TEMATSKO – MOTIVSKA OSNOVA:

ŽIVOT – SMRT
“Ali, sada u noći bez tračka svetlosti, u prisustvu vetra i ravnomernog laparanja jedra, učuni mu
se da je već možda i mrtav. On sklopi ruke i oseti svoje dlanove. Nisu pripadali lešu, mogao je da
oseti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni leđa na dasku, siguran da nije mrtav.
Leđa su mu to potvrdila.”
Bol kao sinonim života. Iako neprijatan, ipak je osjećaj. Dakle, sve dok čovjek osjeća,
makar i bol, znači da je živ.
Posebno je važno istaći da cjelokupna atmosfera toliko podsjeća na smrt, da je starac bio u
dilemi da li je uopšte više živ, ili ne. Noć bez svjetlosti, potpuno sam na pučini, bonaca,
tišina… Nije mogao više da razazna život od smrti. Na toj tankoj granici, osjećaj bola mu je
bio jedini dokaz života.

ISKUSTVO – NEISKUSTVO
"Ja sam drugačiji", reče starac. "Dozvolio sam ti da nosiš stvari kad si imao pet godina."
Dječak je bio neiskusan i mlad, ali je iskren, vrijedan i čistog srca. Starac, kao iskusni
mentor i učitelj, povjeravao mu je zadatke iznad njegovog uzrasta, kako bi ga očeličio i
dokazao da ima bekrajno povjerenja u njega.

SREĆA – NESREĆA
"Ali, mislio je, držim ih baš kako treba. Samo, više nemam sreće. Ko zna? Možda danas? Svaki
dan je nov dan. Dobro je kad čovjek ima sreću. Tačnost mi je ipak draža. I onda kada sreća dođe,
spreman si."

"Ne. Nisam srećne ruke. Više nemam sreće."

"Do đavola sa srećom", reče dečak. "Poneću sobom sreću."
Prikazana je filozofija da je sreća važna, ali ne presudna. Daje se prednost tačnosti i radu,
a sreću svako nosi sa sobom, kao neku ličnu tvorevinu. Važne su odluke i postupanja, naša
djelovanja i radnje koje ta sreća samo upotpunjuje.

POBJEDA – PORAZ
"Ali čovjek nije stvoren za poraze (...) Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen."
Ovo je jedan od najpoznatijih citata iz ovog romana. Velika vjera u čovjeka i njegovu
,,moralnu” pobjedu. Iako svaki život nosi mnoštvo poraza, čovjek koji ih preživi,
vremenom jača. Čak i kada ga situacija u potpunosti slomi, ruinira, on ostaje ,,moralni
pobjednik” zbog jačine karaktera i vječnog duha. (recimo)

LIJEPO – RUŽNO
“Oduvijek je mislio o moru kao o la mar, kako ga ljudi zovu na španjolskom kad ga vole. Kadšto
oni koji ga vole govore ružno o njemu, ali uvijek govore tako kao da je riječ o ženi. Neki od
mladih ribara, koji se služe plutačama kao plovcima, koji posjeduju motorne čamce što su ih
kupili kad su dobro zarađivali na jetrima morskih pasa, nazivaju more el mar, u muškom rodu.
Govore o njemu kao o suparniku ili o nekom mjestu ili čak kao o neprijatelju. Ali starac je
oduvijek mislio o njemu u ženskom rodu kao o nečemu što dijeli ili uskraćuje velike milosti, a
ako je gdjekad divlje ili zlo, to je samo zato što ne može biti drugačije. Mjesec djeluje na njega
kao i na žene, mislio je.”
More kao ženski princip, princip mjesečeve energije i ljepote, ali i kontrast navedenom:
koliko je lijepo i milosrdno, toliko zna biti i zlo. Shodno tome, neki ga oslovljavaju u
muškom rodu, kako bi naglasili tu opaku neprijateljsku stranu. Može se reći da je more
samo po sebi jedinstvo suprotnosti. Podjednako i lijepo i ružno, blagonaklono i zlokobno.
(španski jezik: rod se određuje predlozima la za ženski i el za muški rod)

MORALNO – NEMORALNO
"Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz
ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije grijeh ubiti
je. Ili je onda još veći?"

“Ipak ću je ubiti, reče on. U svoj njenoj veličini i slavi. Mada to nije pošteno, mislio je, pokazaću
joj šta sve jedan čovek može učiniti i izdržati.”

“Možda je bio grijeh ubiti ribu. Mislim da je tako iako sam je ubio da prehranim sebe i mnoge
druge. Ali onda je sve grijeh. Nemoj misliti na grijeh. Kasno je da misliš na grijeh, a ima i ljudi
koji su za to plaćeni. Neka oni misle na te stvari. Ti si rođen da budeš ribar k’o što je i riba
rođena da bude riba.”
Pokazuje se moralna dilema zbog ubistva životinje. Opet se opravdanje stavlja na stranu
čovjeka, u smislu da, zbog svoje intelektualne superiornosti i ponosa, ima pravo na takav
čin po prirodnom poretku stvari. Čovjek je čovjek - ribar, lovac, a riba je riba i jasno je
gdje je kome mjesto i kakve su im životne uloge.
PRIJATELJSTVO – NEPRIJATELJSTVO
“Opazi kako je prijatno kad se može govoriti s nekim umesto sa samim sobom…. Nedostajao si
mi", reče on.
Ističe se izuzetno prijateljski odnos starca i dječaka, ali i prijateljstva generalno. Umoran
od samoće, svaki čovjek poželi sagovornika sa kime bi, u dijalogu, razbio tišinu.

LJUBAV – MRŽNJA
“Setio se dana kada je upecao jednog od para marlina. Mužjak pušta uvek ženku da zagrize prva,
i upecana riba, ženka, počinje da se, obuzeta panikom, očajnički brani i zato se brzo iscrpi, a za
sve vreme mužjak je ostao kraj nje, prolazio ispod konopca i kružio sa njom na površini.”
Predivna alegorija o ljubavi i lojalnosti. Iako su u pitanju ribe i pripadaju životinjskom
svijetu, mužjak nikada ne napušta svoju ulovljenu ženku iako sluti njenu skoru smrt.
Upravo onako kako bi trebalo da bude i među ljudima.

HUMANOST - NEHUMANOST
“Tada mu bi žao velike ribe koja nema šta da jede, odlučnost da je ubije, ni za časak ne popusti
uprkos tome što ju je žalio. Koliko će ona ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je
pojedu. Ne, svakako nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada čovek pomisli na njen
podvig i njeno dostojanstvo.”
Česta pomisao da se ulov koristi zarad višeg cilja (kako je već pomenuto), posebno za
prehranu ljudi i opstanka čovječanstva.