∅.
T
57
Zadatak 2.3.18. Neka su A1 , B1 , A2 , B2 neprazni skupovi.
(a) Dokažite da je
A1 × B1 ⊆ A2 × B2
ako i samo ako je
A1 ⊆ A2 i B1 ⊆ B2 .
(b) Vrijedi li tvrdnja (a) općenito bez pretpostavke da su skupovi A1 , B1 , A2 , B2 neprazni?

Detaljno obrazložite.
Rješenje. Dokažimo tvrdnju (a). Dokažimo nužnost. Neka je A1 ×B1 ⊆ A2 ×B2 . Tvrdimo
da je
A1 ⊆ A2 i B 1 ⊆ B 2 .
Neka je y ∈ B1 proizvoljan element iz B1 (takav postoji jer je B1 neprazan). Za svaki x ∈ A1
vrijedi (x, y) ∈ A1 × B1 . Kako je A1 × B1 ⊆ A2 × B2 , to je (x, y) ∈ A2 × B2 , pa je x ∈ A2 .
To povlači da je A1 ⊆ A2 . Potpuno isto se pokaže da je B1 ⊆ B2 (pokažite sami). Dokažimo
dovoljnost. Neka je
A1 ⊆ A2 i B 1 ⊆ B 2 .
Tvrdimo da je A1 × B1 ⊆ A2 × B2 . Neka je (x, y) ∈ A1 × B1 proizvoljan. Sada je x ∈ A1
i y ∈ B1 . Kako je A1 ⊆ A2 , to je x ∈ A2 . Isto tako zbog B1 ⊆ B2 , vrijedi y ∈ B2 . To
povlači da je (x, y) ∈ A2 × B2 . Kako je (x, y) ∈ A1 × B1 bio proizvoljni element, to slijedi da je
A1 × B1 ⊆ A2 × B2 . Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju (a).
Promotrimo tvrdnju (b). Tvrdnja (b) općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je
A1 = ∅, B2 = ∅, A2 = {1} i B1 = {2}. Tada je A1 × B1 = ∅ × {2} = ∅ i A2 × B2 = {1} × ∅ = ∅.
S druge strane je B1 = {2} i B2 = ∅, pa B1 nije podskup od B2 .
Zadatak 2.3.19 (*). Neka je
Ar = {x ∈ R : x − r ∈ Z} ,
za svaki r ∈ [0, 1i. Dokažite da je familija
F = {Ar : r ∈ [0, 1i}
jedna particija skupa R.
Rješenje. Neka je Ar ∈ F proizvoljni skup. Kako je r − r = 0, to je r − r ∈ [0, 1i, pa je r ∈ Ar .

To povlači da je svaki Ar ∈ F neprazan. Neka su Ar , As ∈ F proizvoljni skupovi, takvi da je
Ar ∩ As 6= ∅. Sada postoji neki x ∈ Ar ∩ As . Za dani x vrijedi x − r ∈ Z i x − s ∈ Z. Kako
je razlika cijelih brojeva opet cijeli broj, to je x − r − (x − s) ∈ Z, odnosno s − r ∈ Z. Kako
su s, r ∈ [0, 1i, to je −1 < s − r < 1. Sada smo dobili da je −1 < s − r < 1 i s − r ∈ Z, pa
je s − r = 0, odnosno s = r. Sada je očito i Ar = As (pokažite sami po definiciji skupova Ar i
As ). Dakle, pokazali smo da za sve Ar , As ∈ F vrijedi Ar = As ili su As i Ar disjunktni. Neka
je x ∈ R proizvoljni realni broj. Neka je x0 najveće cijelo od x (npr. ako je x = 2.732, onda je
58
najveće cijelo od x jednako x0 = 2). Neka je r = x − x0 . Tada je r ∈ [0, 1i. Nadalje, vrijedi
x − r = x − (x − x0 ) = x0 . Kako je x0 cijeli broj, to je i x − r ∈ Z. Sada je x ∈ Ar . To povlači
da je R ⊆ A∈F A. Kako je Ar ⊆ R, za svaki Ar ∈ F, to je A∈F A ⊆ R. Sada je R = A∈F A.
S S S
Time smo pokazali da je F jedna particija skupa realnih brojeva R.
Zadatak 2.3.20. Neka su A, B, U skupovi i A, B ⊆ U. Dokažite da je A ⊆ B ako i samo ako

je Ac ∪ B = U.
Rješenje. Dokažimo nužnost. Neka je A ⊆ B. Tvrdimo da je Ac ∪ B = U. Kako je A ⊆ U,

to je po definiciji komplementarnog skupa i Ac ⊆ U. Nadalje, kako je B ⊆ U, lako je pokazati
da je Ac ∪ B ⊆ U (pokažite sami). Pokažimo da je U ⊆ Ac ∪ B. Neka je x neki element iz U.
Ako je x ∈ B, onda je x ∈ Ac ∪ B. Ako je x ∈ / B, onda je x ∈ B c . Pokažite sami da iz A ⊆ B
slijedi B c ⊆ Ac . Dakle, sada je x ∈ Ac , pa je u svakom slučaju x ∈ Ac ∪ B. To povlači da je
U ⊆ Ac ∪ B. Sada smo pokazali da je U ⊆ Ac ∪ B i Ac ∪ B ⊆ U pa je Ac ∪ B = U.
Dokažimo dovoljnost. Neka je Ac ∪ B = U. Tvrdimo da je A ⊆ B. Ako je A = ∅, onda je

očito A ⊆ B. Stoga pretpostavimo da je A neprazan. Neka je x neki element iz A. Tada je
x∈U ix∈ / Ac . Kako je U = Ac ∪ B, to mora biti x ∈ B. Time smo pokazali da je A ⊆ B.
Zadatak 2.3.21 (*). Neka su A i B skupovi. Dokažite da je
P (A ∪ B) = P(A) ∪ P(B)
ako i samo ako je A ⊆ B ili B ⊆ A.
Rješenje. Dokažimo nužnost. Neka je P (A ∪ B) = P(A) ∪ P(B). Tvrdimo da je A ⊆ B ili

B ⊆ A. Tvrdnju ćemo dokazati principom svođenja na kontradikciju. Pretpostavimo suprotno,
to jest, neka je A * B i B * A. Tada postoje a ∈ A, takav da a ∈/ B i b ∈ B, takav da b ∈/ A.
Promotrimo skup {a, b}. Očito je {a, b} ⊆ A ∪ B, pa je {a, b} ∈ P (A ∪ B). Kako je po pret-
postavci P (A ∪ B) = P(A) ∪ P(B), to je {a, b} ∈ P(A) ∪ P(B). To povlači da je {a, b} ∈ P(A)
ili {a, b} ∈ P(B), odnosno da je {a, b} ⊆ A ili {a, b} ⊆ B. Sada je b ∈ A ili a ∈ B, no to je
kontradikcija s početnom pretpostavkom da je a ∈ A, takav da a ∈/ B i b ∈ B, takav da b ∈/ A.
Dakle, početna pretpostavka da je A * B i B * A nije bila korektna. Stoga, vrijedi A ⊆ B ili
B ⊆ A.
Dokažimo dovoljnost. Neka je A ⊆ B ili B ⊆ A. Tada je B = A ∪ B ili A = A ∪ B

(pokažite to sami), pa je P(B) = P(A ∪ B) ili P(A) = P(A ∪ B). Dakle, u svakom slučaju je
P (A ∪ B) ⊆ P(A) ∪ P(B). Na vježbama smo pokazali da je P(A) ∪ P(B) ⊆ P (A ∪ B). To
povlači da je P(A) ∪ P(B) = P (A ∪ B).
Zadatak 2.3.22 (***). Neka su A i B skupovi, takvi da je A ∩ B 6= ∅ i neka je F particija

skupa A i G particija skupa B. Dokažite da je F ∪ G particija skupa A ∪ B ako i samo ako je
F ∩ G particija skupa A ∩ B.
59
Rješenje. Dokažimo nužnost. Kako je A ∩ B 6= ∅ i F ∪ G particija skupa A ∪ B, to za svaki

x ∈ A ∩ B postoji jedinstveni H ∈ F ∪ G, takav da je x ∈ H. Kako je F particija skupa A i
x ∈ A, to je H ∈ F. Kako je G particija skupa B i x ∈ B, to je H ∈ G. Dakle, H ∈ F ∩ G.
Dakle, pokazali smo da za svaki x ∈ A ∩ B postoji H ∈ F ∩ G, tako da je x ∈ H. To povlači da
je [
A∩B ⊆ H.
H∈F ∩G
Kako je svaki H ∈ F ∩ G podskup od A i podskup od B, to je H podskup od A ∩ B (pokažite

to sami). To povlači da je [
H ⊆ A ∩ B,
H∈F ∩G
pa je [
A∩B = H.
H∈F ∩G
Nadalje, kako su F i G particije, to je svaki skup u F ∩ G neprazan. Nadalje, neka su H1 , H2 ∈

F ∩ G proizvoljni skupovi. Tada je specijalno i H1 , H2 ∈ G. Ako H1 i H2 nisu disjunktni, onda
su jednaki, jer je G particija. Time smo pokazali da je F ∩ G particija skupa A ∩ B.
Dokažimo dovoljnost. Neka je F ∩ G particija skupa A ∩ B. Tvrdimo da je F ∪ G particija

skupa A ∪ B. Neka je H ∈ F ∪ G proizvoljan. Tada je H ∈ F ili H ∈ G, pa je H u svakom
slučaju neprazan skup, jer su F i G particije. Time smo pokazali da je svaki skup u familiji
F ∪ G neprazan. Neka su H1 , H2 ∈ F ∪ G, takvi da je H1 ∩ H2 6= ∅. Tada postoji x ∈ H1 ∩ H2 .
Sada razlikujemo četiri slučaja:
Prvi slučaj: Ako je H1 ∈ F i H2 ∈ F. Tada je H1 = H2 , jer je F particija.
Drugi slučaj: Ako je H1 ∈ G i H2 ∈ G. Tada je H1 = H2 , jer je G particija.
Treći slučaj: Ako je H1 ∈ F i H2 ∈ G. To povlači da je x ∈ A ∩ B. Kako je F ∩ G particija
skupa A ∩ B, to je H1 , H2 ∈ F ∩ G, pa je H1 = H2 .
Četvrti slučaj: Ako je H1 ∈ G i H2 ∈ F. To povlači da je x ∈ A ∩ B. Kako je F ∩ G particija
skupa A ∩ B, to je H1 , H2 ∈ F ∩ G, pa je H1 = H2 .
Time smo pokazali da za svaka dva skupa iz familije F ∪ G vrijedi da su disjunktni ili jednaki.
Kako je [ [
A= H i B= H,
H∈F H∈G
to je [
A∪B = H
H∈F ∪G
(pokažite to sami). Dakle F ∪ G je particija skupa A ∪ B. Time je tvrdnja u potpunosti

dokazana.
Zadatak 2.3.23. Neka su A i B skupovi. Ispitajte vrijede li općenito sljedeće tvrdnje.

(a) P P(A) ∩ P P(B) = P P(A ∩ B) ;
(b) P(A) * P(B) ⇐⇒ A * B .
Rješenje. Pokažimo da vrijedi tvrdnja (a). Najprije ćemo pokazati da vrijedi
P (A ∩ B) = P(A) ∩ P(B) ,
60
za neke skupove A i B. Neka je C ∈ P(A ∩ B) proizvoljan. Tada je C ⊆ A ∩ B, pa je C ⊆ A i

C ⊆ B, što povlači da je C ∈ P(A) ∩ P(B). Dakle, vrijedi P(A ∩ B) ⊆ P(A) ∩ P(B). Obratno,
neka je C ∈ P(A) ∩ P(B) proizvoljan. Tada je C ⊆ A i C ⊆ B. Lako se pokaže da je C ⊆ A ∩ B
(pokažite sami), pa je C ∈ P(A ∩ B). Time smo pokazali da je P(A ∩ B) = P(A) ∩ P(B). Sada
je

P P (A ∩ B) = P P(A) ∩ P(B) = P P(A) ∩ P P(B) ,
što je i trebalo dokazati.
Pokažimo da vrijedi tvrdnja (b). Najprije pokažimo da vrijedi
A ⊆ B =⇒ P(A) ⊆ P(B) ,
za neke skupove A i B. Neka je A ⊆ B i C ∈ P(A) proizvoljan. Tada je C ⊆ A. Kako je A ⊆ B,

to je C ⊆ B, odnosno C ∈ P(B). Dakle, vrijedi P(A) ⊆ P(B). Iz obrata po kontrapoziciji je
P(A) * P(B) =⇒ A * B.
Neka je P(A) ⊆ P(B). Kako je A ∈ P(A), to je A ∈ P(B), odnosno A ⊆ B. Dakle, vrijedi
P(A) ⊆ P(B) =⇒ A ⊆ B .
Iz obrata po kontrapoziciji je
A * B =⇒ P(A) * P(B).
Dakle, sada je
P(A) * P(B) =⇒ A * B
i
A * B =⇒ P(A) * P(B) .
(Pokažite sami da ako za dvije formule logike sudova F i G vrijedi F =⇒ G i G =⇒ F da onda

vrijedi F ⇐⇒ G.) Sada to povlači da je
P(A) * P(B) ⇐⇒ A * B ,
Zadatak 2.3.24 (**). Neka su F i G dvije particije skupa A. Ako je F ⊆ G, dokažite da je

tada F = G.
Rješenje. Kako je F ⊆ G, dovoljno je dokazati da je G ⊆ F. Tvrdnju ćemo dokazati direktno.

Neka je G ∈ G proizvoljan skup. Kako je F particija skupa A, to je B∈F B = A, pa je
S
G ⊆ B∈F B. To povlači da za svaki x ∈ G (takav x postoji, jer je G neprazan zbog činjenice

S
da je G particija skupa A) postoji neki B ∈ F, takav da je x ∈ B. Kako je F ⊆ G, to je B ∈ G.

Sada su G, B ∈ G, takvi da je x ∈ G ∩ B, pa je G ∩ B 6= ∅. Kako je G particija skupa A, to je
G = B. Kako je B bio element iz F, onda je i G iz F. Time smo dokazali da je G ⊆ F. Kako
je po pretpostavci zadatka i F ⊆ G, onda je G = F. Time smo dokazali tvrdnju.
61
Zadatak 2.3.25. Neka je F neka familija skupova. Vrijedi li općenito

!
\ \
P A = P(A) ?
A∈F A∈F
Rješenje. Pokažimo da tvrdnja vrijedi. Najprije ćemo pokazati sljedeće. Neka je X ⊆ A∈F A.
T
Tada za svaki x ∈ X vrijedi x ∈ A∈F A, odnosno (∀A ∈ F) x ∈ A. To povlači da je

T
(∀A ∈ F) X ⊆ A. Sada obratno, neka je (∀A ∈ F) X ⊆ A, tada je očito i X ⊆ A∈F A.

T
Dakle, pokazali smo da za svaki X vrijedi:

\
X⊆ A ⇐⇒ (∀A ∈ F) X ⊆ A.
A∈F
Koristeći prethodnu činjenicu slijedi:

!
\ \
X∈P A ⇐⇒ X⊆ A
A∈F A∈F
⇐⇒ (∀A ∈ F) X ⊆ A
⇐⇒ (∀A ∈ F) X ∈ P(A)
\
⇐⇒ X∈ P(A).
A∈F
Time smo dokazali da je !

\ \
P A = P(A).
A∈F A∈F
Zadatak 2.3.26. Neka je U neki skup i
p (a, b) = {{a} , {b}} ,
za sve a, b ∈ U. Vrijedi li općenito tvrdnja
p (a, b) = p (c, d) ⇐⇒ a = c ∧ b = d ,
za sve a, b, c, d ∈ U ? Ako tvrdnja ne vrijedi, navedite kontraprimjer.
Rješenje. Tvrdnja općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je U = {1, 2} i a = 1,

b = 2, c = 2 i d = 1. Tada je
p (a, b) = p (1, 2) = {{1} , {2}} .
S druge strane je
p (c, d) = p (2, 1) = {{2} , {1}} .
To povlači da je
p (a, b) = p (c, d) ,
no, a 6= c.
62
Zadatak 2.3.27. Neka su A, B, C skupovi. Dokažite da je

A \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) = (A \ B) ∪ (A ∩ C) .
Rješenje. Za svaki x vrijedi:

x ∈ A \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) ⇐⇒ x∈A ∧ x∈
/ (B \ C) ∩ (A ∪ C)
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈
/ B\C ∨ x∈
/ A ∪ C)

⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ C) ∨ (x ∈
/ A ∧ x ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ C)) ∨ ((x ∈ A ∧ x ∈
/ A) ∧ x ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ C)) ∨ (0 ∧ x ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ C)) ∨ 0
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B) ∨ (x ∈ A ∧ x ∈ C)
⇐⇒ x∈A\B ∨ x∈A∩C
⇐⇒ x ∈ (A \ B) ∪ (A ∩ C) .

Time smo dokazali da je A \ (B \ C) ∩ (A ∪ C) = (A \ B) ∪ (A ∩ C) , što je i trebalo dokazati.
Zadatak 2.3.28. Neka su dani skupovi A = {1, 2, 3, 4}, B = ([3, 5] ∩ Q)∪[5, 8i i C = h−2, 9i∩Z.
Odredite sljedeće skupove:
(a) A∆B ;
(b) (A ∩ C) ∆ (C ∩ B) ;
(c) (B ∪ C) \ A ;

(d) P (A ∩ B) × A \ {3, 4} .
Rješenje. (a) Vrijedi:

A \ B = {1, 2} ,
B \ A = ((h3, 5] ∩ Q) \ {4}) ∪ [5, 8i ,
A∆B = (A \ B) ∪ (B \ A) = {1, 2} ∪ ((h3, 5] ∩ Q) \ {4}) ∪ [5, 8i .
(b) Vrijedi:
A ∩ C = {1, 2, 3, 4} ,
C ∩ B = {3, 4, 5, 6, 7} ,
(A ∩ C) \ (C ∩ B) = {1, 2} ,
(C ∩ B) \ (A ∩ C) = {5, 6, 7} ,
(A ∩ C) ∆ (C ∩ B) = {1, 2, 5, 6, 7} .
(c) Vrijedi:
B ∪ C = {−1, 0, 1, 2} ∪ ([3, 5] ∩ Q) ∪ [5, 8] ,
63
(B ∪ C) \ A = {−1, 0} ∪ ((h3, 5] ∩ Q) \ {4}) ∪ [5, 8] .
(d) Vrijedi:
A \ {3, 4} = {1, 2} ,
A ∩ B = {3, 4} ,
P (A ∩ B) = {∅, {3} , {4} , {3, 4}} ,
(P (A ∩ B))×(A \ {3, 4}) = {(∅, 1) , ({3} , 1) , ({4} , 1) , ({3, 4} , 1) , (∅, 2) , ({3} , 2) , ({4} , 2) , ({3, 4} , 2)} .

(A \ B) ∪ (A ∩ C) ∪ B \ (A ∪ C) ⊆ (B \ C) ∪ A \ (B \ C) .
Vrijedi li općenito jednakost ? Ako jednakost vrijedi, dokazati, ako pak ne vrijedi, pronaći
kontraprimjer.

Rješenje. Neka je U = (A \ B) ∪ (A ∩ C) ∪ B \ (A ∪ C) . Za svaki x vrijedi:

x∈U ⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B) ∨ (x ∈ A ∧ x ∈ C) ∨ x ∈ B ∧ (x ∈
/A ∧ x∈
/ C)

⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ C) ∨ x ∈ B ∧ (x ∈
/A ∧ x∈
/ C)

⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B \ C) ∨ x ∈ B ∧ (x ∈
/A ∧ x∈
/ C)
=⇒ x ∈ A \ (B \ C) ∨ (x ∈ B ∧ x ∈
/ C)
⇐⇒ x ∈ B \ C ∨ x ∈ A \ (B \ C)

⇐⇒ x ∈ (B \ C) ∪ A \ (B \ C) .

Time smo dokazali da je (A\B)∪(A∩C) ∪ B \(A∪C) ⊆ (B \C)∪ A\(B \C) . Tvrdimo da
jednakost općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je A = B = {1} i C = ∅. Sada je

A\B = ∅, A∩C = ∅, A∪C = A, B\(A ∪ C) = ∅. Dakle, (A \ B)∪(A ∩ C) ∪ B\(A ∪ C) = ∅.

Nadalje, vrijedi B \ C = {1} i A \ (B \ C) = ∅, pa je (B \ C) ∪ A \ (B \ C) = {1}.
(A∆B) ∆C = A∆ (B∆C) .
64
Rješenje. Za svaki x vrijedi
x ∈ (A∆B)∆C ⇐⇒ (x ∈ A∆B ∧ x ∈
/ C) ∨ (x ∈ C ∧ x ∈
/ A∆B)

⇐⇒ (x ∈ A \ B ∨ x ∈ B \ A) ∧ x ∈
/ C ∨ x ∈ C ∧ (x ∈
/ A\B∧x∈
/ B \ A)

⇐⇒ ((x ∈ A ∧ x ∈
/ B) ∨ (x ∈ B ∧ x ∈
/ A)) ∧ x ∈
/C

∨ x ∈ C ∧ ((x ∈
/ A ∨ x ∈ B) ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ A))

⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B∧x∈
/ C) ∨ (x ∈
/ A∧x∈B∧x∈
/ C)

∨ x ∈ C ∧ ((x ∈
/ A∧x∈
/ B) ∨ (x ∈ A ∧ x ∈ B))

⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B∧x∈
/ C) ∨ (x ∈
/ A∧x∈B∧x∈
/ C)

∨ (x ∈
/ A∧x∈
/ B ∧ x ∈ C) ∨ (x ∈ A ∧ x ∈ B ∧ x ∈ C)

⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B∧x∈
/ C) ∨ (x ∈ A ∧ x ∈ B ∧ x ∈ C)

∨ (x ∈
/ A∧x∈B∧x∈
/ C) ∨ (x ∈
/ A∧x∈
/ B ∧ x ∈ C)

⇐⇒ x ∈ A ∧ ((x ∈
/ B∧x∈
/ C) ∨ (x ∈ B ∧ x ∈ C))

∨ x∈
/ A ∧ ((x ∈ B ∧ x ∈
/ C) ∨ (x ∈
/ B ∧ x ∈ C))

⇐⇒ x ∈ A ∧ − ((x ∈
/ B ∧ x ∈ C) ∨ (x ∈
/ C ∧ x ∈ B)) ∨ (x ∈ B∆C ∧ x ∈
/ A)
⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B∆C) ∨ (x ∈ B∆C ∧ x ∈
/ A)
⇐⇒ x ∈ A∆(B∆C) .
Time smo dokazali da je (A∆B)∆C = A∆(B∆C) .
Zadatak 2.3.31. Neka su A, B i C skupovi. Dokažite da je

A ∪ (C \ B) \ B \ (A ∩ C) ⊆ C ∪ (A \ B) .
Ispitajte vrijedi li općenito jednakost. Ako jednakost općenito ne vrijedi, pronaći kontrapri-
mjer, u suprotnom provedite dokaz.

Rješenje. Nacrtajmo Vennove dijagrame skupova A ∪ (C \ B) \ B \ (A ∩ C) i C ∪ (A \ B)
(pogledajte Sliku 2.4).
Za svaki x vrijedi

x ∈ A ∪ (C \ B) \ B \ (A ∩ C) ⇐⇒ x ∈ A ∪ (C \ B) ∧ x ∈
/ B \ (A ∩ C)

⇐⇒ x ∈ A ∨ (x
| ∈ C {z
∧x∈/ B}) ∧ x ∈
/ B ∨ (x
| ∈ A {z
∧ x ∈ C})
=⇒ x∈C =⇒ x∈C
=⇒ (x ∈ A ∨ x ∈ C) ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈
/ B) ∨ x ∈ C
⇐⇒ x∈A\B ∨ x∈C
⇐⇒ x∈C ∨ x∈A\B
⇐⇒ x ∈ C ∪ (A \ B) .
65
A B A B
C C

Slika 2.4: Skup A ∪ (C \ B) \ B \ (A ∩ C) (lijevo) i skup C ∪ (A \ B) (desno)

Time smo dokazali da je A ∪ (C \ B) \ B \ (A ∩ C) ⊆ C ∪ (A \ B) .
Tvrdimo da jednakost općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je B = C = {1}

i A = ∅. Tada
je C \ B = ∅,
A ∪ (C \ B) = ∅, A ∩ C = ∅, B \ (A ∩ C = {1}. Sada je
A ∪ (C \ B) \ B \ (A ∩ C) = ∅ i C ∪ (A \ B) = {1}. Dakle, u ovom slučaju je A ∪ (C \

B) \ B \ (A ∩ C) 6= C ∪ (A \ B). Time smo pokazali da jednakost općenito ne vrijedi.
Zadatak 2.3.32. Neka su F i G množine koje sadrže neke podskupove skupa U. Nadalje, neka
je F · G = {F × G : F ∈ F ∧ G ∈ G }. Dokažite da je
!  
\ \ \
(F × G) = F × G .
F ×G∈F ·G F ∈F G∈G
\
Rješenje. Neka je (x, y) ∈ (F × G) proizvoljan. Neka su F ∈ F i G ∈ G proizvoljni.
F ×G∈F ·G
Tada je F × G ∈ F · G, pa je (x, y) ∈ F × G, odnosno x ∈ F i y \
∈ G. To povlači
\
da je
x ∈ F , za svaki F ∈ F i y ∈ G, za svaki G ∈ G. Dakle, x ∈ F i y ∈ G, što
  F ∈F G∈G
!
\ \ \
povlači da je (x, y) ∈ F × G. Time smo dokazali da je (F × G) ⊆
F ∈F G∈G F ×G∈F ·G
!   !  
\ \ \ \
F × G . Obratno, neka je (x, y) ∈ F × G proizvoljan. Tada je
F ∈F G∈G F ∈F G∈G
\ \
x∈ F iy∈ G. To povlači da je x ∈ F , za svaki F ∈ F i y ∈ G, za svaki G ∈ G, odnosno
F ∈F G∈G \
(x, y) ∈ F × G, za svaki F × G ∈ F · G. Dakle, (x, y) ∈ (F × G). Time smo dokazali da
  F ×G∈F ·G  
! !
\ \ \ \ \ \
je F × G ⊆ (F × G). Dakle, (F × G) = F × G,
F ∈F G∈G F ×G∈F ·G F ×G∈F ·G F ∈F G∈G
66

Zadatak 2.3.33. Neka su A, B i C skupovi. Odredite odnos među skupovima A ∩ (B ∪

C) ∪ (B ∩ C) i (A ∩ C) \ B ∪ (A ∩ B) \ C .

Rješenje. Nacrtajmo Vennove dijagrame skupova A ∩ (B ∪ C) ∪ (B ∩ C) i (A ∩ C) \ B ∪

(A ∩ B) \ C (pogledajte Sliku 2.5).
A B A B
C C

Slika 2.5: Skup A ∩ (B ∪ C) ∪ (B ∩ C) (lijevo) i skup (A ∩ C) \ B ∪ (A ∩ B) \ C (desno)
Tvrdimo da je

(A ∩ C) \ B ∪ (A ∩ B) \ C ⊆ A ∩ (B ∪ C) ∪ (B ∩ C) .
Za svaki x vrijedi

x ∈ (A ∩ C) \ B ∪ (A ∩ B) \ C ⇐⇒ x ∈ (A ∩ C) \ B ∨ x ∈ (A ∩ B) \ C

⇐⇒ (x ∈ A ∧ x ∈ C) ∧ x ∈
/ B ∨ (x ∈ A ∧ x ∈ B) ∧ x ∈
/C
=⇒ (x ∈ A ∧ x ∈ C) ∨ (x ∈ A ∧ x ∈ B)
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈ C ∨ x ∈ B)
⇐⇒ x ∈ A ∧ (x ∈ B ∨ x ∈ C)
⇐⇒ x ∈ A ∩ (B ∪ C)
=⇒ x ∈ A ∩ (B ∪ C) ∨ x ∈ B ∩ C

⇐⇒ x ∈ A ∩ (B ∪ C) ∪ (B ∩ C) .

Time smo dokazali da je (A ∩ C) \ B ∪ (A ∩ B) \ C ⊆ A ∩ (B ∪ C) ∪ (B ∩ C) .
Neka je B = C = {1} i
Tvrdimo da jednakost općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer.
A = ∅. Tada je A ∩ (B ∪ C) = ∅, B ∩ C = {1}, pa je A ∩ (B ∪ C) ∪ (B ∩ C) = {1}. S druge

strane je (A ∩ C) \ B = (A ∩ B) \ C = ∅, pa je (A ∩ C) \ B ∪ (A ∩ B) \ C = ∅. Time smo
pokazali da jednakost općenito ne vrijedi.
Zadatak 2.3.34. Neka je A neki neprazni skup i F neka njegova particija. Nadalje, neka je
F 0 = {A \ F : F ∈ F }. Dokažite da je F 0 particija skupa A ako i samo ako postoji podskup
F ⊆ A, takav da je F = {F, A \ F }.
67
Rješenje. Dokažimo nužnost. Neka je F 0 particija skupa A. Tada postoji F ∈ F i A\F ∈ F 0 .

Očito postoji G ∈ F, takav da je G∩F = ∅, jer bi u suprotnom bilo F = {F }, odnosno F 0 = {∅},
što je kontradikcija s pretpostavkom da je F 0 particija nepraznog skupa A. Dakle, F \ {F } je
neprazan skup. Neka je G ∈ F \ {F } proizvoljan. Sada je A \ G ∈ F 0 . Kako je F 0 particija
skupa A, to je (A \ F ) ∩ (A \ G) = ∅, odnosno A \ (F ∪ G) = ∅. Sada je F ∪ G = A i F ∩ G = ∅.
Kako je F ∩ G = ∅, to je G ⊆ A \ F . Obratno, za x ∈ A \ F slijedi da je x ∈ A i x ∈ / F . Iz
A = F ∪G slijedi da je x ∈ G. Dakle, vrijedi G = A\F . Time smo dokazali da je F = {F, A \ F }.
Dokažimo dovoljnost. Neka je F = {F, A \ F } particija skupa A. Tada je F 0 = {A \ F, F } =

F particija skupa A. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 2.3.35. Neka

su A, Bi C skupovi. Odredite odnos među skupovima (A ∪ C) \
(C ∩ B) i (C \ B) ∪ (B ∩ A) \ C .

Rješenje. Nacrtajmo Vennove dijagrame skupova (A ∪ C) \ (C ∩ B) i (C \ B) ∪ (B ∩ A) \ C
(pogledajte Sliku 2.6).
A B A B
C C

Slika 2.6: Skup (A ∪ C) \ (C ∩ B) (lijevo) i skup (C \ B) ∪ (B ∩ A) \ C (desno)
Tvrdimo da je
(C \ B) ∪ (B ∩ A) \ C ⊆ (A ∪ C) \ (C ∩ B) .
Za svaki x vrijedi

x ∈ (C \ B) ∪ (B ∩ A) \ C ⇐⇒ x ∈ C \ B ∨ x ∈ (B ∩ A) \ C

⇐⇒ (x ∈ C ∧ x ∈
/ B) ∨ (x ∈ B ∧ x ∈ A) ∧ x ∈
/C
=⇒ (x ∈ C ∧ x ∈
/ B) ∨ (x ∈ A ∧ x ∈
/ C)
⇐⇒ (x ∈ C ∨ x ∈ A) ∧ (x
| ∈ C {z
∨ x∈
/ C})
⇐⇒ 1
∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ A) ∧ (x ∈
/B ∧ x∈
/ C)
⇐⇒ (x ∈ A ∨ x ∈ C) ∧ (x ∈
/ B ∨ x ∈ A) ∧ (x ∈
/C ∧ x∈
/ B)
=⇒ (x ∈ A ∨ x ∈ C) ∧ (x ∈
/C ∧ x∈
/ B)
⇐⇒ x∈A∪B ∧ x∈
/ C ∩B
⇐⇒ x ∈ (A ∪ B) \ (C ∩ B) .
68

Time smo dokazali da je (C \ B) ∪ (B ∩ A) \ C ⊆ (A ∪ C) \ (C ∩ B) .
Tvrdimo da jednakost općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer.

Neka
je B = C = ∅ i
A = {1}. Tada je C \ B = ∅, (B ∩ A) \ C = ∅, pa je (C \ B) ∪ (B ∩ A) \ C = ∅. S druge strane
je (A ∪ C) = {1} i C ∩ B = ∅, pa je (A ∪ C) \ (C ∩ B) = {1}. Time smo pokazali da jednakost
općenito ne vrijedi.
69
70
Poglavlje 3
Relacije
Do sada smo se bavili međusobnim odnosima skupova. U nastavku želimo stvoriti matematički
alat koji će nam omogućiti da promotrimo odnose među elementima dva skupa. U tu svrhu uvo-
dimo pojam binarne relacije. Naime, binarna relacija R na skupovima A i B je neki podskup
Kartezijevog umnoška A × B, što povlači da su elementi iz R neki uređeni parovi (a, b) ∈ A × B.
Dakle, elementi a ∈ A i b ∈ B su u nekom odnosu (relaciji) ako je (a, b) ∈ R. Ako je (a, b) ∈ R,
ima smisla promatrati je li (b, a) ∈ R. Zbog toga ćemo uvesti pojam simetrične i antisime-
trične relacije. Nadalje, ako je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ R, možemo se pitati je li (a, c) ∈ R, zbog
čega uvodimo pojam tranzitivnosti relacije. Potom ćemo promatrati relacije ekvivalencije koje
su svojevrsna generalizacija pojma jednakosti dva elementa. Potom ćemo generalizirati pojam
uspoređivanja dva elementa definirajući relaciju parcijalnog ili djelomičnog uređaja. Nadalje,
generalizirat ćemo pojam minimuma, maksimuma, infimuma i supremuma. Napomenimo da
ćemo pomoću pojma relacije definirati pojam funkcije u idućem poglavlju.

Najprije navodimo osnovne pojmove što se tiču relacija kao što su homogene i heterogene relacije
te pojam domene i slike relacije.
Definicija 3.1.1 (Heterogena i homogena binarna relacija). Neka su A i B neprazni

skupovi. Svaki podskup R ⊆ A×B Kartezijevog umnoška A×B nazivamo binarnom relacijom
na skupovima A i B. Za element a ∈ A kažemo da je u relaciji R s elementom b ∈ B ako je
(a, b) ∈ R. Ako je A 6= B kažemo da je R ⊆ A × B heterogena binarna relacija na skupovima
A i B. Ako je A = B kažemo da je R ⊆ A × A = A2 homogena binarna relacija na skupu A.
Neka je R ⊆ A × B neka relacija. Činjenicu da je element a ∈ A u relaciji R s elementom b ∈ B,

to jest (a, b) ∈ R često zapisujemo kao a R b.
71
POGLAVLJE 3. RELACIJE
Definicija 3.1.2 (Dijagonala ili identična relacija). Neka je A neprazan skup. Homogenu
binarnu relaciju n o
IA = (a, a) ∈ A2 : a ∈ A ⊆ A2
nazivamo dijagonalom ili identičnom relacijom na skupu A. Označavamo je još ∆A ili idA .
Definicija 3.1.3 (Domena i slika relacije). Neka su A i B neprazni skupovi i R ⊆ A × B

neka relacija na skupovima A i B.
(D1) Domena relacije R je skup
D(R) = {a ∈ A : (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R} ⊆ A .
(D2) Slika relacije R je skup
K(R) = {b ∈ B : (∃a ∈ A) (a, b) ∈ R} ⊆ B .
Sada ćemo navesti pojam relacije koja je na neki način suprotna početnoj relaciji.
Definicija 3.1.4 (Suprotna ili inverzna relacija). Neka je R ⊆ A × B neprazna relacija.

Suprotna ili inverzna relacija relaciji R je relacija R−1 ⊆ B × A definirana s
R−1 = {(b, a) ∈ B × A : (a, b) ∈ R} .
Definicija 3.1.5 (Komplement relacije). Neka je R ⊆ A × B neka relacija na skupovima A

i B. Komplement relacije R je relacija Rc ⊆ A × B definirana s
Rc = {(a, b) ∈ A × B : (a, b) ∈
/ R} .
Sada navodimo pojam kompozicije relacije. Neka su R ⊆ A×B i S ⊆ B×C relacije. Kompozicija
S ◦ R ⊆ A × C je relacija sa svojstvom da će element a ∈ A će biti u relaciji S ◦ R s elementom
c ∈ C ako postoji element b ∈ B, takav da je a u relaciji R sa b i b u relaciji S sa c.
Definicija 3.1.6 (Kompozicija relacija). Neka su A, B, C neprazni skupovi, te R ⊆ A × B

i S ⊆ B × C. Kompozicija relacija R i S je relacija S ◦ R ⊆ A × C definirana s
S ◦ R = {(a, c) ∈ A × C : (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ S } .
Kompozicija relacija ima jedno važno svojstvo, a to je asocijativnost koja nam kaže da je svejedno
hoćemo li napraviti kompoziciju prve dvije relacije pa dobijenu relaciju komponirati s trećom
relacijom ili ćemo najprije komponirati drugu i treću relaciju, a potom je komponirati s prvom
relacijom.
Teorem 3.1.7 (Asocijativnost kompozicije). Neka su A, B, C, D neprazni skupovi, te

R ⊆ A × B, S ⊆ B × C i Z ⊆ C × D. Vrijedi
Z ◦ (S ◦ R) = (Z ◦ S) ◦ R .
72
Prethodni teorem nam omogućava da definiramo potencije homogene relacije R ⊆ A2 . Sada

definiramo:
R0 = IA
R1 = R
R2 = R ◦ R
..
.
Rn+1 = Rn ◦ R, n > 1.
Primjer 3.1.8. Neka je dan skup A = {0, 1, 2, 3, 4, 5} i relacije R, S ⊆ A2 , takve da je

(
R = {(2, 0) , (3, 2) , (2, 2) , (3, 3) , (4, 1) , (1, 4) , (2, 1)}
S = {(2, 3) , (0, 2) , (1, 4) , (4, 4) , (2, 1) , (1, 2) , (2, 4)}
(a) Odredite D(R) i K(S).
(b) Odredite R ◦ S i S ◦ R.
(c) Odredite S −1 ◦ R3 .
c
(d) Odredite R−1 ∩ S.
Rješenje. Odredimo D(R) i K(S). Vrijedi

(
D(R) = {a ∈ A : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R} = {1, 2, 3, 4}
K(S) = {b ∈ A : (∃a ∈ A) (a, b) ∈ S } = {1, 2, 3, 4}
Odredimo R ◦ S i S ◦ R. Vrijedi

(a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ S ∧ (b, c) ∈ R



 R◦S =
= {(2, 2), (2, 3), (0, 0), (0, 2), (0, 1), (1, 1), (4, 1), (2, 4), (1, 0), (1, 2), (2, 1)}


(a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ S



 S◦R =
= {(2, 2), (3, 3), (3, 1), (3, 4), (2, 3), (2, 1), (2, 4), (4, 4), (4, 2), (1, 4)}


Odredimo S −1 ◦ R3 . Vrijedi

S −1 = (b, a) ∈ A2 : (a, b) ∈ S




{(3, 2), (2, 0), (4, 1), (4, 4), (1, 2), (2, 1), (4, 2)}




 =
R2 = (a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ R





{(2, 2), (3, 3), (3, 0), (3, 2), (3, 1), (2, 0), (2, 1), (4, 4), (1, 1), (2, 4)}

 =
3 (a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R2 ∧ (b, c) ∈ R



 R =
{(3, 0), (3, 2), (3, 1), (3, 4), (2, 4), (4, 1), (1, 4), (2, 1)}




 =
S −1 ◦ R3 = (a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R3 ∧ (b, c) ∈ S −1





{(3, 0), (3, 1), (3, 2), (3, 4), (2, 1), (2, 4), (2, 2), (4, 2), (1, 1), (1, 4), (1, 2)}

 =
c
Odredimo R−1 ∩ S. Vrijedi
(
R−1 = (b, a) ∈ A2 : (a, b) ∈ R

= {(0, 2), (2, 3), (2, 2), (3, 3), (1, 4), (4, 1), (1, 2)}
−1
c 2 −1

R ∩S = (a, b) ∈ A : (a, b) ∈/R ∩ S = {(4, 4), (2, 1), (2, 4)}
73
Propozicija 3.1.9. Neka su A i B neprazni skupovi, te R ⊆ A × B. Vrijedi
R ◦ IA = R, IB ◦ R = R.
Sada ćemo navesti neka važna svojstva inverzne relacije.
Primjer 3.1.10. Neka su A i B neprazni skupovi, te R, S ⊆ A × B. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) R ⊆ S =⇒ R−1 ⊆ S −1 ;
(b) (R ∪ S)−1 = R−1 ∪ S −1 ;
(c) (R ∩ S)−1 = R−1 ∩ S −1 ;

−1
(d) R−1 = R.
Rješenje. (a) Neka je (b, a) proizvoljni element iz R−1 . Tada je (a, b) ∈ R, pa je (a, b) ∈ S. To
povlači da je (b, a) ∈ S −1 . Dakle, vrijedi R−1 ⊆ S −1 .
(b) Za sve a ∈ A i b ∈ B vrijedi
(b, a) ∈ (R ∪ S)−1 ⇐⇒ (a, b) ∈ R ∪ S

⇐⇒ (a, b) ∈ R ∨ (a, b) ∈ S
⇐⇒ (b, a) ∈ R−1 ∨ (b, a) ∈ S −1
⇐⇒ (b, a) ∈ R−1 ∪ S −1 .
To povlači da je (R ∪ S)−1 = R−1 ∪ S −1 .
(c) Za sve a ∈ A i b ∈ B vrijedi
(b, a) ∈ (R ∩ S)−1 ⇐⇒ (a, b) ∈ R ∩ S

⇐⇒ (a, b) ∈ R ∧ (a, b) ∈ S
⇐⇒ (b, a) ∈ R−1 ∧ (b, a) ∈ S −1
⇐⇒ (b, a) ∈ R−1 ∩ S −1 .
To povlači da je (R ∩ S)−1 = R−1 ∩ S −1 .
(d) Za sve a ∈ A i b ∈ B vrijedi

−1
(a, b) ∈ R−1 ⇐⇒ (b, a) ∈ R−1 ⇐⇒ (a, b) ∈ R .
−1
To povlači da je R−1 = R. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Sada ćemo se baviti isključivo homogenim relacijama i definirat ćemo neka njihova zanimljiva
svojstva koja će nam omogućiti da u idućem odjeljku definiramo pojam relacije ekvivalencije i
relacije parcijalnog uređaja.
74
Definicija 3.1.11 (Svojstva homogene relacije). Neka je R homogena relacija na skupu A.

Kažemo da je R
(H1) refleksivna ako vrijedi (∀x ∈ A) (x, x) ∈ R ;
(H2) irefleksivna ako vrijedi (∀x ∈ A) (x, x) ∈

/ R;
(H3) simetrična ako vrijedi (∀x ∈ A) (∀y ∈ A) ((x, y) ∈ R −→ (y, x) ∈ R) ;
(H4) antisimetrična ako vrijedi (∀x ∈ A) (∀y ∈ A) ((x, y) ∈ R ∧ (y, x) ∈ R −→ x = y) ;
(H5) tranzitivna ako vrijedi
(∀x ∈ A) (∀y ∈ A) (∀z ∈ A) ((x, y) ∈ R ∧ (y, z) ∈ R −→ (x, z) ∈ R) .
Sada navodimo karakterizacije prethodno definiranih svojstava homogenih relacija u terminima

komponiranja relacija, inverzne relacije i dijagonale.
Propozicija 3.1.12. Neka je R homogena relacija na skupu A. Vrijedi:
(i) R je refleksivna ako i samo ako je IA ⊆ R ;
(ii) R je irefleksivna ako i samo ako je R ∩ IA = ∅ ;
(iii) R je simetrična ako i samo ako je R = R−1 ;
(iv) R je antisimetrična ako i samo ako je R ∩ R−1 ⊆ IA ;
(v) R je tranzitivna ako i samo ako je R ◦ R ⊆ R .
Primjer 3.1.13. Neka je A = {0, 1, 2, 50, 55, 60, 9} i R ⊆ A2 relacija, takva da je
R = {(1, 50) , (2, 0) , (2, 55) , (50, 50) , (50, 1) , (0, 2) , (2, 60) , (1, 1)} .
(a) Ispitajte svojstva relacije R (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i

tranzitivnost).
(b) Nadopunite relaciju R do relacije R minimalnim brojem elemenata, tako da R bude tran-
zitivna.
(c) Odredite D(R), K(R) i R ◦ R.
Rješenje. (a) Ispitajmo svojstva relacije R, to jest, ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost,

simetričnost, antisimetričnost i tranzitivnost.
Refleksivnost. Relacija R nije refleksivna jer je 0 ∈ A, ali (0, 0) ∈/ R.

Irefleksivnost. Relacija R nije irefleksivna jer je 50 ∈ A, ali (50, 50) ∈ R.
Simetričnost. Relacija R nije simetrična jer je (2, 55) ∈ R, ali (55, 2) ∈/ R.
Antisimetričnost. Relacija R nije antisimetrična jer je (1, 50) ∈ R i (50, 1) ∈ R, ali 1 6= 50.
Tranzitivnost. Relacija R nije tranzitivna jer je (0, 2) ∈ R i (2, 0) ∈ R, ali (0, 0) ∈
/ R.
75
(b) Odredimo relaciju R. Lako se pokaže da je
R = R ∪ {(2, 2), (0, 0), (0, 55), (0, 60)}
tranzitivna relacija, tako da je R nadopunjena s minimalno elemenata. Naime, ako izbacimo

bilo koji element iz R \ R nova relacija neće biti tranzitivna.
(c) Odredimo D(R), K(R) i R ◦ R. Vrijedi

(
D(R) = {a ∈ A : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R} = {0, 1, 2, 50}
K(R) = {b ∈ A : (∃a ∈ A) (a, b) ∈ R} = {0, 1, 2, 50, 55, 60}
n o
R◦R = (a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ R
= {(1, 50), (1, 1), (2, 2), (50, 50), (50, 1), (50, 1), (0, 0), (0, 55), (0, 60), (1, 50), (1, 1)} .
3.1.1 Relacija ekvivalencije

U ovom odjeljku bavit ćemo se posebnim relacijama koje ćemo nazivati relacijama ekvivalencije
i dovesti ih u vezu s pojmom particije iz prethodnog poglavlja pod nazivom Skupovi. Relacija
ekvivalencije nam je svojevrsna generalizacija jednakosti elemenata. Naime, definiramo relaciju
po kojoj se svaka dva elementa koja su relaciji mogu na neki način identificirati i smatrati
jednim elementom nekog novog skupa. To radimo u svakodnevnom životu. Primjerice, neka
su čovjek a i čovjek b u relaciji ako i samo ako su iste visine. Tada se lako pokaže da je
navedena relacija refleksivna, simetrična i tranzitivna. Pretpostavimo da nas zanima visina
ljudi u nekom gradu. To nam omogućava da sve ljude iste visine identificiramo i sada umjesto
ljudi promatramo skup visina. Dakle, svakoj visini v možemo pridružiti skup svih ljudi u tom
gradu koji imaju visinu v. Taj ćemo skup zvati klasom. Sve klase tvorit će kvocijentni skup.
Iz ovog motivacijskog primjera, vidimo da je razumno da relacija ekvivalencije bude homogena
relacija koja je refleksivna, simetrična i tranzitivna. O tome govori sljedeća definicija.
Definicija 3.1.14 (Relacija ekvivalencije). Homogenu binarnu relaciju koja je refleksivna,

simetrična i tranzitivna nazivamo relacijom ekvivalencije.
Definicija 3.1.15 (Klasa relacije ekvivalencije). Neka je A neprazan skup i R relacija

ekvivalencije na skupu A. Za svaki a ∈ A, skup
[a] = {x ∈ A : (x, y) ∈ R} ⊆ A
svih elemenata iz A koji su u relaciji R s elementom a (to jest, koji su s njim ekvivalentni),
nazivamo klasom ekvivalencije relacije R određenom elementom a. Element a nazivamo
reprezentantom te klase.
76
Teorem 3.1.16 (Teorem o klasama). Neka je A proizvoljan neprazan skup, R relacija

ekvivalencije na A, te x, y ∈ A.
(i) Ako je (x, y) ∈

/ R, onda je [x] ∩ [y] = ∅.
(ii) Ako je (x, y) ∈ R, onda je [x] = [y].
Sada ćemo dovesti u vezu pojam relacije ekvivalencije i pojam particije skupa. Naime, svaka
particija inducira jedinstvenu relaciju ekvivalencije i obratno, to jest, svaka relacija ekvivalencije
inducira jedinstvenu particiju.
Korolar 3.1.17. Svaka relacija ekvivalencije na skupu A definira jednu particiju skupa
A. Elementi particije su klase ekvivalencije te se u svakom pojedinom elementu particije
nalaze oni i samo oni elementi skupa A koji su međusobno ekvivalentni.
Definicija 3.1.18 (Kvocijentni skup). Neka je A proizvoljan neprazan skup, R relacija

ekvivalencije na skupu A. Particiju skupa A sačinjenu od klasa ekvivalencije relacije R
nazivamo kvocijentnim skupom skupa A po relaciji ekvivalencije R i označavamo
A|R = {[a] : a ∈ A} .
Teorem 3.1.19. Neka je F jedna particija skupa A. Tada je relacija RF ⊆ A × A definirana

s
(x, y) ∈ RF ⇐⇒ (∃S ∈ F) (x ∈ S ∧ y ∈ S)
relacija ekvivalencije na skupu A i A|RF = F.
R = {(1, 50) , (2, 0) , (2, 55) , (50, 50) , (50, 1) , (0, 2) , (2, 60) , (1, 1)} .
(a) Ispitajte je li R relacija ekvivalencije.
(b) Ako R nije relacija ekvivalencije, nadopunite je minimalnim brojem elemenata do relacije
ekvivalencije R i odredite kvocijentni skup A|R .
Rješenje. (a) Ispitajmo je li R relacija ekvivalencije. Relacija R nije refleksivna jer je 9 ∈ A,

ali (9, 9) ∈
/ R. Nadalje, relacija R nije simetrična jer je (2, 60) ∈ R, ali (60, 2) ∈
/ R. Relacija
R nije tranzitivna jer je (2, 0) ∈ R i (0, 2) ∈ R, ali (0, 0) ∈
/ R. Dovoljno je bilo pokazati da
barem jedno od navedenog ne vrijedi. Prema tome, relacija R nije relacija ekvivalencije jer nije
refleksivna.
(b) Odredimo relaciju R. Vrijedi
R = R ∪ ∆A ∪ {(55, 2), (60, 2), (0, 55), (0, 60), (55, 0), (60, 0), (55, 60), (60, 55)} ,
77
gdje je ∆A = {(0, 0), (1, 1), (2, 2), (50, 50), (55, 55), (60, 60), (9, 9)} dijagonala skupa A. Lako se
vidi da je R refleksivna, simetrična i tranzitivna relacija, pa je R relacija ekvivalencije. Nadalje,
ako izbacimo bilo koji element iz R, nova relacija neće biti relacija ekvivalencije. Dakle, R je
najmanja (u smislu inkluzije) relacija ekvivalencije koja sadrži R. Kvocijentni skup s obzirom
na relaciju R je jednak
A|R = {[0] , [1] , [9]} ,
gdje je [0] = {0, 2, 55, 60}, [1] = {1, 50} i [9] = {9}.
3.1.2 Relacija djelomi£nog ili parcijalnog ureaja

Do sada smo proučavali samo skupove bez da smo imali bilo kakav poredak na elementima
skupa. U prethodnom odjeljku smo pokušavali identificirati elemente skupa koji su nam po
nekom kriteriju isti. U ovom odjeljku želimo napraviti nekakav poredak nad elementima skupa.
Za to će nam poslužiti pojam parcijalnog ili djelomičnog uređaja.
Definicija 3.1.21 (Relacija djelomičnog ili parcijalnog uređaja). Homogenu binarnu re-
laciju koja je refleksivna, antisimetrična i tranzitivna nazivamo relacijom djelomičnog
ili parcijalnog uređaja.
Definicija 3.1.22 (Djelomično ili parcijalno uređen skup). Uređeni par (A, ρ), gdje je A
neprazan skup, a ρ relacija djelomičnog uređaja na skupu A, nazivamo djelomično ili parci-
jalno uređenim skupom.
Napomenimo da se relacije parcijalnog uređaja R ⊆ A2 često prikazuju grafički, gdje vrhovi

predstavljaju elemente skupa A, a bridovi označavaju da su elementi u relaciji R. Neka su a
i b različiti elementi skupa A. Vrh a je spojen bridom s vrhom b, na način da se vrh a nalazi
lijevo od vrha b, ako i samo ako je (a, b) ∈ R i ne postoji element c ∈ A \ {a, b}, tako da je
(a, c), (c, b) ∈ R. Primijetite da nam graf daje odnos samo među različitim elementima skupa
A, jer je po definiciji R refleksivna, pa nema potrebe posebno označavati da je svaki element u
relaciji sam sa sobom. Dakle, laički rečeno, elementi su u relaciji ako su spojeni putom u grafu
(smatra se da je intuitivno jasno što je put u grafu). Za ilustraciju pogledajte primjer grafa
relacije R na skupu A = {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6} na Slici 3.1. Iz grafa na Slici 3.1 se vidi da je R
relacija parcijalnog uređaja na skupu A, takva da je
R = ∆A ∪ {(1, 0) , (2, 1) , (3, 4) , (2, 6) , (5, 3) , (2, 0), (5, 4)} .
Dakle, graf nam jedinstveno određuje relaciju parcijalnog uređaja i obratno, to jest, relacija
parcijalnog uređaja nam određuje jedinstveni graf (za potpunu definiciju grafova u sklopu teorije
grafova možete pogledati u [6]. Reći ćemo da je element a usporediv s elementom b ako je
(a, b) ∈ R ili (b, a) ∈ R. Kod relacije parcijalnog uređaja, ne moraju svaka dva elementa biti
usporediva općenito. To nas dovodi do pojma linearnog ili totalnog uređaja.
78
2 1 0
5 3 4
Slika 3.1: Grafički prikaz relacije R
Definicija 3.1.23 (Relacija linearnog ili totalnog uređaja). Neka je ρ relacija djelomičnog
uređaja na skupu A. Kažemo da je ρ relacija linearnog ili totalnog uređaja na A ako vrijedi
(∀x ∈ A) (∀y ∈ A) ((x, y) ∈ ρ ∨ (y, x) ∈ ρ) .
Definicija 3.1.24 (Totalno uređen skup). Uređeni par (A, ρ), gdje je A neprazan skup, a
ρ relacija totalnog uređaja na skupu A, nazivamo totalno uređenim skupom ili jednostavno
uređenim skupom.
Dakle, totalno uređen skup je parcijalno uređen skup u kojem su svaka dva elementa usporediva.
Definicija 3.1.25 (Relacija strogog djelomičnog uređaja). Homogenu binarnu relaciju
koja je irefleksivna i tranzitivna nazivamo relacijom strogog djelomičnog (ili strogog parci-
jalnog) uređaja.
Primijetite da je relacija strogog djelomičnog uređaja R ⊆ A2 antisimetrična. Naime, za sve

elemente a, b ∈ A vrijedi ako je (a, b) ∈ R i (b, a) ∈ R, onda je (a, a) ∈ R zbog tranzitivnosti.
No, to je kontradikcija sa činjenicom da je R irefleksivna relacija. Stoga ne postoje elementi
a, b ∈ A, takvi da je (a, b) ∈ R i (b, a) ∈ R, pa je relacija R trivijalno antisimetrična.
Definicija 3.1.26 (Relacija strogog totalnog uređaja). Neka je ≺ relacija strogog djelomič-
nog uređaja na skupu A. Kažemo da je ≺ relacija strogog linearnog (ili strogog totalnog)
uređaja na skupu A ako vrijedi
(∀x ∈ A) (∀y ∈ A) (x 6= y −→ (x ≺ y ∨ y ≺ x)) .
Definicija 3.1.27 (Strogo uređeni skup). Uređeni par (A, ≺), gdje je A neprazan skup, a ≺
relacija strogog totalnog uređaja na skupu A nazivamo strogo uređenim skupom.
Sada ćemo objasniti kako svaki parcijalni uređaj inducira jedinstveni strogi parcijalni uređaj i
obratno. Neka je na skupu A definirana relacija djelomičnog uređaja , onda na tom skupu
možemo definirati i relaciju strogog djelomičnog uređaja ≺ , tako da je
a ≺ b ⇐⇒ a b ∧ a 6= b ,
79
za sve a, b ∈ A. Obratno, ako na skupu A imamo relaciju strogog djelomičnog uređaja ≺ , onda
možemo na tom skupu definirati i relaciju djelomičnog uređaja, tako da je
a b ⇐⇒ a ≺ b ∨ a = b ,
za sve a, b ∈ A. Prema tome, kad god je (A, ) djelomično uređen skup podrazumijevat ćemo
da je A i strogo djelomično uređen skup, i obratno.
Neka je (A, ) djelomično uređen skup i X ⊆ A, onda je i (X, ) djelomično uređen skup, gdje
je uređaj naslijeđen iz A.
Definicija 3.1.28. Neka je (A, ) djelomično uređen skup, te X ⊆ A, X 6= ∅.
(M 1) Kažemo da je m ∈ X najmanji element ili minimum u skupu X ako vrijedi
(∀x ∈ X) m x .
(M 2) Kažemo da je m ∈ X minimalni element u skupu X ako vrijedi
(∀x ∈ X) (x m −→ x = m) .
(M 3) Kažemo da je n ∈ X najveći element ili maksimum u skupu X ako vrijedi
(∀x ∈ X) x n .
(M 4) Kažemo da je n ∈ X maksimalni element u skupu X ako vrijedi
(∀x ∈ X) (n x −→ x = n) .
Očito su minimum i maksimum u skupu X jedinstveni (ako postoje). To slijedi iz njihove

definicije i antisimetričnosti. Stoga ih ima smisla označavati s min X, odnosno max X. Nadalje,
primijetimo kako minimalni element i maksimalni element ne moraju nužno biti jedinstveni.
Svaki maksimum je jedinstveni maksimalni element, a svaki minimum je jedinstveni minimalni
element. No, obrati nužno ne vrijede. Naime, moguće je da postoji jedinstveni minimalni
(maksimalni) element koji nije minimum (maksimum), o čemu svjedoči sljedeći primjer.
Primjer 3.1.29. Neka je na skupu prirodnih brojeva N dana relacija R ⊆ N2 , takva da je

(1, 2), (1, 1), (2, 2) ∈ R i (n, m) ∈ R ⇐⇒ m − n ≥ 0, za sve m, n ∈ N \ {1, 2}.
(a) Dokažite da je R relacija djelomičnog uređaja koja nije relacija potpunog uređaja.
(b) Dokažite da je 2 jedinstveni maksimalni element u skupu N koji nije maksimum.
Rješenje. (a) Trebamo dokazati refleksivnost, antisimetričnost i tranzitivnost.

Refleksivnost. Neka je n ∈ N proizvoljni prirodni broj. Ako je n = 1 ili n = 2, onda je po
definiciji (n, n) ∈ R. Ako je n ∈ N \ {1, 2}, onda je n − n = 0 ≥ 0, pa je (n, n) ∈ R. Time smo
dokazali da je R refleksivna relacija.
Antisimetričnost. Neka su m, n ∈ N proizvoljni prirodni brojevi, takvi da je (m, n) ∈ R i
(n, m) ∈ R. Iz definicije relacije R slijedi da je m = n, ako je m ∈ {1, 2} ili n ∈ {1, 2}. Pretpos-
tavimo da su m, n ∈ N \ {1, 2}. To povlači da je n − m ≥ 0 i m − n ≥ 0. Sada je 0 ≤ n − m ≤ 0,
80
pa je n − m = 0, odnosno n = m. Time smo dokazali da je relacija R antisimetrična.

Tranzitivnost. Neka su m, n, k ∈ N proizvoljni prirodni brojevi, takvi da je (m, n) ∈ R i
(n, k) ∈ R. Ako je n ∈ {1, 2} ili m ∈ {1, 2} ili k ∈ {1, 2}, onda se lako vidi da je (m, k) ∈ R
(dokažite sami). Pretpostavimo da je m, n, k ∈ N \ {1, 2}. Tada je n − m ≥ 0 i k − n ≥ 0, pa
je k − m = (k − n) + (n − m) ≥ 0, pa je (m, k) ∈ R. Time smo dokazali da je R tranzitivna
relacija.
Dakle, R je relacija parcijalnog uređaja. Kako (2, 3) ∈ / R i (3, 2) ∈
/ R, to povlači da R nije
relacija potpunog uređaja.
(b) Neka je (2, n) ∈ R, za neki prirodni broj n ∈ N. Tada mora biti n = 2, pa je 2 uistinu
maksimalni element skupa N. Kako 3 nije usporediv s 2, to očito 2 nije maksimum skupa N.
Tvrdimo da je 2 jedinstveni maksimalni element skupa N. Pretpostavimo da je m ∈ N neki
proizvoljni maksimalni element skupa N. Očito je m različito od 1, jer je (1, 2) ∈ R. Nadalje, m
nije strogo veći od 2, jer bi u tom slučaju bilo (m, m + 1) ∈ R. Dakle, jedini maksimalni element
skupa N je 2. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Sada ćemo definirati donju i gornju među skupa te infimum i supremum skupa.
Definicija 3.1.30 (Donja međa i infimum). Neka je (A, ) djelomično uređen skup, te
X ⊆ A, X 6= ∅.
(I1) Reći ćemo da je d ∈ A donja međa ili minoranta skupa X u A ako vrijedi
(∀x ∈ X) d x .
(I2) Kažemo da je X omeđen odozdo ako postoji barem jedna donja međa skupa X.
(I3) Ako je X omeđen odozdo, za donju među d kažemo da je najveća donja međa ili
infimum skupa X, i označavamo d = inf X, ako je d0 d za svaku donju među d0 skupa
X.
Definicija 3.1.31 (Gornja međa i supremum). Neka je (A, ) djelomično uređen skup, te
X ⊆ A, X 6= ∅.
(S1) Reći ćemo da je g ∈ A gornja međa ili majoranta skupa X u A ako vrijedi
(∀x ∈ X) x g .
(S2) Kažemo da je X omeđen odozgo ako postoji barem jedna gornja međa skupa X.
(S3) Ako je X omeđen odozgo, za gornju među g kažemo da je najmanja gornja međa ili
supremum skupa X, i označavamo g = sup X, ako je g g 0 za svaku gornju među g 0
skupa X.
Primijetimo da su infimum i supremum skupa X jedinstveni (ako postoje), pa imaju smisla

oznake inf X i sup X. Očito je svaki minimum i infimum, a svaki maksimum i supremum skupa,
dok obrati općenito ne vrijede. Više o relacijama možete pronaći u [1], [7] i [8].
81
R = {(0, 0) , (1, 0) , (2, 1) , (2, 2) , (3, 4) , (2, 6) , (5, 3) , (5, 5)} .
(a) Ispitajte je li R relacija parcijalnog uređaja.
(b) Ako R nije relacija parcijalnog uređaja, nadopunite je minimalnim brojem elemenata do
relacije parcijalnog uređaja R (ako je moguće) i odredite sve minimalne i maksi-
malne elemente.
(c) Odredite barem jednu relaciju totalnog uređaja T ⊆ A2 (ako je moguće), tako da je
R ⊆ T i da je 2 minimum, a 0 maksimum skupa A, s obzirom na relaciju T .
Rješenje. Ispitajmo je li R relacija parcijalnog uređaja. Lako se vidi da R nije refleksivna, jer
je 1 ∈ A, ali (1, 1) ∈
/ R.
2 1 0
5 3 4
Slika 3.2: Relacija R iz Primjera 3.1.32
Odredimo relaciju R. Ima smisla određivati relaciju R jer je R antisimetrična relacija. Naime,
vrijedi za sve a, b ∈ A vrijedi (a, b) ∈ R ∧ (b, a) ∈ R −→ a = b. Neka je
R = R ∪ {(1, 1), (3, 3), (4, 4), (6, 6), (2, 0), (5, 4)} .
Lako se vidi da je R refleksivna, antisimetrična i tranzitivna relacija, pa je relacija parcijalnog

uređaja. R je minimalno nadopunjenje od R, jer ako izbacimo bilo koji element iz R \ R, nave-
dena relacija neće biti refleksivna ili neće biti tranzitivna. Odredimo minimalne i maksimalne
elemente od A s obzirom na relaciju R. Lako se vidi da su svi maksimalni elementi 0, 4 i 6, a
svi minimalni elementi 2 i 5. Prikažimo grafički relaciju R (Slika 3.2).
Odredimo barem jednu relaciju totalnog uređaja T ⊆ A2 , tako da je R ⊆ T i da je 2 minimum,

a 0 maksimum skupa A, s obzirom na relaciju T . Očito je da T mora sadržavati R. Neka je
T = R∪{(3, 0), (4, 0), (5, 0), (6, 0), (2, 3), (2, 4), (2, 5), (1, 3), (1, 4), (1, 5), (6, 1), (6, 3), (6, 4), (6, 5)} .
Lako se vidi da su svaka dva elementa usporediva i da je T relacija parcijalnog uređaja, a to

povlači da je T relacija totalnog uređaja. Nadalje, vrijedi R ⊆ T te je 2 minimum i 0 maksimum
skupa A, s obzirom na relaciju T . Prikažimo grafički relaciju T (Slika 3.3).
82
2 6 1 5 3 4 0
Slika 3.3: Relacija T iz Primjera 3.1.32
Primjer 3.1.33. Neka su R, S ⊆ A2 relacije parcijalnog uređaja. Ispitajte je li općenito

R ◦ S relacija parcijalnog uređaja.
Rješenje. Neka su R, S ⊆ A2 relacije parcijalnog uređaja. Tvrdimo da R◦S nije općenito relacija
parcijalnog uređaja. Navedimo kontraprimjer. Neka je A = {1, 2} te R = {(1, 1), (2, 2), (1, 2)}
i S = {(1, 1), (2, 2), (2, 1)}. Lako se vidi da su R i S relacije parcijalnog uređaja na skupu A.
Nadalje, vrijedi R ◦ S = {(1, 1), (1, 2), (2, 2), (2, 1)}. Kako je (1, 2) ∈ R ◦ S i (2, 1) ∈ R ◦ S, ali
1 6= 2, to R ◦ S nije antisimetrična relacija, pa nije ni relacija parcijalnog uređaja. Time smo
dokazali tvrdnju.
Definicija 3.1.34 (Zatvoreni, otvoreni intervali i otvorene, zatvorene zrake). Neka je

(A, ≤) potpuno uređen skup, te a, b ∈ A, takvi da je a < b. Tada definiramo:
(I1) zatvoreni interval ili segment određen elementima a i b kao [a, b] = {x ∈ A : a ≤ x ≤ b}.
(I2) otvoreni interval određen elementima a i b kao ha, bi = {x ∈ A : a < x < b}.
(I3) poluzatvoreni interval s lijeva određen elementima a i b kao [a, bi = {x ∈ A : a ≤ x < b}.
(I4) poluzatvoreni interval zdesna određen elementima a i b kao ha, b] = {x ∈ A : a < x ≤ b}.
(I5) otvorenu lijevu zraku određenu elementom a kao h·, ai = {x ∈ A : x < a}, pri čemu
A nema minimum.
(I6) zatvorenu lijevu zraku određenu elementom a kao h·, a] = {x ∈ A : x ≤ a}, pri čemu
A nema minimum.
(I7) otvorenu desnu zraku određenu elementom a kao ha, ·i = {x ∈ A : a < x}, pri čemu
A nema maksimum.
(I8) zatvorenu desnu zraku određenu elementom a kao [a, ·i = {x ∈ A : a ≤ x}, pri čemu
A nema maksimum.
Neka je R ⊆ A2 relacija potpunog uređaja na skupu A i B ⊆ A. Tada na B definiramo relaciju

R|B , tako da je (b, b0 ) ∈ R|B ako i samo ako je (b, b0 ) ∈ R, za sve b, b0 ∈ B. Lako se pokaže da je
R|B relacija potpunog uređaja na B i nazivamo je restrikcijom uređaja R na podskup B.
Napomenimo da se u slučaju a = b može definirati da je [a, b] = {a}. Neka je ≤ potpuni uređaj
na skupu A i B ⊆ A. Neka je na B uzeta restrikcija uređaja ≤ i neka su a, b ∈ B, takvi da je
a < b. Tada koristimo oznake [a, b]B = [a, b] ∩ B i ha, biB = ha, bi ∩ B.
83
3.2 Zadaci
Zadatak 3.2.1. Neka je dan skup A = {0, 1, 2, 3, 4, 5} i relacija R, takva da je
R = {(0, 0) , (0, 2) , (2, 3) , (2, 2) , (3, 3) , (4, 1) , (1, 4) , (4, 4) , (1, 1)} .

tranzitivnost).
(b) Je li R relacija ekvivalencije? Ako R nije relacija ekvivalencije, nadopunite ju mini-

malnim brojem elemenata, tako da nova relacija bude relacija ekvivalencije. Odredite
pripadni kvocijentni skup.
(c) Odredite R−1 , R2 i D(R2 ).
Zadatak 3.2.2. Neka su A, B, C skupovi te R ⊆ A × B i S ⊆ B × C relacije.
(a) Dokažite da je D(S ◦ R) ⊆ D(R). Vrijedi li općenito jednakost? Ako jednakost općenito
ne vrijedi, onda nađite kontraprimjer.
(b) Dokažite da je K(S ◦ R) ⊆ K(S). Vrijedi li općenito jednakost? Ako jednakost općenito
Zadatak 3.2.3 (*). Neka je A neprazan skup i ρ ⊆ A2 refleksivna i tranzitivna relacija koja
nije antisimetrična. Nadalje, neka je R ⊆ A2 relacija, takva da je
aRb ⇐⇒ aρb ∨ bρa ,
za sve a, b ∈ A.
(a) Dokažite da je R relacija ekvivalencije i da postoji barem jedna klasa koja sadrži barem
dva različita elementa.
(b) Na kvocijentnom skupu A|R definiramo relaciju -, tako da je
[a] - [b] ⇐⇒ aρb ,
za sve a, b ∈ A.
(b1) Pokažite da je relacija - dobro definirana (promotrite što se događa kada odabe-
remo neki drugi predstavnik iste klase).
(b2) Pokažite da je relacija - relacija parcijalnog uređaja.
(c) Pokažite da je [a] ∈ A|R maksimalni element kvocijentnog skupa A|R ako i samo ako
za svaki b ∈ A vrijedi da iz aρb slijedi bρa.
Zadatak 3.2.4. Neka je S ⊆ N2 relacija, takva da je
nSm ⇐⇒ (∃k ∈ N) n < k < m ,
za sve m, n ∈ N.
(a) Ispitajte svojstva relacije S (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i

tranzitivnost).
84
3.2. ZADACI
(b) Odredite je li S relacija parcijalnog uređaja.
(c) Odredite je li S relacija ekvivalencije.
Zadatak 3.2.5. Neka je A = {0, 1, 2, 50, 55, 60, 9} i R ⊆ A2 relacija, takva da je
R = {(0, 50) , (0, 0) , (2, 55) , (50, 50) , (50, 1) , (0, 1) , (2, 60) , (1, 1) , (1, 50)} .

tranzitivnost).

Zadatak 3.2.6. Neka je A skup i R ⊆ A2 relacija. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) Relacija R je relacija parcijalnog uređaja ako i samo ako je R−1 relacija parcijalnog
uređaja.
(b) Relacija R je relacija potpunog uređaja ako i samo ako je R−1 relacija potpunog uređaja.
Zadatak 3.2.7 (*). Neka su (A, RA ) i (B, RB ) parcijalno uređeni skupovi i A ∩ B = ∅. Neka
je R ⊆ (A ∪ B)2 relacija, takva da je
(x, y) ∈ R ⇐⇒ (x, y ∈ A ∧ (x, y) ∈ RA ) ∨ (x, y ∈ B ∧ (x, y) ∈ RB ) ∨ (x ∈ A ∧ y ∈ B) ,
za sve x, y ∈ A ∪ B. Dokažite da je R relacija parcijalnog uređaja na skupu A ∪ B.
Zadatak 3.2.8. Neka su A, B, C skupovi i R ⊆ A × B, S ⊆ B × C relacije. Dokažite da je

S ◦ R = ∅ ako i samo ako su D(S) i K(R) disjunktni skupovi.
Zadatak 3.2.9. Neka je A skup i R ⊆ A2 relacija strogog uređaja. Dokažite da je R

antisimetrična relacija.
Zadatak 3.2.10 (*). Neka je A skup i R ⊆ A2 relacija parcijalnog uređaja. U Zadatku

3.2.6 smo dokazali da je tada i R−1 relacija parcijalnog uređaja. Neka je B ⊆ A neprazan
podskup od A. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) Podskup B ima supremum supR B s obzirom na relaciju R ako i samo ako B ima infi-
mum inf R−1 B s obzirom na relaciju R−1 .
(b) Ako vrijedi tvrdnja (a), onda je supR B = inf R−1 B.
Zadatak 3.2.11. Neka je A skup i R, S ⊆ A2 relacije parcijalnog uređaja na A, tako da

postoji minimum minR A skupa A, s obzirom na relaciju R. Ako je kompozicija S ◦ R relacija
parcijalnog uređaja, dokažite da je minR A minimum skupa A, s obzirom na relaciju S ◦ R.
Zadatak 3.2.12. Neka su A, B, C skupovi i R ⊆ A × B i S, T ⊆ C × B relacije. Dokažite

da vrijedi (S ∩ T )−1 ◦ R ⊆ (S −1 ◦ R) ∩ (T −1 ◦ R) . Vrijedi li općenito jednakost ?
85
Zadatak 3.2.13. Neka su A i B skupovi te RA ⊆ A2 i RB ⊆ B 2 relacije parcijalnog uređaja

na skupovima A i B, redom. Neka je R ⊆ (A × B)2 relacija na A × B, takva da za sve
(a1 , b1 ), (a2 , b2 ) ∈ A × B vrijedi
(a1 , b1 ) R (a2 , b2 ) ⇐⇒ (a1 RA a2 ∧ a1 6= a2 ) ∨ (a1 = a2 ∧ b1 RB b2 ) .
Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) R je relacija parcijalnog uređaja koju nazivamo leksikografski uređaj induciran rela-
cijama RA i RB .
(b) Ako su RA i RB relacije potpunog uređaja, onda je i R relacija potpunog uređaja.
Zadatak 3.2.14. Neka je U neki skup i U ⊆ U. Neka je R ⊆ P(U) × P(U) relacija na P(U),
takva da za sve A, B ∈ P(U) vrijedi (A, B) ∈ R ako i samo ako je A ∩ U ⊆ B ∩ U . Ispitajte
svojstva relacije R (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i tranzitivnost).
Zadatak 3.2.15. Neka je dan skup A = {0, 1, 2, 3, 4, 5} i relacija S, takva da je
S = {(0, 0) , (2, 0) , (4, 2) , (2, 2) , (3, 3) , (4, 1) , (4, 4)} .

tranzitivnost).
(b) Je li S relacija ekvivalencije? Ako S nije relacija ekvivalencije, nadopunite ju mini-

(c) Odredite S −1 , S 3 i D(S 3 ).
(d) Odredite S ◦ R i S −1 ◦ R, gdje je R relacija iz Zadatka 3.2.1.
Zadatak 3.2.16. Neka su RA ⊆ A2 i RB ⊆ B 2 relacije ekvivalencije na skupovima A i B,

redom. Neka je na skupu A × B dana relacija R, takva da za sve (a1 , b1 ), (a2 , b2 ) ∈ A × B vrijedi
(a1 , b1 ) R (a2 , b2 ) ⇐⇒ a1 RA a2 ∧ b1 RB b2 .
(a) Relacija R je relacija ekvivalencije na skupu A × B.
(b) Kvocijentni skup je jednak
(A × B)|R = {X × Y : X ∈ A|RA ∧ Y ∈ B|RB } .
Zadatak 3.2.17. Neka su A i B skupovi i R ⊆ A × B relacija. Ispitajte vrijede li općenito

sljedeće tvrdnje:
(a) R ◦ R−1 ⊆ ∆B ,
(b) R−1 ◦ R ⊆ ∆A ,
(c) ∆B ⊆ R ◦ R−1 .

da vrijedi (S ∪ T )−1 ◦ R ⊆ (S −1 ◦ R) ∪ (T −1 ◦ R) . Vrijedi li općenito jednakost ?
86
3.2. ZADACI
Zadatak 3.2.19. Neka je n ∈ N proizvoljni prirodni broj. Neka je R ⊆ Z2 relacija na skupu

cijelih brojeva Z, takva da za sve a, b ∈ Z vrijedi (a, b) ∈ R ako i samo ako n dijeli b−a. Dokažite
da je R relacija ekvivalencije. Navedenu relaciju nazivamo relacijom modulo n i jako je važna
u teoriji brojeva. Tako činjenicu da je (a, b) ∈ R zapisujemo kao a ≡ b (mod n).
Zadatak 3.2.20. Neka su R i S relacije ekvivalencije na skupu A. Neka je [a]R klasa

elementa a ∈ A, s obzirom na relaciju R i [a]S klasa elementa a ∈ A, s obzirom na relaciju
S, za svaki a ∈ A. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) R ⊆ S ako i samo ako je [a]R ⊆ [a]S , za svaki a ∈ A.
(b) R = S ako i samo ako je [a]R = [a]S , za svaki a ∈ A.
Zadatak 3.2.21. Neka je U skup, P(U) njegov partitivni skup i U ⊆ U. Neka je R ⊆

P(U)×P(U) relacija na P(U), takva da za sve A, B ∈ P(U) vrijedi (A, B) ∈ R ⇐⇒ A∆B ⊆ U .

tranzitivnost).
(b) Ispitajte je li R relacija ekvivalencije. Ako je R relacija ekvivalencije, U = {1, 2, 3, 4} i

U = {1, 2}, odredite pripadni kvocijentni skup.
Zadatak 3.2.22. Neka je F skup svih formula logike sudova i R ⊆ F 2 relacija na F, takva
da za sve formule A, B ∈ F vrijedi (A, B) ∈ R ako i samo ako je A =⇒ B. Ispitajte svojstva
relacije R (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i tranzitivnost).
Zadatak 3.2.23. Neka je −N = {−n : n ∈ N}. Neka je T ⊆ R2 relacija na R, takva da za

sve x, y ∈ R vrijedi (x, y) ∈ T ⇐⇒ x − y ∈ −N.
(a) Ispitajte svojstva relacije T (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i

tranzitivnost).
(b) Ispitajte je li T relacija ekvivalencije.
(c) Odredite T ◦ R, gdje je R relacija iz Zadatka 3.2.1.
Zadatak 3.2.24. Neka je A skup i R ⊆ A2 relacija. Dokažite da je R relacija ekvivalencije

ako i samo ako je R−1 relacija ekvivalencije.
da za sve formule A, B ∈ F vrijedi (A, B) ∈ R ako i samo ako je A ⇐⇒ B. Ispitajte svojstva
Zadatak 3.2.26. Neka je A skup i R, S ⊆ A2 relacije ekvivalencije na A. Dokažite ili

opovrgnite sljedeće tvrdnje.
(a) R ∩ S je relacija ekvivalencije na A.
(b) R ∪ S je relacija ekvivalencije na A.
Zadatak 3.2.27. Neka je R ⊆ Z2 relacija na skupu cijelih brojeva Z, takva da za sve a, b ∈ Z

vrijedi (a, b) ∈ R ako i samo ako a dijeli b, to jest, ako i samo ako postoji k ∈ Z, takav da je b =
k · a. Ispitajte svojstva relacije R (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost,
tranzitivnost).
87
Zadatak 3.2.28. Neka su A i B skupovi i R ⊆ A2 i S ⊆ A2 relacije ekvivalencije na skupu

A. Dokažite da je R ◦ S relacija ekvivalencije na A ako i samo ako je S ◦ R = R ◦ S.
R = {(0, 50) , (0, 0) , (2, 55) , (50, 50) , (2, 60) , (1, 1) , (1, 50) , (2, 1)} .

tranzitivnost).
(b) Je li R relacija parcijalnog uređaja? Ako R nije relacija parcijalnog uređaja, nado-
punite ju (ako je moguće) minimalnim brojem elemenata, tako da nova relacija R bude
relacija parcijalnog uređaja.
(d) Odredite minimalne i maksimalne elemente skupa A, s obzirom na relaciju R. Ispitajte

ima li A minimum i maksimum.
(e) Odredite relaciju parcijalnog uređaja (ako postoji) T ⊆ A2 , s minimalnim brojem

elemenata, takvu da je R ⊆ T i da je 0 minimum skupa A, a 60 maksimum skupa A, s
obzirom na relaciju T .
Zadatak 3.2.30. Neka su A, B i C skupovi te R, S ⊆ B × C i T ⊆ A × B relacije. Dokažite

ili opovrgnite sljedeće tvrdnje.
c
(a) R−1 = (Rc )−1 ;
(b) (S \ R) ◦ T = (S ◦ T ) \ (R ◦ T ) .
Zadatak 3.2.31. Odredite sve relacije parcijalnog uređaja R na skupu A = {1, 2, 3, 4},
takve da je (1, 2), (4, 3), (2, 3) ∈ R.
Zadatak 3.2.32. Neka su A i B skupovi te R, S ⊆ A × B relacije. Dokažite ili opovrgnite

sljedeće tvrdnje:
(a) D(R ∪ S) = D(R) ∪ D(S) ;
(b) D(R ∩ S) = D(R) ∩ D(S) .
Zadatak 3.2.33. Odredite sve relacije R na skupu A = {1, 2, 3, 4}, tako da vrijedi R2 = ∆A .
Zadatak 3.2.34. Neka su (A, RA ) i (B, RB ) parcijalno uređeni skupovi i R relacija lek-
sikografskog uređaja na skupu A × B iz Zadatka 3.2.13. Dokažite da je (m1 , m2 ) ∈ A × B
minimalni element u A × B ako i samo ako je m1 minimalni element u A, s obzirom na
relaciju RA , i m2 minimalni element u B, s obzirom na relaciju RB .
Zadatak 3.2.35. Neka je R skup svih homogenih relacija na skupu A i ∼ relacija na R,

takva da za sve R, S ∈ R vrijedi R ∼ S ako i samo ako je R−1 ◦ S refleksivna relacija. Ispitajte
svojstva relacije ∼ (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost, tranzitivnost).
Zadatak 3.2.36. Odredite sve relacije parcijalnog uređaja R na skupu A = {1, 2, 3, 4, 5}

tako da je 5 minimum, da postoje točno tri maksimalna elementa i da je (1, 2) ∈ R.
88
Zadatak 3.2.37. Neka je (A, ) parcijalno uređen skup i R homogena relacija na partitiv-
nom skupu P(A), takva da za sve X, Y ∈ P(A) vrijedi
(X, Y ) ∈ R ⇐⇒ (∃y ∈ Y ) (∀x ∈ X) x y .
Ispitajte svojstva relacije R (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i tranzi-

tivnost).
Zadatak 3.2.38. Neka je A neki neprazni skup i R ⊆ A2 neprazna relacija. Dokažite ili
(a) Ako je R irefleksivna i simetrična, onda R nije tranzitivna relacija.
(b) Relacija R je simetrična i antisimetrična ako i samo ako je R ⊆ ∆A .
(c) Ako je R irefleksivna i tranzitivna relacija, onda je R antisimetrična relacija.
Zadatak 3.2.39. Neka su A i B skupovi i R ⊆ A × B relacija. Ako je R ◦ R−1 = ∆B , dokažite

da vrijede sljedeće dvije tvrdnje.
(a) K(R) = B ;

(b) (∀a ∈ A) (b1 ∈ B) (b2 ∈ B) ((a, b1 ) ∈ R ∧ (a, b2 ) ∈ R) −→ b1 = b2 .
Zadatak 3.2.40. Neka je R refleksivna relacija na skupu A. Dokažite da je tada R ∪ R−1

refleksivna i simetrična relacija na A.

Zadatak 3.3.1. Neka je dan skup A = {0, 1, 2, 3, 4, 5} i relacija R, takva da je
R = {(0, 0) , (0, 2) , (2, 3) , (2, 2) , (3, 3) , (4, 1) , (1, 4) , (4, 4) , (1, 1)} .

tranzitivnost).

(c) Odredite R−1 , R2 i D(R2 ).
Rješenje. (a) Ispitajmo svojstva relacije R, to jest, ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost, sime-
tričnost, antisimetričnost i tranzitivnost.
Refleksivnost. Relacija R nije refleksivna, jer je 5 ∈ A, ali (5, 5) ∈/ R.
Irefleksivnost. Relacija R nije irefleksivna, jer je (1, 1) ∈ R.
Simetričnost. Relacija R nije simetrična, jer je (2, 3) ∈ R, ali (3, 2) ∈/ R.
Antisimetričnost. Relacija R nije antisimetrična, jer je (1, 4) ∈ R i (4, 1) ∈ R, ali 1 6= 4.
Tranzitivnost. Relacija R nije tranzitivna, jer je (0, 2) ∈ R i (2, 3) ∈ R, ali (0, 3) ∈ R.
89
0 1 2 3 4 5
(b) Kako relacija R nije tranzitivna, to R nije relacija ekvivalencije. Nadopunimo relaciju R
minimalnim brojem elemenata do relacije ekvivalencije R. Neka je
R = R ∪ {(5, 5) , (0, 3) , (2, 0) , (3, 0) , (3, 2)} .
Napomenimo da smo (5, 5) dodali radi refleksivnosti, (0, 3) radi tranzitivnosti i (3, 0) , (2, 0) , (3, 2)
radi simetričnosti. Lako se provjeri da je R tražena relacija ekvivalencije. Odredimo kvocijentni
skup A|R . Vrijedi [0] = [2] = [3] = {0, 2, 3}, [1] = [4] = {1, 4} i [5] = {5}, pa je kvocijentni skup
jednak A|R = {[0] , [1] , [5]} .
(c) Očito je
n o
R−1 = (b, a) ∈ A2 : (a, b) ∈ R = {(0, 0) , (2, 0) , (3, 2) , (2, 2) , (3, 3) , (1, 4) , (4, 1) , (4, 4) , (1, 1)}
i
R2 = {(0, 2) , (0, 0) , (0, 3) , (2, 3) , (2, 2) , (3, 3) , (4, 4) , (4, 1) , (1, 4) , (1, 1)} .
Sada se lako vidi da je D(R2 ) = a ∈ A : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R2 = {0, 1, 2, 3, 4}.

Zadatak 3.3.2. Neka su A, B, C skupovi te R ⊆ A × B i S ⊆ B × C relacije.
(a) Dokažite da je D(S ◦ R) ⊆ D(R). Vrijedi li općenito jednakost? Ako jednakost općenito
(b) Dokažite da je K(S ◦ R) ⊆ K(S). Vrijedi li općenito jednakost? Ako jednakost općenito
Rješenje. Dokažimo tvrdnju (a). Neka je a ∈ D(S ◦ R). Tada postoji neki c ∈ C, takav da je
(a, c) ∈ S ◦ R. Sada po definiciji kompozicije, postoji b ∈ B, takav da je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ S.
To povlači da je a ∈ D(R). Dakle, D(S ◦ R) ⊆ D(R). Tvrdimo da jednakost općenito ne vrijedi.
Navedimo kontraprimjer. Neka je A = B = C = {1, 2} i R = {(1, 1) , (2, 2)} i S = {(1, 1)}.
Sada je S ◦ R = {(1, 1)}, pa je D(R) = {1, 2} i D(S ◦ R) = {1} te D(S ◦ R) 6= D(R). Time smo
90
pokazali tvrdnju.
Dokažimo tvrdnju (b). Neka je c ∈ K(S ◦ R). Tada postoji neki a ∈ A, takav da je
(a, c) ∈ S ◦ R. Sada po definiciji kompozicije, postoji b ∈ B, takav da je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ S.
To povlači da je c ∈ K(S). Dakle, K(S ◦ R) ⊆ K(S). Tvrdimo da jednakost općenito ne vrijedi.
Navedimo kontraprimjer. Neka je A = B = C = {1, 2} i R = {(1, 1)} i S = {(1, 1) , (2, 2)}.
Sada je S ◦ R = {(1, 1)}, pa je K(S) = {1, 2} i K(S ◦ R) = {1} te K(S ◦ R) 6= K(S). Time smo
pokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.3 (*). Neka je A neprazan skup i ρ ⊆ A2 refleksivna i tranzitivna relacija koja
nije antisimetrična. Nadalje, neka je R ⊆ A2 relacija, takva da je
aRb ⇐⇒ aρb ∧ bρa ,
za sve a, b ∈ A.
(a) Dokažite da je R relacija ekvivalencije i da postoji barem jedna klasa koja sadrži barem
dva različita elementa.
(b) Na kvocijentnom skupu A|R definiramo relaciju -, tako da je
[a] - [b] ⇐⇒ aρb ,
za sve a, b ∈ A.
(b1) Pokažite da je relacija - dobro definirana (promotrite što se događa kada odabe-
remo neki drugi predstavnik iste klase).
(b2) Pokažite da je relacija - relacija parcijalnog uređaja.
(c) Pokažite da je [a] ∈ A|R maksimalni element kvocijentnog skupa A|R ako i samo ako
za svaki b ∈ A vrijedi da iz aρb slijedi bρa.
Rješenje. Dokažimo tvrdnju (a). Za svaki element a ∈ A vrijedi aρa, jer je ρ refleksivna
relacija, pa je aRa. To povlači da je R refleksivna relacija. Neka su a, b ∈ A, proizvoljni, takvi
da je aRb. Tada je aρb i bρa, odnosno bρa i aρb, pa je bRa. Dakle, relacija R je simetrična.
Neka su a, b, c ∈ A proizvoljni, takvi da je aRb i bRc. Sada je
(aρb ∧ bρa) ∧ (bρc ∧ cρb) ⇐⇒ (aρb ∧ bρc) ∧ (cρb ∧ bρa) =⇒ (aρc ∧ cρa) ⇐⇒ aRc ,
jer je relacija ρ tranzitivna. Time smo pokazali da je R tranzitivna relacija. Kako je R reflek-
sivna, simetrična i tranzitivna, to je R relacija ekvivalencije. Kako relacija ρ nije antisimetrična,
to postoje barem dva različita elementa a, b ∈ A, takva da je aρb i bρa, pa je aRb. Dakle,
a, b ∈ [a] i a 6= b, pa je [a] tražena klasa.
Dokažimo tvrdnju (b1). Neka su a, a0 , b, b0 ∈ A, takvi da je aRa0 i bRb0 i [a] - [b], odnosno
aρb. Po definiciji relacije R, tada je a0 ρa i bρb0 . Sada je a0 ρa i aρb i bρb0 , pa je po tranzitivnosti
relacije ρ očito a0 ρb0 , odnosno [a0 ] - [b0 ]. Dakle, relacija - je dobro definirana.
Dokažimo tvrdnju (b2). Tvrdimo da je - relacija parcijalnog uređaja. Kako je za svaki

a ∈ A očito aρa, jer je ρ refleksivna relacija, to je [a] - [a]. Dakle, - je refleksivna relacija.
91
Neka su [a] , [b] ∈ A|R , proizvoljni, takvi da je [a] - [b] i [b] - [a]. Sada je aρb i bρa, pa je
po definiciji relacija R očito aRb, odnosno [a] = [b]. Dakle, - je antisimetrična relacija. Neka
su [a] , [b] , [c] ∈ A|R proizvoljni, takvi da je [a] - [b] i [b] - [c], odnosno aρb i bρc. Kako je ρ
tranzitivna relacija, to je aρc, odnosno [a] - [c]. Dakle, - je refleksivna, simetrična i tranzitivna
relacija, pa je - relacija parcijalnog uređaja.
Dokažimo tvrdnju (c). Dokažimo nužnost. Neka je [a] ∈ A|R maksimalni element skupa A|R .
Neka je b ∈ A proizvoljan, takav da je aρb. Tada je [a] - [b]. Kako je [a] maksimalni element,
to je [a] = [b], pa je aRb, odnonso bρa, po definiciji relacije R. Dokažimo dovoljnost. Neka je
[a] ∈ A|R , takav da za svaki b ∈ A, takav da je aρb vrijedi bρa. Neka je [b ∈ A|R ] proizvoljan,
takav da je [a] - [b]. Tada je aρb. Sada je po prethodnoj pretpostavci očito bρa, pa je aRb,
odnosno [a] = [b]. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.4. Neka je S ⊆ N2 relacija, takva da je
nSm ⇐⇒ (∃k ∈ N) n < k < m ,
za sve m, n ∈ N.
tranzitivnost).
(b) Odredite je li S relacija parcijalnog uređaja.
(c) Odredite je li S relacija ekvivalencije.

Rješenje. Ispitajmo svojstva relacije S, to jest, ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost, simetrič-
nost, antisimetričnost i tranzitivnost.
Irefleksivnost. Očito za nijedan n ∈ N ne postoji k ∈ N, takav da je n < k < n, pa je relacija
S irefleksiva.
Refleksivnost. Relacija S nije refleksivna jer (1, 1) ∈ / S.
Antisimetričnost. Neka su n, m ∈ N proizvoljni, takvi da je (n, m) ∈ S i (m, n) ∈ S. Tada
postoje k, k 0 ∈ N, takvi da je n < k < m i m < k 0 < n. Sada je n < m i m < n, odnosno n < n,
no, to je kontradikcija. Dakle, ne postoje n, m ∈ N, takvi da je (n, m) ∈ S i (m, n) ∈ S, što
trivijalno povlači da je relacija S antisimetrična.
Simetričnost. Promotrimo 1 i 3. Tada postoji 2, takav da je 1 < 2 < 3, pa je (1, 3) ∈ S. Tvr-
dimo da (3, 1) ∈ / S. Pretpostavimo da je (3, 1) ∈ S. Tada postoji k ∈ N, takav da je 3 < k < 1,
odnosno 3 < 1, no, to je kontradikcija. Prema tome, vrijedi (1, 3) ∈ S, ali (3, 1) ∈ / S. Dakle,
relacija S nije simetrična.
Tranzitivnost. Neka su m, n, l ∈ N proizvoljni takvi da je (m, n) ∈ S i (n, l) ∈ S. Tada postoje
k, k 0 ∈ N, takvi da je m < k < n i n < k 0 < l. Sada je po tranzitivnosti standardnog uređaja
očito m < k < l, pa je (m, l) ∈ S. Dakle, relacija S je tranzitivna.
Kako S nije refleksivna, to S nije relacija parcijalnog uređaja i nije relacija ekvivalencije. Time
smo pokazali tvrdnju.
R = {(0, 50) , (0, 0) , (2, 55) , (50, 50) , (50, 1) , (0, 1) , (2, 60) , (1, 1) , (1, 50)} .
92

tranzitivnost).

60
55
50
0 1 2 9 50 55 60
Rješenje. (a) Ispitajmo svojstva relacije R, to jest, ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost, sime-
Refleksivnost. Relacija R nije refleksivna, jer je 9 ∈ A, ali (9, 9) ∈/ R.
Irefleksivnost. Relacija R nije irefleksivna, jer je (0, 0) ∈ R.
Simetričnost. Relacija R nije simetrična, jer je (0, 50) ∈ R, ali (50, 0) ∈/ R.
Antisimetričnost. Relacija R nije antisimetrična, jer je (1, 50) ∈ R i (50, 1) ∈ R, ali 1 6= 50.
Tranzitivnost. Relacija R je tranzitivna, jer za sve a, b, c ∈ A, takve da je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ R
vrijedi (a, c) ∈ R.
(b) Kako relacija R nije refleksivna, to R nije relacija ekvivalencije. Nadopunimo relaciju R
minimalnim brojem elemenata do relacije ekvivalencije R. Neka je
R = R ∪ {(2, 2) , (55, 55) , (60, 60) , (9, 9) , (50, 0) , (55, 2) , (1, 0) , (60, 2) , (60, 55) , (55, 60)} .
Napomenimo da smo (2, 2) , (55, 55) , (60, 60) , (9, 9) dodali radi refleksivnosti, (55, 60) radi tranzi-
tivnosti (iako je R bila tranzitivna relacija, dodavanjem novih elemenata, tranzitivnost općenito
više ne vrijedi, kao što je ovdje i slučaj) i (50, 0) , (55, 2) , (1, 0) , (60, 2) , (60, 55) radi simetrič-
nosti. Lako se provjeri da je R tražena relacija ekvivalencije. Odredimo kvocijentni skup A|R .
Vrijedi [0] = [1] = [50] = {0, 1, 50}, [2] = [55] = [60] = {2, 55, 60} i [9] = {9}, pa je kvocijentni
skup jednak A|R = {[0] , [2] , [9]}.
93
(c) Očito je
D(R) = {a ∈ A : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R} = {0, 1, 2, 50}
i
K(R) = {b ∈ A : (∃a ∈ A) (a, b) ∈ R} = {0, 1, 50, 55, 60} .
Nadalje, vrijedi
R ◦ R = {(0, 50) , (0, 1) , (50, 50) , (50, 1) , (1, 50) , (0, 50) , (1, 1)} .
Zadatak 3.3.6. Neka je A skup i R ⊆ A2 relacija. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) Relacija R je relacija parcijalnog uređaja ako i samo ako je R−1 relacija parcijalnog
uređaja.
(b) Relacija R je relacija potpunog uređaja ako i samo ako je R−1 relacija potpunog uređaja.
Rješenje. Dokažimo tvrdnju (a). Dokažimo nužnost. Neka je R neka relacija parcijalnog
uređaja. Tvrdimo da je R−1 relacija parcijalnog uređaja. Treba dokazati da je R−1 refleksivna,
simetrična i tranzitivna relacija. Za svaki a ∈ A vrijedi (a, a) ∈ R, jer je R refleksivna relacija,
pa je (a, a) ∈ R−1 . Dakle, R−1 je refleksivna relacija. Za sve a, b ∈ A za koje je (a, b) ∈ R−1
i (b, a) ∈ R−1 je (b, a) ∈ R i (a, b) ∈ R. Kako je R antisimetrična relacija, to je a = b. Dakle,
relacija R−1 je antisimetrična. Za sve a, b, c ∈ A za koje je (a, b) ∈ R−1 i (b, c) ∈ R−1 , vrijedi
(b, a) ∈ R−1 i (c, b) ∈ R−1 , odnosno (c, b) ∈ R−1 i (b, a) ∈ R−1 , pa je (c, a) ∈ R (jer je R
tranzitivna relacija), odnosno (a, c) ∈ R−1 . Dakle, R−1 je tranzitivna, refleksivna i simetrična
relacija, pa je R−1 relacija parcijalnog uređaja. Dokažimo dovoljnost. Neka je dana neka rela-
−1
cija R, takva da je R−1 relacija parcijalnog uređaja. Sada je po dokazu nužnosti R−1 =R
relacija parcijalnog uređaja. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Dokažimo tvrdnju (b). Dokažimo nužnost. Neka je R neka relacija potpunog uređaja. Tada
je R i relacija parcijalnog uređaja, pa je po tvrdnji (a) i R−1 relacija parcijalnog uređaja. Neka
su a, b ∈ A proizvoljni. Kako je R relacija potpunog uređaja, to je (a, b) ∈ R ili (b, a) ∈ R,
odnosno (b, a) ∈ R−1 ili (a, b) ∈ R−1 . Dakle, vrijedi (a, b) ∈ R−1 ili (b, a) ∈ R−1 . Kako su a i b
bili proizvoljni elementi iz A, to je R−1 relacija potpunog uređaja. Dokažimo dovoljnost. Neka
je dana neka relacija R, takva da je R−1 relacija potpunog uređaja. Sada je po dokazu nužnosti
−1
R−1 = R relacija potpunog uređaja. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.7 (*). Neka su (A, RA ) i (B, RB ) parcijalno uređeni skupovi i A ∩ B = ∅. Neka
je R ⊆ (A ∪ B)2 relacija, takva da je
(x, y) ∈ R ⇐⇒ (x, y ∈ A ∧ (x, y) ∈ RA ) ∨ (x, y ∈ B ∧ (x, y) ∈ RB ) ∨ (x ∈ A ∧ y ∈ B) ,
za sve x, y ∈ A ∪ B. Dokažite da je R relacija parcijalnog uređaja na skupu A ∪ B.
94
Rješenje. Treba pokazati da je R relacija parcijalnog uređaja, odnosno da je R refleksivna, si-

metrična i tranzitivna relacija.
Refleksivnost. Neka je a ∈ A ∪ B, tada je a ∈ A ili a ∈ B. Kako su RA i RB refleksivne

relacije, jer su relacije parcijalnog uređaja, to je (a, a) ∈ RA ili (a, a) ∈ RB . U svakom slučaju
je po definiciji (a, a) ∈ R. Kako je a bio proizvoljan element iz A ∪ B, to je R refleksivna relacija.
Antisimetričnost. Neka su a, b ∈ A ∪ B proizvoljni takvi da je (a, b) ∈ R i (b, a) ∈ R. Sada

razlikujemo četiri slučaja.
(1) Ako je a, b ∈ A, onda je (a, b) ∈ RA i (b, a) ∈ RA . Kako je RA antisimetrična relacija, to je
a = b.
(2) Ako je a, b ∈ B, onda je (a, b) ∈ RB i (b, a) ∈ RB . Kako je RB antisimetrična relacija, to je
a = b.
(3) Ako je a ∈ A i b ∈ B, onda je to kontradikcija s činjenicom da su A i B disjunktni i da je
(b, a) ∈ R pa ovaj slučaj ne može nastupiti.
(4) Ako je b ∈ A i a ∈ B, onda je to kontradikcija s činjenicom da su A i B disjunktni i da je
(a, b) ∈ R pa ovaj slučaj ne može nastupiti.
Dakle, R je antisimetrična relacija.
Tranzitivnost. Neka su a, b, c ∈ A ∪ B proizvoljni, takvi da je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ R. Sada

razlikujemo četiri slučaja.
(1) Ako je a, b, c ∈ A, onda je (a, b) ∈ RA i (b, c) ∈ RA . Kako je relacija RA tranzitivna, to je
(a, c) ∈ RA , pa je (a, c) ∈ R.
(2) Ako je a, b ∈ A i c ∈ B, onda je po definiciji (a, c) ∈ R.
(3) Ako je a ∈ A i b, c ∈ B, onda je po definiciji (a, c) ∈ R.
(4) Ako je a ∈ B, onda je zbog (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ R jedino moguće da je b, c ∈ B. Sada je
(a, b) ∈ RB i (b, c) ∈ RB . Kako je RB tranzitivna relacija, to je (a, c) ∈ RB , odnosno (a, c) ∈ R.
Dakle, u svakom slučaju je (a, c) ∈ R, pa je relacija R tranzitivna.
Kako je relacija R refleksivna, antisimetrična i tranzitivna, to je R relacija parcijalnog uređaja,

Zadatak 3.3.8. Neka su A, B, C skupovi i R ⊆ A × B, S ⊆ B × C relacije. Dokažite da je

S ◦ R = ∅ ako i samo ako su D(S) i K(R) disjunktni skupovi.
Rješenje. Dokažimo nužnost. Neka je S ◦ R = ∅. Tvrdimo da su skupovi D(S) i K(R) disjun-

ktni. Tvrdnju ćemo dokazati principom svođenja na kontradikciju. Pretpostavimo suprotno, to
jest, neka postoji b ∈ K(R) ∩ D(S). Tada postoje a ∈ A i c ∈ C, takvi da je (a, b) ∈ R i
(b, c) ∈ S. Dakle, postoje a ∈ A i c ∈ C, takvi da za njih postoji b ∈ B, tako da je (a, b) ∈ R
i (b, c) ∈ S. To povlači da je (a, c) ∈ S ◦ R. No, to je kontradikcija s pretpostavkom da je
S ◦ R = ∅. Dakle, zaista su skupovi K(R) i D(S) disjunktni.
Dokažimo dovoljnost. Neka su K(R) i D(S) disjunktni skupovi. Tvrdimo da je S ◦ R = ∅.

Tvrdnju ćemo dokazati principom svođenja na kontradikciju. Pretpostavimo suprostno, to jest,
neka postoji (a, c) ∈ S ◦ R. Tada po definiciji kompozicije, postoji b ∈ B, takav da je (a, b) ∈ R
i (b, c) ∈ S. To povlači da je b ∈ K(R) i b ∈ D(S), odnosno b ∈ K(R) ∩ D(S). No, to
95
je kontradikcija s pretpostavkom da su skupovi K(R) i D(S) disjunktni. Dakle, uistinu je

S ◦ R = ∅. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.9. Neka je A skup i R ⊆ A2 relacija strogog uređaja. Dokažite da je R

antisimetrična relacija.
Rješenje. Neka je R relacija strogog uređaja. Tada je R tranzitivna i irefleksiva relacija. Tvr-
dimo da je R antisimetrična relacija. Neka su a, b ∈ A proizvoljni takvi da je (a, b) ∈ R i
(b, a) ∈ R. Kako je R tranzitivna relacija, to je (a, a) ∈ R. No, to je kontradikcija s pretpostav-
kom da je R irefleksivna relacija. Dakle, ne postoje a, b ∈ A, takvi da je (a, b) ∈ R i (b, a) ∈ R,
pa je trivijalno relacija R antisimetrična. Time smo dokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.10 (*). Neka je A skup i R ⊆ A2 relacija parcijalnog uređaja. U Zadatku

3.2.6 smo dokazali da je tada i R−1 relacija parcijalnog uređaja. Neka je B ⊆ A neprazan
podskup od A. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) Podskup B ima supremum supR B s obzirom na relaciju R ako i samo ako B ima infi-
mum inf R−1 B s obzirom na relaciju R−1 .
(b) Ako vrijedi tvrdnja (a), onda je supR B = inf R−1 B.
Rješenje. Dokažimo nužnost. Neka je R neka relacija parcijalnog uređaja i neka postoji
supR B supremum skupa B, s obzirom na relaciju R. Tvrdimo da je supR B donja međa za
B s obzirom na relaciju R−1 . Neka je b ∈ B proizvoljan. Tada je (b, supR B) ∈ R, pa je
(supR B, b) ∈ R−1 . Dakle, supR B je donja međa skupa B, s obzirom na relaciju R−1 . Tvrdimo
da je supR B najveća donja međa, to jest infimum skupa B, s obzirom na relaciju R−1 . Neka
je a ∈ A neka donja međa skupa B, s obzirom na relaciju R−1 . Tada je za svaki b ∈ B očito
(a, b) ∈ R−1 , odnosno (b, a) ∈ R. Dakle, a je gornja međa skupa B, s obzirom na relaciju R. To
povlači da je (supR B, a), jer je supremum najmanja gornja međa, odnosno (a, supR B) ∈ R−1 .
Dakle, supR B je najveća donja međa, odnosno infimum skupa B, s obzirom na relaciju R−1 , pa
vrijedi inf R−1 B = supR B.
Dokažimo dovoljnost. Neka je R neka relacija parcijalnog uređaja, takva da postoji inf R−1 B
infimum skupa B, s obzirom na relaciju R−1 . Tvrdimo da je inf R−1 B gornja međa za B s obzirom
na relaciju R. Neka je b ∈ B proizvoljan. Tada je (inf R−1 B, b) ∈ R−1 , pa je (b, inf R−1 B) ∈ R.
Dakle, inf R−1 B je gornja međa skupa B, s obzirom na relaciju R. Tvrdimo da je inf R−1 B
najmanja gornja međa, to jest supremum skupa B, s obzirom na relaciju R. Neka je a ∈ A neka
gornja međa skupa B, s obzirom na relaciju R. Tada je za svaki b ∈ B očito (b, a) ∈ R, odnosno
(a, b) ∈ R−1 . Dakle, a je donja međa skupa B, s obzirom na relaciju R−1 . To povlači da je
(a, inf R−1 B), jer je infimum najveća donja međa, odnosno (inf R−1 B, a) ∈ R. Dakle, inf R−1 B
je najmanja gornja međa, odnosno supremum skupa B, s obzirom na relaciju R, pa vrijedi
supR B = inf R−1 B. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
96
Zadatak 3.3.11. Neka je A skup i R, S ⊆ A2 relacije parcijalnog uređaja na A, tako da

postoji minimum minR A skupa A, s obzirom na relaciju R. Ako je kompozicija S ◦ R relacija
parcijalnog uređaja, dokažite da je minR A minimum skupa A, s obzirom na relaciju S ◦ R.
Rješenje. Neka je a ∈ A proizvoljan. Tada je (minR A, a) ∈ R. Kako je relacija S relacija

parcijalnog uređaja, to je S i refleksivna, pa je (a, a) ∈ S. Sada je po definiciji (minR A, a) ∈ S◦R.
Kako je a ∈ A bio proizvoljan, to povlači da je minR A uistinu minimum skupa A, s obzirom na
relaciju S ◦ R. Time smo dokazali tvrdnju.

da vrijedi (S ∩ T )−1 ◦ R ⊆ (S −1 ◦ R) ∩ (T −1 ◦ R) . Vrijedi li općenito jednakost ?
Rješenje. Za sve (a, c) ∈ A × C vrijedi:
(a, c) ∈ (S ∩ T )−1 ◦ R ⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ (S ∩ T )−1

⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (c, b) ∈ S ∩ T
⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (c, b) ∈ S ∧ (c, b) ∈ T
⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (c, b) ∈ S ∧ (a, b) ∈ R ∧ (c, b) ∈ T

⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ S −1 ∧ (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ T −1
=⇒ (a, c) ∈ S −1 ◦ R ∧ (a, c) ∈ T −1 ◦ R
⇐⇒ (a, c) ∈ (S −1 ◦ R) ∩ (T −1 ◦ R) .
Time smo dokazali da je (S ∩ T )−1 ◦ R ⊆ (S −1 ◦ R) ∩ (T −1 ◦ R) , što je i trebalo dokazati.
Tvrdimo da jednakost općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je A = B = C =

{1, 2} te S = {(1, 1)}, T = {(1, 2)} i R = {(1, 1), (1, 2)}. Sada je S −1 = {(1, 1)} i T −1 = {(2, 1)}.
To povlači da je S −1 ◦ R = {(1, 1)}, T −1 ◦ R = {(1, 1)}, pa je S −1 ◦ R ∩ T −1 ◦ R = {(1, 1)}.

S druge strane je S ∩ T = ∅, pa je (S ∩ T )−1 = ∅. To povlači da je (S ∩ T )−1 ◦ R = ∅, što je

različito od {(1, 1)} = (S −1 ◦ R) ∩ (T −1 ◦ R). Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.13. Neka su A i B skupovi te RA ⊆ A2 i RB ⊆ B 2 relacije parcijalnog uređaja

na skupovima A i B, redom. Neka je R ⊆ (A × B)2 relacija na A × B, takva da za sve
(a1 , b1 ), (a2 , b2 ) ∈ A × B vrijedi
(a1 , b1 ) R (a2 , b2 ) ⇐⇒ (a1 RA a2 ∧ a1 6= a2 ) ∨ (a1 = a2 ∧ b1 RB b2 ) .
(a) R je relacija parcijalnog uređaja koju nazivamo leksikografski uređaj induciran rela-
cijama RA i RB .
(b) Ako su RA i RB relacije potpunog uređaja, onda je i R relacija potpunog uređaja.
Rješenje. (a) Trebamo dokazati da je R refleksivna, antisimetrična i tranzitivna relacija.
97
Refleksivnost. Neka je (a, b) ∈ A × B proizvoljan. Tada je a = a ∧ b RB b, jer je RB relacija

parcijalnog uređaja. To povlači da je (a, b) R (a, b). Dakle, R je refleksivna relacija.
Antisimetričnost. Neka su (a1 , b1 ), (a2 , b2 ) ∈ A×B, takvi da je (a1 , b1 ) R (a2 , b2 ) i (a2 , b2 ) R (a1 , b1 ).
Tada je po definiciji relacije R:

(a1 RA a2 ∧ a1 6= a2 )∨(a1 = a2 ∧ b1 RB b2 ) ∧ (a2 RA a1 ∧ a2 6= a1 )∨(a2 = a1 ∧ b2 RB b1 ) .
Sada razlikujemo četiri slučaja.

Prvi slučaj. Neka je a1 RA a2 ∧ a1 6= a2 i a2 RA a1 ∧ a2 6= a1 . Kako je RA antisimetrična
relacija, to je a1 = a2 . No, to je kontradikcija s pretpostavkom da je a1 6= a2 . Dakle, ovaj slučaj
ne može nastupiti.
Drugi slučaj. Neka je a1 RA a2 ∧ a1 6= a2 i a2 = a1 ∧ b2 RB b1 . Vidimo da ovaj slučaj ne može
nastupiti jer je a1 = a2 u kontradikciji s a1 6= a2 .
Treći slučaj. Neka je a1 = a2 ∧ b1 RB b2 i a2 RA a1 ∧ a2 6= a1 . Analogno kao i u drugom
slučaju dobijamo da ni ovaj slučaj ne može nastupiti.
Četvrti slučaj. Neka je a1 = a2 ∧ b1 RB b2 i a2 = a1 ∧ b2 RB b1 . Kako je RB antisimetrična
relacija, to je b1 = b2 . Kako je a1 = a2 , to je (a1 , b1 ) = (a2 , b2 ).
Dakle, jedino može nastupiti četvrti slučaj iz kojeg slijedi da je (a1 , b1 ) = (a2 , b2 ). To povlači da
je relacija R antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka su (a1 , b1 ), (a2 , b2 ), (a3 , b3 ) ∈ A×B proizvoljni, takvi da je (a1 , b1 ) R (a2 , b2 )
i (a2 , b2 ) R (a3 , b3 ). Po definiciji relacije R vrijedi:

(a1 RA a2 ∧ a1 6= a2 )∨(a1 = a2 ∧ b1 RB b2 ) ∧ (a2 RA a3 ∧ a2 6= a3 )∨(a2 = a3 ∧ b2 RB b3 ) .
Sada razlikujemo četiri slučaja.

Prvi slučaj. Neka je a1 RA a2 ∧ a1 6= a2 i a2 RA a3 ∧ a2 6= a3 . Kako je RA tranzitivna relacija,
to je a1 RA a3 i a1 6= a3 , pa je (a1 , b1 ) R (a3 , b3 ).
Drugi slučaj. Neka je a1 RA a2 ∧ a1 6= a2 i a2 = a3 ∧ b2 RB b3 . To povlači da je a1 RA a3 i
a1 6= a3 , pa je (a1 , b1 ) R (a3 , b3 ).
Treći slučaj. Neka je a1 = a2 ∧ b1 RB b2 i a2 RA a3 ∧ a2 6= a3 . To povlači da je a1 RA a3 i
a1 6= a3 , pa je (a1 , b1 ) R (a3 , b3 ).
Četvrti slučaj. Neka je a1 = a2 ∧ b1 RB b2 i a2 = a3 ∧ b2 RB b3 . To povlači da je a1 = a3 .
Nadalje, kako je RB tranzitivna relacija, to je b1 RB b3 . Sada je (a1 , b1 ) R (a3 , b3 ).
Dakle, u svakom slučaju je (a1 , b1 ) R (a3 , b3 ). To povlači da je relacija R tranzitivna. Time smo
dokazali da je relacija R relacija parcijalnog uređaja.
(b) Neka su (a1 , b1 ), (a2 , b2 ) ∈ A × B proizvoljni. Kako su RA i RB relacije totalnog uređaja,

to je a1 RA a2 ili a2 RA a2 i b1 RB b2 ili b2 RB b1 . Bez smanjenja općenitosti pretpostavimo da
je a1 RA a2 i b1 RB b2 . Ako je a1 6= a2 , onda je (a1 , b1 ) R (a2 , b2 ). Ako je a1 = a2 , onda je zbog
b1 RB b2 očito (a1 , b1 ) R (a2 , b2 ). Time smo pokazali da je R relacija totalnog uređaja.
Zadatak 3.3.14. Neka je U neki skup i U ⊆ U. Neka je R ⊆ P(U) × P(U) relacija na P(U),
takva da za sve A, B ∈ P(U) vrijedi (A, B) ∈ R ako i samo ako je A ∩ U ⊆ B ∩ U . Ispitajte
svojstva relacije R (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i tranzitivnost).
98
Rješenje. Ispitajmo svojstva relacije R, to jest ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost, simetrič-

Refleksivnost. Očito je relacija R refleksivna jer je A ∩ U ⊆ A ∩ U , pa je (A, A) ∈ R, za svaki
A ∈ P(U).
Irefleksivnost. Relacija R očito nije irefleksivna jer je (∅, ∅) ∈ R.
Simetričnost. Ako je U = ∅, tada je A ∩ U = ∅ = B ∩ U , pa je (B, A), (B, A) ∈ R, za sve
A, B ∈ P(U). U tom slučaju je R simetrična relacija. Ako je U 6= ∅, onda je ∅ ∩ U ⊆ U ∩ U ,
odnosno (∅, U ) ∈ R, ali U ∩ U ⊆ ∅ ∩ U , pa je (U, ∅) ∈ / R. Dakle, za U 6= ∅ relacija R nije
simetrična.
Antisimetričnost. Neka su A, B ∈ P(U) proizvoljni, takvi da je (A, B) ∈ R i (B, A) ∈ R.
Tada je A ∩ U ⊆ B ∩ U i B ∩ U ⊆ A ∩ U , što povlači da je A ∩ U = B ∩ U . Ako je U = U, onda je
A = B, jer je A, B ⊆ U, pa je relacija R antisimetrična. Ako je U 6= U, onda postoji x ∈ U \ U .
Sada je {x} ∩ U = ∅ = ∅ ∩ U , pa je ({x} , ∅) ∈ R i (∅, {x}) ∈ R, ali {x} 6= ∅. U slučaju kad je
U 6= U relacija R nije antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka su A, B, C ∈ P(U) proizvoljni, takvi da je (A, B) ∈ R i (B, C) ∈ R. Tada
je A ∩ U ⊆ B ∩ U i B ∩ U ⊆ C ∩ U . Sada je po tranzitivnosti inkluzije A ∩ U ⊆ C ∩ U , pa je
(A, C) ∈ R. To povlači da je R tranzitivna relacija.
Dakle, relacija R je refleksivna i tranzitivna te simetrična ako i samo ako je U = ∅ i antisime-
trična ako i samo ako je U = U.
Zadatak 3.3.15. Neka je dan skup A = {0, 1, 2, 3, 4, 5} i relacija S, takva da je
S = {(0, 0) , (2, 0) , (4, 2) , (2, 2) , (3, 3) , (4, 1) , (4, 4)} .

tranzitivnost).
(b) Je li S relacija ekvivalencije? Ako S nije relacija ekvivalencije, nadopunite ju mini-

(c) Odredite S −1 , S 3 i D(S 3 ).
(d) Odredite S ◦ R i S −1 ◦ R, gdje je R relacija iz Zadatka 3.2.1.
Rješenje. Ispitajmo svojstva relacije S.

Refleksivnost. Relacija S nije refleksivna jer je 1 ∈ A, ali (1, 1) ∈/ S.
Irefleksivnost. Relacija S nije irefleksivna jer je 2 ∈ A, ali (2, 2) ∈ S.
Simetričnost. Relacija S nije simetrična jer je (2, 0) ∈ S, ali (0, 2) ∈/ S.
Antisimetričnost. Relacija S je antisimetrična jer za sve a, b ∈ A, takve da je (a, b) ∈ S i
(b, a) ∈ S, vrijedi a = b.
Tranzitivnost. Relacija S nije tranzitivna, jer je (4, 2) ∈ S i (2, 0) ∈ S, ali (4, 0) ∈
/ S.
Kako S nije refleksivna relacija, to S nije relacija ekvivalencije. Neka je
S = S ∪ {(1, 1), (5, 5), (0, 2), (2, 4), (1, 4), (4, 0), (0, 4), (1, 2), (2, 1), (1, 0), (0, 1)} .
Lako se vidi da je S relacija ekvivalencije koja sadrži S. Nadalje, ako izbacimo bilo koji element
iz S, nova relacija neće biti relacija ekvivalencije. Dakle, S je najmanja (u smislu inkluzije)
99
relacija ekvivalencije koja sadrži relaciju S. Kvocijentni skup s obzirom na relaciju S je jednak
A|S = {[0] , [3] , [5]} ,
gdje je [0] = {0, 1, 2, 4}, [3] = {3} i [5] = {5}.
Odredimo S −1 , S 3 i D(S 3 ). Vrijedi

S −1 =

(b, a) ∈ A2 : (a, b) ∈ S




= {(0, 0), (0, 2), (2, 4), (2, 2), (3, 3), (1, 4), (4, 4)} ,




2 (a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ S ∧ (b, c) ∈ S

S =




= {(2, 0), (0, 0), (4, 0), (4, 2), (2, 0), (2, 2), (3, 3), (4, 4)} ,
3 (a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ S 2 ∧ (b, c) ∈ S

S =





= {(2, 0), (0, 0), (4, 0), (4, 2), (2, 0), (2, 2), (3, 3), (4, 1), (4, 4)} ,




3

D(S ) = {2, 0, 4, 3} .

Odredimo S ◦ R i S −1 ◦ R. Vrijedi

(a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ S



 S◦R =
= {(0, 0), (0, 2), (2, 3), (2, 0), (2, 2), (3, 3), (1, 2), (1, 1), (1, 4), (4, 1), (4, 4)} ,


−1 (a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ S −1



 S ◦R =
= {(0, 0), (0, 2), (0, 4), (0, 2), (2, 3), (2, 4), (2, 2), (3, 3), (4, 4), (1, 4)} .


Zadatak 3.3.16. Neka su RA ⊆ A2 i RB ⊆ B 2 relacije ekvivalencije na skupovima A i B,

redom. Neka je na skupu A × B dana relacija R, takva da za sve (a1 , b1 ), (a2 , b2 ) ∈ A × B vrijedi
(a1 , b1 ) R (a2 , b2 ) ⇐⇒ a1 RA a2 ∧ b1 RB b2 .
(a) Relacija R je relacija ekvivalencije na skupu A × B.
(b) Kvocijentni skup je jednak

(A × B)|R = {X × Y : X ∈ A|RA ∧ Y ∈ B|RB } .
Rješenje. (a) Trebamo dokazati da je R refleksivna, simetrična i tranzitivna relacija.

Refleksivnost. Neka je (a, b) ∈ A × B proizvoljan. Kako su relacije RA i RB refleksivne, to je
a RA a i b RB b, pa je po definiciji (a, b) R (a, b). Dakle, R je refleksivna relacija.
Simetričnost. Neka su (a1 , b1 ), (a2 , b2 ) ∈ A × B proizvoljni, takvi da je (a1 , b1 ) R (a2 , b2 ). Tada
je a1 RA a2 i b1 RB b2 . Kako su relacije RA i RB simetrične, to je a2 RA a1 i b2 RB b1 , pa je
(a2 , b2 ) R (a1 , b1 ). Dakle, relacija R je simetrična.
Tranzitivnost. Neka su (a1 , b1 ), (a2 , b2 ), (a3 , b3 ) ∈ A×B proizvoljni, takvi da je (a1 , b1 ) R (a2 , b2 )
i (a2 , b2 ) R (a3 , b3 ). Tada je a1 RA a2 , a2 RA a3 i b1 RB b2 , b2 RB b3 . Kako su relacije RA i RB
tranzitivne, to je a1 RA a3 i b1 RB b3 , pa je (a1 , b1 ) R (a3 , b3 ). Dakle, relacija R je tranzitivna.
(b) Neka je [(a, b)] proizvoljna klasa, s obzirom na relaciju R i neka je (a0 , b0 ) ∈ [(a, b)] proizvoljan.
Tada je a RA a0 i b RB b0 , pa je a0 ∈ [a] i b0 ∈ [b]. Dakle, vrijedi [(a, b)] ⊆ [a] × [b]. Neka su a0 ∈ [a]
i b0 ∈ [b] proizvoljni. Tada je a RA a0 i b RB b0 , odnosno (a, b) R (a0 , b0 ), pa je (a0 , b0 ) ∈ [(a, b)]. To
povlači da je [a] × [b] ⊆ [(a, b)]. Sada je [(a, b)] = [a] × [b], gdje je [a] ∈ A|RA i [b] ∈ B|RB . Time
smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
100
Zadatak 3.3.17. Neka su A i B skupovi i R ⊆ A × B relacija. Ispitajte vrijede li općenito

sljedeće tvrdnje:
(a) R ◦ R−1 ⊆ ∆B ;
(b) R−1 ◦ R ⊆ ∆A ;
(c) ∆B ⊆ R ◦ R−1 .
Rješenje. (a) Tvrdimo da tvrdnja (a) općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je A =
B = {1, 2} i R = {(1, 1), (1, 2)}. Sada je R−1 = {(1, 1), (2, 1)} i R◦R−1 = {(1, 1), (1, 2), (2, 1), (2, 2)},
ali R ◦ R−1 * ∆B .
(b) Tvrdnja (b) također općenito ne vrijedi. Možemo uzeti kontraprimjer iz (a).
(c) Tvrdimo da tvrdnja (c) općenito ne vrijedi. Neka je A = B = {1, 2} i R = {(1, 1)}.
Tada je R−1 = {(1, 1)} i R ◦ R−1 = {(1, 1)}. Kako je (2, 2) ∈ ∆B i (2, 2) ∈
/ R ◦ R−1 , to je
∆B * R ◦ R−1 .

da vrijedi (S ∪ T )−1 ◦ R ⊆ (S −1 ◦ R) ∪ (T −1 ◦ R) . Vrijedi li općenito jednakost ?
Rješenje. Za sve a ∈ A i c ∈ C vrijedi
(a, c) ∈ (S ∪ T )−1 ◦ R ⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ (S ∪ T )−1

⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (c, b) ∈ S ∪ T
⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (c, b) ∈ S ∨ (c, b) ∈ T
⇐⇒ (∃b ∈ B) ((a, b) ∈ R ∧ (c, b) ∈ S) ∨ ((a, b) ∈ R ∧ (c, b) ∈ T )

⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ S −1 ∨ (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ T −1
=⇒ (a, c) ∈ S −1 ◦ R ∨ (a, c) ∈ T −1 ◦ R
⇐⇒ (a, c) ∈ (S −1 ◦ R) ∪ (T −1 ◦ R) .
Time smo dokazali da je (S ∪ T )−1 ◦ R ⊆ S −1 ◦ R) ∪ (T −1 ◦ R , što je i trebalo dokazati.

Dokažimo da jednakost vrijedi. Kako je S ⊆ S ∪T , to je po Lemi 3.1.10 S −1 ⊆ (S ∪T )−1 . Neka

je (a, c) ∈ S −1 ◦ R proizvoljan. Tada postoji b ∈ B, takav da je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ S −1 , odnosno
(a, b) ∈ R i (b, c) ∈ (S ∪ T )−1 , pa je (a, c) ∈ (S ∪ T )−1 ◦ R. Dakle, S −1 ◦ R ⊆ (S ∪ T )−1 ◦ R.
Analogno se dobije da je T −1 ◦ R ⊆ (S ∪ T )−1 ◦ R. To povlači da je S −1 ◦ R) ∪ (T −1 ◦ R ⊆

(S ∪ T )−1 ◦ R, pa je (S ∪ T )−1 ◦ R = S −1 ◦ R) ∪ (T −1 ◦ R . Time smo u potpunosti dokazali

tvrdnju.
Zadatak 3.3.19. Neka je n ∈ N proizvoljni prirodni broj. Neka je R ⊆ Z2 relacija na skupu

cijelih brojeva Z, takva da za sve a, b ∈ Z vrijedi (a, b) ∈ R ako i samo ako n dijeli b−a. Dokažite
da je R relacija ekvivalencije. Navedenu relaciju nazivamo relacijom modulo n i jako je važna
u teoriji brojeva. Tako činjenicu da je (a, b) ∈ R zapisujemo kao a ≡ b (mod n).
101
Rješenje. Trebamo dokazati da je relacija R refleksivna, simetričnna i tranzitivna.

Refleksivnost. Neka je a ∈ Z proizvoljan cijeli broj. Tada je a − a = 0, pa n dijeli a − a, što
povlači da je (a, a) ∈ R. Dakle, relacija R je refleksivna.
Simetričnost. Neka su a, b ∈ Z proizvoljni, takvi da je (a, b) ∈ R. Tada n dijeli b − a, pa
postoji cijeli broj k, takav da je b − a = k · n. Sada je a − b = −(b − a) = (−k) · n, pa je (b, a) ∈ R.
Dakle, relacija R je simetrična.
Tranzitivnost. Neka su a, b, c ∈ Z proizvoljni cijeli brojevi, takvi da je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ R.
Tada postoje m, k ∈ Z, takvi da je b − a = k · n i c − b = m · n. Sada je c − a = (c − b) + (b − a) =
m · n + k · n = (m + k) · n, pa n dijeli c − a. To povlači da je (a, c) ∈ R. Dakle, R je tranzitivna
relacija.
Dakle, R je relacija ekvivalencije na skupu cijelih brojeva Z. Time smo dokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.20. Neka su R i S relacije ekvivalencije na skupu A. Neka je [a]R klasa

elementa a ∈ A, s obzirom na relaciju R i [a]S klasa elementa a ∈ A, s obzirom na relaciju
S, za svaki a ∈ A. Dokažite sljedeće tvrdnje.
(a) R ⊆ S ako i samo ako je [a]R ⊆ [a]S , za svaki a ∈ A.
(b) R = S ako i samo ako je [a]R = [a]S , za svaki a ∈ A.
Rješenje. (a) Dokažimo nužnost. Neka je R ⊆ S i a ∈ A proizvoljan. Neka je b ∈ [a]R proizvo-

ljan. Tada je (a, b) ∈ R, pa je (a, b) ∈ S te vrijedi b ∈ [a]S . Sada je [a]R ⊆ [a]S , za svaki a ∈ A.
Dokažimo dovoljnost. Neka je (a, b) ∈ R proizvoljan. Tada je b ∈ [a]R . Kako je [a]R ⊆ [a]S , to
je b ∈ [a]S , pa je (a, b) ∈ S. Dakle, vrijedi R ⊆ S.
Tvrdnja (b) slijedi direktno iz tvrdnje (a), to jest iz činjenice da je R = S ako i samo ako je
R ⊆ S i S ⊆ R. Time smo u potpunosti dokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.21. Neka je U skup, P(U) njegov partitivni skup i U ⊆ U. Neka je R ⊆

P(U)×P(U) relacija na P(U), takva da za sve A, B ∈ P(U) vrijedi (A, B) ∈ R ⇐⇒ A∆B ⊆ U .

tranzitivnost).
(b) Ispitajte je li R relacija ekvivalencije. Ako je R relacija ekvivalencije, U = {1, 2, 3, 4} i

U = {1, 2}, odredite pripadni kvocijentni skup.
Rješenje. (a)Ispitajmo svojstva relacije R, to jest ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost, sime-

Refleksivnost. Neka je A ∈ P(U) proizvoljan. Tada je A∆A = (A \ A) ∪ (A \ A) = ∅ ⊆ U .
Dakle, (A, A) ∈ R, pa je R refleksivna relacija.
Irefleksivnost. Relacija R nije irefleksivna jer je (∅, ∅) ∈ R.
Simetričnost. Neka su A, B ∈ P(U) proizvoljni, takvi da je (A, B) ∈ R, odnosno A∆B ⊆ U .
Tada vrijedi
B∆A = (B \ A) ∪ (A \ B) = (A \ B) ∪ (B \ A) = A∆B ⊆ U ,
pa je (B, A) ∈ R. Dakle, relacija R je simetrična.
Antisimetričnost. Ako je U = ∅ i A, B ∈ P(U), takvi da je (A, B) ∈ R, onda je A∆B = ∅,
102
odnosno A \ B = ∅ i B \ A = ∅. Sada je A ⊆ B i B ⊆ A, pa je A = B. Dakle, u tom slučaju

relacija R je antisimetrična. Ako je U 6= ∅, onda je U ∆∅ = U ⊆ U , pa je (U, ∅) ∈ R. Kako
vrijedi simetričnost, to je (∅, U ) ∈ R, ali U 6= ∅. Dakle, u ovom slučaju R nije antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka su A, B, C ∈ P(U) proizvoljni, takvi da je (A, B) ∈ R i (B, C) ∈ R,
odnosno A∆B ⊆ U i B∆C ⊆ U . Tvrdimo da je A∆C ⊆ U . Dovoljno je dokazati da su A \ C i
C \ A podskupovi od U . Neka je a ∈ A \ C. Ako je a ∈ B, onda je a ∈ B \ C ⊆ U , pa je x ∈ U .
Ako x ∈ / B, onda je x ∈ A \ B ⊆ U , pa je x ∈ U . Dakle, u svakom slučaju je x ∈ U . To povlači
da je A \ C ⊆ U . Analogno se pokaže da je C \ A ⊆ U . Time smo pokazali da je A∆C ⊆ U ,
odnosno da je (A, C) ∈ R. Dakle, relacija R je tranzitivna.
Dakle relacija R je refleksivna, simetrična, tranzitivna, nije irefleksivna i antisimetrična je ako i
samo ako je U = ∅.
(b) Relacija R je relacija ekvivalencije jer je refleksivna, simetrična i tranzitivna. Neka je

U = {1, 2, 3, 4} i U = {1, 2}. Pripadni kvocijentni skup je jednak
P(U)|R = {[∅] , [{3}] , [{4}] , [{3, 4}]} ,
gdje je
[∅] = {∅, {1} , {2} , {1, 2}}
[{3}] = {{3} , {1, 3} , {2, 3} , {1, 2, 3}}
[{4}] = {{4} , {1, 4} , {2, 4} , {1, 2, 4}}
[{3, 4}] = {{3, 4} , {1, 3, 4} , {2, 3, 4} , {1, 2, 3, 4}} .
da za sve formule A, B ∈ F vrijedi (A, B) ∈ R ako i samo ako je A =⇒ B. Ispitajte svojstva

Refleksivnost. Neka je A ∈ F proizvoljna formula logike sudova. Neka je I proizvoljna inter-
pretacija, takva da je I(A) = 1. Kako je I(A) = 1, to je A =⇒ A, pa je (A, A) ∈ R. Dakle,
relacija R je refleksivna.
Irefleksivnost. Relacija R nije irefleksivna, jer je F 6= ∅ i R je refleksivna.
Simetričnost. Neka je A = P ∧ Q i B = P , gdje su P i Q različite propozicijske varijable. Iz
prethodnog vidimo da je A =⇒ B, pa je (A, B) ∈ R, ali ne vrijedi B =⇒ A, jer za interpretaciju
I, takvu da je I(P ) = 1 i I(Q) = 0, vrijedi I(B) = 1 i I(A) = 0. Dakle, vrijedi (A, B) ∈ R i
(B, A) ∈/ R. To povlači da relacija R nije simetrična.
Antisimetričnost. Neka je P neka propozicijska varijabla te A = P −→ P i B = P ∨ −P .
Neka je I proizvoljna interpretacija. Tada je I(A) = I(B) = 1, pa je A =⇒ B i B =⇒ A,
odnosno (A, B) ∈ R i (B, A) ∈ R, ali A 6= B. Dakle, relacija R nije antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka su A, B, C ∈ F proizvoljne formule logike sudova, takve da je (A, B) ∈ R
i (B, C) ∈ R. Tada je A =⇒ B i B =⇒ C. Neka je I proizvoljna interpretacija, takva da je
I(A) = 1. Tada je I(B) = 1, a kako je B =⇒ C, to je I(C) = 1. Sada je A =⇒ C, odnosno
(A, C) ∈ R. Time smo pokazali da je R tranzitivna relacija.
Dakle, relacija R je refleksivna i tranzitivna, a nije simetrična, antisimetrična i irefleksivna.
103
Zadatak 3.3.23. Neka je −N = {−n : n ∈ N}. Neka je T ⊆ R2 relacija na R, takva da za

sve x, y ∈ R vrijedi (x, y) ∈ T ⇐⇒ x − y ∈ −N.
(a) Ispitajte svojstva relacije T (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i

tranzitivnost).
(b) Ispitajte je li T relacija ekvivalencije.
(c) Odredite T ◦ R, gdje je R relacija iz Zadatka 3.2.1.
Rješenje. (a) Ispitajmo svojstva relacije T , to jest ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost, sime-
Refleksivnost. Kako je 1 − 1 = 0 ∈ / −N, to je (1, 1) ∈/ T , pa T nije refleksivna relacija.
Irefleksivnost. Neka je x ∈ R proizvoljan. Tada je x − x = 0 ∈ / −N, odnosno (x, x) ∈ / T . To
povlači da je relacija T irefleksivna.
Simetričnost. Kako je 1 − 2 = −1 ∈ −N, to je (1, 2) ∈ T , ali (2, 1) ∈ / T , jer je 1 − 2 = −1 ∈
/ −N.
Dakle, relacija T nije simetrična.
Antisimetričnost. Neka su x, y ∈ R proizvoljni, takvi da je (x, y) ∈ T i (y, x) ∈ T . Tada je
x − y ∈ −N i y − x ∈ −N. To povlači da je y − x < 0 i x − y < 0, a to je kontradikcija. Dakle,
ne postoje x, y ∈ R, takvi da je (x, y) ∈ T i (y, x) ∈ T , pa je relacija T trivijalno antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka su x, y, z ∈ R proizvoljni, takvi da je (x, y) ∈ T i (y, z) ∈ T . Tada je
x − y, y − z ∈ −N. Sada je x − z = (x − y) + (y − z) ∈ −N, pa je (x, z) ∈ T . To povlači da je
relacija T tranzitivna.
(b) Dakle, relacija T je antisimetrična, irefleksivna i tranzitivna, ali nije refleksivna i nije sime-
trična. Kako T nije refleksivna, to T nije relacija ekvivalencije na skupu R.
(c) Odredimo T ◦ R, gdje je R relacija iz Zadatka 3.2.1. Kako je skup A iz Zadatka 3.2.1
podskup skupa R, to ima smisla gledati kompoziciju T ◦ R. Naime, sada možemo gledati relaciju
R kao podskup od A × R. Neka je (a, c) ∈ T ◦ R proizvoljan. Tada postoji b ∈ R, takav da
je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ T . Kako je (a, b) ∈ R, to mora biti b ∈ K(R) = {0, 1, 2, 3, 4}. Kako je
(b, c) ∈ T , to je b − c ∈ −N, pa je c cijeli broj strogo veći od b. Dakle, za dani a vrijedi da je
(a, c) ∈ R, gdje je c > b i c ∈ Z. Kako b može biti minimalno 0 za a = 0, 2 za a = 2, 3, za a = 3,
1, za a = 4, 1 za a = 1, to je
R = {(0, c) : c ∈ N} ∪ {(2, c) : c ∈ N \ {1, 2}} ∪ {(3, c) : c ∈ N \ {1, 2, 3}}

∪ {(4, c) : c ∈ N \ {1}} ∪ {(1, c) : c ∈ N \ {1}} .
Zadatak 3.3.24. Neka je A skup i R ⊆ A2 relacija. Dokažite da je R relacija ekvivalencije

ako i samo ako je R−1 relacija ekvivalencije.
−1
Rješenje. Dokazat ćemo samo nužnost, jer dovoljnost slijedi iz nužnosti i činjenice da je R−1 =
−1
R. Neka je R relacija ekvivalencije. Tvrdimo da je R relacija ekvivalencije. Trebamo pokazati
da je R refleksivna, simetrična i tranzitivna relacija.
Refleksivnost. Neka je a ∈ A proizvoljan. Kako je R refleksivna, to je (a, a) ∈ R, pa je
104
(a, a) ∈ R−1 . Dakle, relacija R je refleksivna.

Simetričnost. Neka su a, b ∈ A proizvoljni, takvi da je (a, b) ∈ R−1 . Tada je (b, a) ∈ R. Kako
je R simetrična relacija, to je (a, b) ∈ R, odnosno (b, a) ∈ R−1 . Dakle, relacija R−1 je simetrična.
Tranzitivnost. Neka su a, b, c ∈ A proizvoljni, takvi da je (a, b) ∈ R−1 i (b, c) ∈ R−1 . Tada
je (b, a) ∈ R i (c, b) ∈ R. Kako je R tranzitivna, to je (c, a) ∈ R, odnosno (a, c) ∈ R−1 . Dakle,
relacija R je tranzitivna.
Kako je R−1 refleksivna, simetrična i tranzitivna relacija, to je R relacija ekvivalencije. Time
smo dokazali tvrdnju.
da za sve formule A, B ∈ F vrijedi (A, B) ∈ R ako i samo ako je A ⇐⇒ B. Ispitajte svojstva

Refleksivnost. Neka je A proizvoljna formula. Tada za svaku interpretaciju I vrijedi I(A) =
I(A), pa je A ⇐⇒ A, odnosno (A, A) ∈ R. Dakle, relacija R je refleksivna.
Irefleksivnost. Relacija R nije irefleksivna jer je R refleksivna i F 6= ∅.
Simetričnost. Neka su A, B ∈ F proizvoljne, takve da je (A, B) ∈ R, odnosno A ⇐⇒ B.
Tada za svaki interpretaciju I vrijedi I(A) = I(B), odnosno I(B) = I(A), pa je B ⇐⇒ A,
odnosno (B, A) ∈ R. Dakle, relacija R je simetrična.
Antisimetričnost. Neka je P propozicijska varijabla i A = P ∨ −P te B = P −→ P . Tada
je za svaku interpretaciju I očito I(A) = I(B) = 1, pa je A ⇐⇒ B i B ⇐⇒ A, odnosno
(A, B) ∈ R i (B, A) ∈ R, ali A 6= B. Dakle, relacija R nije antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka su A, B, C ∈ F proizvoljne formule, takve da je (A, B) ∈ R i (B, C) ∈ R.
To povlači da je A ⇐⇒ B i B ⇐⇒ C. Neka je I proizvoljna interpretacija. Tada je
I(A) = I(B) i I(B) = I(C), pa je I(A) = I(C). To povlači da je A ⇐⇒ C, odnosno
(A, C) ∈ R. Dakle, R je tranzitivna relacija.
Zadatak 3.3.26. Neka je A skup i R, S ⊆ A2 relacije ekvivalencije na A. Dokažite ili

(a) R ∩ S je relacija ekvivalencije na A.
(b) R ∪ S je relacija ekvivalencije na A.
Rješenje. (a) Dokažimo da je R ∩ S relacija ekvivalencije na skupu A. Trebamo dokazati re-

fleksivnost, simetričnost i tranzitivnost.
Refleksivnost. Neka je a ∈ A proizvoljan. Tada je (a, a) ∈ R i (a, a) ∈ S, jer su R i S
refleksivne relacije. Sada je (a, a) ∈ R ∩ S. Dakle, R ∩ S je refleksivna relacija.
Simetričnost. Neka su a, b ∈ A proizvoljni, takvi da je (a, b) ∈ R ∩ S. Tada je (a, b) ∈ R i
(a, b) ∈ S. Kako su R i S simetrične relacije, to je (b, a) ∈ R i (b, a) ∈ S, odnosno (b, a) ∈ R ∩ S.
Dakle, relacija R ∩ S je simetrična.
Tranzitivnost. Neka su a, b, c ∈ A proizvoljni, takvi da je (a, b) ∈ R ∩ S i (b, c) ∈ R ∩ S. Tada
je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ S te (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ S. Kako su R i S tranzitivne relacije, to je
(a, c) ∈ R i (a, c) ∈ S, odnosno (a, c) ∈ R ∩ S. Dakle, relacija R je tranzitivna.
105
Kako je R refleksivna, simetrična i tranzitivna, to je R relacija ekvivalencije na skupu A.
(b) Tvrdimo da R ∪ S općenito nije relacija ekvivalencije na skupu A. Navedimo kontraprimjer.

Neka je A = {1, 2, 3}, R = {(1, 1), (2, 2), (3, 3), (2, 3), (3, 2)} i S = {(1, 1), (2, 2), (3, 3), (1, 2), (2, 1)}.
Tada su R i S očito relacije ekvivalencije i R ∪ S = {(1, 1), (2, 2), (3, 3), (2, 3), (3, 2), (1, 2), (2, 1)}.
Očito da R ∪ S nije tranzitivna, jer je (1, 2) ∈ R ∪ S i (2, 3) ∈ R ∪ S, ali (1, 3) ∈ / R ∪ S, pa R ∪ S
nije ni relacija ekvivalencije.
Zadatak 3.3.27. Neka je R ⊆ Z2 relacija na skupu cijelih brojeva Z, takva da za sve a, b ∈ Z

vrijedi (a, b) ∈ R ako i samo ako a dijeli b, to jest, ako i samo ako postoji k ∈ Z, takav da je b =
k · a. Ispitajte svojstva relacije R (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost,
tranzitivnost).
nost, antisimetričnost, tranzitivnost.
Refleksivnost. Neka je a ∈ Z proizvoljan cijeli broj. Tada je a = 1 · a, pa a dijeli a, odnosno
(a, a) ∈ R. Dakle, relacija R je refleksivna.
Irefleksivnost. Kako je po prethodnom (1, 1) ∈ R, to relacija R nije irefleksivna.
Simetričnost. Očito 1 dijeli 2, ali 2 ne dijeli 1, pa relacija R nije simetrična.
Antisimetričnost. Kako −1 dijeli 1 i 1 dijeli −1, to je (1, −1) ∈ R i (−1, 1) ∈ R, ali −1 6= 1.
Dakle, relacija R nije antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka su a, b, c ∈ Z, takvi da je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ R. Tada postoje k, m ∈ Z,
takvi da je b = k · a i c = m · b. Sada je c = (km) · a, pa a dijeli c, odnosno (a, c) ∈ R. Dakle,
relacija R je tranzitivna.
Dakle, relacija R je refleksivna i tranzitivna, ali nije irefleksivna, simetrična i antisimetrična.
Zadatak 3.3.28. Neka je A skup i R ⊆ A2 i S ⊆ A2 relacije ekvivalencije na skupu A.

Dokažite da je R ◦ S relacija ekvivalencije na A ako i samo ako je S ◦ R = R ◦ S.
Rješenje. Dokažimo nužnost. Neka su R i S relacije ekvivalencije i R◦S relacija ekvivalencije.
Tvrdimo da je R ◦ S = S ◦ R. Kako su R, S i R ◦ S simetrične relacije, to je R = R−1 , S = S −1
i R ◦ S = (R ◦ S)−1 (Propozicija 3.1.12). Sada je
R ◦ S = (R ◦ S)−1 = S −1 ◦ R−1 = S ◦ R .
Dokažimo dovoljnost. Neka su R i S relacije ekvivalencije i R◦S = S ◦R. Tvrdimo da je R◦S

relacija ekvivalencije. Kako su R i S refleksivne relacije, to je za svaki a ∈ A očito (a, a) ∈ R i
(a, a) ∈ S, pa je (a, a) ∈ R ◦ S. Dakle, R ◦ S je refleksivna relacija. Kako su R i S simetrične
relacije, to je R = R−1 i S = S −1 (Propozicija 3.1.12). Nadalje, kako je R ◦ S = S ◦ R, to je
(R ◦ S)−1 = S −1 ◦ R−1 = S ◦ R = R ◦ S ,
pa je relacija R ◦ S simetrična. Kako je su relacije R i S tranzitivne, to je R ◦ R ⊆ R i S ◦ S ⊆ S

(Propozicija 3.1.12). Nadalje, iz R ◦ S = S ◦ R i asocijativnosti kompozicije slijedi da je
(R ◦ S) ◦ (R ◦ S) = R ◦ (S ◦ R) ◦ S = (R ◦ R) ◦ (S ◦ S) ⊆ R ◦ S ,
106
pa je relacija R ◦ S tranzitivna. To povlači da je R ◦ S relacija ekvivalencije. Time smo u

potpunosti dokazali tvrdnju.
R = {(0, 50) , (0, 0) , (2, 55) , (50, 50) , (2, 60) , (1, 1) , (1, 50) , (2, 1)} .

tranzitivnost).
(b) Je li R relacija parcijalnog uređaja? Ako R nije relacija parcijalnog uređaja, nado-
punite ju (ako je moguće) minimalnim brojem elemenata, tako da nova relacija R bude
relacija parcijalnog uređaja.
(d) Odredite minimalne i maksimalne elemente skupa A, s obzirom na relaciju R. Ispitajte

ima li A minimum i maksimum.
(e) Odredite relaciju parcijalnog uređaja (ako postoji) T ⊆ A2 , s minimalnim brojem

elemenata, takvu da je R ⊆ T i da je 0 minimum skupa A, a 60 maksimum skupa A, s
obzirom na relaciju T .
Rješenje. (a) Ispitajmo svojstva relacije R, to jest, ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost, si-
metričnost, antisimetričnost i tranzitivnost.
Refleksivnost. Očito relacija R nije refleksivna, jer je 2 ∈ A, ali (2, 2) ∈/ R.
Irefleksivnost. Očito relacija R nije irefleksivna jer je 1 ∈ A, ali (1, 1) ∈ R.
Simetričnost. Relacija R nije simetrična jer je (0, 50) ∈ R, ali (50, 0) ∈ / R.
Antisimetričnost. Relacija R je antisimetrična jer za sve a, b ∈ A vrijedi da ako je (a, b) ∈ R
i (b, a) ∈ R, onda je a = b.
Tranzitivnost. Relacija R nije tranzitivna, jer je (2, 1) ∈ R i (1, 50) ∈ R, ali (2, 50) ∈
/ R.
(b) Relacija R nije relacija parcijalnog uređaja jer nije refleksivna (jer nije tranzitivna). Odre-
dimo relaciju R. Ima smisla određivati relaciju R jer je R antisimetrična relacija. Naime, vrijedi
za sve a, b ∈ A vrijedi (a, b) ∈ R ∧ (b, a) ∈ R −→ a = b. Neka je
R = R ∪ {(2, 2), (55, 55), (60, 60), (9, 9), (2, 50)} .
Lako se vidi da je R refleksivna, antisimetrična i tranzitivna relacija, pa je relacija parcijalnog

uređaja. R je minimalno nadopunjenje od R, jer ako izbacimo bilo koji element iz R \ R, nave-
dena relacija neće biti refleksivna ili neće biti tranzitivna. Prikažimo grafički relaciju R (Slika
3.6).
(c) Odredimo D(R), K(R) i R ◦ R. Vrijedi




 D(R) = {0, 1, 2, 50} ,
{0, 1, 50, 55, 60} ,

 K(R) =
(a, c) ∈ A2 : (∃b ∈ A) (a, b) ∈ R ∧ (b, c) ∈ R



 R◦R =
{(0, 50), (0, 0), (50, 50), (1, 1), (1, 50), (2, 1), (2, 50)} .

 =
107
60
2 55
1 50
Slika 3.6: Relacija R iz Zadatka 3.2.29
(d) Odredimo minimalne i maksimalne elemente od A s obzirom na relaciju R. Lako se vidi

da su svi maksimalni elementi 50, 55, 60 i 9, a svi minimalni elementi 0, 2 i 9. Očito je da R
nema ni minimum, ni maksimum, jer ima barem dva različita minimalna elementa i barem dva
različita maksimalna elementa.
0 2 1 50 60
55
Slika 3.7: Relacija T iz Zadatka 3.2.29
(e) Odredimo navedenu relaciju T . Očito je da T mora sadržavati relaciju R. Nadalje, kako
je 0 minimum skupa A i 60 maksimum skupa A, to je očito (0, a), (a, 60) ∈ T , za svaki a ∈ A.
Koristeći tranzitivnost, dobijamo da je
T = R ∪ {(0, 2), (0, 1), (0, 60), (0, 9), (0, 55), (9, 60), (55, 60), (50, 60), (1, 60)} .
Lako se vidi da je T refleksivna, antisimetrična i tranzitivna relacija, pa je T relacija parcijalnog

uređaja. Nadalje, vrijedi R ⊆ T i 0 je minimum skupa A, a 60 maksimum skupa A, s obzirom
na relaciju T . Ako ispustimo bilo koji element skupa T \ R nećemo dobiti relaciju traženih
svojstava. Stoga je T tražena relacija. Prikažimo grafički relaciju T (Slika 3.7).
Zadatak 3.3.30. Neka su A, B i C skupovi te R, S ⊆ B × C i T ⊆ A × B relacije. Dokažite

ili opovrgnite sljedeće tvrdnje.
c
(a) R−1 = (Rc )−1 ;
(b) (S \ R) ◦ T = (S ◦ T ) \ (R ◦ T ) .
Rješenje. (a) Neka su b ∈ B i c ∈ C proizvoljni. Tada vrijedi
c
(c, b) ∈ R−1 / R ⇐⇒ (b, c) ∈ Rc ⇐⇒ (c, b) ∈ (Rc )−1 .
/ R−1 ⇐⇒ (b, c) ∈
⇐⇒ (c, b) ∈
c
Dakle, vrijedi R−1 = (Rc )−1 .
108
(b) Tvrdimo da tvrdnja (b) općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je A = B = C =

{1, 2, 3}, R = {(3, 2)}, S = {(1, 2), (1, 1)} i T = {(2, 1), (2, 3)}. Tada je S \ R = {(1, 2), (1, 1)},
(S \ R) ◦ T = {(2, 2), (2, 1)}, S ◦ T = {(2, 2), (2, 1)} i R ◦ T = {(2, 2)}. Nadalje, vrijedi (S ◦ T ) \
(R ◦ T ) = {(2, 1)}, pa je (S \ R) ◦ T 6= (S ◦ T ) \ (R ◦ T ).
Zadatak 3.3.31. Odredite sve relacije parcijalnog uređaja R na skupu A = {1, 2, 3, 4},
takve da je (1, 2), (4, 3), (2, 3) ∈ R.
Rješenje. Lako se provjeri da su to sljedeće relacije:



 R1 = ∆A ∪ {(1, 2), (4, 3), (2, 3), (1, 3)} ,

R2 = ∆A ∪ {(1, 2), (4, 3), (2, 3), (1, 3), (1, 4)} ,





 R3 = ∆A ∪ {(1, 2), (4, 3), (2, 3), (1, 3), (4, 1)} ,



R
4 = ∆A ∪ {(1, 2), (4, 3), (2, 3), (1, 3), (2, 4), (1, 4)} ,

R = ∆A ∪ {(1, 2), (4, 3), (2, 3), (1, 3), (4, 2)} ,

5




R6 = ∆A ∪ {(1, 2), (4, 3), (2, 3), (1, 3), (4, 2), (1, 4)} ,





R7 = ∆A ∪ {(1, 2), (4, 3), (2, 3), (1, 3), (4, 2), (4, 1)} .

Zadatak 3.3.32. Neka su A i B skupovi te R, S ⊆ A × B relacije. Dokažite ili opovrgnite

sljedeće tvrdnje:
(a) D(R ∪ S) = D(R) ∪ D(S) ;
(b) D(R ∩ S) = D(R) ∩ D(S) .
Rješenje. (a) Neka je a ∈ A proizvoljan. Tada vrijedi
a ∈ D(R ∪ S) ⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∪ S

⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∨ (a, b) ∈ S
⇐⇒ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ R ∨ (∃b ∈ B) (a, b) ∈ S
⇐⇒ a ∈ D(R) ∨ a ∈ D(S)
⇐⇒ a ∈ D(R) ∪ D(S) .
To povlači da je D(R ∩ S) = D(R) ∩ D(S).
(b) Tvrdimo da tvrdnja (b) općenito ne vrijedi. Navedimo kontraprimjer. Neka je A = B =

{1, 2}, R = {(1, 2)} i S = {(1, 1)}. Sada je R ∩ S = ∅, pa je D(R ∩ S) = ∅. Kako je D(R) = {1}
i D(S) = {1}, to je D(R) ∩ D(S) = {1}, pa je D(R ◦ S) 6= D(R) ∩ D(S).
Zadatak 3.3.33. Odredite sve relacije R na skupu A = {1, 2, 3, 4}, tako da vrijedi R2 = ∆A .
109
Rješenje. Neka je (a, c) ∈ R2 proizvoljan. Tada postoji b ∈ A, takav da je (a, b) ∈ R i (b, c) ∈ R.

S druge strane, mora biti a = c, pa je zapravo (a, b) ∈ R i (b, a) ∈ R. Kako je ∆A = R2 , to je
(a, a) ∈ R2 , za svaki a ∈ A. To povlači da za svaki a ∈ A mora postojati b ∈ B, takav da je
(a, b) ∈ R i (b, a) ∈ R i za dani b ne smije postojati c različit od a, takav da je (b, c). Dakle,
jedine relacije koje to zadovoljavaju su



 R1 = {(1, 2), (2, 1), (3, 4), (4, 3)} ,
{(1, 3), (3, 1), (2, 4), (4, 2)}




 R2 = ,
{(1, 4), (4, 1), (2, 3), (3, 2)}




 R3 = ,
{(1, 1), (2, 2), (3, 4), (4, 3)}




 R4 = ,
{(1, 1), (3, 3), (2, 4), (4, 2)}

 R5 = ,


 R6 = {(1, 1), (4, 4), (2, 3), (3, 2)} ,
{(2, 2), (3, 3), (1, 4), (4, 1)}




 R7 = ,
{(2, 2), (4, 4), (1, 3), (3, 1)}




 R8 = ,
{(3, 3), (4, 4), (1, 2), (2, 1)}




 R9 = ,
{(1, 1), (2, 2), (3, 3), (4, 4)}

 R10 = .
Zadatak 3.3.34. Neka su (A, RA ) i (B, RB ) parcijalno uređeni skupovi i R relacija lek-
sikografskog uređaja na skupu A × B iz Zadatka 3.2.13. Dokažite da je (m1 , m2 ) ∈ A × B
minimalni element u A × B ako i samo ako je m1 minimalni element u A, s obzirom na
relaciju RA , i m2 minimalni element u B, s obzirom na relaciju RB .
Rješenje. Dokažimo nužnost. Neka je (m1 , m2 ) ∈ A × B minimalni element skupa A × B, s

obzirom na leksikografski uređaj. Tvrdimo da je m1 minimalni element u A, s obzirom na RA .
Neka je a ∈ A, takav da je a 6= m1 . Tada je po definiciji relacije R očito (a, m2 ) R (m1 , m2 ).
Sada je (a, m2 ) = (m1 , m2 ), odnosno a = m1 . Dakle, m1 je minimalni element u A, s obzirom
na relaciju RA . Pokažimo da je m2 minimalni element u B, s obzirom na relaciju RB . Neka je
b ∈ B proizvoljan, takav da je b RB m2 . Tada je (m1 , b) R (m1 , m2 ), pa je (m1 , b) = (m1 , m2 ),
odnosno b = m2 . Dakle, m2 je minimalni element skupa B, s obzirom na relaciju RB .
Dokažimo dovoljnost. Neka je m1 minimalni element skupa A, s obzirom na relaciju RA i

m2 minimalni element skupa B, s obzirom na relaciju RB . Tvrdimo da je (m1 , m2 ) minimalni
element skupa A × B, s obzirom na relaciju leksikografskog uređaja R. Neka je (a, b) ∈ R i
(a, b) R (m1 , m2 ). Tada je a RA m1 , pa je a = m1 . Sada je b RB m2 , pa je b = m2 . Dakle,
(a, b) = (m1 , m2 ). Time smo dokazali da je (m1 , m2 ) minimalni element u skupu A × B, s
obzirom na relaciju R, što je i trebalo dokazati.
Zadatak 3.3.35. Neka je R skup svih homogenih relacija na skupu A i ∼ relacija na R,

takva da za sve R, S ∈ R vrijedi R ∼ S ako i samo ako je R−1 ◦ S refleksivna relacija. Ispitajte
svojstva relacije ∼ (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost, tranzitivnost).
Rješenje. Ispitajmo svojstva relacije ∼ , to jest ispitajmo refleksivnost, irefleksivnost, simetrič-

110
Refleksivnost. Neka je A = {1, 2} i R = {(1, 1)}. Tada je R−1 = {(1, 1)} i R−1 ◦ R = {(1, 1)},
pa R−1 ◦R nije refleksivna relacija, odnosno R nije u relaciji ∼ s R, pa relacija ∼ nije refleksivna.
Irefleksivnost. Kako je (∆A )−1 ◦ ∆A = ∆A , to je ∆A ∼ ∆A , pa relacija ∼ nije irefleksivna.
Simetričnost. Neka su R, S neke homogene relacije na A, takve da je R ∼ S, odnosno da

je R−1 ◦ S refleksivna relacija. To povlači da je ∆A ⊆ R−1 ◦ S. Sada je ∆A = (∆A )−1 ⊆
−1
R−1 ◦ S = S −1 ◦ R, pa je S −1 ◦ R refleksivna relacija, odnosno S ∼ R. To povlači da je ∼
simetrična relacija.
Antisimetričnost. Neka je A = {1, 2}, R = {(1, 1), (2, 2)} i S = {(1, 1), (2, 2), (1, 2)}. Sada su
očito R−1 ◦ S i S −1 ◦ R refleksivne relacije, pa je R ∼ S i S ∼ R, ali R 6= S. Dakle, relacija ∼
općenito nije antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka je A = {1, 2}, R = {(1, 1), (2, 2)}, S = {(1, 1), (2, 2), (1, 2)} i T =
{(1, 2), (2, 2)}. Sada su očito R−1 ◦S = {(1, 1), (2, 2), (1, 2)} i S −1 ◦T = {(1, 2), (2, 1), (1, 1), (2, 2)}
refleksivne relacije, pa je R ∼ S i S ∼ T . S druge strane relacija R−1 ◦ T = {(1, 2), (2, 2)} nije
refleksivna, pa R i T nisu u relaciji ∼ . Dakle, relacija ∼ općenito nije tranzitivna.
Zadatak 3.3.36. Odredite sve relacije parcijalnog uređaja R na skupu A = {1, 2, 3, 4, 5}

tako da je 5 minimum, da postoje točno tri maksimalna elementa i da je (1, 2) ∈ R.
Rješenje. Iz (1, 2) ∈ R slijedi da 1 ne može biti maksimalni element skupa A. Kako je 5

minimum, to slijedi da 5 ne može biti maksimalni element skupa A. Dakle, jedini maksimalni
elementi su 2, 3 i 4. Zbog toga što su 2, 3 i 4 maksimalni elementi, to oni međusobno nisu u
relaciji R. Još ostaje samo da 1 može biti u relaciji s 2, 3 i 4. Kako je R refleksivna relacija i 5
minumum skupa A, to je
∆A ∪ {(5, 1), (5, 2), (5, 3), (5, 4)} ⊆ R .
Iz antisimetričnosti i prethodnog razmatranja slijedi da su jedine relacije s navedenim svojstvima

dane s: 


 R1 = ∆A ∪ {(5, 1), (5, 2), (5, 3), (5, 4), (1, 2)} ,
 R = ∆ ∪ {(5, 1), (5, 2), (5, 3), (5, 4), (1, 2), (1, 3)} ,

2 A


 R3 = ∆A ∪ {(5, 1), (5, 2), (5, 3), (5, 4), (1, 2), (1, 4)} ,
 R = ∆ ∪ {(5, 1), (5, 2), (5, 3), (5, 4), (1, 2), (1, 3), (1, 4)} .

4 A
Zadatak 3.3.37. Neka je (A, ) parcijalno uređen skup i R homogena relacija na partitiv-
nom skupu P(A), takva da za sve X, Y ∈ P(A) vrijedi
(X, Y ) ∈ R ⇐⇒ (∃y ∈ Y ) (∀x ∈ X) x y .
Ispitajte svojstva relacije R (refleksivnost, irefleksivnost, simetričnost, antisimetričnost i tranzi-

tivnost).
111

Refleksivnost. Neka je X ∈ P(A) proizvoljan. Ako je X = ∅, onda je trivijalno (∅, ∅) ∈ R.

Stoga pretpostavimo da je X 6= ∅. Ako X ima maksimum M , s obzirom na relaciju , onda je za
svaki x ∈ X očito x M , pa je (X, X) ∈ R. Ako X nema maksimum, onda je očito (X, X) ∈/ R.
Irefleksivnost. Kako je (∅, ∅) ∈ R, to očito relacija R nije irefleksivna.
Simetričnost. Neka je A = R i standardni uređaj na R. Neka je X = {0} i Y = {1}. Očito

je (X, Y ) ∈ R, ali (Y, X) ∈
/ R. Dakle, relacija R općenito nije simetrična.
Antisimetričnost. Neka je A = R i standardni uređaj na R. Neka je X = {0, 2} i Y = {1, 2}.

Sada je očito (X, Y ) ∈ R i (Y, X) ∈ R, ali X 6= Y . Dakle, relacija R općenito nije antisimetrična.
Tranzitivnost. Neka su X, Y, Z ∈ P(A), takvi da je (X, Y ) ∈ R i (Y, Z) ∈ R. Tada postoji

y ∈ Y , takav da za svaki x ∈ X vrijedi x y i postoji z ∈ Z, takav da za sve y 0 ∈ Y vrijedi
y 0 z. Sada je specijalno y z. Po tranzitivnosti relacije slijedi da je x z, za svaki x ∈ X.
To povlači da je (X, Z) ∈ R. Dakle, relacija R je tranzitivna.
Zadatak 3.3.38. Neka je A neki neprazni skup i R ⊆ A2 neprazna relacija. Dokažite ili
(a) Ako je R irefleksivna i simetrična, onda R nije tranzitivna relacija.
(b) Relacija R je simetrična i antisimetrična ako i samo ako je R ⊆ ∆A .
(c) Ako je R irefleksivna i tranzitivna relacija, onda je R antisimetrična relacija.
Rješenje. (a) Neka je R irefleksivna i simetrična relacija. Kako je R neprazna, to postoji barem
jedan (a, b) ∈ R. Kako je R simetrična, to je (b, a) ∈ R. Kako je R irefleksivna, to je (a, a) ∈
/ R,
pa R nije tranzitivna.
(b) Dokažimo nužnost. Neka je R simetrična i antisimetrična relacija. Tada za svaki (a, b) ∈ R
vrijedi (b, a) ∈ R po simetričnosti. Iz toga slijedi a = b po antisimetričnosti. To povlači da je
(a, b) ∈ ∆A . Dakle, R ⊆ ∆A . Dokažimo dovoljnost. Neka je R ⊆ ∆A . Tada za svaki (a, b) ∈ R
vrijedi a = b, pa je (a, a) = (b, a) ∈ R, što povlači da je R simetrična. Neka su a, b ∈ A, takvi
da je (a, b) ∈ R i (b, a) ∈ R. Tada je a = b jer je R ⊆ ∆A , pa je R antisimetrična relacija. Time
smo dokazali tvrdnju (b).
(c) Neka je R irefleksivna i tranzitivna relacija i neka su a, b ∈ A, takvi da je (a, b) ∈ R i

(b, a) ∈ R. Sada je po tranzitivnosti (a, a) ∈ R, a to je kontradikcija s činjenicom da je relacija
R irefleksivna. Dakle, ne postoje a, b ∈ A, takvi da je (a, b) ∈ R i (b, a) ∈ R, pa je relacija R
trivijalno antisimetrična. Time smo dokazali tvrdnju.
112
Zadatak 3.3.39. Neka su A i B skupovi i R ⊆ A × B relacija. Ako je R ◦ R−1 = ∆B , dokažite

da vrijede sljedeće dvije tvrdnje.
(a) K(R) = B ;

(b) (∀a ∈ A) (∀b1 ∈ B) (∀b2 ∈ B) ((a, b1 ) ∈ R ∧ (a, b2 ) ∈ R) −→ b1 = b2 .
Rješenje. (a) Kako je R ◦ R−1 = ∆B , to za svaki b ∈ B vrijedi (b, b) ∈ R ◦ R−1 , odnosno postoji
a ∈ A, takav da je (b, a) ∈ R−1 i (a, b) ∈ R. Sada je po definiciji b ∈ K(R). Dakle, B ⊆ K(R).
Kako je po definiciji K(R) ⊆ B, to je K(R) = B.
(b) Neka su a ∈ A i b1 , b2 ∈ B proizvoljni, takvi da je (a, b1 ) ∈ R i (a, b2 ) ∈ R. Tada je

(b1 , a) ∈ R−1 , pa je (b1 , b2 ) ∈ R ◦ R−1 = ∆B . To povlači da je b1 = b2 . Time smo u potpunosti
dokazali tvrdnju.
Zadatak 3.3.40. Neka je R refleksivna relacija na skupu A. Dokažite da je tada R ∪ R−1

refleksivna i simetrična relacija na A.
Rješenje. Neka je R refleksivna relacija na skupu A. Tvrdimo da je R ∪ R−1 refleksivna i

antisimetrična relacija. Kako je R refleksivna, to je ∆A ⊆ R ⊆ R ∪ R−1 , pa je ∆A ⊆ R ∪ R−1 .
To povlači da je relacija R ∪ R−1 refleksivna. Neka su a, b ∈ A proizvoljni, takvi da je (a, b) ∈
R ∪ R−1 . Ako je (a, b) ∈ R, tada je (b, a) ∈ R−1 , pa je (b, a) ∈ R ∪ R−1 . Ako je (a, b) ∈ R−1 ,
onda je (b, a) ∈ R, pa je (b, a) ∈ R ∪ R−1 . Dakle, relacija R ∪ R−1 je antisimetrična relacija.
Time smo dokazali tvrdnju.
113
114
Bibliograja
[1] S. Braić i M. Klaričić-Bakula, Uvod u matematiku (interna skripta na Prirodoslovno-

matematičkom fakultetu u Splitu)
[2] A. Dujella, Uvod u teoriju brojeva (skripta), PMF - Matematički odjel, Sveučilište u Zagrebu
[3] H. Kraljević, Vektorski prostori, predavanja na Odjelu za matematiku Sveučilišta Josipa

Jurja Strossmayera u Osijeku
[4] Z. Kurnik, Posebne metode rješavanja matematičkih problema, Element d.o.o., Zagreb,
2010.
[5] S. Mardešić, Matematička analiza u n-dimenzionalnom realnom prostoru (Prvi dio), Školska
knjiga, Zagreb, 1988.
[6] D. Veljan, Kombinatorna i diskretna matematika, Algoritam, Zagreb, 2001.
[7] V. Matijević, Teorija skupova (interna skripta na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u

Splitu)
[8] P. Papić, Uvod u teoriju skupova, Hrvatsko matematičko društvo, Zagreb, 2000.
[9] B. Pavković, B. Dakić, P. Mladinić, Elementarna teorija brojeva, Hrvatsko matematičko

društvo i Element, Zagreb, 1994.
[10] M. Vuković, Matematička logika 1: skripta, PMF-Matematički odjel, Zagreb, 2007.
[11] M. Vuković, Teorija skupova (predavanja), Zagreb, siječanj, 2015.
115

Zbirka Zadataka Iz UMa (Prvi Dio)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka Zadataka Iz UMa (Prvi Dio)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dino Peran

ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA

Kako bi se intezivnije počeli baviti matematičkim teorijama, potrebno je usvojiti matematički

Na koncu se nalazi indeks najvažnijih pojmova koji se koriste u zadacima, a na početku se

1 Osnove matematičke logike 1

∃!x - postoji jedinstveni x

A ≡ B - formule A i B su semantički jednake

a, b, c, x, y, z - oznake za elemente skupova

A ⊆ B - skup A je podskup skupa B

A * B - skup A nije podskup skupa B

A $ B - skup A je pravi podskup skupa B

A = B - skup A je jednak skupu B

A 6= B - skup A je različit od skupa B

A \ B - razlika skupa A i skupa B

A∆B - simetrična razlika skupova A i B

Ac - komplement skupa A s obzirom na neki unaprijed zadani univerzalni skup U

A × B - Kartezijev umnožak ili Kartezijev produkt skupa A i skupa B

a R b - a je u relaciji R s b, to jest (a, b) ∈ R

[a] - klasa elementa a, s obzirom na neku relaciju ekvivalencije

A|R - kvocijentni skup, skupa A, s obzirom na relaciju ekvivalencije R ⊆ A2

S ◦ R - kompozicija relacije R i relacije S

R−1 - inverzna relacija

D(R) - domena relacije R

K(R) - slika relacije R

inf R - infimum s obzirom na relaciju R

supR - supremum s obzirom na relaciju R

minR - minimum s obzirom na relaciju R

maxR - maksimum s obzirom na relaciju R

f : A → B - funkcija f s domenom A i kodomenom B

idA - identiteta skupa A

f −1 - inverzna funkcija, bijektivne funkcije f

g ◦ f - kompozicija funkcije f i funkcije g

D(f ) - domena funkcije f

K(f ) - slika funkcije f

f (A) - slika skupa A, s obzirom na funkciju f

f −1 (A) - praslika skupa A, s obzirom na funkciju f

f (a) - vrijednost ili slika funkcije f u točki a

f −1 (a) - praslika elementa a

f |A - restrikcija ili ograničenje funkcije f , s obzirom na skup A ⊆ D(f )

N - skup prirodnih brojeva

Z - skup cijelih brojeva

Q - skup racionalnih brojeva

R - skup realnih brojeva

I - skup iracionalnih brojeva

C - skup kompleksnih brojeva

a | b - cijeli broj a dijeli cijeli broj b

a ≡ b (mod n) - cijeli broj a je kongruentan cijelom broju b modulo n (n je prirodan broj)

bxc - najmanje cijelo realnog broja x

dxe - najveće cijelo realnog broja x

x - decimalni ostatak realnog broja x

expa - eksponencijalna funkcija po bazi a

loga - funkcija logaritma po bazi a

ln - funkcija prirodnog logaritma

sin - funkcija sinus

cos - funkcija kosinus

ctg - funkcija kotangens

arcsin - funkcija arkus sinus

arccos - funkcija arkus kosinus

arctg - funkcija arkus tangens

arcctg - funkcija arkus kotangens

sinh - funkcija sinus hiperbolni

cosh - funkcija kosinus hiperbolni

tgh - funkcija tangens hiperbolni