- 1 -

Sarajevo: 15. septembar 2008.

Moji vrli studenti, moji dragi saradnici i ostali koji imate namjeru ili ete bacite pogled na ove stranice!
Ovo su Biljeke'' za I sedmicu predavanja na predmetu Linearna algebra i geometrija.
Imam namjeru da tekst popravim i doradim.
Unaprijed se zahvaljujem za svaku i najmanju pomo u tom smislu.
Sve sugestije i ispravke primam na mail: bmesih@gf.unsa.ba .
S potovanjem Va,
Behdet Mesihovi



Literatura e biti citirana prema spisku literature u programu predmeta, kako slijedi:

Literatura
Preporuena 1. B. Mesihovi: Biljeke i slajdovi s predavanja (moi e se vidjeti na WEB situ
Fakulteta)
2. D. S. Mitrinovi, D. Mihailovi, P. M. Vasi: "Linearna algebra, polinomi i
analitika geometrija", Graevinska knjiga Beograd,1990.
3. B. Mesihovi , . Arslanagi: "Zbirka rijeenih zadataka i problema iz matematike
sa osnovma teorije i ispitni zadaci", Svjetlost-Sarajevo, 1988.
4. M.Uumli, P. Milii: "Zbirka zadataka iz matematike I", Bgd, 1989.
Dopunska 1. D. S. Mitrinovi: "Matematika u obliku metodike zbirke zadataka sa reenjima I
i II", Beograd
2. . Milovanovi, E. I. Milovanovi: Diskretna matematika", Ni, 2000.
3. F. Dedagi: "Uvod u viu matematiku", Tuzla 1997.
4. M. Brakovi: Matematikadeterminante, sistemi linearnih jednaina, elementi
vektorske algebre i analitike geometrije", Svjetlost-Sarajevo, 1990.
5. N. Elezovi: Linearna algebra, Element, Zagreb, 1996.
6. N. Elezovi, A. Agli: Linearna algebra, Zbirka zadataka, Element, Zagreb, 1996.

Tako naprimjer:
1
0
pozivanje na stranicu: str.25-n-prep.'' za n=1, 2, 3 i 4 odnosi se na 25. str. u n-tom udbeniku iz spiska
preporuene literature;

2
0
pozivanje na stranicu: str. 37-n-dop.'' za n=1, 2, 3, 4, 5, i 6 odnosi se na 37. str. u n-tom udbeniku iz
spiska dopunske literature.



A-PDF Merger DEMO : Purchase from www.A-PDF.com to remove the watermark


- 2 -
Slijedi program predmeta:
Naziv Linearna algebra i geometrija
Oznaka PG 04
Cilj kursa Znanje i vjetine koje treba postii student
Cilj kursa je dati osnovna znanja iz linearne algebre i analitike geometrija. Student treba
biti u stanju analizirati rjeivost sistema linearnih jednadbi, koristei matrice i operacija s
matricama kao instrumente za formalizaciju i analizu podataka, te poznavati osnove teorije
vektorskih prostora. U oblasti analitike geometrije, nakon osvrta na dvodimenzionalni
prostor, uvodi se analitika geometrija u trodimenzionalnom prostoru (ravan, prava, krive
drugog reda, povrine drugog reda povrine natale rotacijom).
Program

1. Elementi matematike logike i teorije skupova
Operacije. Algebarske strukture. Grupa. Prsten. Tijelo. Polje.
2. Elementi teorije vektorskih prostora
Definicije. Modeli. Svojstva raunanja. Potprostori. Linearne kombinacije.
Generatori. Linearna ovisnost i neovisnost. Baze. Dimenzija.
3. Matrice
Predstavljanje (definicija, kvadratna, transponovana, nula,jedinina)
Operacije (suma, proizvod sa skalarom, proizvod dvije matrice)
Rang i inverzna matrica (rang, Gaussovo pravilo, inverzija matrica)
Determinante (predstavljanje, Sarrusovo pravilo, Laplaceovo pravilo, Svojstva)
4. Sistemi linearnih jednadbi
Sistem sa m jednadbi i n nepoznatih. Rjeenje. Odreeni sistem.
Neodreeni sistem. Nemogui sistem.
Cramerovo pravilo. Gaussova eliminacija. Stav Kronecker-Capellia.
5. Linearna preslikavanja
Jezgra i slika linearnog preslikavanja (definicije, teoreme, primjeri)
Linearna preslikavanja i matrice (pridruena matrica, matrica zamjene koordinata, teoreme,
primjeri)
Linearni funkcionali i dualni vektorski prostor (dualni vektorski prostor, dualna baza,
bidualni vektorski prostor, primjeri)
6. Polinomi (Hornerova shema, rastavljanje na parcijalne razlomke)
7. Sopstvene vrijednosti i sopstveni vektori
Linearni operatori (matrica i determinanta, sline matrice)
Sopstvene vrijednosti i vektori (definicija, teoreme, sopstveni prostor, karakteristini
polinom, geometrijska i algebarska viekratnost)
Dijagonalizacija, dijagonazibilni operator, aplikativni primjeri)
8. Analitika geometrija u ravnini
Vektori u ravnini. Pravac (rastojanje izmeu dvije take, analitiko predstavljanje pravca,
paralelizam i ortagonalnost, presjek, pramen pravaca)
9. Analitika geometrija u prostoru
Vektori u prostoru. Pravac. Ravnina. Pravac i ravnina (rastojanje izmeu dvije take,
analitiko predstavljanje ravnine i pravca, kolinearnost i ortagonalnost, uglovi, presjeci,
pramenovi ravnina, rastojanja)
10. Krive drugog reda (definicija, kanonske forme, klasifikacije)
Elipsa. Hiperbola. Parabola.
Povrine drugog reda (definicija, klasifikacija)
Elipsoid. Hiperboloid. Eliptiki paraboloid. Hiperboliki paraboloid.
Cilindar. Konus.
11. Rotacione povrine (definicija, povrine u cilindrinim koordinatama)

Literatura
Preporuena 5. B. Mesihovi: Biljeke i slajdovi s predavanja (moi e se vidjeti na WEB situ Fakulteta)
6. D. S. Mitrinovi, D. Mihailovi, P. M. Vasi: "Linearna algebra, polinomi i analitika
geometrija", Graevinska knjiga Beograd,1990.
7. B. Mesihovi , . Arslanagi: "Zbirka rijeenih zadataka i problema iz matematike sa
osnovma teorije i ispitni zadaci", Svjetlost-Sarajevo, 1988.
8. M.Uumli, P. Milii: "Zbirka zadataka iz matematike I", Bgd, 1989.
Dopunska 7. D. S. Mitrinovi: "Matematika u obliku metodike zbirke zadataka sa reenjima I i II"Beograd


- 3 -
8. . Milovanovi, E. I. Milovanovi: Diskretna matematika", Ni, 2000.
9. F. Dedagi: "Uvod u viu matematiku", Tuzla 1997.
10. M. Brakovi: Matematikadeterminante, sistemi linearnih jednaina, elementi vektorske
algebre i analitike geometrije", Svjetlost-Sarajevo, 1990.
11. N. Elezovi: Linearna algebra, Element, Zagreb, 1996.
12. N. Elezovi, A. Agli: Linearna algebra, Zbirka zadataka, Element, Zagreb, 1996.
Didaktike metode

Predavanja imaju za cilj dati iscrpan obris svih dijelova programa. Predavanja se odvijaju direktno u
auli na nain da student s lakoom moe pratiti njihov ritam i odmah raspoznati pitanja koja dri manje
jsnim. Nakon to zavri s izlaganjem svake od logiki zaokruenih jedinica nastavnog programa,
nastavnik postavlja i rijeava primjere i zadatke koji omoguuju da studenti ovladaju instrumentima i
metodologijama izloenim tokom predavanja. Drugi primjeri i ispitni zadaci razmatraju se i rijeavaju
tokom turotiala (pod voenjem i pratnjom tutora), na nain da se ve tokom izvoenja programa moe
stalno provjeravati dostignuti stupanj pripremljenosti studenta da ovlada znanjima i vjetinama koje
treba postii u okviru ovog kursa.
Nain provjere znanja

Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijedeem sistemu:
- prisustvo satima predavanja i tutorijala: 10 bodova, student koji vie od tri puta izostane s
predavanja i/ili tutorijala ne moe ostvariti bodove po ovoj osnovi;
- izrada domaih zadaa: maksimalno 10 bodova; predviena je izrada od 5 do 10 domaih
zadaa ravnomjerno rasporeena tokom semestra;
- parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri emu svaki pozitivno ocijenjen parcijalni
ispit donosi 20 bodova;
Tokom trajanja parcijalnog ispita (90 minuta) rijeavanju se zadaci za koje je unaprijed dano vie
odgovora, od kojih je jedan taan (student koji tano odgovori na sve ovako postavljene zadatke
ostvaruje 10 bodova), kao i jedan zadatak s otvorenim odgovorom (tano uraen zadatak donosi 10
bodova).
Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova ponovno upisuje ovaj kurs.
Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i vie bodova pristupa usmenom zavrnom ispitu;
ovaj ispit sastoji se iz diskusije zadataka s parcijalnih ispita, domaih zadaa i odgovora na jednostavna
pitanja koja se odnose na teme kursa (osnovne definicije i iskazi najvanijih svojstava i/ili teorema).
Usmeni zavrni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu zavrnu ocjenu, student
na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari ovaj minimum pristupa
usmenom dijelu popravnog ispita.
Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i vie bodova, a manje od 40 bodova, pristupa
popravnom ispitu. Popravni ispit struktuiran je na slijedei nain:
- pismeni dio koji je struktuiran na isti nain kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog
ispita student polae zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i vie bodova)
polaui parcijalne pismene ispite,
- usmeni dio koji je struktuiran na isti nain kao usmeni dio zavrnog ispita.
Usmenom dijelu popravnog ispita moe pristupiti student koji je nakon polaganja posmenog dijela
popravnog ispita uspio stvariti ukupan skor od 40 i vie bodova; ovaj skor sastoji se od bodova
ostvarenih kroz: prisustvo nastavi, izradu domaih zadaa, polaganje parcijalnih sipita i polaganje
pismenog dijela popravnog ispita.
Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu zavrnu ocjenu
student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari ovaj
minimum ponovno upisuje ovaj kurs.
Napomene:
1. Prilikom polaganja pismenog ispita student moe koristiti od strane nastavnika
pripremljenu listu formula koje mogu biti od koristi prilikom rijeavanja zadataka. Nije
dozvoljeno koritenje drugih biljeaka, knjiga, depnih kalkulatora, mobilnih telefona, niti
drugih elektronskih pomagala.
2. Zadaci koje student treba rijeiti na ispitu istog su tipa kao oni to su rijeavani tokom
izvoenja predavanja i tutorijala.
Broj ECTS bodova 5,0

Broj sati predavanja 39
Broj sati vjebi -
Broj sati tutorijala 21



- 4 -
I UVOD

U ovoj glavi daemo osnovne postavke matematike logike i teorije skupova, ije usvajanje
pomae da se na jednostavniji i krai nain izloe matematiki sadraji, to e znaajno pomoi
praenju i usvajanju znanja. Polazei od osnovnih matematikih pojmova suda i skupa, bie izvedene
definicije relacije, funkcije, operacije i razliitih algebarskih struktura, koji su osnovni pojmovi skoro
svih matematikih i drugih egzaktnih teorija i njihovih aplikacija.

1. SUD I SKUP KAO OSNOVNI POJMOVI MATEMATIKE

U matematikoj logici sud je osnovni pojam, koji se ne definie . Daemo intuitivnu''
definiciju:
Sud (ili iskaz) je suvisla deklarativna reenica, koja u pogledu istinitosti zadovoljava dva
principa:
(i) sud je ili istinit ili neistinit i nita tree (princip iskljuenja treeg),
(ii) nije i istinit i neistinit (princip kontradikcije).

Sudove obiljeavamo obino malim slovima: p, q, r,..., koji su elementi skupa S svih sudova.
Prema intuitivnoj definiciji suda i intuitivnoj definiciji skupa (vidi ... ), promatramo skup
sudova S:={ p | (p) {0, 1} }, gdje je (p) '' vrijednost '' suda p, gdje (p) = 1 znai da je sud p istinit, dok
(p) = 0 znai da je sud p neistinit.
Umjesto (p), ako to nee dovesti do zabune, pisaemo samo p. Pritom se ne bavimo pitanjem ta je sutinski sadraj
suda p ve samo njegovom vrijednou.
Primjer 1) Da li su slijedee reenice sudovi:
''Broj 5 je vei od broja 2'' (istinit sud). ''Broj 8 jednak je broju 3'' (neistinit sud). ''Je li danas ponedeljak? '' (nije sud, jer
nije deklarativna, ve upitna reenica). '' Danas je nedelja '' (je sud, koji je ili istinit ili neistinit, ve prema tome u kojem
danu se izgovara).

Kvantifikatori. Neka je p := p(x) sud ili neka formula algebre sudova koja zavisi od parametra
(varijable) x, tada:
1.1. (x) p znai za svaki x je p".
Simbol se zove univerzalni kvantifikator i podsjea na prvo slovo A" od njemakog alle
= svi ili engleskog all = svi.
Primjeri: 2) Sud za svako realno x je x
2
0 primjenom univerzalnog kvantifikatora zapisujemo
krae
(x) xR x
2
0, ili jo krae: (x R) x
2
0 ;
3) Sud za svako a i b iz skupa C kompleksnih brojeva vai (a+b)(a-b)=a
2
-b
2

krae se zapisuje upotrebom kvantifikatora:
(a, b) (a, b C) (a+b)(a-b)=a
2
-b
2


1.2. (x) p znai: ''postoji x tako da je p" ili ''postoji bar jedno x za koje je p''
Simbol predstavlja egzistencijalni kvant i fi kat or (pot i e od nj emakog , , es gi bt " =
=i ma" i l i engl eskog ,,exists" = postoji");
Isto tako: (! x) p znai postoji jedno i samo jedno x takvo da je p", tj. x je vezano sa
kvantifikatorom !.
Primjeri: 4) Sud postoji bar jedno x iz skupa C kompleksnih brojeva takvo da je


- 5 -
a
0
x
n
+ a
l
x
n
-
1
+ . . .+a
n-1
x+ a
n
= 0 (a
0
, a
l
,, a
n-1
, a
n
C) pomou kvantifikatora zapisujemo
(a
0
, a
l
,, a
n-1
, a
n
C) ( xC) a
0
x
n
+ a
l
x
n
-
1
+ . . .+a
n-1
x+ a
n
= 0.
5) Sud za svako x postoji bar jedno y takvo da je x<y pomou kvantifikatora zapisujemo
( x) ( y) x < y.
Skup je osnovni matematiki pojam koji se ne definie. Sinonim za pojam skup su familija, kolekcija
ili klasa. Skupove najee oznaavamo velikim slovima: A
,
B, C, ...
,
X, Y, ... dok elemente skupa
oznaavamo najee malim slovima.
Ako element x pripada skupu S, piemo da je x S , a ako x ne pripada skupu S, piemo x S.
Da bi element x pripadao nekom skupu A, mora posjedovati osobinu (oznaimo je sa p(x)) koju imaju svi
elementi skupa A. Dakle, defmisano svojstvo (atribut) p(x) odreuje pripadnost elementa skupu. Zato
piemo da je
A= {x | x - zadovoljava p(x)} ili krae A = { xp(x) }.

Dakle, moe se, kao intuitivna definicija skupa, prihvatiti:
(S) S := { x | x S }
Skup {x} zovemo jednoelementnim. Po definiciji je prazan skup (u oznaci ) je skup koji nema
elemenata. Oito je = {x | x x}. Inae, skupovi mogu imati konano ili beskonano mnogo
elemenata.
Skupove predstavljamo dijagramima da bismo imali kakvu takvu vizuelnu predstavu mada se niti
jedan dokaz u teoriji skupova ne izvodi pomou dijagrama.
Elementi od kojih se sastoji neki skup mogu i sami biti skupovi. Naprimjer, takav skup je partitivni
skup skupa A koji obiljeavamo sa P(A) ili 2
A
. O tome emo govoriti neto kasnije.
Moe se uvesti svojstvo p(X) koje determinira i pripadnost skupa X familiji (ili klasi) skupova
koja ima to svojstvo. Familije skupova oznaavamo pisanim slovima: A, B, C, ....
Primjedba. Za neke skupove, koji su u estoj upotrebi, usvojene su sljedee oznake:
N skup svih prirodnih brojeva,
Z skup svih cijelih brojeva,
Q skup svih racionalnih brojeva,
R skup svih realnih brojeva,
R
+
skup svih pozitivnih brojeva,
I skup svih iracionalnih brojeva,
C skup svih kompleksnih brojeva,
(a, b) otvoren interval u R ili krae interval,
[a, b] zatvoren interval u R ili krae segment.
[a, b), tj. (a, b] su poluzatvoreni, tj. poluotvoreni interval u R, (ovdje su a i b dati
realni brojevi)



- 6 -
2. OPERACIJE SA SUDOVIMA I SKUPOVIMA
Pojam operacije kao univerzalni matematiki pojam definisaemo kasnije, izvodei isti iz pojma funkcije.
2.1. Bi narne operaci j a s udova p i q:
Konjunkcija: p q , (ita se: '' p i q"),
Disjunkcija: p q , (''p ili q"),
Implikacija : p q, (''Ako je p onda je q", tj. ''samo ako je q onda je p'', tj. ''p j e
dovoljno za q" ili ''q je potrebno za p"; znak emo itat kao implicira" ili
povlai".
Ekvivalencija: p q, (''p je ako i samo ako je q", tj. ,,p je dovoljno i potrebno za q",
ili p je ako i samo ako je q'' i li ''p je ekvivalentno sa q".
Upotrebljava se i skraenica: akko '' umjesto ako i samo ako''.

Tablica istinitosti (gornjih) operacija sa sudovima:
p q p q pq p q pq
1 1 1 1 1 1
1 0 0 1 0 0
0 1 0 1 1 0
0 0 0 0 1 1
gdje p=1, tj. q = 0 znai da je p istinit, tj. q neistinit sud.

Slijedea operacija je unarna:
Negacija suda p je p (''nije p" i l i ''ne p").
Znak itamo i kao ,,non" (latinski non= ne). U literaturi emo za negaciju suda p susresti
jo oznake: non p, p , p .
Sud non p bie istinit (neistinit) ako i samo ako je p neistinit (istinit).

Formula je svaki sloeni sud koji se dobije iz nekih polaznih sudova primjenom logikih operacija:
, , non, , . Formule su na primjer: (pq) (non p =>s), ((p q)q)(q=>p).


Tautologija je formula koja je istinita za sve vrijdnosti istinitosti sudova koji ulaze u tu farmulu.
Naprimjer formula A ((pq)(qr))(pr) je tautologija.
Kontradikcija je formula koja koja je neistinita za sve vrednosii istinitosti sudova koji ulaze u
tu formulu. Naprimjer: pnon p je kontradikcija.



- 7 -

Operacije sa skupovima
Jednakost skupova
Definicija 1. Ako je svaki element skupa A jednovremeno i element skupa B, tada za skup A kaemo
da je podskup skupa B. Piemo A B, a znak " " predstavlja jednu relaciju meu skupovima i naziva
se inkluzija.
Simboliki navedenu definiciju moemo izrei na slijedei nain:
( ) ( ) ( )
def
A, B A B x x A x B (1)
Slijedi analogna simbolika i tekstualno kraa definicija jednakosti skupova
( )
def
Definicija2. A, B A B A B B A (2) =

Na osnovu formule (pq) ((p)(pq)), te definicija 1. i 2. neposredno se dokazuje:
Stav 1. ( ) A, B ( ) ( ) A B x x A x B = .
Napomena. Skup ne zavisi od poretka kojim su dati njegovi elementi. Tako, na primjer,
skupovi {1, 2, 3} i {2, 1, 3} su jednaki. Skupovi {1, 2, 3}, {1, 1, 2, 3}, {1, 2, 2, 3, 3} takoe
su jednaki (prema definiciji 2.).
Skup moe biti konaan ili beskonaan, zavisno od broja elemenata koje sadri. Ako je n prirodan
broj, skup S={x
1
, ... , x
n
} od n elemenata x
1
, . . . , x
n
je konaan. Skup je beskonaan ako broj
njegovih elemenata nije konaan. injenica je, ako se konani skupovi razlikuju po broju elemenata,
oni ne mogu biti jednaki. Beskonani skupovi se, takoe, mogu razlikovati i po "broju" elemenata,

Relacije (1) i (2) meu skupovima imaju neka vana svojstva, koja navodimo bez dokaza, budui da su
veoma jednostavna (pojam relacije definisaemo neto kasnije).:
(i) (A) A = A, AA, refleksivnost;
(ii) (A,B,C) A = B B = C A = C; AB B C A C , tranzitivnost;
(iii) (A,B) A = B B = A, simetrinost;
(iv) (A,B,C) A B B A A = B, antisimetrinost.
Primjedba. Za vjebu dokazati osobine (i) (iv). Kasnije emo relaciju koja ima osobine (i), (ii), (iii)
nazvati relacijom ekvivalencije, dok svaku relacija koja ima osobine (i), (ii), (iv) nazivamo relacijom
poretka. Dakle, ako promatramo skupove onda je relacije ''='' relacija ekvivalencije, a relacija '''' je
relacija poredka. Istraiti: relacija ''='' na bilo kojem skupu je relacija ekvivalencije.

Definicija 3. Partitativni skup skupa A oznaavamo sa P(A) ili 2
A
je skup koji za svoje elemente ima
skupove, preciznije sve podskupove skupa A. Dakle,
(A) P(A) := { X | X A } 2
k(A)
Vjeba. Neka skup A ima n elemenata, tj k(A) = n. Pokazuje se da partitativni skup skupa A, tj. skup
P(A) sadri 2
n
elemenata, odnosno k(P(A)) = 2
n
( i l i k(2
A
) = 2
k(A)
) .
Napr. partitivni skup skupa A={a, b} je P(A)={, {a}, {b}, {a, b}}, tj. k(A) =2 , k(P(A)) = 2
2
=4.
Unija skupova A i B je skup AB, koji sadri sve elemente skupa A i sve elemente skupa
B i samo njih. Dakle:
{ }
A B : x x A x B . =

Ovom definicijom smo uveli uniju konanog broja skupova. Ako je F={ }
1 2 n
A , A , , A , K K beskonana


- 8 -
familija skupova, tada je ( )
{ }
n i
n 1
A : x i N x A

=
= U ,odnosno, ako je i I ( gdje je I bilo koji
beskonani skup),
( )
{ }
i i
i I
A : x i I x A

= U
su beskonane unije skupova.
Presjek skupova A i B je skup A B koji sadri elemente skupa A koji istovremeno
pripadaju i skupu B. to, koristei simbolini jezik, zapisujemo krae { }
A B: x x A x B . =
Presjek beskonane familije skupova F={ }
1 2 n
A , A , , A , K K je skup ( )
{ }
n i
n 1
A : x i N x A

=
= I , odnosno ,
ako je i I ( gdje je I bilo koji beskonani skup),
( )
{ }
i i
i I
A : x i N x A

= I


Za skupove A i B za koje je A B= kaemo da su disjunktni. Za familiju skupova F={ }
i
A i I
kaemo da je disjunktna familija, ako je A
i
A
j
=, za i j .
Razlika skupova A i B je skup A\B koji sadri elemente skupa A, koji ne pripadaju
skupu B, tj.
A\B := { x | x AXB} .
Specijalno, ako je AS, tada skup S \ A nazivamo komplement skupa A u odnosu na skup S i
oznaavamo sa A
c
= C
S
(A) := {xS | x A}.
Pomou ve defmisanih operacija moe se uvesti i tzv. simetrina razlika skupova A i B, tj,
AB :=(A\ B)(B\ A) = (AB)\ (AB). (1)
Relacijom (1) uveli smo simetrinu razliku AB, ali izrazili i jednu jednakost skupova. Dokazati da
vai jednakost (1), znai dokazati jednakost dva navedena skupa.



ZADACI (u kojima su iskazane osobine operacija sa sudovima i sa skupovima)
1. Dokai ove jednakosti:
a) p q = q p, pV q = qV p, (pq) = (qp) (komutativnost konjunkcije, disjunkcije i
ekvivalencije);
b) (p q) r = p (q r), (p Vq) Vr = p V (q Vr), (pq)r = p(qr) (asocijativnost
konjunkcije, disjunkcije i ekvivalencije);
c) p p = p, p Vp = p (konjunkcija i disjunkcija su idempotentne);
d) p (q Vr)=(p q) V (p r), p V (q r)= (p Vq) (p V r) (distributivnost konjunkcije prema
disjunkciji i obrnuto);
e) p = p (involutivnost negacije);
f) p 1 = p, pl = p, p 0 = p (1 je neutralni elemenat za konjunkciju i ekvivalenciju, a 0 za
disjunkciju);
g) p l = l, p0 = 0 (1 je nulti elemenat za disjunkciju, a 0 za konjunkciju).
2. Provjeri ove jednakosti:
a) non(x)P(x)=(x)nonP(x); b) non(x)P(x)=(x)nonP(x);
c) non ((x)nonP(x)) = (x)P (x); d) non ((x)nonP(x))=(x)P (x).
3. Neka N oznaava skup prirodnih brojeva. Koja je od navedenih tvrdnji istinita, a koja nije:
a) (xN)(yN) x<y; b) (yN)(xN) x<y;


- 9 -
c) (xN) (yN)(zN) x + y = z; d) (xN) (zN) (yN) x + y = z ?
Ispitaj istinitost tvrdnji iz prethodnog zadatka ako tamo umjeslo N stavi skup Z cijelih brojeva.

4. Dokazati De Morganove formule: a) (p q)' = p' q' ; b) (p q)' = p' q' .

5. Pomocu tablice istinitosti pokazati da su slijedei sudovi identicki isiniti (tautologije):
a) (p=>g)(p'q); b) (pq)(p'q
r
); c) p(q(pq)) ; d) (pq)[(p=>q)(qp)];
e) (pq)(pp); f) (p)((qr)(pr));
g)(p
1
p
2
) ... (p
n-1
p
n
) (p
n
p
1
) (p
1
p
2
... p
n
) (p
1
p
2
... p
n
).
6. Ispitaj tok istinitosti formule: A = (pq)(((pq)r)(pr)).

7. Ispitati da li su formule P i Q istovrijedne, tj. da l i j e P = Q u sluaju kad je:
a) P = p(qr), Q = q(pr); b) P = p(pq), Q = q.
8. Dokazati da je implikacija tranzitivna, tj. da je slijedea formula tautologija:
A ((pq)(qr))(pr).
9. Naveemo neke vane tautologije, koje predstavljaju osnovne zakone logike, koje emo koristiti u
daljem izlaganju:
(a) (p => g) (q' => p') , zakon kontrapozicije;
(b) (p p') ' , zakon protivrjenosti;
(c) p p' , zakon iskljuenja treeg;
(d) ((p q) (q r)) (p r), tranzitivnost implikacije.
10. Dokazati da su tane formule:
a) (pq) ((pq)(pq)); b) ((p q)q)(q=>p); c) (p=>(q=>r))(q=>(p=>r)).
11. Ispitaj tok istinitost! formula:
a) (pq)(r p); b) (p=>q)q ; c) (pq) (r'=>s).

Dokazaemo samo zakon kontrapozicije (vidi zadatak 9.), koji proizlazi na osnovu tablice istinitosti:

P Q Q P P Q P Q (P => G) (Q' => P')
1 1 0 0 1 1 1
1 0 1 0 0 0 1
0 1 0 1 1 1 1
0 0 1 1 1 1 1
Analogno dokaite ili opovrgnite ostale formule.
U nastavku emo navesti jo neke osobine koje imaju operacije meu skupovima:
(1) AA = A, AA = A, AA
c
=S, AA
c
=, ( A
C
)
C
=A,
(2) AB = BA, AB=BA, AB=BA,


- 10 -
(3) A( BC) = ( AB) C, A( BC) =( AB) C,
(4) A( BC) = ( AB) ( AC) , A( BC) =( AB) ( AC) ,
(5) (AB)
c
= A
c
B
C
, (AB)
c
= A
c
B
C
, De Morganove formule za skupove (viditi De
Morganove formule za sudove: zadatak 4. )
(6) (
i
i I
A

U )
C
=
i
i I
A

I
C
, (
i
i I
A

I )
C
=
i
i I
A

U
C


Primjer. Pokazaemo da je tana prva skupovna jednakost (5) (tzv. De Morganov zakon). Izlazi
( ) ( )
C C
def def def def
C
C C C C
x x A B x A B x A x B x A x B x A B


ime je, na osnovu stava 1. dokazana tanost prve formule (5).
PRIMJEDBA. Kod dokaza niza gornjih ekvivalencija koriste se analogne formule matematike logike, (viditi
zadatke 1. do 11.).
Definicija 4. A je algebra (-algebra) skupova ako vai:
(i) A, B A AB A, ; (ii) A A A
C
A, ;
Odnosno (l
0
A
i
A, A
i
A, (i N); 2
0
A A, A
C
A, ).

ZADACI ZA VJEBU
1. Dokazati da za operacije , nad skupovima vrijedi:
a) AA=A, AA = A (idempotentnost , );
b) AUB=BUA, AB=BA (komutativnost);
c) (AUB)UC = AU(BUC), (AB)C = A(BC) (asocijativnost);
d) AU(AB) = A, A(AUB) = A (apsorptivnost);
e) AU(BC)=(AUB)(AUC), A(BUC)=(AB)U(AC) (distributivnost prema , tj.
obratno, prema U);
f) zapisati dislributivnost prema , tj. U prema U i dokazati da odgovarajue formule vrijede.
2. Dokazati De Morganove formule: (AB)
c
= A
c
B
C
, (AB)
c
= A
c
B
C
.
3. Ako su A, BS i A' = C
S
A, B' = C
S
A, dokazati:
a) ' = S; S' = ' ; b) (A')' = A ; c) AUA' = S, AA'= ;
d) AB A' B' AUB=B AB=A;
e) AB= AB' BA' ; f) AB = S A'B B'A.
4. Dokazati (Richard Dedekind (1831 - 1916), njemaki matematiar)
(AB) (BC) (CA) = (AB)(BC) (CA).
5. Neka je simetrina razlika skupova AB=(A\B)U(B\A). Dokazati da vrijedi:
a) AB = BA; b) A(BC) = (AB)(AC) ; c) (AB)C=A(BC); d)
A = A, AA = ; e) AB=(AB)\(AB); f) AB=[A\(AB)]U[B\(AB)]; g)
Ako je A, B, C S, vrijedi
(ABC)
'
=[(AUB)(BUC)(CA)]\(ABC), (viditi prethodni zadatak).
6. AX = A X = . Dokazati!



- 11 -
2.3. Dekartov (Cartesius-ov ili direktni) proizvod skupova
Na pitanje kakav je meusobni odnos skupova {a,a,b} i {a,b} slijedi: {a,b} {a,a,b} i {a,b} {a,a,b},
tj. na osnovu definicije jednakosti skupova: {a,a,b} ={a,b} . Dakle, za skup nije bitan poredak
elemenata, niti broj ponavljanja jednog te istog elementa u skupu. Meutim, treba primjetiti da je kod
''nekih'' skupova raspored (poredak) elemenata bitan. Sad emo uvesti takvu vrstu skupova, tj. definisaemo
jo jednu operaciju meu skupovima.
Definicija 1. Ureeni par elemenata a i b obiljeava se sa (a,b) je skup {{a), {a,b}}}, tj.u
simbolinom jeziku:
(a, b) (a,b) := {{a}, {a,b}}.
Uoiemo da koristimo oznaku kao da je u pitanju interval (a,b). Naravno, to inimo iz jedinog razloga da
ne uvodimo nove oznake.
Rije "ureen", istiu da je a na prvom mjestu, a b na drugom, pa je poredak elemenata u ovome
skupu bitan. Koristei definiciju ureenog para nije teko pokazati da vrijedi
(a, b) = (c, d) (a = c b = d).
Ureeni par (a, b) ima, dakle, prvu komponentu ili koordinatu a; druga koordinata je b. Jasno,
u optem sluaju je: (a, b)(b, a); jednakost vrijedi samo ako je a = b.
Skup (a,b,c) naziva se ureena trojka u kojoj je a-prva, b-druga a c-trea komponenta; definie
se pomou: (a,b,c) := ((a,b),c).
Rekurentno se definira ureena n-torka kao skup:
( a
1
, a
2
, . . . , a
n
) : = ( ( a
1
, a
2
, . . . , a
n
-
1
) , a
n
) , n3.
Naravno, jednakost dvije ureene n-torke je ekvivalentna jednakosti odgovarajuih komponenti, tj.
( a
1
, a
2
, . . . , a
n
) = ( b
1
, b
2
, . . . , b
n
) (i 1, n = ) a
i
= b
i
.
Definicija 2. Descartesov (Cartesius ili direktni) proizvod dva neprazna skupa A i B, je
Ax B : = { ( a , b ) | a A b B } .
(R. Descartes (1506-1650) je francuski matematiar i filozof.)
Ako je A konaan skup, onda broj njegovih elemenata oznaavamo sa k(A).
Neka je: k(A) =m i k(B) = n, tada je lako dokazati
k (A x B) = k (B x A) = m n .
Ako su A
1
,A
2
, ... , A
n
neprazni skupovi, tada je A
1
x A
2
x ... x A
n
skup svih ureenih n-torki
( a
1
, a
2
, . . . , a
n
) , gdje je (i 1, n = ) a
i
A
i
.
Specijalno, ako je A
i
= A, (i 1, n = ) , tada se takav proizvod naziva n-ti stepen skupa A, t j .
(A ) A
n
= {(a
1
, a
2
, ... , a
n
) | (i 1, n = ) a
i
A } .


- 12 -
ZADACI ZA VJEBU
1. Neka su A, B, C, D skupovi, dokazati da je:
a) (AUB)xC = (AxC)U(BxC);
b) (AB)x(CD)=(AxC)(BxD);
c) (A\B)xC=(AxC)\(BxC);
d) (A x B)\(C x D))= ((A\C) x B)(A x (B\D));
e) (AxB) U(CxD)(AUC)x(BUD).
2. Nai partitivni skup P(S) skupa S ako je: a) S={1,2,3}, b) S={3, {1,4}}.
Rjeenje. a) P(S) = {0, {1}, {2}, {3}, {1, 2}, {1,3}, {2,3}, {1,2,3}}.
b) P(S) = {0, {3}, {{1,4}}, {3, {1,4}}}.
3. Neka su A, B, C i D proizvoljni skupovi. Dokazati slijedee relacije:1
0

(AB)A(AB);
2
0
(AB) (AB = A);
3 (AB) (AB=B);
4 ((AC) (BD)) ((AB) (C D);
5 (A\ B) B = ;
6 (A\ B = C) (A = BC)
7 (A=BCB C = ) (A\B=C);
8 A\(BC) = (A\B)(A\C);
9 A B= A \ ( A \ B) ;
10 A B = B A ; A A = ;
11 A B (A C) ( B D) ;
12 (A B) (C D ) (A C ) ( B D ) ;
13 (AB)(CD)(AC)(BD);
14 (A\ B) (C \ D) (A C ) ( B D ) ;
15 P(AB) = P(A)P(B); P(AB)P(A)P(B).



- 13 -
3. BINARNA RELACIJA
Definicija 1. Neka je A i A
2
. Tada je binarna relacija u skupu A .
Za dva elementa a i b sa svojstvom (a, b) kae se da su u relaciji .
Umjesto (a, b) pisaemo ab.
Ako A i ma n elemenata, t j. k(A)=n, onda je k(P(Ax A))=
2
n
2 , to je broj razliitih bi narni h relaci ja koji mogu
bi ti definisane u skupu A. Provjeriti ovu tvrdnj u.
Relacija u skupa A moe imati slijedea svojstva:
(i) (a A) aa ( Refleksivnost);
(ii) (a, b A) ab b a (Simetrinost);
(iii) (a, b A) (ab b a ) a=b (Antisimetrinost) ;
(iv) (a, b A) (ab b c ) a c (Tranzitivnost).

Definicija 2. Relacijom ekvivalencije u skupu A nazivamo binarnu relaciju u A koja je refleksivna,
simetrina i tranzitivna i umjesto obino piemo "~" .
Primjer. Neka je dat broj m0 i mZ: ={. . . , n , . . . , -2, -1, 0, 1, 2, . . . , n , . . . } .
Ako stavimo:
( ) ( )
def
x, y x~y k x y km, =
onda smo na Z definisali relaciju ekvivalencije (kaemo da su x i y jednaki po modulu m i piemo
x = y (mod m), ako je x ~ y). Lako se provjerava ta tvrdnja (p r o v j e r i t i !).

Uvedena relacija ekvivalencije, u skupu A, ''cijepa'' skup A na meusobno disjunktne podskupove toga skupa definirane
pomou relacije ~. Da bismo to provjerili, prvo emo u skupu A razmotriti skup indeksiran proizvoljnim elementom a iz A,
tj.
(aA) C
a
: = { x A | x ~ a} ,
kao skup svih elemenata skupa A koji su u relaciji sa elementom aA. Jasno je da C
a
sadri element a . Skup C
a
se naziva klasa ekviva-
lencije elementa a.
Ako su C
x
i C
y
dvije klase ekvivalencije u skupu A, tada se lako dokazuje ili C
x
= C
y
ili C
x
C
y
= 0. (dokazati ovu tvrdnju !).
Prema tome, relacija ekvivalencije u skupu A, cijepa skup A na disjunktne klase ekvivalencije, ija unija ini skup A.
Skup A/~ , koji sadri sve klase ekvivalencije, nazivamo kolinik skup ili faktor skup.

Definicija 3. Relacija poretka ( obino se oznaava se "") je binarna relacija koja je: refleksivna,
antisimetrina i tranzitivna.
Za dva elementa x, y A, koji su u relaciji "" kaemo da su uporedivi, a za skup A, u kome je definisana
relacija poretka, da je ureen.

Ureeni skupA je potpuno ureen (ili lanac ), ako vrijedi :
(x,y A) x y y x
Primjer lanca su skupovi N, Z sa relacijom i svi drugi skupovi brojeva, osim skupa C.

Definicija 4. Neka je u skupu A definirana relacija poretka ..
(a) Element a A naziva se majoranta skupa B A, ako je:
( x B) ( x a).
Ako, pri tome, majoranta a B, tada je a maksimalni element (maksimum) skupa B i piemo a = max

B.

(b) Element b A naziva se minoranta skupa B A, ako je:
( x B) ( b x).
Ako, uz to, b B, tada je b minimalni element (minimum) skupa B, tj. piemo b= minB.
Definicija 5. Za skup B A kaemo da je ogranien sa gornje (donje) strane ako postoji barem jedna
majoranta (minoranta) skupa B. Skup B je ogranien, ako je ogranien i sa gornje i sa donje strane.


- 14 -
ZADACI ZA VJEBU
1. Ispitati osobine binarnih relacija:
a) = , < , > , , na skupu realnih brojeva;
b) inkluzije na P(S), tj. na partitivnom skupu skupa S;
c) = u skupu brojeva A R;
d) paralelnost u skupu pravih u ravni E
2
(Euklid (oko 330 - oko 275), starogrki maiematiar);
e) Ispitati osobine binarnih relacija E
2
i E
3
;
f) (N, ), gdje je N skup prirodnih brojeva i
(a, b N) a b ( kN) b=ka.
g) ,,a i b su relativno prosto brojevi", tj. krae (a, b)=1, gdje su a, beN;
h) relacije kongruentnosti, koja se definie na sljedei nain:
a = b(mod m) ( kZ) a - b = km, (a, b, m Z, m 0).
(Ako a, b nisu kongruentni (mod m), to se zapisuje kao a b(mod m) ).
4. PRESLIKAVANJE (FUNKCIJA)
Definicija 1. Neka su X i Y neprazni skupovi. Pod preslikavanjem (ili funkcijom ) f skupa X u skup
Y podrazumijeva se svaki postupak (zakon) kojim se svakom elementu x iz X pridruuje jedan i samo
jedan element y iz skupa Y.

Reenicu ''f je preslikavanje (skupa) X u (skup) Y'', oznaavamo na jedan od naina:
f : X Y; X
f
Y ili x af(x), x e X f(x) Y.
Koristei kvantifikatore i pojam ekvivalencije, definicija1. moe se zapisati krae
f : X Y ( ) ( ) ( )
def
x X !y Y y f x = (1)
Elementi skupa X nazivaju se originali, a elementi skupa f(X) := {f(x) | xX} slike preslikavanja f.
Skup X zovemo domenom preslikavanja f i oznaavamo D(f) (ili D
f
), a skup svih slika
f(X) = {y Y | ( xX) y = f(x)} kodomen (ili rang) preslikavanja f i oznaavamo sa
R (f) odnosno R
f
.
Definicija 2. Neka je f : X > Y. Ako je f (X) = Y, tj. ako je svako y iz Y slika barem jednog oginala
x X, kaemo da je preslikavanje f surjekcija ili preslikavanje " na'".
Primjer 1. Neka je Y = {0,1,2}; tada preslikavanje f
:
X {0,1} nije surjekcija sa X u Y, jer element
2 iz Y nije slika nijednog xX.
Primjer 2. Neka je X = R i Y = R
+
{0}=R
0
, gdje je R
+
:= {x R | x > 0}.
Preslikavanje definirano na X pomou f(x) = x
2
je surjekcija skupa X nas kupr Y=R
0
.
Definicija 3. Preslikavanje f : X Y naziva se injektivnim ili injekcija skupa X u skup Y, ako i
samo ako se razliiti elementi skupa X preslikavaju u razliite elemente skupa Y. Ovakvo preslikavanje naziva
se i "1 1" preslikavanje.
Dakle, po definiciji, f : X Y je injekcija ako vrijedi:
( x
1
,x
2
X) (x
1
x
2
f(x
1
) f(x
2
)), f(x
1
), f(x
2
)Y. (1)

Imajui u vidu zakon kontrapozicije:
(p q) (p q),
jasna je da je Definicija 3 ekvivalentna sa
(f: X Y je injekcija) (( x
1
,x
2
X) (f(x
1
)=f(x
2
)

x
1
=x
2
)).
Primjer 3. Preslikavanje f : N N definirano pomou f (n) = 2 n 1 je injekcija skupa
prirodnih brojeva N u samog sebe.
Oito je f(m) = f (n) 2m 1 = 2n 1 m = n.
Definicija 4. Za preslikavanje f : X Y kaemo da je bijekcija skupova X i Y ili obostrano-
jednoznano preslikavanje skupa X u skup Y ako je f i injekcija i surjekcija.


- 15 -
PRIMJEDBA. Preslikavanja se moe stroije definisati, tako da se ne koriste pojmovi koji nisu
precizno definirani, kao to su pojmovi postupak (zakon) ili pridruivanje iz definicije 4.
Definicija 5. Neka je f (XxY) binarna relacija koja zadovoljava uslove:
(a) Skup svih prvih komponenti x ureenih parova (x,y) f , jednak je skupu X, tj. D
f
= X.
(b) Proizvoljno x X javlja se samo jednom kao prva komponenta ureenog para iz f, tj.
(x X) (x, y
1
) f (x, y
2
) f y
1
= y
2
;
tada je f: XY.
ZADACI ZA VJEBU
I. Zadaci: 9. i 10. na str. 19-3-prep.
II. Zadaci: 12. do 17. i 19. do 22. na str.19-3-prep.
III. Zadaci: 219. do 274. na str.23-4-prep.
IV. Zadaci: 1. do 13. na str.9-1-dop.

5. OPERACIJE I ALGEBARSKE STRUKTURE
Napomenimo da smo ve koristili neke operacije bez posebnog notiranja: logike operacije: konjukcija ,
disjunkcija , implikacija , ekvivalencija i negacija .
Osim toga, uveli smo operacije sa skupovima. Koristili smo i neke od matematikih kvantifi'katora
(, !, , | , . . . ), koji pomau da se matematiki iskazi izraze u kraoj formi.

Neka je A proizvoljan skup i S A
2
.

Definicija 6. Binarna operacija u skupu A je svako preslikavanje :S A.

Dakle, svakom ureenom paru (a,b)S A
2
pridruuje se jedan i samo jedan element c A.

Binarna operacija zove se takode: binarna kompozicija ili apstraktna operacija ili samo operacija.

Prema definiciji preslikavanja izlazi:
( )
( )
( ) ( )
2
a,b S A !c A o a, b c =
Znak o, koji kazuje da na elemente a i b skupa A treba primeniti odreeni postupak da bi se dobio
element c iz tog skupa, zove se operator. Rezultat operacije o koja je izvrena sa elementima a i b
oznaava se: a o b=c u mj e s t o s a ( ) o a,b c =
Operacija je zatvorena na A, ako je S = A x A.
Nadalje emo,ako se ne kae drukije, smatrati da je operacija zatvorena na A.
Definicija 7. Skup G na kome je definisana binarna operacija (napr. ) naziva se grupoid.
Grupoid je, prema tome, ureeni par (G, ).
Primjer 12. U skupu neparnih prirodnih brojeva 2N+1 := {n=2k + l | k = 0,1, 2, . . . } operacija
mnoenja je zatvorena operacija.
Izlazi: ako su x
1
= 2 k
1
+1; x
2
= 2 k
2
+1, dva proizvoljna elementa skupa 2N+1, gdje su
k
1
, k
2
{0,1, 2,... ...}, tada je
x
1
x
2
= (2 k
1
+1) (2 k
2
+1) = 4 k
1
k
2
+2 k
1
+ 2 k
2
+ l = 2 (2 k
1
k
2
+ k
1
+k
2
)+1
odnosno x
1
x
2
= 2 k + 1, gdje je k = 2 k
1
k
2
+ k
1
+k
2
, odakle slijedi da je x
1
x
2
2N+1.


- 16 -


Pretpostavimo da je u nepraznom skupu A definirana operacija " o " i S = A x A, tj. da operacija ima
svojstvo zatvorenosti.

Rei emo:
1) operacija " o " asocijativna'', ako vrijedi
(a, b , c A) ( a o b) o c = a o (b o c). (g1)
2) U skupu A postoji neutralni (jedinini) element u odnosu na operaciju "o", ako vrijedi
( e A) ( a A) a o e = a = e o a. (g2)
3) Svaki element iz A ima suprotni (inverzni) element, ako vrijedi
(aA) (a* A) a o a* = e = a* o a. (g3)
4) Operacija je komutativna, ako
(a, b A) a o b = b o a . (g4)
Za operacije koje imaju konkretan smisao, operator o zamenjuje se znacima:
+
za sabiranje (brojeva, polinoma, vektora, itd.) ;
- za oduzimanje (brojeva, polinoma, vektora, itd.) - ;
x i l i . za mnoenje (brojeva, polinoma, itd.);
: i l i / za deljenje (brojeva, polinoma, itd.);
za uniju skupova;
za presek skupova;
\ za diferenciju skupova;
i.t.d.
Definicija 8. Ureeni par (G, o) se naziva grupa , ako vrijede aksiomi (g1),(g2) i (g3);
grupa (G, o) je komutativna ili Abel-ova grupa, ako u njoj vai i aksiom (g4).
Nils. H.Abel (1802-1829) je norveki matematiar.

Iskaimo jo jednom preciznu definiciju grupe.
Algebarske strukturu (G, o) na ziva se grupa ako vrijede (aksiome grupe):
1 internost: ( )
( )
( )
2
a,b G !c G aob c =
2 asocijativnost: (a, b , c G) ( a o b) o c = a o (b o c). (g1);
3 egzistencija neutralnog ili jedininog elementa:
( e G) ( a G) a o e = a = e o a. (g2)
(e se naziva neutralnim ili jedininim elementom);
4 egzistencija inverznog (simetrikog) elementa:
(aG) (a* G) a o a* = e = a* o a. (g3)
gdje je e jedinini element u G. Elemenat a* (oznaava se sa a
-1
ili -a) naziva se inverznim ili
simetrinim elementom elementa a.
Ako pored aksioma 1 - 4 u grupi (G, o) vrijedi:
5 komutativnost: (a, b G) a o b = b o a , (g4)
tada se kae daje grupa komutativna ili Abelova*.
Neka je (H, o) grupa i HG, tada grupu (H, o) nazivamo podgrupom grupe (G, o).

Na istom skupu moe se zadati vie operacija.
esto operaciju, u grupi G, oznaavamo sa " + ", bez obzira da li se radi, ili ne, o sabiranju
(adiciji) brojeva u uobiajenom smislu. Takve se grupe nazivaju i aditivnim grupama. Isto tako, u
nekim grupama uvedena operacija moe biti oznaena sa ". ", a ne mora znaiti obino mnoenje
(multiplikaciju) brojeva (grupe, toga tipa, zovemo multiplikativnim grupama).


- 17 -
Grupe se mogu razlikovati po prirodi elemenata. Napr., grupa (P(X), ), gdje je P(X)
partitivni skup nepraznog skupa X, a skupovna operacija simetrina razlika, koju definiramo sa
(A,B P(X)) A B := (A\B) (B\A);
s druge strane, elementi grupe (Z, +) su cijeli brojevi. Provjeriti da obe pomenute strukture, zaista,
ine grupu.
Definicije 9. Neka je (S, o, ) struktura sa dvije operacije (S ima bar dva elementa).
9.1. Struktura (S, o, ) gdje su o i dvije binarne interne operacije u S naziva se
prsten ako je:
1 (S, o) Abelova grupa;
2 operacija je asocijativna;
3 za sve a, b, c S vrijedi
a(feoc) = (ab)o(ac); (boc)a = (ba)o(ca),
tj. vrijede i lijeva i desna distributivnost operacije prema operaciji o, (tj. druga
operacija () je distributivna prema prvoj operaciji () u prstenu).
9.2. Prsten (S, o, ) je tijelo ako je (S\{0}, ) grupa, gdje je 0 neutralni element za
operaciju o.

9.3. Komutativno tijelo (S, o, ) je polje.
Dakle, (S, o, ) je polje ako vrijedi:
1 (S, o) Abelova grupa;
2 (S\{0}, ) je Abelova grupa, grupa, gdje je 0 neutralni element za operaciju o;
3 za sve a, b, c S vrijedi
a(feoc) = (ab)o(ac); (boc)a = (ba)o(ca),
tj. vrijede i lijeva i desna distributivnost operacije prema operaciji o, (tj. druga operacija
() je distributivna prema prvoj operaciji ())

Uobiajene su oznake: (G, .) za multiplikativnu grupu i (G, +) za aditivnu grupu, (P, +, .) za
prsten, (S, +, . ) za tijelo; 0" je neutralni elemenat za adiciju +; 1" je neutralni elemenat za multi-
plikaciju.
Za preslikavanje f grupe (G,) u grupu (H, o) kaemo da je homomorfizam grupe G u grupu H,ako je
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) a,b G f a b f a o f b . =
Definicija 10. Neka trojke (X, , ) i (Y, +, x) imaju algebarsku strukturu polja. Za preslikavanje
f : XY kaemo da je izomorfizam polja (X, , ) u (Y, +, x), ako vrijedi
(i) f : X Y je bijekcija,
(i i ) (a, bX) f(ay) = f(a) + f(b),
(iii) (a, bX) f(ab) = f(a) x f(b).
Osim toga, ako su polja ureena tj., ako imamo polja: ( X, , , ) i ( Y, +, x , )
i ako vrijedi
(iv) (x, yX) x y f(x) f(y),
tada se kae da su ureena polja (X, , ) i (Y, +, x) izomorfna.
Sa matematike take gledita razlike meu izomorfnim strukturama nema. Jedino, ako nam
je bitna priroda elemenata (ili operacija) u X kao algebarskoj strukturi, moemo naglasiti da je
neto izvedeno (dokazano ili definirano) u X - "sa tanou do izomorfizma".
Zadaci
I. Zadaci: 12. do 17. i 19. do 22. na str.19-3-prep.


- 18 -
II ELEMENTI TEORIJE LINEARNIH VEKTORSKIH PROSTORA
Na skupovima R i C (realnih i kompleksnih brojeva), te na skupu V vektora definiu se operacije
+" i ." . Upotrebljavamo isti operator +" , mada se radi o tri operacije sabiranja na tri razliita
skupa. U skupu V operacija ." odnosi se na mnoenje skalara i vektora, tj. radi se o binarnoj eksternoj
operaciji. Sve ove operacije imaju izvjesne zajednike osobine.
Mogue je i na mnogim drugim skupovima definisati operacije + " i . " tako da ove operacije
imaju iste osobine kao i za skupove R, C i V. U ovom paragrafu istraiemo osnovne osobine takvih
struktura.
Opiimo takve nove strukturu slijedeim definicijama:
Definicije. Neka je K={a, b, c,...} polje i V={x, y, z,} bilo kakav neprazan skup.
1
0
. Vektorski ili linearni prostor
Kaemo da je V linearni prostor nad poljem (K, +, ) ako su ispunjeni uslovi:
I. (V, +) je aditivna grupa.
II. Definirana je funkcija, ili binarna eksterna operacija, sa K x V u V, t j .
( (a, x) K x V) (! axV) (a, x) a ax ,
koju nazivamo mnoenje vektora skalarom i ono i ma ova svoj st va:
1) a (x + y) = ax+ ay (a K; x, y V);
2) (a + b) x = ax + b x (Va, b K; x V);
3) (a b) x = a (b x) ( a, b K; x V);
4) 1 x = x ( x V);
gdje je 1 neutralni element za multiplikaciju u polja K.
Elementi iz V zovu se vektori ili take prostora V, a elementi iz K zovu se skalari.
Linearni prostor V nazivamo realnim ili kompleksnim linearnim prostorom zavisno od toga
da li je K=R, ili je K=C.


2
0
. Linearna (ne-)zavisnost vektora:
1. Neka je dato n skalara {a
1
,, a
n
} K i n vektora {x
1
,..., x
n
} V, tada se vektor
n
i i 1 1 n n
i 1
a x a x a x
=
= + +

L naziva linearna kombinacija (forma) vektora x

1
,..., x
n
,
tj. kae se da je vektor y=
n
i i
i 1
a x
=

izraen kao linearna kombinacija vektora {x

1
,..., x
n
} V;
akko je (a
1
,, a
n
) = (0,..., 0) kaemo da je linearna kombinacija trivijalna
2. Vektori {x
1
,..., x
n
}V su linearno zavisni akko postoji (a
1
,, a
n
) (0,..., 0) tako da je

n
i i
i 1
a x
=

= 0 (1),
(tj. akko je (1) vrijedi za bar jedna netrivijalna linearna kombinaciju, vektori su linearno zavisni);
3. Vektori {x
1
,..., x
n
}V su linearno nezavisni akko iz (1) slijedi (a
1
,, a
n
) = (0,..., 0),
(tj. ako (1) vai samo za trivijalnu linearnu kombinaciju, vektora su linearno zavisnih);
4. Za beskonaan skup vektora kaemo da je linearno nezavisan akko je svaki njegov konaan
podskup linearno nezavisan;

3
0
P o t p r o s t o r , l i n e a l i g e n e r a t o r
1. Neprazan skup V
1
V je vektorski potprostor vektorskog prostora V, ako je V
1
vektorski prostor u
odnosu na operacije koje su definisane u V.
Je li neki skup vektorski potprostor lako se provjerava na osnovu stava:
Stav 1. Neka je V vektorski prostor. V
1
V je vektorski potprostor prostora V akko vrijedi
(x,y V
1
)(a, b K) ax + by V
1
. (*)
Dokaz. Potrebno je samo provjeriti da li nula-vektor iz V lei i u V
1
, te da li suprotni element svakoga


- 19 -
elementa iz V
1
i sam lei u V
1
. Poto je V
1
podskup vektorskoga prostora V ostala svojstva su ispunjena u
V
1
jer vrijede u veem prostoru V.
(, tj. uslov je dovoljan ) Ako je x V
1
, tad po pretpostavci stava u V
1
lei i kombinacije: 1x + (-1) x = 0 i
0 x + ( ] ) x = - x. Time smo pokazali daje W vektorski prostor.
(, tj. uslov je potreban) Obratna tvrdnja je oigledna: ako je V
1
vektorski prostor, on mora sadravati
linearnu kombinaciju svaka svoja dva elementa.

Uslov (*) iz stava moe se zamijeniti sa sljedea dva uslova:
(x,y V
1
) x + y V
1
(aditivnost) , (x V
1
) ( a K) ax V
1
(homogenost),
to se moe lako provjeriti.

Primjeri vektorskih prostora.
1) Vektorski prostor mogu initi i funkcije. Neka je F skup svih funkcija definiranih na segmentu [a,b] s
vrijednostima u R. Operacije adicije i eksterno mnoenje definisani su na slijedei nain
(x, yF; aR) (x+y)(t) :=x(t)+y(t), (ax)(t) := ax(t).
2)Pomou posljednjeg stava izlazi: vektorski prostor ini skup C[a, b] svih neprekinutih funkcija na intervalu
[a, b], jer je zbir neprekidnih funkcija neprekidna funkcija.
Ovi primjeri ukazuju na vanost pojma vektorskoga prostora.

Sad emo navest najvaniji nain dobijanja vektorskih potprostora
2. Neka je U={x
1
,..., x
n
} V, linealom nad U naziva se skup
( )
( )
n
i i i i
i 1
L U : a x i 1, n a K, x U
=


= =

,
tj. L(U) je skup svih linearnih kombinacija vektora iz U;

Primjedba. Lako se dokazuje da je W=L(U) potprostor vektorskog prostora V. Da se uvjerimo u to, uzmimo
dva elementa x, y ovoga skupa: x =
n
i i
i 1
a x
=

, y =
n
i i
i 1
b x
=

. Tad je njihova linearna kombinacija oblika:

ax + by =
n
i i i
i 1
(aa bb )x
=
+

i ona ponovo pripada skupu W. Stoga je W vektorski potprostor od V.

Nazivamo ga potprostor generiran (razapet) vektorima U={x
1
,..., x
n
} V.
Ako je V=L(U) onda se kae da je V razapet sa U; u tom sluaju piemo U=G(V), tj kae se U je generator
od V (ili da U razapinje ili generie V).

Primjeri. 3) Vektorski prostor ini: skup P svih polinoma; skup Pn svih polinoma stepena n.
Zaista, Pn= L(U), gdje je U={x
i

( )
i 0, n = x
i
= t
i
}.
4 Baza i d i me n z i j a l i n e a r n o g p r o s t o r a
1. Algebarska (Hamelova) baza vektorskog prostora V je skup BV koji se sastoji od linearno
nezavisnih vektora prostora V koji razapinje prostor V.
2. Neka baza B ima n (N) elemenata, kae se da je prostor V konaino-dimenzionalan i da mu je
dimenzija jednaka n, tj. dim V = n.
Ako se baza sastoji od beskonano mnogo elemenata kae se da je vektorski prostor V beskonano-
dimenzionalan.
Svi se prostori u gornjim primjerima mogu podijeliti u dvije skupine: prvu ine konano-dimenzionalni a
drugu beskonano-dimenzionalni prostori. Je li neki prostor konano ili bcskonano-dimenzionalan
odreujemo po broju linearno nezavisnih vektora koje moemo u njemu pronai. Tako na primjer, prostor
P svih polinoma je beskonano-dimenzionalan jer su za svaki n vektori 1, t, t
2
,..., t
n
linearno nezavisni:
njihova linearna kombinacija jednak je nula funkciji ako za svaki t vrijedi
a
0
+ a
1
t + a
2
t
2
+ ... + a
n
t
n
= 0


- 20 -
to je mogue samo ako su svi koeficijenti jednaki nuli.

Takoe, beskonano-dimenzionalni su prostor neprekidnih funkcija (jer sadri sve polinome!), prostor
svih funkcija itd.
Oblast matematike koje izuava beskonano-dimenzionaine vektorske prostore naziva se funkcionalna
analiza; linearna algebra bavi se konanodimenzionalnim prostorima. Stoga e svi vektorski prostori u
nastavku biti konano-dimenzionalni.
Dimenzija vektorskoga prostora. U konano-dimenzionalnome prostoru broj linearno nezavisnih vektora
je konaan. Sam naziv prostora sadri u sebi rije 'dimen-zionalan' koji upravo odreuje koliki je taj broj.
Dimenzija prostora maksimalan je broj linearno-nezavisnih vektora u tome prostoru.
Pojam dimenzije vektorskoga prostora intuitivno je jasan. Mi smo navikli govoriti o dvo ili tro-
dimenzionalnom prostoru. Primjeri takvih prostora su R
2
,R
?
, R
3
itd, broj u oznaci prostora upravo
oznaava njegovu dimenziju.
Kod sloenijih prostora dimenziju je neto tee utvrditi. Posebno, pri odreivanju dimenzije raznih
potprostora moramo koristiti aparat linearne algebre.
Baza vektorskoga prostora. Neka je V vektorski prostor dimenzije n. To znai da u njemu moemo
pronai skup B={x
1
,..., x
n
} V linearno nezavisnih vektora, takav da dodamo mu li bilo koji novi
element x novodobiveni skup vie nee biti linearno nezavisan. Stoga postoje skalari {a
1
,, a
n
, a} K.
od kojih je bar jedan razliit od nule, takvi da vrijedi:
1 1 n n
a x a x ax o + + + = L .
Pri tom je sigurno a 0, inae bi iezavala linearna kombinacija vektora baze B={x
1
,..., x
n
} V.
Dijeljenjem s brojem -a vektor x prikazujemo u obliku linearne kombinacije vektora {x
1
,..., x
n
}:
1 n
1 n
a a
x x x
a a
= L
Dakle, dokazali smo da vrijedi:
Stav 2. Svaki vektor vektorskog prostora V moe napisati u obliku linearne kombinacije vektora baze tog
prostora.
Lako se dokazuju i slijedei stavovi:
Stav 3. Prikaz svakoga vektora u odabranoj bazi je jedinstven, tj. neka je B={x
1
,..., x
n
}(V) baza prostora V
nad poljem K, tada:
(x V) (!(a
1
,, a
n
) K
n
) x=
n
i i
i 1
a x
=

.
Stav 4. Svake dvije baze u vektorskom prostoru V imaju isti broj elemenata. Taj se broj podudara s
dimenzijom prostora.
Stav 5. Neka je V vektorskiprostor dimenzije n. Tada svaki skup od n linearno nezavisnih vektora
ini bazu.
Ovaj stav je vrlo koristan, jer za veinu prostora unaprijed znamo kolika im je dimenzija (napr. zato to smo
na neki nain odredili neku bazu prostora). elimo li odrediti neku drugu bazu, dovoljno je izabrati odreen
broj linearno nezavisnih vektora- nismo duni provjeravati razapinje li taj skup itav prostor.
Za dokaz vidjeti napr. [4], pomona literatura.

Primjer 4. U prostoru Pn svih polinoma stepena n bazu ine vektori
e
o
(t) = 1, e
1
(t) = t, e
2
(t) = t
2
, . . . , e
n
(t) = t
n
,
stoga je njegova dimenzija n + 1.
Primjer 5. Uoimo sljedei skup: e
o
(t) = 1, e
1
(t) = t - 1, e
2
(t) = (t 1)
2
, . . . , e
n
(t) = (t 1)
n
.
Tvrdimo da i ovaj skup ini bazu. Broj elemenata u njemu je n + 1. Oni su linearno nezavisni poto svaki
polinom ima vei stupen od prethodnih i ne moe se prikazati kao njihova linearna kombinacija. Zato,
prema stavu 5., ovaj skup ini bazu prostora Pn. Zakljuujemo da se svaki polinom P(t) Pn moe
napisati u obliku:
a
0
+ a
1
(t-1) + a
2
(t-1)
2
+ ... + a
n
(t-1)
n




- 21 -
Sem toga, vrijedi i obrat Stava 5., koji koristimo da ne provjeravamo linearnu nezavisnost:
Stava 6. Neka je V vektorski prostor dimenzije n. Ako za vektore {x
1
,..., x
n
}( V) vrijedi V=L(x
1
,..., x
n
),
tad oni ine bazu.
Dokaz. Treba dokazati da su vektori {x
1
,..., x
n
} linearno nezavisni. Pretpostavimo suprotno. Izbacimo iz
skupa {x
1
,..., x
n
} sve vektore koji su linearno zavisni s preostalim. Dobit emo skup koji e sadrati m < n
vektora, biti e linearno nezavisan i jo uvijek e razapinjati isti prostor. Takav skup je baza prostora, s
manjim brojem elemenata od dimenzije prostora,to je proturjeno. Zato su poetni vektori linearno
nezavisni.
Na osnovu stavova 5. i 6., pokazali smo da je skup {x
1
,..., x
k
} V baza u prostoru V dimenzije n ako
vrijede bilo koja dva od sljedea tri uvjeta:
k = n,
{x
1
,..., x
k
} su linearno nezavisni,
{x
1
,..., x
k
} razapinju prostor V.
Tree je svojstvo u tom sluaju posjedica odabrana dva.


Prostor R
n
. Za nas je najvaniji primjer prostora R
n
.
O elementima prostora R
n
moemo govoriti kao o vektorima kolonama, ili kao o vektorima vrstama: to je
samo stvar naina zapisivanja vektora. Mi emo zapisivati elemente prostora kao ureene n-torke.
Operacije su definirane na nain:
x + y = (x
1
,, x
n
) + (y
1
,,y
n
) = (x
1
+y
1
,,x
n
+y
n
) , ax = (ax
1
, , ax
2
).
U prostoru R
n
izdvajamo n karakteristinih vektora:
e
1
=( 1, 0, . . . , 0) , e
2
= ( 0, 1, . . . , 0),..., e
n
= (0,0,...,1).
Skup {e
1
, e
2
, ..., e
n
} nazivamo kanonskom bazom prostora R
n
.
Pokaimo da ovaj skup zaista ini bazu prostora. Linearna kombinacija tih vektora ima oblik:
n
i i 1 1 n n
i 1
a e a e a e
=
= + + =

L a
1
( 1, 0, . . . , 0) +...+a
n
(0,0,...,1)= (a
1 ,...,
a
n
)
i ona iezava onda i samo onda kad su svi skalari a
i
jednaki nuli.
Dalje, bilo koji element x = (x
1
,, x
n
) R
n
moe se napisati u obliku
x = (x
1
,, x
n
) = x
1
( 1, 0, . . . , 0) +...+x
n
(0,0,...,1)=
n
i i 1 1 n n
i 1
a e a e a e
=
= + +

L ,
tj. kombinacija je vektora
1 n
e , ,e . L
Time smo utvrdili daje dimenzija prostora R
n
jednaka n.
Baza u svakom vektorskom prostoru ima beskonano mnogo, sve su one meu sobom ravnopravne. Baza
se bira ovisno o problemu koji rjeavamo. U prostoru R
n
je za veinu problema najpogodnija kanonska
baza, jer su koeficijenti vektora u toj bazi jednaki njegovim koordinatama.

ZADACI
I. Provjeriti da li je V linearni prostor nad poljem K, te odrediti bazu i dimenziju prostora, ako je:
a. (nN) V=K
n
, K=K , (gdje je K bilo koje skalarno polje; posebno razmotriti K=R ili K=C za n=1,2,3);
(x, y K
n
) x+y := (x
1
,,x
n
)+(y
1
,,y
n
) = (x
1
+y
1
,,x
n
+y
n
) interna kompozicija, sabiranje vektora;
(x K
n
) (aK) ax = (ax
1
, , ax
2
) eksterna kompozicija, mnoenje vektora skalarom.
b. Pokazati da je skup C kompleksnih brojeva vektorski prostor nad tijelom kompleksnih brojeva.
c. Skup vektora u ravni xOy, sa uobiajenom operacijom sabiranja i mnoenja skalara sa vektorom je
vektorski prostor nad tijelom R realnih brojeva. Naci jednu bazu u tom prostoru.
d. Da li skup svih vektora koji se nalaze na jednoj pravoj koja prolazi kroz kooordinatni poetak,
obrazuje vektorski prostor nad K=R.
e. Da li je skup svih vektora ravni, bez vektora koji su paralelni jednoj datoj pravoj, vektorski
prostor?
f. Neka je R
+
skup pozitivnih realnih brojeva u kojem je operacija + " definisana kao obino


- 22 -
mnozenje realnih brojeva, a mnoenje" broja x>0 sa realnim brojem a iz R kao x
a
. Dokazati da je
R
+
realni vektorski prostor nad R.
g. Skup C[a, b] svih neprekidnih funkcija f(x) na segmentu [a, b] je vektorski prostor u odnosu na
uobiajene operacije sabiranja funkcija i mnoenje funkcija brojem. Dokazati!

II. Provjeriti da li u linearnom prostoru V nad poljem K vrijedi:
a. (! oV) (x V) x + o = x , egzistencija jedinstvenog nula vektora;
b. (x V) (! - xV) x + (- x) = o, egzistencija jedinstvenog suprotnog vektora;
c. (x, y, z V) x+y = x+z y=z, pravilo kancelacije;
d. (x, yV) (! zV) x+z = y, tj. jednaina x+z = y ima jedistveno rjeenje z = y x : = y + (-x);
e. (a K) ao = o, (oV ), tj. bilo koji skalar pomnoen sa o-vektorom daje o-vektor;
f. (x V) 0x = o, (oV ), tj. bilo koji vektor pomnoen sa 0-skalarom daje o-vektor;
g. (a K) (x V) ax = o (a = 0 x = o), tj. proizvod skalara i vektora je o(V) samo ako je jedan
od mnoitelja neutralni elemenat (0 ili o respektivno);
h. (a K) (x V) a(-x) = (- a)x = - (ax),

PRIMJEDBA. Uporediti h. sa rezultatom koji bi dobili kad bi oba mnoitelja a i x bila iz polja K (promjena
znaka proizvoda u polju kad jedan od faktora promjeni znak).
Razmotriti i ostale rezultate (od a. do g.) u istom smislu.

III. Zadatak: 18. na str.20-3-prep.


-23-
III MATRICE
Definicije:
1. Neka je N
k
= {1,2, .,., k} N, kN, tada svako preslikavanje
A: N
m
xN
n
K, (n, mN), (1)
gdje je K obino neko polje, nazivamo matricom A formata (ili tipa) (m, n) iz polja K. Tu injenicu
zapisujemo krae sa: A M
m,n
(K), tj. M
m,n
(K) je skup svih matrica (istog) formata (m,n) iz polja K.
Kaemo da je matrica A realna (ili kompleksna) ve prema tome da li je K=R (ili je K=C).
2. Matrica se obino zadaje kao pravougaona ema svojih vrijednosti:
( (( ( ) )) )
i 1, m; j 1, n = = = = = = = = A(i,j) = a
ij
, tj.
11 12 1n
21 22 2n
m1 m2 mn
a a a
a a a
A
a a a
( ( ( (
( ( ( (
( ( ( (
= == =
( ( ( (
( ( ( (
( ( ( (

L LL L
L LL L
M M M M M M M M M M M M
L LL L
, ili
11 12 1n
21 22 2n
m1 m2 mn
a a a
a a a
A
a a a
= == =
L LL L
L LL L
M M M M M M M M M M M M
L LL L

ili krae: A = (a
i}
)
m,n
ili A=||a
ij
||
m,n
, gdje je a
ij
elemenat matrice A, koji lei u i-toj vrsti(redu) i j-toj
koloni (stupcu).
Dakle, uobiajeno je da se matrice oznaavaju sa velikim slovima a njihovi elementi istim malim slovima
latinice. Tako a
11
= (A)
11
znai da je a
11
elemenat matrice A koji lei u prvoj vrsti i prvoj koloni. Openito
( A M
m,n
(K))
( (( ( ) )) )
i 1, m; j 1, n = = = = = = = = a
i,j
= (A)
ij
.
3. Ako je m n kaemo da je matrica pravugaona.
Za m = n kaemo da je matrica A = (a
i}
)
n,n
kvadratna matrica reda n ili krae da A M
n
(K).
Elemente: a
11
, a
22
, ..., a
nn
sainjavaju glavnu dijagonalu matrice A M
n
(K); tragom matrice nazivamo
zbir dijagonalnih elemenata
n
ii
i
; trA a
=
=

1
elementi: a
1n
, a
2,n-1
, ...,a
n1
lee na sporednoj dijagonali.
4. Transponovanu matricu matrice A oznaavamo sa A
T
ili A

. Transponovanje matrice je unarna
operacija koja se definie na slijedei nain:
( A M
m,n
(K)) ( !B M
n,m
(K)) B= A
T

df

( (( ( ) )) )
i 1, m; j 1, n = = = = = = = = b
ji
=

a
ij,

tj. i-ta vrsta u A je i-ta kolona u A
T
.
Vjeba. Zapisati matrice A i A
T
ako je AM
m,n
.
5. Vektor matrice su matrice koje imaju samo jednu vrstu [x
1
x
2
x
n
] ili krae X=[x
i
]
1,n
, te matrica
kolona koja im samo jednu kolonu, napr. Y=[y
k
]
n,1
.
Sem toga, ako je Y matrica kolona onda je njena transponovana matrica Y
T
matrica vrsta (i obrnuto).
Tako je naprimjer vektor [1 - 4 2 0]
T
ustvari vektor kolona formata (4, 1).
Neka je A = (a
ij
)
m,n
, tada se matrica A moe zapisati kao:
(ii) matrica kolona: A= (A
1.
A
2.
A
m.
)
T
, gdje je A
i .
= (a
i1
a
i2
a
in
) i-ta vrsta matrice A,
(ii) matrica vrsta: A=(A
.1
A
.2
A
.n
), gdje je A
.k
= (a
1k
a
2k
a
mk
)
T
k-ta kolona matrice A.
6. Navodimo nekoliko matrica posebnog oblika:
Nula matrica, oznaavamo je sa O (M
m,n
(K)), je matrica iji su svi elementi nula, tj O= (0)
m,n
;
Dijagonalna matrica je kvadratna matrica kojoj su svi elementi van dijagonale jednaki nuli; ona se

-24-
zapisuje u obliku
( (( ( ) )) )
1 1
2 2
1 2 n
n n
d 0 d
d d
ili ili diag d , d , , d
0 d d
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (

L LL L
O O O O O O O O

ili krae [d
i

ij
]
n,n
, gdje je

ij
Kroneckerov delta simbol definisan sa:
{ {{ { ij
1, i j,
0, i j.
= == =
= = = =


Jedinina matrica je dijagonalna matrica iji su dijaginalni elementi jednaki 1, tj. matrica
diag(1,,1). Oznaavamo je sa E, ili E
n
kad elimo da istaknemo da je njen red n.
Dakle, E
n
= [

ij
]
n,n
.Umjesto E u upotrebi je i oznaka I.
Trougaone matrice (donja trouagona, tj. gornja trougaona) su kvadratne matrice:
( (( ( ) )) ) ( (( ( ) )) )
11 11 12 1n
21 22 22 2n
ij n,n ij ij ij
n,n
n1 n2 nn nn
a 0 a a a
a a a a
, ili a a 0, i j ; tj. , ili a a 0, i j .
a a a 0 a
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (
= > = < = > = < = > = < = > = <

( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (
( ( ( ( ( ( ( (

L LL L
M O O M O O M O O M O O

7. Neka su A = (a
ij
)
m,n
, B = (b
ij
)
p,q
, C = (c
ij
)
r,s
tri matrice nad poljem K i neka je K. Tada vrijede
slijedee definicije:
( (( ( ) )) ) ( (( ( ) )) )
( (( ( ) )) )
0
df
0
ij ij
1 m, n p, q ,
(i) A B
2 i 1,m; j 1, n a b ,
= == =

= = = =

= = = = = = = = = = = =



tj. matrice su jednake akko su jednakog formata i imaju jednake odgovarajue elemente.
(Dokazati da je = relacija ekvivalencije u skupu M
m,n
(K)).
( (( ( ) )) )
( (( ( ) )) ) ( (( ( ) )) ) ( (( ( ) )) )
( (( ( ) )) )
0
def
0
ij ij ij
1 m, n p, q r, s ,
ii A B C
2 i 1, m; j 1, n a b c ,
= = = = = = = =

+ = + = + = + =

= = + = = = + = = = + = = = + =



tj. matrice se mogu sabirati akko su matrice sabirci istog formata; tada je i njihov zbir istog formata, a
elementi zbira se dobiju sabiranjem odgovarajuih elemenata matrica sabiraka.
( (( ( ) )) )
( (( ( ) )) ) ( (( ( ) )) )
( (( ( ) )) )
0
df
0
ij ij
1 m, n p, q ,
iii A B
2 i 1, m; j 1, n a b ,
= == =

= = = =

= = = = = = = = = = = =



ili matrica se mnoi skalarom tako da joj se svaki element pomnoi skalarom;
( (( ( ) )) )
( (( ( ) )) ) ( (( ( ) )) )
( (( ( ) )) )
0
df
n
0
ij ik kj
k 1
1 n p, r, s m, q ,
iv AB C
2 i 1,m; j 1, q c a b ,
= == =
= = = = = = = =

= = = =

= = = = = = = = = = = =




tj. proizvod AB dvije matrice postoji akko su matrice ulanene , tj. akko je broj n kolona prvog faktora
A jednak broju p vrsta drugog faktora B, tj. broj elemenata u vrsti matrice A mora biti jednak broju
elemenata u koloni druge matrice B. Sem toga, elementi matrice proizvoda dobiju se prema:

1j
n
ij i . . j i1 in ik kj
k 1
nj
b
c A B a a : a b
b
= == =
( ( ( (
( ( ( (
= = = = = = = = = = = = ( ( ( (
( ( ( (
( ( ( (


L M L M L M L M

-25-
gdje je uzeto, po definiciji, da je dobijeni rezultat skalar a ne matrica formata (1, 1).
8. Osobine operacija sa matricama (matrice kao algebarske strukture).
Koristei prethodne definicije lako se dokazuju stavovi:
1. Algebarska struktura (M
m,n
(K), +) je Abelova grupa.
(Ovdje je M
m,n
(K) familija matrica istog formata (m,n) nad poljem K (= C ili R) ,a sabiranje
matrica je definisano sa 7.(ii); nula matrica je O M
m,n
(K), tj. O= (0)
m,n
je neutralni element za
sabiranje, dok je matrica - A = (- a
ij
)
m,n
suprotan elemenat matrici A u odnosu na sabiranje.
2. M
m,n
(K) je vekiorski prostor nad poljem K, (gdje je mnoenje matrice skalarom dato sa 7.(iii)) .
Dimenzija tog prostora dim(M
m,n
(K)) = mn.

Primjedba. Kako sve matrice tipa n x n ine vektorski prostor, to e vektorski prostor initi i sve
dijagonalne matrice, sve gornje ili donje trougaone matrice itd., jer je linearna kombinacija dvije takve
matrice ponovo matrica istoga oblika (viditi stav 2.1.).
3. Mnoenje matrica, definisano sa 7. (iv), ima slijedee osobine:
(i) (AM
m,n
(K); BM
n,p
(K)); CM
p,r
(K)) A(BC) = (AB)C,
(ii) (AM
m,n
(K); B,CM
n,p
(K)) A(B + C) = AB + AC,
(iii) (A, BM
m,n
(K); CM
n,p
(K)) (A + B)C = AC + BC
(iv) (AM
m,n
(K)) A E
n
= A = E
m
A,
(v) (AM
m,n
(K); BM
n,m
(K)) (AB)
T
= B
T
A
T
.
Dokaz (desne jednakost u (iv)). Neka je X= E
m
A , tada je na osnovu definicije mnoenja matrica:
X = (x
ij
)
m,n
= E
m
A
( (( ( ) )) )
m
ij ik kj ii ij ij
k 1
i 1, m; j 1, n x a a a
= == =
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = =

,
odakle na osnovu jednakosti matrica izlazi da je E
m
A=A.
VJEBE. a) Dokazati da je A E
n
= A. b) Za dokaze ostalih tvrdnji (i) (v) iz stava 3. (kao i stavova 1. i 2.)
vidjeti str. 74-2-prep.
Primjedbe: a) Lako se provjerava da mnoenje matrica u optem sluaju nije komutativno, tj. i kad postoje
oba rezultata AB i BA, oni ili nisu istog formata, istog su formata akko su obe matrice kvadratne istog reda, ali
i u tom sluaju te dvije matrice ne moraju biti jednake. Napr.

1 0 0 0 0 0 0 0
A , B , te je AB BA
0 0 1 0 0 0 1 0
| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | |
= = = = = = = = = = = = = = = =
| | | | | | | | | | | | | | | |
\ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \

b) Iz (iv) slijedi da u skupu praugaonih matrica M
m,n
postoje lijevi E
m
i desni E
n
neutralni element
koji su razliiti, tj. da samo u skupu kvadratnih matrica M
n,n
postoji neutralni element E
n
=E
m
= E=
||
ij
||
n,n
za mnoenje matrica.
c) Poto samo kvadratne matrice imaju neutralni element za mnoenje, to je samo grupoid (M
n,n
, )
potencijalno grupa. Potrebno je istraiti pitanje egzistencije inverznih elemenata u tom grupoidu.
Dakle, promatraemo samo kvadratne matrice (istog reda) radi toga to se samo u tom skupu definisane sve tri
prije uvedene operacije:sabiranje matrica, mnoenje skalara i matrice te mnoenje matrica.


9. Determinanta matrice
Svakoj kvadratnoj matrici AM
n,n
(K) pridruen je skalar njena determinanta, (engl, detertninant, njem.
Determinante, fr. dterminant, rus. opredelitelj od lat. determinare -odredili.
Taj skalar oznaavamo sa det A ili |A| ili D. Pri raunanju determinanti koristit emo zapis



-26-
11 12 1n 11 12 1n
21 22 2n 21 22 2n
n1 n2 nn n1 n2 nn
a a a a a a
a a a a a a
det ili
a a a a a a
( ( ( (
( ( ( (
( ( ( (
( ( ( (
( ( ( (
( ( ( (

L L L L L L L L
L L L L L L L L
M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M
L L L L L L L L
.
Oznaku | | uveo je 1841. Cayley.
Kako je ovaj zapis slian onome kod matrica, govorit emo, kao i kod matrica , o elementima a
ij
determinante, njenoj vrsti ili koloni, iako je ona (kad se izrauna) tek jedan skalar iz K.
Determinante emo definsaati induktivno.
Slijedi jednostavna ali neuobiajeno duga definicija determinante.
9.1. Definicija determinante

i. Za n = 1 i matricu A = [a
11
] definicija je:
detA = |A| = |a
11
| = a
11.
Ovdje |A| ili |a
11
| oznaava determinantu, a ne apsolutnu vrijednost. To nas ne treba brinuti, jer kasnije
nikad neemo pisali determinantu matrice prvoga reda. Takoe, zapis determinante |A| ne treba dovoditi u
vezu s apsolutnom vrijednou matrice koja nije niti e biti definisana.

ii. Za n = 2, determinanta matrice drugoga reda, tj. determinanta drugog reda define se ovako:
D =
a a
: a a a a
a a
= -
11 12
11 22 12 21
21 22
. (1)
Naprimjer:
a
ab .
b
= +
-
2
2
1

Primjedba. to je motivisalo ovakvu definiciju determinante? Interesantno je spomenuti da je pojam
determinante istorijski prethodio pojmu matrice, a javio se je pri rjeavanju sistema linearnih jednaina.
Zapiimo najjednostavniji sistem linearnih jednaina:
ax + by = e, cx + dy=f.
Njega moemo lako rijeiti bilo kojom od elementarnih metoda. Napr. metodom suprotnih koeficijenata:
pomnoimo prvu jednainu brojem d, drugu brojem b i saberimo rezultate. Dobiemo ekvivalentnu
jednainu:
(ad bc)x = ed bf
ed bf
x .
ad bc
-
=
-

Slino, dobijemo da za drugu nepoznanicu vrijedi
(ad bc)y = af ce
af ce
y .
ad bc
-
=
-

Brojnik i nazivnik u ovim izrazima su determinante, tj.

e b a e
f d c f ed bf af ce
x , y .
a b a b ad bc ad bc
c d c d
- -
= = = =
- -
(2)
Ova veza linearnih sistema i determinanti je utoliko vanija poto analogne formule vrijede i za sistema
viega reda. to emo moi dokazati koristei determinante.
iii. Za n=3, determinanta (matrica) treega reda definie sa (pomou determinante drugog reda):
D =
a a a
a a a a a a
a a a : a a a
a a a a a a
a a a
= - +
11 12 13
22 23 21 23 21 22
21 22 23 11 12 13
32 33 31 33 31 32
31 32 33
(3).
Raunanje determinante moe se nastaviti raunanjem determinanti 2-gog reda:
D = a (a a a a ) -
11 22 33 23 32
a (a a a a ) a (a a a a ) - - + -
12 21 33 23 31 13 21 32 22 31

= a a a a a a -
11 22 33 11 23 32
a a a a a a a a a a a a - + + -
12 21 33 12 23 31 13 21 32 13 22 31

Primjedba. Za izraunavanje determinante drugog i treeg reda moe se koristiti takozvano
Sarusovo pravilo (Sarrus, 1798-1861).Ono je predstavljeno slijedeom emom:

-27-
a a
a a
+
-
11 12
21 22
]
Z
= a a a a -
11 22 12 21
,
tj. slino za determinantu treeg reda, poslije dopisivanja sdesna njene prve dvije kolone, prema priloenoj
emi izlazi:

a a a a a
a a a a a
a a a a a
+ + +
- - -
=
11 12 13 11 12
21 22 23 21 22
31 32 33 31 32
] ] ]
Z Z Z
a a a
11 22 33
a a a a a a a a a + + -
12 23 31 13 21 32 13 22 31
a a a a a a - -
11 23 32 12 21 33

I u ovom sluaju elementi sa istim prvim i drugim indeksom obrazuju glavnu dijagonalu ( a , a , a
11 22 33
).
Nazivamo je jo i lijeva dijagonala. Elementi a , a , a
13 22 31
obrazuju sporednu dijagonalu ili desnu
dijagonalu. Nazovimo nepotpunom lijevom dijagonalom du koja spaja elemente a
12
i a
23
i

du
koja spaja elemente a
21
i a
32
. Slino elementi a
12
i a
21
obrazuju nepotpunu desnu dijagonalu kao
ielementi a
23
i a
32
. Lako je vidjeti da proizvod elemenata glavne dijagonale a , a , a
11 22 33
ulazi u
determinantu sa znakom + (plus) a proizvod elemenata sporedne dijagonale sa znakom - (minus).
Svaki od ostalih etiri sabiraka determinante je:
proizvod od dva elementa sa nepotpune dijagonale i treeg elementa iz suprotnog ugla.
Proizvodi se uzimaju sa znakom plus ako se radi o lijevoj nepotpunoj dijagonali i sa znakom minus ako
se radi o desnoj nepotpunoj dijagonali. Naprimjer za dijagonalu a
12
i a
23
suprotni elemenat iz ugla je
a
33
, pa se proizvod ovih elemenata a a a
12 21 33
mora uzeti sa znakom minus.


iv. Definiciju determinante uiniemo jednostavnijom uvodei nove pojmove:
(i) Minor (ili subdeterminanta) matrice A M
n
(K) elementa a
ij
naziva se determinanta (n - 1)-og reda
koja se iz determinante detA n-tog reda dobije brisanjem i-te vrste i j-te kolone i oznaava se s M
ij
.
(ii) Kofaktor (ili algebarske komplemente) elementa a
ij
definie se pomou minora pridruujui mu
predznake + ili - prema slijedeoj formuli:
( )
i j
ij
ij ij
ij
M , za i j parno,
A M
M , za i j neparno.
+

+

= - =

1
Uz ove oznake, definicija (3) determinante treeg reda glasi:

D = detA = a
11
M
11
- a
12
M
l2
+ a
13
M
13.
(4)

Ista formula, zapisana preko minora, glasi
D = detA = a
11
A
11
+ a
12
A
l2
+ a
13
A
13
. (5)
gdje je

11 12
11
21 22
a a
M :
a a
= ,
21 23 21 22
12 13
31 33 31 32
a a a a
M : , M :
a a a a
= = , tj.

A
11
:= +M
11
, A
12
:= -M
12
, A
13
:= +M
13
.
Ovakav nain raunanja determinante nazivamo razvoj determinante po elementima prve vrste.
Primjer. Razvoj determinante po prvoj vrsti:

( ) ( ) ( ) ( ) = - + = - - - + - - =
- - - -
- -
2 0 3
1 0 3 0 3 1
3 1 0 2 0 3 2 1 3 0 0 3 3 2 1 1 15
2 3 1 3 1 2
1 2 3



-28-
Pokuajmo sad poopiti ovaj zapis.
v. Tvrdimo da vrijedi formula analogna sa (4) za razvoj po po bilo kojoj vrsti:

( )
( )
i j
ij ij ij ij
j j
i , D det A a A a M
+
= =
" = = = = -

3 3
1 1
1 3 1 (6)
ili ak i za razvoj po bilo kojoj koloni:

( )
( )
i j
ij ij ij ij
i i
j , D det A a A a M
+
= =
" = = = = -

3 3
1 1
1 3 1 . (7)
Na primjer, za j = 2, razvijajui determinantu treeg reda po drugoj koloni, dobiemo:
D=
12 12 22 22 32 32
a a a
a a a a a a
a a a a A + a A + a A = -a a a
a a a a a a
a a a
= + -
11 12 13
21 23 11 13 11 13
21 22 23 12 22 32
31 33 31 33 21 33
31 32 33
,
Raunanje determinante moe se nastaviti raunanjem determinanti 2-gog reda. Dobije se
D =a a a a a a -
11 22 33 11 23 32
a a a a a a a a a a a a - + + -
12 21 33 12 23 31 13 21 32 13 22 31
.
to se podudara s determinantom raunatom u (3).
Vjeba. Provjeriti da e se ista vrijednost za D dobiti razvojem determinante treeg reda po po bilo kojoj
vrsti ili koloni.
vi. Determinanta matrice n-toga reda - Laplaceov razvoj. U opem sluaju, determinanta matrice
define se razvojem po bilo kojoj vrsti, odnosno bilo kojoj koloni, ba kao u formulama (6) i (7).
Takav se razvoj naziva Laplaceov razvoj determinante.
Neka je M
ij
minor, a A
ij
kofaktor elementa a
ij
. Tad se determinanta matrice A reda n definie na nain:

( ) ( )
n n
i j
ij ij ij ij
j j
i , n D det A a A a M
+
= =
" = = = = -

1 1
1 1 (8),
kao razvoj po bilo kojoj i-toj vrsti, tj. kao razvoj po bilo kojoj j-toj koloni:

( )
( )
n n
i j
ij ij ij ij
i i
j , n D det A a A a M
+
= =
" = = = = -

1 1
1 1 . (9)
Primjedba. Bilo bi korektnije definisati determinantu razvojem samo po prvoj vrsti, a zatim dokazati da se
taj razvoj podudara s razvojima po oslalim vrstama ili kolonama. Meutim dokaz ovoga stava (kojega srno
provjerili za delerminante treega reda) je sloen, te ga neemo navoditi. Preporuujemo dokaze u citiranoj
literaturi ili kompletiranje dokaza indukcijom.
Za definiciju determinante najvee zasluge pripadaju Laplasu (Pierre Simon Laplace (1749-1827),
francuski matematiar, fiziar i astronom).
Moe se dokazati da je definicija determinante n-tog reda (8), tj. (9) ekvivalentna sa:

n
j j nj
D det A a a a = =

1 2
1 2
L (10)
gdje se sumiranje vri po svim permutacijama ( j
1
j
2
, ...j
n
) skupa indeksa {1, 2, ..., n}, a sabirci
n
j j nj
a a a
1 2
1 2
L su produkt od n elemenata matrice A , od kojih bilo koja dva nisu ni iz iste vrsti ni iz
iste kolone.Predznak + ili - ovisi o permutaciji ( j
1
j
2
, ...j
n
) drugih indeksa, ve prema tome da li je
permutacija parna ili neparna: + dolazi uz parne, a - uz neparne permutacije, kojih ima podjednako
mnogo. Detalje o permutacijama i ovakvoj definiciji determinante studenti mogu potraiti u literaturi.

Je li raunanje determinante jednostavan posao ili nije? Kod determinariata vieg reda nastupaju potekoe
kod njihovog efektivnog raunanja. Naime, iako je teorijski mogue izraunati svaku determinantu sluei se
njezinom definicijom, to je esto praktino nemogue, jer broj osnovnih sabiraka raste astronomski s redom
determinante. Tako nap. determinanta desetog reda ima 10! == 3.6 milijuna sabiraka, pa bi samo za popisivanje

-29-
tih sabiraka trebalo 36 knjiga, s 1000 stranica svaka. Tu, dakako, danas pomau raunari, ali se raun moe
znatno pojednostavniti koriste li se neka svojstva determinanti.

Eksplicitna formula (10) izgieda da daje jednostavan algoritam, ako ne za runo a ono barem pomou rau-
nara. Medutim, takva je pomisao daleko od istine. Da bismo odredili determinantu koristei formulu (10)
potrebno je uiniti, za zasvaki od n! sabiraka(toliko ima permutacija od n elemenata), tocno n - 1
mnoenje i na kraju n! - 1 sabiranje, to ukupno daje n
.
n! - 1 operacija. Taj je broj strahovito velik poto
faktorijeli rastu vrlo brzo (ak bre od eksponencijalnih funkcija kao sto je recimo 10
n
).
Raunajui determinante primjenom definicije, pomocu rekurzivnih formula, dobemo tek neznatnu utedu,
potreban broj operacija ponasa se kao e
.
n!. Uz prctpostavku da raunar izvri 10
6
operacija u jednoj
sekundi, dobiemo sljedea vremena koja su potrebna za izracun determinanti, uz ne ba preveliki broj n:


Matrice reda 100 i raunanje njihovih determinanti este su u praksi to mora znaiti da se velike
determinante ne raunaju primjenom gornjih formula. Dakako, postoje razliite formule ,a neke meu
njima efikasnije su od drugih. Moe se pokazati da je za izraunavanje determinanti prethodnim svoenjem
na trougaonu formu potrebno uiniti, za determinantu n-tog reda, priblino 2n
3
/3 operacija. Za matricu
reda 25 potrebno vrijeme, raunajui na taj nain, iznosi 0.01 sekundu, to je prema gornjih 10
18
godina
ogromna uteda u vremenu.
Da bismo doli do takvog algoritma, potrebno je izuiti svojstva determinanti. Navest emo sada osnovna
svojstva determinanti.


9.2. Svojstva determinanti n-tog reda

Naveemo nekoliko najvanijih svojstava. Pri tom emo zapravo ukazati na algoritam pomou kojega se
determinante mogu jednostavno raunati. S obzirom da je naa definicija determinanti bila induktivna,
determinanta je definisana pomou determinanti niega reda , metoda matematike indukcije bila bi
osnova pri dokazivanju.
Slijedee tvrdnje bit e iskazane za vrste ili kolone determinanti. Napomenimo da potpuno identine tvrdnje
vrijede i ako rije vrsta zamijenimo sa kolona i obratno. Navodimo najvanija svojstva determinanti.
Dokazi nekih tvrdnji dati su u obliku uputa ili naznaka ili u vrlo saetom obliku. Pri torn emo
koristiti zapis u kojem kolone matrice (determinante) prikazujemo u obliku vektora.

Dl. Determinanta trougaone (i dijagonalne) matrice jednaka je proizvodu elemenata na
dijagonali.
Ako je A napr. gornja trougaona matrica, tada svi proizvodi u (10), osim a
11
a
22
...a
nn
imaju
barem jedan element iz donjeg trougla pa su jednaki nula. Na primjer, za jedinicnu rnatricu
vrijedi detE = 1.
D2. det A = det A
T
.
Jednakost vrijedi zbog formula (8) i (9). Iz ovog svojstva izlazi da svako svojstva koja
vrijedi za vrste vrijedi i za kolone determinante (i obratno).
D3. Zamjenom dviju vrste (kolona) determinanta mijenja predznak.
Za n=2 osobina se jednostavno provjerava: ( )
a a
D a a a a D
a a
= = - - = -
21 22
1 11 22 12 21
11 12
, te za
kompletiranje dokaza indukcijom ostaje da se dokae da svojstvo vai i za n+1 ako vai za n.
N BROJ OPERACIJA VRIJEME RAUNANJA
5 324 3.2
.
10
-4
sekunda
10 9 864 099 9.8 sekunda
25 4.2
.
10
25
1.3
.
10
18
godina
100 2.5
.
10
158
8
.
10
150
godina

-30-
D4. Ako u A imamo dvije jednake vrste (kolone) onda je determinanta detA=0.
Svojstvo slijedi stoga to po svojstvu D3 zamjenom dvije vrste determinanta mijenja
predznak, a kako smo zamijenili iste vrste determinanta se ne mijenja. Dakle D= - D
odakle slijedi D=0.
D5. Determinanta je multilinearna funkcija svojih kolona, tj. ako je (samo jedna) napr. j-ta
kolona matrice AMn linearna kombinacija
. j . j
( ) ( )
. j
A A A = a + b
1 2
onda je
detA= detA
(1)
+ detA
(2)
,
gdje je j-ta kolona:
. j
( )
A
1
u matrice A
(1)
i
. j
( )
A
2
u matrici A
(2)
(ostale kolone su iste kao u matrici A).
Ovo svojstvo slijedi direktno iz formule (9) za razvoj po j-toj koloni:

( )
n n n
( ) ( ) ( ) ( )
kj kj kj kj kj kj kj
k k k
det A a a A a A a A
= = =
= a + b = a + b

1 2 1 2
1 1 1
= detA
(1)
+ detA
( 2)
.
Primjedba. Iskazati, tj zapisati princip superpozicije, kako se naziva osobina D5. za ==1.
D6. (i) Neka je A
1
matrica koja se dobije tako to se svi elementi neke od kolone matrice AMn
pomnoze s brojem . Tada vrijedi detA
1
= detA, tj. determinanta se mnoi brojem tako da joj
se neka (ali samo jedna kolona) pomnoi tim brojem.
(ii) Ako matrica A ima vrstu sastavljen od samih nula, ondaje detA = 0.
Ovo su direktne posljedice svojstva D5.
Svojstvo (ii) mogue je provjeriti direktno razvojem determinante po 0-vrsti.
D7. Vrijede generalizacije formula (8) i (9):

( ) ( )
{
n n
i j
sj ij sj ij si
j j
za i s,
i , n;s , n a A a M D
D za i t;
+
= =

" = = = - = d =
=

1 1
0
1 1 1 (8
!
),

( )
( )
{
n n
i j
i t ij it ij tj
i i
za j t,
j ,n;t ,n a A a M D
D za j t.
+
= =

" = = = - = d =
=

1 1
0
1 1 1 . (9
!
)
Formule (8
!
) dobiju se na osnovu D4. kao razvoj po i-toj vrsti kad umjesto i-te ponovo stoji s-ta
vrsta tako da D ima dvije jednake vrste (za i s); formule (9
!
) dobiju se na osnovu D4. kao razvoj po
j-toj koloni kad umjesto j-te ponovo stoji t-ta kolona, tako da D ima dvije jednake kolone(za j t).
D8. Determinanta se ne mijenja ako jednoj koloni dodamo neku drugu kolonu pomnoenu sa
nekim brojem.
Neka smo matricu A
1
dobili iz matrice A tako to smo j-toj koloni A
.j
dodali t-tu kolonu
A
. t
pomnoenu sa , tada je prema formuli (9) i svojstvu D5:

( )
n n n
ij i t ij ij ij it ij
i i i
det A a a A a A a A det A
= = =
= + l = + l =
1
1 1 1
,
poto je
n
it ij
i
a A
=

1
= 0 prema (9
!
) u D7, jer je to razvoj determinante po j-toj koloni, koja ima dvije
jednake kolone j-tu i t-tu.
D9. Ako je jedna kolona (ili vrsta) matrice A linearna kombinacija preostalih kolona (ili vrsta) onda je
detA=0.
Slijedi uzastopnom primjenom osobina D5 i D4.
Primjedba. Kasnije emo dokazati da je ovaj uslov i potreban, tj. detA=0 akko su njene vrste
(kolone) linearno zavisne.

-31-
D10. (Binet -Cauchyjev stav; J. P. M. Binet (1786-1856), francuski malematiar). Determinanta proizvoda
dviju matrica jednaka je proizvoda determinanti:
( A, B M
n
) det(AB) =detAdetB.
Dokaz neemo izvoditi.
Vjeba. Uzeti dvije proizvoljne matrice reda 2 ili 3 i provjeriti da je za njih ta tvirdnja tana.

Primjer 1. Koristei svojstva determinante i Laplasov razvoj imamo:

( )( )
II I
III I
IV I
.
+
- - - -
+
- -

= +
- -
+

- -
-
-
= = - - =
-
1 1
2 8 8 4 1 4 4 2
3 12 15 3 1 4 5 1
2 3 7
7 28 14 14 1 4 2 2
3
3 8 4 3 3 8 4 3
1 4 4 2
8 9 3
0 8 9 3
42 42 1 1 8 2 0 4032
0 8 2 0
20 16 3
0 20 16 3

Ovaj primjer pokazuje
da raunanje determinanti moe biti ak i za determinante malenoga reda
mukotrpan posao;
da je 'runo' raunanje determinanti umjetnost sama po sebi: razliite osobe estoe razliitim
pristupom doi do (istog!?) konanog rezultata.
Osnovna ideja sastoji se u tome da se determinanta svodi na determinantu trougaone matrice, meutim izbor
transformacija ostaje pri tome poprilino slobodan. Pri runome raunanju nastojimo izbjei raun s
razlomcima koliko je god to mogue. S druge strane, algoritam prilagoen raunaru jednoznano je odreen
i ne uzima toliko sloboda pri izboru transformacija. Mi emo taj (Gaussov) algoritam detaljno opisati pri
rjeavanju sustema linearnih jednaina.

Primjer 2. (Vandermondeova determinanta.) Provjerimo sljedei rezultat:

( )
2 n
j i
i j
n n n
2 n
1 1 1
x x x
x x .
x x x
<
- - -
= -

1
1 1 1
1
L
L
M
L

Oznaka oznaava proizvod po svim moguim izborima indeksa za koje je i < j. Ukupan broj faktora u
umnoku na desnoj strani jednakosti je n(n 1)\2.
Oznaimo traenu determinantu s V(x
1
,..., x
n
). Da izraunamo njezinu vrijednost, nainit emo sljedee
transformacije
pretposljednji, n 1 -vi red pomnoiti s x
1
i dodati posljednjem;
n2 -gi red pomnoiti s x
1
i dodati n-l-vom, itd...,
prvi red pomnoiti s x
1
i dodati drugom.
Nakon toga se determinanta moe rastaviti po prvoj koloni i iz svih transformiranih vrsta izvui zajedniki
faktor. Dobije se:

( ) ( )
( ) ( )
2 n
1 n
n n
2 n n
2 n 2 n
1 1 1
0 x x x x
V(x ,...,x ) =
x x x x x x
= x x x x V(x ,...,x )
- -
- -
- -
- -
1 1
2 2
2 1 1
1 1
0
L
L
M
L
L

Dobili smo determinantu identinu prvotnoj, ali reda n - 1. Tako smo dobili rekurzivnu relaciju:
V( x
1
, x
2
, . . , x
n
) = (x
n
x
1
)... (x
2
x
1
)V(x
2
,..., x
n
).
Isto razmiljanje moemo primjeniti i na novu, umanjenu determinantu:
V( x
2
, . . , x
n
) = (x
n
x
2
)... (x
3
x
2
)V(x
3
,..., x
n
).
i nastaviti postupak sve dok ne stignemo do posljednjih jednadbi:
V(x
n-2
,x
n-1
,x
n
) = (x
n
-x
n
-
2
) (x
n
-x
n
-
1
)

-32-
V(x
n-1
, x
n
) =
n n
n n
x x .
x x
-
-
= -
1
1
1 1

Uvrtavanjem svih ovih vrijednosti dobije se traeni rezultat..

ZADACI
1. Dokazati da matrice
( )
i
A , B , C i , imaginarna jedinica
i
-
= = = = -
-
0 1 0 1 0
1
1 0 0 0 1

zadovoljavaju jednakosti:
1
0
A
2
= B
2
= C
2
= E; 2
0
BC= - CB= iA, CA = - AC = iB, AB = - BA = iC,
Provjeriti da li za matrice A, B, C takoe vae jednakosti:
[B, C] =
.
2iA, [C, A]=
.
2iB, [A, B]=
.
iC,
[A, A
2
+-B
2
+ C
2
] = [B, A
2
+B
2
+C
2
]=[C,A
2
+B
2
+ C
2
] = O,
gde je =1 ili = - 1 i gde je [A, B]=ABBA.
Primjedba. Matrice A, B, C se sreu u kvantnoj mehanici i zovu se Paulieve matri.
2. Dokazati jednakost A (a) A (b)=A (a + b), gde je
A (a) =
cosa sina
.
sina cos a
-

3. Neka je:
A (a) =
cosa sina
,
sina cos a
-
B =
tgt
.
tgt
- 0
0

Provjeriti da li je: (E+B)=A(2t)(E-B).

4. Dokazati da je
O. =
5
0 0 0 0 0
4 0 0 0 0
0 3 0 0 0
0 0 2 0 0
0 0 0 1 0

5. Data je matrica
( )
( )
2-a a-1
A (a) = , a R
2 1-a 2a-1
.
Odrediti: 1 A (a)A(b); 2 A (a)
2
i A (a)
n
(n N).
6. Date su kvadratne matrice A, B M
n
reda n2, gdje je: a
ij
=1 (ij), a
ii
=0, b
ij
=a
ij
n
.
n
-
-
-
2
1
Provjeriti jednakost AB =E.
7. Provjeriti sljedeu prezentaciju matrice drugog reda


a a i i a a a a a a a a
i i ,
a a i i
- + + - -
= - + +
-
11 12
11 22 12 21 12 21 11 22
21 22
1 0 0 0 1 0
0 1 0 1 0 0 2 2 2 2


gde je i imaginarna jedinica.

-33-
8. Date su matrice:
i
A , A , A ,
i
i
A , A , A ,
i
= = =
- -
= = =
1 2 3
4 5 6
1 0 0 0 1
0 1 0 0 0
0 0 0 0 0
0 0 1 0 0

gde je i imaginarna jedinica.
Ako je [X, Y]= XY YX, provjeriti:
[A
1
, A
3
]=2A
3
, [A
1
, A
4
]=2A
4
, [A
2
, A
3
]=2A
3
,
[A
1
, A
5
]= - 2A
5
, [A
1
, A
6
]= - 2A
6
, [A
2
, A
5
]= - 2A
6
,
[A
3
, A
5
]=A
1
, [A
3
, A
6
]=A
2
, [A
4
, A
5
]=A
2
,
[A
2
, A
4
]= - 2A
3
, [A
2
, A
6
]=2A
5
, [A
4
, A
6
]= - A
1
,
[A
1
, A
2
]= O, [A
3
, A
4
]= O, [A
5
, A
6
]= O.
Odrediti sve matrice koje su komutativne sa jednom od matrica A
i
( i , = 1 6 ).
9. Odrediti a i b tako da matrice
cosa sina
A sina cosa , B cos b sin b
sin b cos b
-


= = -




0 1 0 0
0 0
0 0 1 0

budu komutativne.
10. Ako su A i B kvadratne matrice drugog reda, dokazati da je
AB+BA = AtrB+BtrA+E(tr(AB)(trA)(trB)).
Primjedba. Da li ova jednakost vai ako su A i B matrice reda veceg od dva?
11. Ako je n prirodan broj i A=




1 0
1 1
, dokazati da je: A
n
= E +n(A - E).
12. Neka je A M
n
i neka vai ji a
i j
=0.
Dokazat i da j e A
n
=O.
13. Neka je A M
n
i a
ij
= 1 n za svako i i j. Dokazati da za svaki prirodan broj k vai A
k
=A.
14. Oznaimo sa M skup svih kvadratnih matrica reda n koje imaju osobinu
da je zbir elemenata svake vrste jednak 1. Dokazati implikaciju
(A MBM) ABM.
15. Oznacimo sa M skup svih kvadratnih matrica reda n koje imaju osobinu da je zbir elemenata
svake vrste i svake kolone jednak 1. Dokazati implikaciju
(A MBM) ABM.
- 34 -

10. Kvadratne matrice
10.1. Za kvadratnu matricu A reda n, tj. za matrica A M
n
uvodimo definicije:
Definicija 1. Ako za kvadratnu matricu A vai A
T
=A, tada se A naziva simetrina matrica.
Definicija 2. Ako za kvadratnu matricu A vai A
T
= - A, tada se A naziva koso-simetrina
matrica.
Definicija 3. Ako za kvadratnu matricu A vai A
H
=A, tada se A naziva hermitska matrica.
Primjedba. Sa A
H
obiljeavamo konjugovanu i transponovana matricu matrice, tj.
(AM
n
(C)) (!BM
n
(C)) B= A
H

df

( )
i, j 1, n = b
ij
=

a
ji,

Definicija 4. Ako za kvadratnu matricu A vai A
H
= - A, tada se A naziva koso-hermitska
matrica.
Definicija 5. Ako za kvadratnu matricu A vai A
T
A=E, tadase A naziva ortogonalna matrica.
Definicija 6. Ako za kvadratnu matricu A vai AA
H
=E, tada se A naziva unitarna matrica.
Definicija7. Ako za kvadratnu matricu A vai AA
H
=A
H
A, tada se A naziva normalna matrica.

Definicija 8. Matrica B za koju vrijedi
BA = E = AB (1)
naziva se inverzna matrica matrice A.
Inverznu matricu matrice A obino oznaavamo s A
-1
.

Primjedba. Provjerimo najprije da je inverzna matrica (ako postoji!) jedinstvena. Pretpostavimo da postoje
dvije matrice, B' B" koje zadovoljavaju (1). Tad iz B'A = E, mnoei sdesna matricom B" dobijamo
(B'A)B" = EB" = B". Kako je po pretpostavci (B'A)B" = B'(AB") = B'E = B', odavde slijedi B'=B", to
je protivno pretpostavci da je B' B".

Definicija9. Za matricu A kaemo da je regularna (ili nesingularna) ukoliko postoji njena inverzna
matrica A
-1
, u suprotnom kaemo da je matrica singularna (ili neregularna).

Primjedba. Osim toga inverzna matrica ne mora uvijek postojati. Pri tora ne mislimo samo na nula
matricu, za koju je takva tvrdnja oigledna. Npr. matrica A


=


1 0
0 0
nema inverznu. Zaista, iz uslova
AA
-1
= E dobijemo
x y x y
z t


= =


1 0 1 0 1 0
0 0 0 1 0 0 0 1
, to je nemogue.
U nastavku emo pokuati odgovoriti na sljedea vana pitanja:
Kad je matrica A regularna?
Ako je A regularna, kako se rauna njena inverzna matrica A
-1
?
Jedan od moguih odgovora na ova pitanja daje teorija determinanti.

10.2. Egzistencija inverzna matrice

Neka je data matrica AM
n
.
Adjungovana matrica matrice A, u oznaci adj A, dobija se kad se u transponovanoj matrici A
T
svaki
element zamjeni odgovarajuim kofaktorom. Drugim rijeima,
- 35 -

11 21 n1
12 22 n2
1n 2n n n
A A A
A A A
adj A = .
A A A

Tada, prema definiciji mnoenja matrica i prema jednakostima (8
!
) u osobini D7
determinante, izlazi:
A(adj A) =
n
ik jk
k
a A
=

1
=
ij
det A

= (det A)E. (1)
Slino se dokazuje i jednakost
(adj A) A = (det A) E. (2)
Stav 1. Potreban i dovoljan uslov da kvadratna matrica A ima inverznu matricu A
-1
je D=det A 0.
U tom sluaju j e A
-1
=
det A
1

adjA.
Dokaz. Ako je det A 0, iz formula (1) i (2) dobijamo


adjA adjA
A E A,
det A det A
= =
Odakle na osnovu definicija 8. inverzne matrice, slijedi A
-1
=
det A
1

adjA.
Obratno, ako matrica A ima inverznu matricu A
-1
, tada je A A
-1
=E. Odatle zbog detE=1, koristei
svojstvo D10. (Binet -Cauchyjev stav) za determinante, zakljuujemo da je (detA)(detA
-1
) = 1, odakle
slijedi detA0.
Primjer. 1) Neka je
a b
A
c d


=


matrica drugog reda ija determinanta detA=ad-bd0. Tada je
T
d c d b
adjA
b a c a


= =



, tj
T
d b
A adjA
c a ad bc ad bc

= =



1
1 1
.
Zapisati inverznu matricu matrice treeg reda AM
3
.
2) Provjeriti
T
. . .
. . .

= =

1
0 0 1 0 1 0
2 2 3 2 3 2
2 1 4 0 1 0
1 4 2 4 2 1
1
1 0 0 0 2 0 8 0 4
2 2 3 2 3 2 10
3 2 2 0 2 0 7 0 1
1 4 2 4 2 1
0 0 1 0 1 0
.

Ostavljamo studentima da provjere (ili dokau) slijedee osobine kvadratnih matrice A.

Stav1. Neka je AM
n
. Tada vrijedi:
(i) Ako su p, q prirodni brojevi, tada vai
A
p
A
q
=A
p+q
.
(ii) Operacija transponovanje matrica ima sledee osobine:
(kA)
T
=kA
T
(k realan broj),
(A
p
)
T
=(A
T
)
p
(p prirodan broj).
(iii) Operacija inverzija kvadratnih regularnih matrica ima sledee osobine:
-36-
( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( )
p
p p
T
T
kA k A ; AB B A ; A A A ;
A A ; det A det A ,
det A

= = = =
= =
1 1 1
1 1 1 1 1
1
1 1
1
0

gde je k0 realan broj i p ceo broj.
(iv) Svaka realna simetrina matrica je hermitska.
Svaka realna koso-simetrina matrica je koso-hermitska.
Svaka realna ortogonalna matrica je unitarna.

10.3. Rang matrice

Definicija1. Neka je AMm, n
, tj. A je formata (m, n). Ako u toj matrici fiksiramo k vrsta i k
kolona, tada elementi na presjeku tih vrsta i kolona obrazuju kvadratnu matricu reda k.
Determinanta te matrice zove se mi nor k-tog reda m a t r i c e A.

Definicija2. Broj rN
0
zove se rang matrice A ako:
(i) postoji bar jedan minor r-tog reda razliit od nule;
(ii) svi minori reda r+1 (i viih redova ako postoje) jednaki su nuli.
(iii) Rang nula matrice je nula.
Rang matrice A oznaavamo sa r(A).
Lako moemo zakljuiti da je r(A) min(m
,
n).
Definicija3. Neka matrica A ima rang r, tada:
(i) svaki njen minor r-og reda razliit od nule, naziva se bazisni minor.
(ii) Vrste i kolone matrice A u presjeku kojih se nalazi bazisni minor nazivaju se bazisne
vrste i bazisne kolone.

Primjer 1. Neka je ( ) A , det A , det r A .



= = = =





1 1 0
1 1
2 0 1 0 2 0 2
2 0
1 1 1

Bazisne vrste matrice A su 1-va i 2-ga vrsta, bazisne kolone su 1-va i 2-ga kolona matrice A.


Navedimo neke osnovne osobine ranga matrice.
Stav 3. Slijedee transformacije ne mijenjaju rang matrice:
1) Permutacija (zamjena) dvije vrste.
2) Mnoenje elemenata jedne vrste nekim skalarom razliitim od nule.
3) Dodavanjem nekoj od vrsta neke druge vrste (pomnoene eventualno skalarom).
4) Ako se iz matrice izostavi vrsta iji su svi elementi nule.
5) Ako se iz nje izostavi vrsta koja je linearna kombinacija drugih vrsta.
Dokaz. Dokaz izlazi na osnovu definicije3 i na osnovu osobina determinante.
Primjedba. Osim toga, rangA=rangA
T
, te se u 1) do 5) rije vrsta moe svuda zamijeniti sa
rjeju kolona.
Primjedba. Transformacije 1) do 3) nazivaju se elementarne transformacije matrice (po vrstama,
tj. elementarne transformacije po kolonama ako umjesto riji vrsta, svuda u 1) do 3), stoji kolona).
Elementarne transformacije matrice A mogu se ostvariti mnoenjem matrice A sa elementarnim
-37-
matricama transformacija. Viditi o tome napr. str-46-5-dop.

Definicija4.Za dvije matrice A i B kaemo da su ekvivalentne (to oznaavamo sa AB),
ako se mogu transformisati jedna u drugu konanim brojem elementarnih transformacija.
Dakle, stav3 moemo krae zapisati u obliku: ( ) ( ) ( ) A, B A B r A r B . =
Definicija5. Matrica AM
m
,
n
naziva se kvazitrougaona (kvazidijagonalna) matrica reda r, ako je
matrica A rastavljena na blokove:
U V
A
W Z



=

pri emu je UM
r
gornja trougaona (dijagonalna) matrica za koju vrijedi u
11
u
22
u
rr
0, dok su
V, W, Z nula matrice odgovarajueg formata, tj. V=O
r, n-r
, W=O
m-r, r
, Z=O
m-r, n-r
.
Lako se dokazuje:
Stav 4. Ako je A kvazitrougaona (kvazidijagonalna) matrica reda r tada je r(A) = r.

Stav5. Svaka matrica A moe se svesti na ekvivalentnu matricu koja je kvazitrougaona
(kvazidijagonalna) matrica nekog reda.
Dokaz. Vidjeti napr. str.144-2-prep.
Dakle, za praktino odreivanje ranga matrice A dovoljno je odrediti njoj ekvivalentnu matricu B,
koja kvazitrougaona (kvazidijagonalna) matrica reda r, tada da je r(A) = r ( = r(B) ).

ZADACI
1) Zadaci: 17; 18.1; 18.2; 19-31 str.312-3-prep.
2) Zadaci: 55.1. do 58. str.319-3-prep.
3) Zadaci:3.19; 3.23.; 3.27. do 3.35. str.106-1-dop.

10.4. Napomene o rangu matrice

Neki autori definiu rang matrice na drugi nain. Da bi to objasnili uvedimo:
Definicija 1. Neka je ( )
1
n
n
C c c K = je vektor vrsta koeficijenata i ( )
1
T
n
X x x = K
n
je vektor kolona
promjenljivih. Tada se izraz oblika:

n
k k n n
k
L L(C, X) CX c x c x c x
=
= = = = + +
1 1
1
,
naziva linearna forma sa n promjenljivih
1 n
x , , x , gdje su
1 n
c , ,c dati skalarni koeficijenti, tj.

n
(K)
n
n T n
k k
k
: L(C, X) CX c x C K X K
=



= = =

1
,
je skup svih linearnih formi sa n promjenljivih

Stav1.
Neka su u
n
operacije: interno sabiranje i eksterno mnoenje vektora skalarom, definisano sa

( ) ( )
n
(K)
n
' '' ' '' ' '' ' '' ' ''
k k k
k
L, L L L L(C , X) L(C , X) : L(C C , X) c c x
=
+ = + = + = +

1
, tj.
-38-
( )( ) ( ) ( ) ( )
n
n k k
k
L K L CX C X: c x
=
= = =

1
.
Tada je skup
n
(K)

linearni vektorski prostor nad poljem K.
Dokaz. Dokaz je jednostavan, te ga sami zapiite.

Primjedba. Ve smo definisali linearne prostore:
1) M
m1
(K) := { (c
j
)
m,1
c
j
K} svih matrica kolona nad poljem K sa m vrsta (tj. m elemenata); taj prostor je
dimenzije dimM
m1
= m. Vektore u tom prostoru krae nazivamo kolonama.
2) M
1n
(K) := { (c
j
)
1,n
c
j
K} svih matrica vrsta nad poljem K s n kolona (elemenata); dimenzije tog prostor
je dimM
1n
= n. Vektore u tom prostoru krae nazivamo vrstama.
Linearni prostori M
m1
(K) i K
m
(t.j. linearni prostori M
1n
(K) i K
n
) su izomorfni. Viditi definiciju linearnog
prostora R
n
, tj K
n
. (2. sedmica nastave).
3) Svaka se matrica

11 12 1n
21 22 2n
m1 m2 mn
a a a
a a a
A
a a a



=




L
L
M M M
L
, ili A = (a
ij
)
m,n
(1)
moe zapisati kao:
(i) matrica kolona: A= (A
1.
A
2.
A
m.
)
T
, gdje je A
i .
= (a
i1
a
i2
a
in
) i-ta vrsta matrice A,
tj. imamo bijekciju A (A
1.
A
2.
A
m.
), kojom se matrici A M
m,n
(K) pridruuje obostrano
jednoznano odreena m-torka vrsta iz linearnog prostora M
1n
;
(ii) matrica vrsta: A=(A
.1
A
.2
A
.n
), gdje je A
.k
= (a
1k
a
2k
a
mk
)
T
k-ta kolona matrice A, tj. imamo
bijekciju A(A
.1
A
.2
A
.n
), kojom se matrici A M
m,n
(K) pridruuje obostrano jednoznano
odreena n-torka kolona iz M
m1
.
Isto tako postoje bijekcije:
(ii) A (L
1.
L
2.
L
m .
), gdje je L
i .
=
n
i . i . ik k i in n
k
L(A , X) : A X a x a x a x
=
= = = + +
1 1
1

linearna forma sa n nepoznatih pridruena i-toj vrsti matrice A;
(ii) A (L
.1
L
.2
L
. m
), gdje je L
. j
=
m
T
. j . j kj k j mj m
k
L(A , Y) : A Y a y a y a y
=
= = = + +
1 1
1

linearna forma sa m nepoznatih pridruena j-toj koloni matrice A, ( ( )
T
m
Y y y =
1
K
n
je vektor kolona sa m
promjenljivih).

Stav2. Neka je AM
m
,
n
. Tada su slijedee tvrdnje su ekvivalentne:
(i) rangA= r ;
(ii) meu vrstama (A
1.
A
2.
A
m.
) matrice A ima (maksimalno) r linearno nezavisnih vrsta, tj.
dim L(A
1.
A
2.
A
m.
) = r ;
(iii) meu linearnim formama (L
1.
L
2.
L
m .
) pridruenim vrstama matrice A ima (maksimalno) r
linearno nezavisnih linearnih formi, tj. dimL(L
1.
L
2.
L
m .
) = r .
Primjedba. U stavu2., ako umjesto matrice A posmatramo matricu A
T
, tada

rije vrsta treba svuda
zamijeniti sa rjeju kolona, tj analogan stav vrijedi za kolone matrice A i za linearne forme pridruene
kolonama matrice A.
Dokaz. Dokaz u nekoliko koraka:
(ii) poto je lineal L(A
1.
A
2.
A
m.
) M
1n
i podprostor je prostora M
1n
, to iz dim L(A
1.
A
2.
A
m.
) = r slijedi da meu vrstama (A
1.
A
2.
A
m.
) matrice A ima (maksimalno) r-torka
linearno nezavisnih vrsta, koje predstavljaju bazis podprostora L(A
1.
A
2.
A
m.
), preostalih
m-r vrste su nebazisne vrste i svaka od njih je linearna kombinacija r bazisnih vrsta; (ista
-39-
tvrdnja vai za kolone (A
1.
A
2.
A
m.
) matrice A), tj. na osnovu osobine D9 za determinante,
dokazali smo implikaciju (ii) (i);
(iii) za obrnuta implikacija(i) (ii) vidjeti dokaz na str-392-2-prep;
(iv) za ekvivalenciju (ii) (iii) vidjeti dokaz na str-140-2-prep.

ZADACI
I. Zadaci: 59. do 64. na str-320-3-prep; zadaci 108. do 110. na str-327-3-prep.
II. Zadaci: 3.18, 3.28, 3.29, 3.30, str-56-1-dop.
III. Zadaci: 4.1 do 4.8 str-71-1-dop.
-40-
IV SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH JEDNAINA

Rezultati iz prethodnih glava primenjeni su u ovoj glavi na rjeavanje sistema linearnih (algebarskih)
jednaina, problem iz koga je potekla linearna algebra. Prvo su razmatrani takozvani kvadratni
sistemi, tj sistemi kod koji je broj nepoznatih n jednak broju m jednaina sistema, te na osnovu
teorije iz prethodne glave utvreni su uslovi za egzistenciju rjeenja takvog sistema jednaina.
Rjeenje je zatim eksplicitno odreeno na dva naina (Kramerove formule i matrini metod).
Da bi se ispitali pravougaoni sistemi, tj sistemi kod kojih je mn, prvo su definisane ekvivalentne
matrice i dokazano je da ekvivalentne matrice imaju isti rang. Zatim je, pomou matrica reeno
pitanje egzistencije rjeenja pravougaonog sistema linearnih jednaina, koje je svedeno na ispitivanje ranga
dvije matrice koje su pridruene sistemu. Gausov algoritam, iznesen u treem delu, predstavlja praktian
metod za odreivanje reenja pravougaonog (i kvadratnog) sistema linearnih jednaina.

1. Uvodna razmatranja
U ovom dijelu posmatraemo sistem linearnih algebarskih jednaina:

n n
n n
m m mn n m
a x a x a x h ,
a x a x a x h ,
( )
a x a x a x h
+ + + =

+ + + =

+ + + =

11 1 12 2 1 1
21 1 22 2 2 2
1 1 2 2
1

Koeficijenti a
ij
i slobodni lanovi h
i
u sistemu (1) su date skalarne veliine, tj.

( )
i , j i
i ,m; j ,n a , h K = = 1 1 ,
gdje je K skalarno polje realno ili komleksno, x
1
, x
2
,x
n
su nepoznate sistema.
Primjedbe. 1) Sistem (1) mogue je zapisati u kraoj formi:

( )
n
ik k i
k
i ,m a x h ,
=
= =

1
1 (1
'
)
gdje je indeks i
( )
,m =1 redni broj jednaine.
2) Sistem

(1) mogue je zapisati kao matrinu jednainu:
AX = H . (1'')
Matrica
11 12 1n
21 22 2n
m1 m2 mn
a a a
a a a
A
a a a



=




L
L
M M M
L
ili A = (a
i}
)
m,n
naziva se matrica sistema (1); H = ( h
j
)
m,1


je kolona
slobodnih lanova sistema (1); kolona X=[x
i
]
1,n
je kolona nepoznatih sistema (1); proirena matrica
sistema (1) je matrica koja se dobije iz matrice A dodavanjem kolone slobodnih lanova
m, n
n
p
m mn m
a a h
A A H
a a h
+



= =




1
11 1 1
1

.
3) Ako je kolona H = ( h
j
)
m, 1
O
m,1
(tj. matrica kolona slobodnih lanova sistema (1) nije nula-kolona),
kaemo da je sistem (1) nehomogen, a ako je H = O
m,1
kaemo da je homogen.
4) Ako je broj jednaina jednak broju nepoznatih, tj. m = n, rei emo da je sistem kvadratan, a
ako je n m rei emo da je pravougaon.
-41-
Definicija 1. Rjeenje sistema jednaina (1) je bilo koja ureena n-torka skalara ( )
n
K
n,
K =
1

takva da svaka jednaina sistema (1) postaje identitet za X= .

Sistem linearnih jednaina (1) moe imati ili beskonano mnogo rjeenja, ili moe imati samo
jedno rjeenje, ili da nema nijedno reenje.

Definicija 2. Ako sistem (1) ima bar jedno rjeenje, (neovisno od toga da li ima samo jedno rjeenje ili
beskonano mnogo rjeenja) kaemo da je sistem saglasan (rjeljiv ili kompatibilan); u suprotnom
ako sistem (1) nema rjeenje onda za sistem kaemo da je nesaglasan (nerjeljiv ili protivrjean).

Stav1. Ako je sistem (1) saglasan i ima vie od jednog rjeenja, onda obavezno ima beskonano mnogo
rjeenja.
Dokaz. Neka sistem (1) ima bar dva rjeenja
( )
' ' n
k
n,
K =
1
i
( )
'' '' n
k
n,
K =
1
. Tada je
beskonano mnogo vektora ( ) ( ) ( )
' '' ' '' n
k k
n,
a a a a K = + = +
1
1 1 , (za svaki skalar a jedan
vektor), rjeenje sistema:
( ) ( ) ( )
' '' ' ''
A A(a a ) aA a A aH a H H. = + = + = + = 1 1 1

Primjedba. Nije teko provjeriti da je homogeni sistem (H=O
n,1
) je uvjek saglasan, poto je X=O
n,1

uvijek rjeenje sistema.
Definicija 3. Rjeenje X=O
n,1
naziva se trivijalno rjeenje homogenog sistema.

2. Kvadratni sistem linearnih jednaina
Definicija 4. Kod kvadratnog sistema (m=n) linearnih jednaina uvodimo pojmove:
(i) determinantom sistema D=detA (A je matrice sistema);
(ii) D
j
je detrminanta nepoznate x
j
i oznaava determinantu koja se dobije tako da se u determinanti
sistema D umjesto j-te kolone A
. j
, koja odgovara nepoznatoj x
j
,

stavi kolona H slobodnih lanova.

Stav2. (Kramerovo pravilo (G. Cramer (1704-1752), vajcarski matematiar))
(i) Ako je determinanta sistema detA=D0, tada sistem ima jedinstveno rjeenje:
(x
1
, x
2
, ..., x
n
) = (
n
D D D
, , ,
D D D
1 2
) (ili za sve j : x
j
=
j
D
D
); (*)
(ii) Ako je determinanta sistema D=0 i bar jedna determinanta D
j
0, tada je sistem protivrjean.
(iii) Ako je determinanta sistema D=0 i sve determinanta D
j
= 0, onda vrijedi samo jedna od
mogunosti:
(a) ili je sistem protivrjean,
(b) ili sistem ima beskonano mnogo rjeenja.
Za odgovor da li je (a) ili (b) potrebna su dalja istraivanja.
Dokaz. Neka sistem ima rjeenje i neka je j jedan od moguih indeksa. Pomnoimo i-tu jednainu
( )
i , n =1 sa komplementom A
ij
, te saberimo sve tako dobijene jednaine. Izlazi
n n n
ij ik k ij i
i k i i
n n n
k ik ij ij i
k i i i
A a x A h , tj.
x a A A h , ( )
= = =
= = =
=
=


1 1
1 1
2

-42-
gdje smo do posljednje jednakosti doli na osnovu identiteta:
n m m n
ij ij
i k k i = = = =


1 1 1 1
(id)
Ostavljamo studentu da provjeri taj idetitet.
Sad na osnovu svojstva D7, tj. na osnovu Laplasovih formula, imamo
n n
ik ij kj ij i j
i i i
a A D, A h D ,
= =
= =

1
(**)
gdje je
kj
Kronekerov simbol. Uvrtavanjem (**) u (2), dobijemo:
( )
j j
j , n Dx D = = 1 . (3)
Sistem (3) i (1) su ekvivalentni, tj. oba imaju ili oba nemaju rjeenje. Zato je:
(i) Ako sistem ima rjeenje i ako je D 0, tada iz (3) dobijemo jedno (i samo jedno) rjeenje (*)
sistema.
Ostaje da provjerimo da je (*) rjeenje sistema. Zaista, uvrtavanjem rjeenja (*) u i-tu jednainu sistema,
dobijemo identitete:

( )
, identitet (id)
n n n
k
ik ik s sk k
k k s
n n
s ik sk
s k
n n
s is i ik sk is
s k
D
i ,n a a h A (det erminanta D razvijena po koloni H)
D D
h a A (promjenjen redoslijed sumiranja )
D
h D h (primjenjeno : a A D).
D
= = =
= =
= =
=

=



1 1 1
1 1
1 1
1
1
1
1
,

Dakle, (*) je rjeenje sistema (1).
(ii) Ako je determinanta sistema D=0 i bar jedna determinanta D
j
0, tada je sistem protivrjean,
jer j-ta od jednaina (3) je protivrijena: 0x
j
= D
j
0.
(iii) U ovom sluaju, kad su sve determinante jednake nuli, dodatnim ispitivanjem odrediemo da
li nastupa sluaj (a) ili (b).

Primjer: Za razne vrijednosti parametra aR rijeiti i diskuutovati rjeenje sistema:
ax y z , x ay z , x y az . + + = + + = + + = 1 1 2
Lako je sraunati determinante: ( )( ) ( )( ) ( )( ) D a a ;D D a a ;D a a = + = = + = +
2
1 2 3
2 1 2 1 2 2 1 .
Prema Kramerovom pravilu:
1
0
Za D=(a+2)(a - 1)
2
0 a{-2, +1} sistem ima jedinstveno rjeenje
( )
D D D
x, y, z , , , ,
D D D a a a


= =



3 1 2
1 1 2
1 1 1
.
2
0
Za a= - 2 zbir jednaina svodi se na identitet 0=0, tako da je, napr. posljednja jednaina posljdica prve
dvije jednaine, tj. sistem se svodi na dvije jednaine sa tri nepoznate: x y z , x y z + + = + + = 2 1 2 1 ,
to je ekvivalentno sa: y z x, y z x + = + + = 1 2 2 1 , gdje za nepoznatu x biramo proizvoljnu
vrijednost x= tR. Rjeavanje tog sistema dobijemo: ( ) ( ) ( ) t R x, y, z t, t, t = + 1 , tj. za a=- 2 sistem im
beskonano mnogo rjeenja.
3
0
Za a=1 je D=D
1
=D
2
=D
3
=0, ali je tada trea jednaina x y z + + =2 protivrijena sa prve dvije
jednaine x y z + + =1 , te je sistem nesaglasan.
Kao direktna posljedica Kramerovog pravila proislazi stav za homogeni kvadratni sistem:
Posljedica1. (i) Ako je determinanta D0, tada homogeni sistem ima jedinstveno rjeenje, te je trivijalno
rjeenje homogenog sistema jedino rjeenje sistema;
(ii) Akko je D=0 (i sve determinante nepoznatih su obavezno jednake nuli, jer je H=O), te tada (i
-43-
samo tada:) homogeni sistem ima beskonano mnogo rjeenja, tj. ima rjeenja koja nisu trivijalna. Jasno,
D=0 iskljuuje mogunost da sistem ima jedinstveno rjeenje.
Primjer. Za homogeni(kvadratni sistem 3x3): x + y + z=0, 2x y + z= 0, 4x + y + 3z =0, izlazi D=0, te
sistem ima netrivijalnih rjeenja: (x, y, z) = (2t, t, - 3t).
Netrivijalna rjeenja dobijemo rjeavajui dvije jednaine sa dvije nepoznate: napr. prve dvije jednaine sa
bazisnim nepoznatim x, z gdje preostalu nebazisnu nepoznatu y=t biramo proizvoljno. Jasno, to nije teko
provjeriti, treu jednainu (koja je posljedica prve dvije jednaine) dobijemo kad na prvu jednainu
pomnoimo sa dva, te na dobijenu jednainu dodamo drugu jednainu.

ZADACI
1. Zadaci: 63-71 str-322-3-prep.
2. Zadaci: 961-986 str-90-4-prep.
3. Zadaci: 5.3-5.11 str.120-1-dop.

3. Gausova eliminacija
Za rjeavanje sistema jednaina (1) ako je broj nepoznatih vei od tri, obino koristimo Gausov metod
eliminacija.
Posmatraemo sistem

n n
n n
m m mn n m
a x a x a x h ,
a x a x a x h ,
( )
a x a x a x h

+ + + =

+ + + =

+ + + =

11 1 12 2 1 1
21 1 22 2 2 2
1 1 2 2
1
i pretpostaviti da je a
11
0. Ova pretpostavka ne umanjuje generalnost metode, poto je bar jedan od
koeficijenata a
i1
0 (u suprotnom u sistemu nije zastupljena nepoznata x
1
), te zamjenom i-te i 1-ve jednaine
ostvarimo pretpostavku a
11
0.
Sad pomou 1-ve jednaine eliminiemo (otuda naziv metode) 1-vu nepoznatu x
1
iz preostalih jenaina.
Opiimo taj prvi korak metode:
Pomnoimo 1-vu jednainu sa
i
a
a

1
11

(redom za i = 2, 3,..., m) prije nego je dodamo

i-toj jednaini.

Na taj
nain dobijemo sistem ekvivalentan sistemu (1):

n
n
m mn m
n n
( ) ( ) ( ) ( )
n
( ) ( ) ( ) ( )
n
( ) ( ) ( ) ( )
m n
a x a x a x a x h ,
a x a x a x h ,
a x a x a x h , ( )
a x a x a x h ,

+ + + =

+ + =

+ + =

+ + =

22 2 2
32 3 3
2
11 1 12 2 13 3 1 1
1 1 1 1
2 23 3
1 1 1 1
2 33 3
1 1 1 1
2 3 3
2
tj. sistem (2) ima isto (ili nema) rjeenje kao i sistem (1).

Sad predpostavljamo da je
( )
a
22
1
0, te isti postupak eliminacije primjenimo na sistem od m 1 posljednjih
jednaina sistema (2): pomou 2-ge jednaine eliminiemo 2-gu nepoznatu x
2
iz m - 2 posljednjih jenaina,
te dobijemo nov sistem jednaina ekvivalentan sa (2):

n
n
mn m
n n
( ) ( ) ( ) ( )
n
( ) ( ) ( )
n
( ) ( ) ( )
m n
a x a x a x a x h ,
a x a x a x h ,
a x a x h , ( )
a x a x h .

+ + + =

+ + =

+ =

+ =

22 2 2
3 3
11 1 12 2 13 3 1 1
1 1 1 1
2 23 3
2 2 2
33 3
2 2 2
3 3
3

Poslije (n - 1)-ve eliminacije, u sluaju kad je n < m, dobije se sistem jednaina:
-44-

n
n
nn n
n ,n n
mn m
n n
( ) ( ) ( ) ( )
n
( ) ( ) ( )
n
(n ) (n )
n
(n ) (n )
n
(n ) (n )
n
a x a x a x a x h ,
a x a x a x h ,
a x a x h ,
( )
a x h
a x h
a x h .
+ +

+ + + =

+ + =

+ =

22 2 2
3 3
1 1
11 1 12 2 13 3 1 1
1 1 1 1
2 23 3
2 2 2
33 3
1 1
1 1
1 1
4

Gornji indeks uz koeficijent k (=1, 2,...,n 1) pokazuje da je taj koeficijent dobijen poslije k-te primjene
eliminacije.
Prelazak od sistema (1) na ekvivalentni sistemu (4) izveden je uz predpostavku

n ,n
( ) ( ) (n )
a a a a .

22 33 1 1
1 2 2
11
0
Ako je meutim,
(k )
k k
a ,

=
1
0 gde je
(k )
kk
a
1
prvi u nizu brojeva
n ,n
( ) ( ) (n )
a , a , a , , a

22 33 1 1
1 2 2
11
, koji je nula,
prije nego to se pree na k-tu eliminaciju, treba zamijeniti k-tu jednainu u sistemu dobijenom posle k1
eliminacija i-tom jednainom (i = k+l, k + 2, . . . , m) koju treba tako izabrati da je
(k )
ik
a .

1
0
Ako je meutim

(k ) (k ) (k )
kk k ,k mk
a a a ,

+
= = = =
1 1 1
1
0
nepoznatu x
k
treba uzeti proizvoljno i sistem (1) posmatrati kao sistem od m jednaina sa n 1
nepoznatih.
Sistem (1), u sluaju m > n, ima reenja ako i samo ako je

(n ) (n ) (n )
n n m
(n ) (n ) (n )
nn n ,n mn
h h h
. ( )
a a a

+

+
= = =
1 1 1
1
1 1 1
1
5
Ako je m > n i jednakosti (5) ne vae, sistem (1) nema rjeenja.
Ako je m < n, postupak eliminacije je isti, ali tada moemo da odredimo najvie m nepoznatih u
funkciji preostalih n - m nepoznatih.

Primjeri. 1) Primjenom Gaussovog algoritma rijeimo sistem jednaina:

x y z t ,
x y z t ,
x y z t ,
x y t ,
x y z t .
+ =
+ =
=
+ =
+ + =
2 4
2 3 4 1
3 1
2 3 2 5
2 2 5

Lijevoj i desnoj strani druge jednaine dodajemo odgovarajue strane prve jednaine pomnoene sa 2.
Treoj jednaini dodajmo prvu pomnoenu sa 1. etvrtoj jednaini dodajmo prvu posle mnoenja sa
2. Petoj jednaini dodajmo prvu pomnoenu sa 1. Na taj nain dobijamo:

x y z t ,
y z t ,
y z t ,
y z t ,
z t .
+ =
+ =
=
+ =
+ =
2 4
6 3 7
2 2 3
2 4 3
2 1

Ovaj sistem jednaina ekvivalentan je sistemu (1).
Oduzmimo sada od tree i etvrte jednaine drugu jednainu ovoga sistema. Tada dobijamo
-45-

x y z t ,
y z t ,
z t ,
z t ,
z t .
+ =
+ =
=
+ =
+ =
2 4
6 3 7
4 5 4
4 4
2 1

Najzad, umesto ovoga sistema jednaina moemo posmatrati sistem

x y z t ,
y z t ,
z t ,
t ,
t ,
+ =
+ =
=
=
=
2 4
6 3 7
4 5 4
6 0
13 0

gdje smo nepoznatu z eliminisali iz etvrte i pete jednaine pomou tree jednaine. Kako iz etvrte i pete
jednaine slijedi ( ) t , = =

0 0
13 6
sistem (1) ima rjeenje. Rjeavanjem posljednjeg sistema unazad
dobijemo redom: iz etvrte jednaine t=0, iz tree z=1, iz druge y= - 1, te na kraju iz prve jednaine x=1.
Dakle, rjeenje sistema (1) je (x, y, z, t) = (1, - 1, 1, 0). Provjeriti!
2) Sistem linearnih jednaina

x y z
x y z
x y z
x y z
+ + =
+ =
+ =
+ =
3 4
2 3
3 4 1
2 13 1
, ekvivalentan je, na osnovu Gausovog trougaonog algoritma, sa sistemima:


x y z
y z
y z
y z
+ + =
+ =
+ =
+ =
3 4
7 5
4 5 11
13 3
;
x y z
y z
z
z
+ + =
+ =
=
=
3 4
7 5
23 9
23 8
;
x y z
y z ,
z
+ + =
+ =
=
=
3 4
7 5
23 9
0 1

te je nesaglasan, jer je posljednja jednaina protivrjena: 0=1.

a. Primjenom Gausovog algoritma dobijemo ekvivalentne sisteme:
x y z t ,
x y z t ,
x y az bt c;
+ + + =
+ + =
+ + + =
2 3 4 5
2 2 2 6
3 2

( ) ( )
x y z t ,
y z t ,
y a z b t c;
+ + + =
+ + =
+ + =
2 3 4 5
2 7 6 4
4 9 12 15

( )
x y z t ,
y z t ,
a z bt c .
+ + + =
+ + =
+ + =
2 3 4 5
2 7 6 4
5 7

Zato je
(i) za a = - 5, b = 0, c 7 sistem protivrjean;
(ii) za a = - 5, b = 0, c = 7 sisteem se svodi na dvije jednaine sa eteri nepoznate (dvije bazisne i dvije
nebazisne; naprimjer za proizvoljno z = p, t = q ). Rjeavanjem unazad dobijemo rjeenje sistema:
( ) ( ) p,q R x, y, z, t p q, p q,p, q .


= + +



7
1 4 2 2 3
2



Primjedba. Opiimo glavne karakteristike Gaussove metode. Preciznije, rije je o metodi, koja se u
matematikoj literaturi spominje pod imenom Gauss-Jordanova metoda. Ona se sastoji u tome da se sistem
(1) elementarnim transformacijama svede na ekvivalentan kvazi-trougaoni (ili dijagonalni) oblik, iz kojega
emo moi lako odrediti njegovo rjeenje. Dva sistema nazivamo ekvivalentnim ukoliko imaju isti skup
rjeenja.
Pri svoenju sistema na ekvivalentan koristit emo se istim elementarnim transformacijama kao i pri
odreivanju ranga matrice. Prisjetimo se, to su operacije
zamjena dvije vrste,
mnoenje vrste skalarom razliitim od nule,
dodavanjem nekoj vrsti druge vrste pomnoene skalarom razliitim od nule.
Ako je (x
1
,...,x
n
) rjeenje sistema (1), tad je oito ta n-torka rjeenje i sistema dobivenog bilo kojom od
ovih transformacija (i obratno!). Dakako da emo transformacije primjenjivati ne samo na lijevoj strani
sistema (1), ve istovremeno i na desnoj strani. Pritom se pokazuje da je nepotrebno ispisivati jednaina u
obliku (1), dovoljno je ispisati samo matrine koeficijente, posto poloaj tih koeficijenata odreuje i imena
nepoznatih koje dolaze uz odgovarajui koeficijent.
Zapravo, postoji bijekcija izmeu sistema AX = H i takozvane proirene matrice tog sistema (AH).

-46-
Primjer. Rijei sistem

x y z ,
x y z ,
x y z .
+ =
+ + =
+ + =
3 4
2 3 5
2 6

Napiimo proirenu matricu sistema i svedimo matricu A na kvazi-dijagonalnu formu:

( )
III II III
II I II
II : II
III I III
III : III





+

+

1 3 1 4
1 3 1 4 1 3 1 4
2 1
1 2 3 5 0 5 2 1 5 0 1
2
5 5
5
2 1 1 6 0 5 3 14
0 0 1 3


I II I
I III III .
II III II








+












11 23
1 0
1 0 0 2
5 5
3
11
2 0 1 0 1 0 1 0 1
5
5
0 0 1 3 0 0 1 3

Ovim je postupak transformacija zavren i treba jo oitati rjeenje. Dobijeni sistem ekvivalentan je
poetnome, uz matrine koeficijente lee odgovarajue varijable. Matrica sistema svedena je na jedininu.
Tako gornji matrini zapis daje ove jednaine:

x ,
y ,
z ,
=
=
=
2
1
3


iz kojih zapravo oitavamo traeno rjeenje poetnog sistema.


Gauss-Jordanova metoda za odreivanje inverzne matrice.
Gornji postupak moe da poslui za odreivanje inverzne matrice matrice A reda n. Zapravo, problem
odreivanja inverzne matrice X = A
-1
, svodi se na rjeavanje matrine jednaine
AX = E, (6)
koja je opet ekvivalentna rjeavanju n sistema jednaina:

. . . . .n .n
AX E , AX E , ..., AX E = = =
1 1 2 2
, (7)
gdje su X
. j
j-ta kolona inverzne, tj. E
. j
j-ta kolona jedinine matrice.Prema tome, kako svi sistemi (6)
imaju zajedniku matricu sistema, to i proirene matrice svih n sistema moemo zapisati zajedno
(AE). (8)
Kada, koristei elementarne transformacije, dobijemo
(AE) (EX), (9)
tada je X = A
-1
.
Jasno, ako je A singularna matrica, tada sistemi (7) nemaju rjeenje, tj. elementarne transormacije ne
dovode do ekvivalencije (9).

Primjeri. 1) Na osnovu Gauss-Jordanovog algoritma izlazi:

( )
( )
II I II
A E I II
III I III



+

=
+





3 1 1 1 0 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0
3
1 0 1 0 1 0 3 1 1 1 0 0 0 1 2 1 3 0
2
2 2 3 0 0 1 2 2 3 0 0 1 0 2 5 0 2 1


( )
( )
I III I
III I III
II III II

1 0 1 0 1 0 1 0 0 2 5 1
2 0 1 2 1 3 0 0 1 0 5 11 2
2
0 0 1 2 4 1 0 0 1 2 4 1
,

tj. A je zaista regularna matrica i njena inverzna matrica je A

=





1
2 5 1
5 11 2
2 4 1
.
-47-
2) Neka je A .



=

3 1 1
1 0 1
2 2 2
Koristei se Gauss-Jordanovim algoritmom provjeriti da li je A (ne-)regularna
matrica i ako je regularna odrediti njenu inverznu matricu.

( )
( )
II I II
A E I II
III I III
III II III .



+




+

3 1 1 1 0 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0
3
1 0 1 0 1 0 3 1 1 1 0 0 0 1 2 1 3 0
2
2 2 2 0 0 1 2 2 2 0 0 1 0 2 4 0 2 1
1 0 1 0 1 0
2 0 1 2 1 3 0
0 0 0 2 2 1

Dakle, A je singularna matrica, tj. sistemi (7) nemaju rjeenje, tako da elementarne transormacije ne
dovode do ekvivalencije (9).


- 48 -

4. EGZISTENCIJA RJEENJA SISTEM LINEARNIH ALGEBARSKIH JEDNAINA
(KRONECKER-CAPELLIEV STAV)

Koristei stav o jednokosti ranga matrice i broja linearno nezavisnih vrsta (kolona) te matrice, dokazaemo
Kronecker-Capelliev stav (Kronecker, L., njemaki matematiar (1823-1891); Capelli, A., talijanski
matematiar (1855-1910) ). Tim stavom iskazan je potreban i dovoljan uslov da sistem linearnih jednaina:
n n
n n
m m mn n m
a x a x a x h ,
a x a x a x h ,
( )
a x a x a x h

+ + + =

+ + + =

+ + + =

11 1 12 2 1 1
21 1 22 2 2 2
1 1 2 2
1
bude saglasan.

Stav 3. (i) Da bi sistem (1) bio saglasan, potrebno je i dovoljno da je
rang(A
p
) = rang(A). (*)
(ii) Neka je rang(A
p
) = rang(A) = r, tada sistem (1) ima:
(a) beskonano mnogo rjeenja za r < n,
(b) jedinstveno rjeenje za r = n .

Dokaz. (i) Sistem (1) moemo zapisati u ekvivalentnom obliku:
( )
n
n
n
m m mn m
a a a h
a a a h
x x x .
a a a h




+ + + =





11 12 1 1
21 22 2 2
1 2
1 2
2



Dakle, ako sistem (1) ima rjeenje (x
1
, x
2
, ..., x
n
), tada jednakost (2) znai da je kolona slobodnih lanova H
linearna kombinacija kolona matrice sistema A. Prema tome, dodavanjem kolone H broj linearno nezavisnih
kolona se ne poveava, pa je rang(A
p
)=rang(A).
Prema tome dokazali smo da je uslov (*) potreban.
Dokaimo da je uslov (*) i dovoljan, tj. da uslov rang(A
p
)=rang(A) = r implicira da je sistem (1) saglasan.
U ovom sluaju posto/ji bar jedan minor reda r matrice A (, koji je i minor matrice A
p
) koji je razliit od nule,
te je r bazisnih vrste (kolone), koje obrazuju taj minor, linearno nezavisno, a m r preostalih nebazisnih vrsta
(kolona) su linearne kombinacije tih r bazisnih vrsta (kolona).
Prema tome, isto tako, n r jednaina koje odgovaraju nebazisnim vrstama su linearne kombinacija r
jednaina koje odgovaraju bazisnim vrstama, tj. njihova su posljedica, te se mogu odbaciti. Dakle, sistem se
svodi na r jednaina koji je ekvivalentan sistemu (1).
Ne umanjujui openitost, moemo pretpostaviti da su to prvih r jednaina (prenumeracije, tj. zamjene
rasporeda jednaina sistema (1) su elementarne transformacije), tj. da su r bazisnih kolona (nepoznatih) prvih r
kolona (nepoznatih).
Taj sistem, ekvivalentan sistemu (1), moemo zapisati u obliku:
r r ,r r n n
r r ,r r n n
r r rr r r r,r r rn n
a x a x a x h a x a x ,
a x a x a x h a x a x ,
( )
a x a x a x h a x a x ,
+ +
+ +
+ +

+ + + =

+ + + =

+ + + =

11 1 12 2 1 1 1 1 1 1
21 1 22 2 2 2 2 1 1 2
1 1 2 2 1 1
3
gdje smo nebazisne nepoznate (x
r+1
, x
r+2
, ..., x
n
)

prebacili na desnu stranu jednakosti.
(a) Za r < n sistem (3) je kvadratni r x r, detrminanta tog sistema je, po pretpostavci, bazisni minor
- 49 -

matrice A, te je razliita od nule.
Dakle, sistem za r < n ima beskonano mnogo rjeenja, poto, prema Kramerovom pravilu (za svaki izbor
nebazisnih promjenljivih (x
r+1
, x
r+2
, ..., x
n
) K
n-r
) ima (jedno) rjeenje;
(b) za n = r , skup nebazisnih promjenljivih je prazan, te sistem (1), tj. ekvivalentni sistem (3), ima
jedinstveno rjeenje.

Primjedba. Koristei Kronecker-Capelliev stav u stanju smo, ne samo, da odgovorimo na pitanje egzistencije
rjeenja, ve i da formuliemo algoritam za rjeavanje sistem (1), ukoliko je saglasan.
1. Izrauna se rang(A) i rang(A
p
), pa ako je rang(A)= rang(A
p
)= r , uoi se jedan bazisni minor
matrice A.
2. Uzima se r jednaina iji koeficijenti obrazuju bazisni minor, a ostale se odbacuju. U uoenim
jednainama se slobodne nepoznate prebacuju na desnu stranu.
3. Prema Kramerovom pravilu ili Gausovoj metodi izraavaju se bazisne nepoznate preko nebazisnih
(slobodnih) nepoznatih.
4. Dajui slobodnim nepoznatim odreene (proizvoljne) vrijednosti dobijamo odreene vrijednosti za
bazisne nepoznate i tako se dobijaju posebna reenja sistema.
POSLJEDICE KRONECKER-CAPELLIEVA STAVA.
Posljedica 1. Homogeni (pravougaoni ili za m = n kvadratni) sistem AX = O, gdje je AM
m,n
ima i
netrivijalna rjeenja X O, akko je rang (A) < n (ili, za m = n, detA = 0).

Posebno interesantna posljedica Kronecker-Capellieva stava je stav o eliminanti. Radi se o potrebnom uslovu
da sistem (1) , gdje je m = n + 1, tj. sistem gdje je broj jednaina m za jedan vei od broja nepoznatih n.
U ovom sluaju je AM
n+1, n
, te je proirena matrica sistema A
p
= (AH) kvadratna matrica reda n+1.
Eliminantom pravougaonog sistema za koji je m = n + 1 nazivamo detA
p
.
Stav 4. (Stav o eliminanti). Sistem (1) , u sluaju kad je m = n + 1, ima rjeenje samo ako je eliminanta
sistema detA
p
= 0.
Dokaz. Rang matrice A najvie je n (< m). Pretpostavimo li da je u ovom sluaju sistem saglasan. Tada je
rang(A
p
) = rang(A), odakle slijedi detA
p
= 0, jer bi u suprotnom bilo rang(A
p
) = n + 1 > rang(A).
Obrnuto ne vai, tj. ako je eleminanta sistema detA
p
= 0 sistem o kome je rije ne mora imati rjeenje.
Dakle, (kod sistema (1) za m = n + 1) uslov detA
p
= 0 (tj. eliminanta sistema jednaka nuli) je potreban, ali
nije dovoljan uslov, da bi sistem bio saglasan.
Primjeri. 1) Za sistem homogenih jednaina:
x y z t , y z t , x y z t , x y z t , + + + = + + = + + + = + + + = 7 17 3 0 4 10 0 3 4 0 2 2 4 3 0
odrediti sva rjeenja.
Matrica sistema je
A . =


1 7 17 3 1 7 17 3 1 7 17 3
0 4 10 1 0 4 10 1 0 4 10 1
3 1 1 4 0 20 50 5 0 0 0 0
2 2 4 3 0 12 30 3 0 0 0 0

Dakle, rangA = 2, bazisne nepoznate su x i y, dok su z i t slobodne nepoznate. Poetni sistem je ekvivalentan sa
sistemom:
x y z t , y z t . + + + = + + = 7 17 3 0 4 10 0
Prema tome rjeenje sistema je
( ) ( ) z, t R x, y, z, t z t, z t, z, t .


=



1 5 5 1
2 4 2 4

2) Koristei Kronecker-Capelliev stav ispitati egzistenciju rjeenja, te rijeiti sistem
x y z s t , y z s t , x y z s t , x y z s t . + + + + = + = + + + = + + + = 2 3 2 3 2 5 0 2 6 5 3 2 5 10 9 3
Rjeenje: (x, y, z, s, t) = (s+t, -3s+1, s-2t+1, s, t).
- 50 -

V LINEARNI OPERATORI


Neka su X i Y prostori konanih dimenzija n i m respektivno.
Pod pojmom operatora A:XY podrazumijevamo preslikavanje koje svakom elementu xX pridruuje
neki element yY.
injenicu da je y slika elementa x zapisujemo kao: y=A(x) ili y = Ax.
Po dogovoru, svako preslikavanje A :XY je jednoznano, a to znai da
(x
l
, x
2
X) A(x
1
) A (x
2
) x
1
x
2
.


5.0. DEFINICIJA LINEARNOG OPERATORA

Linearni operatori, ili linearna preslikavanja, (engl. linear operator, njem. Lineare Abbildung (lineare
Operator), franc. application lineaire, rus. lineijniji operator) su takva preslikavanja linearnih prostora koja
uvaavaju njihovu linernu strukturu. Zato izuavanje linearnih operatora predstavlja najvaniji dio linearne
algebre.
Definicija 1. Neka su X i Y linearni prostori nad poljem K. Preslikavanje A : X Y naziva se linearni
operator ako za njega vrijede uslovi
(x
1
, x
2
X) A(x
1
+ x
2
) = A(x
1
) + A(x
2
), (aditivnost) (1)
(xX) (a R) A(ax) = aA(x). (homogenost) (2)

Primjedbe. 1) Uslovi (1) i (2) ekvivalenti su s uslovom
(x
1
, x
2
X) (a
1
, a
2
R) A(a
1
x
1
+ a
2
x
2
) = a
1
A(x
1
) + a
2
A(x
2
), (linearnost) (3)
tj. operator je linearan akko je aditivan i homogen.
Zaista, ako je A linearni operator, na osnovu (1) i (2) imamo:
A(a
1
x
1
+ a
2
x
2
) = (1) = A(a
1
x
1
) + A(a
2
x
2
) = (2) = a
1
A(x
1
) + a
2
A(x
2
);
obratno: za a
1
= a
2
= 1 iz (3) dobijamo (1); za a
1
= a a
2
= 0 iz (3) dobijamo (2), pa je A linearni
operator.

2) Ako je Y prostor skalara (najee prostor realnih (kompleksnih) brojeva) onda se linearni
operator zove linearni funkcional ili linearna forma.

3) Specijalno, kada je Y X imamo preslikavanje (operator) koje elementima iz X pridruuje
elemente iz X.

4) Skup svih linearnih operatora A :X Y oznaavaemo sa L(X, Y).
Primjer1. Neka je X = K
n
, Y = K
m
i AM
m,n
(K). Svaka takva matrica definie neki linearni operator.
Prirodna veza izmeu matrice i linearnoga operatora definie se sa
(xX) A(x) := Ax (Y),
gdje je Ax proizvod matrica. Ovako definisan operator zaista je linearan, zbog poznatih osobina mnoenja
matrica.

Primjedba. Zadavanje operatora pomou neke matrice najvaniji je primjer linearnoga operatora. Dobar dio
ovoga poglavlja biti e posveen prouavanju veze izmeu matrice i linearnog operatora.
Pokazaemo da vrijedi i obratna tvrdnja: svakom linearnom operatoru odgovara jedna matrica. Bilo bi netano
zakljuiti da je pojam linearnog operatora nepotreban, poto se on moe potpuno opisati matricama. Meutim,
situacija je neto sloenija.
- 51 -

Preciznija, veza izmeu operatora i matrice mogla bi se ovako opisati:
ako su zadane baze vektorskih prostora X i Y, tada svakom operatoru A :X Y za taj par baza odgovara jedna
matrica. Meutim, promijenom baze, istom operatoru odgovara neka druga matrica.
Linearni operator zadaje se neovisno od baza prostora, ali tek izbor baza odreuje koja mu matrica odgovara.
Najinteresantnija analiza matrinoga rauna upravo se sastoji u tome da se daju odgovori na sljedea dva pitanja:
1
0
kako odabrati bazu prostora pa da prikaz linearnoga operatora bude po mogunosti to jednostavnija
matrica (to slinija dijagonalnoj);
2
0
da li (i kada) dvije razliite matrice A, B pripadaju istome linearnom operatoru (u razliitim bazama)?

5.1. MATRICA LINEARNOG OPERATORA

Opiimo obrnutu vezu: kako linearni operator odreuje matricu:
Neka su X i Y linearni prostori tako da je dimX = n, dimY = m. Neka je e = (e
1
..., e
n
) baza u prostoru
X, a f = (f
1
,.,., f
m
) baza u prostoru Y.
Dati linearni operator A:X Y prevodi svaki vektore e
j
X u vektor A(e
j
)Y ( j = 1,2,..., n), koji se moe
razloiti po bazi f Y . Dakle, vrijedi

( )
( )
( )
( ) ( ) ( )
m m
m
m m
j ij i
i
n n n mn m
A e a f a f a f ,
A e a f a f a f ,
j , n A e a f .
A e a f a f a f .
=

= + + +

= + + +

= =

= + + +

1 11 1 21 2 1
2 12 1 22 2 2
1
1 1 2 2
1 4

Skalari
i j
a , koji su odreeni razlaganjem (4), definiu matricu A
ef
M
m,n
(K):

( )
11 12 1n
21 22 2n
ef ij
m,n
m1 m2 mn
a a a
a a a
A : a A . (5)
a a a



= = =




L
L
M M M
L


Definicija 2. Matrica A
ef
data sa (5) zove se matrica operatora A:X Y u odnosu na baze e i f (prostora
X i Y, respektivno).

Primjedbe:
(a) Broj vrsta u matrici A operatora A je m = dimY, a broj kolona je n = dimX, tj. format matrice A
opratora A:X Y je
(m,n) = (dimY, dimX).
(b) j-tu kolonu matrice A ine kordinate vektora A(e
j
) (j=1,2,...,n) u odnosu na bazu f = (f
1
,.,., f
m
)Y.

Pokazaemo da vrijedi A(x) = Ax, za svaki vektor xX.
Zaista, svaki vektor xX moe se razloiti po bazi e = (e
1
..., e
n
)X, tj.
( ) ( ) ( )
n
n n n
x X ! x , , x K x x e x e = + +
1 1 1
. (6)
Isto tako, svaki vektor yY moe se razloiti po bazi f = (f
1
,.,., f
m
)Y, tj.
( ) ( ) ( )
m
m m m
y Y ! y , , y K y y f y f = + +
1 1 1
. (7)
Onda, redom prema (6), (3), (4) i promjenom redosljeda sumiranja, vrijedi niz jednakosti
- 52 -

( ) ( )
n n n m m n
j j j j j ij i ij j i
j j j i i j
A x A x e x A e x a f a x f .
= = = = = =


= = = =




1 1 1 1 1 1
(8)
Zbog jedinstvenosti razlaganja vektora po bazi, uporeujui (7) i (8), zakljuujemo da je

( )
n
i ij j
j
i , m y a x . ( )
=
= =

1
1 9
Iz (9) , prema definiciji mnoenja matrica, izlazi

e f
y A x = . (10)
Dakle, dokazali smo slijedei stav:

Stav1. Neka su: X i Y linearni prostori takvi da je dimX = n, dimY = m; e = (e
1
..., e
n
) je baza u X i
f = (f
1
,.,., f
m
) je baza u Y.
Svakom linearnom operatoru A:X Y, za taj par baza, moe se pridruiti samo jedna matrica
( )
ef ij
m,n
A A : a = = , ije su kolone koordinate vektora A(e
j
) u bazi f = (f
1
,.,., f
m
).
Vrijedi i obrnuto, svakoj matrici
( )
ef ij
m,n
A A : a = = odgovara samo jedan operator koji djeluje iz
prostora X dimenzije n u prostor Y dimenzije m, tako da vrijedi
(xX) (! yY) y = A(x) = Ax. (11)

Primjedba. Relacija (11), veza operatora i matrice, toliko je vana da smo zbog jednostavnosti formule namjerno
bili nedovoljno precizni. Paljiviji italac e uoiti da u formuli (11) vektor x s lijeve i s desne strane nema isto
znaenje. S lijeve strane, on je element vektorskoga prostora X i njegov prikaz u bazi toga prostora ima oblik
n n
x x e x e = + +
1 1
. S desne strane, vektor x poistovjeujemo s vektorom-kolonom x = [x
1
,..., x
n
]
T
K
n
, a
zatim, nakon mnoenja s matricom A, vektor Ax (koji pripada prostoru Y) treba shvatiti na nain:
(Ax)
1
f
1
+. . . + (Ax)
m
f
m
.


Razmotrimo primjenu stava 1 na primjerima koji konstruiu matricu operatora.

Primjer 2. Identini (jedinini) operator E L(X,X), definisan je formulom E(x) = x za svaki x
X. Kako za svaki vektor baze vrijedi E(e
j
) = e
j
, to ovom operatoru odgovara (u bilo kojoj bazi) jedinina
matrica E, iji je red n = dimX.

Primjer 3. Nula operator O: X Y, definisan je formulom O(x) = 0, za svaki xX. Njemu
odgovara nula matrica tipa (m,n).
Primjer4. Odredimo matricu koja odgovara operatoru diferenciranja
d
D :
dt
= P
n
P
n
u prirodnoj
bazi ovog prostora (1,t,t
2
,...,t
n
), tj.
( )
( )
i
i
i , n e t t . = = 0
Vrijednosti operatora na vektorima baze je:
( )
( ) ( )
( )( )
i
i i
i , n D(e ) t it ie t , tj.
D e t ,

= = =
=
1
1
0
1
0

te je
( ) ( ) ( ) ( )
ij j j
i i
i, za j i,
i, j , n d De j e
, za j i.

= = = =

1
1
1 1
0 1

Dakle, matrica D u tom paru prirodnih baza glasi
- 53 -

D .
n








=









0 1 0 0
0 0 2 0
0 0 0
0 0 0 0

Vjeba. Neka je D operator iz prethodnog primjera. Odgovaritti na slijedea pitanja:
1. Izraunati kvadrat matrice tog operatora D
2
.
2. Kojem operatoru odgovara ta matrica? Da li je D
2
= B
d
:
dt
=
2
2
P
n
P
n
, gdje je B operator drugog
izvoda?
3. Za n= 4, napii matricu D i provjeri da je D
4
= 0.
4. Uvjeri se da je
n
D O = . Prokomentarii taj rezultat! Da li on neto govori o n-tim izvodima
funkcija bazi:
( )
( )
i
i
i , n e t t . = = 0


5.2. PRELAZAK S JEDNE BAZE NA DRUGU
Neka su date dvije proizvoljne baze: stara baza e = (e
1
,..., e
n
) i nova baza f = (f
1
,..., f
n
) vektorskog prostora
X nad poljem K.
Vetore nove baze f razloimo po vektorima stare baze e:

( )
n n
n
n n j ij i
i
n n n nn n
f p e p e p e ,
f p e p e p e , j , n f p e . ( )
f p e p e p e .
=
= + + +
= + + + = =
= + + +

1 11 1 21 2 1
2 12 1 22 2 2
1
1 1 2 2
1 1

Isto tako vektore e
j
stare baze moemo razviti po vektorima nove baze, tj.

( )
n n
n
n n j ij i
i
n n n nn n
e q f q f q f ,
e q f q f q f , j , n e q f . ( )
e q f q f q f .
=
= + + +
= + + + = =
= + + +

1 11 1 21 2 1
2 12 1 22 2 2
1
1 1 2 2
1 2

Primjedbe. 1) Jednakostima (1), (2) odreene su matricama

n n
n nn n nn
p p q q
P , Q ,
p p q q




= =





11 1 11 1
1 1




gdje kolone matrice P (matrice Q) predstavljaju koordinate razlaganja vektora nove (stare) baze preko vektora
stare (nove) baze.
2) Razlaganja (1) i (2) moemo pretstaviti ''simbolino'' pomou mnoenja matrica
f = eP, e = fQ. (*)
3) Matricu P=(p
ij
)
m,n
nazivamo matrica prelaska sa stare baze e na novu bazu f, tj.
matricu Q=(q
ij
)
m,n
nazivamo matrica prelaska sa nove baze f na stare bazu e.
- 54 -

Veza izmeu matrica P i Q iskazuje
Stav 2. Matrice P i Q su uzajmno inverzne.
Dokaz. Na osnovu (1) i (2) imamo
( )
n n n
j ij i ij ki k
i i k
j , n f p e p q f ,
= = =
= = =

1 1 1
1
Odakle, promjenom redosljeda sumiranja, izlazi

( )
n n
j ki ij k
k i
j , n f q p f . ( )
= =


= =




1 1
1 3
Kako su vektori f
k
lineaarno nezavisni, to iz (3), a prema definicije mnoenja matrica, slijedi

( )
n
k. . j ki ij kj
i
k, j , n Q P q p , ( )
=
= = =

1
1 4
ili
QP = E, (5)
tj. matrice Q i P su uzajamno inverzne.

Primjedbe. 1) Na isti nain, kao to smo dokazali (5), moemo dokazati da je
PQ = E. (6)
(Za vjebu dokazati (6)).
2) Iz (5) izlazi da su obe matrice P i Q regularne. (Obrazloiti: ''zato je to tako?'').
3) Iz razmatranja koje smo proveli u poglavljima 2. i 3. proizlaze stavovi
Stav A. Skup regularnih kvadratnih matrica je multiplikativna grupa.
Stav B. U multiplikativnoj grupi vrijedi:
(i) lijevi inverzni element je ujedno i desni inverzni element i obratno;
(ii) inverzni element je jedinstven.
Za vjebu dokazati stavove A i B.

Stav 3. Neka su date:
(i) koordinatne reprezentacije take x linearnog prostora X u odnosu na baze e i f tog prostora
x
e
= (
n
x , ..., x
1
)
T
K
n
i x
f
= (
' '
n
x , ..., x
1
)
T
K
n
, respektivno;
(ii) matrica prelaska P=(p
ij
)
m,n
sa stare baze e na novu bazu f .
Tada je veza izmeu novih i starih koordinata data matrinom jednakou
x
f
= P
-1
x
e
(**)

Dokaz. U razlaganju vektora x po staroj i novoj bazi
n n
' '
n n
x x e x e
x f x f
= + +
= + +
1 1
1 1

,
izrazimo e
j
koristei jednakosti (2). Dobijemo
- 55 -

n n n n n n
'
k k j j j ij i ij j i
k j j i i j
x f x e x q f q x f .
= = = = = =



= = =





1 1 1 1 1 1

Odavde, zbog linearne nezavisnosti vektora baze f, slijedi
( )
n
'
k kj j
j
k , n x q x
=
= =

1
1
to je, na osnovu definicije mnoenja vektora ekvivalentno sa

f e
=Q x
'
n
'
n nn
n n
x q q x
x .
q q
x x








=









1 11 1 1
1

(7)
Kako je, prema stavu 2, Q = P
-1
, to iz (7) slijedi (**). Time je stav 3 dokazan.


Primjedba. Ispiimo zajedno formule (*) i (**)
f = eP i x
e
= Px
f
; e = fQ i x
f
=Qx
e
;

(PQ = E ili detP 0 ).
gdje su:
1. e i f vrste koje odgovaraju starom i novom bazisu, x
e
i x
f
kolone kordinata vektora x koje
odgovaraju starom i novom bazisu respektivno;
2. P i Q su uzajamno inverzne matrice prelaska (PQ = E)
(a) P sa starog e na novi bazis f, tj. sa novih x
f
na stare x
e
koordinate,
(b) Q sa novog f na stari bazis e, tj. sa starih x
e
na nove x
f
koordinate vektora x.

Primjer 1. Neka su date baze: stara baza e = (e
1
,e
2
, e
3
) i nova baza f = (f
1
, f
2
, f
3
). Pri emu je
f e e e , f e e e , f e e e . = + + = + + = + +
1 1 2 3 2 1 2 3 1 1 2 3
2 3 3 4 2 2
Odrediti matrice prelaska: P sa stare baze e na novu bazu f i Q sa nove baze f na stare bazu e. Rjeenje.
Oito je: ( ) P , tj. Q P , det P .

= = = =

1
2 3 1 6 5 2
3 4 2 4 3 1 1
1 1 2 1 1 1

Zapisati jednakosti prelaska sa nove na staru bazu ( e = f Q = f P
-1
).
Vektor x = x
1
e
1
+ x
2
e
2
+ x
3
e
3
u odnosu na bazu f, ima koordinate x
f
= Qx
e
= P
-1
x
e

, tj.

' '
' '
' '
x x x x x
x
x x x x x x
x
x x x x x


= +

= = +

= +


1 1 2 3 1
1
2 2 2 1 2 3
3
3 1 1 2 3
6 5 2
6 5 2
4 3 1 4 3
1 1 1

Specijalno vektor e
1
+ e
2
+ e
3
u odnosu na bazu f ima koordinate:
' ' '
x , x , x . = = =
1 2 3
3 2 1

5.3. PROMJENA MATRICA PRESLIKAVANJA PRI ZAMJENI BAZA

Sada emo odrediti vezu izmeu matrica linearnog operatora i matrica prelaza sa baze na bazu.
Promatraemo:
(a) Operator AL(X,Y) gdje je dimX=n, dimY=m;
(b) Stare baze: e = (e
1
, ..., e
n
) baza u prostoru X, a f = (f
1
,.., f
m
) baza u prostoru Y;
(c) Nove baze: e
'
= (e
'
1
, ..., e
'
n
) baza u prostoru X, a f
'
= (f
'
1
,.., f
'
m
) baza u prostoru Y.
Kako smo u paragrafu 5.2. vidjeli, za dati par baza u X i Y operator A odgovara jedna matrica.
- 56 -

Neka za par starih baza eX i fY operatoru A odgovara matrica A

, a druga matrica A
'
odgovara
drugom novom paru baza e
'
X i f
'
Y. Dakle, ako je y = A(x) i
' '
n n n n
x x e x e x e x e = + + = + +
1 1 1 1


' ' ' '
m m m m
y y f y f y f y f = + + = + +
1 1 1 1
,
onda su, na osnovu stava 1 , veza izmeu koordinata vektora xX i yY date jednakostima
m n
y x
y Ax, y , x , ( )
y x




= = =





1 1
8
' '
' ' ' ' '
' '
m n
y x
y A x , y , x . ( )
y x




= = =






1 1
9
Matrice A i A
'
su odreene kao u paragrafu 5.2.
Neka je P=(p
ij
)
nn
matrica prelaza sa baze e na novu bazu e

u prostoru X, a R=(r
ij
)
mm
matrica prelaza sa baze f
na novu bazu f

u prostoru Y.
Na osnovu jednakosti (**) u stavu 3, vrijedi

( )
( )
'
'
x P x
y R y.

=
=
1
1
10
11

Koristei (10) i (11), iz (9) izlazi
( )
'
R y A P x ,

=
1 1

tj.
( ) ( )
'
y R A P x ,

=
1

ili

( ) ( )
'
y RA P x.

=
1
12
Poreenjem jednakosti (8) i (12), za matrica pridruenih operatoru A, izlazi
( )
'
A RA P .

=
1
13
Jednakost (13) daje vezu izmeu navedenih matrica (koje odgovaraju istom operatoru).

U specijalnom sluaju kad je X = Y, onda je e = f , e
'
= f
'
, P = R , te jednakost (13) postaje
( )
'
A PA P .

=
1
14
Time smo dokazali
Stav 4. Neka je A matrica operatora AL(X,X) u bazi e = (e
1
, ..., e
n
)X , P matrica prelaza iz stare baze
e u novu bazu e
'
= (e
'
1
, ..., e
'
n
). U novoj bazi operatoru A odgovara matrica
( )
'
A P AP.

=
1
15

Primjedbe. 1) Jednakosti (14) i (15) su ekvivalentne; u tim jednakostima sve matrice su kvadratne.
2) Matrice A i A
'
, koje odgovaraju istom operatoru, imaju jo neka zajednika svojstva. Zato je prirodno
definirati:
3) Za dvije matrice A , BM
n
kaemo da su sline, u oznaci A B, ako postoji regularna matrica PM
n
takva
da je
B = P
- 1
A P. (16)
4) Sad je stav 4 mogue iskazati sa: ''operatoru AL(X,X) odgovaraju u raznim bazama sline matrice.
5) Relacija slinosti matrixa je relacija ekvivalencije u skupu matrica M
n
. U klasi slinih matrica problem
konstrukcije matrice odreene strukture je daleko tei nego u klasi ekvivalentnih matrica, gdje je to uraeno
pomou elementarnih transformacija.
- 57 -

6) Od zajednikih svojstava slinih matrica izdvojimo za sad samo ovu: sline matrice imaju jednake
determinante. Zaista, po Binet-Cauchyjevom stavu vrijedi
det(B) = det(P
-1
)det(A)det(P) = det(A)
poto je det(P
-1
) = l/det(P). Zato ima smisla definisati determinantu operatora:
det(A) = det(A)
gdje je A matrica operatora A u bilo kojoj odabranoj bazi.

5.4. JEZGRA I SLIKA LINEARNOG OPERATORA

Definicija 1. U skupu L(X, Y) interna operacija sabiranja operatora i eksterna operacija mnoenja
operatora skalarom (brojem) mogu se uvesti na sljedei nain:
1. Suma A +B operatora A i B iz L(X, Y) je operator definisan jednakou
(A + B)x = Ax + Bx, x X.
2. Proizvod aA skalara a i operatora A iz L (X, Y) je operator definisan jednakou
(aA)(x) = a(A(x)), x X.
3. Nula operator O je operator za koji je
O(x) = 0
v
, za svako x X.
4. Za operator AL(X, Y) simetrian operator - A se zadaje pomou jednakosti
-A = (- 1)A.
Nije se teko uvjeriti da vrijedi
Stav 1. Skup L (X, Y) svih linearnih operatora, koji elementima x X pridruuju elemente y Y, sa
definisanim operacijama sabiranja i mnoenja skalarom, izabranim nula operatorom i simetrinim
operatorom obrazuje linearan prostor.
Navodimo neka svojstva linearnih operatora.
Stav 2. Svaki linearan operator AL(X, Y) preslikava nula elemenat prostora X u nula elemenat prostora
Y.
Dokaz. Sa 0
x
i 0
y
oznaimo nula elemente prostora X i Y respektivno. Tada za AL(X, Y) imamo
(xX) (! yY: A(x) = y) A(0
x
) = A(0x)=0A(x) = 0y = 0
y
.
Stav 3. Ako su x
1
, . . . , x
n
linearno zavisni elementi prostora X i ako je AL(X, Y), onda su njihove slike
A(x
1
),..., A(x
n
) linearno zavisni elementi prostora Y.
Dokaz. Prema pretpostavci vai jednakost
n
i i x
i
a x
=
=

1
0
pri emu je bar jedan skalar a
i
0. Slijedi
n n
i i i i y y
i i
a A(x ) A a x A( ) ,
= =


= = =




1 1
0 0
na osnovu ega se zakljuuje da su A(x
1
),..., A(x
n
) linearno zavisni elementi u Y.

Neka je AL(X, Y). Skup svih elemenata A(x), (xeX) oznaavamo sa A(X). Vai A (X) Y. Nije se
teko uvjeriti da je A (X) podprostor prostora Y.

- 58 -

DEFINICIJA JEZGRE I SLIKA LINEARNOGA OPERATORA. Uz svaki linearni operator A
pridruena su dva skupa.
1
0
Prvoga sainajavaju svi oni vektori prostora X koji se preslikavaju u nula vektor prostora Y. Oznaavamo
ga s Ker A i nazivamo jezgra ili nulapotprostor operatora A .
2
0
Drugog ine svi vektori u Y koji su slika nekoga vektora iz X. Oznaavamo ga s ImA ili A(X) i
nazivamo slika operatora A. Dakle, vrijedi
KerA : ={ x X A(x) = 0},
ImA := {y Yy = A(x) za neki x X}.
Primjedba. Ker je skraenica engleske rijei kernel (jezgra). Im dolazi od engleske rijei image (slika).

Stav 4. Ker A i ImA vektorski su potprostori.
Dokaz. Za jezgru slijedi ovako. Uzmimo x, y KerA. Tad je
A(ax + by) = aA(x) + bA(y) = 0
jer su oba sabirka jednaka nuli. Slino vrijedi i za sliku.
Definicija ranga i defekta operatora. 1
0
Pojam jezgre operatora vezan je s problemom rjeavanja
homogenih linearnih sistema. Zaista, ako je A matrica pridruena operatoru, tada je jednaina A(x) = 0
ekvivalentna s matrinom jednainom Ax = 0 . Pokazali smo da je skup svih rjeenja ove jednaine potprostor
razapet s n - r nebazisnih vektora, pri emu je n dimenzija prostora X (= broj nepozntih u sistemu), a r je
rang matrice A sistema. Taj potprostor jednak je jezgri operatora A . Ova dimenzija jezgre operatora A zove
se jo defekt operatora.
Dakle, rang operatora AL(X, Y) jeste dimenzija prostora A(X) i oznaava se sa rang(A)
Skup svih elemenata xX za koje je Ax= 0 je jedan podprostor prostora X, u ta se lako uvjeravamo.

Gornju formulu o dimenziji prostora rjeenja homogenoga sistema dodatno objanjava sljedei stav koji
navodimo bez dokaza.

Stav 5. Ako je n dimenzija prostora X, k dimenzija jezgre a r dimenzija slike operatora A : X Y, tad
vrijedi r + k = n, tj.
rang(A) + dim(ker A) = dim X .
Drugim rijeima, zbir dimenzija slike A(X) i jezgre kerA jednak je dimenziji prostora X u kome operator
dejstvuje.

Primjedbe o obliku rjeenja linearnog sistema. 1) Ponovo emo opisati rjeavanje linearnoga sistema
Ax = b. (8)
Neka je A operator pridruen matrici A. Da bi jednaina (8) imala rjeenje, potrebno je i dovoljno da vektor b
lei u slici operatora A . Tada e postojati x X za koga je A(x) = b.
Neka je x
p
partikularno rjeenje jednaine (8) ili A(x
p
) = b, te x
h
neki vektor u jezgri ili A(x
h
) = 0 . Tada je i
x
h
+ x
p
rjeenje, jer je
A(x
h
+ x
p
) = A(x
h
) +A(x
p
) = b.

2) Neka je e
1
, . . . , e
k
baza jezgre KerA. Opti oblik rjeenja jednaine (8) ima oblik
x = x
p
+ a
1
e
1
+. . . + a
k
e
k



- 59 -
VI SVOJSTVENI VEKTORI I SVOJSTVENE VRIJEDNOSTI


6.1. KARAKTERISTINI POLINOM I SVOJSTVENE VRIJEDNOSTI

U ovom poglavlju emo opisati kako se trai ''najprikladnija'' baza vektorskoga prostora X, baza u kojoj e
linearni operator A : X X imati najjednostavniji prikaz. U itavom poglavlju, X e biti n-dimenzionalni
vektorski prostor i svi operatori bie definisani i uzimae vrijednosti u istome prostoru X.
Definicija 1. Neka za vektor v 0 i skalar vrijedi
A(v) = v. (1)
Tada:
(i) vektor v 0 zovemo svojstvenim vektorom operatora A;
(ii) skalar nazivamo svojstvena vrijednost operatora A , koja odgovara svojstvenom vektoru v.

Primjedbe. 1) Pojam svojstvena, (sopstvena ili karakteristina) vrijednost u engl. eigenvalue, njem. Eigenwert,
franc. valeur propre, rus. sobstvenoe znaenie.

2) Prema definiciji1 je jasno da je za svako a 0 i av svojstveni vektor, ako je v svojstveni vektor. Svi ti
vektori odgovaraju istoj svojstvenoj vrijednosti .
3) Neka su x, y dva svojstvena vektora (ako postoje, ali ne obavezno kolinearna) koji odgovaraju istoj
svojstvenoj vrijednosti . Tada vrijedi
A(ax + by) = aA(x) + bA(y) = ax + by = (ax + by)
te je i ax + by (ukoliko je razliit od 0) svojstveni vektor za istu svojstvenu vrijednost.
4) Uoptavajui ovo razmatranje, moemo za svaku svojstvenu vrijednost promatriti potprostor
Ker(E - A), jezgro operatora I A. Svaki vektor, razliit od nule, iz toga potprostora svojstveni je vektor
operatora A. Naime, (EA)(v) = 0 povlai A(v) =v. Ovaj se potprostor naziva svojstveni potprostor koji
pripada svojstvenoj vrijednosti .
Primjer 1. Za operator E svaki je vektor svojstveni, a zajednika svojstvena vrijednost je broj 1, poto vrijedi
E(v) = v za svaki v.
Primjer 2. Neka je operator A zadan matricom Naimo njegove svojstvene vrijednosti i vektore. A

1 1
0 1
.

Iz jednaine Av = v dobijemo sljedei sistem

x x x
x x
+ =
=
1 2 1
2 2
,
.
Iz druge jednaine itamo = 1 ili x
2
= 0. Ako je = 1, iz prve slijedi x
1
+ x
2
= x
1
, te je x
2
= 0, x
1
proizvoljno.
Ako je x
2
= 0 tada iz prve jednaine vidimo da je = 1 i opet x
1
proizvoljno (razliito od nule). Postoji
zato jedna svojstvena vrijednost = 1 i jednodimenzionalni svojstveni potprostor a koji odgovaraju toj






1
0
svojstvenoj vrijednosti.
Umjesto da govorimo o jednodimenzionalnom potprostoru, radije emo izabrati jedan (bilo koji) njegov vektor
i govoriti o svojstvenom vektoru koji pripada toj svojstvenoj vrijednosti.
Nalaenje svojstvenih vektora. Ovaj primjer pokazuje da e se nalaenje svojstvenih vektora svesti na
rjeavanje homogenoga linearnoga sistema. Zaista, jednaine A(v) = v ekvivalentna je s
( E - A) ( v) =0. (2)
Dakle, v je svojstveni vektor ako i samo ako pripada jezgri operatora E A. Ovaj uslov govori o nainu na
koji se mora birati skalar .
- 60 -
Karakteristini polinom. Da bi jednadba (2) imala netrivijalno rjeenje, operator E - A ne smije biti
regularan. Neka je A matrica operatora A u nekoj bazi. Matrica jedininog operatora (u svakoj bazi) jedinina
je matrica E. Zato operatoru E - A odgova matrica E - A. Kako operator E - A nije regularan,
determinanta njegove matrice mora biti jednaka nuli, tj.
n
n
n n
a a a
a a a
E A
a a


= =

11 12 1
21 22 2
1 2
0

.
Ova determinanta je polinom po promjenljivoj , stepena n. Nazivamo ga karakteristini polinom operatora
A (ili matrice A) i oznaavamo (obino) s k() ,
k() = det(E - A).
Vodei koeficijent ovoga polinoma (uz potenciju
n
) je 1. Stoga on ima oblik
( )
n n
n
k ... .

=
1
1 1 n
Jednaina
k( ) =det ( E - A) =0
naziva se karakteristina jednaina operatora A (matrice A). Rjeenja karakteristine jednaine su svoj-
stvene vrijednosti operatora A .
Karakteristini polinom ne ovisi o izboru baze. Karakteristini se polinom rauna preko determinante matrice
koja odgovara operatoru E - A . Ta matrica ovisi o izabranoj bazi, meutim, njezina determinanta ne! Svake
takve dvije matrice su sline i stoga imaju istu determinantu.
Kako su svojstvene vrijednosti nule karakteristinog polinoma, to niti one ne ovise o izboru baze. Zato pri
raunanju svojstvenih vrijednosti moemo uzeti bilo koju bazu za prikaz operatora A.
Raunanje svojstvenih vrijednosti. Svojstvene vrijednosti su nula polinoma stepena n. Da bismo ih odredili,
moramo odrediti najprije taj polinom. Kako je on determinanta matrice reda n, suoeni smo s dva ozbiljna
problema:
(i) Kako odrediti determinantu matrice reda n, iji elementi nisu numeriki, ve se u njoj pojavljuje i
nepoznata ?
(ii) Nakon to je taj polinom izraunat (na neki nain!), kako odrediti njegove nule?
Na prvo se pitanje ne moe dati zadovoljavajui odgovor. Razvoj novih raunalskih programa, s razvijenim
simbolikim (a ne samo numerikim) raunnanjem omoguava raunanje i ovakvih determinanti.
Postoji nekoliko naina za odreivanje koeficijenata karakteristinog polinoma koji ne koriste direktno
raunanje determinanti, meutim svi su oni efikasni samo za matrice maloga reda.
Sto se nalaenja svojstvenih vrijednosti tie, nule polinoma velikoga stepena mogu se raunati samo iterativnim
metodama. Razlog tome je to eksplicitne formule za nalaenje nula polinoma stepena veeg od etiri ne
postoje. Za polinome stepena tri i etiri, formule postoje ali su praktiki neuporabljive.
Sve ovo ukazuje na to da se svojstvene vrijednosti (i vektori) matrica velikoga reda nalaze posve drukijim
metodama. Tim se problemom bavi posebno podruje matematike, tzv. numerika linearna algebra.
Znaenje kompleksnih brojeva. Polje realnih brojeva je nedovoljno u problemu nalaenja svojstvenih
vrijednosti. Razlog tomu je to polinom (ak i onaj s realnim koeficijentima) ne mora imati niti jedan realni
korijen. Ako je to karakteristini polinom, tad odgovarajui operator nema (realnih) svojstvenih vrijednosti. S
druge strane, prema osnovnom stavu algebre svaki polinom stepena n ima tono n kompleksnih nula
(uvaavajui njihovu viestrukost). Stoga je korisno pri nalaenju svojstvenih vrijednosti dozvoliti raun u polju
kompleksnih brojeva. Na taj e nain svaki operator imati bar jednu svojstvenu vrijednost i bar jedan svojstveni
vektor (koji ne mora imati geometrijsku interpretaciju).
Primjer 3. Za matricu odredimo njezin karakteristini polinom: k() =
2
+ 1. A

0 1
1 0

Njegove su nule
1
= i te
2
= - i. Svojstveni vektori e takoer imati kompleksne koordinate.
- 61 -
Birajui koju alternativu prihvatiti, nesumnjivo emo odabrati raun s kompleksnim brojevima. Stoga rije
skalar u definiciji svojstvenih vrijednosti i vektora s poetka ovoga poglavlja znai kompleksan broj. Dakako,
skup realni brojevi je podskup skupa kompleksnih brojeva.

6.2. DIJAGONALIZACIJA OPERATORA
Dokaimo jednu osobinu svojstvenih vektora.
Stav 1. Svojstveni vektori koji odgovaraju razliitim svojstvenim vrijednostima meusobno su linearno
nezavisni.
Dokaz. Tvrdnju dokazujemo indukcijom po broju razliitih svojstvenih vrijednosti. Ako je taj broj jednak 1,
nemamo to dokazivati. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za (k 1)-nu svojstvenu vrijednost.
Neka su sad
1
,...,
k
razliite svojstvene vrijednosti i v
1
,..., v
k
odgovarajui svojstveni vektori. Pogledajmo
njihovu linearnu kombinaciju koja se ponitava:
a
1
v
1
+ a
2
v
2
+ ... + a
k
v
k
= 0. (3)
Operator A preslikava ovu kombinaciju ponovo u nula-vektor. Kako su gornji vektori svojstveni za operator A,
to vrijedi
a
1

1
v
1
+ a
2

2
v
2
+ ... + a
k

k
v
k
= 0. (4)
Pomnoimo relaciju (3) s
1
i oduzmimo od (4). Dobijemo
a
2
(
2
-
1
)v
2
+ ... + a
k
(
k
-
1
)v
k
= 0.
Vektori v
2
,..., v
k
po pretpostavci su linearno nezavisni. Stoga su svi koeficijenti jednaki nuli. Kako su
svojstvene vrijednosti meusobno razliite, to vrijedi a
2
=...= a
k
= 0.
Sad iz (3) slijedi i a
1
= 0, ime je tvrdnja dokazana.
Dijagonalizacija operatora. Izvedimo odmah vanu posljedicu ovog teorema:
Ako su sve nule karakteristinog polinoma razliite, tada postoji baza prostora koju ine svojstveni vektori
promatranog operatora.
Neka su to vektori v
1
,..., v
n
. Kako izgleda matrica operatora A u toj bazi?
Vrijedi A(v
1
) =
1
v
1
,..., A(v
n
) =
n
v
n
. Zato je njegova matrica u ovoj bazi dijagonalna.
Uobiajen redoslijed postupaka je sljedei: zadana je matrica A operatora u poetnoj (obino kanonskoj)
bazi. Raunajui svojstvene vektore te matrice mi odabiremo drugu bazu u kojoj e operator imati dijagonalni
prikaz. U jeziku matrica, traimo da li postoji dijagonalna matrica slina poetnoj.

Algoritam za dijagonalizaciju matrice.
Korak 1. Odredimo karakteristini polinom k () matrice A.
Korak 2. Odredimo nule
1
,...,
n
karakteristinog polinoma. To su svojstvene vrijednosti matrice A.
Korak 3. Rijeavamo homogene sisteme (
i
E - A)v = 0, ija su rjeenja svojstveni vektori matrice A.

Ako postoji n linearno nezavisnih svojstvenih vektora, tad je matrica slina dijagonalnoj (operator se
moe dijagonalizirati). Svojstvene vektore zapisimo kao stupce matrice prijelaza P.
Korak 4. Matrica operatora u novoj bazi je dijagonalna
'
n
A P AP

= =








1
2 1
0 0
0 0
0 0

.
Dijagonalni elementi su svojstvene vrijednosti matrice A.

Vrijedi i obrnut stav, koji navodimo bez strogog dokaza.
Stav 2. Operator se moe dljagonalizirati onda i samo onda ako postoji baza koju ine njegovi svojstveni
vektori.
- 62 -
Zaista, ako je matrica operatora (u nekoj bazi) dijagonalna, tad su vektori te baze svojstveni vektori, a elementi
na dijagonali svojstvene vrijednosti. To slijedi iz naina kako operatoru pridruujemo matricu.
Primijetimo nadalje da pri tom nije bilo vano da su sve svojstvene vrijednosti razliite! Potreban i dovoljan
uslov da bi se A dao dijagonalizirati je da posjeduje n linearno nezavisnih svojstvenih vektora. Pokazali smo
da e se to sigurno dogoditi ukoliko su svojstvene vrijednosti razliite, no taj uslov nije uvijek potreban.
Primjer 4. Jedinini je operator najdrastiniji primjer: on posjeduje samo jednu svojstvenu vrijednost 1, ali
vrijedi E(v) = 1.v za svaki vektor v, stoga je odgovarajui svojstveni potprostor itav prostor X.

Matrini polinom. Pretpostavimo da je matrica A slina dijagonalnoj: postoji matrica P takva da je P
-1
AP = D
dijagonalna. (Primijetite da pri tom ne zahtijevamo da su svojstvene vrijednosti razliite, s obzirom na injenicu
da postoje matrice sline dijagonalnoj ije sve svojstvene vrijednosti nisu razliite.)
Raunanje s dijagonalnim matricama iznuzetno je lagan posao; takve se matrice ponaaju poput skalara. Tako
napr. vrijedi
p
p
p
p
n n n
d d d
d d d
D D D
d d d






= = =






2
1 1 1
2
2 2 2 2
2
0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0

0

Openitije, ako je p() bilo koji polinom, tad je vrijednost toga polinoma u dijagonalnoj matrici D ponovno
dijagonalna matrica:
( )
n
p(d )
p(d )
p D
p(d )






=








1
2
0 0 0
0
0 0

0
. (5)

Kako se koristi ovaj rezultat?
Iz veze P
-1
AP = D slijedi:
A = PDP
-1
. (6)
Zato je
A
2
= (PDP
-1
)( PDP
-1
)= PD
2
P
-1
.
Ponavljajui taj postupak,da za svaku potenciju vrijedi
A
k
= PD
k
P
-1
.
Stoga za polinom P() stepena k moemo pisati
P(A) = P p(D)P
-1
(7)
pri emu p(D) raunamo prema (5).

Primjer 5. Izraunajmo





.

1000
5 2
6 2
Da bismo odredili ovu potenciju, potrait emo dijagonalnu matricu slinu matrici A (ukoliko postoji!) i
primijeniti formulu (7).
Najprije moramo odrediti svojstvene vrijednosti:
k() = .

= +
+
2
5 2
3 2
6 2

Nule svojstvenoga polinoma su
1
= 1 i
2
= 2. One su razliite i stoga smo sigurni da je matrica slina
dijagonalnoj.
Sad odreujemo svojstvene vektore. Onaj koji odgovara prvoj svojstvenoj vrijednosti nalazimo iz sistema
(E - A)v = 0, odnosno
x x x
a .
x x x
=

=

+ =

1 2 1
2 1 2
4 2 0 1
6 3 0 2

Drugi svojstveni vektor je rjeenje jednaine (2E A)v =0, odnosno
- 63 -
x x x
a .
x x x
=

=

+ =

1 2 1
2 1 2
3 2 0 2
6 4 0 3

Zato je P i Sad vrijedi A = PDP
-1
, gdje je D dijagonalna matrica sa
dijagonalom (
1,

2
) = (1, 2). Dakle:
P

= =



1
1 2 3 2
2 3 2 1
.

.



=



3 2 5 2 1 2 1 0
2 1 6 2 2 3 0 2
Provjeriti taj dobijeni rezultat direktnim raunanjem!
Formula (6) sad glasi A = PDP
-1
, to je ekvivalentno sa .



=



5 2 1 2 1 0 3 2
6 2 2 3 0 2 2 1
Potenciju A
1000
raunamo po formuli (7): A
1000
= PD
1000
P
-1
, tj.

.



= =



1000 1000
1000
5 2 1 2 1 0 3 2 1 2 1 0 3 2
6 2 2 3 0 2 2 1 2 3 0 2 2 1



6.3. CAYLEY-HAMILTONOV STAV

Dokaimo sad sljedei stav koji se pripisuje Arthur-u Cayley-u (1821-1895), engleskom matematiaru i William-
u Rowan Hamilton-u (1805-1865), irskom matematiaru.

Stav 3. (Cayley-Hamilton) Matrica A ponitava svoj svojstveni polinom, tj. vrijedi k(A) = 0.
Dokaz. Neka je B() adjungovana matrice E - A, tj. matrica za koju vrijedi
B()[E - A] = det(E - A)E.
Ako matricu B posmotrimo kao funkciju nepoznate , tad je B() polinom (n 1)-vog stuepena:
B() =
n-1
B
0
+
n-2
B
1
+ ... + B
n-1

(jer je svaki njezin element determinanta matrice reda n - l dobijene brisanjem jedne vrste i jedne kolone u
matrici E - A).
Usporedimo jednake potencije na obe strane identiteta:
(
n-1
B
0
+
n-2
B
1
+ ... + B
n-1
)( E - A) = ( )E.
n n
n
...

1
1 1 n
Dobijamo sljedee relacije:
n n n
n n
B E
B B A E
B B A E
B B A
B A E.

=
=
=
=
=
0
1 0 1
2 1 2
1 2
1

E
1

Pomnoimo prvu jednakost s A
n
, drugu s A
n-1
,..., pretposljednju s A i saberimo dobijene rezultate:
0 = A
n
-
1
A
n- 1
- . . . -
n- 1
A -
n
E = k(A);
to smo i trebali dokazati.

Svojstvene vrijednosti i regularnost operatora. Operator A je regularan ako i samo ako broj 0 nije
njegova svojstvena vrijednost. Naime, jednadba A (x) = 0 ima netrivijalno rjeenje onda i samo onda ako je
= 0 svojstvena vrijednost operatora.
- 64 -
U jeziku matrica, A ima inverznu ako i samo ako su sve njezine svojstvene vrijednosti razliite od nule. U
tom se sluaju njena inverzna moe dobiti, primjenom Cayley-Hamiltonova stava, po formuli
A
- 1
= B
n- 1
/
n
. (9)
Primijetimo pri tom da je slobodni lan
n
u karakteristinom polinomu jednak
1

2
...
n
, te formula (9) ima
smisla samo onda kad su sve svojstvene vrijednosti razliite od nule.

Primjer 6. Odredimo karakteristini polinom i svojstvene vrijednosti matrice
A .




=

0 1 0
4 4 0
2 1 2

Razvojem po treoj koloni dobijemo:
( ) ( ) ( ) k .


= = =

3
1 0
1
4 4 0 2 2
4 4
2 1 2

Matrica ima trostruku svojstvenu vrijednost = 2. Po Cayley-Hamiltonovu stavu je
A
3
- 6A
2
+ 12A 8E = 0.
Mnoenjem s A
-1
slijedi
A
2
- 6A + 12E=8A
- 1
,
t e odavde moemo lako odrediti inverz A
-1
= 8
-1
(A
2
- 6A + 12E).


Primjer 7. Odredi svojstvene vrijednosti i svojstvene vektore matrice
A .

4 1 1
2 5 2
4 4 1

Karakteristini polinom je
( ) k .

= = + =
+
3 2
4 1 1
2 5 2 8 21 18 0
4 4 1

Eventualne cjelobrojne nule mogu bili samo cjelobrojni djelitelji broja 18. Provjeravajui unutar skupa
{1,2.3,6, 9, 18}, brzo otkrivamo da je jedna nula
1
= 2 (ili moda pogodimo
2
= 3). Nakon toga
je lako odrediti potpunu faktorizaciju: k() = ( - 2)( - 3)
2
. Stoga je i
3
= 3.
Prva svojstvena vrijednost
1
= 2 je jednostruka. Njoj e odgovarati jedan svojstveni vektor. Provjeri da je
to v
1
= [1,2,4]
T
.
Druga svojstvena vrijednost je dvostruka:
2
=
3
= 3. Svojstveni potprostor koji odgovara ovoj svojstvenoj
vrijednosti moe biti jednodimenzionalan ili moda dvodimenzionalan. To znai da emo sigurno dobiti
barem jedan odgovarajui svojstveni vektor, ali nismo unaprijed sigurni da e ih biti onoliko kolika je
viestrukost svojstvene vrijednosti.
Iz sistema (
2
E

- A)x = 0, slijedi
x
y
z





=






1 1 1 0
2 2 2 0
4 4 4 0









,
tj. sistem se svodi na samo jednu jednainu x + y - z = 0, ije je rjeenje oblika
- 65 -
x s t
y s s t
z t

+



= = +





1 1
1 0
0 1
.
Dakle, dvostrukoj svojstvenoj vrijednosti
2
=
3
= 3 odgovaraju dva linearno nezavisna svojstvena vektora
v , v

=





2 3
1 1
1
0 1
= 0 i ve odreeni v .




=





1
1
2
4
Primjer 8. Svedi na dijagonalni oblik matricu A iz primjera 7. Vidili smo da matrica A dvije razliite
svojstvenoj vrijednosti:
1
= 2 je jednostruka i dvostruka svojstvena vrijednosti
2
=
3
= 3. Odgovarajui
svojstveni vektori su: v
1
= (1,2,4)
T
, ( )
T
T
v ( , , ) , v , , = =
2 3
1 1 0 1 0 1 .
Tako dobijemo matricu
( ) P v v v

= =





1 2 3
1 1 1
2 1 0
4 0 1
.
koja dijagonalizira matricu A, tj.
P AP .

= =

1
1
1 1 1 4 1 1 1 1 1 2 0 0
2 1 0 2 5 2 2 1 0 0 3 0
4 0 1 4 4 1 4 0 1 0 0 3

Za vjebu izraunati P
-1
i provjeriti zadnji rezultat.


- 66 -
VII ANALITIKA GEOMETRIJA

7.1 VEKTORSKI PROSTOR ORIJENTISANIH DUI
Pored skalarnih veliina (duina, povrina, zapremina, temperatura, pritisak, masa, kinetika energija, gustina itd)
ije su vrijednosti izkazane samo brojem (tj. skalarom), meu osnovnim pojmovima koji se javljaju u geometriji,
fizici, mehanici i elektrotehnici postoje i oni (translacija, sila, brzina, ubrzanje, elektrino polje i slino) ije se
vrijednosti ne mogu izkazati samo brojnim vrijednostima, ve ih karakterie i pravac i smijer. Takve veliine
nazivamo vektorskim veliinama ili vektorima. Nas e ovde interesovati geometrijski analogon takvih veliina.
Neemo se uputati u razmatranje i definisanje nekih osnovnih geometrijskih pojmova kao to su prava,
ravan, prostor, ugao i translacija. Smatraemo ih intuitivno jasnim..
Koristiemo slijedea oznake: E za skup svih taaka prostora koji opaamo; , P, R, S itd za ravni u E; a, b, p, q
itd za prave u E; take u E oznaavaemo velikim slovima A, B, C, M, T itd.

Definicija vektora. Neka su A i B proizvoljne take iz E. Ako A smatramo poetnom a B krajnjom
takom dui AB, da je du usmjerena (ili orjentisana) od A ka B i nazivamo je vektorom on i
oznaavamo sa (Ako je neopho no naglasiti poetnu i krajnju taku vektora, koristi se notacija ; u AB.

d AB

protivnom, mogue vektor oznaiti sa a

).
Intenzitetom ili normom vektora nazivamo rastojanje taaka A i B, tj. mjerni broj dui AB i
oznaavamo sa AB

( ) ili ili a d A, B

.
Smjerom (orijentacijom) vektora a

nazivamo smjer (orijentaciju) od A ka B (odreen je strelicom kod

B, vidi sl.1a).

a

A
B p
B
B
1

A
1

A
Slika 1a.

Pravac p na kome se nalaze take A i B naziva se pravac ili nosa vektora a.

Slika 1b.

Primjedbe. Svaki vektor je potpuno odreen ureenim parom taaka (A,B)EE, tako da AB

emo nadalje promatrati skup vektora, tj. skup orjentisanih dui

V ( )
{ }
AB A B E E : , =

koji emo snabdjeti odgovarajuim operacijama tako da V postane realni vektorski prostor.
Za lake prihvatanje slijedeih (ekvivalentnih) definicija jednakosti u skupu V viditi sl.1b:
Definicije jednakosti vektora. Neka su i iz V, tada je AB

A B
1 1

(i) = , tj. vektori i su jednaki akko je etvorougao ABB

1
A
1
paralelogram; AB

A B
1 1

AB

A B
1 1

- 67 -
(ii) = akko se translacijom moe dovesti do poklapanja sa , tako da se poklope poetna sa AB

A B
1 1

AB

A B
1 1

poetnom, a krajnja sa krajnjom takom, (pritom je vektor translacije , gdje ta jednakost t r v A

A BB = =
1

1
slijedi na osnovu definicije (i));
(iii) = akko vrijedi: AB

A B
1 1

(a) AB A B =
1 1

,
(b) imaju jednake nosae (gdje jednaki nosai znai da su nosai paralelni ili da se poklapaju; jasno paraleni
nosai se translacijom mogu dovesti do poklapanja),
(c) jednako su usmjereni;
dakle, dva vektora su jednaka, tj. akko imaju jednake intenzitete, nosae i smjerove. i a b

= a b

Primjedba. Ovako definisana jednakost je relacija ekvivalencije u skupu V, (uostalom kao i jednakost u
svakom skupu). Zaista, lako provjeravamo refleksivnost, simetrinost i tranzitivnost jednakosti u V.
Jednakost u V nije ''istovjetnost'' u V, ali se jednaki vektori translacijom mogu dovesti do poklapanja, tj
postaju ''istovjetni''.
Jednakost u V, kao relacija ekvivalencije (viditi paragraf 1.5), proizvodi particiju skup V na disjunktne
klase ekvivalencije. To znai da bilo koji vektor a poistovjeujemo sa njegovom klasom ekvivalencije, tj.

sa skupom
{ } a
V b V b a = =


kojem pripadaju svi vektori iz V jednaki vektoru Dakle, vrijedi a.

( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
a a a a
b b
a
a V !V V V V ; V V a b ; V V a b = = =

gdje je uslov
a
b
V V

moemo zamjeniti sa .
a
b
V V =

Zato vektore skupa V nazivamo slobodni vektori.
Definisaemo skupove vezanih vektora:
Vektori vezani za taku je podskup skup vektora koji imaju jedinstvenu poetnu taku O, tj.
( )
{ } O O
V V E : OM M E = =

Kolinearni vektori su vektori koji imaju iste nosae.
Jasno je, da sve kolinearne vektore moemo translacijom dovesti na jedan zajedniki nosa p i da imaju
zajedniku poetnu taku Op , te ih promatrati kao vektore vezane za pravu p i oznaiti sa
{ }
O p p
O
V V (p) OA , A = =
1

;
Komplanarni vektori su oni vektori iji su nosai paralelni nekoj ravni .
Dakle, komplanarne vektore moemo translacijom dovesti u tu ravan , tako da imaju zajedniku
poetnu taku O i promatrati kao vektore vezane za ravan i oznaiti sa
( )
{ } O
V V OA O , A = =
2

gdje je O taka prostora E;
Primjedba. Oigledna je bijekcija prostora E i V
O
(E), tj. svakoj taki ME odgovara jedan i samo
jedan vektor = OM

i obrnuto. Taj vektor nazivamo r

radijus vektor (ili vektor poloaja) take M u
odnosu na taku O.
Analogne bijekcije postoji izmru taaka ravni i skupa V
O
() vektora vezanih za ravan , kao i
bijekcije taaka prave p sa skupm V
O
(p).
Ova injenica je polazite ideja o koordinatnim sistemima vezanim za taku O (u Euklidovim
prostorima E, i p). Toj ideji vratiemo se neto kasnije da izgradimo analitiku geometriju ravni i
analitiku geometriju prostora.
- 68 -
Nula vektor je vektor , tj.kod nula vektora se krajnja i poetna taka poklapaju te je MM = 0

0 = 0

.
Primjetimo da nula vektor nema jedinstven pravac i smijer, tj. pavac i smjer nula vektora su proizvoljni.
Primjedba. Oito nula vektor

pripada svakom od podskupova vektora vezanih za taku, pravu OO =

ili ravan.
Jedinini vektor ili ort vektora a , oznaavamo sa , je vektor iji je intenzitet jednak jedinici, a

ili ort a
0

a
ima isti smjer i pravac kao vektor a

Suprotan vektor vektoru je vektor . a PQ =

a QP =

Definicija 1. Sabiranje vektora definie se na slijedei naina (vidi sl.2a):
Neka su a proizvoljni vektori i neka je , tj. translacijom je vektor b ''nadovezan'' na i b

a AB, b BC = =

vektor (tako da se poetna taka vektora poklopila sa krajnjom takom vektora ). a

Tada je . a b AC + =

Primjedba. Dakle, ako nadovezivanjem vektora a A konstruiemo trougao ABC, gdje su B, b BC = =

vektori a A dvije uzastopne stranice trougla, tada je trea orjentisana stranica . B, b BC = =

AC a b = +

Za ovako dobijeni trougao ABC, koji je jerinstven, kaemo da je ''konstruisan nad vektorima a '' . i b

Pravilo paralelograma za sabiranje vektora. Nad vektorima a A , koji su translacijom
dovedeni na zajedniku poetnu taku A, konstruisan je paralelogram ABCD. (Vidi sl.2b). Tada
dijagonala
i B b AD = =

AC

predstavlja zbir vektora i b

. a

D

Sl. 2a sl. 2b
Svojstva operacije sabiranja (+) iskaimo kao:
Stav 1. Algebarska struktura (V, +) je Abelova grupa.
Dokaz. Dovoljno je dokazati:
( ) ( ) ( ) ( )
( )
( )
( )( ) ( )
( )
( )( )
asocijativnost;
postoji neutralni element;
egzistencija suprotnog elementa;
komutativnost.
. a, b, c V a b c a b c ,
. a V a a a ,
. a V a V a a a a ,
. a, b V a b b a ,
+ + = + +
+ = = +
+ = = +
+ = +
1
2 0 0
3 0
4

a b +

A
B
C
a

a b +

b a +

C
b

A
B
- 69 -




Na osnovu definicija: sabiranja, nula i suprotnog vektora dokazujemo osobine 2 i 3, tj. egzistencije neutralnog i
suprotnih elemenata.
Neka je tj.

izlazi: a AB, =

- AA BB; a BA = = = 0

a. a AB BB AB a AA AB + = + = = = + = + 0 0



Analogno: ( ) AB BA BA A = + = = + 0

a+ a B a =

a. +


Dokaz osobine 1. (asocijativnost) proizlazi iz sl.3a.
Nain sabiranja nadovezivanjem n (> 3) vektora vrimo tako da poetak svakog narednog vektora dovedemo
translacijom do poklapanja sa krajnjom takom predhodnog vektora. Zbir n vektora (rezultanta R , vidi
sl. 3b) je vektor koji poinje u poetnoj taki prvog vektora a zavrava u zavrnoj taki n-tog vektora
n
k
k=
=

a
a
1

n
a .

Sl.2b, pored dokaza komutativnosti sabiranja vektora, slui da uvedemo definicija sabiranja vektora po pravilu
paralelograma (ekvivalentna definiciji 1).
Oduzimanje vektora definie se jednakou:

( )
a, b V a b : a ( b) = +



,
tj. oduzimanje vektora svodi se na dodavanje suprotnog vektora.

Primjedba. Oduzimanje vektora interpretiramo tako da ih dovedemo na zajedniku poetnu taku A (vidi
sl.4). Ako je

, tada je trea strana trougla ABD

; to je istovremeno i druga i a AB b AD = =

DB a b =

dijagonala paralelograma konstruisanog nad vektorima . i a AB b A = =

DB a b =

A
B
C
D
AC a b = +

n
k
k
R a
=
=

n
a

a
2

a
1

b c +

a b c + +

a b +

Sl.3a Sl.3b
- 70 -
Sl. 4
Mnoenje vektora skalarom je eksterna operacija , tj. mnoenje skalara k (R) i vektora : R V V
a V

jeste vektor k , koji je definisan na slijedei nain: a

(i) nosa vektora k je jednak nosau od , tj. vektori i ka su kolinearni; a a

a

(ii) smijer vektora k je isti kao kod a za k > 0, suprotan za k < 0, ( 0a ); a

=0

(iii) intenzitet k k a a = .
2




A
1



Sl.5
Na sl.5, koja ilustruje mnoenje vektora skalarom, je: < 0).
1 1
OA= k (k 0); > a; OA a =
1


2
k (k OA a =
2

A
A
2
O

Mnoenje vektora skalarom ima osobine:
Stav 3. Eksterno mnoenje ima osobine : R V V ( )
( )
, R a, b V

:
(i)
( )
a b a b; + = +


( )( ) ii a a b; + = +

(iii) ( ) ; (iv) 1a a ( ) a = a .

=

Dokaz je lako izvesti (tj. obrazloiti grafiki). Tako je, naprimjer, osobina (i) ilustrovana sa
slijedeom slikom:
a

( )
a b +

a b +

Sl. 5

Na osnovu stavova 1 i 2 izlazi da je skup slobodnih vektora V realni vektorski prostor (vidi definiciju
vektorskog prostora u glavi 2).


-- 71 --
7.2. KOORDINATNI SISTEM-KOORDINATIZACIJA

Podsjetimo se pojmova dimenzija i baza prostora: ''Najvei'' broj linearno nezavisnih vektora u nekom
vektorskom prostoru zovemo dimenzijom tog prostora.
Ako je n dimenzija prostora V tada svaki skup ( )
n
e , ..., e
1

od n linearno nezavisnih vektora nazivamo
bazom vektorskog prostora.
Ova dva pojma dimenzija i baza su povezani: ako znamo dimenziju, znamo koliko linearno nezavisnih
vektora sadri baza i obrnuto.Taj broj jednoznano odreen, tj. da ne zavisi o moguem izboru razliitih
baza, to smo pokazali u poglavlju o linearnim vektorskim prostorima. Pojmovi baze i dimenzije prostora
povezani su zatim sa pojmovima: linearne kombinacije, linearne zavisnosti i nezavisnosti vektora, koje
smo definisali u istom poglavlju.
Uvoenje koordinatnog sistema (koordinatizacija), koji e biti odreen izborom baze i koordinatnog
poetka, omoguava predstavljanje vektora pomou realnih brojeva. Na taj nain pojednostavnjuju se
operacije s vektorima, jer se operacije s vektorima svode na odgovarajue operacije s brojevima.
Koordinatizacija pravca. Prostor V
1
= V
O
(p) kolinearnih vektora na pravoj p dobijen je tako da se za
proizvoljan vektor a 0

(koji lei na pravoj p) posmatraju svi vektori oblika

V
1
={ka

k R}.
Svaka dva vektora iz V
1
su linearno zavisna: jedan je viekratnik drugoga. Zato je ''najvei'' broj linearno
nezavisnih vektora u prostoru V
1
jednak 1, to je upravo dimenzija prostora V
1
. Svaki ne-nula vektor iz
V
1
ini bazu tog prostora.
Koordinatizaciju pravca definiramo na sljedei nain: odaberemo na pravac p toku O p, te na njemu
nanesemo brojni pravac tako da je nula u toki O. Jedinini vektor i

definiemo kao i O = 1

, pri emu
je broju 1 brojnog pravca pridruena toka 1. Vektor i

je jednoznano odreen i vrijedi

d(O,1) = | i

| = 1.
S ovim smo na pravcu p zadali koordinatni sistem kao ureen par (O, i

), gdje je O koordinatni
poetak (tj. ishodite), a i

vektor baze tog prostora koji je dimenzije jedan .

Svakoj toki T koja lei na pravcu p jednoznano je pridruena njena apscisa x i vektor OT

. Po pravilu o
mnoenju vektora skalarom iz paragrafa 7.1 vrijedi
( )( ) T p !x R OT x O x i . = = 1

(1)
Broj x je skalama komponenta vektora OT

. Zbog jednoznanosti predstavljanja (1) u koordinatnom

sistemu (O, i

) koristimo, umjesto (1), sljedee oznake

[ ] OT x =

ili. ( ) OT x =

(1)
Uvoenjem koordinatizacije operacije s vektorima sveli smo na operacije s brojevima: ako je
[ ] [ ] OM i , OP i , = = = =

2 2 5 5
tada je
( )
[ ] OM OP i . = =

3 2 24 24

Koordinatizacija ravnine. Sa V
2
= V
O
() oznaavamo vektorski prostor komplanarnih vektora u ravni
: to je prostor u kojemu su najvie dva vektora linearno nezavisna. (Vidi sl.6)
Neka su a

1
i a

2
bilo koja dva nekolinearna vektora. Tad su oni linearno nezavisni i svaki trei vektor
prostora V
2
moe se izraziti u obliku linearne kombinacije vektora a

1
i a

2
. Zato je
( ) { }
V L a , a a xa ya x, y R = = = +
2
1 2 1 2


Vektori a

1
i a

2
ine bazu.



-- 72 --


Primijeti da bazu ovoga prostora V
2
= V
O
() ine i bilo koja (druga) dva linearno nezavisna vektora.
Ako vektor a

napiemo kao linearne kombinacije vektora a

1
i a

2
, tada kaemo da smo vektor a

rastavili na komponente po vektorima a

1
i a

2
.
Iskaimo sad u obliku teorema jednu jednostavnu ali vanu tvrdnju koju zadovoljavaju vektori prostora V
2
.
Student e primijetiti da e analogne tvrdnje vrijediti i za bilo koji vektorski prostor.
Stav1. Neka su a

1
i a

2
linearno nezavisni. Rastavljanje vektor a

V
2
na komponente po vektorima a

1
i
a

2
je jedinstveno, tj.
( ) ( ) ( )
a V ! , R a a a
2 2
1 2 1 1 2 2
= +

(2)
Dokaz. Pretpostavimo da se a

moe napisati u obliku (2) na dva naina:

( ) ( ) a a a a a , , , = + = +

1 1 2 2 1 1 2 2 1 2 1 2
.
Odavde bi slijedilo
( )a ( )a + =
1 1 1 2 2 2
0

kako su a

1
i a

2
linearno nezavisni, zakljuujemo da mora vrijediti , . = =
1 1 2 2


Koordinatni sistem u ravni. Neka su a

1
i a

2
dva nekolinearna vektora u ravni sa zajednikom
poetnom takom O. Taku O nazivamo koordinatnim poetkom (ili ishoditem). Trojku (O; a

1
, a

2
)
nazivamo koordinatnim sistemom u ravni. Vektori a

1
i a

2
odreuju dvije koordinatne ose Ox i Oy,
koje odgovaraju pravcima p i q koji prolaze ishoditem i nosai su vektora a

1
i a

2
respektivno (sl.7).
Svakoj toki M u toj ravni jednoznano odgovara radijus-vektor OM

. Njega pak moemo rastaviti po

bazi a

1
i a

2
tako da vrijedi
OM xa ya = +
1 2

.
Time je poloaj toke M opisan ureenim parom skalara (x, y). Njih nazivamo koordinate toke M u
koordinatnom sistemu (O, a

1
, a

2
). A za vektore a

1
i a

2
kaemo da ''razapinju'' tu raven.
Geometrijski, koordinate toke M odreuju se njezinim projiktovanjem na koordinatne ose p i q.
Projekcija se vri u smjeru druge koordinatne osi.



a
2

ya
2

a
1

xa
1

sl. 6


-- 73 --











Opisani koordinatni sistem u ravnini (sl.7) nazivamo pravougli koordinatni sistem (to nije obavezno)
ako i samo ako su vektori a

1
i a

2
ortogonalni. U praksi obino koristimo pravougli koordinatni sistem.

Koordinatizacija prostora. Koordinatizaciju trodimenzionalnog prostora E dobijemo slino kao to
je prethodno uraeno za pravu i ravan. Prvo odaberemo ishodite O i meusobno okomite pravce p, q i r
(jasno, ako se radi o pravouglom koordinatnom sistemu) koji prolaze kroz toku O. U ravni razapetoj
pravcima p i q definiemo desni pravougli koordinatni sistem jedininih vektora
( )
O, i , j

, gdje su i , j


ortovi kordinatnih osa Ox i Oy koje odgovaraju okomitim pravcima p i q respektivno. Zatim na pravcu r
definiemo koordinatni sistem
( )
O, k

. Time smo definisali pravougli koordinatni sistem

( )
O, i , j,k

u
prostoru E koji je prikazan na sl.8. Pri tome vrijedi
i OI, j OJ, k OK, i j k . = = = = = =1


Sl.8



T
'
Sl.7
p
q
O
M(x,y)
a
2

a
1

-74-
Brojne prave koje smo nanijeli na prave p, q i r su koordinatne ose i to redom apscisna, ordinatna i
aplikatna osa (x-osa, y-osa i z-osa). Tri ravnine x-y, x-z i y-z, koje su odreene odgovarajuim
koordinatnim osima, zovu se koordinatne ravnine i dijele prostor na osam oktanata.
Neka je zadana toka T E. Ravni paralelne s koordinatnim ravnima koje prolaze kroz toku T sijeku
koordinatne osi u tokama P, Q i R (sl.8). Koordinate tih toaka u koordinatnim sistemima
( )
O, i ,

( )
O, j

i
( )
O,k

jednake su x, y i z. Brojevi x, y i z su kordinate take T, to zapisujemo sa T(x,y,z), odnosno x je

apscisa, y je ordinata, a z je aplikata take T.
Brojevi x, y i z su su takoe koordinate (ili skalarne komponente) vektora a OT =

u koordinatnom
sistemu
( )
O, i , j,k

. Prema pravilu za sabiranje vektora vrijedi (sl.8)
odnosno
'
OT OT OR xOI yOJ zOK,
a xi yj zk.
= + = + +
= + +

Skalarne komponente jednoznano su odreene takom T, te se za predstavljanje vektora koristi krai zapis
( )
x
a x, y, z , ili a y ,
z




= =







koji nazivamo koordinatna forma (predstava) vektora. Vodei rauna o ovome, sabiranje vektora i
mnoenje vektora skalarom svodi se na odgovarajue operacije sa matricama dimenzija (1,3) ili (3,1).

Primjer1. Neka su date take M
1
(x
1
, y
1
, z
1
) i M
2
(x
2
, y
2
, z
2
). Tada, prema definiciji sabiranja vektora (po
pravilu trougla ili ''nadovezivanjem'', tako da nam nije potrebna slika), vrijedi
odnosno OM M M OM , M M OM OM . + = = 1 2 2 1
1 1 2 2


Dakle,
( ) ( ) ( ) ( ) M M x x i y y j z z k x x , y y , z z . = + + =
1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2


Tako je naprimjer
( ) ( ) ( ) 2 0 1 5 2 3 3 2 4 A , , , B , , AB , , . =

Primjedba. Kod definicije pravouglog koordinatnog sistema u prostoru koristili smo tri meusobno
okomite prave p, q i r. Meutim koordinatni sistem moe se definisati i sa pravim koje nisu meusobno
okomite, samo odabrane prave treba da su nekomplanarne.
Za pravougli koordinatni sistem koristimo i termin Dekartov pravougli koordinatni sistem ili ortogonalni trijedar.
Jedinini vektori i i , j k

, postavljeni u taki O definiu tri koordinatne (Dekartove) ose: x-osu, y-osu i z-osu,
respektivno. Pravougli koordinatni sistem oznaavamo sa Oxyz (ili xyz).
Nadalje emo, kad je u ravni zadan koordinatni sistem (O; i, j), ravan nazivati ravan xy.
Analogno, govorimo o prostoru xyz, ako je u prostoru zadan koordinatni sistem (O; i, j, k).

Pojam orjentacije koordinatnog sistem.
U dosadanjem izlaganju, meusobni poloaj bazisnih (koordinatnih) vektora nije bio bitan. Za na dalji rad,
meutim, neophodno je precizirati ovaj poloaj. U upotrebi su dva pravougla koordinatna sistema: desni
(engleski) i lijevi (francuski).
Definicija 2. Kod desnog sistema ili tzv. trijedra desne orijentacije najkraa rotacija vektora i

prema
vektoru j

oko z-ose, posmatrano sa kraja vektora k

, izvodi se u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na

satu (pozitivna rotacija). Suprotno, kod lijevog sistema ili tzv. trijedra lijeve orijentacije pomenuta rotacija
vektora izvodi se u smijeru kretanja kazaljke na satu (negativna rotacija).
Trijedar desne orijentacije moe biti predstavljen sa tri prsta desne ruke, pri emu palcu, kaiprstu i
srednjem prstu odgovaraju vektori
( )
O, i , j,k

respektivno. Odgovarajuim prstima leve ruke moe biti
predstavljen trijedar leve orijentacije. U naem daljem razmatranju uvek emo koristiti trijedar desne
orijentacije.


-75-

sl.9a(desni trijedar) sl.9b (lijevi trijedar)



7.3. SKALARNI PROIZVOD VEKTORA

Ugao meu vektorima. Pojam ugla izmeu dva vektora je jasan: to je manji (po apsolutnoj vrijednosti)
od dva ugla koji zatvaraju dva zadana vektora (translatirana u zajedniki poetak). Oznaavat emo ga sa
( )
a, b . =

Prema tome, ugao moe uzeti vrijednost <.

sl. 10
Definicija skalarni proizvoda vektora.
( )
cos a, b V ab: a b . =


(3)
Time je definisano preslikavanje sa V x V u polje realnih brojeva (skalara). Odatle i ime ovom proizvodu.
Ukoliko je jedan od vektora ili a b

jednak

0 , tad je njihov skalarni proizvod, po definiciji, jednak nuli. Ta

injenica, strogo govorei, ne slijedi iz (3), poto u tom sluaju ugao
( )
a, b =

meu vektorima nije

definisan.
Definicija (3) ima za posljedicu i formulu
aa a =
2
. (4)
Takoer, za okomite vektore bie ab

= 0, jer je cos/2 = 0. Obratno, ako je ab

= 0, tada moemo
zakljuiti da je barem jedan od vektora ili a b

jednak nuli, ili je ugao medu njima =/2, tj. vektori su

okomiti.
Dakle ab

= 0, je uslov ortogonalnosti (okomitosti) vektora, poto je nula vektor proizvoljnog smijera.

Projekcija vektora na vektor. Neka su zadani vektori i a OA b OB. = =

Ortogonalnu projekciju
toku B na pravu OA i oznaimo s B'. Vektor OB'

naziva se (vektorska) projekcija vektora b

na
vektor a

i oznaava sa
a
b

(sl.11). Oito je
cos
a
b b a
0
=

.
Kako je
0
aa a =

, to skalarni proizvod moemo napisati na nain

a
ab b a =




i analogno, ako zamijenimo uloge vektora i a b

,



-76-

b
ab a b =





sl. 11
Skalama projekcija vektora b

na vektor a

je skalarna veliina cos b

i oznaavamo sa pr
a
b.

Prema tome, skalarni proizvod moemo napisati i na slijedei nain
pr pr
a
b
ab a b b a. = =




Osobine skalarnoga proizvoda. Prema ve prije definisanim: sabiranju vektora i mnoenju vektora
skalarom skalarni proizvod ima sljedea svojstva:
(S
1
) 0; aa aa a = = 0 0

(pozitivnost)
(S
2
)
( )
( )
( )
ab a b a b = =


(homogenost)
(S
3
) ab ba =


(komutativnost)
(S
4
)
( )
a b c ab ac + = +


(distributivnost)
Ova svojstva omoguavaju nam da izraze sa skalamim proizvodom ''sreujemo'' na ''prirodan'' nain kao
kod operacij sa skalarima:
( )( )
( )( ) ( ) ( )
( )


a b a b a a a ( b) b a b b
aa ab ba bb
aa ab bb.
+ = +
= +
= +
2 3 2 2 3 2 2 3 2
6 4 3 2
6 2







Svojstva (S
1
)-(S
3
) slijede po definiciji. Za dokaz svojstva (S
4
) pogledajmo sl.12 i iskoristimo svojstva
projekcije vektora:
( ) ( ) ( )
+
a a a
a a
a b c a pr b c a pr b pr c
a pr b a pr c ab ac.
+ = + = +
= = +











sl. 12. Distributivnost skalarnog proizvoda
Skalarni proizvod u koordinatnoj formi . Neka su i, j, k kanonska baza prostora V
3
. Kako nju ine
meusobno okomiti jedinini vektori, za njihove skalarne proizvode vrijedi
ii = l, j j = 1, k k = l , i j = 0, j k = 0 , k i = 0.
Prikaimo ove proizvode u slijedeoj tablici mnoenja

i j k
i 1 0 0
j 0 1 0
k 0 0 1
Svaki se vektor moe na jednoznaan nain prikazati preko vektora baze:


-77-
1 2 3 1 2 3
a a a , b b b , a i j k b i j k = + + = + +
tad za njihov skalarni proizvod dobijemo (koristei svojstva skalamoga proizvoda i gore napisanu tablicu)
( )( )
1 2 3 1 2 3
1 1 1 2 1 3
2 1 2 2 2 3
3 1 3 2 3 3
1 1 2 2 3 3
a a a b b b
a b a b a b
a b a b a b
a b a b a b
a b a b a b
ab i j k i j k
ii ij ik
ji jj jk
ki kj kk
.
= + + + +
= + +
+ + +
+ + +
= + +


Time smo dobili sljedeu formulu za raunanje skalamoga proizvoda vektora zadanih Kartezijevim
komponentama vektora
ab

= a
1
b
1
+ a
2
b
2
+ a
3
b
3
. (5)

Primjdba. Ovaj izraz je u skladu s proizvodom vektora-vrste i vektora-kolone, tj. ako je
( ) ( ) ( )( )
1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3
a a a b ,b ,b a a a b ,b ,b
T
T
a , , , b ab , , . = = =
Ako poistovjetimo vektor iz prostora V
3
s njemu pridruenom vektor-kolonom u R
3
, tad skalami proizvod
ab moemo pisati i na nain a
T
b, to je esta praksa, pogotovo u tehnikoj literaturi.
Duina vektora. Skalami proizvod vektora sa samim sobom daje kvadrat inteziteta vektora. Zato je
2 2 2
1 2 3
a a a a . = + +
Ugao izmeu vektora. Ako su vektori zadani svojim komponentama, tad smo u mogunosti
izraunati skalami proizvod direktno i pomou njega ugao izmeu dva vektora:
1 1 2 2 3 3
2 2 2 2 2 2
1 2 3 1 2 3
a b +a b +a b
cos = =
a a a b b b
ab
.
a b

+ + + +
(6)
Ugalovi izmeu vektora i koordinatnih osa. Neka su ugalovi izmeu vektora i koordinatnih osa:
( ) ( ) (i, a), j, a , k, a = = = . Tada se , prema (6), dobija
3 1 2
a a a
cos = cos = cos =
ia ja ka
, , .
a a a a a a
= = = (7)
Iz (7) slijedi:
( ) ( )
1 2 3 0
cos ,cos ,cos a ,a ,a
a
a .
a a
= = =
1
(8)
Primjer 2. Ako je tada je a i j k, = + 3 2
( )
a
a i j k ,
a
= = +
0
1
3 2
14

14 -3 14 14
cos = , cos = , cos =
14 14 14
.
2

Primjer 3. Ugao izmeu vektora a=(2,- 3,1) i b=(1,1,0) je
( )
2 1-3 1+1 0
cos
4+9+1
ab
a,b .
a b

= = =
+
7
14
1 1

Vjeba. Da li je ABC, gdje je A(1,3,1), B(0,1,2) i C(1,- 1,0) pravougli ili jednakokraki?



-78-

7.4. VEKTORSKI PROIZVOD VEKTORA
Definicija vektorskog proizvoda vektore a i b: to je vektor koji oznaavamo sa a b sa slijedeim
svojstvima:
(1) sin . a b a b =
(2) a x b je vektor okomit na vektore a i b.
(3) Trojka (a, b, a x b) ini desni trijedar.
Ako je jedan od vektora nula-vektor, vektorski je proizvod je prema (1) takoe nula-vektor.

Uslov kolinearnosti vektora. Ukoliko su vektori a i b kolineami, tad je, prema uslovu (1) njihov vektorski
proizvod jednak 0 (nula-vektoru). Obratno, ako je a x b = 0, tad moemo zakljuiti, ponovo prema istom
uslovu, da vektori a i b moraju biti kolineami, (ili je jedan od njih jednak nula-vektoru).

Geometrijska interpretacija. Apsolutna vrijednost vektorskoga produkta a x b jednaka je povrini
paralelograma to ga zatvaraju ta dva vektora. Ta se injenica moe iskoristiti u elementarnoj geometriji.

Osobine vektorskog proizvoda. Na osnovu definicije vektorskoga proizvoda mogue je dokazati
njegova slijedea svojstva:
1) axb = - bxa, (antikomutativnost)
2) (axb)= (a)xb=ax(b), (homogenost)
3) (a+b)xc=axc+bxc. (distributivnost)

Svojstvo 1) posljedica je zahtjeva da trojka (a,b,axb) ini desni trijedar (vidi sl.13a i 13b); svojstvo 2) lahko
se provjerava razlikujii uslov >0 i <0; svojstvo 3) je netrivijalno i zasniva se na geometrijskoj
interpretaciji vektorskog proizvoda i distributivnosti za vektorsku projekciju.
Ova svojstva su nam potrebna da bi odredili izraz za vektorski proizvod ako su vektori zadani preko
koordinata.
Zaista, na osnovu definicije vektorskoga proizvoda, nije teko provjeriti slijedee rezultate
ixi=0, jxj=0, kxk=0,
ixj=k, jxk=i, kxi=j,
jxi= -k, kxj= -i, ixk= -j.
Izraunajmo sad vektorski proizvod, ako su vektori zadati preko koordinata. Izlazi
. .
a

a b

sl.13a desni trijedar

( )
a, b, a b



sl.13b lijevi trijedar

( )
a, b, b a



i
i
a

a b

b a

-79-
( ) ( )
( ) ( ) ( )
1 2 3 1 2 3
1 1 1 2 1 3
2 1 2 2 2 3
3 1 3 2 3 3
2 3 3 2 3 1 1 3 1 2 2 1
2 3 1 3 1 2
2 3 1 3 1 2
a a a b b b
a b a b a b
+a b a b a b
a b a b a b
a b a b a b a b a b -a b
a a a a a a
tj.
b b b b b b
a b i j k i j k
i i i j i k
j i j j j k
k i k j k k
i j k
i j k,
= + + + +
= + +
+ +
+ + +
= + +
= +

1 2 3
1 2 3
a a a
b b b
i j k
a b = (9)

Primjer 4. Vektorski proizvod vektora a=2i - 3j + k, b= - i + j 2k je

i j k
a b i j k i j k.

= = + = +


3 1 2 1 2 3
2 3 1 5 3
1 2 1 2 1 1
1 1 2

Primjedba. Pomou formule (9) lahko se provjeravaju tvrdnje u posljednjem stavu. Svojstvo je posljedica
tvrdnje da determinanta mijenja znak pri zamjeni dvije vrste, tj.
1 2 3 1 2 3
1 2 3 1 2 3
b b b a a a
a a a b b b
i j k i j k
b a a b. = = =
Svojstvo 2) slijedi iz naina kako se determinanta mnoi brojem
1 2 3 1 2 3
1 2 3 1 2 3
( )= a a a = a a a =( )
b b b b b b
i j k i j k
a b a b.
Na slian nain, koristei restavljanje determinante na zbir dvije determinante, dokazuje se 3).

Primjer 5. Izraunati povrinu ABC ako je A(1,2,3), B(0,- 1, 2), C(3,3,0).
Povrina trugla jednaka je polovini povrine paralelograma razapetog vektorima ( ) AB , , = 1 3 1

i
( ) AC , , , = 2 1 3

te vrijedi
ABC
i j k
P AB AC . = = = =

1 1 1 5 6
1 3 1 150
2 2 2 2
2 1 3

-80-
7.4. PROIZVOD TRI VEKTORA
7.4.1. Mjeoviti proizvod tri vektora
Mjeoviti proizvod tri vektora a, b, c, koji oznaavamo sa [ ] a, b, c je definisan sa
[ ] ( ) a, b, c a b c = . (1)
Kao ro vidimo, mjeoviti proizvod je skalar. Neka su dati vektori a, b, c. Konstruiimo
paralelopiped nad ovim vektorima i stavimo axb=d. Na datoj slici (vidi sl. 1) trijedar
vektora (O, a, b, c) je desne orjentacije; da je taj trijedar suprotne, tj. lijeve orjentacije,
vektori d= axb i c bili bi upravljeni na razliite strane ravni R razapete vektorima a i b.





Kako je
( ) pr
d
a b c dc d c = = ,
i d a b = =B, gdje je B povrina paralelograma konstruisanog nad vektorima a i b, tj.
povrina osnove prethodno konstruisanog paralelopipeda. Sem toga je pr
d
c = H(> 0) visina
paralelopipeda koja odgovara ovoj osnovi, te zakljuujemo da
(a x b)c = Bh
predstavlja zapreminu V paralelopipeda konstruisanog nad vektorima trijedra (a, b, c), ako je taj trijedar desne
orjentacije (kao na sl.15).
Ako je trijedar (a,b,c) lijeve orjentacije, tada je pr
d
c < 0, te je mjeoviti proizvod vektora jednak - V.
U svakom sluaju, mjeoviti proizvod tri vektora po apsolutnoj vrednosti jednak je zapremini paralelopipeda
konstruisanog nad ovim vektorima, tj. dokazali smo

stav 1. Zapremina paralelopipeda konstruisanog nad vektorima trijedra (a,b,c) je
( )
( )
za desni trijedar
- za lijevi trijedar
a b c,
V
a b c,

, (2)
Primjedba. Zapremina paralelopipeda razapetog pomou vektora (a,b,c) je ( ) V= a b c .
Pomou mjeovitog proizvoda ne samo da moemo sraunati zapreminu paralelopipeda konstruisanog nad vektorima
trijedra (a,b,c), ve dobijemo i odgovor da li je taj trijedar desni ili lijevi.
a
b
c
= d a b
H
Sl.1
.


-81-
Dakle, vrijedi: trijedar (a,b,c) je desni (lijevi) akko je mjeoviti proizvod [ ] a, b, c pozitivan (negativan).
Zapremina tetraedra (piramide) konstruisanog nad vektorima istog trijedra (a,b,c) sa sl.1 ) je estina zapremine
paralelopipeda, tj. ( )
tetr
1
V =
6
a b c .
Stav 2. Neka su
1 2 3 1 2 3 1 2 3
a a a b b b c c c a i j k, b i j k, c i j k, = + + = + + = + + tj. vektori a, b, c zadani su
preko koordinata, tada se mjeoviti proizvod moe sraunati na slijedei nain:
[ ] ( )
1 2 3
1 2 3
1 2 3
a a a
b b b
c c c
a, b, c : a b c . = = (3)
Dokaz. Sad je
( ) ( )
1 2 3
1 2 3 1 2 3 1 2 3
1 2 3 1 2 3
c c c
a a a c c c a a a
b b b b b b
i j k
a b c i j k , = + + = (4)

gdje smo uzeli u obzir da je vektorski proizvod a x b mogue predstaviti determinantom i da je
1 2 3
=c =c =c ic , jc , kc .
Ako u determinanti na desnoj strani jednakosti (4), izvrimo dvije zamjene vrsta: prvu i drugu, a zatim drugu i treu,
vrijednost determinante se nee promjeniti, tj. iz (4) dobijemo (3).

Sad je lahko, koristei formulu (3) i osobine determinante, dokazati slijedee osobine mjeovitog proizvoda:
1. Akko su su vektori a,b,c komplanarni mjeoviti proizvod tri vektora je nula, tj. uslov komplanarnosti vektora je
1 2 3
1 2 3
1 2 3
a a a
b b b
c c c
= 0.
2. [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] a, b, c b, c, a c, b, a a, c, b b, a, c c, b, a = = = = = ,
odakle slijedi zakljuak: ciklikom (neciklikom) permutacijom vektora trijedra (a,b,c) ne mijenja (mijenja) se
orjentacija tog trijedra.
Gdje se mjeoviti proizvodi istog znaka dobiju jedan iz drugog ciklikom permutacijom vektora trijedra (a,b,c) ili kad u
determinanti izvrimo dva puta zamjenu vrsta, a mjeoviti proizvodi suprotnog znaka dobiju se jedan iz drugog
neciklikom permutacijom vektora trijedra (a,b,c) ili kad u determinanti izvrimo samo jednom zamjenu vrsta.
3. [ ] ( ) ( ) a, b, c : a b c a b c = = ,
tj. za mjeoviti proizvod bilo je opravdano uvesti oznaku [ ] a, b, c , poto je svejedno gdje stoji znak vektorskog, a
gdje skalarnog proizvoda;
4. [ ] [ ] [ ] [ ] a, b, c a, b, c a, b, c a, b, c = = = ;
5. [ ] [ ] [ ] a b, c, d a, c, d b, c, d ; + = +

Primjer 1. Izraunati zapreminu tetraedra ABCD iji su vrhovi take A(0,-1,0), B(3,3,0), C(-1,3,1), D(1,1,4).
Volumen tetraedra jednak je estini volumana paralelopipeda konstruisanog nad vektorima: a AB =

, b AC =

, c AD =

.
Poto je ( ) ( ) ( )
B A
a AB r r , , . , , , = = = = 3 3 0 0 1 0 3 4 0

i analogno ( ) ( ) i b , , c , , , = = 1 4 1 1 2 4 izlazi
[ ] a, b, c



= =+




3 4 0
1 4 1 62
1 2 4
. Dakle trijedar (a,b,c) je desni, a zapremina tetraedra ABCD je
1
V=
6
. 62

Primjedba. Dakle, na jednostavan nain smo rijeili problem koji je geometrijski dosta sloen: odredili smo
zapreminu tijela a da nismo ni nacrtali to tijelo. Istovrameno smo odgovorili s koje strane ravni ABC, koja je
zadana sa tri take (A, B i C) lei etvrta taka (D).
Na isti nain moemo provjeriti da li bilo koje etiri take lee u istoj ravni, jer e tada (i samo tada)
volumen tetraedra biti nula.


-82-
Na slian nain moemo sraunati volumen bilo kojeg tijela koje je omeeno ravnim plohama, jer svako
takvo tijelo mogue podijeliti na tetraedre.
Zadatak za vjebu. Primjetiti da je volumen tetraedra ABCD, iz prethodnog primjera, mogue izraunati
pomou paralelopiped razapetog vektorima BA a, BC BA AC b a, BD BA AD c a. = = + = = + =


Koje je orjentacije trijedar
( )
BA, BC, BD

?
Kod raunanja zapremine tetraedra moramo li uzeti vektore vezane za isti vrh tetraedra, ili je mogue uzeti
bilo koje tri orjentisana brida tetraedra, koji nisu komplanarni?

7.4.2. Dvostruki vektorski proizvod.
Vektorski proizvod vektora a sa vektorskim proizvodom b x c zove se dvostruki vektorski proizvod.
Dakle, to je vektor
a x (b x c).
Dokazaemo da vrijedi
a x (b x c) = b (ac) c (ab). (5)
Iz definicije vektorskog proizvoda slijedi da je vektor d = a x (b x c) normalan na vektore b x c i a, a to znai
da je komplanaran sa vektorima b i c. Prema tome postoje skalari u i v takvi da je
a x (b x c) = ub + vc. (5a)
Neka je n jedinini vektor koji je ortogonalan na vektor c i lei u ravni vektora b i c, sl.2.
Ako jednakost (5a) pomnoimo skalarno vektorom n izlazi
[a x(b x c)]n = u(bn) a[(b x c) x n] = u(bn). (6)
Sad je
( ) sin b c n b c n b c

= =
2
, tj.
( ) b c n = ( ) ( ) ( )
0 0
sin sin b c c b c b, c c b b, c c bn c, = = = gdje je c
0
ort vektora c. Prema tome je
( ) ( ) b c n bn c. = (7)
Iz (6) i (7) slijedi u = ac.
Dalje ( ) ( ) 0 a b c a a a b c

=


( ) ( ) ( ) u v 0 u v 0 a b c ab ac + = + =
(ac)(ab) + v(ac) = 0 v = - (ab),
ime je dokaz zavren.

Slino se dobije:
(a x b) x c = b (ac) a (bc), (8)
tj. dvostruki vektorski proizvod lei u ravni razapetoj vektorima koji su u zagradi.
Vjeba. 1)Koristei formulu (5), provjeriti
( ) ( ) ( ) a b c b c a c a b . + + =0 (9)
2) Dokazati formule (5) i (8) ako su vektori a,b i c zadani preko koordinata kao u stavu 2. Pritom koristiti
injenicu da se i vektor d moe zapisati preko koordinata d = (d
1
, d
2
, d
3
), te da je d
1
= id, d
2
= jd, d
3
= kd, itd.
3) Provjeriti da je
( ) a, b 0 ( )
ab
a b b a b
b b
= +
2 2
1
, (10)
gdje formula (10) predstavlja rastavljanje vektora a po komponentama (u dva meusobno normalna pravca)
u pravcu vektora b i vektora normalnog na b.
4) Za proizvode eteri vektora, dokazati slijedee jednakosti
( )( )
ac ad
a b c d
bc bd
= ; (11)
( ) ( ) [ ] [ ] a b c d a, b, d c a, b, c d. = (12)
n
b
c

b x c

Sl. 2.


-83-
Provjeriemo samo 4). Stavimo c d = e i iskoristimo mogunost ciklike permutacije u mjeovitom
proizvodu:
( )( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )( ) ( )( )
ac ad
a b c d a b e b e a b c d a bd c bc d a ac bd ad bc ;
bc bd

= = = = = =


Sad stavimo a b e = i primjenimo (5). Dobijemo:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) [ ] [ ] a b c d e c d ed c ec d a, b, d c a, b, y d. = = =
Primjedba. Ako se u (11) umjesto c stavi a i umjesto d stavi b, dobije se jednakost
( )
2
sin
aa ab
a b a b a, b ,
ba bb
= =
2 2 2
(13)
Odakle se dobije Lagranov identitet (Lagrange, P.J.L., francuski matematiar (1736-1813)):
( ) a b ab a b . + =
2 2 2 2
(14)
Determinanta u (13) naziva se Gramova (Gram, J.P., danski matematiar (1850-1916)).
Iz (13) ili (14) dobije se Koijeva nejednakost (Cauchy, A. L., francuski matematiar (1789-1857))
( ) ( )( )
2
2 2 2 2 2 2
1 1 2 2 3 3 1 2 3 1 2 3
a b +a b +a b a +a +a b +b +b , (15)
gdje znak jednakosti vai akko su vektori a i b kolinearni, tj. akko
( )( )

b a R , . = = 1 3
Koijeva nejednakost ima generalniji oblik
a b a b
n n n
,

= = =







2
2 2
1 1 1
(16)
gdje znak jednakosti vai akko su vektori a i b kolinearni, tj. akko
( )( )

n b a R , . = = 1
Vjeba. Provjerite skalarni oblik Lagranovog identiteta:
( ) ( ) ( ) ( ) ( )( )
2 2 2 2 2 2
1 2 2 1 2 3 3 2 3 1 1 3 1 1 2 2 3 2 1 2 3 1 2 3
a b a b a b a b a b a b a b +a b +a b a +a +a b +b +b - - - . + + + =
2 2 2 2





- 84 -

7.5. KOORDINATNI SISTEMI
7.5.1. Dekartov desni pravougli koordinatni sistem
U paragrafu 7.3. definisali smo desni pravougli koordinatni sistem (O;i, j, k) gdje su:
(a) koordinatni poetak ili ishodite O proizvoljno odabrana taka iz E,
(b) (i, j, k) je desni trijedar ortogonalnih ortova koji definiu orjentisane ose (x, y , z),
(c) tri orjentisane koordinatne ravni xy, yz i zx.


Taku TE obiljeavamo sa T(r) ili T(x,y,z). Pritom poistovjeujemo tri razliita skupa: skup taaka E, skup
radijus vektora V
O
(E) i skup R
3
ureenih trojki realnih brojeva, jer postoji oita bijekcija izmeu bilo kaja
dva od tih skupova. Zaista, svakoj taki TE odgovara samo jedan radijus vektor te take r = OT
JJJG
ili smo
jedna ureena trojka (x,y,z)R
3
koordinata tog vektora i obrnuto.
Koordinatnim ravnima je prostor E podijeljen na osam oktanata, koje razlikujemo prema predznacima
koordinata take T u pojedinim oktantima:

x y z

x y z
I + + + V + + -
II - + + VI - + -
III - - + VII - - -
IV + - + VIII + - -

Primjedba. Svaku taku P(x,y,0) koje lei koordinatnoj ravni xy mozemo posmatrati kao taku
dvodimenzionog prostora te ravni u koordinatnim sistemom (O; i, j) i obiljeiti je sa sa P(x,y) ne zapisujui
treu koordinatu z koja je jednaka nuli za sve take koordinatne ravni xy. Tu injenicu emo koristiti kod
raznih zadataka za take ravni, kad ve imamo rjeenje za take prostora. Naprimjer:

1. Za vektor a = (a
1
, a
2
) u ravni xy (vidi sl.3) jedinini vektor je:

1 2
0 1 2
a a 1
= (a , a ), gdje je cos sin = a , ;
a a a
=
2. Skalarni proizvod dvavektora: ab = (a
1
, a
2
)(b
1
, b
2
) = a
1
b
1
+ a
2
b
2
;
3. Vekttorski proizvod istih vektora: ( )
1 2 2 1
a b a b a b k = .

Sad emo, sluei se kordinatnim sistemom xyz u euklidskom prostoru E (i u ravni xy) rijeiti neke
zadatke.
Rastojanje dvije take. Neka su date dvije take T
1
(x
1
,y
1
,z
1
) i T
2
(x
2
,y
2
,z
2
). Njihova udaljenost je jednaka
x
z
y
sl.3
r
T(x,y,z)
P(x,y,0)


- 85 -

duini vektora ( )
1 2 2 1 2 1 2 1
T T x -x ,y -y ,z -z =
JJJJG
, tj.
( ) ( ) ( ) ( )
2 2
1 2 1 2 2 1 2 1 2 1
d T ,T := T T x x y y z z . = + +
2
JJJJG
(1)


Formulom (1) je odreena metrika u prostoru E. Ako su take T
1
i T
2
u ravni xy, tada je z
1
= z
2
= 0,

te je
formula za rasojanje
( ) ( ) ( )
2 2
1 2 1 2 2 1 2 1
d T ,T := TT x x y y . = +
JJJJG
(2)

Podjela dui u datoj razmjeri. Podijeliti du AB u datom omjeru : 1 znai odrediti taku T, na toj
dui, tako da vrijedi
AT TB :1 : =
JJJG JJG
(3)
Odgovoriemo na sljedee pitanje: Ako su zadane koordinate taaka A i B, koje su koordinate take T?
Jednaina (1) daje sljedeu jednakost
AT TB. =
JJJG JJG

Napisana s pomou radijusvektora, ona glasi
r
T
r
A
= (r
B
- r
T
).
Sreivanjem, odavde dobijamo izraz za radijusvektor take T:
A B
T

1+
r r
r
+
= . (4)
Zato su koordinate traene take
A B A B A B
T T T
x x y y z z
x y x
1+ 1+ 1+
, , .
+ + +
= = =
Sredite dui. Sredite S dui AB dijeli tu du u omjeru 1:1. Zato je
= 1 i njegove su koordinate

A B A B A B
x x y y z z
S
2 2 2
, , ,

+ + +





ili, u vektorskom zapisu,
( )
OS OA OB
1
2
= +
JJG JJJG JJJG


x
y
O
A
A
0
a
1
a
2

cos

sin

sl.3
x
T
1
T
2
O
A
B
T
sl.4
- 86 -

sl. 6

r
O x
T
Konveksna kombinacija. Konveksna kombinacija dvaju vektora je vektor oblika
r = r
1
+ r
2
(5)
pri emu za skalare vrijedi
0, 0, + = 1. (6)
Ako su r
1
i r
2
predstavljeni svojim radijusvektorima OA i OB
JJJG JJJG
, tada konveksnoj kombinaciji odgovara
radijusvektor take T koja se nalazi na dui AB. Zaista, jednaina (4) moe se napisati u obliku (5)
gdje smo stavili
1 1
= ,
1+ 1+
. =
Pokaimo da slina tvrdnja vrijedi i za tri take. Neka su A, B, C bilo koje tri take u prostoru. Neka
je T taka unutar trougla ABC . Neka pravac CT sijee stranicu AB u taki P. Tad taka P ima
radijusvektor
1
OP OA OB
1+ 1+
= +
JJG JJJG JJJG
za neku vrijednost koeficijenta > 0. Sad se radijusvektor take T
moe napisati u obliku
1
OT= OC+ OP
1+ 1+
1 1
= OA+ OB+ OC
1+ 1+ 1+ 1+ 1+
=OA+OB+OC.
JJJG JJJG JJG
JJJG JJJG JJJG
JJJG JJJG JJJG

Koeficijenti , , su pozitivni i zadovoljavaju uslov
( )( ) ( )( )

++ = + + =
+ + + + +
1
1
1 1 1 1 1
.
Dakle, radijusvektor svake take unutar trougla konveksna je kombinacija radijusvektora njegovih vrhova.
Primjer 1. Teite trougla je ona toka T za koju vrijedi
( )
A B C
r r r r . = + +
1
3
.
Zaista, polovite P stranice AB ima radijusvektor
( )
OP OA OB = +
1
2
JJG JJJG JJJG
. Teite je toka na teinici CP
koja je dijeli u omjeru 2 : 1 ; ona ima radijusvektor
1 2
OC+ OP
3 3
.
JJJG JJG
Uvrtavanjem dobijemo gornju formulu.
Primjer 2. Analogna tvrdnja gornjoj vrijedi i za tetraedar. Neka su A,B,C,D etiri nekomplanarne toke.
Tad se radijusvektor svake toke unutar tetraedra ABCD moe napisati u obliku konveksne kombinacije
OT=OA+OB+OC+OD
JJJG JJJG JJJG JJJG JJJG

pri emu za skalarne mnoitelje ,, vrijedi da su nenegativni i da im je zbir jednak jedinici.
7.5.2. Drugi koordinatni sistemi
Pored Dekartovog u upotrebi su i drugi koordinatni sistemi u ravni i prostoru. Pomenuemo tri takva sistema
(jedan u ravni i dva u prostoru).
Polarni koordinatni sistem u ravni. Kod polarnog koordinatnog sistema kroz jednu fiksnu taku O (pol
ili ishodite) povuena je polarna poluosa Ox (sl.6), tada je proizvoljna take
T u ravni odreen parom polarnih koordinata (r, ):
polarnim potegom r = d(O,T) 0 i uglom koji polarni poteg OT zaklapa sa
polarnom osom mjeren u pozitivnom smjeru, tj. u smjeru obrnutom od
kazaljke na satu.
Ako su date polarne koordinate take T(r, ) onda se Dekartove koordinate
raunaju pomou jednakosti
[ ) [ ) ( )
r ; 0,2 x= rcos , y= rsin ; , 0
vekor poloaja takeT moe se predstaviti u obliku
rcos + rsin r i j = ,
- 87 -

polarne koordinate raunaju se pomou Dekartovih koordinate na slijedei nain
( )
2 2
y y
x,y r= x +y , tg= (sin= );
x r
R
Geometrijsko mjesto taaka (tj. skup taaka) u ravni za koje je jedna od polarnih koordinata r ili
konstantna, a druga promjenljiva, naziva se koordinatna linija (kod Dekartovih koordinata koordinatne
linije su familija pravih paralelnih x osi kad je y konstanto, ili za x konstantno familija pravih paralelnih y
osi).
Tako za r = const kordinatne linije su familija koncentrine krunice sa centrom u ishoditu; za = const
kordinatne linije su familija polupravih koje polaze iz ishodita zatvarajui ugao sa polarnom osom. Taka
T(r
0
,
0
) dobije se kao presjek odgovarajuih koordinatnih linija: r = r
0
i =
0
.

Primjeri. 1. U polarnim koordinatama r- jednaina rcos ( - ) = b, (, b konstante) predstavlja pravu
liniju.
2. Jednaina r = definie u polarnom sistemu r- takozvanu Arhimedovu spiralu.
3. Jednaina r = a (a > 0) u polarnom sistemu r- predstavlja krug iji je centar u ishoditu, a
poluprenik je a.
4. r = a(1 + cos ), gdje je a > 0, definie u polarnom sistemu r- krivu liniju koja se naziva
kardoida.



Polarno-cilindrini koordinatni sistem. Neka je
ravan, O fiksirana taka i p polarna osa u ravni .
Konstruiimo kroz taku O osu z ortogonalnu na ravan
(sl.7). Normalna projekcija T' take T prostora E na
ravan odreena je polarnim koordinatama r i ,
a taka T u prostoru E potpuno je odreena trojkom
(r, ,z) polarno-cilindrinih koordinate take T u
prostoru, tj. polarnim potegom r , polarnim uglom
i aplikatom z.
Primjetimo da take prostora za koje su:
1
0
Koordinate i z promjenljive, a koordinata r
konstantna lee na obrtnoj cilindrinoj povri ija je osa
obrtanja osa Oz.
2
0
Koordinate r i z promjenljive, a koordinata
konstantna lee na polurravni koja prolazi kroz osu Oz.
3
0
Koordinate r i promjenljive, a koordinata z
konstantna, lee na ravni koja je paralelna sa ravni .
Presjek pomenute cilindrine povri i pomenutih dviju
ravni je taka T u prostoru, a te povri su koordinantne povri take T. Presjekom dviju koordinantnih
povri odreena je koordinatna linija ija svaka taka ima jednu promjenljivu i dvije konstantne koordinate.
Uoimo Dekartov pravougli koordinatni sistem u prostoru iji je koordinatni poetak O, osa x je polarna
osa p, osa z trea osa, a osa y je samim tim odreena (sl.7) tako da koordinatni sistem xyz bude odreene
orjentacije. Ako su x,y, z pravougle Dekartove koordinate take T, tada je sa (sl.7) jasno da je
x = rcos , y = rsin , z = z . (1)
Relacije (1) predstavljaju vezu izmeu Dekartovih pravouglih koordinata take u prostoru i njenih polarno-
cilindrinih koordinata.

x
y
z
O
y
x

z
sl.7
T
T'
r
- 88 -


Sferni koordinatui sistem. Posmatrajmo ponovo fiksiranu
ravan i u njoj pol O i polarnu osu p. Konstruiimo u taki O
osu Oz ortogonalnu na (sl.8). Kroz proizvoljnu taku M u
prostoru E i osu z postavimo takozvanu meridijansku ravan
(koja je jedinstvena i u njoj za pozitivan smjer rotacije
uzmimo onaj za koji je: (OM',Oz) = 2. Uvedimo
notaciju: =(OM',OM) gdje je: -/2 /2; |OM| i
|OM'| obiljeimo redom sa i r . T a d a je jasno, da je
poloaj take M u prostoru potpuno odreen brojevima ,
i , koje zovemo sfernim koordinatama take M u
sl.8 prostoru.
Take prostora E za koje su:
1. Koordinate i promjenljive a konstanta, lee na sfernoj povri iji je centar O i oluprenika .
2. Koordinate i promjenljive a konstanta, lee na obrtnoj povri iji je vrh u taki O a osa
obrtanja je osa Oz.
3. Koordinate i promjenljive a konstantna, lee na ravni koj a prolazi kroz osu z.
Svojim zajednikim presjekom sferna povr, konusna povr i pomenuta ravan odreuju poloaj take M u
prostoru. Ove povri zovu se koordinatne povri take M. Presjekom dviju koordinatnih povri sfernog
koordinatnog sistema odreena je koordinantna linija tog sistema, ija svaka taka ima dvije sferne koordinate
stalne a trea je promjenljiva.
Uoimo sada Dekartov pravougli koordinatni sistem u prostoru ije je ishodite taka O, osa x je polarna
osa p, osa z trea osa, a osa y je samim tim odreena (s1.9). Ako su x,y,z Dekartove pravougle koordinate
take M u prostoru, tada, kao to se sa slike vidi, imamo:
x = r cos; y = r sin,
odnosno
x = cos cos, y = cos sin, z = sin. (1)
Posljednje relacije predstavljaju vezu izmeu Dekartovih pravouglih koordi nata take u prostoru i njenih
sfernih koordinata.
esto se, umjesto koordinate , kao sferna koordinata uzima ugao = (Oz,OM) koji se mjeri u
suprotnom smjeru od . Tada relacija (1) obzirom da je (vidi sl.9)
+ = /2,
postaju
x = sin cos, y = sin sin, z = cos.



















- 89 -

7.6. JEDNAINA KRIVE LINIJE U RAVNI

Posmatrajmo jednainu
F(x,y) = 0, (9)
gdje su x i y realne promjenljive.
Ureeni par (a,b)R
2
je rjeenje jednaine (9) akko je F(a,b) 0.
Skup svih rjeenja jednaine (9) oznaimo sa
K := { (x,y)R
2
F(x,y) = 0 }.
Svakom rjeenju (x,y) K odgovara jedna i samo jedna taka T(x,y) u ravni xy. Ukupnost svih takvih taaka
T nazivamo grafikom skup K. Pritom poistovjeujemo skup K i njegov grafik, kao to smo poistovjetili
ureeni par (x,y) i taku T(x,y) u ravni xy. Tako govorimo o krivoj K u ravni xy kao o grafiku jednaine
(9), a jednainu (9) nazivamo jednainom krive K.

Dva su osnovna zadatka analitike geometrije u ravni (a kasnije emo slino uraditi u prostoru):
a. za data kriva K (u ravni xy) odrediti njenu jednainu;
b. za datu jednainu (9) odrediti pripadnu krivu K, tj. njen grafik .

Primjedba. Datu jednaina (9) moe da zadovoljava samo jedan par, nekoliko parova ili beskonaan skup
parova ili da ne postoji nijedan takav par. Naprimjer, jednainu x
2
+ y
2
= 0 zadovoljava samo jedan par (x,y)
= (0,0); jednainu x + y + 1 = 0 zadovoljava svaki par (x,y) = (t, 1 - t), gdje je t proizvoljan broj; skup
rjeenja jednaina x
2
+ y
2
+ 1

= 0 ili sin(x + 2y) + 3 = 0 je prazan, tj. nijedan par ne zadovoljava te jednain.
Primjeri. 2) Neka je u ravni xy data krunica s centrom u taka S(1, - 2) poluprenika jednakim 3. Odrediti
jednainu te krunice.
Neka je T(x,y) proizvoljna taka krunice, tada je d(S,T) = 3. Prema formuli (8) imamo
( ) ( ) x y , + + =
2 2
1 2 3
odnosno
(x - 1)
2

+ (y + 2)
2
= 9,
to predstavlja jednainu krunice.
3) Lee li take A(1,2) i B(- 1,- 1) na krivoj (ija je jednaina): 2x + 3y + 5 = 0 ?
Zamjenimo koordinate take A u datu jednainu, tj. stavimo u datu jednainu (x,y) = (1,2), izlazi
21+32 + 5 = 13 0.
Dakle, taka A ne lei na datoj krivoj. Zamjenimo koordinate take B:
2(- 1) + 3(- 1) + 5 = - 5 + 5 = 0,
tj. taka B lei na datoj krivoj.


Parametarskim jednaininama krive K u ravni nazivamo jednaine:
( ) t x = (t), y = (t) A R , (10)
gdje su x i y koordinate proizvoljne take T(x,y) na krivoj K = { (x,y)R
2
x (t), y (t) = = , tA }.
Promjenljivu t A nazivamo parametrom. Pri promjeni parametra tA taka T(x,y) se kree po krivoj K .
Ovakva interpretacija parametarski zadane kriva K ima razne primjene, tako u mehanici predstavlja putanju
(trajektoriju) materijalne take T (x,y) gdje je parametar t vrijeme.

Primjer 4. Jednaine:
x = a cost, y = b sint , t[- , ], (11)
predstavlja (za date pozitivne vrijednosti a i b) parametarske jednaine elipse sa centrom u ishoditu i
poluosama a i b (sl. 9); parametar t je centralni ugao AOB.

- 90 -


Da se uvjerimo da parametarske jednaine (16), predstavljaju elipsu, dovoljno je svesti ih na oblik F(x,y) = 0.
Zaista, (16) je ikvivalentno sa
2 2
2 2
2 2
2 2
y y x x
+ =cos t+sin t=1, tj. + =1.
a b a b






Posljednja jednaina za x[- a, a], ao to nam je poznato odranije (ime emo se pozabaviti u sljedeem
poglavlju), predstavlja jednaine elipse sa centrom u ishoditu i poluosama a i b.

Primjedba. Da od parametarskih jednaina (10) doemo do jednaine (9) potrebno je eleminisati parametar t
iz sistema (10) i odrediti oblast vrijednosti za x i y.
Primjer 5. Odrediti koja je kriva odreena parametarskim jednainama: x = cos t, y = a cos
2
t.
Oito je da x , 1 1 te eliminacijom parametra t dobijemo dio parabole y = ax
2
, za x . 1 1 (Nacrtati
grafik).


7.7. JEDNAINA (-e) PRAVE U RAVNI
Prava u ravni moe se zadati na razne naine, tj. jednaina prave ima vie ekvivalentnih oblika.

7.7.1. Kanonska i parametarska jednaina prave
Neka su u ravni xy dati: taka T
1
(x
1
,y
1
) (ili T
1
(r
1
)), gdje je r
1
vektor poloaja take T
1
, sl.1) i ne-nula
vektor a = (a
1
, a
2
). Time je potpuno odreena jedinstvena prava p, koja prolazi kroz taku T
1
i paralelna je sa
vektorem a. Tu pravu oznaiemo sa p = p (T
1
,a); vektor a zvaemo vektor prave p.
Jednainu prave p odrediemo iz uslova da su za proizvoljnu taku T(x,y) na pravoj p vektori
( ) ( )
1 1 1 1 1 2
T T= = x-x ,y-y i = a ,a r r a
JJJG
kolinearni, to je ispunjeno akko vrijedi, bilo koja od ekvivalentnih
jednaina
t
1
r r a = + ; (12)

1 1
1 2
x-x y-y
=
a a
, ( a
1
0 i a
2
0), (13)

1 1 1 2
x=x +a t, y=y +a t, t R . (14)
Jednainu(-e) (12), (13), (14) nazivamo vektorska jednaina; kanonska (ili simetrina) jednaina;
parametarske jednaine prave p(T
1
,a) respektivno.

Primjedba. Ako T(x,y) p = p (T
1
, a)., tada vektori ( ) ( )
1 1 1 1 1 2
T T= = x-x ,y-y i = a ,a r - r a
JJJG
nisu kolinearni, pa
nijedna od jednaina (12), (13), (14) nije ispunjena.
T
b
O A
B
x
y
sl. 9
a
- 91 -


Primjer 6. Odredi vektorsku jednainu, kanonsku (ili simetrinu)
jednainu, parametarske jednaine prave p(T
1
,a), ako je T
1
(- 5, 2) i
vektor prave a paralelan vektoru koji sadri take T
2
(1,- 1) i T
3
(3,2).
Dakle, vektor prave a = (2, 3).
Prema jednaini(-ama) (12), (13), (14) nalazimomo jednaine prave
p (T,a), respektivno:
vektorska jednaina r = (- 5, 2) + t(2, 3);
kanonska jednaina
x y
;
+
=
5 2
2 3

parametarske jednaine x = - 5 + 2t, y = 2 + 3t, tR.

Primjedba. Ako je a
1
= 0 i a
2
0, tada je vektor a prave p, a time i
prava p, paralelna osi y (tj. ortogonalna na osu x). Tada jednaina
prave p (T
1
,a) ima oblik
x = x
1
(y = tR ). (15)
Ako je a
1
0 i a
2
= 0, tada je vektor a prave p, a time i prava p, paralelna osi x (tj. ortogonalna na osu y).
Tada jednaina prave p (T
1
,a) ima oblik
y = y
1
(x = tR ). (16)
Primjer 7. Neka su A(- 1, - 2), B(2, - 2) i C(1,3) tjemena trougla. Odredi jednainu prave p koja prolazi
kroz taku C paralelnu strani AB.
Sad je vektor prave je a = (3,0), tj. ordinata vektora prave je a
2
= 0. Zato, prema (16), nalazimo da je
jednaina prave y = 3.

Primjer 8. Povui pravu ije su parametarske jednaine: x = 3 2t, y = - 2 + 5t.
Da bi povukli pravu dovoljno je odrediti dvije take na pravoj. Za t = 0, nalazimo taku A(3, - 2). Za t = 1
dobije se druga taka na pravoj B(1, 3). Nacrtati grafik te prave u ravni xy, tj. povui prava AB koja prolazi
kroz take A i B.

7.7.2. Jednaina prave koja prolazi kroz datu taku i normalna je na dati vektor
Neka prava p prolazi kroz neku taku T
1
(x
1
,y
1
) i normalna je na vektor n = (A, B) (0, 0).
Ne-nula vektor n nazivamo normala prave p. Oznaimo tu prvu sa p = p (T
1
, n),
Odredimo jednainu prave p = p (T
1
, n).
Oito postoji samo jedna takva prava (sl. 2).
Jednainu prave p odrediemo iz uslova da su za proizvoljnu
taku T(x,y) na pravoj p vektori
( ) ( )
1 1 1
T T = = x-x , y-y i = A, B
1
r r n
JJJG
ortogonalni, to je
ispunjeno akko vrijedi uslov ortogonalnosti n
1
TT
JJJG
= 0, ili
akko je zadovoljena bilo koja od ekvivalentnih jednaina:
( ) 0,
1
n r r = (17)
A(x x
1
) + B(y y
1
) = 0. (18)
Jednainu (17), tj. (18) nazivamo vektorska, tj. skalarna
jednaina prave p = p (T
1
, n) respektivno.
Ako taka T(x,y), tj. T(r), gdje je r vektor poloaja take T,
ne lei na pravo p = p (T
1
, n), tada vektori
( ) ( )
1 1 1
TT = = x-x , y-y i = A, B r r n
1
JJJG
nisu ortogonalni, te
nijedna od jednaina (17) ili (18) nije ispunjena, poto
n
1
TT
JJJG
0.

Primjer 9. Sastavimo jednainu prave p = p (T
1
, n), tj. prave koja prolazi kroz taku T
1
(- 1, 3) i normalna je
.
.
O
p
T
T
1
p
x
y
sl. 1
O x
y
T
T
1
.

.
n p
sl.2
- 92 -

na vektor n = (2, - 3).
Iz uslov zadatka izlazi: x
1
= - 1, y
1
= 3, A = 2, B = - 3, te je, prema (18), jednaina prave
2(x + 1) 3(y - 3) = 0 2x 3y + 11 = 0.
Primjer 10. Dat je trougao ABC sa vrhovima A(4, - 3), B(- 2, 6) i C(5, 4).
Odrediti jednainu visine CD AB trougla ABC.
Prava visine CD prolazi kroz taku C(5, 4). Za vektor normale na pravu CD moemo uzeti vektor
AB n ( , ). = = 6 9
JJJG
Prema (18), za normalu CD izlazi jednaina 6(x - 5) 9(y - 4) = 0, ili 2x 3y +2 = 0.

Primjedba. Ako koeficijenti A i B uzimaju razliite vrijednosti, tada za svki par (A, B) (0,0), jednaina
(18) predstavlja jednainu neke prave koja prolazi kroz taku T
1
(x
1
,y
1
); ukupnost svih tih pravih nazivamo
pramen pravih sa centrom u taki T
1
(x
1
,y
1
).

Primjer 11. Meu pravim A(x + 3) + B(y - 4) = 0 odrediti unu, koja je ortogonalna na vektor n = - 5i + 3j.
Dakle, treba odrediti jednainu prave p = p (T
1
, n), ako je T
1
(- 3, 4) i normalna n = (- 5, 3). Prema (18) izlazi
jednaina: 5x 3y + 27 = 0.


7.7.3. Opti oblik jednaine prave
Pokazali smo da je jednaina prave p = p (T
1
, n) data sa
A(x x
1
) + B(y y
1
) = 0, (18)
gdje je T
1
(x
1
,y
1
)p i p n.
Kako n nije nula-vektor, to je bar jedan od brojeva A ili B razliit od nule, to znai da je (18) algebarska
jednaina prvog stepena.
Prema tome, svaka prava u rvni xy je algebarska jednaina 1-vog stepena dvije promjenljive x i y.

Primjedba. Neka je P
n
(x,y) polinom n-tog stepena dvije promjenljive x i y. Tada krivu ija je jednaina:
P
n
(x,y) = 0, nazivmo krivom n-tog reda.
U tom smislu kae se: prava je kriva prvog reda, ili krunica je kriva drugog reda.

Sada emo dokazati da vrijedi i obratno: svaka jednaina prvog stepena
Ax + By + C = 0 (19)
u ravni xy predstavlja jednaina prave, koja je jedinstvena.
Kako je (19) jednaina prvog stepena, tada je bar jedan od brojeva A ili B razliit od nule, tj. A
2
+ B
2
0.
Predpostavimo da je A 0. Tada jednaina (19) moemo zapisati u ekvivalentnom obliku
A(x ( C A )) + B(y 0) = 0. (20)
Jednaina (20) ima oblik jednaine (18), to predstavlja jedistvenu pravu, koja prolazi kroz taku ( C A, 0)
i normalna je na vektoru n = (A, B). Stoga i jednaina (19), koja je ekvivalentna jednaini (20), odreuje tu
istu pravu.
Jednainu (19) nazivamo optom jednainom prave.
U optoj jednaini prave A, B i C su bilo kakvi brojevi, iskljuujui da su i A i B jednaki nuli.

Razmotrimo razne sluajeve jednaine (19), koji se dobije kad su neki od njenih koeficijenata jednaki nuli.
1. Neka je A = 0, tada iz (19) slijedi
By + C = 0, tj. y = - C B.
Neka je b = - C B, izlazi
y = b. (21)
Jednaina (21) odreuje pravu, ije sve take imaju istu ordinatu jednaku b. Dakle, prava je paralelna osi x.
Nacrtati grafik te prave.
Ako je i C = 0, tada jednaina (21), tj. jednaina (19), ima oblik
- 93 -

y = 0. (22)
Jednaina (22) odreuje pravu, ije sve take imaju istu ordinatu jednaku nuli. Dakle, prava (22) je osa x.
2. Neka je B = 0, tada iz (19) slijedi
Ax + C = 0, tj. x = - C A.
Ako je a = - C B, dobije se
x = a. (23)
Jednaina (23) odreuje pravu, ije sve take imaju apscisu jednaku a. Dakle, prava (23) je paralelna osi y.
Nacrtati grafik te prave.
Ako je i C = 0, tada jednaina (23), tj. jednaina (19), ima oblik
x = 0. (24)
Jednaina (24) odreuje pravu, ije sve take imaju apscisu jednaku nuli. Dakle, prava (24) je ordinatna osa.
3. Neka je C = 0 i B 0, tada iz (19) slijedi
Ax + By = 0, tj. y = - (A B)x.
Stavimo li
k = - A B, (25)
dobijemo
y = kx. (26)
Jednaina (26) ima za rjeenje par (x,y) = (0,0), tj. prava prolazi kroz ishodite. Uzmimo proizvoljnu taku
T
1
(x
1
,y
1
) ( O(0,0), tj. x
1
0; nacrtajte grafik prave). Tada je y
1
= kx
1
, odakle je k = x
1
y
1
. Sa grafika prave
vidimo da je x
1
y
1
= tg , gdje je ugao to ga prava zaklapa sa pozitivnom poluosom x. Dakle,
k = tg . (27)
Broj tg = k nazivamo koeficijent nagiba prave.
4. Neka je B 0, tada jednainu (19) svodimo na ekvivalentni oblik:
By = - Ax C, tj. y = - (A B)x - C B.
Stavimo li
k = - A B, b = - C B,
dobijemo
y = kx + b. (28)
Uporedimo li jednaine (28) i (26), vidimo, da se ordinate tih pravih, za istu vrijednost x razlikuju za isti
broj b, tj. te prave su paralelne. To znai da one imaju isti ugao nagiba sa pozitivnom poluosom x, tj. za
obe prave je isti koeficijent nagiba tg = k.
Oigledno, ako je x = 0, tada je y = b, tj. prava, odreena jednainom (28), presjeca osu u taki (0, b).
Broj b nazivamo ordinatni odsjeak prave (11).
Neka je ugao nagiba prave (0, 2) ( 2, ), tada je (nacrtati grafik te prave):
k = tg = (y
2
y
1
) (x
2
x
1
), (29)
gdje su T
1
(x
1
,y
1
) i T
2
(x
2
,y
2
) dvije take na pravoj i x
1
x
2
.
Za x
1
= x
2
, prava koja prolazi kroz take T
1
(x
1
,y
1
) T
2
(x
2
,y
2
), paralena je osi y, te ugao nagiba nije
definisan.

Primjer 11. Nai koeficijent nagiba prave koja prolazi takama A(- 2, 3) i B(5, - 1).
Prema formuli (29), dobijemo
( )
k .

= =

1 3 4
5 2 7

Primjer 12. Nai koeficijent nagiba i ordinatni presjek prave 3x + 2y 6 = 0.
Prema odgovarajuoj formuli je
k = - A B = - 3 2, b = - C B = - (- 6 2) = 3.
Koeficijent nagiba i ordinatni presjek prave moemo nai i na drugi nain. Transformiimo jednainu prave
u oblik y = kx + b, tj. rijeimo jednainu prave po y:
- 94 -

2y = - 3x + 6 ili y = (- 3 2)x + 3.
Uporedimo li dobijenu jednainu y = (-3 2)x+3 sa jednainom y = kx+b, dobijemo ponovo k = -3 2 i b = 3.
Primjer 13. Povui pravu 3x + 4y 12 = 0.
Da bi povukli pravu dovoljno je odrediti njene dvije (razne) take na pravoj. Mogue je odrediti otsjeke to
ih prave otsjeca na osama x i y, ako ti otsjeci postoje, tj. ako prava ne prolazi kroz ishodite.
Stavimo li u jednainu prave y = 0, slijedi: 3x 12 = 0, tj. x = 4. Dakle, taka presjeka date prave sa x
osom je A(4, 0).
Stavimo li u jednainu prave x = 0, izlazi: y = 3, tj. taka presjeka date prave sa y osom je B(0, 3). Povuci
pravu koja prolazi kroz take A i B.

Primjer 14. Sastavi jednainu prave, koja ima nagib prema x osi = 3 i ordinatni otsjeak jednak 4.
Prema formuli (27), izlazi
k = tg = tg ( 3) = . 3
Sem toga je b = 4. Dakle, prema formuli (28), jednaina prave je
y x = + 3 4 ili x y . + = 3 4 0

7.7.4. Jo neki oblici jednaine prave

Postoje jo neki oblici jednaine prave, koje nismo dosada posmatrali.

1. Jednaina prave koja prolazi kroz datu taku s datim koeficijentom nagiba.
Oznaimo sa p = p (T
1
, k) pravu koja prolazi kroz datu taku T
1
(x
1
,y
1
)

s datim koeficijentom nagiba k. Tada
su ispunjene jednaine
y = kx + b, y
1
= kx
1
+ b,
gdje je prva jednaina predstavlja jednainu familije paralelnih pravih sa datim koeficijentom nagiba k i
promjenljivog ordinatnog otsjeka b, dok druga jednaina dobijemo iz uslova da jedna od pravih te familije
prolazi kroz datu taku T
1
(x
1
,y
1
). Oduzimanjem tih jednaina dobijemo
y y
1
= k(x x
1
), (30)
to je jednaina prvog stepena, tj. traena jednaina prave p = p (T
1
, k), koja prolazi kroz datu taku
T
1
(x
1
,y
1
)

s datim koeficijentom nagiba k.

Primjer 15. Nai jednainu prave, koja prolazi kroz taku T
1
(- 3, 2)

s uglom nagiba prema x osi = 3 4.
Koeficijent nagiba je

k = tg = tg (3 4) = - 1.
Prema tome, jednaina prave je
y 2 = - 1 (x + 3) ili x + y + 1 = 0.

Za promjenljivo k i datu taku T
1
jednaina (30) predstavlja jednainu familije pravih, koje prolaze kroz
datu taku T
1
, izuzimajui pravu paralelnu y osi, poto k = tg ( 2) nema smisla.
Familije pravih, koje prolaze kroz datu taku T
1
, nazivamo pramenom pravih s centrom u taki T
1
.

Primjer 16. Iz pramena pravih, odreenog jednainom y + 2 = k (x - 5), odrediti onu, koja prolazi kroz
taku A(1, 6).
Zamjenom koordinata take A u jednainu pramena, dobije se
6 + 2 = k (1 - 5), tj. k = - 2.
Dakle, traena jednaina je
y + 2 = - 2 (x - 5) ili 2x + y 8 = 0.
- 95 -


2. Jednaina prave koja prolazi kroz dvije date take.
Oznaimo sa p = p (T
1
, T
2
) pravu koja prolazi kroz dvije date taku T
1
(x
1
,y
1
) i T
2
(x
2
,y
2
). Neka je T(x,y)
proizvoljna taka na pravoj p = p (T
1
, T
2
), tada su vektori
1 1
TT i TT
2
JJJG JJJG
kolinearni, poto za zajedniki nosa
imaju pravu p = p (T
1
, T
2
). Za x
1
x
2
i y
1
y
2
, na osnovu kolinearnosi vektora
1 1
TT i TT
2
JJJG JJJG
, izlazi
x x y y
.
x x y y

=

1 1
2 1 2 1

(31)
Jednaina (31) predstavlja (simetrinu ili kanonsku) jednainu prave p = p (T
1
, T
2
).
Ako je x
1
= x
2
, tada je prave p = p (T
1
, T
2
) paralelna y osi, te je njena jednaina
x = x
1
. (32)
Ako je y
1
= y
2
, tada je prave p = p (T
1
, T
2
) paralelna x osi, te je njena jednaina
y = y
1
. (33)

Primjer 17. Dati su vrhovi A(2,4), B(6,3) i C(4,- 3) trougla ABC. Odrediti jednainu teinice AD.
Nacrtati odgovarajuu sliku.
Taka D je sredina dui BC, tako da je
( )
B C B C
D D
x x y y
x , y .
+ + + +
= = = = = =
3 3
6 4
5 0
2 2 2 2

Treba sastaviti jednainu prave p = p(A, D), tj. ostaje da u jednainu (31) umjesto x
1
i y
1
stavimo koordinate
take A, a umjesto x
2
i

y
2
koordinate take D. Izlazi
.
x y
ili x y

= + =

2 4
4 3 20 0
5 2 0 4


Primjer 18. Odrediti jednainu prave prave p = p (T
1
, T
2
), ako je T
1
(- 1, 3) i T
2
(2, 3).
Kako je y
1
= y
2
, to je, prema formuli (33), jednaina prave prave p = p (T
1
, T
2
) y = 3.

3. Segmentni oblik jednaine prave. Posmatrajmo pravu p = p(A, B), gdje je A(a, 0) (a 0) taka na x
osi i B(0, b) (b 0) taka na y osi. Tada kaemo da prava p otsjeca na osama x i y segmente a i b
respektivno. Zamjenimo u (31) x
1
i y
1
koordinatama take A, te x
2
i

y
2
koordinatama take B,
dobijemo
x a y 0
,
0 a b 0

=


ili
x y
a b
. + =1 (34)
Jednainu (34) nazivamo jednaina prave u segmentnom obliku.
Primjer 19. Odrediti segmentni oblik jednaine prave 2x 3y 6 = 0, te na osnovu dobijenih segmenata
povui tu pravu.
Prebacimo slobodni lan jednaine na desnu stranu i podjelimo jednainu sa sa njim, dobijemo
x y
3 - 2
. + =1
Uporedimo dobijenu jednainu sa jednainom (34), izlazi a = 3 i b = - 2.
Primjer 20. Sastavimo jednaine prave, ako je taka S(2, 3) sredina dui koju na toj pravoj otsjecaju
koordinatne ose.
Lahko je provjeriti da su segmenti to ih prava otsjeca na osama a = 2x
S
= 4, b = 2y
S
= 6, te je segmentni
oblik jednaine prave
x y
ili 3x + 2y - 12 = 0.
4 6
+ =1
- 96 -

7.7.5. Meusobni poloaj dvije prave
Neka su u ravni xy date dvije prave p i q svojim jednainama:
A
1
x + B
1
y + C
1
= 0, (1)
A
2
x + B
2
y + C
2
= 0. (2)
Postoje tri mogunosti za te prave: ili se sijeku, ili su paralelne, ili se poklapaju. Te mogunosti proizlaze iz
injenice da sistem jednaina (1) i (2) ima: ili jedinstveno rjeenje, ili nema rjeenje, ili ima beskonano
mnogo rjeenja. Prema tome:
(i) Ako je determinanta sistema: A
1
B
2
A
2
B
1
0 ili (za A
2
B
2
0)
1 1
2 2
A B
,
A B
tj. vektori normala
n
1
= (A
1
, B
1
) i n
2
= (A
2
, B
2
) datih pravih nisu kolinearni, tada se prave sijeku. Koordinate take presjeka
dobiju se kao jedinstveno rjeenje sistema jednaina.
(ii) Ako je determinanta sistema: A
1
B
2
A
2
B
1
= 0 ili (za A
2
B
2
0)
1 1
2 2
A B
,
A B
= tj. vektori normala
n
1
= (A
1
, B
1
) i n
2
= (A
2
, B
2
) datih pravih su kolinearni, tada se prave ili paralelne ili se poklapaju. Dakle,
sada postoje dvije mogunosti:
(a) A
1
= A
2
, B
1
= B
2
, C
1
= C
2
( 0) (3)
ili (za A
2
B
2
C
2
0)
1 1 1
2 2 2
A B C
0.
A B C
= = = (4)
U ovom sluaju jednaina (1) dobije se mnoenjem jednaine (2) sa 0. Dakle, sistem (1) i (2) svodi se na
jednu jednainu sa dvije nepoznate, tj. prave se poklapaju.
(b) A
1
= A
2
, B
1
= B
2
, C
1
C
2
( 0) (5)
ili (za A
2
B
2
C
2
0)

1 1 1
2 2 2
A B C
,
A B C
= (6)
tj.
1 1 1
2 2 2
A B C
0, a .
A B C
= =
U ovom sluaju, pomnoimo li jednainu (2) sa , dobijmo
A
1
x + B
1
y + C
1
= 0, A
2
x + B
2
y + C
2
= 0.
Oduzmemo li drugu od prve jednaine, dobiemo
(A
1
- A
2
)x + (B
1
- B
2
)y + (C
1
- C
2
) = 0
ili
0x + 0y + (C
1
- C
2
) = 0,
Odakle slijedi C
1
= C
2
, to je protivrjeno sa uslovom C
1
C
2
. Prema tome, sistm nema rjeenja, tj. prave
su paralelne.
Prave (1) i (2) su ortogonalne akko su njihove normale n
1
= (A
1
, B
1
) i n
2
= (A
2
, B
2
) ortogonalne, tj. akko je
A
1
A
2
+ B
1
B
2
= 0. (7)
Jednakost (7) je potreban i dovoljan uslov ortogonalnosti pravih p i q.
Ako je B
1
B
2
0, uslov (7) moemo zapisati u obliku
1 2 1 2
1 2 1 2
A A A A
+ 1 = 0 ili + 1 = 0,
B B B B







ili
k
1
k
2
+ 1 = 0. (8)
Sad za k
1
0 imamo
2
1
1
k
k
. = (9)
- 97 -

Primjer 21. Ispitati da li se prave 3x 2y + 1 = 0 i 2x + 5y 12 = 0 sijeku, te ako se sijeku, odrediti
presjenu taku.
Kako

3 2
2 5
, prave se sijeku. Presjena taka je (x,y) = (1,2).
Primjer 22. Sastaviti jednainu prave, koja prolazi kroz taku T(- 4, 1) i paralelna je pravoj 4x 3y + 7 = 0.
Jednaina pramena pravih p = p(T, k) je
y 1 = k (x + 4).
Sad odredimo koeficijent nagiba prave:
k = - A B = - 4 (- 3) = 43.
Dakle, jednaina prave je
( ) y x ili 4x y . = + + =
4
1 4 3 19 0
3

Primjer 23. Data su vrhovi trougla A(- 2, 1), B(0, 5), C(2,- 4). Odrediti visinu trougla povuenu iz vrha C.
Napiimo jednainu pramena pravih s vrhom u taki C:
y + 4 = k (x - 2).
Visina, iz vrha C, ortogonalna je na stranu AB; zato je njen koeficijent nagiba k = - 1 k
AB
. Sad je
( )
B A
AB
B A
y y
k
x x
.

= = = =

5 1 4
2
0 2 2

Dakle, k = - 1 2. Zamjenom naene vrijednosti za k u jednainu pramena, dobijemo
( ) ili y x x y . + = + + =
1
4 2 2 6 0
2

7.7.6. Ugao izmeu pravih
Neka treba nai ugao izmeu pravih p i q u ravni xy ije su jednaine:
A
1
x + B
1
y + C
1
= 0,
A
2
x + B
2
y + C
2
= 0.
Nacrtati grafke pravih p i q. Oito je ( ) ( ) p,q n , n = =
1 2
( ( , te izlazi
1 1 2 1 2
2 2 2 2
1 1 2 2
A A +B B
cos =
A +B A +B
n n
.
n n
=
2
1 2
(10)
Primjer 24. Odrediti ugao izmeu pravih 7x y 2 = 0, x y + 3 = 0.
Prema (10) nalazimo
( )( )
o ' 1 2 1 2
2 2 2 2
1 1 2 2
7 1+ 1 A A +B B 8
cos = 0.8, tako da je arccos 0.8 ( 36 52
10
49+1 1+1
A +B A +B
).

= = = =
1

Ako su prave p i q zadane jednainama
y = k
1
x + b
1
, y = k
2
x + b
2
,
tada je = +
2 1
, gdje pozitivni uga izmeu pravih p i q,
1
i
2
su uglovi nagiba pravih p i q
respektivno. (Nacrtati sliku!)
Izlazi
( )
2 2 2 2
1 2 1 2
tg tg k k
tg = tg .
1+tg tg k k

= =
+
2 2
1
(11)
Primjer 25. Nai ugao izmeu pravih 2x y 4 = 0, y = 0.5 x + 4.
Dakle, iz jednaina pravih nalazimo k
1
= - A B = - 2 (- 1) = 2, k
2
= 1 2. Zato je, prema (11)
1
2
tg = .

=
+
2
3
1
4
1 2
2

- 98 -

7.7.7. Normalni oblik jednaine prave
Poimo od opteg oblika jednaine prave a
nr + C = 0, (1)
gdje je n = (A,B) (0, 0) bilo koja normala prave i C(= - nr
1
R, a M(r
1
) je proizvoljna taka na pravoj a).
Neka je O ishodite, a taka O
1
je podnoje normale povuene iz O na pravu a (prava a ne prolazi kroz O).
Sem toga uzmimo:
1
0
n
0
= ort 1 OO
JJJG
, gdje su vektori n
0
i 1 OO
JJJG
orjentisani od ishodita ka pravoj a. Tada je ugao ( ) r, n =
0
(
otar za svaku taku T(r) a, jer su oba vektora r =
OT
JJJG
i n
0
osmjereni od O ka pravoj a (vidi sl.16).

2
0
Rastojanje taaka O i O
1
oznaimo sa p, tj.



p = d(O, O
1
)>0.

Sad za svaku taku T(r) a izlazi
n
0
r = pr
n
r = p, poto je ugao ( ) r, n =
0
( otar.
Dakle, vrijedi
p 0 n r =
0
(3)
Jednaina (3) predstavlja normalni ili Hesseov
(Hesse, L.O., njemaki matematiar (1811-1874)) vektorski oblik jednaine prave koja se dobije iz opte
jednaine (1) pod uslovima 1
0
i 2
0
.
Skalarni oblik jednaine (3) je
xcos + ysin - p = 0, (4)
poto je n
0
= (cos , sin), gdje je ( ( ) i, n =
0
( ) ugao nagiba prave a.

Postavlja se pitanje kako optu jednainu (1) dovesti na normalni oblik (3). Odgovor je jednostavan:
pomnoimo jednainu (1) skalarom k koji emo odabrati tako da dobijena jednaina
(kn)r + kC = 0,
bude istovjetna s jednainom (3). Odatle dobijemo uslove
kn = n
0
, kC = - p (< 0). (5)
Iz prvog uslova u (5) dobijemo k , a iz drugog da je k suprotnog znaka od C, dakle k=
sgnC n n
=

1 1
.
Prema tome, normalni oblik jednaine (1) je:

( )
C
0.
sgn C
nr
- n
+
= (6)
Poto je ( )
2 2
A,B A B n = = + , to je odgovarajui skalarni oblik jednaine (6)
2
A B C
sgnC A B
x y
.
+ +
=
+
2
0 (7)

Prjmjer. Data je opta jednaina prave a 3x + 4y + 10 = 0. Odrediti normalni oblik jednaine prave a,
rastojanje p ishodita O od prave a, te ugao nagiba prave a.
Poto je
2 2
A B n = + = + =
2 2
3 4 5, to je normamalni oblik jednaine prave

3x + 4y + 10 10 3
tj. p= cos = sin =
5 5
, , - , - . = =

4
0 2
5 5


y
O
O
1
-n

x
T
1
QT
1
JJJG

T
.
sl.1
Q
p
n

Q
T
1
'
- 99 -

7.7.8. Rastojanje take od prave

Neka je data vektorska jednaina prave a u normalnom (Hesseovom) obliku
n
0
r - p = 0 (1)
i taka T
1
(r
1
) van prave. Treba odrediti rastojanje d = d(T
1
, a) take T
1
od prave a ija je jednaina (1).
Dokazaemo da vrijedi
Stav 1. (i) Zamjenimo vektor poloaja take T
1
(r
1
) u jednainu (1), tada je skalar
= (r
1
) n
0
r
1
- p > 0,
< 0, (2)
( = 0),
zavisno od toga da li su taka T
1
i ishodite O sa suprotnih strana ili sa iste strane prave a (jasno, znak
jednakosti vrijedi kad taka T
1
lei na pravoj a);
(ii) Udaljenost take od prave
d= n
0
r
1
- p. (3)
Dokaz. Obratimo panju na to da su: taka T
1
i ishodite O sa suprotnih strana prave a (vidi sl.1), dok su
taka T
1
' i ishodite O na istoj strani prave a. Ako je Q projekcija take T
1
na pravu a, tada vektor QT
1
JJJG
ima
smjer orta normale n
0
, a za taku T
1
' smjer suprotan ovom vektoru. Stoga moemo pisati
QT n =
1 0
JJJG
, (4)
gdje je > 0 (< 0) za taku T
1
(za taku T
1
'). Sem toga je traena udaljenost
d QT n . = = =
1 0
JJJG
(5)
Kako taka Q(r
Q
) lei na pravoj to njen vektor polpaja zadovoljava jednainu (1), tj. mora biti
n
0
r
Q
- p = 0. (6)
Iz
Q
QT r r =
1 1
JJJG
, prema (4), dobijemo
Q
QT r r r n = =
1 1 1 0
JJJG
, to zamjenom u (6) daje
p 0 n (r n ) =
0 1 0
,
ili
( )
o o
p 0 1 n r n n , = =
0 1

odakle, konano, proizlazi
( )
1
p r n r , = =
0 1

tj. (i) je tano na osnovu (4), a potom da je (ii) tano prema (5).

Primjedbe. 1
0
Analitiki oblici jednakosti (2) i (3), prema pretodnom paragrafu, su
= x
1
cos + y
1
sin p, d = x
1
cos + y
1
sin p.
2
0
Ako je prava zadana u optem vektorskom obliku nr + C = 0, tada je njen odgovarajui normalni oblik
( )
C
0,
sgn C
nr
- n
+
= te jednakost (2) za i jednakost (3) za udaljenost imaju oblik
=
( )
C
,
sgn C
nr
- n
+
1
d =
( )
C
C
sgn C
nr
nr
- n n
+
+
=
1
1
.
3
0
Za analitiki oblik jednaine prave Ax +By + C = 0, jednakosti (2) i (3) su respektivno oblika
1 1
2
Ax By C

sgnC A B
+ +
=
+
2
;
1 1
2
Ax By C
d
A B
2
+ +
=
+
.
Zadatak 1. Odrediti rastojanje d dvije paralelne prave zadane, npr. vektorskim jednainama u normalnom obliku: n
0
r -
p
1
= 0 , n
0
r - p
2
= 0.
Rezultat. d = p
1
- p
2
. Kako glase jednaine pravih ako je d = p
1
+ p
2
? Mogua su dva odgovora!



- 100 -

8. ANALITIKA GEOMETRIJA U PROSTORU

8.1. OSNOVNI ZADACI ANALITIKE GEOMETRIJE U PROSTORU
Osnovni pojmovi analitike geometrije u prostoru su taka, kriva i povr. Pod pretpostavkom da
imamo jedan prostorni pravougli koordinatni sistem, taka je okarakterisana svojim koordinatama
u tome sistemu, odnosno koordinatama vektora poloaja te take. Precizne definicije krive i povri
u ovakvom kursu nismo u mogunosti da damo. Ti pojmovi se precizno mogu definisati u
specijalnoj matematikoj disciplini koja se zove topologija. Intuitivno, pod krivom podrazumjevamo
skup taaka koje su poredane jedna do druge u obliku jedne tanke niti, koja ne mora da bude
prava. Pod povri intuitivno podrazumjevamo skupove taaka gusto poredanih jedna uz drugu kao
jedna idealno tanka koprena, bez upljina.
8.1.1. Jednaine krive i jednaina povri u prostoru
Ako je xyz Dekartov desni pravougli koordinatni sistem, onda, kako smo vidjeli, postoji bijekcija
skupa svih taaka M E i ureenih trojki brojeva (x, y, z) R
3
. Skup svih taaka jedne krive
odreivae skup ureenih trojki koje odgovaraju t i m takama. Znai da svakoj krivoj odgovara
potpuno odreeni skup ureenih trojki. Drugim rijeima, za jednu odreenu liniju koordinate
njenih taaka zadovoljavaju neki uslov, u nekakvoj su funkcionalnoj zavisnosti. Taj uslov odreuje
jednainu posmatrane linije. Nijedna taka, ije koordinate ne zadovoljavaju taj uslov ne pripada
toj liniji.
Ako je t r(t) odreena funkcija sa skupa T R u skup vektora V
0
(E), onda krajnje take
promjenljivog vektora r = r(t), iji je poetak u koordinatnom poetku O, obrazuju krivu.
Dakle, data jednaina
r = r(t), (tT R) (1)
gdje promjenljivu t nazivamo parametrom, je vektorska parametarska jednaina date krive K u
prostoru. Vektorska jenaina (1) ekvivalentna je sa tri skalarne jednaine:
x = x(t), y = y(t), z = z(t), (tT R) (1')
koje nazivamo parametarskim (skalarnim) jednainama te krive.
Primjedba. Uporediti ovo razmatranje sa odgovarajuim parametarskim jednainama krive u
ravni xy. Primjetimo da je kriva u ravni, (ije su parametarske jednaine: x = x(t), y = y(t), gdje
parametar t uzima vrijednosti iz istog skupa T kao kod jednaina (1) ili (1')) projekcija prostorne
krive K na koordinatnu ravan xy.
Za odreenu povr postoji jednaina
F (x,y,z) = 0, (2)
koju zadovoljavaju koordinate bilo koje take sa te povri i svaka taka ije koordinate ne
zadovoljavaju ovu jednainu nije na datoj povri . Takva jednaina zove se jenaina povri .
Ako su x = x(u, v) i y = y(u, v) funkcije od u i v onda se iz
F(x(u,v), y(u
,
v), z) = 0
moe odrediti z kao funkcija od u i v, tj. z = z(u, v). Na taj nain vektor poloaja taaka
povri je funkcija promjenljivih u i v, tj. tada je
r = r(u, v), (2')
Jednaina (2') ( (2)) naziva se vektorska (parametarska) jednaina povri .
Osnovni zadaci analitike geometrije u prostoru xyz (slino kao u analitikoj geometriji u ravni xy)
mogu se podijeliti u dvije grupe:
- 101 -

Dato je geometrijsko mjesto taaka u prostoru (npr. povr ili kriva K ). Odrediti jednainu(-
e), ili neke druge uslove, koji su ispunjeni za (i samo za) koordinate svake take tog
geometrijskog mjesta taaka;
Data je jednaina(-e) geometrijskog mjesta taaka u prostoru (npr. povri ili krive K);
ispitati oblik i druge osobine geometrijskog mjesta taaka ije je to jednaina(-e).

Postavljene zadatke analitike geometrije u prostoru nije mogue rijeiti u generalnom obliku, ve
moramo razmatrati pojedinane sluajeve. Za poetak izuiemo najprostije povri u prostoru, ravne
povri (ili ravni).

8.2. RAVAN
8.1.1. Opta jednaina ravni

Pokazali smo da je prava u ravni xy kriva prvog reda, tj. da je opta jednaina prave algebarska jednaina
prvog stepena promjenljivih x i y. Dokazaemo da je i opta jednaina ravni algebarska jednaina prvog
stepena sa promjenljivim x,y,z.
Stav1. (i) Neka je ravan u prostoru, tada je njena jednaina oblika
Ax + By + Cz + D = 0, (1)
gdje su realni brojevi A, B, C i D takvi realni brojevi da je vektor
n = (A, B, C) 0, tj. A
2
+ B
2
+ C
2
0 (2)
okomit na ravan .
(ii) Obrnuto, neka je je data algebarska jednaina prvog stepena oblika (1), iji koeficijenti
zadovoljavaju uslov (2). Tada postoji jedna i samo jedna ravan ija je to jednaina.
Dokaz. (i) Uzmimo (bilo koju) taku T
1
(x
1
, y
1
,
z
1
)

na ravni i bilo koji vektor n = (A, B, C)
razliit od nula vektora koji je ortogonalan
na ravan . Tada je vektor n normalan na sve
pravce (tj. sve vektore) koji lee u ravni .
Zato taka T(x,y,z) pripada ravni ako i samo
ako je , tj. ako i samo ako je
1
TT n
JJJG
x
y
z

r
1
T
1
T

r

Sl.1
n
. (3)
1
TT 0 n =
JJJG
Iz , n = (A, B, C) i
(3) slijedi da T ako i samo ako je
1 1 1
TT (x x , y y , z z ) =
JJJG
1
A(x - x
1
) + B(y - y
1
) + C(z - z
1
) = 0, (4)
ili
Ax + By + Cz + D = 0,
gdje je
D = - Ax
1
- By
1
- Cz
1
. (5)
(ii) Sad emo dokazati obrnut stav. Prvo
emo
provjeriti da jednaina (1) ima bar jedno rjeenje (x
1
, y
1
, z
1
) R
3
. Zaista, jednainu (1) moemo rijeiti
po onoj od tri nepoznate iji je koeficijent 0, dok preostale dvije nepoznate biramo proizvoljno.
Tada je
Ax
1
+ By
1
+ Cz
1
+ D = 0. (6)
Oduzmimo (6) od (1), izlazi
A(x - x
1
) + B(y - y
1
) + C(z - z
1
) = 0,
- 102 -

to je ekvivalentno sa (3), tj. sve take ravni , koja sadri taku T
1
(x
1
, y
1
, z
1
) a normalna je na
vektor n zadovoljavaju jednainu (1), tj. (1) je jednaina ravni . Za taku T(x,y,z) van ravni
, vektor n nije ortogonalan sa vektorom , tako da ne vrijedi (3), tj. ravan je jedinstvena.
1
TT
JJJG

Primjedba. Opta jednaina (1) ravni moe se zapisati u ekvivalentnom vektorskom
obliku
nr + D = 0, (1
'
)
gdje vektor n = (A, B, C) ( 0, tj. A
2
+ B
2
+ C
2
0) nazivamo vektorom normale ravni . Jasno je da
je r radijus vektor proizvoljne take u ravni , a konstanta D = nr
1
= - Ax
1
- By
1
- Cz
1
.

8.1.2. Neki drugi oblici jednaine ravni

Vrlo slino, kao to smo to uradili za pravu u ravni, sad emo izvesti razne drugi oblike jednaina
ravni, koji su svi ekvivalentni meusobno.

(I) Jednaina ravni sa datom normalom koja prolazi kroz datu taku
Neka ravan = (T
1
, n), ija je normala dati vektor n, prolazi kroz taku T
1
. Tada je, prema
dokazu stava1 njena jednaina data sa (4), iji je vektorski oblik
n (r - r
1
) = 0. (4')

(II) Segmentni oblik jednaine ravni
Ako su u optoj jednaini (1) ravni svi parametri razliiti od nule, tj. proizvod ABCD 0, onda se (1)
moe napisati u obliku
x y z
1 = 0,
a b c
+ + (7)
gdje je oito a = - A/D, b = - B/D, c = - C/D.
Jednaina (7) naziva se segmentna jednaina ravni. Naime, lahko se provjerava da su a,b i c segmenti
(ili odsjeci) to ih ravan odsjeca na x, y i z osi respektivno.
Napr. na x osi je y = 0 i z = 0, te iz (7), dobijemo segment na x osi x = a, tj. presjena taka ravni i x ose
je A(a,0,0).

(III) Normalna (Heseova) jednaina ravni
Analogno kao kod jednaine prave u ravni, optu jednainu ravni (1) ili (1') moemo prevesti na
normalni oblik. Da bismo izveli normalni oblik jednane ravni
pokazaemo da je rastojanje koordinatnog poetka od ravni ,
zadate jednaiinom (1
'
), dato sa
n

D
p sgnD
n
= . (8)
P T
Pretpostavimo da je vektor n orijentisan na onu stranu ravni sa
koje nije koordinatni pocetak O, i neka je P projekcija koordinatnog
pofietka O na ravan (sl.2). Tada je otar za svaku taku (n, r ( )
T(r) na ravni , pa je projekcija vektora r na vektor n pozitivan
broj, odnosno

0
D
pr p OP , ( + D = 0).
n
nr
r n
n n

= = = = r
O
.
sl.2

n
0
- 103 -

Ako bi n bio orijentisan na onu stranu ravni na kojoj je i koordinatni poetak onda bi bilo
0
pr p
n
r = , ime je obrazac (8) dokazan. Podjelimo li sada jednainu (1') sa ( ) sgn D n n =
dobijemo
D
sgnD 0.
nr
n
+
=
Vektor sgnD
n
n
je jedinini vektor normalan na (sl.2), pa emo ga oznaiiti sa n
0
.
Poto jo vai (8) dobijamo
n
0
r p = 0. (9)
Jednaina (9) se zove normalna jednaina ravni u vektorskom obliku. U njoj p i n
0
. imaju
predpostavljeno znaenje.
Kao to znamo, vektor n
0
moe da se zapie u obliku
n
0
= cos i + cos j + cos k, (10)
gde su , i redom uglovi koje vektor n
0
zaklapa sa ortovima i, j i k odgovarajuih
koordinatnih osa. Ako se i vektor r izrazi preko koordinata, onda se jednaina (9) moe
napisati u obliku
xcos + ycos + zcos - p = 0. (11)
Ova jednaina je poznata kao normalna jednaina ravni u sklaranom obliku.

(IV) Parametarske jednaine ravni
Neka je sada ravan odreena sa tri date take M
0
(x
0
,y
0
,z
0
), M
1
(x
1
,y ,z ), M
2
(x
2y
y
2
,z
2
).
1 1
Oznaimo: (sl.3). Tada je i vektori a,
0 0
M M M M i OM gdje je M a , b r, = = =
1 2
JJJJJG JJJJJG JJJG
0
M M r r =
JJJJJG
0
b i r - r
0
su linearno zavisni (lee u ravni ). Zato postoje brojevi u i v takvi da je
r - r
0
= ua + vb, tj.
( ) ( ) (
2
u,v R !
)
r = r
0
+ ua + vb. (12)
Jednaina (12) zove se vektorska parametarska jednaina ravni. Prelaskom
na koordinate dobijamo
0 1 1 0 2 2 0 3 3
x x ua vb , y y ua vb , z z ua vb , = + + = + + = + + (13)
gde je a = (a
1,
a
2
, a
3
), b = (b
1,
b
2
, b
3
).
Jednaine (13) su poznate kao parametarske jednaine ravni.


(V) Jednaina ravni kroz tri date take
Ako se iskoristi skalarni uslov komplanarnosti vektora onda se dobije
0 0 0
M M M M i M M ,
1 2
JJJJJG JJJJJG JJJJJG
jednaina ravni kroz tri date take:
0 0 0
1 0 1 0 1 0
2 0 2 0 2 0
x x y y z z
x x y y z z 0
x x y y z z

=

. (14)

Primjedba. Kao to smo to dokazali za jednainu (1) (stav1), tako isto moe se dokazati da svaka od
jednaina: (4), (4'), (7), (9), (11), (12), (13) i (14) odreuje jednu i samo jednu ravan u prostoru. Koju od
jednaina emo koristiti zavisi od toga sa kojim ''minimalnim'' brojem podataka je zadana ravan. Tako
napr. ravan je mogue zadati sa:
- 104 -

1
0
normalom i jednom takom,
2
0
rastojanjem od koordinatnog poetka i ortom normale (odreenog smijera),
3
0
tri nekolinearne take na ravni,
4
0
otsjecima ravni na koordinatnim osama,
5
0
pravom i takom van te prave,
6
0
dvije prave koje se sijeku ili su paralelne (tj. nisu mimoilazne),
7
0
takom i dva (nekolinearna) vektora vezana za ravan,
itd.
Primjer. Napisati navedene oblike jednaine ravni koja sadri take: M
1
(2,0,2), M
2
(0,-4,0), M
3
(2,-2,1/2).
1 1 2 3
M M , M M
3
2 4 2 2
2
i j k j k. = =
JJJJJG JJJJJG

Tada je
1 1 1 2 3
M M M M -2 -4 -2 2 3 4 , 2 2
0 -2 -3/2
i j k
n i j = = = + = +
JJJJJG JJJJJG
k r i k.
Dakle, izlazi
n(r - r
1
) = 0 (2i - 3j + 4k)(r - 2i - 2k) = 0,
nr + D = 0 (2i - 3j + 4k)r = 12,
A(x - x
1
) + B(y - y
1
) + C(z - z
1
) = 0 2(x - 2) - 3(y - 0) + 4(z - 2) = 0,
Ax + By + Cz + D = 0 2x - 3y + 4z - 12 = 0,
x y z x y z
1 = 0 1 = 0,
a b c 6 -4 3
+ + + +
0
12 1 3 1
p sgn(-D) 4+12+16 4 2 p=
4 2 2 2 4 2 2
nr
, n , , n i j k,
n
= = = = = +
3
2

tako da je
n
0
r - p = 0
1 3 1
0
2 2 4 2 2
i j k r


+ =



3
2
, ili u skalarnom obliku

3 1 -3
xcos +ycos +zcos - 0, gdje je =arccos , =arccos , =arccos
2 2 2 4 2
, =
1
2

r = r
0
+ ua + vb ( )
3
2 2 u 2 4 2 v 2
2
r i k i j k j k

= + + +

ili u skalarnom obliku

x = 2 - 2u + 0v, y = 0 - 4u - 2v, z = 2 - 2u -
3
v,
2

te jednaina ravni kroz tri take:
x-2 y z-2
-2 -4 -2 =0.
3
0 -2 -
2


8.1.3. Rastojanje take od ravni

Neka je data vektorska jednaina ravni u normalnom (Hesseovom) obliku
n
0
r - p = 0 (1)
i taka M
0
(r
0
) van ravni. Treba odrediti rastojanje d = d(M
0
, ) take M
0
od ravni , zadane jednainom
(1). Tada se, na slian nain kao za pravu, dokazuje da vrijedi

- 105 -

Stav 1. (i) Zamjenimo vektor poloaja take M
0
(r
0
) u jednainu (1). Tada je skalar
(r
0
) n
0
r
0
- p > 0,
< 0, (2)
( = 0),
zavisno od toga da li su taka M
0
i ishodite O sa suprotnih strana ili sa iste strane ravni (jasno, znak
jednakosti vrijedi kad taka M
0
lei na ravni );
(ii) Udaljenost take od ravni
d= n
0
r
0
- p. (3)


Neka je ravan zadana jednainom u optom obliku
nr + D = 0, ili Ax + By + Cz + D = 0,
tada je odgovarajui normalni oblik tih jednaina
D
0,
sgnD
nr
n
+
=

ili
Ax + By + Cz + D
0,
sgnD n
=

to se dokazuje analogno kao za pravu u ravni (provjeriti taj rezultat!). Odatle se dobije, za
vektorsku jednainu
=
( )
D
,
sgn D
nr
- n
+
0
d =
D nr
n
+
0
,
ili u analitikom obliku
0 0 0
2 2
Ax By Cz D

sgnD A B C
+ + +
=
+ +
2
;
0 0 0
2 2
Ax By Cz D
d
A B C
+ + +
=
+ +
2
.
Primjer. Nai rastojanje take A(1,2,3) od ravni x y + 3z 2 = 0. Procijeniti s koje strane ravni se nalazi taka A.
Izlazi
1 2 3 3 2 6

1+4+9 14
+
=
+
= > 0, te je taka A s one strane ravni gdje nije ishodite. Jasno, d = .

8.1.4. Uzajamni odnos dvije ravni
Neka su dvije ravni
1
i
2
date svojim jednainama u optem obliku:

1
: A
1
x + B
1
y+C
1
z+D
1
= 0.

2
: A
2
x + B
2
y+C
2
z+D
2
= 0.
Vektor normale ravni
1
je n
l
= ( A
l
, B
1
, C
l
) , a normalni vektor ravni
2
je n
2
= (A
2
,B
2
, C
2
).
Pod uglom izmeu ravni
1
i
2
, podrazumjevamo ugao izmeu vektora n
1
i n
2
.
Mogu nastupiti sluajevi:
(I) ravni
1
i
2
se sijeku (akko vektori n
1
i n
2
nisu kolinearni),
(II)
1
i
2
su paralelne (akko su vektori n
1
i n
2
kolinearni).
Specijalni sluaj kada se ravni sjeku je da se sjeku pod uglom od /2, a specijalni sluaj kada su
paralelne jeste kada je
1
=
2
.
Ugao izmeu ravni
1
i
2
je odreen iz
1 2 1 2 1 2 1 2
2 2 2 2 2 2
1
1 1 1 2 2 2
A A +B B +C C
cos =
A +B +C A +B +C 2
n n
.
n n
= (1)
Dalje je:
(a) uslov normalnosti dvije ravni
1 2 1 2 1 2 1 2 1 2
0 A A +B B +C C 0 n n = = (2)
(b) uslov paralelnosti dvije ravni
- 106 -


1 1 1 1
1 2
2 2 2 2
A B C D

A B C D
. = = & (3)
(c) uslov da jednaina
1
i
2
predstavljaju jednu ravan

1 1 1 1
1 2
2 2 2 2
A B C D
=
A B C D
. = = = (4)
Uslovi normalnosti i paralelnosti ravni slijede iz odgovarajuih uslova za vektora n
1
i n
2
.
Uslov (4) slijedi iz uslova paralelnosti tj, da iz n
2
= kn
1
(k0) i uslova da je bar jedna taka zajednika za
obe ravni. Neka je to taka M
1
(x
1
,y
1
, z
1
). Tada je
T
1

2

k(A
1
x
1
+B
1
y
1
+C
1
z
1
)+D
2
=0 k( - D
1
) + D
2
=0 D
2
=kD
1
.
Ako ravni
l
i
2
zadane jednainama opteg vektorskog oblika: n
1
r + D
1
= 0 i n
2
r + D
2
= 0,
onda ih je mogue prevesti na analitiki oblik
1
: i
2
:.
Pramen ravni
Pretpostavimo sada da se ravni
1
i
2
zadane jednainama
1
: i
2
: sijeku, onda je njihov presjek
prava u prostoru. Skup S = S(
1
,
2
) svih ravni koje prolaze kroz presjenu pravu
1

2
ravni
1
i

2
nazivaemo pramen ravni odreen ravnima
1
i
2
.
Pokazaemo da je svaka ravan iz pramena S(
1
,
2
), osim ravni
2
, odreena jednainom:
n
1
r + D
1
+ (n
2
r + D
2
) = 0, (1)
ili u analitikom obliku
(A
1
+ A
2
) x + (B
l
+ B
2
) y + (C
l
+ C
2
) z + D
1
+ D
2
= 0, (1')
gdje je proizvoljan realni skalar.
Zaista, ako je T, sa vektorom poloaja r ili sa koordinatama (x, y, z), proizvoljna taka na presjenoj pravoj

2
, tada e vektor polozaje r, (tj. koordinatama (x, y, z)), zadovoljavati jednainu (1), (tj.
jednainu (1')).
Jednaina (1), ili (1'), u kojoj se nalazi promenljiv parametar zove se jednaina pramena ravni S(
1
,

2
).
Primjer 1. Nai ugao izmeu ravni: x+y-z=0 i x - y +z =0 , te nai ravan koja prolazi kroz presjek ove
dvije i normalna je na prvoj.
n
1
= (1, 1, - 1), n
2
= (1, - 1, 1),
1
1-1-1 1
cos -
3
3 3
n n
.
n n
= = =
2
1 2

Jednaina pramena je: (1 + )x + (1 - )y + (- 1 + )z=0.
Poto traena ravan pripada pramenu, to je njena normala n=(1 + , 1 - , - 1 + ), gdje parametar treba
odrediti iz uslova ortogonalnosti datih ravni, tj. nn
2
= 0 ili
1(1 + ) + 1(1 - ) + (- 1)(- 1 + ) = 0 = 3.
Dakle, traena rava dobije se iz jednaine pramena za = 3:
4x 2y + + 2z = 0 ili 2x y + z = 0.
Primjer 2. Izmeu ravni, koje prolaze kroz presjek ravni n
1
r + D
1
= 0 i n
2
r + D
2
= 0, odrediti onu koja je
ortogonalna na datoj ravni nr + D = 0.
Iz skupa ravni (1) treba odrediti onu ravan, ija je normala n
1
+ n
2
normalna na vektor n. Dakle,
(n
1
+ n
2
)n = 0.
Iz ove jednaine izlazi = - nn
1
/(nn
2
), pa je jednaina traene ravni:
(nn
2
)(n
1
r + D
1
) = (nn
1
)(n
2
r + D
2
).
Primjedba. Familija (ili skup) svih ravni, koje prolaze kroz datu taku T
1
(x
1
, y
1
, z
1
) naziva se pramen ravni sa
centrom u taki T
1
(x
1
, y
1
, z
1
).
Lahko je provjeriti da jednaina pramena ravni sa centrom u taki T
1
(x
1
, y
1
, z
1
) ima oblik
A(x - x
1
) + B(y - y
1
) + C(z - z
1
) = 0, (2)
gdje su A, B, C proizvoljni realni brojevi takvi da je vektor n = (A, B, C) 0, tj. A
2
+ B
2
+ C
2
0.
- 107 -

8.3. PRAVA (LINIJA) U PROSTORU

U smislu prethodnog paragrafa prava (linija) u prostoru definisana je kao linija presjeka dvije razliite
ravni (koje nisu paralelne), tj. prava je zadana sistemom jednaina:
1 1 1 1
2 2 2 2
A x + B y+C z+D = 0,
A x + B y+C z+D = 0
,

(*)
akko vektori normala n
1
= (A
1
, B
1
, C
1
) i n
2
= (A
2
, B
2
, C
2
) nisu kolinearn, tj. akko nije ispunjena bar
jedna od dvije jednakost:
1 1
2 2
A B C
A B C
= =
1
2
)
. Jasno pravu moemo zadati sa bilo koje dvije razliite ravni
pramena
( ) (
1 1 1 1 2 2 2 2
A x + B y+C z+D + A x + B y+C z+D = 0,
gdje su i proizvoljni realni brojevi.
Za rjeavanju raznih zadataka prikladnije je koristiti neke druge oblike jednaine prave u prostoru.
Da bi izveli te druge (ekvivalentne) oblike jednaine date prave, uveemo slijedei pojam: svaki nenula
vektor a koji je paralelan datoj prvo a zvaemo vektor date prave a.

8.3.1. Razni oblici jednaine prave
Prava a, koja prolazi kroz taku T
1
i paralelna je sa vektorem a. Neka su u prostoru E dati: taka
T
1
(x
1
, y
1
, z
1
) (ili T
1
(r
1
), gdje je r
1
vektor poloaja take T
1
, sl.1) i ne-nula vektor a = (a
1
, a
2
, a
3
). Time
je, na osnovu Euklidove aksiome o paralelama, potpuno odreena jedinstvena prava a, koja prolazi
kroz taku T
1
i paralelna je sa vektorem a. Tu pravu oznaiemo sa a = a (T
1
, a); vektor a zvaemo
vektor prave a.
Jednainu prave a odrediemo iz uslova da su za proizvoljnu taku T(x, y, z) (ili T (r), gdje je r vektor
poloaja take T , sl.1) na pravoj a vektori: a = (a
1
, a
2
, a
3
) i ( )
1 1
TT x x ,y y , z z r r = =
1
JJJG
1 1
kolinearni, to je ispunjeno akko vrijedi, bilo koja od ekvivalentnih
jednaina
; (1) t r r a = +
1
sl.1.
T
1
T
a
r
1
r
O
(
1 1 1
1 2 3
x - x y - y z - z
a a a
t = = = ); (2)
(3)
1 1 1 2 1 3
x = x +a t, y = y +a t, z = z +a t ;
gdje je tR parametar.
Izvedene (ekvivalentne) jednaine prave a(T
1
, a) nazivamo:
(1) je vektorska parametarska jednaina prave a;
(2) je kanonska (ili simetrina) jednaina prave a;
(3) su parametarske skalarne jednaine prave a.
Primjedba. Jednainu (1) zadovoljavaju vektori poloaja r taaka prave a(T
1
, a) i samo ti vektori.
Obrnuto, jednaina (1) odreuje jednu i samo jednu pravu a. Zaista, ako se kroz kraj vektora r
1
povue prava paralelna vektoru a, onda ona za jednainu ima (1), a vie pravih kroz jednu taku
paralelno datom vektoru ne moe prolaziti, jer je to protivrjeno Euklidovom aksiomu o
paralelama.
Jasno, ista tvrdnja vrijedi za ekvivalentne jednaine (2) i (3).

Jednaine prave a koja prolazi kroz dvije date (razliite) take: T
1
i T
2
dobije se iz jednaina (1)-(3)
ako se stavi da je vektor vektor prave a. Dakle, dobije se
1 2 1 2 1 2
TT (x - x , y - y , z - z ) a = =
2
JJJG
1
; (4) (
2 1
t r r r r = +
1
)
- 108 -

(
1 1 1
2 1 2 1 2 1
x - x y - y z - z
= t
x - x y - y z - z
= = ); (5)
(6) ( ) ( ) ( )
1 2 1 1 2 1 1 2 1
x = x + x - x t, y = y + y - y t, z = z + z - z t ;
gdje je tR parametar.
Jednaine (4) - (6) nazivaju se:
(4) vektorska parametarska jednaina prave a = a(T
1
,
1
TT
2
JJJG
);
(5) kanonska (ili simetrina) jednaina prave a = a(T
1
,
1
TT
2
JJJG
);
(6) parametarske skalarne jednaine prave a = a(T
1
,
1
TT
2
JJJG
).
Primjer 1. Napisati vektorsku parametarsku, kanonsku (ili simetrinu) i parametarske skalarne jednaine
prave a = a(A, AB
JJJG
) odreenu takama A(1, 2, 3) i B(2, - 1, 4).
Vektor prave a = AB
JJJG
= (1, - 3, 1). Dobijemo, prema (1) - (3), traene jrdnaine
r = (1, 2, 3) + t(1, - 3, 1) (x = 1 + t, y = 2 - 3t, z = 3 +t)
x 1 y 2 z 3
1 3 1
.

= =

Normalni (Hesseov) oblik jednaine prave dobije se kad za vektor prave odabere ort vektora prave, tj
kad u jednaine (1) - (3) umjesto vektora a stavimo ort a
0
= (cos, cos, cos), gdje su , i uglovi to
ih vektor prave a zatvara sa pozitivnim koordinatnim polu-osama x, y i z, tj.
0
a a/ a = .

Vektorska jednain (1) prve a moe se zapisatiti u ekvivalentnom obliku
a x (r r
1
) = 0, (1)
koji izraava uslov kolinearnosti vektora a i ,
1
TT r r =
1
JJJG
ili ako oznaimo a x r
1
= b, dobijemo jo jedan vektorski oblik jednaine
a x r = b. (1)

8.3.2. Uzajamni odnos dvije prave

Neka su prave a i b date svojim jednainama u kanonskom obliku
a:
1 1
1 2
x - x y - y z - z
a a a
= =
1
3
; b:
2 2
1 2 3
x - x y - y z - z
b b b
; = =
2

gde je a = ( a
1
, a
2
, a
3
) vektor prave a koja prolazi kroz raku T
1
(x
1
,y
1
,z
1
) i b = (b
1
, b
2
, b
3
) vektor
prave b koja prolazi kroz taku T
2
(x
2
, y
2
, z
2
), (a i b nisu nula vektori).
Rjeiemo osnovna problema vezana za prave a i b:
1. odrediemo ugao izmeu ovih pravih,
2. nai emo uslov da se prava a i b sjeku,
3. izveemo obrazac za rastojanje izmeu dve mimoilazne prave.
1. Pod uglom izmeu pravih a i b podrazumjeva se ugao izmeu njihovih vektora a i b. Prema
tome je

1 1 2 2 3 3
2 2 2 2 2 2
1 2 3 1 2 3
a b +a b +a b
cos=
a +a +a b +b +b
ab
.
a b
=

Specijalni sluajevi su kada je = / 2 i l i = 0:
- uslov normalnosti: a b a b
1 1 2 2 3 3
a b +a b +a b 0; =
T
1
b

a

P

sl.2

T
2
- 109 -

- uslov paralelnosti pravih: a b a b
3 1 2
1 2 3
a a a
b b b
. = =
2. Pretpostavimo da se prave a i b sjeku u taki P (sl.2). Tada su vektori
1
TT
2
JJJG
, a i b
komplanarni, tj. linearno zavisni, te ispunjavaju uslov linearne zavisnosti (
1
TT
2
JJJG
x a)b = 0. Na
osnovu toga je

2 1 2 1 2 1
1 2 3
1 2 3
x -x y -y z -z
a a a
b b b
=0 , (7)

potreban uslov (da se prave sjeku). Ovo nije i dovoljan uslov jer je on ispunjen i ako su prave a
i b paralelne, a paralelne prave se ne sjeku. (Ako su prave a i b paralelne tada je u determinanti (7)
druga vrsta proporcionalna treoj vrsti).
Prema tome (7) je potreban i dovoljan uslov komplanarnosti dvije prave a i b.

3. Neka su a i b dvije mimoilazne prave (neparalelne prave koje nemaju zajednikih taaka). Tada je
rastojanje d = d(a, b) izmeu ove dvije prave (najkrae rastojanje izmeu jedne take sa prave a do
druge take sa prave b) dato sa

1
T T
d
, a, b
.
a b



=

2
JJJG
(8)

Neka je nad vektorima: konstruisan paralelopiped ija je zapremina
1 1
T A, TB i TT a b = =
2
JJJG JJJG JJJG
1
V=
1
TT , a, b

2
JJJG

(nacrtati sliku); osnova

paralelopipeda je paralelogram razapet vektorima tako da je povrina osnove
1
TA, TB a b = =
JJJG JJJG
1
,
B= a b ; kako je osnova paralilopipeda razapeta vektorima a i b visina paralilopipeda jednaka je rastojanju
izmeu pravih a i b. Na osnovu toga izlazi (8).
Ako su prave a i b date vektorskim jednainama treba ih prvo prevesti u skalarni oblik.
Primjer 5. Date su take T
1
(1,2,-1), T
2
(3, -1,0), T
3
(l, 1,1) i T
4
(0,1, 2). Da li prave T
1
T
2
i T
3
T
4

lee u jednoj ravni ? Provjerimo da li su
vektori
JJ
komplanarni
1 1 1
TT (2,- 3,1), TT (0,- 1,2) i TT (- 1,- 1,3) = = =
2 3 4
JG JJJG JJJG
.

= + + =

2 3 1
0 1 2 6 6 1 4 3
1 1 3
0

Prema tome prave T
1
T
2
i T
3
T
4
su mimoilazne.

8.3.2. Uzajamni odnos prave i ravni.
Neka su ravan i prava a date sa
: Ax + By + Cz + D = 0; a:
1 1
1 2 3
x - x y - y z - z
a a a
= =
1
,
- 110 -

gdje je n = (A, B, C) vektor normale ravni , a = (a
1
, a
2
, a
3
) vektor prave a i T
1
(x
1
, y
1
, z
1
)a.
Ugao prave a prema ravni efinie se kao ugao izmeu prave a i njene ortogonalne projekcije na
ravan . Zato je ( ) n,a

+=
2
( , te je (nacrtati sliku):
( )
1 2 3
2 2 2 2 2 2
1 2 3
Aa +Ba +Ca
cos =sin=
A +B +C a +a +a
na
n, a .
n a
= (
Iz ovog obrasca sl i j ede usl ovi :
- uslov paralelnosti prave a i ravni je: ||a n a Aa
1
+ Ba
2
+ Ca
3
= 0,
- uslov ortogonalnosti prave a i ravni je: a a||n
3 1 2
.
A B C
= =
a a a

Da bi prava a bila sadrana u ravni potrebno je i dovoljno da je T
1
a , tj.
Ax
1
+ By
1
+ Cz
1
+ D = 0 i Aa
1
+ Ba
2
+ Ca
3
= 0. (1)
Ako se prava a i ravan sijeku, presjena taka T
2
se najlake nalazi ako se napiu parametarske
jednaine prave a:
x = x
1
+ a
1
t, y = y
1
+ a
2
t , z = z
1
+ a
3
t
i sve to zamjeni u jednainu ravni . Tada se dobije
Ax
1
+ By
1
+ Cz
1
+ D + t(Aa
1
+Ba
2
+ Ca
3
) = 0 (2)
odakle se, pod uslovom da a nije paralelna sa , jednoznano odreuje t
2
. Poslije toga se iz
parametarskih jednaina odreuju koordinate take T
2

x
2
= x
1
+ a
1
t
2
, y
2
= y
1
+ a
2
t
2
, z
2
= z
1
+ a
3
t
2
.
Da bi (2) bila identitet, tj. da bi a potrebno je i dovoljno da bude (1).
Primjer 6. Kroz datu taku T
1
(2, 1,1) postaviti pravu normalnu na ravan x - 2y - z - 2 = 0.
Vektor normale ravni n = (1, - 2, - 1) je vektor pravca traene prave, pa je
x 1 y 1 z 1
1 2
+
= =
1

traena prava.








-- 124 --

10. POVRI


10.1. Opta jednaina povri drugog reda, prouavanje metodom presjeka

Neka jednaina
F( x, y, z) =0 (*)
definie povr u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu u prostoru. Ta povr je geometrijsko mjesto
taaka ije koordinate zadovoljavaju jednainu (1). Jednaina (1) naziva se jednamom te povri.
Opsta jednaina povrina drugog reda je
F (x,y,z) = A
1
x
2
+ A
2
y
2
+ A
3
z
2
+ 2B
l
yz+2B
2
zx + 2B
3
xy + 2C
l
x+2C
2
y+2C
3
z + D= 0, (1)
gde su A
j
, B
j
,C
j
, (j = l, 2, 3) i D koeficijenti, a x, y, z koordinate proizvoljne take na povrini.

Analitika geometrija u prostoru daje postupak prema kome se gornja jednaina moe svesti na ogranien
broj jednostavnih tzv. kanonskih oblika, koji odgovaraju razliitim tipovima povrina drugog reda.

Za spitivanje povri date jednainom (*) moemo koristiti slijedee dvije metode:

I. Ako povrinu (1) presjeemo jednom ravni koja je paralelna koordinatnoj ravni XY, tada skup jednaina
f(x,y, z) = 0, z = h
definie jednaine linije presjeka povrine sa ravni z = h. Smatrajui h promjenljivim parametrom,
dobie se jedan skup linija presjeka povrine (1) sa ravnima paralelnim ravni XY. Analogno se moe
prouiti karakter linija presjeka povrine sa ravnima koje su paralelne ravnima YZ i XZ, pa se na
osnovu ovako prouenih presjeka moe dobiti predstava o samoj povrini. U daljem izlaganju emo
prouiti metodom presjeka povrine drugog reda ije su jednaine date u kanonskom obliku. U postupak
za svoenje jednaine (1) na ove kanonske oblike neemo se uputati.

II. Ispitivanje simetrinosti date povri emo iskoristiti prilikom crtanja povri.

a) Simetrije. Take (x
1
,y
1
, z
1
) i (x
2
, y
2
, z
2
) simetrine su prema:
(i) ravni xy, ako je x
1
= x
2
, y
1
= y
2
, z
1
= - z
2
;
(ii) ravni xz, ako je x
1
= x
2
, y
1
= - y
2
, z
1
= z
2
;
(iii) ravni yz, ako je x
1
= - x
2
, y
1
= y
2
, z
1
= z
2
;
(iv) osi z ako je x
1
= - x
2
, y
1
= - y
2
, z
1
= z
2
;
(v) osi x ako je x
1
= x
2
, y
1
= - y
2
, z
1
= - z
2
;
(vi) osi y ako je x
1
= - x
2
, y
1
= y
2
, z
1
= - z
2
;
(vii) ishoditu ako je x
1
= - x
2
, y
1
= - y
2
, z
1
= - z
2
;
Odavde odmah lahko zapaamo da je povr ija je jednaina (1) simetrina prema:
(i) ravni xy, ako je F (x, y, - z) = F (x, y, z);
(ii) ravni xz, ako je F (x, - y, z) = F (x, y, z);
(iii) ravni yz, ako je F (- x, y, z) = F (x, y, z);
(iv) osi z, ako je F (- x, - y, z) = F (x, y, z);
(v) osi x, ako je F (x, - y, - z) = F (x, y, z);
(vi) osi y, ako je F (- x, y, - z) = F (x, y, z);
(vii) ishoditu, ako je F (- x, - y, - z) = F (x, y, z);

Jasno je da je u sluaju povri koja predstavlja grafik funkcije bespredmetno govoriti o njenoj simetriji prema
ravni xOy, jer tada svaka prava paralelna osi Oz sijee grafik najvie u jednoj taki.



-- 125 --

Primjer 1. Grafik funkcije z = 4 - x
2
- y
2
simetrian
je prema ravnima xz i yz, pa je zato simetrian i prema
osi z. Pri tome je presjek grafika i ravni xy centralna
krunica poluprenika 2 sa jednainama

4 x y = 0
z = 0

2 2
,
dok su ostali presjeci sa koordinatnim ravnima
parabole:
z = 4 x z = 4 y
,
y = 0 x = 0






2 2

Presjeci su predstavljeni na sl.1.




sl.1.
10.2. Cilindrine povri
Povr koju opisuje prava p koja se translatorno kree i sijee datu krivu D naziva se cilindrina povr ili
cilindar. Kriva D naziva se direktrisa (vodilja), a prava p generatrisa (izvodnica) cilindrine povri.
Neka je g = (a, b, c) vektor generatrise p i neka je jednaina direktrise:
F
1
(x, y
,
z) = 0, F
2
(x,y,z)=0. (D)
Naimo jednainu cilindrine povri koju opisuje prava p kreui se translatorno du krive D.
sl.2.
Ako je M(x, y, z) proizvoljna taka cilindrine povri, tada ona pripada jednoj izvodnici p (si. 2.). Neka je
M
0
(x
0
,y
0
,z
0
) presena taka izvodnice p i direktrise D. Tada vai
1 0 0 0
2 0 0 0
0 0 0
F (x ,y ,z )
F (x ,y ,z )
x x y y z z
= =
a b c
,
,
.

0
0
(3)
Eliminacijom tri parametara x
0
, y
0
, Z
0
iz eteri jednaina (3) dobijamo jednainu cilindrine povri

c: F(x,y,z) = 0. (4)
-126-
Primjer 1. Naimo jednainu cilindrine povri ija je direktrisa kriva D u ravni xy, a izvodnice su joj
paralelne osi z.
Neka je direktrisa kriva u ravni xy, tada je jednaina direktrise:
F(x,y) = 0, z = 0. (D)
Moemo uzeti da je vektor generatrise g = k = (0, 0,1).
Neka je M(x, y, z) proizvoljna taka cilindrine povri i neka je ona na izvodnici p (sl. 3.). Ako taka
M
0
(X
0
, y
0
, Z
0
) p D, tada vai:

1 0 0
*
0
0 0 0
F (x ,y )
z (3 )
x x y y z z
= =
0 0 1
,
,
.
0
0

sl. 3.
Iz poslednje dvije od jednaine (3
*
) slijedi: x
0
= x, y
0
= y, te (poto je z
0
= 0) izlazi da je z
proizvoljno. Najzad, iz prve jednaine slijedi
F(x,y)=0, (5)
to je jednaina cilindrine povri.
Objasnimo smisao dobijene jednaine. Ako taka M
0
(x
0
,y
0
,0) pripada cilindrinoj povri definisanoj
jednainoni (5), tada njene koordinate x
0
i y
0
zadovoljavaju jednainu (5), a to znai da jednainu (5)
zadovoljavaju i koordinate svake take M(x
0
,y
0
,z), z R, prave koja prolazi kroz taku M
0
(x
0
,y
0
,0) i
paralelna je osi z, pa slijedi da taka M(x
0
,y
0
,z) za svako z R pripada cilindrinoj povri. Ovo,
upravo, znai da je jednaina (5) jednaina cilindrine povri o kojoj je rije.






sl.4. sl.5.
Primjer 2. Jednaina x
2
+ y
2
= r
2
je jednaina cilindrine povri ija je direktrisa krunica u ravni xy, a
izvodnice su paralelne osi z. Ova povr se zove kruni cilindar (sl. 4).
-127-
Primer 3. Jednaina y
2
= 2px (p > 0) je jednaina cilindrine povri ija je direktrisa parabola u ravni xy, a
izvodnice su paralelne osi z. Ova povr se zove paraboliki cilindar (sl.5).
Na isti nain nalazimo jednainu cilindrine povri ija je direktrisa u ravni xz, odnosno yz, a
izvodnice su joj paralelne osi y, odnosno x.

Pokaimo sada kako se nalaze jednaine projekcija krive na koordinatne ravni.
Neka je kriva C zadata jednainom
F
1
(x,y,z) = 0, F
2
(x,y,z) = 0 (C)
i neka se eliminacijom promenljive z iz datih jednaina dobija jednaina
G(x,y) = 0. (6)
Ako taka M(x,y,z) C, tada, jasno, njene koordinate zadovoljavaju jednaine F
1
(x,y,z) = 0 i
F
2
(x,y,z) = 0, pa, samim tim, i jednainu (6). Ovo znai da kriva C pripada cilindrinoj povri ija
je jednaina (6), kao i da je
xy
G(x,y) = 0,
C'
z = 0,
:

jednaina ortogonalne projekcije krive C na ravan Oxy.

Cilindrina povr zadata jednainom (6) naziva se i projektujui cilindar krive C u odnosu na
ravan xy.
Na isti nain se eliminacijom promenljive y iz jednaina krive (C) dobija jednaina njene projekcije na
ravan xz, a eliminacijom promenljive x, jednaina projekcije na ravan yz.

10.3. Konusne povri
Povr koju opisuje prava p, koja prolazi kroz stalnu taku V i sijee datu krivu D naziva naziva se
konusna povr ili konus.
Taka V naziva se vrh, kriva D direktrisa (vodilja), a prava p generatrisa (izvodnica) konusne
povri.
Neka je taka V(a, b, c) vrh konusa i neka je jednaina direktrise:
F
1
(x,y,z) = 0, F
2
(x,y,z) = 0. (D)



sl.6.

Naimo jednainu nastale konusne povri.
Ako je M(x,y,z) proizvoljna taka konusne povri,tada ona pripada izvodnici p (sl.6). Neka je
M
0
(x
0
,y
0
,z
0
) presena taka izvodnice p i direktrise D. Tada vai:
-128-

1 0 0 0
2 0 0 0
0 0 0
F (x ,y ,z )
F (x ,y ,z )
x a y b z c
= =
x a y b z c
,
,
.

0
0 (7)
Eliminacijom tri parametara x
0
,y
0
,z
0
iz eteri jednaine (7) dobijamo jednainu konusne povri
F(x,y,z) = 0. (8)


Primer 6. Napisti jednainu konusne povri iji je vrh taka O(0, 0, 0), a di-rektrisa elipsa
2 2
2 2
x y
1= 0,
D:
a b
z = c.

Neka je M(x, y, z) proizvoljna taka konusne povri, tada M(x, y, z) p i neka M
0
(x
0
,y
0
,z
0
) p D
(sl.7). Tada je

2 2
0 0
0
2 2
0 0 0
x y
1= 0, z = c,
a b
y x z
x y z
.
+
= =

Iz poslednje jednaine je
0 0 0 0
x y
x z , y z
z z
= = . Kako je z
0
= c, to je
0 0
cx cy
x = , y = .
z z

Zamjenom x
0
i y
0
u prvoj jednaini dobijamo jednainu konusa
2 2 2
2 2 2
x y z
= 0.
a b c
+
Ako je a = b, direktrisa je krunica, pa se dobija kruni konus.



sl.7



-129-

10.4. Rotacione povri
Povr koja nastaje rotacijom neke krive C oko fiksirane prave p naziva se rotaciona povr (nadalje R).
Prava p naziva se osa rotacije. Jasno, svaka taka krive C pri rotaciji opisuje krunicu.
Razmatraemo samo specijalne sluajeve: kad je kriva C u nekoj od koordinatnih ravni i kada je osa rotacije
neka od koordinatnih osa.
Neka je, na primer, kriva C u ravni xz zadata jednainom

F(x,z) = 0,
C:
y = 0

i neka rotira oko ose Oz.



Neka su: M(x,y,z) proizvoljna taka nastale rotacione povri, M
0
(x
0
,
:
y
0
,z
0
) taka krive C koja pri rotiranju
prolazi kroz taku M(x,y,z) i S(0,0,z
0
) centar krunice rotacije, tada je (sl.1):
y
0
= 0, F(x
0
, z
0
) = 0, z
0
= z, x
0
=
( )
2
x y SM =
2

. (*)
Eliminacijom x
0
, y
0
, z
0
iz jednaina (*) dobijamo jednainu rotacione povri:
R:
( )
F x y , z = 0.
2 2
(1)

Imajui u vidu vezu izmeu jednaina rotirajue krive C i jednaine (1) nastale rotacione povri, bez tekoa se
moe napisati jednaina rotacione povri u ostalim sluajevima. Rezultati su dati u tabeli:



S(0,0,z
0
)
Sl.1
-130-















Primer 1. Napisati jednainu povri koju opisuje elipsa
2 2
y x
,
C:
a b
z
'
1
1
=
1
1
!
1
1
= 1
1+
2 2
1
0

rotirajui oko ose x.
Iz tabele vidimo da je dovoljno da u jednaini
2 2
x y
a b
=
2 2
1, umjesto y stavimo y z
2 2
. Na taj nain
dobijamo jednainu
2 2
x y z
a b

=
2
2 2
1
nastalog rotacionog elipsoida.
10.5. Povri drugog reda
Podsjetimo se na ve uvedene definicije.
Definicija 1. Opta jednaina drugog stepena u odnosu na promjenijive x, y i z je jednaina oblika
Ax
2
+ By
2
+ Cz
2
+ 2Dxy + 2Eyz + 2Fxz + 2Gx + 2Hy + 2I z + J = 0, (1)
gdje je bar jedan od koeficijenata A, B, C, D, E, F razliit od nule.
Definicija 2. Povr koja je definisana jednainom (1) u odnosu na Dekartov pravougli koordinatni sistem xyz
je algebarska povr drugog reda.

Kao i jednaina drugog reda u odnosu na promenljive x i y i jednaina (1) se podesno izabranom translacijorn i
rotacijom koordinatnog sistema moe svesti na kanonski oblik. Meutim, mi se ovde time neemo baviti. U
daljem izlaganju izuavaemo neke povri drugog reda zadate kanonskim jednainama i to pomou presjeka
povri ravnima koje su paralelne koordinatnim ravnima.
Jednaina
rotirajue krive
Osa
rotacije
Jednaina rotacione
povri
F(x,y) = 0,
z = 0

x

( )
F x, y z 0 =
2 2

F(x,y) = 0,
z = 0


y

( )
F x z , y 0 =
2 2


F(x,z) = 0,
y = 0

x

( )
F x, y z 0 =
2 2

F(x,z) = 0,
y = 0

z

( )
F x z , z 0 =
2 2

F(y,z)=0,
x = 0


y

( )
F y, x z 0 =
2 2

F(y,z)=0,
x = 0


z

( )
F x y , z 0 =
2 2

-131-
10.5.1 Sfera
Definicija1. Sfera je skup svih taaka u prostoru (pod)jednako udaljenih od jedne stalne take koja se zove
centar sfere.
Rastojanje proizvoljne take sfere od njenog centra
je poluprenik sfere (sl. 1).
Neka je taka C(a, b, c) centar, R poluprenik
sfere i M(x. y, z) proizvoljna taka sfere, tada
jednaina sfere slijedi iz CM R , tj. =
2
2

(x - a)
2
+ (y- b)
2
+ (z - c)
2
= R
2
. (2)
Posebno, ako je a = b = c = 0, tj. ako je centar
sfere u koordinatnom poetku, tada je njena
jednaina
x
2
+ y
2
+ z
2
= R
2
. (3)

Presjek sfere i proizvoljne ravni je krunica.


Primer 1. Nai jednainu ravni koja dodiruje sferu S: (x - 2)
2
+ (y - 1)
2
+ (z - 1)
2
= 12 i paralelne su ravni
: x + y + z + 10 = 0.
Parametarske jednaine prave n koja je normalna na ravan i sadri centar sfere C(2,1,1) su:
x t,
n : y t,
z t.
'
=
1
1
1
1
=
!
1
1
= 1
1+
2
1
1

Zamenom x, y, z u jednaini sfere, dobijamo jednainu 3t
2
= 12, tj. t
2
= 4, ija su reenja t
1
= - 2, t
2
= 2.
Iz parametarskih jednaina prave n za t
1
= - 2 i t
2
= 2 dobijamo take T
1
(0, - 1, - 1) i T
2
(4, 3, 3) u kojima ravni
paralelne ravni M dodiruju sferu. Njihove jednaine su:

1
: l(x - 0) + l(y + 1) + 1(z + 1) = 0,
2
: 1(x - 4) + l(y - 3) + l(z - 3) = 0,
tj.

1
: x + y +z + 2 = 0,
2
: x + y +z - 10 = 0.


10.5.2. Elipsoid

Elipsoid je povr ija se jednaina, pri odreenom izboru Dekartovog pravouglog sistema, moe
napisati u obliku

x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1 (1)
gde je a > 0, b > 0, c> 0 (sl.2.).
Razmotrimo presjek elipsoida i ravni koja je paralelna koordinatnoj ravni xy. Jednaina ravni je
oblika z = h, pa slijedi da je jednaina presjene krive oblika
Sl.1.
-132-
x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1, z = h. (2)

sl.1
Eliminacijom promenljive z iz gornjeg sistema dobijamo jednainu

x y h
.
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1 (3)
1 Ako je h < c, tada je jednaina (3) jednaina cilindra ije su izvodnice paralelne osi z na kome
lei presjena kriva i moemo je napisati u obliku

x y
h h
a b
c c
=
1 1






( ) ( )
2 2
2 2
2 2
2 2
1
1 1
,
a jednainu presjene krive u obliku

x y
h h
a b
c c
=
1 1






( ) ( )
2 2
2 2
2 2
2 2
1
1 1
, z = h,
iz koga se vidi da je presjena kriva elipsa iji je centar taka S(0,0, h) na osi z, a pol uose

h h
h h
a a 1 i b b 1 .
c c
= =
2 2
2 2

2 Ako je h = c, tada je za h = c presjek taka C(0,0, c), a za h = - c taka C
1
(0,0, - c).
3 Ako je h > c, jednaina (3) definie prazan skup taaka, a to znai da presjek elipsoida i ravni ne postoji.
Na potpuno isti nain razmatraju se presjeci elipsoida ravnima koje su paralelne koordinatnim ravnima xz
i yz.

Ako je a = b = c, elipsoid je sfera.
10.5..3 Jednograni hiperboloid
Jednograni hiperboloid (koji ne sjee z osu) je povr ija se jednaina moe napisati u obliku

x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1 (1)
gdje je a > 0, b > 0, c > 0 (sl.1).
Presjek jednogranog hiperboloida i ravni z = h koja je paralelna koordinatnoj ravni xy je kriva ija je
jednaina
-133-

x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1, z = h,
odnosno

x y
h h
a b
c c
=
1 1





( ) ( )
2 2
2 2
2 2
2 2
1
1 1
, z = h.
Kao to se vidi, presjena kriva je elipsa iji je centar taka S(0,0, h) na osi z, a poluose
h h
h h
a a 1+ i b b 1+
c c
= =
2 2
2 2
za svako h R.
Razmotrimo presjek jednogranog hiperboloida i ravni y = k koja je
paralelna koordinatnoj ravni xz. Jednaina presjene krive je
x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1, y = k,
Eliminacijom promenljive y iz gornjeg sistema, dobijamo jednainu
cilindra ije su izvodnice paralelne osi y i na kome lei presjena
kriva:

x z k
.
a c b
=
2 2 2
2 2 2
1
1 Ako je k < b, tada je
k
b

2
2
1 > 0, pa jednainu presjene
krive moemo napisati u obliku

x z
,
k k
a c
b b
=
1 1





( ) ( )
2 2
2 2
2 2
2 2
1
1 1
y = k,
to predstavlja hiperbolu iji je centar taka P(0, k, 0) na y osi, ije
su poluose: realna
k
k
a a 1
b
=
2
2
i imaginarna
k
k
c c 1
b
=
2
2
.
2 Ako j e k > b, tada j e
k
b

2
2
1 < 0, pa j ednainu presjene krive moemo napisati u
obliku

z x
,
k k
c a
b b
=
1 1





( ) ( )
2 2
2 2
2 2
2 2
1
1 1
y = k,
iz koga se vidi da je ona hperbola iji je centar taka Q(0, k, 0) na osi y, realna poluosa
k
k
c c ,
b
=
2
2
1 a imaginarna
k
k
a a .
b
=
2
2
1

3 Ako je k = b, tj. k = b ili k = - b, tada je
k
b

2
2
1 = 0. Za k = b jednaina presjene krive je

x z
0,
a c
=
2 2
2 2
y = b, tj.

x z x z
0, y = b,
a c a c
1 1

=


( )( )

sl.1.
-134-
Odnosno:
x z x z
= 0, y = b; 0, y =b.
a c a c
= Kao to se vidi, presjenu krivu ine dvije prave
koje se seku u taki B(0, b, 0).

Za k = - b presjenu krivu ine dve prave ije su jednaine
x z x z
= 0, y = - b; 0, y = - b.
a c a c
= (Vidi sliku1).

Na potpuno isti nain razmatraju se presjeci jednogranog hiperboloida i ravni x = l koje su
paralelne koordinatnoj ravni yz.
Povri ije su jednaine
y y x z x z
1 ili 1
a b c a b c
= =
2 2 2 2 2 2
2 2 2 2 2 2
(a > 0, b > 0, C > 0) takoe
su jednograni hiperboloidi (koji ne sjeku y ili x osu, respektivno).



10.5.4. Dvograni hperboloid
Dvograni hperboloid (koji od osa sjee samo z osu) je povr ija jednaina moe biti napisana u
obliku
x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1 (1)
gde je a > 0, b > 0, c > 0 (sl.1.).

Razmotrimo presjek dvogranog hiperboloida i ravni z = h koja je paralelna koordinatnoj ravni xy.
Jednaina presjene krive je

x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1, z = h.
Eliminacijom promenljive z dobijamo jednainu
x y h
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1. (1)
1 ako je h > c, tada je jednaina (1) jednaina cilindra
(ije su izvodnice paralelne osi z) na kome lei presjena
kriva, dok je presjena kriva elipsa ija je jednaina
x y
, z h.
h h
a b
c c
= =
1 1






( ) ( )
2 2
2 2
2 2
2 2
1
1 1

Centar elipse je taka Q(0,0, h) na osi z, a poluose su
h h
h h
a a i b b .
c c
= =
2 2
2 2
1 1

2 ako je h = c, tada je za h = c presjek taka C(0, 0, c), a
za h = - c presjek je taka C(0, 0, - c).
3 Ako je h < c, jednaina (1) definie prazan skup
taaka, a to znai da presjek hiperboloida i ravni ne
postoji.
Sl.1.
-135-

Presjek dvogranog hiperboloida i ravni y = k, koja je paralelna koordinatnoj ravni xz, je hiperbola
ija je jednaina
x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1, y= k,
tj.

z x
, y k.
k k
c a
b b
= =
1 1






( ) ( )
2 2
2 2
2 2
2 2
1
1 1

Centar hiperbole je taka R(0, k, 0) na osi y, realna poluosa je
k
k
c c ,
b
=
2
2
1 a imaginarna
k
k
a a .
b
=
2
2
1 Vidi sl.1.
Na potpuno isti nain razmatraju se presjeci dvogranog hiperboloida i ravni x = l ll l koje su paralelne
koordinatnoj ravni yz.
Povri ije su jednaine
x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1 ili
x y z
a b c
=
2 2 2
2 2 2
1 (a > 0, b > 0, c > 0) takoe su
dvograni hiperboloidi (koji sjeku samo y ili samo x osu, respektivno).
10.5.5. Eliptiki paraboloid
Eliptiki paraboloid je povr ija se jednaina moe napisati u obliku:

x y
2z
p q
=
2 2
(1)
gde su p i q istog znaka. Na sl.1. dat je eliptiki paraboloid za p > 0 i q > 0, koji emo ovdje razmatrati.
Presjek elitpikog paraboloida i ravni z = h, koja je paralelna
koordinatnoj ravni xy, je kriva ija je jednaina

x y
2z
p q
=
2 2
, z = h.
1 Za h > 0 presjek je elipsa iju jednainu moemo
napisati u obliku
x y
,
ph qh
=
2 2
1
2 2
z = h.
Centar elipse je taka S(0, 0, h) na osi z, a poluose
h h
a ph, b qh. = = 2 2
2 Za h = 0 presjek je taka O(0,0, 0).
3 Za h < 0 presjek ne postoji.
Presjek eliptikog paraboloida i ravni y = k, koja je
paralelna koordinatnoj ravni xz, je kriva ija je
jednaina
x y
2z
p q
=
2 2
, y = k.
Presjena kriva je parabola ija se jednaina moe napisati u obliku

Sl.1.
-136-
x k
z , y = k.
p q
1

=

( )
2 2
2
2


Tjeme parabole je taka
k
T , k, .
q
1

( )
2
0
2
Vidi sl.1.
Na potpuno isti nain razmatraju se presjeci eliptikog paraboloida i ravni x = l ll l koje su paralelne
koordinatnoj ravni yz.
Ako je u jednaini p = q, tada imamo kruni paraboloid.
Povri ije su jednaine
y z
2x
p q
=
2 2
i
x z
2y
p q
=
2 2
(p i q su istog znaka) takode su eliptiki
paraboloidi.
10.5.6. Hiperboliki paraboloid
Hiperboliki paraboloid je povr ija se jednaina moe napisati u obliku:

x y
= 2z
p q

2 2
(1)
gde su p i q istog znaka. Na sl.1. dat je hiperboliki paraboloid za p > 0 i q > 0, koji emo ovde
razmatrati.
Presjek hiperbolikog paraboloida i ravni
koja je paralelna koordinatnoj ravni xy (z
= h) je kriva ija je jednaina
x y
2z , z = h.
p q
=
2 2

1 Za h > 0 presjek je hiperbola iju
jednainu moemo napisati u obliku
x y
, z = h.
ph qh
=
2 2
1
2 2

Centar hiperbole je taka S(0,0, h) na osi
z, realna poluosa je
h
a ph = 2 , a
imaginarna
h
b qh. = 2

2 Za h < 0 presjek je takoe hiperbola iju jednainu moemo napisati u obliku
y x
, z = h.
qh ph
=

2 2
1
2 2

Centar hiperbole je taka S
1
(0,0, h) na osi z, realna poluosa je
h
b qh = 2 , a imaginarna
h
a ph = 2 .
3 Za h = 0 jednaina presjene krive je
x y
0, z = 0,
p q
=
2 2

tj.
x y x y
0, z = 0,
p q p q
1 1


=




( )( )

odnosno
Sl.1.
-137-
x y x y
0, z = 0; = 0, z = 0.
p q p q
=
Kao to se vidi, za z = 0, presjenu krivu ine dvije prave koje lee u ravni xy i sijeku se u
koordinatnom poetku.
Presjek hiperbolikog paraboloida i ravni y = k, koja je paralelna koordinatnoj ravni xz, je kriva ija
je jednaina
x y
2z , y = k.
p q
=
2 2

Presjena kriva je parabola ija se jednaina moe napisati u obliku

x k
2 z + , y = k.
p q
1

=

( )
2 2
2

Tjeme parabole je taka
k
T 0, k,
q
1

( )
2
2
.
Presjena kriva hiperbolikog paraboloida i ravni x = l, koja je paralelna koordinatnoj ravni yz, je
takoe parabola ija je jednaina
y l
2 z , x = l,
q p
1

=

( )
2 2
2

ije je tjeme taka
l
T l, ,
p
1

( )
2
1
0
2
.

Primer 1. Koje povri. drugog reda predstavljaju jednaine:
a) x
2
+ y
2
+ z
2
+ 2x + 2y + 2z = 0;
b) 2x
2
+ 2y
2
+ 3z
2
+4x +2y + z = 0;
Rjeenja: a) Dopunjavanjem do potpunog kvadrata, dobijamo
(x + 1)
2
+ (y + 1)
2
+(z + 1)
2
= 3
1 2
Data jcdnaina predstavlja sferu sa centrom u taki (-1,-1,-1) i poluprenikom 3
1 2
.
b) Na slian nain, imamo
2x
2
+ 2y
2
+ 3z
2
+ 4x + 2y + z = 2 (x
2
+ 2x + 1) - 2 + 2 (y
2
+ y) + 3(z
2
+ z 3)
= 2(x + l)
2

+
2(y + l 2)
2
+3(z + 1 6 )
2
- 31 12,
odakle slijedi da jednaina predstavlja elipsoid
2x'
2
+ 2y'
2
+ 3z'
2
= 31 12,
gdje smo uzeli x = x -1, y = y - l 2, z = z' - 1 6.

-- 138 --
11. POLIOMI

11.1. Definicija polinoma. Osnovni stav algebre. Bezuov stav i Hornerova ema

Definicija 1. Funkcija oblika
P
n
(
X
) := a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
(*)

n
n k
k
k
a x

=
=

0

je polinom n-tog stepena, koja preslikava C u C (C je skup kompleksnih brojeva), gde su a
0
, a
1
,
... , a
n
dati kompleksni brojevi, a
0
0 i n{0}N.
Po definiciji uzimamo da je konstanta (a
0
0) polinom nultog stepena.

Primjedbe. Kompleksni brojevi a
0
, a
1
, ... , a
n
nazivaju se koeficijenti, a monomi a
o
x
n
, a
1
x
n 1
, ... , a
n 1
x
, a
n
lanovi polinoma P
n
(x); a
0
i a
o
x
n
naziva se najstariji (vodei) koeficijent i lan polinoma,
espektivno.
Ako je neki koeficijent jednak nuli, odgovarajui lan polinoma se ne pie.
Ako su svi koeficijenti polinoma (ukljuno i a
0
) jednaki nuli, polinom nazivamo nula polinomom;
stepen nula polinoma nije definisan.

Definicija 2. Dva polinoma su identiki jednaka ako dobijaju jednake vrednosti za svako xC.
Definicija 3. Polinom je identiki jednak nuli ako je jednak nuli za svako x C.
Identika jednakost se oznaava sa , pa sledi da P
n
(x) 0 znai isto to: (xC) (P
n
(x) = 0).
Definicija 4. Pod nulom ili korjenom polinoma P
n
(x) podrazumeva se kompleksan broj x
0
za koji je
P
n
(x
0
) = 0.
Racionalan, realan odn. kompleksan broj koji je nula polinoma zvaemo racionalnom, realnom odn.
kompleksnom nulom tog polinoma.
Definicija 5. Pod algebarskom jednainom n-tog stepena podrazumeva se jednaina P
n
(x) = 0.
Pod reenjem ili korjenom jednaine P
n
(x) = 0 podrazumjevamo svaku nulu ili korjen polinoma
P
n
(x).
Stav 1. Svaki polinom stepena n 1 ima bar jednu nulu (realnu ili kompleksnu).
Ovaj stav naziva se Osnovni stav algebre (ili Gausov stav) . Postoje razni dokazi ovog stava od kojih
je etiri dao Gaus (1799, 1815, 1816, 1849.g.). Dokaz ovde neemo navoditi.
Primjer 1. Polinom P
1
(x) = 2x - 3 ima realnu nulu 3 2; polinom P
2
(x) = x
2
+ 1 ima kompleksne nule i;
polinom P
3
(x) = ix
2
+ 4 - 3i ima nulu 2 + i.
Polinomi se sabiraju tako to im se saberu slini lanovi, tj. lanovi oblika a
i
x
p
i b
j
x
p
, a mnoe tako
to se svaki lan jednog polinoma pomnoi sa svakim lanom drugog polinoma. Nije teko pokazati da
skup svih polinoma u odnosu na sabiranje i mnoenje polinoma obrazuje prsten.

to se dijeljenja polinoma tie, moe se pokazati da za svaka dva polinoma P
n
(x) i Q
m
(x), gdje
n m i Q
m
(x) nije identiki nula, postoje jedinstveni polinomi S
n-m
(x) i R
k
(x), takvi da je
P
n
(x) = Q
m
(x)S
n-m
(x) + R
k
(x), (1)
pri emu je stepen polinoma R
k
(x) manji od stepena polinoma Q
m
(x), tj. k < m ( n).
Polinom S
n-m
(x) je kolinik, a polinom R
k
(x) ostatak dijeljenja polinoma P
n
(x) polinomom Q
m
(x).
U sluaju kad je R
k
(x) = 0, kaemo da je polinom P
n
(x) djeljiv polinomom Q
m
(x).
Pri djeljenju polinoma P
n
(x) sa x - x
0
, gde je x
0
dati kompleksan broj, dobijamo kao kolinik polinom
P
n-1
(x), iji je stepen za jedan manji od n, i ostatak R, gde je R C.

-- 139 --
Dakle, na osnovu (1) je
P
n
(x) = (x x
0
)P
n-1
(x) + R. (2)
Ako u relaciji (2) stavimo x = x
0
, dobijamo
P
n
(x
0
) = R. (3)
Ovim smo dokazali slijedee tvrenje.
Stav 2 (Bezuov stav- E. Bezout (1703-1783), francuski matematiar). Ostatak dijeljenja polinoma P
n
(x)
sa x x
0
jednak je vrednosti tog polinoma za x = x
0
.
Specijalno, ako je x = x
0
nula polinoma P
n
(x), tj. ako je P
n
(x
0
) = 0, tada iz relacija (2) i (3) slijedi
da je R = 0, pa relacija (2) poprima oblik
P
n
(x) = (x x
0
)P
n-1
(x). (4)
Dakle, ako je x
0
nula (realna ili kompleksna) polinoma P
n
(x), tada je polinom P
n
(x) deljiv sa x x
0
.
Ako je x
0
nula polinoma P
n
(x) onda binom x x
0
nazivamo korjeni (ili nula) faktor polinoma.

Hornerova ema (W. G. Horner (1768-1873), danski matematiar) naziva se postupak za izraunavanje
koeficijenata b
k
(k = 0, 1, ..., n 1) polinoma P
n-1
(x) i ostatka R iz jednakosti (2).
Prema (2), polinom P
n
(x) se moe predstaviti u obliku
P
n
(x) = (x x
0
)(b
0
x
n-1
+ b
1
x
n-2
+ ...+ b
k
x
n-(k+1)
+ b
k+1
x
n-(k+2)
+ ... + b
n-1
) + R
= b
0
x
n
+ (b
1
- x
0
b
0
) x
n-1
+ ... + (b
k+1
- x
0
b
k
) x
n-(k+1)
+ ... + (-x
0
b
n-1
+ R). (**)

Uporeivanjem (*) i (**) dobijemo
k k k
n n n
n n
b a ,
b x b a ,
b x b a ,
b x b a ,
R x b a ,
+ +

=
= +
= +
= +
= +
0 0
1 0 0 1
1 0 1
1 0 2 1
0 1

to se moe predstaviti emom:
Primjer 1. rezultat dijeljenja polinoma P(x) = 15x
4
13x
3
+2x -1 sa x 2 dat je emom

Ostatak dijeljenjenja je R = P (2) = 139, a kolinik je 15 x
3
+ 17 x
2
+ 34x + 70.

Primjer2. Ispitati da lije x
o
= 2 nula polinoma P( x) = x
5
- 8x
4
+22x
3
- 26x
2
+21x - 18. Hornerova ema
bie oblika:





Budui da je R= 0, to je x
0
= 2 rjeenje jednaine P(x) = 0. Sada posmatrajmo polinom
z
4
-6z
3
+10z
2
-6z + 9;
da li je 3 nula tog polinoma? Da, jer je
x
0
a
0
a
1
a
2
a
k+1
a
n

a
0
=b
0

x b a +
0 0 1

= b
1
x b a +
0 1 2

= b
2

k k
x b a
+
+
0 1

= b
k+1

n n
x b a

+
0 1

= R

2

15

-13 0 2 -1
15 17

34 70 139

x
0
= 2 1 -8 22 -26 21 -18
1 -6 10 -6 9 0
b
0
b
1
b
2
b
3
b
4

R
x
1
= 3 1 -6 10 -6 9
1 -3 1 -3 0

-140-

Isto tako je 3 nula polinoma: z
3
- 3 z
2
+ z - 3, zbog


Dakle, vrijedi: P(x) = (x - 2)(x - 3)
2
(x
2
+ 1). Da li je i rjeenje jednaine z
2
+1 = 0? Da.





Prema tome, zbog x
2
+ 1 = (x - i) (x + i), konano je P(x) = (x - 2)(x - 3)
2
(x - i) (x + i).
Primjer 3. Polinom P(x) = x
5
- 2x
4
+3x
3
- 4x
2
+2x +5 r az vi t i po s t epe ni ma os nove x 1. Primjenom
Hornrrove eme dobije se

1 1 - 2 3 - 4 2 5
1 - 1 2 - 2 0 5
1 0 2 0 0
1 1 3 3
1 2 5
1 3
Dakl e, i zl az i : P( x) = ( x - 1)
5
+ 3( x - 1)
4
+ 5( x - 1)
3
+ 3( x - 1)
2
+ 5.
11.2. Faktorizacija polinoma, Vijetove formule
Neka je dat polinom P
n
(
X
) = a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
(a
0
0). Na osnovu osnovnog stava algebre
polinom P
n
(x) ima bar jednu nulu. Ako je x
1
nula polinoma P
n
(x), tada, kao to smo ve vidjeli,
vai
P
n
(x) = (x x
1
)P
n-1
(x). (5)
Polinom P
n-1
(x), prema osnovnom stavu algebre, takoe ima bar jednu nulu. Ako je x
2

nula polinoma P
n-1
(x), tada je
P
n-1
(x) =(x - x
2
)P
n-2
(x). (6)
Na isti nain dobijamo da je
P
n-2
(x) =(x x
3
)P
n-3
(x) (7)

P
2
(x) = (x - x
n-1
)P
1
(x)

(8)
P
l
(x) = a
0
x + b = a
o
(x - x
n
), (
n
x =b/a
0
). (9)
Na osnovu jednakosti (6), (7), . . . , (8), (9) iz jednakosti (5) dobijamo
P
n
( x) = a
o
( x x
1
)( x - x
2
) . . . ( x - x
n- 1
)( x - x
n
). (10)
Ovim smo dokazali slijedei stav.
x
2
= 3 1 -3 1 -3
1 0 1 0
x
3
= i 1 0 1
1 i 0

-141-
Stav 2. Svaki polinom P
n
(
X
) = a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
(a
0
0) moe se napisati u obliku
(10), gde su x
1
, x
2
, ..., x
n
nule polinoma P
n
(x).
Naravno, sve nule x
1
, x
2
, ..., x
n
polinoma ne moraju biti razliite. Ovo znai da meu
faktorima na desnoj strani jednakosti (10) moe biti i jednakih.
Definicija 6. Za nulu x
0
polinoma P
n
(x) kaemo da je nula k-tog reda (k N, k n) ako
je
P
n
(x) = (x - x
0
)
k
P
n-k
(x) i P
n-k
(x
0
) 0.
Ako je k = 1, tada kaemo da je x
0
jednostruka ili prosta nula; ako je k > 1, tada kaemo
da je x
0
viestruka nula polinoma P
n
(x). Broj k nazivamo stepen viestrukosti nule x
0
, za
k=2 dvostruka, za k=3 trostruka itd.
.

Ako uzmemo u obzir viestrukost nula polinoma, tada relacija (10) dobija oblik
gde su x
1
, x
2
, ..., x
r
sve razliite nule polinoma P
n
(x), k
1
, k
2
, ...,k
r
N i k
1
+ k
2
+...+ k
r
= n.
k1 k2 kr
n o l 2 r
P (x) = a (x - x ) (x - x ) ...(x - x ) . (11)
Ako je polinom P
n
(x) napisan u obliku (11), tada kaemo daje izvrena faktorizacija polinoma ili
da je polinom "rastavljen na proste faktore".
Moe se lahko pokazati da se faktorizacija svakog polinoma moe izvriti na jedinstven nain.
Iz formule (10) slijedi da je polinom P
n
(x) jednak nuli ili, kako se to jo kae, da se anulira, za
najvie n razliitih vrijednosti.
Stav 3. Polinom P
n
(
X
) = a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
(a
0
0) identiki je jednak nuli akko su svi
njegovi koeficijenti jednaki nuli.
Dokaz. Pokaimo da je uslov dovoljan: ako je a
i
= 0 (i = 0,1, 2,... ,n), tada je, jasno, P
n
(x)
0.
Neka je P
n
(x) 0. Dokaimo da je a
i
= 0 (i = 0,1,2,... , n). Pretpostavimo suprotno da to ne vai
i da je u nizu koeficijenata a
0
, a
1
, ... , a
n
koeficijent a
k
(k < n) prvi koji je razliit od nule.
Tada bi polinom P
n
(x) = a
k
x
n k
+ ... + a
n 1
x + a
n
bio stepena n k i on bi se anulirao u najvie n k
razliitih vrednosti. Meutim, ovo je suprotno pretpostavci da se polinom P
n
(x) anulira za svako
xC.

Stav 4. Polinomi P
n
(x) = a
n
x
n
+ a
n-1
x
n -

1
+ ... + a
1
x + a
0
i Q
m
(x) = b
m
x
rn
+ b
m-1
x
m -1
+ ... + b
1
x + b
0
su
identiki jednaki akko su istog stepena i koeficijenti u odgovarajuim lanovima su im jednaki.
Dokaz. Ako je n = m i a
i
= b
i
(i = 0,1,2,... , n ) , tada su P
n
(x) i Q
m
(x) istovetni polinomi, pa su,
jasno, identiki jednaki.
Pretpostavimo da su polinomi P
n
(x) i Q
m
(x) identiki jednaki, tj. da je
a
n
x
n
+ a
n-1
x
n -

1
+ ... + a
1
x + a
0
b
m
x
rn
+ b
m-1
x
m -1
+ ... + b
1
x + b
0

i da je, na primjer, m > n. Tada se gornji identitet moe napisati u obliku:
b
m
x
rn
+ b
m-1
x
m -1
+ ... + b
n+1
x
n+1
+(b
n
- a
n
)x
n
+ (b
n-1
- a
n-1
)x
n-1
+...+ (b
1
a
1
)x + (b
0
a
0
) 0
Na osnovu prethodnog tvrenja je
b
m
= 0, b
m - 1
= 0,... , b
n+1
= 0, b
n
- a
n
= 0, b
n-1
- a
n-1
= 0 ,. . . , b
1
- a
1
= 0, b
0
- a
0
= 0,
to znai da je prvih m - n koeficijenata polinoma Q
m
(x) jednako nuli, tj. da je polinom Q
m
(x) u
stvari n-tog stepena, odnosno da je m = n i da su koeficijenti odgovarajuih lanova polinoma P
n
(x)
i Q
n
(x) jednaki.

Slijedei rezultat pripisuje se francuskom matematiaru Fr. Viete (1540- 1603).
Neka je dat polinom P
n
(
X
) = a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
(a
0
0) i neka su x
1
, x
2
, ..., x
n
nule polinoma
P
n
(x) (meu kojima moe biti i jednakih). Iz identiteta
a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
= a
0
(x x
1
)(x x
2
) ... (x - x
n
),

-142-
na osnovu prethodnog tvrenja, dobijaju se formule (koje se nazivaju Vijetove formule):

n
n n
n n n
k k k k n k
a
x x x ,
a
a
x x x x x x ,
a
a
x x x x x x x x x ,
a

x x x x x x x x x

+ +
+ + + =
+ + + =
+ + + =
+ + +
1
1 2
0
2
1 2 1 3 1
0
3
1 2 3 1 2 4 2 1
0
1 2 1 1 2 1 1

( ) ( )
( )
k
k
n n
n
n
1 n
a
x x 1 , k n
a

a
x x x .
a

= <
=
1 1
0
2
0
1

Svakako su vam dobro poznate Vijetove formule za polinom drugog stepena a
0
x
2
+ a
1
x + a
2 :
x
1
+ x
2
= - a
1
a
0
, x
1
x
2
= a
2
a
0
.
Za polinom treeg stepena a
0
x
3
+ a
1
x
2
+ a
2
x + a
3
Vijetove formule glase:
x
1
+ x
2
+ x
3
= - a
1
a
0
, x
1
x
2
+ x
1
x
3
+ x
2
x
3
= a
2
a
0
, x
1
x
2
x
3
= - a
3
a
0
.
11.3. ule realnih polinoma
Definicija 7. Za polinom P
n
(x) kaemo da je realan ako su svi njegovi koeficijenti realni brojevi.

Stav 5. Neka je x
r
kompleksna nula reda k
r
realnog polinoma P
n
(x), tada je i konjugovano
kompleksna vrijednost
r
x takoe njegova nula istog reda k
r
.
Dokaz. Neka je dat realan polinom
P
n
(
X
) = a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
(a
0
0).
Dokaimo, prvo, da je za proizvoljan kompleksan broj z
n n
P (z)=P (z). (12)
Zaista, ako je z = + i, tada je

n n n n
P (z) = P ( + i ) = a( , ) + ib( , ) i P (z) = P ( i ) = a( , ) ib( , ),
pa slijedi da vai (12).
Napiemo polinom P
n
(x) u obliku
P
n
(x) = a
o
(x - x
l
)
k
1
(x - x
2
)
k
2
...(x x
r
)
k
r

,
gdje k
1
, k
2
, ...,k
r
N i k
1
+ k
2
+...+ k
r
= n. Tada je prema (12)

1 2 r
k k k
n n 0 l 2 r
P (x) =P (x) = a (x - x ) (x - x ) ...(x - x ) ,
odakle slijedi da je

1 2 r
k k k
n 0 l 2 r
P (x) = a (x - x ) (x - x ) ...(x - x ) ,
to i dokazuje tvrenje.
Jasno, ako je neka od nula polinoma realna, na primer x
1
, tada je x x . =
1 1

Iz prethodnog tvrenja slijedi da je broj kompleksnih nula ralnog polinoma uvek paran. Ovo
znai da realan polinom neparnog stepena ima bar jednu realnu nulu, a ako ih ima vie,
njihov broj je neparan.

Dakle, kod realnih polinoma vrimo tzv. " linarno-kvadratnu" faktorizaciju u kojoj se,
pored koeficijenta a
0
, pojavljuju ili faktori oblika (x x
0
)
k
(gde je x
0
realna nula polinoma k-tog
reda) ili oblika (x
2
+px + q)
m
, ( p,q R, p
2
4q < 0), gdje je
x
2
+px + q = (x ( + i)) (x ( - i))

-143-
= x
2
- 2x +
2
+
2
(, R, 0, tj. p = - 2, q =
2
+
2
)
i pri tome su i nule m-tog reda polinoma.
Dakle, ako je
P
n
(
X
) = a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
(a
0
0)
realan polinom, tada se on na jedinstven nain moe predstaviti u obliku proizvoda

s l r 1
m k k m 2 2
n 0 1 r l 1 s s
P (x) = a (x - x ) (x- x ) (x +p x+q ) (x +p x+q )
gdj e k
1
, . . . , k
r
, m
1
, . . . , m
s
N i k
1
+ . . . + k
r
+ 2 ( m
1
+ . . . + m
s
) = n.
Stav 6. Neka je racionalan broj
p
q
(p i q su uzajamno prosti cijeli brojevi i p,q 0) rjeenje
jednaine
a
o
x
n
+ a
1
x
n 1
+ ... + a
n 1
x + a
n
= 0, (13)
u kojoj su koeficijenti a
i
(i = 0,1, 2,... , n) cijeli brojevi i a
0
, a
n
0, tada je pootreban uslov
da je a
n
dijeljivo sa p, a a
0
dijeljivo sa q.
Dokaz. Neka je
p
q
rjeenje jednaine (13). Tada je

n n
n n
p p p
a a a a 0,
q q q

+ + + + =




1
0 1 1

tj.
n
n n n
n n
p
a a p a pq a q 0,
q

+ + + + =
1 2 1
0 1 1

odnosno
n
n n n
n n
q
a p a p q a q a 0.
p

+ + + + =
1 2 1
0 1 1

Kako su koeficijenti polinoma cijeli brojevi, a p i q uzajamno prosti, da bi poslednje dvije
jednakosti bile tane, mora biti a
0
djeljivo sa q i a
n
sa p.
Iz prethodnog tvrenja sledi da racionalne korjene polinoma sa cjelobrojnim koeficijentima treba traiti
meu kolinicima djelilaca slobodnog lana i pozitivnih djelilaca koeficijenta u najstarijem lanu.


Primjer 2. Ispitati da li jednaina:
2x
3
- 5x
2
- x + 6 = 0
ima racionalnih korjena?

Kako su djelioci broja 6: 1, 2, 3, 6 i pozitivni djelioci broja 2: 1 i 2 (dovoljno je uzeti samo pozitivne),

-144-
racionalni korjeni jednaine (ukoliko ih ima) se nalaze medu brojevima: 1, 2, 3, 6,
1
2
,
3
2
.
Lahko nalazimo (napr. primjenom Hornrrove eme) da su to: x
1
= - 1, x
2
= 2, x
3
=
3
2
.
Na kraju izlaganja o polinomima istaknimo i neke rezultate u vezi sa rjeavanjem algebarskih
jednaina. Jednainu prvog stepena a
0
x + a
1
= 0 (a
0
0) rjeavamo bez tekoa
1
x =b/a
0
;
rjeenja jednaine drugog stepena a
0
x
2
+ a
1
x + a
2
(a
0
0) nalazimo primjenom poznate formule

2
, 1 0 2
a D
x , gdje je diskriminanta D=a 4a a ,
a

=
1
1 2
0
2

pomou kojih su rjeenja izraena pomou koeficijanata (radikala) primenom operacija +, - , , : i
korjenovanja. Sline formule postoje i za jednainu treeg stepena do kojih je doao Kardano, (l.
Cardano (1501-1576), italijanski matematiar

), kao i za jednainu etvrtog stepena koje se vezuju za
ime Ferarija, (L. Ferrari (1522- 1565), italijanski matematiar). Meutim, veliki norveki matematiar
Abel pokazao je da se u optem sluaju algebarska jednaina stepena n > 4 ne moe rijeiti
pomou radikala.



-145-
11.4. Racionalne funkcije
11.4.1. Definicije
Definicija 1.(i) Ako su P
m
(x) i Q
n
(x) dva proizvoljna realna polinoma definisana sa
( ) ( ) ( )
m n
m k n k
m k n k
k k
P x b x , Q x a x , a b 0 ,

= =
= =
0 0
0 0
(1)
tada se funkcija oblika
( )
( )
( )
m
n
P x
R x
Q x
= (2)
naziva razlomljena racionalna funkcija ili jednostavnije racionalna funkcija;
(ii) Racionalna funkcija (2) zove se nesvodljiva ako su P(x) i Q(x) relativno prosti, tj. nemaju
zajedniki djelilac sem konstante.
(iii) Ako je m < n tada se racionalna funkcija (2) naziva prava racionalna funkcija.
U suprotnom, za m n, kaemo da je racionalna funkcija (2) neprava.
Nakon izvrenog dijeljenja dobije se
( )
( )
( )
( )
( )
m k
m n
n n
P x P x
P x ,
Q x Q x

= +
gdje je k < n ( m ), tj. svaka neprava racionalna funkcija moe predstaviti u obliku zbira jednog polinoma
i prave racionalne funkcije.
Definicija 2. Prostim ili parcijalnim razlomkom zovu se racionalne funkcije oblika:

( )
k
A
(k=1,2,...)
x a
, (3)
gdje su A i a realni brojevi, odnosno

( )
( )
k
Mx N
, k=1,2,... ,
x px q
+
+ +
2
(4)
gdje su M, N, p i q realni brojevi i
2
p q < 4 0 .

Dalje emo smatrati da da su polinomi (1) nesvodljivi i da je racionalna funkcija (2) prava.

Stav1. Neka je ( )
( )
( )
m
n
P x
R x
Q x
= prava racionalna funkcija i neka je izvrena faktorizacija
( ) ( )
( )
j
i
r s
m
k
n i j j
i j
Q x a x x x p x q ,
= =
= + +

2
0
1 1

gdje su
(i) x
i
realne i razliite nule polinoma Q
n
(x) viestrukosti k
i
(i = 1, 2, . . ., r),
(ii) p
j
2
- 4q
j
< 0 (j = 1, 2, . . . , s), tako da kvadratni trinomi
j j
x p x q + +
2
odgovaraju parovima

-146-
konjugovano kompleksnih korijena iste viestrukosti m
j
(j = 1, 2, ..., s) polinoma Q
n
(x).
Tada postoje realni brojevi:
( )
( )
( ) ( )
( )
i j j
u i v v j
; u = 1,2,...,k A i = 1,2,...r ; M , N j = 1,2,...,s; v = 1,2,...,m
takvi da je
( )
( )
( )
( )
( ) ( )
( )
j
i
m i j j k r s
m u v v
v
n i i u j v
j j
P x A M x N
Q x x x
x p x q
= = = =
+
= +

+ +

2
1 1 1 1
(5)
Dokaz ovog stava izostavljamo.
Razlaganja (5) za konkretno zadanu racionalnu funkciju sastoji se u slijedeim koracima:
(i) za zadanu racionalnu funkciju ( )
( )
( )
m
n
P x
R x
Q x
= napie se razlaganje (5), u kojem su
koeficijenti
( )
( )
( ) ( )
( )
i j j
u i v v j
; u = 1,2,...,k A i = 1,2,...r ; M , N j = 1,2,...,s; v = 1,2,...,m nepoznati;
(ii) nakon toga se u (5) desna strana svede na najmanji zajedniki nazivnik Q
n
(x), ime se dobija
identinost P
m
(x) = Q(x), gdje je stepen polinoma Q(x) jednak n -1 ( m ) . Koeficijenti polinoma
Q(x) su linearne kombinacije neodreenih koeficijenata, a ovih ima n jer je
r s
i j
i j
k m n
= =
+ =

1 1
2 ;
(iii) izjednaavanjem korespondentnih koeficijenata polinoma P
m
(x) i Q(x) dobijamo nehomogeni
sistem od n linearnih algebarskih jednaina sa n nepoznatih neodreenih koeficijenata.
Egzistencija rjeenja ovog sistema slijedi iz stava 1.
Dokaite samostalno da je razlaganje (5) prave racionalne funkcije jednoznano.


Primjer 1. Razloiti na zbir parcijalnih razlomaka racionalnu funkciju
( )
( )( )
x
R x
x x
+
=
+
2
2 2
2
1 1
.
Rjeenje. Racionalna funkcija je prava, pa je prema stavu 1 mogue jedinstveno razlaganje:
( )( ) ( )
x A B Cx D Ex F
x x x
x x x
+ + +
= + + +
+ +
+ +
2 2 2
2 2 2
2
1 1 1
1 1 1
.

-147-
Poslije mnoenja sa
( )( )
x x +
2
2 2
1 1 , posljednji identitet postaje
x+2=A( )( )
x x + +
2
2
1 1 +B( )( )
x x +
2
2
1 1 + (Cx + D)(x
2
- 1) + (Ex + F)(x
4
- 1).
Na osnovu principa identiteta polinoma, dobijemo sistem linearnih jednaina:
A +B + E = 0, A B + F = 0, 2A + 2B + C = 0, 2A 2B +D = 0, A + B C E = 1, A B D F = 2,
ije je rjeenje:
3
(A, B, C, D , E, F) = , , , , , ,
8

1 1 1 1
1
8 2 4 2
tj. vrijedi razlaganje

( )( ) ( )
3
x x
x
8
.
x x x
x x x
+ +
+
= +
+ +
+ +
2 2 2
2 2 2
1 1 1 1
1
2
8 2 4 2
1 1 1
1 1 1


TUTORIJAL broj 1 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE

1. Diskutovati i rijeiti sistem linearnih jednabi za R

(-1)x + z = 0
(+1)x y - z = -1
y + z = 1

2. Diskutovati i rijeiti sistem linearnih jednabi za R ,

x + y - z = 1-2
x + y - z = - 2
x + y - z = - 2

3. Diskutovati i rijeiti sistem linearnih jednabi za R ,

R
z y x
z y x
z y x

= + +
= +
= + +



,
1 2
2 3 2
0


4. Diskutovati i rijeiti sistem linearnih jednabi za R ,
R
z y x
z y x
z y x

= + +
= + +
= + +

,
1 2
2
1


TUTORIJAL broj 2 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE


1. Date su matrice:

=
0
1
2
1
3
1
2
2
0
2
0
1
0
3
1
1
0
1
1
2
0
3
1
2
B A

Izraunati:
a) 2A-3B
b) A
T
B
c) AB
T

d) BA
T

e) B
T
A


2. Date su matrice A, B i C. Nai matricu D = 2(2A - B)C
T
+ 64BA(C - A)
2

=
1 3
1 2
A

=
1 2
0 1
B

=
1 1
2 0
C


3. Date su matrice A, B i C. Nai matricu D = 4(2A - C)
2
B
T
+ (B + 2C)
T
A
3

=
2 1
0 1
A

=
0 1
1 2
B

=
2 1
3 2
C


4. Dat je polinom i matrica ( ) E A A A A P 7 2
2 3
+ + =

=
1 1 2
3 1 0
0 2 1
A
Odrediti i [ ] . ) (A P ( )
T
A P
TUTORIJAL broj 3 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE

1. Izraunati determinantu:








.

2. Rijeiti matrinu jednainu , gdje je:


1 1 1
2 1 0
1 1 1
i
1 0
5 8
3 4


3. Rijeiti matrinu jednainu 2 , gdje je:


3 1
1 5
,
0 4
1 2

2 1
3 1
.

4. Data je matrica . Odrediti inverznu matricu

, a potom sopstvene vrijednosti,

sopstveni polinom i sopstvene vektore. Zatim primjenom Cayley-Hamilton-ovog stava
provjeriti rezultat za inverznu matricu.


1 3 2
1 2 1
0 3 1


5. Odrediti rang matrice :


1 2 2 6 7
1 1 1 1 3
2 3 1 5 4
.

TUTORIJAL broj 4 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE

1. Diskutovati i rijeiti sistem linearnih jednabi za R , koristei Kroneker-Kapelijev
postupak.
( ) ( )
( ) ( ) 3 1 1
2 2 1
1
+ = + + +
+ = + + +
= +


z y x
z y x
z y x

2. Diskutovati i rijeiti sistem linearnih jednabi za R b a , , koristei Kroneker-Kapelijev
postupak.
3 2
1 2 5
2 2
= +
= +
= +
bz y x
y x
z ax

3. Diskutovati i rijeiti sistem linearnih jednabi za R , koristei Kroneker-Kapelijev
postupak.
1
2
3
= + + +
= + + +
= + + +
= + + +
t z y x
t z y x
t z y x
t z y x

TUTORIJAL broj 5 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE


1. Diskutovati i rijeiti sistem linearnih jednabi za R , , Kramerovim i Kroneker-
Kapelijevim postupkom.
1 2
2 2
2
= + +
= + +
= + +
z y x
z y x
z y x

2. Data je matrica . Odrediti P(A) i P(A)

=
2 2 1
1 3 0
0 1 1
A
-1
, gdje je . ( ) E A A A P + = 3
2
3. Rijeiti sistem matrinih jednadbi
A Y A X
E Y X A
= +
=
1
2
gdje je

=
4 5
2 5
A
4. Date su matrice A, B i C.

=
3 1
2 1
A

=
2 0
1 1
B

=
1 2
3 2
C
Odrediti matricu ( ) ( )
T T
A B C A B C A D + =
1 2
5 54 16 6
5. Data je matrica A. Odrediti sopstvene vrijednosti, sopstveni polinom i sopstvene vektore.

=
8 4 4
5 7 2
7 8 1
A

TUTORIJAL broj 6 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE


1. Izraunati intenzitet vektora n m a
r r r
4 3 = ako su n i m
r r
uzajamno normalni ortovi.
2. Nai intenzitet zbira vektora b i a
r
r
ako je ( )
3
, 3 , 5

= = = b a i b a
r
r
r
r
.
3. Odrediti ugao koji zaklapaju vektori a q p b i q p
r r
r
r r r
5 2 2 + = + = gdje su q i p
r r

uzajamno normalni ortovi.
4. Odrediti skalar tako da vektori b a q i b a p
r
r r
r
r r
= + = 3 17 budu uzajamno normalni
ako je ( )
3
2
, 5 , 2

= = = b a i a b
r
r
.
r
r
5. Izraunati a ako je b
r
r
72 26 , 3 = = = b a i b a
r
r
r
r
.
6. Izraunati vektor r
v
u zavisnosti od vektora b i a
r
r
ako je r
v
okomit na a b i
r
r
i
3 = r
r
.
7. Nai duine dijagonala i ugao izmeu paralelograma konstruisanog nad vektorima
n m b i n m a
r r
r
r r r
2 2 = + = , gdje su n i m
r r
jedinini vektori koji zaklapaju ugao od
3

.
r
8. Nai vektor c kolinearan vektoru
r
b a
r
+ ako je 2 18 , 5 = = = b i b c b a
r r
v
r
r
.
9. Neka je ( )
4
, 5 , 5

= = = b a i b a
r
r
r
r
b a i a b
. Nai povrinu paralelograma konstruisanog nad
vektorima
r
r r
r
2 3 2 + .
TUTORIJAL broj 7 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE

1. Da li vektori { } { } { } 2 , 0 , 4 0 , 1 , 3 ; 1 , 2 , 1 = = = c i b a
r
r
r
ine bazu vektorskog prostora?
Ako ine izraziti vektor { } 3 , 1 , 1 = d
r
u tom prostoru.
r
r
r
2. Dati su vektori { } { } { } 8 , 1 , 5 0 , 3 , 1 ; 1 , 1 , 2 = = = c i b a .
a) Odrediti da vektor a zaklapa jednake uglove sa vektorima b
r
c i
r
r
.
b) Nai zapreminu i jednu od visina paralelopipeda konstruisanog nad tim vektorima.
3. Dati su vrhovi ( ) ( ) ( ) 5 , 13 , 5 11 , 3 , 13 , 7 , 9 , 1 R i Q P paralelograma PQRS.
Odrediti koordinate vrha S i izraunati povrinu, obim, unutranje uglove i visine tog
paralelograma.
4. Odrediti zapreminu tetraedra SABCD, povrinu trougla ABC i odgovoriti na pitanje
koje je orijentacije triedar vektora c b a
r
r
r
, , . Razloiti vektor b a
r
r
na komponente u
tom triedru.
( )
{ } { } { } 4 , 0 , 3 1 , 3 , 4 , 0 , 4 , 2 = = = = = = SC c i SB b SA a
r
r
r
.
5. Nai koordinate take B etvrtog tjemena paralelograma ABCD, a potom ugao
izmeu dijagonala, duine dijagonala, povrinu i zapreminu piramide ABCDS, ako su
date take:
( ) ( ) ( ) ( ) 2 , 3 , 4 2 , 0 , 1 , 0 , 2 , 1 , 1 , 1 , 2 S i D C A


TUTORIJAL broj 8 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE

1. Nai jednainu ravni koja odsjeca na Ox i Oy osi odsjeke 6 i 3 i normalna je na
ravan 0 7 2 4 : = + + z y x R
2. Nai jednainu ravni koja sadri taku ( ) 4 , 2 , 2
1
M
0 3 3
i pravu presjeka ravni
i 0 1 :
1
z y x R = + + 2 :
2
= + z y x R
3. Nai geometrijsdko mjesto taaka koje su podjednako udaljene od ravni
i 0 35 6 2 3 : = + + z y x R 0 3 2 2 :
1 2
= + z y x R
4. Nai jednainu ravni koja sadri taku ( ) 1 , 1 , 1
1
M i paralelna je sa ravni
0 12 7 3 : = + z y x R
5. Nai jednainu ravni koja sadri take ( ) 2 , 1 , 4
1
M i ( ) 5 , 3 , 2
2
M i normalna je na
ravan 0 5 2 3 : = + + z y x R
6. Nai jednainu ravni koja sadri taku ( ) 1 , 1 , 1
1
M i paralelna je vektorima
k j i a + = 2 i b k j i 2 3 + + =
r r r
r
r r r r
7. Nai jednainu ravni koja sadri take ( ) 1 , 5 , 1
1
M i ( ) 2 , 2 , 3
2
M i paralelna je vektoru
k j i b 3 2 + =
r r r r
8. Date su prave p
1
i p
2
.
1 1
1
1
1
: ,
1
2
1
1
1
:
2 1
z y x
p
c
z y x
p =

=
+
=
+
=

a) Odrediti parametar c tako da se prave p
1
i p
2
sijeku.
b) Za tako dobijeno c nai koordinate take presjeka pravih p
1
i p
2
.
9. Nai jednainu prave koja sadri taku ( ) 3 , 1 , 0
1
M i sijee prave p
1
i p
2
.
p
1
: p
t z
t y
t x
=
+ =
+ =
3
3 2
1
2
:
t z
t y
t x
7
4 3
2 5
=
+ =
=

10. Sastaviti jednainu normale povuene iz take ( ) 1 , 3 , 2
1
P na pravu p:
3
2
1 2
1
:

=

=
+ z y x
p
11. Data je ravan 0 1 : = + z y x R i prava t
z y x
p =

+
=

=
3
1
2
1
1
: , koja u taki M
prodire ravan R. Nai jednainu prave simetrine pravoj p u odnosu na ravan R.
12. Date su take ( ) ( ) ( ) 2 , 0 , 1 0 , 1 , 4 , 1 , 2 , 1 C i B A . Odrediti jednainu pravca kroz take
A i B a zatim nai udaljenost take C od traenog pravca.
TUTORIJAL broj 9 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE
1. Napisati jednainu prave p koja lei u ravni R 0 1 3 2 = + + z y x , prolazi kroz taku
M(1,0,z) a sa pravom q: t = = =
1 2 1
3 3
zaklapa minimalni ugao.
z y x
2. Date su: take A(0,2,-1) i B(-2,4,1), prava i prava
Odrediti:

= +
= + +
0 5 3
0 5 3 2
:
z x
z y x
p

=
+ =
+ =
t z
t y
t x
q
1
1
2
:
- sredinu T dui AB i simetrinu jednainu prave p (kanonski oblik);
- ravan R, koja prolazi kroz taku T i paralelna je sa pravim p i q;
- rastojanje take A od prave p i ravni R;
3. Kroz sredite S dui odreene takama A(1,3,0) i B(-3,7,2) postaviti
- pravu p paralelnu pravoj

= + +
= +
0 1 2
16 4 6
:
z y
z y x
q
- ravan R paralelnu sa pravom p i pravom

+ =
+ =
+ =
1
2
2
:
t z
t y
t x
r
4. Za pravce: ( ) 0 1 2 4 1 : ,
2
1
1
1
1
2
: = + =

+
=

z y x z y x q R t
z y x
p
q Q p ,
,
odrediti take i jednainu zajednike normale P PQ
TUTORIJAL broj 10 IZ LINEARNE ALGEBRE I GEOMETRIJE
1. Napisati jednainu ravni koja dodiruje sferu:
0 113 26 2 10 :
2 2 2
= + + + + z y x z y x S a paralelna je sa pravim
0
8
2
1
3
7
:
2
13
3
1
2
5
:
2 1

=

+
=
+ +
=

+ x
p i
z y x
p
z y
.
2. Data je jednaina sfere S i ravni R. Odrediti jednainu krunice (centar C i poluprenik r)
11 6 4 2 :
2 2 2
= + + z y x z y x S 0 3 2 2 : = + + z y x R
3. Odrediti jednainu konusne povri sa tjemenom u taki S(0,0,2) i direktrisom

=
= +
1
1
:
2 2
z
y x
l
4. Odrediti jednainu cilindrine povri ija je direktrisa data kao presjek ravni R i sfere S, a
izvodnica je paralelna sa x-osom.
( ) ( ) ( ) 25 2 3 1 :
2 2 2
= + + + z y x S 0 2 : = + + z y x R
5. Dato je tjeme T(1,2,1) krune konusne povri, izvodnica prolazi kroz taku A(0,1,0) a
centralna osa kroz taku B(-1,0,2). Odrediti jednainu krunog konusa i prodor istog kroz xOy
ravan, te izvriti identifikaciju krive II reda.
UNIVERZITET U SARAJEVU
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET U SARAJEVU
____________________________________________________________________________________________________

LINEARNA ALGEBRA I GEOMETRIJA
DOMAA ZADAA Br.1
Zadatak 1.
Na skupu A={-4, -3, -2, -1, 0, 1, 2, 3, 4}definirana je relacija na slijedei nain:

3 =

3. Dokazati da je relacija ekvivalencije i nacrtati njen graf.

Zadatak 2.
Izraunati determinantu
=

( +1)

( +2)

( +1)

( +2)

( +1)

( +2)

.

Zadatak 3.
Rijeiti matrinu jednadbu

= 3 +

, gdje je =
2 0 2
0 2 0
1 2 2
,
=
1 0 1
1 1 0
1 1 1
i =
1 0 0
0 1 0
0 0 1
.

Zadatak 4.
Odrediti , , tako da matrina jednadba ima rjeenje i odrediti to rjeenje.

1 2
1 0
2 3
=
1 1
1 2
1 0

Zadatak 5.
Rijeiti sistem linearnih jednadbi u ovisnosti od realnih parametara

+ + = 1
+2 2 = 2
2 +3 +3 = 1
2 +4 2 + =
koristei:
a) Cramer-ovo pravilo
b) Kronecker-Capelliev stav.
Predstavnici grupa duni su prikupiti sve zadae i predati ih odgovornim tutorima u
zadnjoj sedmici nastave prije prve parcijalne provjere znanja.
UNIVERZITET U SARAJEVU
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET U SARAJEVU
____________________________________________________________________________________________________

LINEARNA ALGEBRA I GEOMETRIJA

DOMAA ZADAA Br.2
Zadatak 1.
Odrediti sve nule polinoma
P
3
(z) = 2z
3
- (S + 6i)z
2
+9iz +1 -Si

znajui da ima bar jednu realnu nulu.


Zadatak 2.
Neka su dani vektori o = 2m +n, b

= 2n - m, gdje je |m| = 4, |n| = 2,

<(m, n) = 4S

. Odrediti ugao o = < (o + b

, 2o - Sb

) i projekciju vektora o - b

na vektor
o + b

(P

u-b

nu u+b

).

Zadatak 3.
Napisati jednadbu prave koja lei u ravni 2x + Sy -z + 1 = u, zaklapa minimalni
ugao sa pravom
x-3
1
=
-3
2
=
z
1
i na minimalnom je rastojanju od koordinatnog poetka.

Zadatak 4.
Za pravce:

P:
x-2
1
=
+1
-1
=
z-1
2
= t (e R), q: |x -y - z -1| + |4x - 2y - z -1| = u,

odrediti jednadbu zajednike normale i take P e p i e q u kojima ta normala sijee
pravce p i q. Zatim odredi jednadbu cilindrine povri ija je generatrisa paralelna s tom
normalom, a direktrisa je krunica
x
2
+ y
2
+ z
2
- 4 = u, x
2
+ y
2
+ z
2
- 2x +4y - 6z = u.


Predstavnici grupa duni su prikupiti sve zadae i predati ih odgovornim tutorima u
terminu druge parcijalne provjere znanja.