Mentor: Prof.dr.

Dijana Hadžizukić Student: Dalila Kero

ZLOČIN I KAZNA
Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Mostar, 18.12.2015.g.
 Sadržaj:
1. UVOD.................................................................................................................................................3
2. BILJEŠKA O PISCU...............................................................................................................................3
3. REALIZAM..........................................................................................................................................4
4. PSIHOLOŠKI ROMAN..........................................................................................................................5
5. ZLOČIN I KAZNA.................................................................................................................................6
6. IZDVOJENE MISLI DOSTOJEVSKOG....................................................................................................7
LITERATURA...........................................................................................................................................8

2
 1. UVOD

U ovom seminarskom radu iz predmeta Historija i razvoj romana objasnit ćemo nekoliko
usko vezanih tema. Ključna tema pomenutog seminarskog jeste psihološki realizam u knjizi
Zločin i kazna, Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Prije toga, osvrnut ćemo se na biografiju
samog autora. Da bismo adekvatno razumjeli centralnu temu romana, tj. Psihološki realizam,
neophodno je objasniti generalno pojam i značenje epohe realizma, njen nastanak i
razvijanje. Zatim ćemo se zadržati na samom romanu Dostojevskog, njegovom sadržajum
upoznat ćemo se sa junacima, njihovim karakteristikama, postupcima i vezama. Kao zadnju
stavku, ujedno najinteresantniju pisat ćemo nekoliko izdvojenih najljepših mudrih misli
Fjodora Dostojevskog.

3
 2. BILJEŠKA O PISCU

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1891.) jedan je od naistaknutijih pisaca ruske i svjetske

književnosti, jedan od onih za koje se može reći da su stub svoje epohe i temelj budućih
kultura. On je sin školovanog liječnika Mihaila, inače pripadnika nižeg plemstva. Nakon što je
Mihailo preminuo, Dostojevski po prvi put doživljava napad epilepsije. Dostojevski pohađa
vojno-inženjerski studij u Sankt Peterburgu, no rano odlučuje da će se posvetiti pisanju.
Prevodi Balzakovu Evgeniju Grande i piše svoje prvo djelo Bijedni ljudi, epistolarnog oblika,
koja ga je lansirala u sferu ruskih književnih krugova. Njegova najpoznatija djela su Zločin i
kazna, Braća Karamazovi, Bijedni ljudi, Zli dusi, Idiot, Poniženi i uvrijeđeni. Dostojevski je
umro 1891.g., iznenada nakon krvarenja uzrokovanog epileptičnim napadom. Svako od
njegovih djela zrači i traje u svjetskoj literaturi.

4
3. REALIZAM

U najširem smislu realizam se koristi za književnost koja svjesno i namjerno pokušava

oponašati stvarnost, što će reći da nastoji opisati ljude, prirodu i događaje na takav način da
se čitatelju čini ksko to odgovara nekoj zamisli o tome kakav je zapravo svakodnevni život.
Roman realizma u širokom zahvatu opisuje pojedinca u krugu porodice ili društvenog sloja
kojem pripada. Karakter uglavnom biva prepoznatljiv prema svojim postupcima, a obično se i
mijenja tijekom pripovijedanja koje se razvija kroz opsežnu, manje ili više razfranatu fabulu, a
ona je uglavnom kritička spoznaja problematikedruštvenog života. I realizam se, poput
književne tehnike u svakoj drugoj književnoj epohi postepeno razvijao, postepeno su
prihvatane nove konvencije, a jedino je možda novina što je publika prihvatila njegove
konvencije kao prirodne načine na koje se može opisivati realnost onakvom kakva ona zaista
jeste.
„Realizam je uspio privlačnost života uokviriti u tobožnji smisao, u sudbinu koja ima početak,
sredinu i kraj, i koja se zbiva uvijek tako da sam „ja“ manje ili više žrtva okolnosti, pa ako sam
„pobjednik“, onda je to moja zasluga, a ako sam „gubitnik“ onda su za to bili krivi drugi.“
(Milivoj Solar, Povijest svjetske književnosti, str 225.)
Tema kojom se gotovoopsesivno bavi realistički roman; simpatični i jaki karakteri drže da
treba živjeti prema vlastitim nazorima, no u tm pokušaju stradaju jer zapravo nisu onakvi
kakvima sami sebe zamišljaju i kakvi žele biti. Ti karakteri ideje žele provesti u život, oni žive s
idejama i za ideje, no život sam uvijek se na kraju pokazuje složenijim od bilo kakvog idejnog
nacrta.

5
 4. PSIHOLOŠKI ROMAN

Psihološki roman (prema gr. Dah, duša); u širem smislu za razliku od raznih tipova romana
akcije (pikarski roman, roman strave, roman o razbojnicima, naučno-fantastična književnost)
i filozofsko-nisaonog romana, roman koji je usredsređen na osjećajni svijet i unutrašnji život
glavnog junaka ili nekoliko važnih ličnosti, često stoga i pisan u prvom licu (propovijedanje u
prvom licu) ili pak u epistolarnoj formi. U takvom romanu radnja je podređena unutrašnjem
proživljavanju, motivima i duševnim reakcijama glavnih junaka. Zaokupljenost duševnim i
osjećajnim životom povezana je historijski s moralističkim romanom građanske klase. Prvim
velikim klasičnim psihološkim romanima mogu se smatrati djela Ričardsona (Pamela, Klarisa
Harlou), Žan Žak Rusoa (Nova Eloiza), Sterna (Tristam Šendi) i Getea (Jadi mladog Vertera). U
svim ovim romanima unutrašnji svijet glavnog junaka dominira djelom i izražava se u formi u
kojoj preovlađuje perspektiva prvog lica. Poseban razvoj u pravcu dubljeg poniranja u
podsvijesnu motivaciju i reakcije ljudske psihe ovaj roman ostvaruje u 19. st. U ruskoj
književnosti, naročito kod Dostojevskog. Razni tipovi i vrste novijeg romana u kojima
psihologija iracionalnog i nesvjesnog, često povezana i sa psihoanalizom, predstavlja osnovu
tematike i formalne organizacije – roman toka svijesti – novi roman. Postanak ovog romana
obično se povezuje sa djelom američkog romansijera Henra Džejmza, naročito njegovih
Anbasadora u kojima je cjelokupna radnja dramatizovana putem jedinstvenog stanovišta, tj.
Prelomljena kroz svijest glavnog junaka itransformacije te svijesti u toku romana. Mnogi od
najznačajnijih romansijera 20. vijeka Prust, Džojs, Fokner, kao i francuski romansijeri novog
romana bogato koriste i dalje razvijaju tehniku prvog lica, naročito unutrašnji monolog, kao i
neke druge načine i sredstva predstavljanja ljudske svijesti u književnom djelu (lajtmotiv –
filmsko smjenjivanje kadrova).

6
 5. ZLOČIN I KAZNA

Glavni junak, siromašni student medicine Rodion Romanovič Raskoljnikov zanosi se

savremenim idejama o socijalnoj pravdi pa postupno stvara neku vrstu vlastitog
svjetonazora, čija je okosnica da je krajnja nepravda što brojni beskorisni pokvarenjaci dobro
žive u bogatstvu, a vrijedne ljude ubija bijeda, ne omogućavajući im da razviju svoje
sposobnosti. Opsjednut takvim razmišljanjima, Raskoljnikov zaključuje kako će sam sebe
iskušati, ubit će staru lihvarku Aljonu, a ugrabljenim novcem osigurat će školovanje i
dostojnu budućnost. Nakon mnogih mučnih razmišljanja i borbe sa samim sobom, ostvari
naum, ubije lihvarku sjekirom, no pri tom se odjednom pojavljuje njena polusestra pa ubije i
nju. Čitajući roman istovremeno upoznajemo i njegovu majku i sestru Dunju koju je pokušao
zavesti Svidrigajlov kod kojeg je radila kao dadilja, a ona se sada namjerava udati za drugog
prosca Lužina. Raskoljnikov se međutim posvađa sa Lužinom, Dunja odbija njegovu ponudu,
ali se pojavljuje Svidrigajlov, kojem je umrla žena, i on nudi Dunji novac kojim bi mogla
omogućiti Raskoljnikovu školovanje. Dunja odbija i tu ponudu, ali se javlja ljubav između nje i
Razumihina. U međuvremenu Raskoljnikov upoznaje Sonju Mermeladovu koja se morala
prostituisati da prehrani oca i braću. Zaplet se pojačava kad Raskoljnikova zovu na policiju
zbog nekog starog duga, on pada u nesvijest, pa istražitelj Petrovič počinje sumnjati da je on
ubio likvarku. Pod teretom svijesti Raskoljnikov se povjeri Sonji, koja ga nagovara da prizna
zločin. Priznanje čuje Svidrigajlov i on time ucjenjuje Dunju da se uda za njega. Dunja u
ogorčenju puca u Svidrigajlova, kojeg metak samo okrzne. Od tada uviđa da je nikad neće
dobiti, pa puca i sam se ubije. Raskoljnikov nakon tih događaja odlazi na policiju i priznaje
ubojstva.

Analiza – Dostojevski razvija analize dubokih unutarnjih dilema likova i složene motive koji ih
pokreću na postupke. On uspijeva oblikovati neku vrstu stalnog dijaloga likova sa samim
sobom. U smislu književne tehnike to se postiže učestalim postupkom unutrašnje
monologizacije glavnog lika. Dostojevski tako uspijeva postići uvjerljivost psihičkih procesa
likova, pa su mu likovi istodobno i živi i konkretni, dok njegove ideje nipošto nisu banalne.
Zbog toga relativno jednostavna poruka zapravo i nije od neke važnosti. Najvažniji su njihovi
karakteri i njihove dileme, njihove zamisli, njihovi svjetozari i problemi koje pokušavaju
riješiti.

7
6. IZDVOJENE MISLI DOSTOJEVSKOG

 Sarkazam je posljednje utočište skromnih i česitith ljudi u situacijama kada se

privatnost njihovih duša nasilnonapadne.
 Najpametniji od svih, po mome mišljenju, je čovjek koji sebe nazove budalom makar
jednom u mjesecu.
 Ljepota je misteriozna, ali i užasna. Božansko i đavolje se tu bore, a poprište borbe je
ljudsko srce.
 Postoje stvari kojih se čovjek boji da ih kaže pa makar i samome sebi. Svaki pristojan
čovjek ima određeni broj tih stvari koje je pohranio negdje u svojim mislima.
 Nekog je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima.
 Živjeti bez nade znači prestati živjeti.
 Prijatelje imam, a neprijatlji su se sami odabrali.
 Sreća ne leži u sreći, nego u njenom postizanju.
 Ako raj nije u tebi samom, nikad nećeš ući u njega.
 Kad žena postane ravnodušna znat ćete da ste je izgubili. Nema tu ni besa, ni mržnje,
a kanoli ljubavi. Kad nastupi ravnodušnost, nema nazad, nema pokajanja. Suprotno
od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost.
 Duša se liječi vremenom provedenim sa djecom.
 Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.
 Najveća sreća je poznavati izvor nesreće.
 Samo činjenica što mi je žena pružila ruku, značila je čitavu epohu u mom životu.
 Voljeti znači moći drugog čovjeka vidjeti onakvim kakvim ga je Bog stvorio.
 Da bi se postupalo razumno malo je imati samo razum.
 Mladost je čista već samim tim što je mladost.
 Mnogo nesreće je došlo na ovaj svijet usljed nemarnosti i neizrečenih stvari.
 Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa
koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.
 Kad ne pomaže pamet, pomaže đavo.

8
LITERATURA

1. Rječnik književnoga nazivlja, Milivoj Solar

2. Teorija književnosti, Zdenko Lešić
3. Povijest svjetske književnosti, Milivoj Solar