Izvještaj o čitanju – Izbor iz djela – Ludwig Feuerbach – 2.

izvještaj

Bit kršćanstva

- bitna razlika čovjeka i životinje je razlikovanje između unutarnjeg i vanjskog svijeta: dok čovjek može se
postaviti u položaj drugoga, može razgovarati sam sa sobom, dok životinja to ne može – bit čovjeka je
temelj religije te ona propitkuje onu bezgraničnu bit

- čovjeku pripada moć mišljenja, moć htijenja te moć srca (spoznaja, karakter i ljubav) te ovo troje je
svrha čovjekova postojanja te svrha ovih triju moći su one sebi same

- svijest o predmetu je samosvijest čovjeka te tu se očituje njegova bit – ako smo svjesni bilo kojeg
predmeta, moramo nužno biti svjesni i samoga sebe jer ne možemo ostalo potvrđivati ako sami sebe
prvo ne potvrdimo

- bog je neograničeni, slobodni, čisti osjećaj jer samo se po božanskome spoznaje bog, a budući da su
osjećaji takvi čisti, savršeni, takav mora biti i bog

Općenito o biti religije

- religija je svečano otvorenje čovjekovoga unutrašnjega blaga, ispoljavanje ljubavi – ona je odnošenje
prema svojoj biti kao prema nekoj drugoj biti koja je lišena opredmećivanja

- razlika između božanske biti i božanskih svojstava je u tome što svojstva su antropomorfirana; dakle,
bog bi se karakterizirao kao dobar, pravedan itd., dok po biti on posjeduje egzistenciju, neoformljenu i
bez odrednica – religija je zapravo određenost kako misliti boga – sve dok čovjeku pripada predikat da je
on sam čovjek, tada će i bog egzistirati jer čim se sumnja u boga, sumnja se u sebe sama

- hramovi ili crkve koje se grade u čast religije nisu ništa više nego li prikazanje građevinskog umijeća jer
su hramovi morali biti velebni i lijepi kako bi bili dostojni boga, pa tako su uvijek građeni sa najvišom
pažnjom

- svojstvo božanstva nije ono prvo božansko biće, nego je već to božanstvo svojstva samog

- punina različitosti predikata potvrđuje se u mnoštvu različitih individuuma, pa tako je i čovjek

beskonačna punina različitih predikata jer je svaki čovjek različiti predikat - supstancija posjeduje samo
zato bezbrojno mnogo predikata, jer zapravo ne posjeduje nikakva određena, stvarnog predikata

- čovjek potvrđuje u bogu ono, što niječe kod sebe - čovjek niječe nasuprot bogu svoje znanje i svoje
mišljenje, da bi stavio u boga svoje znanje i mišljenje – isto tako je čovjek iskvaren, zao, a u bogu se
ogledava vrhunsko dobro i neiskvareno

Bog kao biće razuma

- čisto, savršeno, božansko biće lišeno nedostatka, jest samosvijest razuma o svojem vlastitom
savršenstvu – samo po razumu se čovjek može apstrahirati od sebe sama te tako može jedino promatrati
predmet za sebe sama
- Bog kao bog - kao samo mišljen, samo umu predmetno biće - nije ništa drugo, do um predmetan sebi
samom – on je um koji sam sebe opredmećuje i sam se potvrđuje kao najviše biće – metafizički, on je
inteligencija u sebi samoj i koja sama sebe misli kao apsolutno biće – razum u svojoj biti, u bogu, nalazi
razlog i poimanje svijeta

- svaki čovjek koji ne posjeduje razum, ne posjeduje ni volju, lako ga je obmanuti ili zavesti jer bez
vlastite razumske djelatnosti dopuštamo drugima da ju nam usade – tako razumom znamo da egzistiram
za sebe sama, a utjecajem drugoga možemo povjerovati sasvim suprotno

- um je bitak koji je svrha samom sebi, sam sebe ostvaruje te se tako pokazuje kao najviše biće te
naposljetku kao i svemoćno biće

Dominik Tkalčec