VRSTE USMENE KNJIŽEVNOSTI

-književnost prije zapisa- agrafijska faza

-slušanje i pamćenje

-izvorna književnost

-u prošlosti je poznatija pod nazivom narodna književnost

-književnost u potpunom smislu riječi

-najstariji i najdugotrajniji oblik umjetničkoga stvaranja jezičnim medijem

-pučka književnost, seljačka književnost (potkraj 19. st. u doba organiziranih seljačkih
pokreta)

-narodna književnost (stvarao ju je narod i s koljena na koljeno ju je prenosio novim

generacijama, a nove su je generacije postupno usavršavale)

-tradicija je bila toliko jaka da se stvaratelju nije zapamtilo ime

-vrsta je ono što čuva djelo usmene književnosti

-sastoji se od bajki, priča, poslovica, legendi, novela, anegdota, zagonetki, zdravica...

BAJKA

-najdulja usmeno-prozna vrsta

-u bajkama sudjeluje čudesno i rješava nerješivo

-dobro uvijek pobjeđuje zlo

BASNE

-kratke priče u kojima se pomoću životinja kojima se pridaju ljudske osobine prikazuju
različita životna iskustva te pojedini ljudski karakteri

-izruguju se ljudske slabosti

-imaju poučni karakter

-glavno sredstvo joj je dijalog

-pod Ezopovim (VI. st. prije Krista) imenom do naših je dana došlo 400 basni (Gavran i
lisica, Lav i bik, Pas i zec, Vuk i koza, Lisica i krokodil, ...)

USMENE PRIPOVIJETKE, PREDAJE I LEGENDE

-mogu se obuhvatiti zajedničkim nazivom priče

-usmenu književnu tradiciju je s jedne strane pothranjivala potreba za umjetničkim

očitovanjima u sredini u kojoj su samo izuzetni pojedinci mogli komunicirati pisanom riječju

PRIPOVIJETKE

-tematski govore o nadnaravnim bićima, i susteru čovjeka s njima, o povijesni događajima, te

o postanku imena ili nekog mjesta

-veoma su bliske predajama i katkad teško od njih odvojive legende

PREDAJA

-vrsta priče koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadržaja

-u Bibliji je mnogo usmenih predaja i legendi

-mjerila po kojima se predaje klasificiraju su motivska, tematska, funkcionalna i druga

-Proppova tematska podjela na pet vrsta: 1. etimološke predaje, 2. povijesne predaje, 3.

mitološke predaje, 4. legende (religiozne) i 5. pričanja iz života

LEGENDA

-vrsta priče koja ima vjerski karakter

-sudionici u legendama su Isus Krist, sveci, svetice, crkveni dostojanstvenici, mučenice i

mučenici

-dugo se poimala kao pripovijest iz života svetaca te o Božjim i svetačkim čudesima

-bliska predaji i katkad su teško odvojiva od nje, ali je ipak element čuda njezina specifičnost
što ju donekle izdvaja
NOVELA

-priča o običnim ljudima i njihovu životu

-karakterizira je realističan književni pristup

ANEGDOTA

-kratka priča koja najčešće na šaljiv način kazuje o određenim osobama

-humorističan i satiričan ton

-strukturom i tematikom bliska je nekim pričanjima iz života i šalama

POSLOVICA

-u usmenoknjiževnom sustavu poslovica je zacijelo najkraći oblik

-posebnost poslovice očituje se i njezinom prisutnošću u raznim kulturama svijeta

-najčešće se svrstavaju po značenju, ali i po vremenu zapisivanja

ZAGONETKE

-prisutne su u usmenoj komunikaciji od najstarijih civilizacija do naših dana

-sastoje se od pitalice i odgovora

-zagonetkama se provjeravala intelektualna zrelost mladeži

-u prozi i stihovima

SITNI OBLICI

ŠALA

-vrsta usmene priče koja na humorističan, ironičan i satiričan način kazuje o osobama,
događajima i pojavama

-ostvaruje se prozom, ali i stihovima

-od šaljivih priča treba razlikovati kratke šale koje su strukturom i motivima bliske vicevima
 VIC

-kratka usmenoknjiževna tvorevina koja izaziva komičan dojam i smijeh

-vicevi o Muji i Hasi, o plavušama, o Ivici, o Chuck Norrisu...