Izvještaj o čitanju – „Eseji“ – Michel de Montaigne

XXXI. poglavlje – O ljudožderima

- u uvodu već govori kako bi trebalo suditi po vlastitome razumu, a ne po onome što govori puk

- govori kako barbare ne smatra takvima, nego se takvima doimaju po mišljenju naroda i pričama istih –
za njega su barbari oni koji su prihvatili malo različitosti ljudskoga duha, pa su vrlo blizu onom prirodnom
stanju, njih nisu izopačili ljudski umjetni zakoni – imaju samo dva zakona: nemilosrdnost prema
neprijateljima i milosrdnost prema ženama; tih se zakona strogo drže

- u jednu ruku ih se može nazivati barbarima zbog toga što jedu ljude, ali u svemu ostalome, moderni
ljudi ih nadilaze u barbarskom – njihovi ratovi su plemeniti, služe jedino u nadmetanju u vrlini, a ne služe
za proširivanje granica svojih teritorija – od svojih protivnika traže samo priznanje da su pobijeđeni, a
prijete im kanibalizmom samo zato da bi od njih izvukli priznanje da su pokoreni - hrabrost leži u srcu i
duši, u sposobnosti ratovanja – onaj, koji do zadnjega trenutka gaji prijezir prema neprijatelju nije
pobijeđen, nego samo ubijen

Druga knjiga – XII. poglavlje

- uobraženost je čovjekova najveća bolest – u jednu ruku, shvaća svoj minuskuli položaj u svijetu, a
istovremeno želi dosegnuti zvijezde – moglo bi se razmatrati o tome da mačke nas smatraju glupima jer
mi njih ne razumijemo, isto kao i one ne razumiju nas pa ih smatramo nižim oblikom života; mogli bi se
zapitati o našem položaju u životinjskom carstvu, jer ipak životinje mogu komunicirati između različitih
vrsta, npr. pas i konj, dok mi to ne možemo

Treća knjiga – II. poglavlje

- Montaigne ukazuje ovdje kako se svaki čovjek iskazuje kao subjekt u kojemu se iskazuje ljudska bit u
općenitosti koja se može ostvariti kroz materiju

- općenito govoreći, prikazuje kako bi se trebalo poznavati autora, pa tek onda suditi o djelu, jer u
suprotnom bi samo gledatelj nanio štetu samo sebi

- čovjek bi se neprestano trebao propitivati i morao bi vjerovati samo u ono što je apsolutno sigurno
među svim ljudima – kaže da ne želi nikoga poučavati, nego samo opisuje ono što on vidi i iskušava, pa
neka ljudi uzmu iz toga što žele

Dominik Tkalčec