Braco Babić

10 sati

Hrljin greb (grob) na Visočici

Dva mezara sa dobro očuvanim nišanima (bašlucima) iz osmanskog perioda nalaze se na prevoju između vrha Parič (1941 m n/v) i
kote 1852 m n/v. Tačna lokacija mezara je na 1730 m/nv gdje ćobanska staza od Hrljeve bare obara na Podove i vodi u dolinu potoka
Međeđa.
Legenda kaže da muški mezar (bašluk sa gužvom) pripada nekom ćobaninu Hrli iz Stoca koji je ubijen na ovom mjestu u davnoj
prošlosti. O ovom tragičnom događaju i danas se raspredaju priče u Bjelimićima.
Jedna od priča govori o tome da je Hrlo sa svojim stadom ovaca koristio pašnjake u Visočici na Sirovom gvozdu bez znanja i dozvole
bega Koldže Šurkovića iz Odžaka (najveće selo u Bjelimićima). Kada je beg Koldžo čuo da Hrlo na njegovim pašnjacima boravi sa
stadom, uzeo je pušku i uzjahao konja, te otišao da potraži Hrlu. Susret se završio kobno po bega Koldžu, naime nakon kratke
prepirke pucao je iz puške na Hrlu, ali je ona zatajila. Hrlo je nakon toga begu Koldži uzvratio riječima: Eh, moj beže, da vidimo hoće
li moja pušaka opaliti. Puška je opalila i beg je mrtav pao s konja.
Hrlo je nakon ubistva bega Koldže pobjegao u Visočicu i krio se u jednoj pećinici u Međeđi. Za Hrlom je krenula potraga i ubrzo su
ga pronašli ali mu nisu mogli prići jer je bio dobro naoružan i odlučan u odbrani, sve dok nisu pribjegli lukavstvu poslavši njegovog
pobratima nekoga Mujana iz Luke da s njime pregovara, garantujući mu život ako se preda. Nakon predaje, prekršili su dogovor i
ubili Hrlu. I danas se to mjesto gdje je ukopan zove Hrljin greb (grob).
Ovu legendu sam zapisao, kada smo Ahmed Sulejmanović Jare i ja konačili kod rahmetli hodže Zejnila Bibera u njegovoj kući u selu
Luka. Tada smo Jare (na žalost danas rahmetli) i ja napravili planinarsku turu na Visočici od 08.08. - 10.08.1997. godine.

Visočica, 30.09.2018.
Video: Sedad Mulalić
Tekst: Braco Babić