"Tesko je dok se ne odlucis, tada sve prepreke izgledaju neprolazne, sve teskoce

nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobjedis svoju

malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen i pun
pretnji."

"Jer,smrt je besmisao, kao i zivot. Covek je proklet i zali za svim putevima kojima
nije prosao. Jer neka noc mora biti poslednja, i nesto mora biti sto boli, uvek.
Nikakva traga od njega nema vise na svetu. Sve sto je ostalo to je u meni. Ono sto
je rekao planulo je kao oslepljujuci bljesak ,a onda je nastao mir. Voda je zuborila
spokojno. Cuo sam pticu u granju. Eto, svrseno je, mislio sam. Trebalo bi ubijati
proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Odlazi senko, nista
nije moglo biti drukcije, i naslo bi se nesto drugo da boli."

Nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo ono sto je proslo... ali
zasto se javlja kad mi je najmanje potrebno?

Gresne misli su kao vjetar, ko ce ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U cemu

je poboznost, ako nema iskusenja koja se savladavaju?

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da

ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.

Nikad ne znamo sta izazivamo u drugom covjeku rijecju koja za nas ima sasvim
odredjeno znacenje i zadovoljava samo nasu potrebu.

DO KRAJA ZIVOTA UPOZNAVACU LJUDE, A NIKAD IH UPOZNATI NECU. UVIJEK CE ME

ZBUNJIVATI NEOBJASNJIVOSCU POSTUPKA.

"ovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesrea, oduzima mu hrabrost, umanjuje

sigurnost. Veui se za jedno mjesto ovjek prihvata sve uslove, ak i nepovoljne, i
sam sebe plai neizvjesnou koja ga eka. Promjena mu lii na naputanje, na
gubitak uloenog, neko drugi e zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce poinjati
iznova. Ukopavanje je pravi poetak starenja, jer je ovjek mlad sve dok se ne boji
da zapoinje. Ostajui, ovjek trpi ili napada. Odlazei, uva slobodu, spreman je da
promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode?"

"Mi smo niiji. Uvijek smo na nekoj mei, uvijek neiji miraz. Vjekovima mi se traimo i
prepoznajemo, uskoro neemo znati ko smo. ivimo na razmeu svjetova, na granici naroda,
uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a
neprihvaeni. Ko rukavac to ga je bujica odvojila od majke pa nema vie ni toka, ni ua, suvie
malen da bude jezero, suvie velik da ga zemlja upije. Drugi nam ine ast da idemo pod
njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odsluimo.
Nesrea je to smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i neemo iz nje, a sve se plaa pa i ova ljubav.
Svako misli da e nadmudriti sve ostale i u tome je naa nesrea. Kakvi su ljudi Bosanci? To su
najzamreniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako poalila kao sa Bosnom. Jue smo bili
ono to danas elimo da zaboravimo, a nismo postali ni neto drugo. S nejasnim osjeajem stida
zbog krivice i otpadnitva, neemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed.
Zar smo mi sluajno tako pretjerano meki i surovi, raznjeeni i tvrdi. Zar se sluajno zaklanjamo
za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodreenosti, zato? Zato to nam nije svejedno. A kad
nam nije svejedno znai da smo poteni. A kad smo poteni, svaka ast naoj ludosti!"
"Otvorio sam knjigu nasumce i naiao na pricu o Aleksandru Makedonskom. Car je,
prica se tu, dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svidio, a
ipak je sve polupao. - Zato? Zar nije lijepo? - pitali su ga. - Ba zato - odgovorio je
on. - Toliko su lijepe, da bi mi bilo teko da ih izgubim. A vremenom bi se jedna po
jedna razbijala, i ja bih zalio vie nego sad. Prica je naivna, a opet me zaprepastila.
Smisao je gorak: covjek treba da se odrece svega to bi mogao da zavoli, jer su
gubitak i razocarenje neizbjezni. Moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo.
Moramo unititi svoju ljubav, da je ne unite drugi. Moramo se odreci svakog
vezivanja, zbog moguceg zaljenja."

"Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objanjavati ni traiti joj
razlog. Pa ipak to inim, makar samo zato da jo jednom pomenem ovjeka koji je
unio toliko radosti u moj ivot."