KNJIŽEVNOST ZA MLADEŽ

SKRIPTA

Natalija Mijatović
Sadržaj
UVOD ..................................................................................................................................................... 3
BASNA ................................................................................................................................................... 3
EZOPOVE BASNE ............................................................................................................................. 3
Orao i lisica ......................................................................................................................................... 3
Zmija i orao ......................................................................................................................................... 4
Lav i magarac ...................................................................................................................................... 5
Vuk i pas.............................................................................................................................................. 5
Magarac i cvrčci .................................................................................................................................. 5
Lastavica i vrana.................................................................................................................................. 5
Lisica i grožđe ..................................................................................................................................... 6
Dva prijatelja i medvjed ...................................................................................................................... 6
Svojeglava žaba ................................................................................................................................... 6
JEAN DE LA FONTAINE.................................................................................................................. 6
SMRT I DRVOSJEČA .................................................................................................................... 7
ŽIVOTINJE OBOLJELE OD KUGE ............................................................................................. 7
MARK TWAIN - PUSTOLOVINE HUCKLEBERRYJA FINNA .................................................... 9
PRIPOVIJETKE I ROMANI O ŽIVOTINJAMA ................................................................................ 11
RUDYARD KIPLING – KNJIGA O DŽUNGLI ............................................................................. 12
JACK LONDON – BIJELI OČNJAK............................................................................................... 17
FELIX SALTEN - BAMBI ............................................................................................................... 18
PUSTOLOVNI ROMAN ...................................................................................................................... 22
DANIEL DEFOE - ROBINSON CRUSOE ...................................................................................... 22
JONATHAN SWIFT - GULLIVEROVA PUTOVANJA ................................................................ 25
HENRYK SIENKIEWICZ - KROZ PUSTINJU I PRAŠUMU ....................................................... 27
ERNEST HEMINGWAY – STARAC I MORE ............................................................................... 29
PROZA U TRAPERICAMA ILI JEANS PROZA ............................................................................... 32
ZNANSTVENO FANTASTIČNI ROMAN ......................................................................................... 33
JULES VERNE 20 000 MILJA POD MOREM .............................................................................. 33
PUT OKO SVIJETA ZA 80 DANA ................................................................................................. 34
POVIJESNI ROMAN ........................................................................................................................... 35
WALTER SCOTT - IVANHOE ....................................................................................................... 35
AUGUST ŠENOA – ČUVAJ SE SENJSKE RUKE ........................................................................ 42
DUBRAVKO HORVATIĆ- JUNAČINA MIJAT TOMIĆ .............................................................. 43

2
UVOD

Dječja književnost obuhvaća djela, što po tematici i formi odgovaraju dječjoj

dobi (3-14 godina), a koja su ili svjesno namijenjena djeci ili ih autori nisu
svesno namijenili djeci, ali su tijekom vremena izgubivši mnoge osobine koje su
ih vezale za njihovo doba, postala prikladna za dječju dob.

Vrste dječje književnosti: slikovnica, dječja poezija, priča, dječji romani ili
romani o djetinjstvu

Vrste književnosti za mladež: basna, pripovijetke i romani o djetinjstvu,

pripovijetke i romani o životinjama, pustolovni romani, roman u trapericama,
znanstveno-fantastični roman i povijesni roman

Granične vrste (za stare i mlade): basne, roman o životinjama, pustolovni

romani, povijesni roman, znanstvena fantastika, putopisi, biografska djela

BASNA

EZOPOVE BASNE

Ezop- bio je starogrčki basnopisac čije su jednostavne basne prožete humorom i

protkane alegorijama o međuljudskim odnosima i karakterima. Pretpostavlja se
da svoje basne nije zapisivao, nego ih je pričao. Glavni su junaci
većinomživotinje, a nakon svake basne slijedi koncizna pouka koja otkriva
pravu istinu i smisao basne.

Orao i lisica
Orao i lisica sklopili su dogovor i odlučili živjeti zajedno. Njihovo prijateljstvo
sastojalo se od toga da će živjeti jedno pored drugog u slozi. Tako se orao
smjestio na jedno stablo i tamo je odlučio napraviti gnijezdo, a lisica je za
mjesto odabrala grmlje odmah u blizini stabla.Lisica je malo nakon toga okotila
mlade i otišla u lov. Ostavila je male lisice same, a tada je naišao gladan orao.

3
Ugrabio je lisice i odnio ih svojim malim orlićima koji su ih pojeli.Lisica je
poslije toga bila jako tužna zbog svojih mladih, a i nije mu se mogla nikako
osvetiti.Poslije toga, orao je oteo pastirima komad mesa kada su pekli jarca.
Odnio je meso u gnijezdo kako bi se mali orlići mogli najesti. No, nije bio
oprezan pa je s komadom mesa donio i žeravicu.Žeravica je zapalila gnijezdo i
mali orlići su iz njega popadali van. U taj čas naišla je lisica i pojela ih je. Tako
se lisica ipak uspjela osvetiti orlu i to sasvim slučajno.Prvi dio basne u kojem
sudjeluju likovi, orao i lisica, pripovjedački je, dok se drugi dio, odnosno,
pouka, sastoji samo od jedne rečenice. Pouka nam govori da će svakoga tko
pogazi prijateljstvo snaći kazna, nezavisno od osobe koja je povrijeđena. Tom
poukom, autor nam daje do znanja da se ova priča može primijeniti i u ljudskim
životima.

Zmija i orao
Jednoga dana sukobili su se orao i zmija. Zmija je držala orla i on se nije mogao
pomaknuti. Tada je naišao seljak i uspio osloboditi orla. No, zmija mu se tada
odlučila osvetiti. Kada seljak nije gledao, ispustila je svoj otrov u piće koje je on
trebao popiti. Ali tada je naišao orao iz ruku seljaka istrgnuo čašu.Radnja je vrlo
kratka bez opisa i dijaloga. Autor nam je otkrio samo najvažnije događaje. Tako
je cijela radnja, u koju uključujemo borbu između zmije orla i zmije, seljakovo
spašavanje orla i spašavanje seljaka, ispričana u pet rečenica.U ovoj basni
imamo tri lika i svaki je na jedan način povezan i ima ulogu na druga dva
lika.Uloga zmije je da je ona napadač jer prvo napadne orla, a zatim seljaka.
Orao je zmijina žrtva, ne može se sam braniti, ali tada ga spašava seljak. Iako
orao nije tražio seljakovu pomoć, on ga je spasio kada je ugledao da se muči.
Seljak je pomogao životinji u nevolji i to je radio bez ikakvih očekivanja, bilo
nagrade ili zahvalnosti, već iz razloga što je to ispravno.Seljak je kasnije bio
žrtva zmije, a orao mu je sada htio zahvaliti i to tako da je njemu spasio život i
tako mu se odužio.Poput svih basni i ova ima na kraju pouku i to u jednoj
rečenici. Pouka ove basne je da svako dobročiniteljstvo na kraju budu nagrađeno
zahvalnošću.

4
Lav i magarac
Jednoga dana lav i magarac su odlučili zajedno poći u lov. Stigli su do jedne
špilje gdje su bile divokoze. Lav je ostao na ulazu i odlučio promatrati divokoze,
dok je magarac ušao u špilju.Magarac se tada počeo čudno glasati i preplašio je
sve divokoze. Lav je tada rekao da bi se vjerojatno i on preplašio da nije znao da
se tako glasa magarac.Lav se hvalio kako je neustrašiv, a pouka ove basne bila
bi da se pred slabijima ne moramo hvaliti da smo jaki jer u nekim životnim
situacijama ne možemo biti jači nego što jesmo.

Vuk i pas
Lav je vidio psa na lancu koji je bio dobro uhranjen. Saznao je da je lovac
privezao psa na lanac, a pas je imao dovoljno hrane i nikada nije bio gladan. Lav
je tada poželio da se njemu nikada to ne dogodi jer koliko god bila teška glad,
smatrao je da je ropstvo jednako teško ili još i gore.Pouka basne je da trebamo
cijeniti slobodu jer ropstvo s punim želucem nije ugodno.

Magarac i cvrčci
U ovoj basni radnja se vrti oko magarca koji je želio postići više od svojih
mogućnosti. Naime, on je čuo kako cvrčci mogu lijepo pjevati, a razlog tomu je
taj što se oni hrane rosom. Tako je i on pokušao isto te se hranio samo rosom.
Malo nakon toga je uginuo.Pouka ove basne je da u životu ne smijemo težiti
izvan svojih mogućnosti jer nikada nećemo biti sretni.

Lastavica i vrana
Lastavica i vrana su se svađale oko toga koja je ljepša. Lastavica je na kraju
zaključila kako vranina ljepota najviše dolazi do izražaja u proljeće, a njezina
čak izdrži i mrazove.Ova basna uči nas tome da je dugovječnost puno korisnije
od ljepote koja kratko traje.

5
Lisica i grožđe
Gladna lisica je ugledala grožđe kako visi s loze i poželjela ga je pojesti. No,
nikako ga nije mogla dohvatiti pa je odlučila krenuti dalje. Zaključila je da je
grožđe ionako previše zeleno i da sigurno nije jestivo.Pouka ove basne je da
nam naša slabost ne smije biti izgovor u obavljanju poslova i da ono što smo
jednom započeli, moramo i završiti.

Dva prijatelja i medvjed

Dva prijatelja su imala dogovor da će njegovati pravo prijateljstvo i da će uvijek
biti tu jedan za drugoga pa i ako se radilo o nevolji.I tako ih je snašla nevolja
kada ih je napao medvjed. Jedan od njih se ponašao bezobzirno i sebično te je
pobjegao na drvo kako bi se spasio, ali nije ga uopće zanimao njegov prijatelj
kojeg je ostavio da se sam snalazi.Prijatelj koji je ostao bez zaklona, pravio se da
je mrtav kako bi medvjed otišao dalje. Kada se medvjed udaljio ovaj drugi je
sišao s drveta, a prijatelj mu je rekao da je od medvjeda dobio opomenu.Pouka
priče je da uvijek treba biti na oprezu jer nikada ne znamo kada će nas netko
iznevjeriti.

Svojeglava žaba
Dvije žabe su živjele na različitim područjima, jedna je živjela u močvari, a
druga u manjoj bari. Žaba koja je imala bolje uvjete za život i živjela je u
močvari, zvala je drugu žabu dadođe živjeti k njoj.No, druga žaba je nije
poslušala pa su je malo nakon toga pregazila kola.Pouka ove priče je da treba
poslušati dobar prijateljski savjet.

JEAN DE LA FONTAINE (1621-1695)

Francuski pjesnik i basnopisac. Okušao se u raznim pjesničkim vrstama, no kao

rođeni pripovjedač daje najbolja ostvarenja u četiri knjige stihovanih Priča i
dvanaest knjiga Basna, kojima je stekao trajnu slavu. Napisao je ukupno 240
basni, u kojima obrađuje motive preuzete većim dijelom od Ezopa, Fedra,
Pilpaja i drugih basnopisaca, ali se ne zadovoljava didaktičkim okvirima i
utilitarnim karakterom dotadašnje basne, već razvija fabulu, proširuje opise i
produbljuje karakterizaciju likova te, prema vlastitim riječima, u svojim
basnama daje “komediju u sto raznih činova” i široku sliku ljudskog života i
6
francuskog društva. Moral njegovih basna, pisnih s puno topline za mladog
čovjeka i s oštrom osudom vladajuće klase često i nije dan u vidu posebne
poruke, već izvire iz samog teksta, u kojem prikazuje svoje bogato životno
iskustvo i zastupa načelo zdravog razuma i praktične životne filozofije. Basne su
pisane u metrički vrlo razlnolikim, ponekad i gotovo slobodnim stihovima,
komparirane su često kao male komedije sa svim elementima dramskog zapleta,
a posebnu im vrijednost daje izvanredno uspjela karaterizacija likova ljudi i
životinja, kao i lirski opisi prirode.

SMRT I DRVOSJEČA
Pripovjedač nam govori o nesretnom drvosječi, njegovom teškom i turobnom
životu. Starcu je dosta svega, on zaziva smrt i ona dolazi. Međutim suočen s
njom, starac se ipak predomišlja i odabire da je težak život bolji od nikakvog.

Smrt će boli sve odnijeti;

Al gdje jesi, tu i budi!
Bolje trpjet no umrjeti:
tako mudri zbore ljudi.

Život je težak. Iako vele da je Božji dar, i da se životu treba veseliti, jadan starac
suočen s njegovom surovošću, poželi da dođe kraj njegovim teškim mukama,
vječitoj besparici i bijednom životu. On zaziva Smrt misleći da će ga ona riješiti
svih njegovih problema, ali u trenutku kada se nađe licem u lice s njom, on
shvati da je život previše dragocjen, da sve one njegove teške godine još uvijek
nije spreman predati Smrti, da bi rađe gledao i radovao se svojoj obitelji nego
bio spreman zauvijek otići od njih.

ŽIVOTINJE OBOLJELE OD KUGE

Had je prazan i nebo šalje kugu onim životinjama koje su griješile da se on
ispuni. Kuga je došla i sve su životinje oboljele, ali nisu sve umrle. Nestalo je i
sreće i ljubavi, čak i oni najjači su podlegli kugi i postali slabašni. Lav saziva
vijeće i moli najvećeg zločinca da da svoj život da bi ostali mogli preživjeti, a
ako on umre nebo bi se možda smirilo.
Lav moli da se prema tom zločincu bude blag, jer su i ostali mnogo griješili.
Javlja se jedan zločinac, predsjednik skupa – lav, i govori da je on veliki
proždrljivac i da je pojeo čak jednog pastira, te će on ako je potrebno sebe
žrtvovati, ali neka svatko preispita svoju savjest, jer ako najveći zločinac ne
strada Bog se neće umiriti. Na to se javlja lisica i govori da nije zločin pojesti

7
životinju ako si gladan, a što se tiče pastira, oni i tako životinjama nose veliko
zlo i misle da nad njima imaju nekakvu vlast.

Kralju, reče lija, svi smo mi to već znali

Da tvoj obzir znak je srca ti finoće;
A kad ti se ovce, ta stoka, jesti hoće
To da grijeh je? Ne, ne, Gospodaru, to je
Za njih milosti znak tvoje…

Javile su se i druge životinje, ali i njihovi zločini bili su mali i ne toliko značajni.
Na kraju se javlja magarac, koji kaže da je popasao malo fine trave koju nije
smio, i svi su ga optužili da ne smije jesti tuđu travu “i osta magarac bez kože”.

Na pozornici života stoje lav – sinonim mudrosti, lisica – sinonim lukavosti,

tigar – sinonim moći, a nasuprot njih magarac koji je sinonim gluposti. Svatko
od njih, zahvaljujući jednoj od svojih sposobnosti a bez obzira na veličinu
zločina, uspijeva se obraniti i zazvati pravednost u svoju korist nalazeći pritom
dovoljno opravdanja i suvislih argumenata za svoje zločine. Nažalost magarac,
koji je po prirodi glup i nesnalažljiv, biva žrtveni jarac za sve zločine učinjene u
njihovoj zajednici, bez obzira na to što je njegov “grijeh” bezazlen.

Basna je kratki oblik epike u kojem su glavni likovi uglavnom životinje koje
nose ljudske osobine. Obilježja su alegorija(preko životinja prikazuju se ljudski
karakteri) i poučan završetak. Basna je kompozicijski sastavljena od dva dijela,
a to su: fabula (neki događaj) u kojem se najčešće pojavljuju životinje i moral
(pouka koja se iščitava ili proizlazi iz basne, može biti na početku ili na kraju
basne, a izriče ju lik u fabuli). Najistaknutiji predstavnici basni: Ezop, J. De La
Fontaine, I.A. Krilov, G.E.Lessing.

PRIPOVIJETKE I ROMANI O DJETINJSTVU

Glavna obilježja romana o djetinjstvu: glavni likovi su djeca sa svim svojim

doživljajima, strepnjama i nadama.

Najznačajniji predstavnici: M. Twain, F.Molnar, A. Lindgren

8
MARK TWAIN - PUSTOLOVINE HUCKLEBERRYJA FINNA

Bilješke o piscu: Američki pisac i humorist, jedan od najvećih humorista u

svjetskoj književnosti, prvi i najveći tipično američki pisac, Mark Twain, rođen
je u Floridi.Većina Twainovih najboljih djela napisana je tijekom 1870-ih i
1880-ih. Pustolovine Toma Sawyera slave djetinjstvo u gradu na obali
Mississippija. Roman Kraljević i prosjak (1882.) knjiga je za djecu fokusirana
na zamjenu identiteta u tudorskoj Engleskoj. Pustolovine Huckleberryja Finna
(1884.) nastavak su Toma Sawyera i općenito se smatra Twainovim najboljim
djelom. U romanu je riječ o dječaku zvanom Huck koji bježi od svoga oca na
splavi rijekom Mississippi s odbjeglim robom Jimom. Ovo djelo, između
ostalog, daje čitatelju sliku života na rijeci Mississippi prije građanskog rata.

Priča se dalje nastavlja opisom Huckova života kod udovice Douglas koja ga
zajedno sa svojom sestrom želi obrazovati.Ali kako je u Hucku i dalje velika
želja za slobodnim načinom života, on bježi, ali se vraća na nagovor Toma
Sawyera, koji je obećao da će ga vratiti u razbojničku družinu ako se vrati kod
udovice Douglas. Udovica se rasplakala kada se Huck pojavio i ponovno ga je
obukla u lijepo odijelo. Kada su svi otišli na spavanje Huck se iskrade iz kuće te
ih zamalo ne otkrije rob Jim od gđice Watson. Morali su čekati dok Jim nije sjeo
ispod drveta i zaspao.Tom i Huck su se sastali s nekolicinom dječaka, sišli do
rijeke i čamcem odvezli do špilje te osnovali bandu “Družina Toma Sawyera”.
Nakon što su se svi zakleli krvlju, izabrali su Toma za vođu i krenuli kućama.
Prošlo je već nekoliko mjesevci i došla je zima. Huck se opet privikao na školu,
ali još mu je uvijek bilo teško spavati u krevetu, pa bi se ponekad iskrao iz kuće
i spavao u šumi pod vedrim nebom, tek toliko da se malo odmori.Jednog je jutra
u snijegu zatekao tragove i prepao se da bi mogle biti od njegova oca koji je bio
okrutan čovjek. Zato je Huck izjavio sucu kako ne želi ni kamate, ali ni glavnicu
od 6.000 dolara. Sudac je iako zbunjen napisao kako je za jedan dolar od Hucka
otkupio njegovih 6.000 dolara. Huck je otišao do Jima u nadi da će mu on moći
reći približava li mu se otac, ali Jim kao pravi prorok mu nije mogao reći ništa
određeno. Kada se te večeri vratio u u sobu, tamo ugleda svog oca.Otac je bio
ljut što je Huck naučio čitati i pisati i zabranio mu je da ide u školu. U mjesto ga
je dovukla vijest kako Huck ima novaca i zatražio je od suca Thatchera da mu
da novac. Ovaj je to odbio, a sudac i udovica su zatražili od suca da udalji
Hucka od oca. Ali kako je u grad došao novi sudac naredio je kako se obitelj ne
smije razdvajati. Otac je potom podnio tužbu protiv Thatchera, a Hucka istukao

9
jer nije htio napustiti školu.Jednog dana ga je otac prevezao na drugu obalu
rijeke Mississippi gdje su lovili ribe i ljenčarili oko dva mjeseca. Jedne noći se
otac toliko napio da je počeo ganjati Hucka s nožem po kolibi. Huck je shvatio
kako je krajnje vrijeme da pobjegne od oca. Napravio je splav, natrpao raznih
stvari. Puškom je ubio podivljaju svinju, odvukao je do kolibe i zatim do rijeke,
namjestivši tragove tako da je svako morao pomisliti kako su ga ubili razbojnici
i tijelo bacili u rijeku.Ušao je u čamac i krenuo prema Jacksonovu otoku.
Sljedeće jutro je čuo vrisak i primijetio skelu te mnoštvo ljudi. Znao je da pucaju
iz topa kako bi njegovo tijelo rijeka izbacila na površinu. Prepoznao je Toma
Sawyera, suca Thatchera, oca i mnoge druge. Kako se udaljavao tako više nije
mogao čuti ni pucanj topa. Na otoku kojem se smjestio naletio je na roba Jima
koji je pobjegao od gđice Watson jer ga je htjela prodati za 800 dolara.Ubrzo
postanu dobri prijatelji. Kako su se trebali sami prehranjivati, jednog je dana
Huck odlučio otići do grada po hranu, a usput i da sazna ponešto o vijestima iz
grada. Prerušio se u djevojčicu kako ga nitko ne bi uspio prepoznati. Po gradu se
proširila vijest da je Jim, odbjegli rob, ubio Hucka te je raspisana nagrada od tri
stotine američkih dolara ukoliko ga tko pronađe. Huck se, čuvši to, hitno
pokušava vratiti Jimu da ga obavijesti. Čim je došao do Jima, ukrcali su stvari i
krenuli dalje niz rijeku.Jim je na splavi napravio šator, pa su tako prošli pokraj
Saint Louisa. Huck bi ponekad otišao do grada da kupi potrebne namirnice, a
inzistirao je da prošeću gradom jer je to vidio kao pravu avanturu. Na povratku
su čuli neke glasove i otkrili da se na splavi nalaze tri razbojnika. Jedan je bio
zavezan, a druga dvojica su se dogovarala kako da ga ubiju jer ih ucjenjivao.
Razbojnici su odlučili ostaviti trećeg da potone s olupinom, a Huck se dosjetio
da im odveže čamac i tako spriječi ubojstvo.Međutim Huckova i Jimova splav
se otkačila i otplovila. Jedina šansa je bila da se nekako dočepaju čamca od
razbojnika. Sreća im se osmjehnula jer tek što su razbojnici ušli u čamac
primijetili su da nisu ispraznili džepove pajdaša kojeg su ostavili, pa su se opet
vratili na palubu. Huck i Jim su iskoristili to vrijeme i pobjegli čamcem.
Vesljući uzvodno su uspjeli doći do svoje splavi. Nakon što se digla oluja Hucka
je brinulo što će biti sa trojicom razbojnika jer je htio da završe pošteno na
suđenju.Naišli su na olupinu koja je bila duboko u vodi i vjerovali su kako ipak
nitko nije preživio. Od razbojnika im je ostalo pokrivača, odjeće, puno knjiga i
cigara. Neko vrijeme su uživali i pušili cigare te planirali u malom mjestu Cairu
prodati splav i nastaviti dalje parobrodom u Slobodne države gdje nema robova.
Kako je slušao Jima da priča o slobodi, tako je Huck shvaćao da bi ga možda
ipak trebao vratiti njegovim vlasnicima, ali se ubrzo predmislio.Jedne noći su se

10
susreli sa čamcem lovaca koji su hvatali odbjegle robove. Htjeli su pregledati
čamac, ali se Jim na vrijeme sakrio. Huck ih je uspio zavarati rekavši kako u
šatoru spava njegov bolestan otac, a želeći da se što prije maknu od bolesnog
čovjeka, lovci su mu dali 20 dolara.Nažalost promašili su Cairo, dogodila im se
nezgoda i ostala im je samo splav, pa su tako nastavili putovanje niz Mississippi.
Ubrzo su na splav primili dvojicu čudaka za koje se ispostavilo da su varalice i
jednom prigodom su dok je Huck bio odsutan prodali Jima farmeru. Huck ga je
odmah krenuo tražiti i putem susretne dječaka koji mu kaže da se rob nalazi na
farmi gdina Phelpsa. Huck krene prema farmi gdje svi čekaju dječaka Toma
Sawyera jer je Phelps Tomov tetak. Uskoro stiže i Tom koji da zaštiti Hucka
predstavi se kao Sid Sawyer, njegov rođak. Nitko ništa ne sluti jer tetka Sally
već odavno nije vidjela nećake.Tom i Huck dolaze do zaključka kako se Jim
nalazi u drvenjari, budući da je tamo jedan crnac nosio hranu te lubenice. Kako
lubenice ne jedu psi znali su da je tamo zaista Jim. Sva trojica su odglumila da
se ne poznaju i nastavili posjećivati Jima, a Tom je smišljao načine kako da ga
oslobode. Jedne noći su pokušali, ali su Toma upucali u nogu, a Jima opet
ulovili. Tek tada je Tom priznao kako je gđica Watson umrla i oporučno
oslobodila Jima. Jednostavno je htio pustolovinu, pa nije želio priznati.Jima su
na kraju oslobodili i nagradili jer je njegovao Toma, a Huck je saznao da je opet
bogat jer je sudac Thatcher uspio sačuvati njegov novac. Nije se više morao
bojati oca jer je umro. Tom je ozdravio i krenuo u nove pustolovine među
Indijance, a kada je Huck saznao da ga teta Sally želi civilizirati i posvojiti,
odlučio je i on krenuti prema Indijancima jer je ovo već jednom pokušao.

PRIPOVIJETKE I ROMANI O ŽIVOTINJAMA

Književna animalistika interdisciplinarno je područje koje proučava životinje

kao književnu činjenicu, animalističku književnost.

U romanu o životinjama životinjski se svijet prikazuje onakvim kakav jest.

Antropomorfno prikazivanje životinja-antropomorfnosti nije svrha da podcrtava

zbiljske osobine životinja, nego ima druge ciljeve. Zbiljskim prikazivanjem
životinja se proučava njihov način života.

11
RUDYARD KIPLING – KNJIGA O DŽUNGLI

Bilješke o piscu: Rudyard je engleski književnik. Putovao je u Japan, Ameriku i

Južnu Afriku. S jednakim žarom djelovao je u književnom i političkom životu
Britanije. Godine 1907. dobio je Nobelovu nagradu. Njegova proza donosi
izuzetnu sliku indijskog života i svijeta britanskih vojnika, s osobitim smislom
za svijet djece i životinja. Bio je zagovornik britanskog imperijalizma, a kao
utjelovljenje kolonijalizma nemilosrdno je karikiran i parodiran. Najčitanije su i
najznačajnije njegove knjige o džungli, koje karakterizira izvanredno
poznavanje tajanstvene Indije i svijeta životinja. Djela su mu: Balade iz vojarne,
Priproste priče s planine, Sablasna rikša i druge priče, Knjiga o džungli,
Kim,Svjetlost se ugasila, Kako je slon dobio surlu.
Kratak sadržaj:
Mowglijeva braća
Bila je topla ljetna večer. Vukovi su se odmarali za vrijeme kipućeg popodneva i
skupljali snagu za lov kada zađe sunce. Sve je bilo tiho do trena kada se začulo
šuštanje u grmlju. Tamo se nalazio neobičan stvor. Potpuno gol i tek je
prohodao. Bilo je to čovjekovo mladunče. Mladunče se bez straha ugnijezdilo u
vučju jazbinu zajedno sa malim vučićima, pokazujući zavidnu hrabrost pošto mu
je oštri Shere-Khan bio za petama. Majka Vučica odjednom je zavoljela ovo
hrabro golo malo stvorenje i odlučila ga prihvatiti, no uskoro je uslijedio okršaj
sa Shere Khanom koji je želio doći do djeteta. Shere-Kahn bio je prezren jer
šepav kakav jest lovio je samo izgladnjelu stolku i ljude, a to se nije slagalo za
zakonima koji vrijede u ovoj džungli. Iako se Shere-Khan trudio izvući ljudsko
mladunče iz brloga našao se lice u lice sa majkom vučicom koja ga je branila i
ljutit i uz salvu prijetnji povukao se u šumu. Za sve nove odluke koje se donose
za vukove potreban je čitav čopor. Tako su i majka vučica i otac morali
popričati sa čoporom o mladunčetu koje su prihvatili. Svakog uštapa svi vukovi
bi se okupili ispod zborne stijene i tada bi se predstavljala mladunčad. Jednom
predstavljeni stavljeni su pod zaštitu i ni jedan stariji vuk im ne smije nauditi.
Neki vukovi bili su bijesni predstavljanjem ljudskog mladunčeta i bilo je
trzavica. Mowgli, što znači žaba, prihvaćen je u čopor Slobodnog naroda, kako
su se vukovi nazivali, nakon što su se za njega zauzeli medvjed Balooa i pantera
Bagheere. Tako Mowgli postaje član čopora. Kako su rasli vučići rastao je i on i
skupljao pouke od svij oko sebe. Učio je o Zakonu džungle u čemu mu je
posebno pomagao Baloo. Shere-Khan još nije prebolio kako mu je ljudsko
mladunče prokliznulo kroz šape i često je mlade vukove huškao protiv njega.
12
Akela, stari vuk, već je bio na kraju svog životnog puta, slab i onemoćao.
Pribojavao se za Mowglija i sve što je Shere Khan sposoban napraviti. Bagheera
je bila rođena među ljudima stoga je mnogo znala o njihovim običajima. Rekla
je Mowgliju da bi trebao otići do ljudi i donjeti crveni cvijet kojeg se životinje
boje, tj. vatru. Uskoro je ponovo bio uštap i Shere-Khan je sa mladim vukovima
naumio svrgnuti staroga Akelu. Ovaj je potez toliko naljutio Mowglija da se
odlučio boriti sa Shere-Khanom, no ono što šepavi vuk nije znao je da Mowgli
ima posudu sa vatrom. Pripalio je granu kojom ga je stao udarati i Shere Khan i
njegovi pristaše bezglavo su pobjegli pod prijetnjom plamena. Mowgli je
shvatio da džungla nakon ovakve bitke više nije sigurna za njega. Morao se
teška srca oprostiti od vučje obitelji i obećao im kako će jednoga dana donijeti
Shere-Khanovu kožu. Sljedeća zora osvanula je tužno i Mowgli je krenuo u
potragu za bićima koja se nazivaju ljudima.

Kaaov lov

Dok još nije bio protjeran Mowgli je morao učiti mnogo više od vukova i to je
često znalo dovesti do razmirica sa učiteljem Baloom. Tako je u jednom trenu u
žaru svađe priznao svom učitelju da je proveo neko vrijeme u društvu sa
Bandar-lozima. Oni su majmunski narod koji ima vrlo nizak status u džungli.
Nemaju ni vođu, niti se drže ikakvog zakona. Čitave dane samo brbljaju i urliču
neke besmislene pjesme pokušavajući na taj očajan način privući pažnju na sebe.
Jedan od majmuna iz naroda došao je na ideju da bi bilo vrlo dobro prijateljevati
sa Mowglijem, jer on zna plesti zaklone od šiblja. Pomišljali su da bi s njim kao
vođom postali najmoćniji narod u džungli i tako su slijedili Balooa, Bagheeru i
Mowglija na njihovim putovanjima kroz džunglu. Stiglo je podne i družina se
odlučila odmoriti od lutanja. Mowgli je usuo a majmunski narod se spustio sa
drveća i oteo ga. Pobjegli su vrišteći i noseći Mowglija sa sobom. Bili su
ponosni što je sada sva pozornost cijenjene pantere Bagheere na njima. Iako su
medvjed i pantera krenuli za njima, nisu se mogli mjeriti sa majmunskom
brzinom kretanja krošnjama. Smislili su novi plan i obratili se neprijatelju
majmunskog naroda, udavu Kaa. Kaa nije prvo želio surađivati, ali Baloo i
Bagheera su mu ponavljali uporno uvrede koje je majmunski narod iznio u vezi
njega i on je pristao. Uz pomoć sokola Čila saznali su kako Mowglija drže u
Hladnim brlozima. To je bio stari razrušeni grad. Jedan od majmuna ponosno je
održao govor u kojem je objavio kako Mowglijeva prisutnost označava novi
početak za narod Bandar-loga. Mowgli ih je i pokušao naučiti kako se pletu
zakloni od šiblja, ali uvidio je da majmuni vrlo brzo gube interes. Počeli su se
potezati za repove i divljati uokolo i postalo mu je jasno da je Baloo bio u pravu.
Odlučio je da se mora pokušati vratiti u svoju Džunglu. Baloo, Bagheera i Kaa u

13
međuvremenu su dogovorili taktiku i približili se Hladnim brlozima. Odjednom
je počela strašna buka i bitka je bila u punom jeku. Majmunima je postalo jasno
da su suočeni sa prejakim protivnikom i dali su se u bijeg, a snažni je Kaa
srušio zid i oslobodio Mowglija. Unatoč tome što se Mowgli ispričavao što nije
vjerovao i pokajao se zbog svojih postupaka dobro je poznavao Zakon. Kajanje
ga nije štitilo od kazne. Podnio je batine i svi su se vratili do Majke Vučice.
Tigar! Tigar
Nakon što je protjeran iz džungle Mowgli se nije zaustavio kod prvog sela jer je
ono preblizu džungli u kojoj živi toliko njegovih neprijatelja. Stoga je do jedne
seoske ograde i susreo čovjeka koji se toliko uplašio ovog neobičnog dječaka da
je potrčao u selo dozvati svećenika. Sličnost ovog dječaka sa izgubljenim
dječakom Nathoom bila je nevjerojatna pa je predloženo da ga udomi Nathoova
majka Messua. Za Mowglija je nastupilo vrijeme novog učenja. Učio je običaje,
kako se obući, kako obrađivati zemlju. Veliki problem mu je stvarao koncept
novca. Nakon tri mjeseca poučavanja imenovali su ga pastirom i smio je voditi
bivole na pašu i sudjelovati na sastancima seoskog kluba. Na sastancima su se
pričale svakojake priče o džungli i neke od njih pričao je i lovac Buldeo. Kada
ga je Mowgli prozvao kao lašca naređeno mu je da će od sada čuvati bivole na
udaljenim mjestima od sela. Na dalekom pašnjaku susretao je Sivog Brata. On je
bio najstariji sin Majke Vučice i upozorio ga je kako nije siguran ovdje i da bi
se Shere Khan mogao vratiti po njega. Došlo je vrijeme da se jednom zauvijek
obračunaju sa Shere-Khanom, ovaj teror je morao završiti. U pomoć je pozvan i
stari Akela koji je razdvojio bikove i bivole i telad, krave i bivolice. Poslali su
bikove na Shere Khana koji se odmarao nakon obroka i kada je u panici bježao
pred njima našao se suočen sa ljutitim bivolicama i na smrt je izgažen. Kada je
Shere Khan bio mrtav Mowgli je krenuo oderati njegovu kožu, no zatekao ga je
seoski lovac Buldeo koji je ucjenom za sebe pokušao dobiti ovu vučju kožu.
Mowgli ga je potjerao uz potporu vučje braće. Buldeo je preplašeno u selu
ispričao sve o Mowglijem vradžbinama i po povratku je dječak dočekan kišom
kamenja. Mowgli je protjertan još jednom. Tužno se oprostio od Messue. Sa
gorčinom uzrokovanom susretom sa ljudima Mowgli je na Zbornoj stijeni
rasprostro Shere-Khanovu kožu. Svi su ga željeli za vođu, no on odbija govoreći
da su ga i vučji i ljudski čopor prognali i kako će od sada loviti sam.
Bijeli tuljan
Radnja se odvija na otoku sv. Pavla. Tamo sa nalaze samo tuljani. Tamo je
idealno mjesto za tuljane, pa kada na ostalim mjestima zatopli, dođe ih na
stotine. To je najbolje znao Morski lovac. Kad bi se uspravio na prednjim
perajastim šapama, izdizao se više od četiri stope iznad tla, a njegova težina, kad
bi se našao itko dovoljno hrabar da ga stavi na vagu, iznosila bi gotovo tristo
pedeset kilograma. Po cijelom tijelu imao je ožiljke divljih borbi, no uvijek je
bio spreman za još jedan sukob. Njihove žene dolaze na otok tek krajem svibnja
14
ili početkom lipnja, jer im se ne mili da ih razderu na komade; a mladi,
dvogodišnji, trogodišnji i četverogodišnji tuljani koji još nisu počeli živjeti
obiteljskim životom, prolaze kroz pola milje široke redove boraca, igraju se u
velikim skupinama na pješčanim dinama i uništavaju svaku zelenu travku što
ondje raste. Morski Lovac se tu borio taj put, po tko zna koji put i kada je došla
njegova žena Matka on se onako gladan samo izgalamio na nju i kukao, kako se
namučio. Baš tada, u cijeloj toj gužvi, rodilo se njihovo dijete i to po čuđenju
svih, jer nikad do tad nije se rodio bijeli tuljan. Malog Kotika jedan je talas
skoro odnio u smrt, a onda se naučio plivati i krenuo u pustolovine. Njegova
majka naučila ge je mnogo, posebno kako loviti svakojake ribe. U jednoj borbi,
baš onakvoj kakve tuljani proživljavaju boreći se za teritorij, neki su se tuljani
smijali Kotikovom bijelom krznu. Ljudi su ga se bojali i smatrali da je neki
drevni duh iako su lovili i ubijali tuljane zbog krzna. Kotik se baš zgrozi kada je
vidio unesrećene svoje prijatelje, ali je poslušao savjet Morskog lava i pobjegao,
te potražio Velikog Čarobnjaka tražio je jedno mjesto za tuljane, gdje ljudi neće
biti, ali ga Čarobnjak posla Morskoj kravi. Proveo je on i pet sezona tražeći ju,
ali je samo nailazio na užase koje ljudi čine tuljanima. No, jednom je ipak
pronašao Morsku Kravu, ali nije mogao uspostaviti komunikaciju s njom, ipak
mu se činila previše glupa, a onda ju je slijedio i došao na mjesto koje mu se
činilo mirno, baš da tu tuljani mogu živjeti. Čak i njegov otac, a tako i ostali
tuljani ismijavali su tu njegovu ideju. U jednoj bitci ipak je iskazao svoju
hrabrost, spasio mnoge, pa ga i odluče poslušati. Dospjeli su na to divno mjesto,
uživali u idili i čovjek im više nikada nije prišao, ni naudio, pa ni oni nisu imali
razloga boriti se međusobno.
Riki – Tiki – Tavi
Riki- Tiki- tavi vodio je rat, sam samcat. On je bio mungos. Jednog dana
poplava ga je odnijela iz njegovog doma, a jedan je dječak mislio da je mrtav, pa
ga je htio sahraniti, ali dječakova majka ga je spasila i osušila. Ljudi su se
zabavljali s njim, a on je istraživao. Bilo mu je lijepo tu, no jednog dana u šetnji
očuo je plač ptica čije je dijete pojela kobra Nag, te se mungos zakači s tom
kobrom. On čak nije ni znao da su mungosi smrt za zmije. Sve dok ga nisu
razljutile, pa je jednu ubio, a Tedijevi roditelji bili su mu zahvalni. Zmije su
odlučile spremiti osvetu za ljude i riki- tikija. Mungos je ubio zmije, a ptice su
pomogle naći jaja i uništiti leglo malih zmija i mravi su pomogli. U sljedećoj
borbi mungos bez iskustva, napravi što nijedan ne bi, pohrli u zmijsko leglo i svi
su pomislili da je mrtav, ali on na iznenađenje svih izađe živ, krvoločno se
hvaleći da ju je ubio. Sve kobre bile su mrtve, ljudi i životinje bile su spašene, a
sve to hrabrošću i zahvalnošću mladog mungosa.
Toomai slonovski
Kala Nag što znači crna zmija, a zapravo slon, služio je indijskoj vladi na sve
načine, od kad je uhvaćen sa dvadeset godina, a sad mu je već sedamdeset.
15
Nagledao se on u svom životu mnogih stradavanja slonova, a onda je jedno
takvo u mladosti zapalo i njega. Vlada je posebno vodila brigu o svojim
slonovima i imala je posebno zadužene ljude za sve. Kala Nag nije se bojao baš
ničeg, bio je krupan i snažan, ali mu je njegov krotitelj s bičem ulijevao strah.
Toomaj Mali, krotiteljev sin, uvijek se divio slonu, a on mu je pak govorio da je
previše divlji za tako malo dijete. Jednom je čak upao među slonove, ali a je
kala Naga spasio i vratio ocu, koji nikako nije bio zadovoljan sinom i smatrao je
da je dobar samo za lovca, a to su smatrali i drugi. Jedne noći dok su bili u
potrazi za novim slonovima začuo se pucanj i uznemirio slonove, pa je Toomaj
Mali zavezao Kala Naga za kolac, no on se oslobodio i počeo bježati, a Toomaj
je viknuo za njim da ga vodi sa sobom, jer mu je dosta očevih prigovora. On
spusti svoju surlu na zemlju, podigne ga i ponese. Upoznali su mnoge čari
divljine za koje do tada nisu ni znali. Upoznali su se sa skupinom slonova i
Toomai Mali se bojao da će izgubiti svog slona i da će otići s krdom, no ipak su
se vratili u logor. Taj dječak je vidio igru slonova koju nitko nije i svi su bili
iznenađeni, te ga prozvaše Toomai slonovski.
Proljetna trka
Kada je Mowgly navršio sedamnaest godina, bio je već dovoljno jak, a njegov
pogled ubojit, toliko da ga se cijela džungla plašila. Tog proljeća dogodile su se
neke promijene u Džungli, ništa više nije bilo kao prijašnjih proljeća, ništa više
nije mirisalo kao prije, niti su glasovi životinja bili kao prije, a i Bagira, pantera
imao je nekako otežan stomak. Svi su bili nekako nesretni. Nakon kiše neki su
ipak mogli odvratiti svoj zov, ali ne i Mowgli i to ga je strašno mučilo, a bio je
uvjeren da je jeo dobru hranu, te da se sa njim ne bi smjelo događati nešto tako
čudno, pogotovo u vrijeme kada se sprema za proljetnu trku. Nije ni slutio da će
zapravo sudjelovati u proljetnoj borbi s vukovima. Čak ga je i snaga izdavala i
on se osjećao umorno i staro. Tješilo ga je samo to što nitko, koga je čovjek
odgojio, ne bi se mogao snalaziti u divljini kao što je on, ali ipak misli o smrti
nije mogao izbjeći. Nakon što je u močvari načuo od bivola da je u blizini
ljudski čopor, on pohrli tamo, prepozna Crveni Cvijet i toj ženi kod vatre nešto
doviknu, a ona se uplaši, kao da se skameni i rače ako si ti reci kako sam te
zvala i on odgovori ženi da ga je Natu zvala. Sreo je staru ženu koja je bila
dobra prema njemu. Zovnula ga je sine, ali tužno jer je znala da to više nije
njeno dijete, nego bog džungle. Iz postelje se tada ustade dijete, koje se u
početku plašilo, a zatim se upoznalo sa starijim bratom. Sjedio je tako s Mesuom
i bratom dok ga siva šapa nije pozvala da ide natrag u šumu, a majka je vikala za
njim da se vrati opet i da ga voli. On joj obeća da hoće i nastavi grditi svog
Sivog brata što ne dolazi u pomoć kada ga zove, a on se ljutio i govorio da se
čovjek uvijek vraća čovjeku. Pročulo se to ubrzo po cijeloj džungli i Mowgly se
bojao da će ga životinje potjerati, ali ne oni nisu kao ljudi i svi ga obgrliše,
govoreći da među njima uvijek ima mjesta.

16
JACK LONDON – BIJELI OČNJAK

Bilješke o piscu: Jack London je američki književnik. U mladosti je bio

raznosač leda, prodavač novina, mornar, tvornički radnik.Pjesnik je prirode,
bunta, slavi snažne i poduzetne ličnosti. Tražio je junake koji se ne mire s
okolnostima u kojima žive, već svladavaju prepreke borbom i snagom volje.
Pisao je romane, pripovijetke i novele. Za 40 godina života objavio je gotovo 50
knjiga: 20 zbirki pripovjedaka, 20 romana, zbirke eseja i drame.

Kratak sadržaj:

U centru žestoke zime i mećave su dva čovjeka: Henri i Bil. Oni sa 7 pasa u
kovčegu prevoze trećeg čovjeka. Mrtav čovjek kojeg je divljina i hladnoća
savladala i satrla tako da se više nikad ne bori i ne pokrene. Ova dva čovjeka su
danima putovali. Psi su im vukli ogromne sanke zajedno s kovčegom. Preko
noći bi odmarali i odlazili na spavanje. Gotovo svaku noć bi ostali bez jedno ili
dva psa. To im je teško padalo jer je snaga koja vuče sanke bila sve slabija i
slabija. Jedne večeri iskrnu neka životinja slična psu. Bila je to vučica. Međutim,
to nije bila obična vučica. To je bila ženka psa koja se odala vukovima. Postala
je njihova vrsta i odala se životu divljine i preživljavanja. Ona je svake večeri
mamila pse a na drugoj strani ih je čekao čopor vukova. Oni bi izjeli mamac koji
bi „vučica“ dovukla do njih. Bilo je proljeće i vrijeme vučje ljubavi, važnije od
bilo čega drugog za jednog vuka. Važnije čak i od samog komada mesa koji je u
divljini prijeko potreban. Nekoliko mjeseci kasnije ista vučica okoti jednog
vučića. Imao je bijele očnjake te sivo-crno krzno. Učio se svijetu divljine i ubrzo
poče da sam lovi manje lovine. U obližnjem kampu indijanaca, Indijanci mu
uhvatiše majku te zavezaše. Mladi vučić je izašao sljedeće jutro iz jazbine.
Otišao je na obližnji izvor kako bi se napio vode. Međutim, tu je bio taj kobni
kamp. Prišao je. Vidio je pet sjena. Prilazi mu jedan čovjek. Vučić se
nakostriješi te kad je ovaj potpuno prišao vučić ga ujede. Vučiću priđe jedan
poglavar, Sivi Dabar. Rekao je kad mu je pogledao čeljust :“Gle, bijeli očnjaci.“
Ubrzo ga prozvaše po tome. Nekoliko dana, sve je više hrane dobijao od ljudi.
Morao je tu ostati. Nije mogao ići u divljinu iako su mu majku davno otpustili.
Tu je ostao nekoliko mjeseci. Slijedilo je proljeće i vrijeme za lovine. Indijanci
su lovili i jednom prilikom usmrtiše jednom omanjeg risa. Bijeli Očnjak je to

17
nijemo posmatrao. On nije navikao da laje. On bi plijen ugrizao bez lajanja.
Uslijedilo je dugo putovanje. Kamp se preseli u Sijeru Vistu. Tu je Ljepota Smit
ugledao Bijelog Očnjaka. Ljepota Smit je bio sušta suprotnost lijepom čovjeku.
Smit ga odluči otkupiti od Sivog Dabra. Otkupio ga je za nekoliko boca alkohola
jer je Sivi Dabar veoma volio piće. Sljedeće večeri Ljepota Smit priđe Bijelom
Očnjaku. Očnjak se nakostriješi ali ovaj najzad nabac uže te prihvati sebi. Kako
je Bijeli Očnjak često vukao teret vremenom je ojačao. Postao je snažan. Jednog
dana se borio s risom. Poslije borbe sa risom Bijeli Očnjak više nije želio borbe.
U kraj dođe neki kockar po imenu Tim Kinan. Imao je buldoga veoma jakog.
Pozva Ljepotu Smita na duel pasa. Bijeli Očnjak nakon mukotrpne borbe obori
buldoga na zemlju. Buldog se zvao Čeroki. Jedan drugi čovjek po imenu Vidon
Skot, koji je sa strane promatrao borbu, ponudi Smitu popriličnu sumu novca za
psa. Međutim Smit nije htio da proda Bijelog Očnjaka. Najzad ga je prodao.
Međutim Bijeli Očnjak nije htio da vuče sanke. Bio je divlji. Najzad, Skot mu
dade dobar komad mesa. Bijeli Očnjak halapljivo pojede. Bio je jako gladan.
Vidon Skot i Mat odlučiše da krenu u Kaliforniju. Poveli bi i psa-vuka, Bijelog
Očnjaka. Iz parobroda se iskrcaše u San Francisku. Bijeli Očnjak se vremenom
navikao na novu sredinu. Naučiće on da ne dira kokoši- reče jednom prilikom
vlasnik imanja. Bijeli Očnjak je napunio pet godina. U južnoj zemlji je bilo puno
hrane i nije trebao da lovi i da se bori. U to vrijeme novine su bile pune vijesti o
bijegu jednog osuđenika iz zatvora Sen Kventin. Jednom prilikom upravo Bijeli
Očnjak obori tog kriminalca. To bijaše svečan dan. Bijeli Očnjak krenu. Povorka
ga je pratila. Gospodar posadi jedno štene pored Bijelog Očnjaka. Psi se
onjušiše. Bijeli Očnjak, ne znajući ni sam zašto obliza jezikom njušku tog malog
psića. To svi pozdraviše pljeskom. Tu priđe još štenadi te se Bijeli Očnjak obori
na zemlju. Svijet je uzvikivao. Bijeli Očnjak pokaza zbunjenost ali se onda
opruži na zemlju, isplazi jezik te sa napola sklopljenim očima zadrijema na
suncu.

FELIX SALTEN - BAMBI

Bilješke o piscu: Felix Salten austrijski pisac i kritičar židovskog podrijetla.

Njegovo najpoznatije djelo je Bambi iz 1923. godine. Prevedeno je na engleski
jezik 1928. i postalo knjiga mjeseca. Godine 1933. prodao je filmska prava
redatelju Sidneyu Franklinu za samo 1.000 dolara, a Franklin je kasnije prenio

18
prava na Walt Disney studio. Walt Disney je objavio svoj film baziran na
romanu Bambi 1942. godine.
Redoslijed događaja:
1. Rođenje Bambija
2. Upoznavanje prirode
3. Upoznavanje Faline i Goba
4. Dolazak Starog
5. Razgovor o Njemu (o čovjeku)
6. Pogibija majke
7. Ponovni susret sa Starim
8. Borba sa Falinom
9. Ljubav sa Falinom
10. Bambi je ranjen
11. Stari liječi Bambija
Bambi je stigao na svijet jednog proljeća. Odmah su mu se svi divili, a posebice
svraka koje se to maleno lane posebno dojmilo. Bambi je učinio svoje prve
korake s majkom. Prvo su učili hodati u šumi, a potom je na red stigla i livada.
Tako je lane malo pomalo upoznavalo svijet, prirodu, biljke i životinje.Majka
mu je pričala o svemu što život nosi, o tome koliko je život poseban, ali i na što
posebno mora pripaziti, čega se mora čuvati i koje mu opasnosti mogu prijetiti.
Majka mu je otkrila i tajnu, kako se može osloniti i na šuštanje lišća koje mu
može najaviti ako mu se približava neka opasnost. Bambi se tako s vremenom
upoznao sa svojim prijateljima, sa srnom Enom i njezinom djecom, sa zecom te
Falinom i Gobom. Jednoga dana usred livade pojavila su se dva srndaća koji su
imali ogromne rogove. No, ubrzo su nestali duboko u šumi. Majka je tada
objasnila Bambiju da je jedan od njih i njegov otac, a s njim će se upoznati kada
za to stigne pravo vrijeme.Vrijeme je teklo, a Bambi je svakoga dana sve više
učio o životu. Nekada ga je to sve i toliko opterećivalo i osjećao je preveliku
zasitnost od informacija pa je imao osjećaj kao da mu se muti u glavi. Polako se
priviknuo i na to da je za srne život danju izuzetno opasan i da se glavni život
odvija noću kada je šumski život na vrhuncu.Upoznao se Bambi i s nedaćama
oluja, kiša i grmljavina, sijevanja munja, ali osjetio je i blagu ugodu ljetne kiše.
Iskusio je Bambi i strah kada mu je majka prvi puta nestala naglo u šumi. Kada
ju je išao tražiti naletio je na Falinu i Goba koji su se suočili s istim problemom.
Zaključili su zajedno da su majke vjerojatno otišle kod očeva.Bambi je jednom
prilikom naišao je na jednog lika koji ga je jako prestrašio, a on se zvao On.
Kada je tumarao dalje šumom, konstantno tražeći majku koja je sve češće
nestajala, pojavio se Stari koji ga je prekorio jer ne može ostati sam. A Bambi je
ostajao sve više i više sam.Jednoga dana, kada su sve životinje uživale u lijepom
danu na livadi, družile su se i bili su mir i blagostanje, najednom nešto jako
udari. Bambi je mislio da se radi o gromu. Kada je bježao naletio je na jednog
srndaća kojemu su bila razderane plećke. Majka ga je dalje povela za sobom u
19
trk te mu je kasnije objasnila da je za to kriv On.Prošlo je neko vrijeme i Bambi
je susreo ponovo Starog. Skupio je hrabrost i upitao ga tko je to On. No, Stari
mu je rekao da mora sam istraživati, njušiti i gledati. I tako će puno toga naučiti.
Tada je nestao.Stigla je jesen. Lišće je poprimilo šarene jesenske boje, no
postojalo je sve slabije te se već jedva održavalo na granama. Došlo je i doba
kiša pa mrazova i magle, a sve to značilo je i manje hrane. Bambijevi veliki
rođaci jeleni dali su se u trk, jesenske kiše postajale su sve češće. Na to su se
nastavili i udarci sjevernjaka i postajalo je sve hladnije. Stigla je i zima, a s njom
je i život postao sve teži. Srne su se sve češće okupljale i zajedno družile.
Okupile su se i Netla, Marena, Karus i Rono. Rono je šepao jer je jednom
prilikom On riknuo vatrom na njega i tako ga ranio.O neobičnom i strašnom
biću saznali smo do sada neke detalje, a to je da osim vatre ima i treću, zlu,
ruku, iz koje može sukljati plamen, a može udarati i grom. Iako je Marena bila
uvjerena da će se On i ostale životinje pomiriti i s vremenom sprijateljiti, od
toga nije bilo ništa. Upravo naprotiv.On i njegovi su jednom prilikom priredili
prema životinjama cijelu hajku. Prvo su ih opkolili, a zatim su ih počeli ubijati.
Ubijali su sve što je letjelo, skakalo i živjelo. Tako su nastradale ptice, srne,
zečevi… Slabušan Gobi ostao je nemoćno ležati u snijegu. Bambi je tada
dobivao upute od jednog promuklog glasa koji mu je govorio kamo mora otići i
pobjeći. Od toga dana svoju majku više nije vidio, a isto tako nije vidio niti
Gobu. Od cijeloga društva ostali su samo Falina, Netla i teta Ena.Stiglo je
proljeće, a Bambi je radio na tome da očisti svoju krunu koja je udarala po
granju. Ostali okrunjeni čim bi ga ugledali su ga zlostavljali i gonili, a on se
bojao da ga ne uhvate. Bambi je sve više posustao, izgubio je hrabrost i postao
je sve više tužan i neraspoložen. Sve više se šuljao okolnim putevima pazeći da
ga netko ne vidi i uhvati.Bambi je postajao sve češće obuzet s nekim čudnim
osjećajem čežnje kada god je pomislio na svoju prijateljica Falinu ili neku od
njezinih prijateljica. Osjetio je prve osjećaje koji su bili povezani s ljubavlju.U
ljeto čežnje su postajala sve jače izražene. Nekada su bile toliko jake da su njom
utihnula sva ostala osjetila, a time se smanjila i pozornost koju je trebalo uvijek
imati jer bi se u suprotnom moglo dogoditi nešto kobno.Tada se Bambi bio
susreo i s Falinom nakon mnogo godina. Oboje su ostali zatečeni susretom i s
nostalgijom su se prisjećali dana iz mladosti. Rono i Karus brane Bambiju da se
druži s Falinom, a Bambi im pokaže svoju premoć te ih oboje do krvi istuče, a
oni pobjegnu u grmlje.Bambi je izrastao i ojačao, a Falina mu priznaje da je u
njega zaljubljena. Bambi je bio presretan, ali i pomalo smušen i mamuran
sljedećeg dana od cjelonoćne igre s Falinom. Probudio ga je zvuk koji ga je zvao
da dođe. Bambi je pošao za zvukom, a mislio je da ide svojoj voljenoj Falini.
No, Stari ga je tada poveo do tog glasa. Tada je shvatio da je to bila zamka koju
je postavio lovac. On je sviralom oponašao zov srne. Bambi je bio zahvalan
Starom jer mu je spasio život. Nakon toga, zamolio je Falinu da ga više nikada
ne zove jer joj ne može odoljeti.Jednom prilikom Bambi i Falina susreli su
Goba. Oboje su bili iznenađeni, a on im tada ispriča da je cijelo vrijeme bio kod

20
Onog, a on ga je i spasio za vrijeme one hajke kada je nemoćan ležao u snijegu.
Gobo se neoprezno šetao šumom što je posljedica boravka kod Onog. Bambi i
Falina ga otprate do njegove majke Ene.Gobo je sada okružen svim životinjama
i priča o svom boravku kod Onog. Pričao je o svom iskustvu, o tome koliko je
On dobar i svemoguć, a kao posljedicu svega imao je vrpcu oko vrata. U taj čas
se pojavio Stari i povikao je: “Nesretniče”!Gobo i Marena ponovo postaju
nerazdvojni. Bambi je sve stariji i sve se više razvija. Osim što je iskusio ljubav,
Bambi se sve više sada počinje otuđivati od društva. Traži Starog kojem
postavlja mnoga pitanja, a na što mu on odgovara da će biti dovoljno ono što
sada osjeća, a ostalo će shvatiti kasnije.Nakon nekog vremena, Gobo je bio
ustrijeljen od lovca, a Bambi uživajući u jutru biva neoprezan te i njega ustrijeli
lovac iz zasjede, direktno u stegno. Bambi padne, ali u zadnji čas dolazi Stari
koji ga doziva da se digne. Stari prevari pse i lovca koji su išli za Bambijevim
tragovima i uspije ga povesti do skrovišta gdje se Bambi od umora i bolova
samo srušio.Bambi se polako oporavlja kod Starog u skrovištu. Naučio je puno o
ljekovitim travama koje prije nije volio, a koje su mu sada pomogle da izliječi
rane. Upijao je svaku riječ Starog s velikom radošću, iako je ponekada osjećao
veliku sjetu jer je morao ležati ranjen.Stigla je ponovo zima, s njom i lovačke
hajke. Jednom prilikom dotrčala je do jame u kojoj su se nalazili Bambi i Stari,
lisica na tri noge. Za njom je išao pas koji ju je lovio i koji je pomagao lovcima.
Lisica je s ostalim životinjama nazivala psa pogrdnim imenima govoreći mu da
je bijednik koji služi Njemu. No, na kraju je ipak poginula od njegovih
zubi.Prošlo je mnogo vremena i svi su sada već stari. Bambi se jednoga dana
zaputio u šetnju, a inače je živio osamljeno. Tada je ugledao Falinu iz daljine, ali
suzdržao se i nije joj prilazio. Iznenadio se kada je vidio da je prošarana
sjedinama. Osjetio je staru iskru ljubavi koju je nekoć gajio prema njoj.Stari ga
je jednoga dana poveo prema mjestu gdje je maloprije nešto jako grunulo. Tada
Bambi ugleda krvavog i mrtvog lovokradicu kako leži u snijegu. Stari mu kaže
kako se sada može uvjeriti da On nije svemoguć i da nije nad njima. Bambi mu
odgovara da su zakoni prirode iznad svih njih.Tada mu se Stari obrati i kaže mu
kako sada može mirno otići tamo gdje svatko od njih mora ići sam. Pozdravlja
se s njim i kaže mu da ga je jako volio.Bambi začuje kako neko lane doziva
majku. Bambi mu prilazi i pita ga zašto ne može biti sam. Krug se zatvara.

21
PUSTOLOVNI ROMAN

Tri najvažnije značajke pustolovnog romana su: romantika prostora, izvanredna

situacija i junaštvo likova. Pustolovni romani se uvijek događaju u nekom
zanimljivom prostoru. Mjesto radnje mora biti nesvakidašnje, zanimljivo,
ponekad opasno i s puno prilika za istraživanje i avanturu. Začetnikom
pustolovnog romana smatra se Daniel Defoe.

DANIEL DEFOE - ROBINSON CRUSOE

Bilješke o piscu: Daniel Defoe je engleski pisac i novinar. Bio je jedan od

najznačajnijih književnika 18. stoljeća. Smatra ga se osnivačem engleskog
modernog romana.Godine 1701. objavljuje svoju pjesmu " Čistokrvni Englez ".
To je njegovo prvo djelo koje je objavio u javnost a ujedno je bilo i napisano u
čast kralju.Sljedeće godine objavio je pamflet Najkraći postupak s otpadnicima,
gdje je podržavao vjersku toleranciju. Tim pamfletom je narušio ugled crkvi a
zbog toga je bio uhapšen i pribijen na stup srama gdje je doživio vrhunac
popularnosti. Nakon puštanja iz zatvora i nakon izvršene kazne, Daniel Defoe je
pokrenuo svoj časopis The Review, gdje je članke u njemu pisao jedno
desetljeće. Članci su mu vezani uz društvenu, socijalnu i političku problematiku.
Važna djela: Robinson Crusoe, Kapetan Singleton, Dnevnik kugine godine,
Pukovnik Jack, Uspomene jednog kavalira, Roxana.

Kratak sadržaj:

Dječak Robinzon živio je sa roditeljima u Engleskoj. Htio je kada odraste da

bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali gledao brodove i
mornare kako iskrcavaju robu. Svo vrijeme razmišljao je odakle je ta roba došla.
Jednog dana otac mu je rekao da želi da postane trgovac, i da nastavi posao koji
je on započeo. Robinzon je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je
mislio odakle je ona došla i kakav je i koliki put prešla.

22
Jednog dana sreo je prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je
pozvao da pođe sa njim. Robinzon je pristao ali bojao se to reći svojim
roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrijeme.
Robinzon se jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura
smirila stigli su u London. Robinzon se tada oprostio od prijatelja.
Šetajući gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da će ga besplatno
prevesti nazad ka ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu točku. Ta
točka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali gusari su
ih ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a neke
bacili morskim psima. Robinzona su uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura.
Brod je bio pun vode. Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je
potonuo.
Robinzon se probudio na pustom ostrvu. Prvo je pokušao naći skrovište. Na
vrhu jednog brežuljka bila je pećina. Robinzon je odlučio da se smjesti u nju.
Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove pećine bila
su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja 26. Svibanj 1654.godine i za svaki je
dan na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove
pećine. Četvrtog dana želeo je promeniti jelo i pošao je ostrvom u potrazi za
hranom. Primijetio je da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu
je potreban luk i strijele. Sutradan je od savitljivog pruća napravio luk. Strijele je
bilo teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo kamenim nožem.
Od lišća je napravio odjeću, sandale, kapu i vreću. Sutradan je krenuo u lov.
Uhvatio je jednu kozu i ponio je kući. Ogulio je kožu i počeo jesti sirovo meso,
ali mu nije bilo ukusno pa je odlučio da meso stavi na vrući pesak. Sunce je bilo
tako jako da je meso bilo polupečeno. Pala je noć i Robinzon je odlućio spavati,
legao je na slamu i zaspao. Oko ponoći započela je jaka kiša. Jedan grom je
udario blizu njegove pećine i on se jako uplašio. Kada je izašao napolje vidio je
da drvo pred njegovom pećinom gori. Bio je sretan, jer kada je vidio vatru to je
bilo veliko otkriće, jer će sada moći jesti pečeno meso i grijati se noću. Morao je
paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mrežu i krenuo u ribolov. Uhvatio
je tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male. Zadržao se dugo ne misleći na
vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinzon je tužan otišao
u krevet.
Ujutro se probudio bolestan. Mislio je da je sada kod kuće majka bi mu kuhala
čaj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se zemlja počela tresti. Vulkan je proradio i
izbacio užarenu lavu. Robinzon se uplašio ali kada je vidio da lava pali drveće
bio je sretan jer je na taj način ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio

23
napravio je peć. Riba što ju je lovio više mu nije bila fina pečena jeo ju je
kuhanu. Počeo je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su propuštali
vodu. Na dno lonca je stavio so tako da voda nije izlazila napolje.
Oko kuće je zasadio drveće pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i sto i
stolice. Kada je počeo bušiti rupu u drvetu odednom su počele leteti iskre koje
su palile vatru. To je bilo novo otkriće kako da vatru dobije kada on to želi.
Bojao se da kada dođe zima neće imati šta jesti jer će biti previše hladno, pa je
odlučio napraviti podrum u kojem će odlagati hranu. Lopatom koju je napravio
od školjke iskopao je duboku rupu i u nju odlagao zimnicu. Nakon nekog
vremena odlučio je Robinzon da napravi i čamac.
Zapalio je jedno drvo i obrađivao ga dok nije izgledalo kao čamac. Odlučio ga je
isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od ostrva. Struja je bila jaka i nosila ga sve
dalje. Jedva je uspio da se izvuče. U daljini je vidio brod koji prilazi ostrvu.
Bura je bila jaka i brod je počeo tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo
ugledao psa koji je jedini preživio brodolom. Robinzon je psa poveo sa sobom i
dao mu ime Džek.
Jednog dana čuo je jaku buku sa obale. Kada je pogledao uplašio se jer su na
ostrvo stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i pobjegao
im. Za njim su krenula dva ljudoždera. Robinzon je pomogao divljaku i spasio
ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinzon je divljaka nazvao Petko. Petko je
bio u početku plašljiv. Robinzon ga je odveo u pećinu i učio ga engleski. Petko i
Robinzon su razgovarali o ljudožderima. Ujutro se u daljini video brod koji je
topovima dozivao pomoć. Petko i Robinzon su sa tog broda uzeli puške, pištolje,
barut i top. Divljaci su opet došli na ostrvo ali, sada su Petko i Robinzon bili
naoružani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom čamcu
ostao starac koji se nije mogao pomijerati. Petko dotrča čamcu i počne grliti
starca jer je to bio njegov otac Četvrtko. On je krenuo po pomoć na drugo
ostrvo. Robinzon i Petko su u daljini ugledali brod koji je prilazio ostrvu.
Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov otac umro. Petko se
ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski.
Petko i Robinzon su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinzon je otišao
kući gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinzon ga je upitao gdje mu je
majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je došla zima Petko je bio
začuđen, jer nije prije nikada vidio snijeg i stalno je bio uz peć. Robinzon i
Petko nastavili su zajedno živjeti.

24
JONATHAN SWIFT - GULLIVEROVA PUTOVANJA

Bilješke o piscu: Jonathan Swift je irski književnik.Kao pisac bezobzirnih

članaka u torijevskom časopisu Examiner, za kratko vrijeme postao je
najistaknutija ličnost tadašnjeg engleskog novinarstva.Bez sudjelovanja u
javnom životu, bez prijatelja proživljava gorke i mračne dane, a uznapredovala
je i teška bolest (tumor na mozgu) te je umro u dubokoj apatiji, slijep, gluh i
gotovo nijem. Predmet njegove razotkrivajuće i razorne poruge nisu određeni
pojedinci, sredine, staleži, događaji već ljudska narav koja se valja u moru
gluposti. Djela su mu: Gulliverova putovanja, Boj knjiga, Legion Club,
Razmišljanja o dršku metle.

Kratak sadržaj:
Put u Lilliput
Lamuel Gulliver engleski je mornar koji je na jednom od svojih putovanja
doživio brodolom. 5. studenog 1699. godine brod mu je razbijen kada je za
vrijeme oluje udario o stijene. Struje su ga odvele do nepoznatog mu kopna te se
on jedva dovukao zbog iscrpljenosti do obale i zaspao u mekoj travi.Kada se
probudio bio je sav u čudu. Sav je bio privezan za zemlju. U taj čas ugledao je
malenog čovječuljka velikog svega 15 centimetara koji se penjao duž njegovog
tijela. Pridružilo mu se još četrdesetak takvih malenih čovječuljaka. Svi su imali
lukove i strijele i maleni tobolac u kojemu su ih nosili. Gulliver im je objasnio
da je gladan i žedan, a maleni stvorovi ubrzo su mu donijeli velike količine
hrane i piće u malim dimenzijama. Nikako se nisu mogli načuditi da postoji
ovako veliki čovjek.Stavili su mu omamljujuće sredstvo u piće te je Gulliver
ubrzo zaspao.Ubrzo su mu sagradili drvenu konstrukciju na kojoj su ga prenijeli
do grada te smjestili u veliki napušteni hram. Gulliver je tamo mogao ući samo
puzeći. No, prije svega on je bio privezan lancima da ne može pobjeći.Pomalo
se Gulliver prilagodio i upoznao novi način života. Upoznao je kulturu, politiku,
jezik i običaje. Zemlja u kojoj se nalazio imala je ime Lilliput i u njoj je sve bilo
sitno. Glavni grad zvao se Mildendo i u njemu je živjelo oko pola milijuna
stanovnika. Na čelu države bio je car uz kojeg su bili parlament i vojska. Stranka
niskih peta bila je tada na vlasti, a među strankama su se često javljale razmirice
i svađe. Neki iz stranke visokopetaša su čak pobjegli u Blefuscu, neprijateljsku
državu.Razdor, ratovi i velike krvave borbe bile su česte u Lilliputu. Najveći
uzrok svađa dolazio je zbog nesloge oko toga treba li se jajetu prvo razbiti gornji
ili donji dio. Donji dio se nazivao tušika, a gornji dio imao je naziv vršika. O
ovoj temi napisano je mnogo knjiga i zakona. Trenutno su tušičke knjige bile
zabranjene, a svima koji su im se priklonili oduzeta su prava i bili su progonjeni
iz javne službe. Neki od njih pobjegli su u susjednu državu Blefuscu te su
25
nagovarali njihovog cara da napadne Lilliput kako bi oni ponovo došli na vlat.
Zbog toga su ove dvije države u ratu.Na dvoru Lilliput održavaju se često brojne
igre od kojih prednjače igre skakanja, hodanja i prevrtanja po užetu te igra
puzanja ispod batine. Onaj tko biva najbolji u ovim igrama dobiva najbolje i
najviše položaje u državi.Pošto se Gulliver vrlo ponizno odnosio prema caru i
carici, uskoro je zadobio njegovo veliko povjerenje. To nikako nije išlo u korist
ministrima i generalima pa su iz tog razloga bili jako ljubomorni prema
Gulliveru.Ipak Gulliver se proslavio kada je obranio grad od napada protivničke
države Blefusce. Pošto je car uvidio da ima veliku pomoć i prednost zbog
Gullivera, planirao je pokoriti i osvojiti Blefuscu uz pomoć Gullivera.Kada su
trebali sklopiti primirje Gulliver je bio taj koji je išao sklopiti primirje u državu
Blefuscu. Tada ga je i tamošnji car htio iskoristiti ne bi li ga dobio na svoju
stranu što bi mu bila velika stvar i pomoć oko osvajanja države Lilliput.Gulliver
tada saznaje da ga u Lilliputu žele ubiti i oslijepiti te koristi priliku nasukanog
broda i bježi. Blefuščani su mu pomogli te je dobio zalihe hrane i vode. Tako je
otplovio na pučinu gdje ga je spasio engleski brod. Bilo je to godine 1702. U
Engleskoj nitko nije vjerovao u njegove priče o malim ljudima. Povjerovali su
mu tek kada im je pokazao male životinje koje je izvadio iz džepova.

Put u Brobdingang
Gulliver je na sljedeće putovanje otišao samo dva mjeseca nakon povratka iz
Lilliputa. Ponovo je u društvu mornara krenuo prema jugu. Pošto su zalihe vode
bile pri kraju, odlučio se uputiti čamcem s mornarima prema obali koja se
nalazila u blizini.Kada su pristali na kopno, mornari su se uputili u jednom
smjeru u potrazi za vodom, dok se Gulliver razdvojio od njih odlučivši
razgledati kopno. Nakon nekog vremena, pošto nije uspio naći ništa što bi ga
posebno zanimalo, odlučio se vratiti. No, u zadnji čas je primijetio kako mornari
brzo veslaju prema brodu, a za njima ide veliko stvorenje. Spasili su se iz
razloga što je tlo bilo neravno pa je veliko ljudsko stvorenje teško hodalo.
Uspjeli su se spasiti, a Gulliver je ostao sam na kopnu kojeg nije poznavao.Ne
preostajući mu ništa drugo, Gulliver je odlučio prošetati i razgledati kopno.
Hodao je njivom preko velikog žita te je najednom susreo velikog čovjeka
kojem se u zadnji čas uspio sakriti. Ubrzo ih je došlo još sedam takvih. Bili su
veličine zvonika, a došli su u žetvu.Kako mu se jedan seljak približio, Gulliver
je od straha vrisnuo što ga je odalo. Jedan veliki stvor ga je primio i pokazao
ostalima. Gulliver se nije opirao od straha da ga ne primi još jače, a velika
stvorenja su se čudila ovom malom razumnom stvoru.Seljak je Gullivera odnio
kući i tamo se on uskoro priviknuo na život. Za njega se brinula seljakova kći
Glumdalclitch koja je znala šiti haljine za svoje lutke. Svima je tako malen
Gulliver bio jako simpatičan. No, on se u takvoj velikoj kući, među tim velikim
stvorovima susreo i s brojnim problemima. Ogromno dijete, pas i štakor samo su

26
neki od nedaća koje je Gulliver morao proći.Pošto je Gulliver zbog svoje nizine
bio jako popularan, jedan seljak mu je dao prijedlog da putuje s njim i pokazuje
ga što bi mu moglo donijeti dodatnu zaradu. Jedva preživjevši takav naporan
život gazda mu se smilovao jer je shvatio da bi Gulliver od takvog tempa mogao
umrijeti.Predao ga je kraljici i kralju koji su se najbolji mogli brinuti za njega.
Gulliver je to prihvatio pod uvjetom da mu društvo i dalje radi seljakova kći
Glumdalclitch. Za djevojčičine roditelje to je bila čast pa mu se ona
pridružila.Ovo je značio novi život za Gullivera. Uskoro je postao kraljičinim
miljenikom te im pričao o Engleskoj i svom prijašnjem životu. Za Gullivera je
izrađen poseban prostor za objedovanje, imao je svoju novu sobu i skroz se
prilagodio životu na dvoru, iako ga je hvatala jeza od velikih predmeta i ljudi.
Najveći Gulliverov neprijatelj bio je dvorski patuljak koji je bio ljubomoran jer
je izgubio povlašteni status kod kraljice.Gulliver se čudom uspio spasiti na
jednom kraljevskom izletu. Pošto se za njega brinuo sluga, on ga je zamolio da
ga stavi skupa sa svojom kutijicom na jednu stijenu. Kako on nije bio baš
koncentriran na njegovo čuvanje, Gullivera s kutijicom ubrzo otme veliki orao.
On iz zrake padne u vodu i uskoro ga spasi nadolazeći engleski brod i vrati ga
kući.Nitko mu u zemlji nije vjerovao da je bio u zemlji divova. Sada mu se sve
činilo premaleno u odnosu na prijašnji život. Žena mu je zabranila daljnja
putovanja, no Gulliver joj to nije mogao ispuniti.

HENRYK SIENKIEWICZ - KROZ PUSTINJU I PRAŠUMU

Bilješke o piscu: Henryk Sienkiewicz poljski je pisac, rođen 1846. godine u

siromašnoj plemićkoj obitelji. Zbog siromaštva je imao problema s
financiranjem školovanja. Nakon srednje škole počeo je studirati medicinu, a
nakon toga je prešao na studij filologije u Varšavi.Svoju strast usmjerio je na
pisanje, pa napisao veliku trilogiju o Poljskoj iz sredine 17. stoljeća. Knjige iz te
trilogije su “Ognjem i mačem”, “Potop” i “Gospodin
Wolodyjowski”.Sienkiewicz je, osim spomenutih, napisao i roman “Križari”, te
pripovijetke “Tatarsko ropstvo”, “Stari sluga”, “Vrtlog” i druge

Kratak sadržaj:
Sueski kanal spaja Sredozemno more sa Crvenim i dalje Indijskim oceanom i
tako skraćuje putovanje od Europe prema Indiji. Kako bi kanal uvijek bio
plovan i kako bi sve teklo bez problema, ovim dijelom teritorija brine se
britanska kompanija na čijem se čelu nalazi gospodin Rowlinson.Sa gospodinom
Rawlinsonom radi i inženjer Vladyslaw Tarkowski koji ima sina Stasia.
Robinson ima kćerku Nellu kojoj je osam godina dok je Stasiu četrnaest. Očevi

27
se dobro slažu i međusobno poštuju, pa nije ni čudno što su se i djeca uspjela
zbližiti.Nella je lijepa djevojčica plave kose, nježna i vesela, dok je Stasio
ozbiljan i pomalo umišljen, ali samouvjeren dječak. Stasio se prema Nelli
odnosio zaštitnički i pazio da je ne povrijedi nesmotrenošću, baš onako kako
pristoji dobro odgojenom dječaku.Djeca žive u mjestu Port Said koji se nalazi na
sjeveroistočnom dijelu Egipta. Kako očevi moraju često putovati zbog prirode
posla, o Nelli se brine debela crnkinja Dinah i kućna učiteljica gospođa Oliver.
Malo prije božićnih praznika očevi su dobili zadatak da pregledaju i ocijene
radove na jugu Egipta kod mjesta Medineta. Kako su Stasiu praznici počeli tek
nakon Božića, očevi su otputovali sami, a djecu će odvesti kasnije gospođa
Oliver.Gospođi Oliver nije bilo svejedno što će djecu voditi na tako dalek put jer
se u Sudanu, južno od Egipta vode žestoke borbe. Pobunjenički vođa Mahdi iz
Sudana digao je ustabak i pobio te protjerao veliki broj krščana koji su se tamo
zatekli. Očevi pokušavaju uvjeriti gđu. Oliveru da je to daleko i da Mahdi još
nije stigao do Kartuma, glavnog grada Sudana. Egipatska vlada je poslala svog
povjerenika Smaina da nagovori Mahdija da pusti kršćane, ali kako je i Smain
bio pristaša Mahdija, pridružio mu se u borbi. Zbog toga su vlasti zadržale
njegovu ženu Fatimu s djecom i neće ih pustiti iz Egipta dok se Smain ne
vrati.Kada su Stasiu završile školske obaveze on i Nella su krenuli na put prema
Kairu, ali kako se gđa. Olivera razobolila od ugriza škorpiona, pratila ih je
sluškinja Dinah. U vlaku su upoznali dva časnika iz Engleske kojima se svidjela
Nellina ljupkost i Stasiev ozbiljan način držanja. Kroz priču se ispostavilo da je
Nella rođakinja jednom od časika, koji je bio liječnik i zvao se Clary. Drugi
gospodin se zvao Glen. Djeca su sretno stigla do Medineta, a časnici su nastavili
dalje prema Mombasu.Djeca su dolaskom u Medinet uživala, a kada su očevi
bili slobodni vodili su ih na razne izlete. Nella je na poklon dobila psa koji je
zbog svoje veličine kod Arapa izazivao strah. Dala mu je ime Sab što znači lav.
Stasio je na poklon dobio englesku brzometnu pušku, a dok je išao u lov
pokazao se kao odličan strijelac. Kako su očevi zbog posla česti izbivali iz
grada, vezu između njih i djece održavao je mladi Arapin Kamis kojeg su
poznavali još iz Port Saida. Sa Kamisom su uvijek išla dva goniča deva, Idris i
Gebhr koji su se zbližili s djecom.Jednog dana Kamis donese poruku da ih očevi
zovu da dođu k njima, iako je Stasio bio sumnjičav njih dvoje zajedno sa Dinah
krenu prema željezničkoj postaji. Ali tamo su ih dočekali Idris i Gebhr s
devama. Natjerali su ih da krenu, ali u suprotnom smjeru od onoga koji su
očekivali. U tom trenutku bivaju oteti i za djecu počinje pravi pakao. Otmica je
smišljena kako bi ih mogli zamijeniti za Smainovu djecu.Pred njima je naporno
putovanje, danju neizdržive vrućine, a noću hladnoće. Nella je na izmaku snaga,
ali joj pomaže Stasio. Okrutnim se pokazao Gebhr koji je udario Nellu, pa i Saba
koji im se pridružio te Stasia, koji je jedva preživio. Stasiu su oteli pušku, ali se
njome nisu znali služiti jer je bila moderna.Nakon dužeg putovanja otmičari su
sa djecom stigli do Kartuma koji je Mahdi upravo osvojio. Iz Kartuma su došli u
Omdurman, ali umjesto Smaina susreli su se sa strašnim Mahdijem, koji je sebe

28
smatrao božjim poslanikom. Stasio je odbio prijeći na drugu vjeru jer je tvrdio
kako je on Poljak i katolik. Svi su se čudili kako ga Mahdi nije ubio. Tamo im je
pomogao trgovac koji je za Nellu nabavio lijek, kinin da bi joj izliječili
groznicu. U međuvremenu se Idris razbolio i Gebhru je zaprijećeno da djecu
mora odvesti do Smaina, žive i netaknute.Kako nije mogao na djeci Gebhr je
okrutnosi iskaljivao na robu Kaliju. Nella je isto imala svoju robinju, crnkinju
Meu zato jer je Dinah umrla zbog napornog putovanja. Karavani se na putu
odjednom ispriječio lav i uspaničeni Arapi su pušku dali Stasiu koji je ustrijelio
Kamisa i Gebhra, dok je ostale pustio da pobjegnu. Sada je Stasio bio glavni i
nakon mukotrpnog puta su se sklonili u deblu baobaba, oslobodili slona kojeg je
zarobila stijena i nazvali ga King.U borbi za opstanak lovili su ribe, slali
zmajeve s porukom da ih spase i pritom upoznali smrtno ranjenog lovca Lindea
iz Švicarske, koji im je ostavio mnogo lijekova i hrane. Neko su vrijeme boravili
na planini koju su nazvali po lovcu i izmirli zaraćena plemena. Kasnije su se
ponovno našli u pustinji i skoro umrli od žeđi jer su im vračevi izlilli svu vodu
koju su imali. U posljednjem su ih trenutku spasili satnik Glen i doktor Clary,
koji je vodio ekspediciju na Kilimandžaro.Na kraju je sve dobro završilo, djeca
su se vratila roditeljima, iako su već izgubili svaku nadu. Nakon deset godina
Stasio i Nella su se vjenčali, a crnac Kali je postao kraljem plemena. Pas Saba ih
je pratio i dalje, a slon King je živio pod starateljstvom vlasti iz Engleske.

ERNEST HEMINGWAY – STARAC I MORE

Bilješke o piscu: Ernest Hemingway je cijenjeni pisac romana koji je najveću

popularnost stekao zahvaljujući djelu “Starac i more”.Prvo poznatije književno
djelo bila mu je prozna zbirka “U naše doba”, a već sljedeće godine objavljeni
su mu romani “Proljetne bujice” i “Sunce se ponovno rađa”. Slijedila je zbirka
pripovjedaka “Muškarci bez žena”, a 1929. roman “Zbogom oružje”. Veliku
popularnost stekao je romanom “Imati i nemati”, a još veći uspjeh priskrbio mu
je roman s tematikom španjolskog građanskog rata “Komu zvono zvoni”. Poslije
Drugog svjetskog rata objavljena su mu dva romana, “Preko rijeke i među
drveće” i “Starac i more” .Za kratki roman “Starac i more” dobio je Nobelovu
nagradu za književnost.

Kratak sadržaj:
Starac Santiago bio je siromašni ribar koji je sam ribario u malom čamcu u
Golfskoj struji, već osamdeset i četiri dana. Prvih četrdeset dana društvo mu je
pravio dječak Manolino, ali su nakon toga dječakovi roditelji rekli da starca prati
zla sreća, pa se dječak morao prebaciti na drugi ribarski brod. Dječak je starca

29
jako volio i divio se njegovim umijećima i znanjima, pa mu je pomagao kad god
je stigao. Starac se sjećao kako je dječak imao samo pet godina kad ga je prvi
put poveo sa sobom u čamcu. Dječak je pomogao starcu nositi opremu do
njegove skromne kolibe, gdje mu je starac pričao o bejzbolu.Santigao se
spremao otisnuti na svoj osamdeset i peti dan ribarenja. Bio je rujan, pravo
vrijeme za ribe. Večer prije starčeve avanture, dječak mu je donio večeru i
zamolio starca da ga ujutro probudi prije nego krene. U zoru, starac se probudio
bez budilice, otišao do dječakove kolibe i probudio ga. Popili su kavu, a
Manolino je starcu dao mamce koje je uhvatio dan prije. Pozdravili su se i
krenuli svaki svojim putem.Starac je bio sam u čamcu, pa je imao vremena
razmišljati dok riba ne zagrize. Palo mu je na pamet kako on o moru misli kao o
ženi, “kao o nečemu što dijeli ili uskraćuje velike milosti, a ako je gdjekad divlje
ili zlo, to je samo zato što ne može biti drukčije”. Prije nego se razdanilo, starac
je bacio srdele koje su mu bile mamci. Učvrstio je štapove i povraze, pa se
lagano čamcem otiskivao sve dalje na more. Sunce je već bilo upeklo, ali starac
je navikao na sunce. Spazio je i ptice koje prelijeću more u potrazi za hranom.
Promatrao je i kornjače, pa se sjetio nekoliko legendi vezanih uz njih. Dok je on
tako kratio vrijeme sjećajući se nekih svojih mladih dana ili razmišljao o
koječemu, ponad njega je ptica kružila nad morem. Znao je da je našla neku
veliku ribu. Ubrzo zatim, ulovi je ribu albacoru, zalutalu iz svog jata, koju je
izvukao da mu posluži kao mamac. Uživao je u miru mora i pratio svoje
štapove, kad je jedan od njih zadrhtao.Povrazi su mu počeli zatezati ruke i
osjetio je jačinu ribe, a on ju je s čamca bodrio da zagrize. Riba je zagrizla, ali je
bila toliko snažna da ju nije mogao povući ni pedalj gore, nego je ona počela
vući dolje i njega i čamac. Bilo je podne kad je zagrizla i od tada je već mnogo
vremena prošlo, a starac se bojao ispustiti povraze iz ruku, iako je bio žedan.
Najednom više nije vidio ni kopno, ali nije ga to brinulo jer je znao da se može i
po noći vratiti, ravnajući se po svjetlima Havane. Pala je već i noć, a riba je i
dalje neumorno vukla čamac, a da nije promijenila ni smjer. Starac se već
umarao, pa je povraze prebacio preko leđa, a ispod povraza namjestio vreću da
ga ne žulja. Cijelo to vrijeme starac je želio da je dječak tu da mu pomogne. Ali
bio je sam, s ribom. Sjetio se kako je jednom upecao par riba, mužjaka i ženku i
kako mužjak nije napuštao ženku sve dok je starac nije usmrtio i izvukao.Malo
prije nego je svanuo drugi starčev dan na moru, riba je počela skretati na sjever.
Starac se nadao da će se riba umoriti i vratiti u Golfsku struju ili da će izroniti.
Bio je već novi dan, a starac je i dalje imao snage, ali je njegovo nestrpljenje
raslo: “Ribo, zbilja te volim i štujem, ali ću te svakako dokrajčiti prije nego što
sunce zađe”. Riba je naglo potegla povraz i zadala starcu ozljedu usijecanjem
užeta u dlan. Starac je odlučio pojesti tunu kako bi povratio snagu u ruku. Osim
ozljede, sada ga je mučio i grč u lijevoj ruci. Njegova borba s ribom postajala je
sve teža. Nakon što ga je grč počeo popuštati, osjetio je da se povraz polako diže
i da se riba penje prema površini.Starac je bio oduševljen njenim izgledom kad
se konačno pojavila: “Blistala je na suncu, glava i leđa bijahu joj tamno-

30
grimizni, a pruge na bokovima sve su se više širile i otkrivale na suncu
svijetloljubičastu boju. Kljun joj je bio dug kao palica za bejzbol i šiljat kao
rapir”. Izronila je dovoljno dugo da se pokaže Santiagu, a onda opet gipko
zaronila. Bila je to riba iz porodice sabljarki, pola metra duža od starčevog
čamca. Starac se počeo i moliti Bogu kako bi uhvatio ribu. U međuvremenu je
drugim udicama i mamcima lovio manje ribe koje su mu služile za jelo.Kako je
zalazio drugi dan i padala druga Santiagova noć na moru, starac se prisjećao
kako su ga zvali “El Campeon” (Šampion), jer je bio najjači u obaranju ruku.
Riba je u međuvremenu počela usporavati, što je starac shvatio po brzini
protjecanja vode kroz koju je čamac plovio. No starca je sada hvatala potpuno
nova muka – bio je već pola dana, cijelu noć i još jedan dan bez sna. Umor mu
je sklapao oči, a bojao se zaspati da mu riba ne bi umakla. On je samo htio da se
riba što prije umori i ugine, pa da je on priveže za čamac i krene kući. Starac je
zaspao tako da je povraze pritisnuo cijelim tijelom i prebacio svu težinu na njih.
Dok je on spavao, riba je i dalje vukla čamac. Probudilo ga je snažno zatezanje
povraza, koji su mu se usjekli u ruku. Starac je znao da je pravi trenutak da
dokrajči ribu.Sunce je počelo izlaziti po treći put otkako se otisnuo na more, a
riba je počela kružiti. Takvo stanje trajalo je dva sata. Starac je bio umoran i
mokar, ali krugovi koje je riba pravila bili su sve manji i ona se polako penjala
gore. Čekao ju je da se još približi i da ju harpunom pogodi u srce. Cijelo
vrijeme starac je sam sebe bodrio da ostane miran i jak, jer ga je već hvatala
vrtoglavica od umora i napora. Skupio je svu snagu i podigao harpun te ga zario
u bok ribi ispod same prsne peraje. Riba je živnula, a more je pocrvenjelo od
krvi. Starac je sad morao pripremiti petlje i uže da sveže ribu za čamac. Santiago
je bio ponosan na svoj ulov, ali mu je ostalo još dosta posla. Sad mu je u glavi
bilo samo koliko će puno novaca dobiti za meso ribe. Izgledala je tako velika,
kao da je uz svoj čamac privezao još jedan veći.Lijepo su plovili, a starac je
kvasio ruke u slanoj vodi kako bi mu se zacijelile. Ali idilu je narušila pojava
prvog morskog psa. Starac je pripremio harpun kako bi ubio morskog psa, a kad
je pas navalio na ribu, starac ga je pogodio u mozak. Morski pas se prevrnuo i
potonuo mrtav. Starac je ostao bez harpuna, a i bez velikog dijela ribe kojeg je
pas odgrizao. Na trenutak je pomislio da nije trebao ubiti ribu, ali “svi se među
sobom ubijaju, na ovaj ili onaj način. Ribarenje me ubija koliko me i održava na
životu”. Svako malo starac se nagnuo i otkinuo komad ribe sabljarke kako bi se
okrijepio.Nije prošlo dugo, kada su naišla dva druga morska psa, vrste galanos.
Oba psa ubio je nožem, gađajući ih posred glave. Sunce je već bilo zašlo dok se
on borio s morskim psima. Ribu se starac bojao i pogledati, jer je znao da je od
nje ostalo skroz malo, ali sada mu je utjehu pružala blizina doma. Oko deset sati
navečer, spazio je odsjaj gradskih svjetala. No borbi s morskim psima još nije
bio kraj. Dolazili su u čoporima, a starac ih je mlatio po glavi veslima. Još je
cijelu noć starac plovio kući, a morski psi su navaljivali na kostur ribe, “kao da
kupe mrvice sa stola”. Zapazio je kako čamac lako i dobro plovi, otkako ne vuče
veliki teret ribe sa sobom. Kada je uplovio u lučicu u Havani, svi su još spavali.

31
Starac se sam iskrcao i privezaočamac za stijenu. Osjetio je neizmjeran umor i
razmišljao o krevetu. Pogledao je ribu: “Vidio je bijelu golu crtu njene
hrptenjače i tamnu masu glave s izbočenim kljunom i svu onu golotinju između
glave i repa”.Starac je nosio je jarbol do svoje kolibe, a kad je konačno došao,
izvalio se na krevete i zaspao. Nije čuo ni dječaka kad je došao do starčeve
kolibe, kao i svako jutro. Kad je dječak ugledao starčeve šake, tiho je zaplakao i
izašao da donese starcu kave. U luci su se ribari sjatili oko starčevog čamca i
mjerili dužinu ribljeg kostura. Bio je dugačak oko šest metara. Dječak je
nastavio do restorana po kavu i vratio se kod starca. Santiago se probudio i
počeo razgovarati s dječakom. Glavu je starac odlučio dati ribaru Pedericu da je
izreže za mamce, a dječaku će pokloniti kljun ribe.Dok ga nije bilo, starca su
tražili obalna straža i avioni. Santiago je nedostajao dječaku koji je jedva čekao
da opet zaplovi sa starcem, kako bi ga ovaj naučio mnogim novim trikovima.
Nakon toga, dječak mu je otišao po hranu i čistu košulju, a starac je zaspao i
sanjao lavove.

PROZA U TRAPERICAMA ILI JEANS PROZA

je izraz kojim se opisuje vrsta proze karakteristična za hrvatsku
književnost 1960-ih i 1970-ih, odnosno svojevrsni hibrid modernog i
suvremenogromana. To je posebna vrsta urbanog romana nastala prema
romanu J.D.Salingera "Lovac u žitu". Nastaje kao opreka snažnom problemskom
intelektualizmu modernog romana. Karakteriziraju ga mlađi glavni junak koji je
netipičan, pasivan, bez ciljeva, gradski marginalac suprostavljen svijetu odraslih.
On pripada određenoj manjoj skupini, zajedno izazivaju tradicionalne
vrijednosti i stvaraju vlastitu kulturu (odijevanje, glazba, jezik). U ovakvim
romanima, odrasli obično slušaju klasičnu glazbu, govore standardnim jezikom,
i slično, kao suprotnost mladom junaku. Traperice više nisu samo odjevni
predmet, one postaju svojevrstan svjetonazor. Okolina je obično
urbana zagrebačka sredina, česti su žargonizmi, to više nije filozofski govor, već
govor gradske mladeži.
Početke ovakvih romana nalazimo već kod Antuna Šoljana i njegovog
romana Kratki izlet, a do pravog razvoja dolazi 1970ih kada nastaju
romani Alojza Majetića (Čangi off' gotoff, 1970.),Zvonimira Majdaka (Kužiš
stari moj, 1970.), Ivana Slamniga (Bolja polovica hrabrosti, 1972.), Branislava
Glumca (Zagrepčanka 1975.)

Joža Horvat rođen je 10. Ožujka 1915. u Kotoribi u Međimurju. Školovao se u

Kotoribi i Zagrebu gdje je studirao na Filozofskom fakultetu. Bio je
romanopisac, autor drama, publicist i svjetski moreplovac. U književnosti se

32
javlja autobiografskim romanom Sedmi Be. Bio je član uredništva književnog
časopisa Republika, te tajnik Matice Hrvatske.

ZNANSTVENO FANTASTIČNI ROMAN

U znanstveno fantastičnom romanu granice često nisu jasno određene. Veliki

broj djela mješavina je drugih žanrova pa su u njima zastupljeni još i ljubavni,
kriminalistički i povijesni romani. Veliki broj djela ima i elemente filozofske i
psihološke književnosti. Najistaknutiji predstavnik je Jules Verne.

JULES VERNE 20 000 MILJA POD MOREM

Bilješke o piscu:Jules Verne francuski je pisac romana za djecu i odrasle, te

pionir znanstvene-fantastike. U mladosti ga je privlačilo kazalište i napisao je
niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila znanstvena otkrića,
daleke zemlje, smione plovidbe, istraživački podvizi.Djelo koje je napisao za
mladež ima naslov Neobična putovanja i u sebi sadrži 63 romana znanstveno-
fantastičnog i pustolovnog sadržaja. Među njima je i 20.000 milja pod
morem.Prvi roman pod nazivom Pet tjedana u balonu napisao je 1862. godine.
Samo godinu dana kasnije izlaze djela: “Od Zemlje do Mjeseca”, “Put u središte
Zemlje”, “Avanture kapetana Hanterasa”, “Put oko Mjeseca”…

Kratak sadržaj:
Godinu 1886. svi pamte po pojavi morskog čudovišta. Koji god brodovi išli na
istraživanja vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to čudne nadrirodne
snage, a drugi su mislili da je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom
snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namjerom da nešto ne sazna.
Na tom brodu je bio profesor Aronnax, njegov pratilac Conseil i kanađanin Ned
Land. Profesor Aronnax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li
ugledali čudovište. Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Aronnax,
Conseil i Ned Land su skočili u more.
Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio
kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Aronnaxa, Conseila i Ned
Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem. Tu su bile razne školjke,
ribice i različite morske trave. Aronnax, Conseil i Ned Land su se čudili ljepoti

33
morskog dna. Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala „Nautilus“.
Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, bisere i
drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora
na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i tjedni. Jednog dana Conseil je
gledao kroz prozor pa povika:
"Profesore,dođite!". Profesor priđe pr ozoru, pogleda i vidi čamac.
Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.
Plovili su ka otocima Australije, gdje su stigli nakon tjedan dana.
Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na otok.
Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u čamac i bili naoružani električnim
puškama. Otok je bio prekriven divnom šumom. Iz dana u dan su išli na otok.
Jednog dana kada su bili na otoku i grijali se na vatri, počelo je padati kamenje
na njih. Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac.
Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama. Zaveslaju i odu na
podmornicu. Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici. Jednog dana
Aronnax, Conseil i Ned Land se dogovore za bijeg. No nisu uspjeli jer je
podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su čekali novu
priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli
su se u klopci od ledenih stijena. Podmornica je radila punom parom i sljedećeg
dana su se probili.
Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru. Jednog dana Ned reče
profesoru: "Noćas bježimo!" . Došla je noć. Profesor, Conseil i Ned ukrcaše se u
čamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu.
Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u
kolibi. Pitali su se da li se podmornica izvukla. Svi troje bili su sretni što su
živili.

PUT OKO SVIJETA ZA 80 DANA

Philleas Fogg je britanski gentelman koji živi lagodnim životom. Povučen je i

šutljiv, drži do sebe i otpušta svakog slugu koji mu nije po volji. Svakoga dana
ruča za istim stolom u klubu Reform. U istom tom klubu se okladi sa ostalom
gospodom kako je moguće obići svijet u 80 dana. Okladi se na 20.000 funti, a
kao dokaz mora donijeti sve vize u putovnici. Period u kojem oklada mora biti
izvršena je od 2. listopada do 21. prosinca, točno u 8:45 h.

34
Slijedećeg dana Fogg kreće na putovanje sa svojim novim slugom Jeanom
Passepartoutom. Uzima 20.000 funti za džeparac i osnovnu prtljagu. Prvi dio
puta je putovanje vlakom kroz Europu do Sueza. Ta dionica je trajala 7 dana.

U Engleskoj je pljačkaš opljačkao Englesku banku, i detektiv Fix sumljiči

gospodin Fogga te za njim kreće na putovanje. Putovanje se nastavlja brodom
preko Crvenog mora do Calcute, gdje im se pridružuje general Cromarty. U
Indiji Passepartout nailazi na nevolje, Indijci mu uzimaju cipele i on jedva stiže
na vlak. Osim generala Cromartya, putnicima se pridružuje i mlada princeza
Auda koju su spasili od smrti na lomači.

Putovaje se nastavlja sa mnogim problemima koje uzokuje detektiv Fix. On je,

naime, opija slugu u nadi da im on neće prenijeti poruku kako brod za Shangaj
kreće ranije. Gospodin Fogg ne odustaje, unajmljuje peljarski brod kojim stižu
na svoj cilj, a od tamo se odmah ukrcavaju na parobrod za Ameriku.

Američki su kontinent odlučili preći vlakom, no napadaju ih Indijanci i otimaju

Passepartouta, kojeg na kraju ipak spase. kako su zbog neočekivane otmice
zakasnili na parobrod za Liverpool, Fogg unajmljuje teretni brod kojim stižu u
Englesku.

Po dolasku u domovinu, detektiv Fix uhićuje gospodina Fogga i u zatvoru ga

zadržava 18h. Zbog zadržavanja u pritvoru Fogg zakasni u London 5 minuta i
izgubi okladu. Auda se zaljubila u njega i zaprosila ga je. Ipak su shvatili kako
su putujući na istok dobili jedan dan. Tako na kraju Fogg ipak dobiva okladu.

POVIJESNI ROMAN

Povijesni roman onaj je u kojem je radnja smještena u prošlosti. Likovi i radnja

mogu biti povezani sa stvarnim događajima ili pak inkorporirati likove ili
elemente stvarnih povijesnih ličnosti u svoju radnju, ali da se on ne nameće kao
glavna tema. Začetnikom povijesnog romana smatra se Walter Scott.

WALTER SCOTT - IVANHOE

Bilješke o piscu: Walter Scott poznati je škotski pjesnik i romanopisac. Zbog

svog značajnog književnog djelovanja i širokog opusa unutar žanra povijesnog
romana, prozvan je ocem povijesnog romana.Učio je klasičnu književnost na
35
Edinburškom sveučilištu već s 12 godina, čak nekoliko godina mlađi od ostalih
studenata. Kako je odmalena bio fasciniran usmenom književnošću, počeo je
prikupljati pjesme i priče iz škotske usmene predaje. Njegov prvi roman bio je
“Waverly“, a najpoznatiji su zasigurno “Rob Roy“ i “Ivanhoe”. Napisao je više
od 20 romana, među kojima su i “Crni patuljak” i “Srce Midlothiana”.Osim
romana, pisao je i drame, a prema Goetheovom zapisu, preveo je
“Hasanaginicu” na engleski jezik.

Radnja započinje predstavljanjem glavnog sukoba u romanu, onog između

Normana i Saksonaca. Čak četiri generacije nakon što je Vilim Osvajač
pobijedio u bitci kod Hastingsa, među vladajućim Normanima i poraženim
Saksonicima i dalje vlada neprijateljstvo. Normani su vladajuće plemstvo, a
Saksonci su svedeni na razinu kmetstva. Iako postoji zajednički jezik, obje
strane odbijaju koristiti ga, pa Normani koriste Francuski, a Saksonci
Staroengleski. Ovo se saznaje iz razgovora dvaju Saksonaca, Gurtha, svinjara i
Wambe, dvorske lude koji su u službi Saksonskog lorda Cedrica, čiji je sin
otišao u križarski rat na strani kralja Rikarda I. Zbog toga ga je otac lišio
nasljedstva.
Njihov razgovor prekida zvuk kopita. Približava im se deset jahača koje
predvode Brian de Bois-Guilbert, templar i opat Aymer. Oni traže Cedricov
dom, ali zbog nadmoćnog stava kojeg su zauzeli i njihovog porijekla, Wumba ih
uputi u krivom smjeru. Oni odlaze i putem raspravljaju o Roweni, Cedricovoj
štićenici čija je ljepota nadaleko poznata. Na raskrižju susreću hodočasnika,
ogrnutog palminim lišćem kao znak da je bio u Svetoj Zemlji. To je zapravo
Ivanhoe, koji dobro poznaje taj kraj te ih vodi na Cedricov posjed.
Cedric zatomljuje svoju mržnju prema njima i velikodušno im pruža
dobrodošlicu, objed i prenoćište. Njegovi stvari osjećaji primjećuju se u načinu
razgovora i time što Vilima Osvajača naziva pogrdnim imenom. Objavljuje da
će im se obraćati na svojem jeziku, ako im je to po volji. Kad na gozbu pristigne
njegova štićenica Rowena, Brian de Bois-Guilbert ne skida pogled s nje. To nije
po volji ni njoj ni Cedricu. Gozbu prekida sluga koji najavljuje da je na vratima
stranac, a Cedric odgovara da će i njemu pružiti dobrodošlicu.
Sluga najavljuje da se stranac predstavio kao Židov, Isaac od Yorka, na
nezadovoljstvo prisutnih, zbog stava prema židovima koje ne vole zbog
lihvarstva, ali Cedric ga prima u društvo. Za vrijeme objeda raspravlja se o
križarskom ratu, a templar Brian izjavljuje da su Saraceni jači od engleske
vojske, s čim se ne slaže hodočasnik, On tvrdi da među Englezima ima hrabrih i
snažnih ličnosti te nabraja neke od njih. Među njima su i Rikard I. i Ivanhoe.
Brian de Bois-Guilbert njegovu izjavu ne shvaća ozbiljno te smatra da Ivanhoa
može pobijediti i nenaoružan, na što mu hodočasnik odgovara da ako se Ivanhoe

36
vrati u Englesku imat će priliku to i dokazati. Rowena potvrđuje njegove riječi,
zalažući se za vitezovu čast. Rowena poziva hodočasnika u svoje odaje kako bi
saznala novosti o Ivanhoeu, na što joj on odgovara da je Ivanhoe vjerojatno na
putu za Englesku.
Hodočasnik čuje templarove sluge kako razgovaraju o templarovu planu da na
putu na turnir u Ashby-de-la-Zouche, na koji ide i Isaac, planiraju pokrasti g i
upozorava Isaaca na to. Predlaže mu da pobjegne te iste noći, a on će mu
pomoći u tome. Kao zahvalu, Isaac, koji je prepoznao viteza ispod njegove
maske hodočasnika, da mu oklop i konja kako bi mogao sudjelovati u turniru.
Stanje je u to vrijeme u Engleskoj bilo teško. Rikarda I. zarobio je austrijski
vojvoda Leopold, a Rikardov brat preuzeo je prijestolje i činio sve u svojoj moći
da se produži Rikardovo zatočeništvo, a ljude u zemlji je tlačio. Došlo je vrijeme
turnira. Pojavio se i Isaac s kćeri Rebeccom. Na nezadovoljstvo svih prisutnih,
smjestio se među ugledne ljude, smatrajući da se nema čega bojati jer je kralj
Ivan posudio znatnu sumu novca od Židova, a Isaac je imao veliki udio u tome.
Ali nitko se ne slaže s tim. Cedric, odlučan u namjeri da spriječi Isaaca da sjedi
među njih, krene u napad, ali ga Wamba spriječi u tome. Naposljetku, kralj Ivan
natjera Isaaca i njegovu kćer da sjednu među obične ljude, uzevši mu zlato koje
je imao.
Na prvi dan turnira najviše se ističe hodočasnik, koji se bori pod nazivom
Razbaštinjeni vitez. On nanosi poraz svim svojim protivnicima, uključujući i
Briana de Bois-Guilberta. Za nagradu ima pravo birati Vladaricu ljubavi i
ljepote za idući dan turnira. Na iznenađenje svih Romana, on bira Saskinju
Rowenu te odbija poziv na proslavu prvog dana turnira kod kralja Ivana. Kralj
Ivan pokušava otkriti vitezov pravi identitet, ali bezuspješno jer on odbija
kraljevo naređenje da se pokaže svima.
Kao pobjednik u pet borbi na turniru, ima pravo na otkupninu u novcu,
oklopima i konjima od svih pet gubitnika. On prihvaća otkupninu od četvorice,
ali odbija od Briana de Bois-Guilberta, najavljujući mu da s njim još nije gotov.
Od te zarade, šalje Gurtha da Isaacu vrati njegov dio za konja i oklop koji mu je
dao za turnir. Isaac, kojemu je jedino stalo do novca, izmamljuje veliku svotu od
Gurtha, ali kasnije mu Rebecca, bez znanja oca, vraća novac. Dok se vraćao od
Isaaca, Gurtha presretne grupa pljačkaša, koji su zapravo dio vesele družine
Robina Hooda. Nakon što im ispriča da je bio kod Isaaca kako bi mu vratio
novac, koji mu je gospodar Razbaštinjeni vitez poslao za konja i oklop, pljačkaši
mu pruže priliku da se bori s jednim od njih i tako osvoji nesmetan put dalje.
Gurth se bori s Millerom i pobjeđuje ga te na njegovo iznenađenje, pljačkaši ga
puštaju da prođe i ne uzimaju mu novac.
Na drugi dan turnira, Razbaštinjeni vitez ima prednost pred drugima zbog svoje
pobjede dan prije. Ali, drugi natjecatelji koji su bili protiv njega, uključujući

37
Briana de Bois-Guilberta i Athelstana, napadaju ga svi odjednom. Iako je bio
vičan borbi, u pomoć mu je morao priteći Crni vitez, koji je zapravo bio kralj
Rikard pod krinkom pa je Razbaštinjeni vitez uspio pobijediti protivnike i
osvojiti turnir. Prema običaju, pobjednika će okruniti Vladarica ljubavi i ljepote.
Prilikom krunidbe Rowena mu skine masku i svima otkrije da je on vitez
Ivanhoe. Cedric, zaprepašten pojavom odbačenog sina, pojuri odvojiti ga od
Rowene, ali Ivanhoe padne u nesvijest zbog teške rane koju je zadobio u borbi.
Ivan i njegovi sajetnici raspravljaju o Ivanhoeovu povratku i zaključuju kako će
mu morati vratiti posjede koje je kralj prepustio Reginaldu Front-de-Boeufu,
jednom od svojih saveznika. Osim toga, naredio je da se treba pobrinuti da
Ivanhoe ozdravi, bez obzira što mu je neprijatelj i saveznik njegovog brata. Ali
Ivanohoe je već bio na brizi svojih prijatelja. Nadalje, Maurice de Bracyja želi
oženiti Rowenu kako bi se domogao njezinih posjeda. Nedugo nakon toga, on će
izgubiti strpljenje i smisliti plan o otmici Rowene, od čega će ga Waldemar
Fitzurse, kraljev savjetnik, pokušati odgovoriti. De Bracy će priznati da nije sam
smislio taj plan, nego mu je pomogao de Bois-Guilbert. Njihov razgovor prekida
sluga koji donosi poruku da se čuvaju jer se vrag oslobodio iz lanaca. Oni to
protumače kao znak da je Rikard slobodan i vraća se u Englesku te da trebaju
što prije okupiti saveznike. Među ljudima vlada nemir i strah jer smatraju da će
se kralj Rikard vratiti kako bi se osvetio svima koji su ga izdali i stali na stranu
njegova brata koji mu je preuzeo prijestolje.
Crni vitez, koji je pomogao Ivanhoeu pobijediti turnir i nakon toga nestao, sad
se nalazi u šumi. Naišao je na kolibu nekog pustinjaka koji se predstavlja kao
redovnik iz Compmanhursta i pita ga za smjer. On mu pruža utočište i oni
provedu dan pijući i pjevajući.
Cedric sinu ne može oprostiti izdaju, ali ipak se brine jer je ozlijeđen. Pošalje
slugu Oswalda da se pobrine za njega, ali on Ivanhoa nigdje ne nađe. Umjesto
njega, naiđe na Gurtha, koji je pobjegao iz Cedricove službe i sad potajno služi
Ivanhoa te ga i sam traži. Oswald ga odluči odvesti pred Cedrica da se pravda
zadovolji. Ali on bježi i poručuje Cedricu da mu više neće služiti. S obzirom da
je razbaštinio sina, a u štićeništvu je imao Rowenu i Athelstana, planirao ih je
vjenčati. Rowena, koja nikad nije dopuštala da drugi upravljaju njezinim
životom, rekla je da bi radije otišla u samostan, nego bila njegova žena jer ga je
mrzila. Njezina naklonost pripadala je Ivanhou, što je Cedric pokušao spriječiti i
nadao se da će ga zaboraviti u njegovoj odsutnosti. Na povratku iz Ashbyja u
kojem se održavao turnir, u šumi sretnu Rebeccu i Isaaca koji su se brinuli za
nekog bolesnog čovjeka na nosilima. Molili su Sase da im dopuste da putuju
dalje pod njihovom zaštitom jer su čuli da su na putu razbojnici. Athelstane se
tome protivio, ali Rowena zamoli Cedrica i on dopusti da im se pridruže. Uskoro
ih De Bracy i njegovi ljudi napadnu i zarobe, a Wamba koji je uspio pobjeći
sretne Locksleya, pravog razbojnika u tom području. To je zapravo Robin Hood,

38
čija je družina ranije odbila opljačkati Gurtha nakon njegove pobjede u borbi.
On odluči pomoći im osloboditi Saksonce od de Bracyja. U tom zadatku im se
pridružuju Crni vitez i redovnik kod kojeg je potražio utočište.
Za to vrijeme de Bracy odvodi zatočenike u Torquilstone, dvorac Reginalda
Front-de-Boeufa. Isaacu prijeti da mu mora isplatiti veliku svotu novca ili će ga
podvrgnuti mučenju. Isaac ga moli da dopusti Rebbeci da ode u York po novac,
ali on mu odgovara da je Rebbeca sad u vlasništvu templara, Briana de Bois-
Guilberta. Pripremaju Isaaca za mučenje. On se dobrovoljno predao jer ako su
učinili nešto nažao njegovoj kćeri, on nema za što živjeti niti će im dati novac.
Pripreme za mučenje se prekidaju jer se pred dvorcem čuju glasovi koji dozivaju
Front-de-Boeufa.
Za to vrijeme, Roweni, koja je također u zatočeništvu u dvorcu, prijeti de Bracy.
On zahtijeva da se ona uda za njega jer će u suprotnom ubiti i Cedrica i Ivanhoa.
To Rowenu nagna na plač jer nije znala da je i Ivanhoe među zarobljenicima u
dvorcu. De Bracy osjeća nelagodu zbog njezinih suza i iznenadi je time što je
počne tješiti. Njegov čin prekida zvuk roga i glasovi izvan dvorca te on odjuri iz
sobe.
U drugom dijelu dvorca, u to isto vrijeme, Rebecca je zarobljena sa staricom
Ulricom. Templar Brian de Bois-Guilbert obavještava je da je ona sada u
njegovom vlasništvu, ali ona mu zaprijeti da će se baciti iz dvorca ako joj se
približi. Iznenađen njezinim postupkom, moli je da to ne učini te obećava da joj
neće učiniti ništa nažao. Pristaje joj biti prijatelj te odlučuje da ona mora biti
njegova, ali samo uz njezin pristanak. Kad se rog oglasi, on ode iz sobe.
Zvuk koji je prekinuo razgovore sa zatočenicima, značio je dolazak pisma koje
su napisali Locksley i Crni vitez, a potpisali Wamba i Gurth. U njemu objavljuju
da su došli osloboditi zatočenike, bilo mirnim putem ili borbom i opsadom.
Boeuf im odgovara da ne prihvaća njihove prijetnje te da pošalju svećenika kako
bi posljednji put ispovjedio zarobljenike prije njihovog smaknuća. Wamba,
obučen u svećenika, potajno uđe u dvorac i zamijeni odjeću sa Cedricom pa njih
dvojica zamijene mjesta. Cedric tako sreće Rebeccu i Ulricu. Ulrica mu priča o
svojem životu, o tome kako je ostala s Normanima nakon što su oduzeli dvorac
Saksoncima. Dok je bila lijepa i mlada svi su se prema njoj lijepo odnosili, a
sada je stara i ružna pa su je odbacili. U Cedricu prepozna prijatelja njezinog
oca.
Cedric se kasnije sastaje s Front-de-Boeufom koji ga šalje da njegovom
savezniku Phillipu Malvoisinu prenese poruku te nagradi Cedrica zlatnikom. On
to ne prihvaća i odlazi iz dvorca. Nakon što Normani shvate što se dogodilo,
pripremaju se za napad. U ovom trenutku radnja se vraća na trenutak u šumi
prije napada razbojnika koji su uhvatili Saksonce i Židove u zatočeništvo.
Objašnjava se da je osoba na nosilima, koja je putovala s Isaacom i Rebeccom,

39
zapravo Ivanhoe. On im se pridružio nakon što je ranjen na turniru. Rebecca,
koja je bila vična iscjeliteljstvu, brinula se za njega pa je tako i on završio u
zatočeništvu skupa s njima. Nastavila se brinuti za njega i nakon što su ih
zarobili, a u međuvremenu se zaljubila u njega.Kad je pred dvorcem započela
bitka, Rebecca je stajala na prozoru i opisivala događaje Ivanhoeu. Njih dvoje
suprotnih su mišljenja o viteštvu i bitci. Rebecca taj čin osuđuje, a Ivanhoe brani
kao čin moralnosti i časti. U bitci, Front-de-Boeuf zadobiva smrtnu ranu, a
Ulrica zapali dvorac. Crni vitez uspješno zarobljuje De Bracyja i spašava
Ivanhoea iz dvorca u plamenu, ali templar Brian de Bois-Guilbert otima
Rebeccu i bježi s njom. Athelstane gapokuša spriječiti, ali taj čin plati životom.
Dvorac nestaje u plamenu, a skupa s njim i Ulrica i Front de Bouef.U šumi se
raspravlja o završenoj bitci te o plijenu koji je uspješno spašen iz dvorca prije
nego što je izgorio. Iz zahvalnosti za njegovu pomoć u bitci, Cedric oslobađa
Gurtha njegove vlasti. Dijele se bogatstva stečena u bitci pa kad pošteni
razbojnici nude Cedricu njegov dio, on odbija jer ne želi bogatstvo koje je nekad
pripadalo Normanu koji ga je zarobio. Crni vitez oslobađa De Bracyja, ali ga
upozorava da idući put neće biti tako milosrdan.Kad se fratar, prijatelj Crnog
viteza koji mu je pružio utočište pojavi s Isaacom, on očajava kad sazna da je
njegova kćer Rebecca oteta. Kako bi osigurao svoju slobodu, jedan od
templarovih saveznika, Aymer, koji je u zatočeništvu Crnog viteza nakon bitke,
pristaje napisati pismo Brianu de Bois-Guilbertu, savjetujući ga da pusti
Rebeccu. Družina se rastaje, a Saksonci se vraćaju na Cedricov posjed kako bi
tamo vratili Athelstanovo tijelo.De Bracy kojeg je Crni vitez pustio iz
zatočeništva, odlazi kralju Ivanu i obavještava ga o svim događajima u dvorcu
Torquilstonu. Govori mu da je De-Boeuf mrtav te da je templar oteo Rebeccu.
Najvažnija vijest koju mu donosi je da se kralj Rikard vratio u Englesku. Ivana
ta vijest jako uznemiri jer on nema namjeru odreći se prijestolja za koje zna da
mu ne pripada. Smišlja plan kako će namamiti Rikarda u zatočeništvo.Za to
vrijeme, Isaac odlazi u sjedište viteza templara, noseći poruku koju je napisao
Aymer u kojoj savjetuje da se Rebecca oslobodi. Starješine reda zbog pisma
sumnjaju u De Bois-Guilbertovu čast, ali u isto vrijeme sumnjaju i u Rebeccu.
Smatraju da ga je zavela činima kako bi se templar u nju zaljubio. Na kraju
zaključuju da je upravo to razlog te da je Rebecca kriva, a ne templari. Za to
vrijeme, Rebecca i dalje odbija njegova udvaranja i ne prihvaća njegovu ljubav.
Malvoisin, glava reda, upozorava De-Bois-Guilberta da će se taj čin otmice
negativno odraziti na njegov položaj u redu templara te da Rebecca mora biti
kažnjena zbog svojih čini, što on odbija. Malvoisin ne vjeruje da je Rebecca
zaista vještica, ali želi poštedjeti de Bois-Guilberta sramote u redu templara.
Kaže mu da nema izbora u tome te da će se Rebecci suditi kao vještici. Nakon
toga, traži dokaze prema kojima bi se ta osuda donijela.Kad započne suđenje
Rebecci, čita se lista optužbi protiv templara Briana de Bois-Guilberta. One su
odmah odbačene jer je zaključeno da je pravi i jedini krivac Rebecca. Tu
optužbu podupiru i brojni svjedoci, koje je Malvoisin poslao da svjedoče protiv

40
nje. Oni između ostalog optuže Rebeccu da posjeduje natprirodne moći u
liječenju. S obzirom na to da svi dokazi upućuju na to da će biti osuđena i
pogubljena, Bois-Guilbert joj predlaže da nađe zastupnika te da se njezin slučaj
riješi dvobojem. Ona ga posluša. Izjavi da ne prizna optužbe protiv nje te da je
nedužna i zatraži zastupnika. Iako je sam to predložio, templar sumnja da će
uspjeti naći zastupnika koji bi se borio za nju. To su vitezi kršćani, a ona je
židovka pa jojsavjetuje da pobjegne s njim. Malvoisin ga kori zbog toga i
upozorava da mora misliti na svoju budućnost u redu templara.Plan koji je kralj
Ivan smislio kako bi zarobio kralja Rikarda i ostao na prijestolju pokuša se
ostvariti u šumi. Crni vitez i Wamba su putovali kad ih napadnu Ivanovi
saveznici, ali u pomoć im dolaze Locksleyjevi razbojnici. Otkriva se da je vođa
napada Waldemar Fitzurse, Ivanov glavni savjetnik. On Crnog viteza naziva
Rikard i u tom trenutku otkriva se pravi identitet Crnog viteza. On obznanjuje da
je zaista kralj Rikard i da se vratio u Englesku. Otjera Fitzursa iz zemlje, ali
odluči da njegovog brata ne treba držati odgovornim za taj napad.Njima se u
šumi pridružuju Ivanhoe i Gurth. Rikard obaviještava Ivanhoa da je otkrio svoj
pravi identitet i da svi prisutni sad znaju tko je on. Ivanhoe ne odobrava kraljeve
postupke, povratak u Englesku pod krinkom i izlaganje raznim avanturama dok
je stanje u državi teško i dok ga njegov narod treba. Kralj se opravdava da još
uvijek nije u mogućnosti otkriti narodu svoj identitet jer treba skupiti snažne
saveznike kako bi se suprotstavio bratu Ivanu i vratio prijestolje koje mu
pripada.Drugo otkriće u ovom dijelu romana jest i Locksleyevo. Sad poznato da
je on Robin Hood u društvu svoje družine. Svi odlaze na objed u njihovo
sjedište, a zatim se upute u dvorac na Athelstanovu sahranu. Kad pristignu,
šokira ih činjenica da na sahranu dolazi i sam Athelstan. Otkriva da ga Bois-
Guilbertov udarac nije zapravo ubio. On savjetuje Cedricu da dopusti ljubav
između Rowene i Ivanhoa, govoreći kako je on ne zaslužuje. Ali ubrzo otkriju
da su Ivanhoe i Rikard nestali.Ivanhoe se u zadnji čas pojavljuje na Rebeccinom
suđenju kako bi preuzeo ulogu njezinog zastupnika u borbi protiv Bois-
Guilberta. On se protiv svoje volje bori kao zastupnik templara. Dvoboj počinje
i njih dvojica krenu u napad jedan na drugoga, ali Ivanhoe zbog velikog umora
padne s konja. Iako je jedva taknuo protivnika i on se sruši na zemlju mrtav.
Nije umro zbog nanesene ozljede nego zbog toga što nije mogao podnijeti snagu
svojih sukobljenih strasti. Ivanhoe je proglašen pobjednikom, a Rebecca
oslobođena optužbi. Radnja se bliži kraju vjenčanjem Ivanhoa i Rowene te
Rebeccinim oproštajem kojim najavljuje da s ocem napušta Englesku. Ivanhoe
nastavlja svoju službu kralju Rikardu, ali to se prekida kraljevom naglom smrću
u bitci kod Limogesa.

41
AUGUST ŠENOA – ČUVAJ SE SENJSKE RUKE

Bilješke o piscu: August Šenoa se smatra jednim od najvećih hrvatskih

književnika iz 19. stoljeća, zbog čega se sredina 19. stoljeća hrvatske
književnosti naziva Šenoino doba.Ljubav prema Zagrebu pokazivao je
književnim radom, a kako se tada malo čitalo na hrvatskom jeziku, Šenoa je
pokrenuo časopis “Vijenac” u kojem je objavljivao romane i novele u
nastavcima. Njegov prvi roman ”Zlatarevo zlato” izlazi 1871. god.Od djela tu su
još: “Čuvaj se senjske ruke”, “Diogenes”, “Seljačka buna” te roman “Kletva”
koji nije dovršio. Pripovijetke su: “Prijan Lovro”, “Prosjak Luka”, “Karanfil s
pjesnikova groba”, “Branka”… Umro je 13. prosinca 1881. godine u rodnom
gradu.

Kratak sadržaj:
U Vrbniku je Dumu djevojku od 16 godina odlučio isprositi Mlečanin Vittorio.
Kako se nije željela udati za njega odlučila je pobjeći, a tijekom bure i visokih
valova na brodicu stiže Juriša Orešković odabranik njenog srca s kojim odlazi
naočigled Vittoriu. U međuvremenu u Senju uskoci osjećaju da se nešto loše
sprema. Mlečani u Veneciji vješaju zarobljene uskoke, odscijecaju glave i
stavljaju na trg da im se rugaju.Uskoci su poslani od strane dvora iz Austrije da
brane zemlju od Turaka i dok traje borba Mlečani vide priliku kako bi stekli
prevlast nad Primorjem. Uskoci su zato odlučili potražiti pomoć od biskupa
Antuna de Dominisa, rodom Rabljanina, a Mlečanina po majci. Kapetan Danilo
Barbo je odlučio objasniti cijelu situaciju biskupu nakon čega mu je obećao
pomoć. Dogovorili su sastanak sa svim uskočkim vojvodama kako bi potpisali
ugovor.Uskoci nažalost nisu slutili da biskup Dominis u glavni ima osmišljen
ugovor koji će na kraju obvezati njih, ali ne i suprotnu stranu. Pristupili su puni
povjerenja i potpisali ugovor nakon čega je biskup poručio da ih nitko ne misli
tjerati iz Senja. Jedino je bio sumnjičav knez Martin Posedarić.U isto vrijeme u
Veneciji se sprema još jedna zavjera kada Marijeta Quirini zavodi Rossija
carskog poslanika i nagovara ga da u Senj pošalje Josipa Rabatu, baruna koji za
pobočnika imenuje Antonija Capogrossa. Antonijo je nitko drugi nego špijun od
biskupa i izdajica, ali kako mu je ujak Cipriano Guidi, svećenik koji poznaje
biskupa iz mladih dana i zna koliko je lažljiv, prisilio je Antonija da mu kaže sve
detalje s mletačkog dvorca.Duma se na kraju vjenčala s Jurišom, a prije toga je
bila smještena kod kneza Posedarića, koji ima slijepu majku i lijepu kćer Klaru.
Plemić Jure Daničić je zaljubljen u Klaru i nakon što Klara dobije blagoslov od
oca, Jure isprosi prekrasnu djevojku.Kapetan Danilo Barbo koji je tražio pomoć
od biskupa govori prijateljima značenje tri križića koji se nalaze na njegovu

42
kaputu. Nekada je imao majku i sestru za koje se nije brinuo, a kada je otišao na
bojište, vojnik Rabata je zaveo njegovu sestru. Danilo ga je nakon toga pronašao
i prisilio na ženidbu, ali se Rabata na dan vjenčanja nije pojavio. Danilova sestra
je nakon toga rodila i od žalosti umrla zajedno s djetetom, a nedugo nakon njih
je umrla i majka. Danilo se zakleo da će ih osvetiti, a Rabata se u međuvremenu
oženio djevojkom iz bogate obitelji.Uskoci još uvijek ne znaju da su prevareni
jer njihovi brodovi ne mogu na more dok mletački pljačkaju. Uskoro dolazi
redovnik Cipriano koji im govori kako ih je biskup izdao Mlečanima, a čija je
namjera da ih sve rasele i preuzmu prevlast nad Primorjem. Kada je Danilo čuo
da u Senj dolazi general Rabata, znao je da je došlo vrijeme za osvetu. Cipriano
uspijeva saznati planove od svog nećaka i dvostrukog špijuna Antonija, koji će
sve učiniti ako dobije dovoljno dukata. U planu stoji da Mlečani planiraju napad
s kopna i mora zbog čega uskoci počinju raditi na obrani.Mlečani odvode
zarobljene uskoke i ubijaju ih te odsijecaju glave. Isto su učinili s knezom
Posedarićem, čiju je glavu na zidinama među prvima ugledao Daničić. Klara je
bila sva očajna, a slijepa majka odlazi kod generala Rabate i zatraži tijelo svog
sina. Nakon što je dobila tijelo proklinje Rabatu koji prekasno dobiva službeno
pismo u kojem stoji da ne smije ubiti kneza Posedarića. Jurišu Orlovića je
spasila Duma koja ga je sakrila u iskopanu rupu u podrumu.Slijedi zapovijed
uskocima da krenu na bojište kod Kaniže, izvan grada, a Danilo dodaje i četvrti
križić, osveta kneza Posedarića. Oprašta se s Klarom i zajedno sa Ciprianom
odlazi u Graz kako bi nadvojvodi Ferdinandu i majci dojavili sve što se
dogodilo. Pridobili su ih nakon što su vidjeli pismo biskupa Dominisa kojim
izdaje Senj te Austro-Ugarsku. Danilo upućuje molbu da vrate Đuru Daničića s
bojišta koje ga vodi u sigurnu smrt.Jurića Orlović se vraća u Senj prekršivši
zapovijed od Rabatina zbog čega ga baca u zatvor. Senj se tada diže na bunu,
Juricu oslobađaju, a Rabatu ubijaju. Uskoci su se nakon toga vratili u Senj, a
Klara i Đuro su se vjenčali dok su Jurica i Duma nastavili živjeti sretno.
Nekoliko godina kasnije spaljene su kosti izdajice svoje vjere, cara i naroda,
biskupa Dominisa.

DUBRAVKO HORVATIĆ- JUNAČINA MIJAT TOMIĆ

Bilješke o piscu: Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu, gdje je završio klasičnu

gimnaziju i filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest umjetnosti).
Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskog centra, zatim prelazi u
Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom, te se ističe kao
urednik nekoliko dječjih časopisa i listova. Počevši s godinom 1972. slovi kao
istaknut, ali isto tako rado prešućivan, pa čak i progonjen hrvatski književnik
(njegov otac Viktor bio je domobranski časnik, sudac), čija su djela bila

43
zabranjivana gotovo dvadeset godina. U to je vrijeme, usto što neumorno piše i
stvara djela koja će se tek kasnije moći nesmetano čitati, na visokim dužnostima
u Matici hrvatskoj čiji će, godine 1992., postati potpredsjednik. Tri je godine
glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995.-1998.). Autor je preko
50 knjiga u kojima pronalazimo mnoštvo pjesama, novela, putopisa, eseja,
kritika te književnih radova za djecu.

Kratak sadržaj:
Mijat Tomić je i kao mali bio jako hrabar. Vuka je skoro rastrgao vlastitim
rukama. Ljudi nisu vjerovali u njegovo junaštvo, ali su se u idućih tridesetak
godina u to uvjerili. Crni Arapin je bio opaki razbojnik: nitko mu ni ime nije
znao, svi su ga se ljudi bojali i bio je jako okrutan. Jednog je dana izazvao
Džaferbega Kopčića na dvoboj. Džaferbeg ga se bojao i nije se htio s njim boriti
jer bi bio poražen. Uto ga je spasio Mijat Tomić, njegov vjerni sluga. Sjeo je na
konja te pohitao prema Crnom Arapinu. U dvoboju je bilo očito tko će
pobijediti. Mijat mu je zabio mač u rebra te ga odmah usmrtio. Arapinovi
vojnici su odmah pobjegli. Kao nagradu je dobio veliku livadu Jabuku. Tamo je
sa prijateljima naišao na neke ljude koji su kosili njegovu zemlju. Ubio je
njihovog vođu i nije ih kaznio jer su samo slušali naredbe koje su im bile
zadane. Kako bi preživjeli zimu, trebalo im je nešto novca. Svi su se složili da će
pljačkati samo one ljude koji su pljačkali, lihvarili ili na druge načine štetili
građanstvu. Prvi cilj je bila bogata karavana Muje Baledžije. Tu su oslobodili
jednog roba i goniča koji je, kao i rob, bio zahvalan Mijatu i njegovoj družini na
spašenu životu te postao član hajduka. Čim su podijelili bogati plijen, svi su
otišli svojim kućama. U proljeće su se opet sastali i nastavili svoj posao. Cijela
Bosna i Hercegovina je znala za Mijata Tomića i za njegove podhvate, pa i
ubojstva. Ovog puta su opljačkali Hasanbegove dvore dok on nije bio u njima.
Straža nije bila velika pa su je lako svladali i odnijeli svakakva blaga iz nje.

Tako su prolazile godine njihovoga hajdukovanja. Napadali su karavane,

karaule, dvorove. Jednog proljeća dva se čovjeka iz njegove družine nisu vratila
sa zimovanja. Jedan se već obogatio i odustao od hajduka, a drugoga je ubio
njegov prijatelj. Jedne večeri došao je paša od Zvornika kod seoskog kneza.
Mijat i hajduci su se prerušili u djevojke te ubili pašu. Jednog dana mu je došla
jedna čudna poruka od Ilije, čovjeka koji je postao bogat te se odvojio od
hajduka. Rekao je da mu se rodio još jedan sin i da mu dođe na krštenje te da mu
bude kum. Marijan ga je sprečavao i govorio mu da ne ide kod njega jer bi mu
mogao i prirediti nekakvo neugodno iznenađenje. On je ipak odlučio otići ali
tako da ga nitko ne vidi. Tako se jednog dana iskrao iz planine i otišao u Doljane
k njemu. Bio je jako gostoljubiv, zapravo sumnjivo gostoljubiv. Ipak je trebao
poslušati malog Marijana. Čim je prekoračio prag njegove kuće, dva spretna
čovjeka s puškama su ga tako precizno pogodila u srce i u čelo da je ostao na
44
mjestu mrtav. To su bili Arapin i Sava. Čim je mali Marijan vidio da ga nema i
kad se sjetio koji je dan, odmah je otišao u Doljane. Svi hajduci su se uputili u
Doljane. Pronašli su ubojice te ih zavezali i stavili im neke krpe u usta. Stavili su
ih na tavan Ilijine kuće te ju zapalili. Mijatovo tijelo su pokopali u predjelu
Strmac, a mali Marijan, vođa hajduka je otišao duboko u šumu i pjevao
Mijatovu najdražu pjesmu.

NEDOSTAJE:

Z. Gray - Betty Zane

Joža Horvat - Sedmi Be

I.B. Mažuranić – Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata

45