Turnerov Akvarel

XIII 1
Smisao poesisa materijalnosti

Pejzaž i veduta: od Ts'ao Tche – Poa do Corota
4.Turnerov akvarel
4.
Turnerov akvarel
4.1. Uvod
4.2. Bliže određenje akvarela – od Dürera do Kokoschke
4.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o gradnji
Turner: Goldau
4.1. Uvod
1
Turner duguje akvarelu svoje najjasnije modulacije,
najprozračnije dragulje !
Akvarel Goldau , nastaje u njegovoj zreloj takozvanoj

vizionarskoj fazi :
←4/1. W. TURNER : Goldau
Njegovu virtuoznost u transparentnosti i svježini ali i
izuzetnu hrabrost u izboru metoda rada, teško je usporediti
sa bilo kojim dostignućem njegovog vremena.
Smatraju ga ...
... fenomenom engleske umjetnosti.
Naime, slikanje prozirnim bojama na bijelom papiru potenciralo je njegovo zanimanje za obojenu svjetlost. Istražio je mnoge kreativne i tehnološke mogućnosti
akvarelne tehnike.
1
Elie Faure: Povijest umjetnosti IV, Zagreb 1955, str. 169 .
XIII 2
4.Turnerov akvarel
Slojevima koji lazurno prosijavaju obogaćuje se konačni izgled pojedinih partija. AL

PRIMA SLIKANJEM ne bismo nikada mogli postići ovaj efekt !
Boja je , kod njega, refleksija svjetlosti s površine.
Simbolična crvena boja neba graĎena je u slojevima od svijetlog prema tamnom sa
poštovanjem maksimalne čistoće, prozračnosti i transparentnosti nanesenih tonova.
←4/2. WILLIAM TURNER : Goldau, detalj

Boja koja se nalazi ispod druge prosijava transparentno kroz kasnije nanesenu lazurnu
boju…
Naime, stupanj čistoće boje – KROME – je jači ako koristimo što prozirnije vezivo, koje ne
mijenja optički efekt, kao i ako boji ne dodajemo bijelu ili crnu, dakle, ako poštujemo
principe klasičnog engleskog akvarela.
Ali Turner svoju virtuoznost u slikanju akvarela pokušava primijeniti i u uljenoj tehnici:
transparentno slikano na bijeloj osnovi , strukturiranoj bijelim pod-slikanjem ...
Njegov opus sadrži preko 20.000 akvarela !

Značaj Turnera za slikarsku invenciju mnogi su komparirali sa Goyom.
Turner je stvorio uslove za pojavu impresionizma.
XIII 3
4.Turnerov akvarel
4.1.1. VAŽNIJI IZVORI
- Delacroix : Journal, 1852.

- Elie Faure: Povijest umjetnosti IV, Zagreb 1955.
- Faure: Povijest umjetnosti V/161. 4.1.2. IZVORI SLIKA
- Hiler: Notes on the Technique of Painting, London, 1957/223.
- Jansen: Istorija umetnosti, Beograd 2004/str.664. 4/1, 2, 13, 22, 26, 34, 35. Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali; Sarajevo; 2007.
- Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali; Sarajevo; 2007 4/3. www. nga.gov.
4/4. Wolf: Rojstvo novega veka, Ljubljana 1969 / str. 204.
4/5. Colin Hayes: The Complet guide to painting…, New York, 1967.
4/6. Das grosse Lexikon der Graphik, Braunschweig, 1984 / str. 446.
4/7, 24, CONNAISSANCE des Arts;novembar, 1994/161/2
4/8. SKIRA; 1973/La grande histoire de la peinture/Geneve, str. 33.
4/9, 11, Julian Gallego: skiraLe XVIII siecle .... / str. 32 .
4/10, 12, 14, Janson:Historija umetnosti, Beograd 2006.
4/15. John Walker: CONSTABLE, London 1979/ str.147, Pl.50 .
4/16, 17, 32, 33, www. tate.org.uk.
4/18, 19, MK-H/str. 101 odn. Johannes Pawlik: Malen lernen, Köln/ 1974 / sl.12.
4/20, 21, . G06 035b ; G06 035. Cezanne
4/23, 25, K.Wehlte/ prilozi/str.12 ! / ili MK-H/str.102.
4/27, 28, Nationalgalleries.org.
4/29, 30, 31, terrec ebeesley.com.
XIII 4
4.Turnerov akvarel
4.2.
Bliže određenje akvarela – od Dürera do Kokoschke
4.2.1. Tradicionalni akvarel - prethodnik engleskog
4.2.2. Tamni Cozensovi pejzaži mrlja
4.2.3. Turner i njegovo vrijeme
4.2.4. Moderni ekspresivni akvarel
4.2.1. Tradicionalni akvarel - prethodnik engleskog
Akvarelno slikarstvo, kao slikanje vodenim bojama, poznato je već u staroegipatskoj umjetnosti. Akvarelnim
bojama ilustrirani su stari rukopisi kao i bogato oslikani drveni sarkofazi. Istina, način rada vodenim bojama u
srednjem vijeku, kao i kasnije, ne razlikuje striktno lazurno slikanje od prekrivajućeg (gvaš) slikanja. Tako su
detalji u iluminiranim rukopisima bliži modernoj gvaš-tehnici, ali su česta i lazurna koloriranja.
Pod terminom AKVAREL javlja se u renesansi kao klasična tehnika vodenog slikanja. Talijani podrazumijevaju
pod imenom acquarella svaki rijetki vodeni namaz, čak i kod freske…
Tako su raĎene i renesansne studije …
Kombinirano rade i A. Altdorfer ( 1480 – 1538) jedan od prvih čistih pejzažista, kao i
Lucas Cranach ( 1472 + 1553 ) koji se školuje kod oca slikara „Wohlgemutha ( 1510 + 1537) , dok Lucas
ml. ( 1515 + 1586 ) , iako naukuje kod oca , zanat epohe upoznao prije svega boraveći na većim dvorovima
Evrope …
Očito da je prozračnost akvarela pogodna za slikanje pejzaža i sličnih tema iz prirode. Odličan akvarelist
specifičnog izraza je Dürer, za mnoge pravi otac akvarela .
Pored njegovih pejzaža u akvarelnoj tehnici su raĎeni i njegovi Buketići ljubičica, kao i drugi motivi iz prirode,
finim potezima točkicama, slikani na pergamentu, papiru, ali najčešće na malim pločicama od slonove kosti ... (
Albertina, 1502)
←4/3. Albrecht Dürer: Zec

Većinu Dürerovih akvarela ( kao i vodenog slikanja kod drugih renesansnih majstora) mogli bismo ubrojiti u
tehniku koloriranog crteža, tehniku kod koje je izražajnost definirana linijom i orkestrirana bojom …
Karakteristična prozračnost akvarelne tehnike – kao da bira sunčane motive juga. Tako je i Dürer, za kojeg bismo
inače mogli reći da radi kolorirani crtež a ne akvarel u pravom smislu riječi, za vrijeme svoja dva boravka u Italiji
( 1494. i 1505.) bio inspiriran – na svojim prozračnim akvarelnim skicama – svjetlošću Juga ...
XIII 5
4.Turnerov akvarel
4/4. Albrecht Dürer: Wehlsch Pirg

Oxford, Ashmolean Museum; 1495. ; 21 x 31,2; akvarel i gvaš;
XIII 6
4.Turnerov akvarel
mladi Dürer se je očito odlučio , da naslika ono što vidi, bez tradicionalnih predrasuda, koje bi ometale njegov neposredan
susret sa prirodom; u preciznom iscrtavanju detalja ne odriče se ni crne ni bijele boje, a na nekim mjestima ni crtačkih
šrafura…
Dürer očito zapisuje kistom …
2
ti krajolici evociraju šumove, drhtaje, mramor, nestalne prikaze,
čitave gomile nepovezanih događaja gdje kakva odbačena kost,
čuperak trave, cvijet ili životinjica, što leprša nad močvarom, imaju jednaku važnost kao i planina na obzorju,
kao uspavani zamak ponad rijeke, kao muškarac i žena, koji su ovdje našli svoj raj…
izraz duševnih stanja …

orkestar,
ritam,
… treba da nadvlada bujni kaos njegovog unutrašnjeg svijeta…
←4/5. Albrecht Dürer: The Monumental Turf
2
EF/III/119…
XIII 7
4.Turnerov akvarel
Za razliku od Dürerovih pejzaža slikanih akvarelom, na kojima su, istina, mnogi detalji raĎeni u tehnici koja je bliža gvašu,
tehnikom koja djeluje umjereno i liči na kolorirani crtež, holandski slikari, nadovezujući se na lepršave Rubensove disegno
colorito ,vjerojatno i pod utjecajem pristiglih radova sa Dalekog istoka, slikaju pejzaže bliže pravom akvarelu ( onom
Turnerovom). Naima kod Kineza je kombinacija boje i linije zasnovanom na kaligrafskoj semantici i istočnjačkom odnosu
do ravnoteže, ritma i dinamike…
←4/6. : TS’AO TCHE-PO: PAVILJON POD STABLIMA, detalj

Musée Guimet, Paris; 14. Stoljeće; 48 x 44,8 cm ( specijalno preparirana svila, kao i tuš, predstavljaju nositelje izuzetne
apsorpcije; zato se tuš prilikom nanošenja brzo suši; ova činjenica, pored same rutine i majstorstva, utječe na karakterističnu
svježinu i spontanitet u radu) ; kombinirano nanošenje akvarelne boje odnosno tuša kistom, perom i trskom (klasični
kistovi korišteni u zapadnoj civilizaciji različiti su od onih koji se koriste na Dalekom Istoku: izraĎeni su od dlake ovce,
jarca, zeca, deve… )
Slikarima Dalekog Istoka je bitno da se potezi izvode sa lakoćom – bez napora u držanju kista, kako bi se on mogao kretati u
svim pravcima… Naime, na karakter slikanja, crtanja, odnosno pisanja, utiče način držanja kista, pokreti ruke, pritisak,
vrsta poteza, stav tijela, ali i psihofizička koncentracija…
Kineski slikar klasičnog doba istovremeno je i pjesnik i filozof, a samo slikarstvo toliko je cijenjeno da se njime bave i
vladari.
Slikar se služi istim materijalom kao i kaligraf: kineskim tušem, specijalno prepariranom svilom ili papirom i finim kistom.
Iako nam se može činiti, da su majstori Dalekog Istoka pretenciozni u svojim silnim razmatranjima svih uslova za postizanje
savršenstva u radu – sami rezultati, koje postižu – opravdavaju njihove napore.
Izabrali smo Paviljon pod stablima kao primjer uobičajene sinteze likovnog djela koje uključuje:
- crtež kistom, sa finim nijansiranjem linija i šrafura od crnih, crno smeĎih do sivkasto smeĎih nijansi, a na nekim mjestima
i laviranja
- kaligrafiju, koja orkestrirano prati okomitu kompoziciju stabala i
- više crvenih pečata, različitih oblika, koji harmonično zaokružuju i povezuju kompoziciju koja pored središnjeg dijela na
toniranom papiru ima i žuti okvir; time je uravnotežena kompozicija ...
Za razliku od renesansnog koloriranog crteža, koji je graĎen u fazama – prethodnim konstruktivnim iscrtavanjem a u
kasnijim fazama koloriranjem – kao obogaćenjem već postojeće forme – Kinezi rade spontano i ekspresivno – bez
iscrtavanja, često i bez skiciranja – virtuoznim slobodnim potezima kistom. Zato je na Dalekom Istoku toliko značajnija takozvana psihofizička priprema – faza koncentracije – staložen i racionalan
pristup izboru materijala pogodnog za realizaciju koncepcije: adekvatno upijanje papira, intenzitet i gustoća boja i tuševa, odgovarajući kistovi, način držanja tijela prilikom slikanja (stojeći, sjedeći,
čučeći stav…). Kineski akvarel često svrstavamo u tzv. mokre akvarelne tehnike jer se gradnja pretežno bazira na razlijevanju boje na prethodno nakvašenom ili izuzetno upijajućem suhom papiru. Na
taj način postižu se harmonični spontani efekti. Ako se za razlijevanje koriste različite boje – postiže se i meĎusobno spontano miješanje…
XIII 8
4.Turnerov akvarel
Uljene skice – disegno colorito … takoĎer slijede logiku akvarelnog, lazurnog slikanja.
One se javljaju kao logičan slijed stvari:
- ono što je do pojave ulja graĎeno vodenom bojom,
- eventualno i tempernom,
- sada je graĎeno uljenim lazurama …
Takve uljene skice karakteristične su za širi Rubensov krug slikara; radi se naime o
studijskom pristupu samoj zadanoj temi: crtež je manje prisutan na slici, ali zato za svaku
sliku postoji čitavo mnoštvo studija koje nemaju funkciju završenog umjetničkog djela već
samo pripremu za uljenu sliku.
Rubens je za istu sliku napravio i više skica, često u obliku disegna colorita; ovi svježi
radovi često su jači od realiziranih slika, na kojima su učestvovali i njegovi pomoćnici i
suradnici ...
4/7. PAUL RUBENS: Lov na lavove →

Poznati su i akvareli arhitekture kod Francuza ( sjetimo se i Goetheovog zapisa o
laviranim crtežima ...) kao i venecijanske zračne vedute…
Ako renesansni kolorirani crtež i kineski akvarel ubrojimo u tradicionalne akvarelne
tehnike , tada engleski Turnerov akvarel možemo definirati kao klasični akvarel ( za
razliku od kasnijih kombiniranih tehnika – na primjer kod Kleea i Kandinskog, kao i al
prima slikanja kod ekspresionista…).
XIII 9
4.Turnerov akvarel
4.2.2. Tamni Cozensovi pejzaži mrlja
Karakteristična prozračnost akvarelne tehnike – kao da bira sunčane motive juga. Tako je već Dürer, za kojeg bismo inače mogli
reći da radi kolorirani crtež a ne akvarel u pravom smislu riječi, za vrijeme svoja dva boravka u Italiji ( 1494. i 1505.) bio
inspiriran – na svojim prozračnim akvarelnim skicama – svjetlošću Juga ...
Sto godina kasnije je i Claude Lorrain, jedan od prvih pejzažista – takoĎer opčinjen tom svjetlošću. Iako svoje pejzaže gradi na
3
klasičnim principima, osjetna je i doza emocionalnosti i lirizma svjetlosti…Kako je zapisao Faure …ovaj Francuz koji je došao u
Rim (i ostao do kraja života)…gdje je blistalo zlatno runo, prvi je slikar koji je gledao u lice suncu…
Pamtimo, dakle, pejzaže Lorraina u uljenoj tehnici, dok je slikanje u akvarelu tada još uvijek
predstavljalo samo postupak za studije, kao i crtež tušem. Tek u Engleskoj je slikanje u akvarelu prvi
puta samostalno !
Polazeći od slične tehnike kakvom slika i Dürer Wehlsch Pirg , za vrijeme putovanja u Veneciju, i Cozens slika svoje putne
bilješke. Turner je zapisao o Cozensu slijedeće :
...od njegova «Prijelaza Hanibala preko Alpa» naučio sam više no od ikoje druge slike koju sam do tada vidio!
4/8. John Robert Cozens: Lac d'Albano et Castel Gandolfo
Posebnu dramu postiže samom kompozicijom. Približavanjem sumraka boje nam u krajoliku postaju nekako prigušene, a u jasnoj, mjesečinom obasjanoj noći, predmete uglavnom vidimo u crnim i sivim
tonovima ... Pejzaž je u mraku. Naslućujemo samo siluetu brežuljka i zamka u kontrastu sa svijetlim nebom i sporadičnim
odbijanjem svjetlosti u jezeru …
U Engleskoj je Cozens izuzetno cijenjen. Kako je zapisao J.C.Bingham...cijeli je Cozens poezija !
Ostao je u pamćenju i kao „majstor mrlja“...
Na sljedećem primjeru Lac d'Albano et Castel Gandolfo evidentno je već graĎenje slike u slojevima, polazeći od svjetlijih
prema tamnijim tonalitetima, shodno pravilima suptraktivne sinteze.
Iako je kod njega primjetno klasično, Dürerovo poimanje slikanja vodenim bojama, gdje se tolerira, pored lazurnih, i
korištenje pokrivajućih boja, ono što je novo, to je prije svega afirmacija vodenih tehnika kao jednakopravnih tehnika , u
odnosu na ulje ...
4/9. Alexandre Cozens: Le nuage →
Coll. Armide; 21,5 X 30 cm; lavirani tuš; primjetna je već tipična kompozicija : pokrajina kao silueta i dramatični oblaci;
njihove putne bilješke iz Švicarske i Italije, a manjim dijelom i iz Engleske, značajnije su po inovatorstvu u kompoziciji nego
u tehnici …John Robert Cozens ( London, 1752-1797) i njegov otac Alexander Cozens ( 1715-1785) zaslužni su što su
engleski akvarel povezali s kontinentalnim tradicijama pejzažnog slikarstva, onog Dürerovog tipa.
3
Faure: Povijest umjetnosti V/161.
XIII 10
4.Turnerov akvarel
4
Sam Cozens bilježi :Leonardo da Vinci je primetio da umetnik može da podstakne maštu ako se trudi da raspozna neke oblike u mrljama na starim zidovima.
Zašto onda ne izazvati takve nepredviđene efekte namerno ?
Zgužvati list papira i izravnati ga;
zatim, razmišljajući o pejzažu uopšte, umrljati ga mastilom uz što manje svesne kontrole... reprezentativni elementi mogu biti odabrani iz oblika mrlja i zatim razrađeni u dovršenu sliku
tako Kazensovi “pejzaži od mrlja” nisu delo prirode nego su umetničko delo ...
Slično kreira i svoje akvatinte:
4/10. Alexandre Cozens: Akvatinta New York, Museum of modern Arts

Ovo će kasnije imati dalekosežne posljedice. Ali, svojim suvremenicima bio je ovaj “MAJSTOR MRLJA” smiješan. Kasnije su, iako na drukčiji način, ovo iskoristili Constable i Turner…
4
Jansen: Istorija umetnosti, Beograd 2004/str.664.
XIII 11
4.Turnerov akvarel
4.2.3. Turner i njegovo vrijeme
Akvarel koji afirmira čistu, lazurnu, prozračnu i lepršavu igru svjetlosti i krome, njegovan je, dakle,
u okviru Engleske slikarske škole početka 19. stoljeća.
Pored Cozensa, za razvoj Turnerove akvarelne tehnike značajni su i Girtin (1775-1802) i Cotman (
1782-1842), iako se kod ove dvojice akvarelna tehnika još uvijek bazira na šrafuri u akvarelu:
←4/11. Thomas Girtin: Le château de Bamburgh, Northumberland London,
Tate Gallery; 1797/99; 55 x 45 cm; akvarel; ima i crteža; još uvijek elemenata koloriranog crteža,
čak i bijelog uzdizanja (bijele ptice ... i drugi detalji)
4/12. John COTMAN: Katedrala u Durhamu→
London, British Museum;1805; 43,8 x 33 cm; akvarel; ima i crteža- još uvijek elemenata koloriranog
crtež
Engleski klasični akvarel podrazumijeva lazurnu tehniku sa vodenim bojama graĎenu u slojevima od
svijetlog prema tamnom sa poštovanjem maksimalne čistoće, prozračnosti i transparentnosti
nanesenih tonova. To znači da kod ove tehnike podloga (apsolutno bijela) ili jedna boja koja se nalazi
ispod druge prosijava transparentno kroz kasnije nanesenu lazurnu boju. Bjelina podloge je, dakle,
bitna komponenta slike a intenzitet pojedinih tonova regulira se manjim ili većim razrjeĎivanjem bez
dodatka bijele ili crne boje. Crna akvarelna boja je, dakle, u pravilu dobivena miješanjem primarnih boja suptraktivne sinteze. U tehnološkom
smislu slikar se susreće sa bojama u obliku supstanci ( a ne samih svjetlosti) koje meĎusobnim miješanjem daju odreĎenu obojenost kao rezultat
refleksije odreĎene svjetlosti… Tako , ako pomiješamo plavu i žutu supstancu, ali isto tako i ako projiciramo svjetlost kroz plava i žuto staklo,
namješteno jedno ispred drugog, dobiti ćemo žutu supstancu, odnosno žutu svjetlost. Dakle, u ovom slučaju, za razliku od aditivnog miješanja
(gdje je svjetlost jača – dodatna = aditivna) - prilikom miješanja supstanci svjetlost oduzimamo – suptrahiramo. Dakle – ako pomiješamo
jednaku količinu osnovnih boja suptraktivne sinteze ( crvene, plave i žute) uništiti ćemo kromu do krajnosti. Rezultat je crna boja. Kada se
miješaju pigmenti u tonovima boja spektra, dobiju se pod izvjesnim uslovima i novi srednji tonovi. Mješavine često mogu i dalje biti kromatske
ako u spektralnom krugu boja nisu udaljene više od 60 stepeni ( ako je cijeli krug 100 stepeni). Što su udaljenije – rezultat je više sivkast i
mutniji… Što više različitih boja sa palete pomiješamo, toliko više gubimo kromatičnost (bojeni intenzitet) izmiješanog tona. Zato specifično
suptraktivno miješanje predstavlja i lazurno slikanje općenito u štafelajskom slikarstvu…Ipak, ocem engleskog akvarela prozvan je Paul Sandby
( 1725-1809), slikar veduta i pejzaža Engleske i Škotske, ujedno i jedan od osnivača Kraljevske akademije u Londonu.
4/13 WILLIAM TURNER : Goldau→
1800. godine otvorena je u Londonu i AKADEMIJA AKVARELNOG SLIKARSTVA a 1805. takoĎer u Londonu i prva izložba udruženja
akvarelista – Society of Paintings in Watercolours sa strogim propozicijama u čistoći i prozračnosti izražavanja… Imala je sudbinski značaj i za
mijenjanje odnosa do gradnje uljene slike. Slikar koji je upotrijebio i najmanju količinu bijele boje automatski je bio izbačen iz udruženja. Javlja
se ekspresivnost, kako u tehnikama akvarela, tako i u tehnikama ulja. I sam crtež postaje spontaniji…
XIII 12
4.Turnerov akvarel
Joseph Mallord William TURNER (London, 1775-1851,Chelsea) bio je učenik Reynoldsa na Royal Academy, 1807. I sam
postaje profesor na ovoj renomiranoj akademiji. Potiče iz slikarske porodice, vjerojatno francuskog porijekla. Istoj porodici
pripadao je Jean Baptiste Vanloo (1684-1745) koji se školovao u Rimu i kasnije djelovao, najprije u Italiji i Francuskoj , a
kasnije u Londonu.
Zato je njegova edukacija raznolika.
Iako Turner započinje kao crtač predložaka za bakroreze, kasnije uči kod Reynoldsa, na Royal Academy, na kojoj se , kako su
zapisali mnogi , ...
…firnis starih slika izučavao sa pažnjom i ljubavlju, kao na drugima anatomija.
Već tokom studija divi se Caudu Lorraineu (1600-1682)

Ono što je za Reynoldsa bio Rembrandt, za Turnera je Claude Lorraine:
←4/ 14. Lorraine: Pastorala , detalj
Conecticut, USA ; 1650; 39,3 x 53,3 ; bakar ; ulje; rimska škola; prikaz idilične strane idealnog predjela; izvanredno zapažanje
na crtežima napravljenim na licu mjesta; postoje dokazi da se služio i uljenim bojama za skiciranje na otvorenom, pa je tako prvi
slikar koji je to radio; no skice su bile tek sirova graĎa ... kako bi dočarao, ne toliko topografsku preciznost, koliko iznalazio
poetsku suštinu ...prostor se spokojno širi
sve je obavijeno nekom nostalgijom…
o njegovom izuzetnom daru zapažanja svjedoče bezbrojni crteži napravljeni na licu mjesta; postoje dokazi da se služio i uljenim
bojama ...za skiciranje na otvorenom, pa je tako prvi slikar za koga se zna da je to radio;ali to je bila tek sirova graĎa ...
Lorraine se, za razliku od racionalnog Poussina, ne odriče emocija. Oduševljen Italijom, istražuje prirodu u okolini Rima -
pejzaž Campagne, strasnije od samih Talijana.
5
Faure razmatrajući fenomen Turnerovog blještavila boja i sam utjecaj Lorraina, zapisao je i sljedeće:...jednog mu se dana
pogled zaustavio na Claudovom suncu na zalazu ...Odonda nije htio vidjeti ništa drugo!
Ovo slikarstvo predstavlja konačno razdvajanje oblika i boje.
Mnogi Lorrainovi crteži su sačuvani u Engleskoj i uticali su na Turnera.
Od C.D.Friedricha u Njemačkoj, Constablea i Turnera, te univerzalnog Williama Blakea u Engleskoj, možemo pratiti ova
nova nastojanja…
Tako i Constablea interesira atmosfera, u sljedećem primjeru - nebo pred kišu i svi odsjaji u prirodi:
←4/15. CONSTABLE: The Mound of the City of old Sarum, from south
Victoria & Albert Museum, London; 1834.; 30 x 48,7 cm; akvarel na papiru;
5
Elie Faure: Povijest umjetnosti IV, Zagreb 1955, str.171.
XIII 13
4.Turnerov akvarel
Na slična nastojanja nailazimo već i kod Francisca Goye , koji – iako slika ono što vidi, ujedno to razgaljuje koristeći ekspresivan ne opisivački način…
I u Francuskoj , gdje se neo klasična kultura čvrsto ukotvila, dolazi do promjena: najizrazitije se to vidi kod Theodora Géricaulta , koji slika grozote, tražeći inspiraciju u tragičnim dogaĎajima
opisanim u crnim kronikama…
Turner živi u vrijeme romantike , vrijeme nove osjećajnosti.
Kako smo već razmotrili u kontekstu francuske romantike - nova estetika se najprije javlja u Njemačkoj :
kako, uzmimo za primjer -
- u Kantovoj filozofiji pojedinca i prirode,
- Goethejevoj poeziji,
- Beethovenovoj glazbi,
- tako i u slikarstvu,
prvo mjesto preuzima subjekt i osjećajnost. Baudelaire vremenu romantike pripisuje…
…intimnost, duhovnost, boju, nastojanja ka beskonačnosti…
Turner mnogo istražuje i putuje.
Pored samog Walesa, boravi u Francuskoj, Švicarskoj, Italiji, Belgiji, Holandiji, Njemačkoj, a konačno 1819.
posjećuje po drugi puta Italiju ...
Od tada dalje, na njegovim slikama dominira „svjetlost sama“.
Hvali ga Raskin, što mu godi.
←4/16. Joseph M. William Turner: S. Giorgio Maggiore: Early Morning

Tate Gallery, London; akvarel; 22,4 x 28,7 cm; 1819
Goetheova Teorija boja
1840. pročitao je, u engleskom prijevodu, Goetheovu Teoriju boja što je uticalo na izbor boja u kasnijim
djelima, saznavši da žuta ima veselo, blago nadražujuće svojstvo, dok narančasto crvena dočarava toplinu i
radost ...
Po Goetheovoj zamisli o pozitivnim ( svijetlim i toplim) i negativnim ( tamnim i hladnim bojama) .
Spektar vidljivih boja proučava se već od Aristotela, kasnije Newtona, preko Goethea i konačno Ostwalda ...)
Aristotelova skala boja bila je: bijelo, žuto, crveno, zeleno, plavo, crno. Tek Newton otkriva spektar - drukčiji redoslijed, a žutu i plavu tek su u 18. stoljeću počeli meĎusobno miješati da bi dobili zelenu
… Od Aristotela boje su razvrstavali prema osima, krugovima i spiralama. Dakle, uvijek je postojalo mjesto za crno i mjesto za bijelo, često na jednom ili drugom kraju ljestvice, na osi je to davalo
sljedeći poredak: bijelo, žuto, crveno, zeleno, plavo, crno . Newton je utvrdio niz boja : ljubičasto, indigo plavo, zeleno žuto, narančasto crveno ( prvi put isključena crna i bijela)
tako se u XVII stoljeću crno i bijelo izdvoje u zaseban svijet ( svijet koji se čak suprotstavlja svijetu boja ...
XIII 14
4.Turnerov akvarel
Danas znamo da ono što doživljavamo bijelo nije homogeni medij, nego mješavina mnogih valnih dužina koje možemo s pomoću obične prizme ili spektroskopa učiniti vidljivim.
Rezultat je spektar poput duge od sedam boja: crveno, narančasto, žuto, zeleno, plavo, modro i ljubičasto ( bijela boja se , dakle, raspala u svoje sastavnice) komplementarne boje; ako manjka dio spektra
.... ostaje boja koja je komplementarna sa onom koju smo spektru oduzeli ( spojene će opet dati bijelu svjetlost) parovi pet komplementarnih boja:
- crvena i plavozelena (cijan)
- narančasta i plava,
- žuta i modra ( koja je bliska ljubičastoj)
- žutozelena i ljubičasta
- zelena i grimiznocrvena (to jeste ljubičasto crvena, magenta ...; grimizno crvena vrlo dobro komplementira niz boja; grimizno crvena se može nadovezati na toplu crvenu i tako dovesti sve u krug ...)
Tek Ostwald (1853-1932) je ucrtao u krug i prijelazne nijanse ....
DIMENZIJE BOJENOG OSJETA:

tople i hladne, oštre i meke, zasićene i nezasićene
različite svjetline, različitog tona, različitog zasićenja; definiraju se valerom, bojenim tonom i kromom:
valer .... prema sivoj ... relativna količina svjetla koju boja prividno emitira
bojeni ton označava vrstu boje ( boju po sebi)...
kroma ...kromatska kvaliteta boje ( u valnim dužinama ... dubina, intenziteta
4/17. Turner: Moonlight →

Tate Gallery London; 1840. ; akvarel sa mrljama gvaša; 24,5, x 30,3 cm;
Njegovu virtuoznost u transparentnosti i svježini i kasnije je malo tko dostigao. Za života je napravi 20 000
akvarela i 300 uljenih slika. Zanimljivo je napomenuti da je karakteristike akvarela transponirao i u ulje i
stvorio primarne uslove za razvoj impresionizma. Poznati akvarelisti romantike su Géricault i njegov
poštovalac Delacroix, autor poznate izreke da ...
...slika mora biti svečanost za oči ...
6
Kao poštovalac boje- krome - Delacroix ide tako daleko da boji podreĎuje i liniju i formu i kaže :
...Nema uglavnom ni svjetla ni sjene. Postoji kolorirana masa svakog predmeta, na kojoj su različiti
odsjevi sa svih strana.
Takva definicija vjerojatno bi još više odgovarala impresionistima koji su nakon kraćeg zatišja u vrijeme
realizma vratili akvarelu svu njegovu vrijednost, ali sa novim stilom izražavanja.
6
Journal, 1852.
XIII 15
4.Turnerov akvarel
4.2.4. Moderni ekspresivni akvarel
Akvareliste kraja 19. i početka 20. stoljeća teško je svrstati u neku manju selekciju. Proučavajući akvarelne tehnike
nemoguće je ne spomenuti dostignuća koja su u ovom domenu postigli majstori boje Delacroix i Cézanne … Takav je
njegov akvarel Mlin na rijeci:
←4/18 Paul Cézanne: Mlin na rijeci

Hamburg, Kunsthalle; 1900/1906; 32 x 49,5 cm ; akvarel na papiru besprijekorne bjeline, veće gramature i zrnate
strukture, premazan tutkalom, kako ne bi previše upijao…; u lakoj strukturi bojenih mrlja osjeća se čak i olovka, a čak i
pojedine lokalne boje moraju se podrediti osnovnom tonalitetu; ovu muzikalnu strukturu nazvao je sam Cézanne
MODULACIJOM…
Kod Cézannea je akvarel imao specifičnu konstruktivnu ulogu.

Njegovo istraživanje u akvarelnoj tehnici nesumnjivo je utjecalo i na njegov opus u uljenom slikarstvu.
Naime, akvarel svojim slikarskim svježim i dramatičnim karakterom pruža maksimalne mogućnosti izražavanja bojom.
Kod ove tehnike, kako smo je elaborirali u kontekstu engleskog akvarela, poštovana je maksimalna čistoća, prozračnost i
transparentnost nanesenih tonova.
Ovaj način koloritne gradnje predstavlja ustvari klasično pravilo gradnje u sistemu suprotnosti, kako je radio već El
Greco, ali sada, u vidu pod-slikanja rijetkim bojama u mrljama.
Iskustva koja je Cézanne stekao koristeći se akvarelom nesumnjivo su utjecala i na njegov izraz u uljanom slikarstvu.
Upotrebljava komplementarne tonove za pojačanje sjena.
Njegova tektonika zasnovana je na konstruktivnijem alla prima slikanju:
←4/19. Paul Cézanne; ulje: Odron kamenja kod Bibémusa

Essen, Folkwang-Museum; 1898/1900 ; 65 x 81 cm; ulje na platnu; prijatelj Marion je naučnik geolog : u toj
komunikaciji umjetnik je mogao promišljati o geolofizičkom kontekstu prirode; možda se tako i poraĎa njegova „
tektonika”?
XIII 16
4.Turnerov akvarel
4/20. 4/21.
4/20. Paul Cézanne; ulje: …
4/21. Paul Cézanne; akvareli
Cézanne vjeruje da su sami potezi kičice i mrlje boje, a ne ono što one znače, umjetnikova osnovna stvarnost. Tonove povezuje prosijavanjem bjeline, zračenjem podloge u karakterističnom ritmu.
Upotrebljava komplementarne tonove za pojačanje sjena:
U lakoj strukturi bojenih mrlja osjeća se čak i olovka, a čak i pojedine lokalne boje moraju se podrediti osnovnom tonalitetu.
Ovu muzikalnu strukturu nazvao je sam Cézanne MODULACIJOM…
Još skraćeniji je postupak kada se boja miješa direktno na slikanoj površini što pridonosi većoj svježini i obogaćuje ujedno i boju i formu:
XIII 17
4.Turnerov akvarel
Ovim načinom slikanja služe se mnogi akvarelisti 20. stoljeća. Izuzetno je odgovarao Kleeu u njegovim jednostavnim … „ likovnim
pjesmicama“…na primjeru pored koristi neke vrste monotipiju, kojom otiskuje pomalo masni crtež a zatim direktno razlijeva akvarelne boje i
postiže muzikalne nježne bravure…
Akvarelnom tehnikom izražavaju se često i slikari ekspresionističke grupe Der blaue Reite…
Ovaj način slikanja podrazumijeva brzi rad.
Francuzi bi rekli au premier coup, ali u praksi to ne znači i a'prima slikanje …
U procesu edukacije mladog slikara al prima slikanje predstavlja tek konačni cilj. Početnik mora upoznati različite mogućnosti gradnje slike, kako bi
mu se pružila šansa da prema vlastitom afinitetu odabere svoj individualni način slikanja, da pronaĎe svoj «rukopis»
←4/22. Paul Klee; mix media: …

Ni Kokschka se ne odriče sve one raskoši klasičnog akvarela, zasnovane na prosijavanju
tonova iz pod-slikanja…
Oskar Kokoschka, tipičan je primjer klasičnog, ali strastvenog i emotivnog stvaraoca, koji je, i
pored svoje profesionalne, zanatske serioznosti, slikao gotovo ekstatično spontano. Oskar
Kokoschka (*Pöchlarn, 1886-1984); školuje se u Beču ali kasnije djeluje u više svjetskih
centara od Dresdena, gdje je i profesor na akademiji, Pariza, Berlina, Londona do Salzburga.
Slika najviše u svom domu u Švicarskoj. Objavljivao je i članke u njemačkoj reviji STURM.
Tek brižljivijom analizom njegovih djela možemo uočiti sve one slojeve gradnje, bazirane na
tradicionalnom zanatu:
←4/23. Oskar Kokoschka: Autoportret, detalj privatna zbirka ; oko 1965.;
akvarel na papiru; dakle, iako je raĎeno brže, direktno, bliže alla prima slikanju, korištena su
sva saznanja koja pruža tradicija klasičnog engleskog akvarela; tako zamjećujemo bogatstvo
tipičnih lazura klasičnog tipa, hladnog podslikavanja ispod toplih tonova… Boja se miješa na
poklopcu kutije ili malim posudicama, te direktnim putem nanosi na odgovarajuće mjesto; još
skraćeniji je postupak kada se boja miješa direktno na slikanoj površini što pridonosi većoj
svježini i obogaćuje ujedno i boju i formu…
4/24. Oskar Kokoschka: Anna Kallin; portret … →

Dresden; oko 1921.; crni krejon na papiru; već na ovom crtežu evidentna je ekspresivnost i
brzina, tipična za majstora…
XIII 18
4.Turnerov akvarel
←4/25. Oskar Kokoschka: Autoportret, makro detalj

Kokoschkin primjer ekspresivnog ali «programiranog» slikanja u tehnici akvarela, prilikom
nastanka njegovog Autoportreta obogaćen je i hladnim pod-slikanjem ispod toplih i
toplim pod-slikanjem ispod hladnih lazura, kao i bojenom modulacijom hladno-toplog
kontrasta… još uvijek El Grecovim , odnosno Cézanneovim principom:
naime, u kontekstu sistema suprotnosti, u pod-slikanju se nanosi ton, koji je suprotan kasnije
nanesenom gornjem tonu:
suprotno od: je suprotno:

svijetlocrvene............................................................. srebrna boja
svijetlo narančaste ...................................................... siva
svijetložute................................................................. purpurno siva
svijetlozelene.............................................................. crvenkasto smeĎa
svijetlo purpurne........................................................ žuto smeĎa
svijetloplave................................................................ narančasto smeĎa
XIII 19
4.Turnerov akvarel
4.3.
Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o
gradnji: Turner: Goldau
4.3.1. uvodne napomene
4.3.2. princip gradnje
4.3.3. instrumentacija
4.3.1. uvodne napomene
←4/26. WILLIAM TURNER : Goldau
MJESTO: danas: privatna zbirka;

DATACIJA: 1843.
DIMENZIJE: 305 x 470 mm;
XIII 20
4.Turnerov akvarel
4.3.2. princip gradnje
način rada podrazumijeva lazurnu tehniku vodenim bojama graĎenu u slojevima

od svijetlog prema tamnom ( odnosno hladnog prema toplom ili obrnuto) sa
poštovanjem maksimalne čistoće, prozračnosti i transparentnosti nanesenih
tonova…
izuzetna kvaliteta klasičnog engleskog akvarela, kao i modernih akvarelnih
tehnika, predstavlja prisutnost svježine, spontaniteta, transparentnosti odnosno
prozračnosti, kao i bogatstvo nijansi uslijed refleksije svjetlosti ( sa hrapave
površine papira)…
izražajnost same bojene krome najjača je baš u ovoj tehnici, jer je minimalno
retardirana prisutnošću veziva…
4.3.2.1. pripremni radovi,
4.3.2.2. nosilac
4.3.2.3. iscrtavanje i pod-slikanje
4.3.2.4. slikanje
4.3.2.5. fiksiranje (?)
4.3.2.1. pripremni radovi,

za slike je pravio skice sa olovkom u prirodi; ( svi primjeri, koji su navedeni kao
analogije izabranom ključnom primjeru, označeni su posebnom oznakom ■ ).
←4/27. ■ WILLIAM TURNER : skica

XIII 21
4.Turnerov akvarel
4.3.2.2. nosilac
PAPIR: srednje hrapav bijeli papir: značaj bjeline papira je bitna pretpostavka kvaliteta gradnje akvarela; ( u prošlosti se umjesto papira često koristio i pergament,
slonovača, a ponekad i platno, pa čak i drvene ploče koje su bile u ovom slučaju impregnirane i izolirane od vodo topivosti; papir je kao materija posebno razmatran u
okviru instrumentacije ad. 4.3.3.1. papir) …
bjelina naime na mnogim mjestima ostaje nedirnuta do kraja rada i na taj način svojom prozračnošću ukomponirana u likovnu gradnju djela… ( kao i „jedina bijela“
mora da omogućava maksimalnu čistoću, prozračnost i transparentnost nanesenih tonova…; provjera svjetlo stalnosti izvodi se najčešće izlaganjem sunčanoj
svjetlosti…)
dakle, akvarelni papir je integralni dio slikanog sloja: kako fizikalno, tako i vizualno , što uključuje i dodir teksture… ; površina nosioca – njegova struktura, apsorpcija
i bjelina su komponente slike:
kao da postoji dijalog koji daje ovoj tehnici unikatan i bogat izraz…
naime, ako napomenemo i činjenicu da se u ovoj tehnici često kao izražajno sredstvo koristi i –
- razlijevanje boje ( jedno od najvažnijih svojstava akvarelnog papira je PRIKLADNOST ZA KVAŠENJE , prikladnost za prihvaćanje vodene boje za podlogu; u
akvarelnim tehnikama Dalekog istoka , više nego kod takozvanog engleskog akvarela, važno je i svojstvo upijanja; tako su japanski akvarelni papiri prilagoĎeni
specifičnom akvarelnom slikanju istočne kaligrafske tradicije ) ...
- njezino kasnije oduzimanje, gradacija valerskih vrijednosti pomoću kvalitetnog kista (pošto intenzivnost boje zavisi od većeg ili manjeg dodavanja vode, i kist
dobiva posebno značenje u ovoj slikarskoj tehnici; kistom mora slikar sebi omogućiti da upotrijebi točno odgovarajuću količinu vode, nanositi boju na papir te s
kistom opet odstranjivati suvišnu količinu bojene “otopine”; na taj način kist i sekundarno regulira intenzivnost tona odnosno krome; kist mora biti gust, mekan i
specifično oblikovan, što zavisi od funkcije; tako su potrebni specijalni kistovi za fino detaljiranje i linearno izvlačenje, širi kistovi za nanošenje širih obojenih ploha,
kistovi za ispiranje površina kao i grublji kistovi za specijalne efekte; kvaliteta i vrste kistova bitno se ne razlikuju od onih namijenjenih za crtež kistom odnosno za
lavirani crtež ; pored kistova, u nekim akvarelnim tehnikama koriste se i razne druge vrste slikarskog pribora, kao što su razne spužve, vata, krpice, kefe, četkice uz
limene pločice , i slično ...),
tada možemo barem u grubim crtama da shvatimo u kojoj mjeri je izbor samog papira bitan za postizanje željenog rezultata;
kao NOSILAC za tehniku engleskog klasičnog akvarela najbolji je apsolutno bijeli papir ( danas sa dodatkom blanc fixa ili cinkove bijele), ručno proizveden od
dužih lanenih vlakanaca ( sa kontroliranom količinom punila – krede ili kaolina – u pulpi; gotovo obavezna je izolacija protiv upijanja po mogućnosti hladno prešan ( sa
XIII 22
4.Turnerov akvarel
oznakom NOT , što znači da nije vruče prešan) koji idealno zadržava teksturu površine i kod intenzivnijeg i višekratnog tretmana; Preporučuje se, pored tutkala u pulpi
i površinsko je naneseno tutkalo zbog manjeg upijanja ...
dakle, kod ove tehnike podloga, apsolutno bijela, ili jedna boja koja se nalazi ispod druge prosijava transparentno kroz kasnije nanesenu lazurnu boju;
- bjelina podloge je, dakle, bitna komponenta slike a intenzitet pojedini tonova regulira se većim ili manjim razrjeĎivanjem bez dodatka bijele i crne…
- prozračnost i intenzitet boja pojačava i sama grubo zrnata tekstura podloge, pri čemu se jedan te isti ton obogaćuje prelamanjem svjetlosti na samoj površini (
struktura akvarelnog papira najčešće nije jednaka na licu i naličju ;
sama zrnata struktura varira od glatkih, hrapavih, fino zrnatih,
srednje zrnatih i grubo zrnatih kartona) ...
- više puta je već naglašen značaj kvalitetnih dugih
vlakanaca lana – kao najkvalitetnijih celuloznih vlakanaca za
proizvodnju akvarelnog papira…
i sama sposobnost upijanja kod papira je u funkciji kreacije: za
razliku od tehnika kod kojih se boja razlijeva , koje bismo u
kontekstu evropske civilizacije mogli svrstati u lavirne tehnike,
Turnerov papir je dodatno impregniran tutkalom, kako bi boja
imala veći intenzitet krome ...( prema Hileru7 – prepariranje
akvarelnog papira je izvoĎeno smjesom od 1 dijela tutkala, 1 dijela
bijelog sapuna, 1 dijela stipse i malo goveĎe žući ili nekoliko kapi
amonijaka ) …( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer
analize, kao ključni pomak označeni su posebnom oznakom █ )
←4/28. █ W.TURNER : Goldau, detalj
7
Hiler: Notes on the Technique of Painting, London, 1957/223.
XIII 23
4.Turnerov akvarel
4.3.2.3. iscrtavanje i pod-slikanje
značaj krome
izražajnost same BOJENE KROME najjača je baš u ovoj tehnici, jer je minimalno retardirana prisutnošću veziva…
naime, boja je dojam što ga na oko ostavljaju različita zračenja ( elektro magnetsko zračenje koje se nalazi tu oko nas i u svojem spektru sadrži sve boje) od kojih se
sastoji svjetlost …; dakle, boja (s)tvari je dojam što ga na oko ostavljaju različita zračenja od kojih se sastoji kakva svjetlost...
imenuje se:
- prema nijansama ( crvena, plava, zelena, smeĎa, crna , bijela ) ili
- usporedbom ( narančasta, ljubičasta, ružičasta ...; prljavo ružičasta, boja trule višnje, pariško plava, maslinasto zelena, koraljno crvena ....)
4/29. █ W.TURNER : Goldau, detalj

boja je psihofizički fenomen izazvan svjetlom - uvjetovana je sa tri faktora:
1. spektralnim sastavom svjetla koje pada na promatrani predmet,
2. molekularnom strukturom tvari od koje se svjetlo odbija, odnosno tvari koja svjetlo propušta, i
3. kvalitetom osjeta promatrača.
kako su zapazili mnogi ... gledamo okom a vidimo umom ...

XIII 24
4.Turnerov akvarel
4/30. █ WILLIAM TURNER : Goldau, detalj →

█ simbolična crvena boja neba graĎena je u slojevima od
svijetlog prema tamnom sa poštovanjem maksimalne čistoće,
prozračnosti i transparentnosti nanesenih tonova… boja koja se
nalazi ispod druge prosijava transparentno kroz kasnije nanesenu
lazurnu boju; žuta boja nanesena je čak špahtlom ... i suho
ostrugana ...
ovo otvara dilemu: da li je Turner koristio već pripremljene boje,
ili je ipak ovu žutu , pastozniju boju, pripremao sam ?
naime, već 1789. godine započinje sa radom manufakturna
proizvodnja Thomas i Richard Rowney, a 1832. godine starta i
William Winsor i Henry C. Newton; u to vrijeme se spominje
već i primjena damara u lazurama...; njegova sačuvana kutija sa
priborom sadrži i bočice sa pigmentima !
Winsor&Newton ima u svojim specifikacijama preporuke o

korištenju pojedinih boja - za pod-slikanje:
cerulean, cobalt, indian yellow, olive green, raw siena, winsor
green, cadmiums…
pod-slikano je tonovima koji sa konačnim izgledom pojedine

boje ( lokalnog tona) nemaju ništa zajedničko ( crveno je pod-
slikano hladnom plavom, plavo sa toplom žutom, zeleno sa roza
tonovima;
u starim udžbenicima o slikaju akvarelom nalaze se točne upute o gradnji u slojevima; ponekad su naznačene pojedine faze na odvojenim tablama i na taj način precizno
demonstrirane faze rada;
XIII 25
4.Turnerov akvarel
prema pravilu, ovakav rad se započinje obično monokromnim ili neutralnim tušem ( nekada je u kolekcijama akvarelnih
boja obavezno bila zastupljena i akvarelna boja pod oznakom neutral tinta…); često su slikari za ovo iscrtavanje
upotrebljavali sepiju ...
ali, kod Turnera se već susrećemo sa kontrastnim pod-slikanjem :
4/31. WILLIAM TURNER : █ Goldau, detalj→
ako bismo boje pod-slikanja i kasnije nanesene lokalne tonove meĎusobno miješali, dobili bismo prljave tonove dok lazure
istih boja djeluju čisto, efektno i prozračno…
4.3.2.4. slikanje
█ kao što smo već napomenuli, način rada podrazumijeva lazurnu tehniku vodenim bojama graĎenu u slojevima od
svijetlog prema tamnom ( odnosno hladnog prema toplom ili obrnuto) sa poštovanjem maksimalne čistoće, prozračnosti i
transparentnosti nanesenih tonova: kao tehniku nanošenja akvarelne boje Turner koristi više načina:
- plošno nanošenje ispiranjem,
- nanošenje «suhim kistom » , te
- pointilističko nanošenje finim akvarelnim kistom; faza slikanja svodi se na nanošenje lazura preko promišljenog pod-
slikanja, bez mogućnosti korektura…
XIII 26
4.Turnerov akvarel
plošno nanošenje ispiranjem
intenzivna boja se nanese na podlogu a zatim razmazuje čistom vodom i kistom, eventualno suvišni ton oduzima ocijeĎenim kistom što možemo razmotriti na primjeru
Turnerovog akvarela Earli Morning:
4/32. ■ Turner: Earli Morning cjelina i detalj; …G12 150 Tate Gallery, London; 1819; S.Giorgio Maggiore; 22,4 x 28,7 cm; akvarel na papiru; čistom
vodom i kistom, se eventualno suvišni ton oduzima ocijeĎenim kistom što možemo vidjeti na ovom detalju, gdje je vidljivo plošno ispiranje - oduzimanje u mokro; sve
je razblaženo ali je očuvana fascinantna svjetlost Juga, koja je Turnera oduševljavala…; u vodi su vidljivi tragovi suhe plave boje koji su aktivirali i grubu strukturu
akvarelnog papira…
XIII 27
4.Turnerov akvarel
nanošenje «suhim kistom »,
čak i dodatnim djelomično prekrivajućim bojama vidljivo je na slici Moonlight:
4/33. ■ Turner: Moonlight cjelina i detalj …G12 151; *primjer u desnoj koloni: …G12 151 izrez gdje se vidi suhi kist i prekrivajuća boja lijevo centar
Tate Gallery, London; 1840 ; 24,5 x 30,3 cm; akvarel sa mrljama gvaš boje na papiru; na detalju je vidljiv nanos akvarelne boje sa mrljama bijele i tamne gvaš
boje, koja potencira odsjaj mjesečine… ; sve je u funkciji dočaravanja mračne, vlažne atmosfere mora…
XIII 28
4.Turnerov akvarel
za Turnera je karakteristično čak i struganje u nanesenu boju, kao i nanošenje akvarelne boje čak i slikarskim
nožem, što možemo vidjeti i na sljedećem detalju:
u klasičnom akvarelu boja se nanosila gotovo isključivo kistom u nekoliko različitih metoda, ali se zato u
modernim tehnikama koristi čitav niz metoda. Nabrojimo neke od metoda klasičnog i modernog nanošenja:
- plošno nanošenje ispiranjem ( intenzivna boja se nanese na podlogu a zatim razmazuje čistom vodom i kistom ;
eventualno suvišan ton oduzima ocijeĎenim kistom),
- razmazivanje ne previše mokrim kistom,
- nanošenje „suhim“ kistom,
- poentilističko nanošenje finim akvarelnim kistom,
- kombinirano nanošenje akvarelne boje kistom, trskom ili perom; način je tipičan za kineski akvarel na
maksimalno upojnom kineskom papiru, ali se često koristi i na Zapadu ( Bissièr),
- nanošenje teksture pomoću spužve,
- nanošenje teksture pomoću pritiskivanja različitih strukturiranih materijala u svježu akvarelnu boju nanesenu
kistom (frottage),
←4/34. WILLIAM TURNER :█ Goldau, detalj

XIII 29
4.Turnerov akvarel
pored upravo navedenih metoda klasičnog i modernog nanošenja može se nanositi i kao:
- prskanje akvarelne boje četkom i komadićem lima; (danas pomoću prskanja zračnim kistom),
- monotipijske metode nanošenja ( akvarelna boja se nanese na odreĎeni predmet i zatim „tiska“ na akvarelni papir; spominje se i korištenje sapuna za postizanje
specijalnih efekata…)
- tehnike nanošenja pomoću maskiranja: mjesta koja ne želimo obojiti zaštitimo odgovarajućim maskama od papira, samo ljepljivih materija, traka i slično ili
maskama pomoću specijalne tekućine koja sadrži lateks (Masking fluid) i nanosi na odreĎenu površinu kistom , zatim oboji akvarelnom bojom a osušen film ljušti
bez poteškoća; na taj način postiže se efekt sličan batiku gdje se za maskiranje koristi vosak…
- nanošenje velikih količina različite boje na upijajući papir i miješanje pojedinih tonova direktno na papiru odnosno slikanoj površini, što daje takoĎer svojevrsne
efekte,
- teksturiranje nanesene boje pomoću većih i krućih četki, čak i četki za odijela ili čak čeličnih četki te naknadnim ispiranjem plosnatim kistom ,
- tehnika nanošenja puhanjem: odreĎena ekspresija boja postiže se nanošenjem intenzivnih i manje intenzivnih mokrih mrlja koje se usmjeravaju puhanjem i
razlijevanjem…
4.3.2.5. fiksiranje (?)

u Turnerovo vrijeme evidentna je praksa fiksiranja akvarela, iako je to protivno prirodi akvarela jer u izvjesnoj mjeri mijenja karakter boje ( smanjuje intenzitet boje)…
Akvarelni rad nije dovoljno zaštićen od činilaca kemijskog i mehaničkog karaktera. Zato se u starim priručnicima spominju sekundarna veziva…
U Turnerovo vrijeme spominje se Goupilov fiksativ: riblje tutkalo omekšano u vodi a zatim rastvoreno u alkoholu + bjelanjak uz minimalan dodatak šećera…
Minijaturisti su najčešće koristili kombinaciju gume i bjelanjka: bjelanjak i guma su se izmiješali, ostavili da se osuše, a kada nam trebaju, dodaje se čista izvorska voda
( može i malo meda)…
Bolz Valentin von Rufffach spominje u XVI stoljeću lakiranje pivom, izmiješanim sa gumom a De Mayerne dozvoljava da se preko fiksativa od gume i bjelanca nanese
i masniji lak…
Danas dolaze na tržište specijalni fiksativi za akvarel i gvaš na bazi akrilika …
ZAKLJUČAK: William Turner je istražio sve mogućnosti tehnološke i umjetničke prirode ove tehnike…
njegovu virtuoznost u transparentnosti i svježini ali i izuzetnu hrabrost u izboru metoda rada ( korištenje akvarelne tehnike u uljanim tehnikama i na drugoj strani –
nanošenje akvarelne boje čak i slikarskim nožem, kao u uljenim tehnikama) teško je usporediti sa bilo kojim dostignućem njegovog vremena…
zato se smatra fenomenom engleske umjetnosti…

XIII 30
4.Turnerov akvarel
4.3.3. instrumentacija
4.3.3.1. papir
4.3.3.2. boja
4.3.3.3. veziva
4.3.3.4. alatke
4.3.3.1. papir
u razmatranju KINESKOG AKVARELA upoznali smo papir Dalekog Istoka...
nakon otkrića tajni kineske proizvodnje, te vlastite arapske proizvodnje papira u Samarkandu, u VII stoljeću, došlo je do nekih izmjena, najprije u samom izboru sirovina, a zatim i u načinu proizvodnje,
što smo elaborirali kod akvarela Dalekog Istoka, a djelomično kod Renesansnih majstora te konačno i kod otomanske iluminacije ...
izbor sirovina za ručnu proizvodnju papira:
Charles Laboulaye u Dictionnaire des Arts et Manufactures ( 1772.) navodi čak 72 vrste različitih sirovina…
Louis Figuier u Les Merceilles de la Science spominje kao sirovine i mahovinu, listove drveća, koru drveta, alge, piljevinu, komušinu, mekinje, duhan, bambusovinu, ljuske krumpira, osinja gnijezda,
bijeli sljez, konjsku balegu…
papir koji se koristio u 19. stoljeću nije se bitno razlikovao od srednjevjekovnog ručnog papira, koji se je u Turnerovo vrijeme još uvijek proizvodio na isti način ( što smo već razmotrili kod
Leonardovog papira →IV/4. monokromno i tonsko slikanje): Iako je u 19 stoljeću već poznata proizvodnja papira od drvne celuloze, papir, korišten u umjetničke svrhe je brižljivo birani tradicionalni
ručni papir …
dakle, pomoću četverokutnog drvenog okvira s finim metalnim sitom veličine, oblika i strukture budućeg lista: radnik bi zagrabio odreĎenu količinu papirne pulpe iz drvene kace, lagano tresući i
nagibajući okvir jednolično, kružnim pokretima, kako bi podijelio vlakanca i izazvao njihovo preplitanje ( pustovanje); veći dio vode pri tom bi procurio kroz sito; nakon toga bi mokar list papira izbacio
na pust ( filc)…; tako bi slagao list papira na list filca, jedan na drugi dok ne bi dobio dovoljno debeo blok, koji bi stavljao pod ručnu prešu ; prešanjem bi istisnuo još vode i dao papiru ravnu površinu;
karakteristika ručnog papira su nejednaki i istanjeni rubovi te specifična struktura…
nakon toga bi se listovi ručnog papira sušili i glačali…
struktura budućeg lista ovisila je o vrsti sita na kojem se papirna kaša cijedila:
- vergé - rebrasti papir cijeĎen na situ sličnom roštilju , ili
- velin (franc. pergament) – glatki papir cijeĎen na jednakomjernoj žičanoj mreži…
idealni akvarelni papir bio bi onaj, sastavljen od vlakanaca od čistih lanenih krpa, obijeljenih na suncu bez primjene kemikalija, od pulpe cijeĎene kružnim pokretima u situ (kružnim pokretima u situ
spriječena je orijentacija vlakanaca ( inače karakteristična za tvorničko „tekuće“ sito…; kružnim pokretima dolazi do ispreplitanja vlakanaca, te podjednakom orijentacijom vlakana u svim pravcima…
; time je osigurano jednako stezanje i rastezanje papira u širinu i dužinu, što omogućava i maksimalnu elastičnost papira u oba pravca…
XIII 31
4.Turnerov akvarel
danas se to izvodi i tvornički), prešan na hladno – sa oznakom NOT ( ne na vruće), po mogućnosti gramature veće od 275 g/²…
Gramatura – klasifikacija papira prema gramaturi:
- lagane vrste……………………..10-60 g/m² - polukarton……………………150-200 g/m²
- srednje teške vrste……………..60-120 g/m² - čvršći karton…………………200 g/m² i više
- lteže vrste……………………..120-150 g/m² - težak akvarelni papir može imati i 640 g/m²
TURNEROV PAPIR:
8
Hiler je zabilježio da je njegov papir imao malo hladniju gamu jer je pulpa bila obojena indigom; time je spriječena topla gama koja bi mogla starenjem – da smanji prozračnost bjeline ...
u njegovo vrijeme prakticiralo se i impregniranje papira pomoću tutkala, sapuna, alauna i volovske žući…
4/35. Turnerov papir
8
Hilaire Hiler: Notes on the Technique of Painting, London, 1957.
XIII 32
4.Turnerov akvarel
4.3.3.2. boja
bitna svojstva pigmenata pogodnih za akvarelno slikanje sigurno su jednakomjerna i fina usitnjenost čestica pigmenta, svojstvo transparentnosti, kao i svjetlo stalnost i opća postojanost;
najkvalitetniji lazurni pigmenti kao kraplak , prusko plava… imaju mikroskopski sitne čestice koje u vodi lebde tako da se često čini da i nemaju onu obojenost u disperziranoj tekućini koju smo
očekivali…; nasuprot ovim pigmentima, sasvim suprotne poteškoće karakteriziraju pigmente grubo kristalnih čestica lapis lazulija , kobalt plave, coelin plave, krom hidroksid zelene…
tipični pokrivajući pigmenti, kao što je napuljska žuta, malo se upotrebljavaju u akvarelu ali se zato uspješno mogu koristiti polu pokrivajući pigmenti kao što su oksidne crvene, kadmijumovi pigmenti,
ako ih maksimalno rijedimo sa vodom…
radi male količine veziva u akvarelnim bojama, pigment u ovoj tehnici ostaje gotovo nezaštićen od svih negativnih faktora ambijenta u kojem se djelo nalazi ...
Turner koristi lazurne pigmente: u pitanju je klasična paleta transparentnih pigmenata u kojoj je novina –
- Turner's Yellow žuta na bazi bazičnog olovnog klorida…
- indijska žuta– karakterističan akvarelni pigment poznat po svojoj lazurnosti ; ( nalazila se već u Hafkenscheidovoj kolekciji kao indiaansch geel ( u kombinaciji sa gipsom i kredom) ; kasnije
je zabranjena tako da danas pod tim imenom dolaze na tržište imitacije – najčešća hansa žuta – otkrivena 1900. Godine; Hiler navodi još dvije slične žute: ox gall – žuta od žučnog kamenca i
Peruvian yellow dobivena od urina peruanskih morskih ptica…
- pored indijske žute već dugo su u Evropi i –
- karmin-Cochenille (od vrste uši koja živi na kaktusu u Meksiku); pojavom ovog finog crvenog praška gubi na značenju srednjevjekovni evropski kermes vermilio i kermes ilicis.
- poznat je već i violetkobalt – izuzetno toksični kobaltov arsenat ( mineral sličnog sastava kao srednjevjekovni smaltino ) – relativno transparentan;
- preko maurske Španjolske dolazi na Zapad i indigo ( često je u Španjolskoj nazvan anil / staro indijsko NILAH, perzijsko NILA, arapsko AL NILA ); inače se ovo bojilo u zapisima Pliniusa
spominje kao INDICO; prirodni indigo je topiv i u vodi i u alkoholu i najviše se koristio u akvarelu…
- klasična Arzika- Gumigut je takoĎer prisutna na Turnerovoj paleti , što je analizom utvrdio DR. J.S.Gourlay; Arzika – gumigut gumigut ( od Garcinia drveta iz Indije i Indonezije);
cijenjena za iluminaciju kao i za pozlatu, jer je ujedno i vezivo; kasnije je De Mayerne naziva Gambodge, a kod Polomina se zove Gutto Gambo ili Guti Ambar...; javlja se i kao pokrivnija
lakovna boja, taložena na kredu ...
Već 1789. godine započinje sa radom manufakturna proizvodnja Thomas i Richard Rowney, a 1832. godine starta i William Winsor i Henry C. Newton; Winsor&Newton ima u svojim specifikacijama
preporuke o korištenju pojedinih boja
- za slikanje sloj na sloj:
cobalt, indian red and yellow, chrom lemon and orange, olive green, ftalocianin , vandyke brown, raw siena, winsor green, cadmiums ( kadmijevi nisu idealni jer oksidiraju na vlazi)…
- za slikanje gornjih lazura:
burnt siena, umbra, lemon yellow hue, sepia, terre verte, viridian, french ultramarin ( manganova plava, ceruleum plava, kao i ultramarin, iako blještav i sjajan, skloni su grudvanju i mrljavosti)…
Možda je već Turner povremeno mogao nabaviti manufakturno izraĎene akvarelne boje, ali, Turnerova sačuvana kutija sa priborom sadrži i bočice sa pigmentima !
pored standardne palete akvarelnih boja kasnije se u kolekcijama nalazi i
- akvarelna bijela – cinkov oksid : akvarelna bijela za postizanje magličastih efekata ( Weissschleier) ...
- vezan gumom i pripremljen u obliku paste u tubama …
Engleska i danas drži primat u proizvodnji najkvalitetnijih, transparentnih, postojanih i «čistih» akvarelnih boja; koriste se najkvalitetniji i najpostojaniji pigmenti i komplicirane mješavine veziva na bazi
gume, glicerina, meda, goveĎe žući, fenola ...
XIII 33
4.Turnerov akvarel
4.3.3.3. veziva
- BJELANJAK je već antičko vezivo minijatura tako da smo ovo albuminsko vezivo već razmotrili u kontekstu antičkog chiaro-scuro slikanja
vezivo akvarelne boje najčešće je gumiarabika;
kako smo već napomenuli –
- GUMA; egip. gemai ; grč. kommi; koristila se već u starom Egiptu, kao i u antičko vrijeme...sama priprema boje identična je bojama srednjevjekovnih minijaturista: prema Gautier de Nisme – Die
Kunst zu tuschen iz 1751. godine ( kako navodi C.Moesec: Die Technologie der Miniaturmalerei auf Elfbein; Maltechnik 1977/2.) za trvenje boje za iluminaciju minijatura potreban je dobar kamen
trvač i lopatica od slonovače; trvač je potrebno prije svakog trvenja brusiti sa kamenom plovućcem sa malo vode; pigmenti se prilikom trvenja kvase sa slijedećim vezivom: bijela gumiarabika se
fino usitni, kvasi u vodi jedan dan i procijedi kroz krpu; 40 kapi gumiarabike i komadić veličine graška kandis šećera stavi se u čašu; vezivo se dodaje pigmentu koji se trvi pomoću pipete ( neki
savjetuju da se vezivu doda i konzervans – malo kamfora); nekim pigmentima potrebno je dodati veću količinu veziva ( okeru, umbri, englesko crvenoj, zemljanim bojama) a nekim pigmentima
manju količinu veziva ( indigu, ultramarinu,..); koncentracija otopine kontrolira se nanošenjem na podlogu i promatranjem suhog bojenog sloja; što više gumiarabike je u boji, toliko je ona tamnija;
Prema Mayeru (str. 246) :
- 67 dijelova senegalske gume ( vezivo), - 1/4 dijela goveĎe žući ( kvasilo),
- 12 – 14 dijelova destilirane vode, - 1/12 dijela rastvora fenola ( konzervans),
- 2 dijela glicerina ( omekšivač, sredstvo za elastičnost), - 1/12 dijela natrijum ortofenil fenata ( konzervans )…
- 2-3 dijela razrijeĎenog meda sa vodom ( omekšivač, sredstvo za elastičnost),,
ovo vezivo se dobro promiješa i profiltrira te doda već prije nakvašenom i istaloženom pigmentu.
jedino gumigut se može koristiti bez veziva; šećer povećava sjaj i daje dublji izgled; u vodi za slikanje nalazi se i nekoliko kapi goveĎe žuči koja daje veću sposobnost kvašenja pigmenta…
vezivo u akvarelnoj boji, nakon izvjesnog vremena, postaje otporno i na djelovanje vode ! ; nakon starosti od 25 godina – akvarelna boja je bitno otpornija – pogotovo ako su sve komponente
usuglašene u omjerima; svaki pigment traži adaptaciju koncentracije veziva i dodatne supstance – zavisno od specifičnih svojstava – a sve na osnovu argumentirane elaboracije, radi čega je proizvodnja
akvarelnih boja visoko specijalizirana ...
4.3.3.4. alatke
AKVARELNI KISTOVI
s obzirom da intenzivnost boje zavisi od većeg ili manjeg dodavanja vode, i kist dobiva posebno značenje u ovoj slikarskoj tehnici;
kistom mora slikar sebi omogućiti da upotrijebi točno odgovarajuću količinu vode, nanositi boju na papir te s kistom opet odstranjivati suvišnu količinu bojene “otopine”…
na taj način kist i sekundarno regulira intenzivnost tona odnosno krome…
kist mora biti gust, mekan i specifično oblikovan, što zavisi od funkcije. ..
tako su potrebni : –specijalni kistovi za fino linearno izvlačenje, - kistovi za ispiranje površina kao i
- širi kistovi za nanošenje širih obojenih ploha, - grublji kistovi za specijalne efekte…
kvaliteta i vrste kistova bitno se ne razlikuju od onih namijenjenih za crtež kistom odnosno za lavirani crtež…
pored kistova, u nekim akvarelnim tehnikama koriste se i razne druge vrste slikarskog pribora, kao što su razne spužve, vata, krpice, kefe, četkice uz limene pločice , i slično ...

Turnerov Akvarel

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Turnerov Akvarel

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

XIII 1

Smisao poesisa materijalnosti

Akvarel Goldau , nastaje u njegovoj zreloj takozvanoj

Slojevima koji lazurno prosijavaju obogaćuje se konačni izgled pojedinih partija. AL

←4/2. WILLIAM TURNER : Goldau, detalj

Njegov opus sadrži preko 20.000 akvarela !

4.1.1. VAŽNIJI IZVORI

- Delacroix : Journal, 1852.

←4/3. Albrecht Dürer: Zec

4/4. Albrecht Dürer: Wehlsch Pirg

izraz duševnih stanja …

←4/5. Albrecht Dürer: The Monumental Turf

←4/6. : TS’AO TCHE-PO: PAVILJON POD STABLIMA, detalj

4/7. PAUL RUBENS: Lov na lavove →

4/10. Alexandre Cozens: Akvatinta New York, Museum of modern Arts

Već tokom studija divi se Caudu Lorraineu (1600-1682)

←4/16. Joseph M. William Turner: S. Giorgio Maggiore: Early Morning

Goetheova Teorija boja

Tek Ostwald (1853-1932) je ucrtao u krug i prijelazne nijanse ....

DIMENZIJE BOJENOG OSJETA:

4/17. Turner: Moonlight →

←4/18 Paul Cézanne: Mlin na rijeci

Kod Cézannea je akvarel imao specifičnu konstruktivnu ulogu.

←4/19. Paul Cézanne; ulje: Odron kamenja kod Bibémusa

←4/22. Paul Klee; mix media: …

4/24. Oskar Kokoschka: Anna Kallin; portret … →

←4/25. Oskar Kokoschka: Autoportret, makro detalj

suprotno od: je suprotno:

4.3.1. uvodne napomene

←4/26. WILLIAM TURNER : Goldau

MJESTO: danas: privatna zbirka;

4.3.2. princip gradnje

način rada podrazumijeva lazurnu tehniku vodenim bojama graĎenu u slojevima

4.3.2.1. pripremni radovi,

←4/27. ■ WILLIAM TURNER : skica

←4/28. █ W.TURNER : Goldau, detalj

4/29. █ W.TURNER : Goldau, detalj

kako su zapazili mnogi ... gledamo okom a vidimo umom ...

4/30. █ WILLIAM TURNER : Goldau, detalj →

Winsor&Newton ima u svojim specifikacijama preporuke o

pod-slikano je tonovima koji sa konačnim izgledom pojedine

ali, kod Turnera se već susrećemo sa kontrastnim pod-slikanjem :

4/31. WILLIAM TURNER : █ Goldau, detalj→

←4/34. WILLIAM TURNER :█ Goldau, detalj

4.3.2.5. fiksiranje (?)

zato se smatra fenomenom engleske umjetnosti…

4/35. Turnerov papir

You might also like