Professional Documents
Culture Documents
1956 Artur Klark Grad I Zvezde PDF
1956 Artur Klark Grad I Zvezde PDF
Grad i zvezde
1
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
PROLOG
2
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
1.
Bilo im je potrebno mnogo ~asova da se izbore za izlaz iz Pe}ine Belih Crva.
^ak je i sada bilo neizvesno da li ih neko od belih ~udovi{ta jo{ progoni - a energija
njihovog oru`ja ve} je bila na izmaku. Ispred njih, lebde}a strela svetlosti, koja im je bila
tajanstveni vodi~ kroz lavirinte Kristalne Planine, i dalje je davala signale. Nisu imali
drugog izbora do da je slede, iako ih je mogla, kao {to se to dogodilo mnogo puta ranije,
dovesti u jo{ pogubniju opasnost.
Alvin se osvrnuo da vidi da li su mu svi drugovi jo{ na broju. Alistra je i{la
odmah iza njega, nose}i kuglu hladne, ali stalno rasplamsale svetlosti koja je obznanila
toliko u`asa i toliko lepote od ~asa kada su zapo~eli pustolovinu. Bledo belo zra~enje
preplavljivalo je uzak hodnik i odbleskivalo se sa sjajnih zidova; dok im energija bude
trajala, mo}i }e da vide kuda idu i da uo~e prisustvo svake vidljive opasnosti. Ali, Alvin
je odve} dobro znao, najve}e opasnosti u ovim pe}inama uop{te nisu bile vidljive.
Povijaju}i se pod te`inom projektora, iza Alistre su kora~ali Narilian i Floranus.
Alvin se na ~as upitao zbog ~ega su svi projektori tako te{ki, budu}i da bi bilo sasvim
jednostavno instalirati im neutralizatore sile te`e. Uvek bi mu ovakve stvari dolazile na
um, ~ak i u jeku najbezbednije pustolovine. Kada bi mu neka takva misao prostrujala
sve{}u, imao je utisak da je zdanje same stvarnosti ustreptalo za tren, i da mu se iza
podru~ja ~ula u magnovenju ukazao prizor nekog drugog, potpuno razli~itog sveta...
Hodnik se zavr{avao golim zidom. Da li ih je to strela ponovo izneverila? Ne -
jer, jo{ dok su se pribli`vali, stena je po~ela da se drobi u pra{inu. Kroz zid se probilo
metalno rotiraju}e koplje koje se brzo {irilo u d`inovsko svrdlo. Alvin je sa prijateljima
odstupio unazad, ~ekaju}i da se ma{ina probije u pe}inu. Uz zaglu{uju}e trenje metala o
kamen - koje je sigurno odjekivalo po svim udubljenjima Planine, bude}i sav njen
demonski porod - bu{ilica je pro{la kroz zid i zaustavila se pored njih. Masivna vrata su
se otvorila i pojavio se Kalistron, dovikuju}i im da po`ure. ("Za{to Kalistron? upitao se
Alvin. [ta }e on ovde?"). Trenutak kasnije, ve} su bili bezbedni, a ma{ina se zateturala
napred, krenuv{i na put u dubinu zemlje.
Pustolovina se zavr{ila. Uskoro }e, kao i uvek dosad, biti kod ku}e, a sva
~udesa, u`asi i uzbu|enja osta}e iza njih. Bili su umorni i zadovljni.
Alvin je zaklju~io po nagnutosti poda da se bu{ilica spu{ta u zemlju. Kalistron
jama~no zna {ta radi i ovo je nesumnjivo put koji vodi ku}i. Pa ipak, izgledalo je pomalo
neobi~no...
"Kalistrone", re~e on iznenada, "za{to ne po|emo na gore? Niko ne zna kako
stvarno izgleda Kristalna Planina. Bilo bi divno izbiti negde na njenim obroncima i
ugledati nebo zajedno sa ~itavim okolnim predelom. Dovoljno smo ve} dugo pod
zemljom."
Jo{ dok je govorio ove re~i, osetio je na neki na~in da one nisu na mestu. Alistri
se oteo prigu{eni krik, unutra{njost bu{ilice se zatalasala poput prizora vi|enog kroz
3
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
vodu, a sa druge strane metalnih zidova koji su ga okru`ivali Alvin jo{ jednom uhvati
treptaj one druge stvarnosti. Dva sveta su se sukobila, pri ~emu je ~as jedan, a ~as drugi
odnosio prevagu. Onda je, iznenada, sve bilo gotovo. Osetio je izvesno rascepljivanje i
kidanje - i san se okon~ao. Alvin se opet obreo u Diasparu, u svojoj dobro poznatoj sobi,
lebde}i stopu ili dve iznad poda, dok ga je gravitaciono polje {titilo od grubog dodira sa
sirovom materijom.
Ponovo je bio on. Ovo je bila stvarnost - i on je ta~no znao {ta }e se sada
dogoditi.
Prva se pojavila Alistra. Bila je vi{e uzbu|ena nego ljuta, po{to je bila veoma
zaljubljena u Alvina.
"Oh, Alvine!" zajeca ona, pogledav{i ga sa zida na kome se prividno
materijalizovala. "Imali smo tako uzbudljivu pustolovinu! Za{to si sve morao da
pokvari{?"
"@ao mi je. Nisam imao nameru da... Samo sam pomislio da to ne bi bila r|ava
ideja..."
Prekinuo ga je istovremeni dolazak Kalistrona i Floranusa.
"Slu{aj me dobro, Alvine", po~e Kalistron. "Ovo je tre}i put kako si prekinuo
sagu. Ju~e si presekao sekvencu, hotev{i da se uspne{ izvan Doline Duga. Prekju~e si
sve pokvario poku{avaju}i da se vrati{ do Po~etka onom vremenskom stazom koju smo
ispitivali. Ako ne `eli{ da se dr`i{ pravila, mora}e{ sam da nastavi{."
Nestao je veoma razjaren, povev{i i Floranusa sa sobom. Narilian se nikada nije
pojavljivao; mora da mu je ve} bilo dosta svega ovoga. Jedino je ostala slika Alistre,
koja je tu`no gledala Alvina.
Alvin nagnu gravitaciono polje, stade na noge i ode prema stolu koji se u ~asu
materijalizovao. Na njemu se pojavila zdela egzoti~nog vo}a - ali to nije bila hrana koju
je `eleo; zbunjenost mu je sasvim pobrkala misli. Ne hotev{i da prizna gre{ku, on uze
vo}ku koja je izgledala najmanje opasna i po~e oprezno da je sisa.
"Dakle", re~e Alistra, "{ta sada namerava{?"
"Ne mogu se promeniti", uzvrati on pomalo zlovoljno. "Mislim da su pravila
glupa. Osim toga, kako mogu da ih se setim dok do`ivljavam sagu? Pona{am se na
najprirodniji na~in. Zar i ti nisi po`elela da pogleda{ planinu?"
Alistrine o~i se ra{iri{e od u`asa.
"Ali to bi zna~ilo izi}i napolje!" prozbori ona u jednom dahu.
Alvin je znao da je beskorisno dalje raspravljati se. Ovo je bila barijera koja ga
je ogra|ivala od svih ostalih `itelja njegovog sveta, i koja ga je mogla osuditi na `ivot
pun osuje}enja. Oduvek je `eleo da izi|e napolje, kako u stvarnosti, tako i u snu.
Me|utim, za svakog drugog u Diasparu to 'napolje' predstavljalo je ko{mar sa kojim se
nisu mogli suo~iti. O toj temi oni nikada ne bi razgovarali, ako su mogli da je izbegnu;
bilo je to ne{to ne~isto i zlo. Razloge nije hteo da mu objasni ni Jeserak, njegov staratelj.
Alistra ga je i dalje posmatrala zbunjenim, ali blagim o~ima. "Ti si nesre}an,
Alvine", re~e mu ona. "Niko ne treba da bude nesre}an u Diasparu. Dopusti mi da
do|em i da razgovaram sa tobom."
4
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
dokle god bi san trajao, on se nikakko nije mogao razlikovati od stvarnosti. U stvari, ko
je mogao biti siguran da i sam Diaspar ne predstavlja jedan takav san.
Bilo je nemogu}e iscrpeti sve sage koje su stvarane i bele`ene od trenutka
osnivanja grada. One su uklju~ivale sva ose}anja i sadr`ale beskrajno raznovrsne prelive.
Sage koje su, na primer, bile osobito popularne me|u omladinom, odnosile su se na
jednostavna dramska zbivanja puna pustolovina i otkri}a. Druge su predstavljale
istra`ivanja psiholo{kih stanja, dok su neke, opet, bile vezane za logi~ka i matemati~ka
ve`banja, {to je pru`alo najtananija u`ivanja umovima sklonim dubokom razmi{ljanju.
Iako je izgledalo da sage zadovoljavaju Alvinove prijatelje, u njemu su stvarale
ose}aj nepotpunosti. Bez obzira na svu njihovu rasko{nost i uzbudljivost, na njihovu
raznovrsnost lokaliteta i tema, ipak im je ne{to nedostajalo.
Kona~no mu je postalo jasno da sage, u stvari, nikuda ne vode. One su bile
islikane na sasvim sku~enim platnima. Tu nisu postojali prostrani vidici, valoviti predeli
za kojima je `udelo njegovo srce. Povrh svega, nije bilo ni traga onoj beskrajnosti u
kojoj su se odvijala istra`ivanja drevnog ~oveka - blistava praznina koja je zjapila
izme|u zvezda i planeta. Umetnici koji su planirali sage patili su od iste neobi~ne fobije
koja je obuzela sve gra|ane Diaspara. ^ak i pustolovine do`ivljene kroz tu|a iskustva
morale su da se zbivaju u zatvorenom prostoru, u podzemnim jamama ili skladnim
malim dolinama okru`enim planinama koje su odsecale ~itav ostali svet.
Postojalo je samo jedno obja{njenje. Duboko u ponorima pro{losti mo`da jo{
pre no {to je sagra|en Diaspar, dogodilo se ne{to {to ne samo da je ugu{ilo ^ovekova
stremljenja i radoznalost, ve} ga je i vratilo ku}i sa zvezda i nagnalo da se skloni u
si}u{an zatvoreni svet poslednjeg grada na Zemlji. On se odrekao Vaseljene i povukao u
ve{ta~ku utrobu Diaspara. Plameni, nepokolebljiv poriv koji ga je poveo putem preko
Galaksije i do ostrva magle koja le`e jo{ dalje, sasvim je zgasnuo. Nijedan brod nije
u{ao u Sun~ev sistem ve} nebrojene eone; tamo daleko, me|u zvezdama ^ovekovi
potomci verovatno i dalje osnivaju carstva i satiru sunca - ali Zemlja ne samo da nije
znala za to, ve} nije ni marila.
Zemlja nije. Ali Alvin jeste.
2.
Soba je bila tamna, izuzev jednog sjajnog zida na kome su se plime i oseke boja
smenjivale kako se Alvin rvao sa vlastitim snovima. Deo te {are mu se dopadao; op~inile
su ga uzvinute linije planina koje su se izdizale iz mora. Te uspinja~e krive odisale su
snagom i ponosom; proveo je dugo vremena prou~avaju}i ih, a onda ih je uskladi{tio u
jedinicu se}anja vizualizera, gde }e ostati sa~uvane dok on bude vr{io opite sa preostalim
delom slike. Pa ipak, ne{to mu je izmicalo, premda nije znao {ta. Neprestano je nanovo
poku{avao da ispuni prazne prostore, dok je ure|aj ~itao pokretne sheme iz njegovog
uma i materijalizovao ih na zidu. To nije bilo dobro. Linije su bile mutne i nejasne, boje
izme{ane i ne~ise. Ako umetnik nije znao kakvom cilju te`i, ni naj~udesnija alatka mu
nije mogla pomo}i.
6
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
7
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
8
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Razume se, u pravu si", usledio je odgovor. "Ali to je samo deo odgonetke... i
to sasvim mali deo. Do sada si se sretao samo sa decom svog uzrasta, koja tako|e nisu
znala istinu. Ona }e je se uskoro setiti, ali ne i ti, tako da te moramo pripremiti da se
suo~i{ sa istinom.
Vi{e od milijardu godina, Alvine, ljudska rasa `ivi u ovom gradu. Od kako je
Galakti~ko Carstvo propalo, a Osvaja~i se vratiti na zvezde, ovo je bio na{ dom. Sa one
strane zidova Diaspara postoji samo pustinja o kojoj govore na{e legende.
Malo znamo o na{im primitivnim precima, osim da su bili veoma kratkove~na
bi}a i da su se, ma kako neobi~no zvu~alo, mogla razmno`avati bez pomo}i jedinica
se}anja ili ogranizera materije. Slo`enim i prividno nekontrolisanim procesom klju~na
shema svakog ljudskog stvora o~ivana je u mikroskopskim }elijskim strukturama koje su
se stvarale u samom telu. Ako te ovo zanima, biolozi }e te podrobnije uputiti u stvar, ali
sam metod nije od nekog osobitog zna~aja, po{to je bio napu{ten u sam osvit istorije.
Ljudsko bi}e, kao i svaka druga stvar, odre|eno je vlastitom strukturom,
sopstvenim sklopom. Sklop ~oveka, a jo{ vi{e sklop koji opisuje ljudski um, nepojmljivo
je slo`en. Pa ipak, Priroda je uspela da sa`me taj sklop u jednu jedinu si}u{nu }eliju,
koja se ne mo`e videti golim okom.
A ono {to Priroda mo`e da u~ini, ^ovek je tako|e u stanju, na svoj vlastiti
na~in. Ne znamo koliko je za to bilo potrebno vremena. Mo`da milion godina... ali zar to
ne{to zna~i. Na{i preci su kona~no nau~ili kako da ispituju i uskladi{te podatke koji
odre|uju i opisuju ljudsko bi}e, kao i da iskoriste te podatke da bi ponovo stvorili uzor,
ba{ kao {to si ti malo~as stvorio taj kau~.
Znam da te ove stvari zanimaju, Alvine, ali ja ti ne mogu ta~no re}i kako se one
odvijaju. Zanemarljiv je na~in na koji se uskladi{tuju podaci; jedino su oni sami va`ni.
Podaci se mogu registrovati u obliku re~i pisanih na hartiji, promenljivih magnetskih
polja, ili smena elektri~nog naboja. Ljudi su koristili sve ove metode za skladi{tenje, kao
i mnoge druge. Dovoljno je re}i da su oni odavno stekli sposobnost da sami sebe
uskladi{te, ili, ta~nije govore}i, da ra{~lane sklop iz koga su ponovo mogli da budu
sazdani u stvarna bi}a.
Sve si ovo ve} ranije znao. Na taj na~in preci su nam prakti~no obezbedili
besmrtnost, ali nisu re{ili probleme koje je postavljalo ukidanje smrti. Hiljadu godina u
jednom telu sasvim je dovoljno za svakog ~oveka; na kraju tog razdoblja, um mu je
prenatrpan se}anjima, i jedino {to `eli jeste po~inak... ili novi po~etak.
Ja }u se uskoro pripremiti, Alvine, da napustim ovaj `ivot. Proba}u jo{ jednom
svoja se}anja, sredi}u ih i obrisati ona koja ne `elim da sa~uvam. Onda }u se uputiti u
Dvoranu Stvaranja, ali kroz vrata koja ti nikada nisi video. Ovo staro telo presta}e da
postoji, ba{ kao i sama svest. Od Jeseraka }e ostati samo galaksija elektrona smrznutih u
srcu kristala.
Ja }u spavati, Alvine, ali ne}u sanjati. A onda, jednoga dana, mo`da sto hiljada
godina kasnije, obre{}u se u novom telu i upozna}u se sa onima koji }e biti izabrani da
bdiju nada mnom. Oni }e se brinuti o meni ba{ kao {to su Eriston i Etanija vodili ra~una
o tebi, po{to u po~etku uop{te ne}u poznavati Diaspar, niti }u se se}ati onoga {to sam bio
9
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
ranije. Se}anje na pro{lost polako }e mi se vratiti, kada budem bio na pragu punoletstva,
i ja }u mu pridodavati nove slojeve kako se budem kretao novim ciklusom bistvovanja.
To je obrazac na{ih `ivota, Alvine. Mi smo svi ve} bili ovde mnogo, mnogo
puta ranije, premda, po{to se razdoblja nepostojanja razlikuju prema prividno
nasumi~nim zakonima, sada{nja populacija se nikada ne}e ponoviti. Novi Jeserak ima}e
nove i druga~ije prijatelje i interesovanja, ali }e i dalje postojati i stari, odnosno onoliko
koliko ja budem `eleo da sa~uvam od njega.
Ovo nije sve. U svakom ~asu, Alvine, samo stoti deo gra|ana Diaspara `ivi i
hoda njegovim ulicama. Ogromna ve}ina spava u Bankama Se}anja, ~ekaju}i signal koji
}e ih ponovo prizvati na pozornicu postojanja. Tako smo stekli neprekidnost, ali i
promenu.. besmrtnost, ali ne i stagnaciju.
Znam {ta se pita{, Alvine. Hteo bi da zna{ kada }e{ biti u stanju da aktivira{
se}anja na svoje ranije `ivote, {to tvoji drugovi ve} ~ine.
Ti, me|utim, nema{ ova se}anja, po{to si jedinstven. Nastojali smo da
prikrijemo ovo saznanje od tebe dokle god smo mogli, kako bi imao {to bezbri`nije
detinjstvo, mada ja smatram da si ti i sam ve} naslutio deo istine. Mi ni{ta nismo
podozrevali do pre samo pet godina, ali sada vi{e nema nikakve sumnje.
Ti, Alvine, predstavlja{ ne{to {to se u Diasparu dogodilo samo nekoliko puta od
trenutka osnivanja grada. Mo`da si pritajeno le`ao u Bankama Se}anja sve to vreme, ili
si nastao pre samo dvadeset godina nekom slu~ajnom permutacijom. Mo`da su te
konstruktori grada predvideli jo{ na po~etku, ali je isto tako mogu}e da predstavlja{
ishod nesvrhovite igre slu~aja koja se zbila u na{e vreme.
Mi ne znamo odgovor. Poznato nam je samo ovo: ti si jedini predstavnik
ljudske rase, Alvine, koji nikada ranije nije `iveo. U doslovnom smislu, ti si prvo dete
koje je ro|eno na Zemlji za poslednjih najmanje deset miliona godina."
3.
Kada su Alvinovi roditelji i Jeserak i{~ezli sa zida, on je ostao dugo da le`i,
nastoje}i da iz uma izgna sve misli. Za~aurio je sobu oko sebe, tako da ga niko nije
mogao prekinuti u transu.
Alvin nije spavao; san je predstavljao ne{to {to on nikada nije iskusio, po{to je
ta pojava poticala iz sveta gde su se smenjivali no} i dan, a u Diasparu je ve~no vladao
dan. Na ovaj na~in se najvi{e pribli`avao tom zaboravljenom stanju; iako mu nije bilo ni
od kakve osobite koristi, Alvin je znao da mu ono ipak poma`e da pribere misli.
Malo je novog nau~io; gotovo sve {to mu je Jeserak rekao, on je ve} ranije
podozrevao. Ali jedno je bilo podozrevati ne{to, a sasvim drugo znati to zasigurno, izvan
svake mogu}nosti opovrgavanja.
Kako }e, i ho}e li uop{te, ova izvesnost uticati na njegov `ivot? Nije bio na~isto
sa tim, a nesigurnost je predstavljala sasvim novi ose}aj za Alvina. Mo`da ne}e ostaviti
nikakvoga traga; ako se ve} nije sasvim prilagodio Diasparu u ovom `ivotu, u~ini}e to u
slede}em... ili onom posle toga.
10
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Celo zdanje predstavljalo je zagonetku, po{to se ni{ta u vezi sa njim nije moglo
prona}i u istorijskom arhivu grada. Alvin ~ak nije bio siguran ni {ta zna~i re~ 'Grob';
Jeserak mu je to mo`da mogao objasniti, po{to je bio strastveni sakuplja~ zastarelih
izraza kojima je kitio svoje razgovore, {to je neretko zbunjivalo njegove sabesednike.
Sa ove sredi{nje uzvi{ene ta~ke, Alvin je razgovetno mogao da vidi preko
parka, iznad zastora od drve}a, sve do samog grada. Najbli`e zgrade nalazile su se na
udaljenosti od gotovo dve milje, obrazuju}i nizak pojas koji je potpuno okru`ivao park.
Iza njega, na sve vi{im nivoima nizale su se kule i terase koje su sa~injvale glavni deo
gra|evina u gradu. Prostirale su se miljama blago se uspinjuju}i put neba, pri ~emu se
uporedo pove}avala njihova slo`enost i monumentalna upe~atljivost. Diaspar je bio
sazdan kao jedinstvena celina; on je predstavljao ogromnu, mo}nu ma{inu. Iako mu je
spoljni izgled bio gotovo zastra{uju}i po svojoj slo`enosti, on jedva da je obznanjivao
deli} skrivenih ~udesa tehnologije bez kojih bi sve ove velike zgrade bile samo
be`ivotne grobnice.
Alvinov pogled odlutao je ka granicama njegovog sveta. Na udajenosti od deset
do dvanaest milja uzdizali su se spoljni bedemi grada, ~ije su se pojedinosti mutile zbog
udaljenosti i na kojima je izgledalo da po~iva nebeski svod. Iza njih nije bilo ni~ega -
ni~ega, izuzev bolne praznine pustinje u kojoj bi ~ovek veoma brzo si{ao s uma.
Zbog ~ega ga je onda ta praznina mamila, i za{to niko drugi izuzev njega nije
osetio taj zov? Alvin to nije znao. Lutao je pogledom preko raznobojnih kula i tornjeva
koji su zatvarali obzorja ~ove~anstva kao da tra`i odgovor na svoje pitanje.
Tu ga nije bilo. Ali istog ~asa kada je u srcu osetio `udnju za nedoku~ivim,
doneo je odluku.
Sada je znao {ta mu valja ~initi u `ivotu.
4.
Jaserak se nije pokazao od velike pomo}i, premda nije bio neraspolo`en za
saradnju, kao {to je Alvin gotovo o~ekivao. Sli~na pitanja postavljana su mu i ranije u
toku njegovog dugog bavljenja savetni~kom du`no{}u, tako da on nije verovao da ga ~ak
i neko ko je Jedinstven poput Alvina mo`e iznenaditi problemima koje on ne bi bio u
stanju da re{i.
Ta~no je da je Alvin po~eo da ispoljava izvesne manje nastranosti u pona{anju,
koje su zahtevale eventualne ispravke. On se nije ukalapao onako kako je trebalo u
neverovatno razra|en dru{tveni `ivot grada, kao ni u svetove ma{te svojih drugova.
Tako|e nije pokazivao ve}e zanimanje za dublja filosofska razmi{ljanja, premda to nije
bilo iznena|uju}e, s obzirom na njegov uzrast. Stvari su stajale znatno ozbiljnije sa
Alvinovim nepravilnim ljubavnim `ivotom; od njega se, dodu{e, nije moglo o~ekivati da
stupi u neku relativno ~vrstu vezu jo{ najmanje jedno stole}e, pa ipak kratko}a vremena
koje je provodio sa pojedinim partnerkama ve} je postala predmet prepri~avanja. Veze
su mu bile postojane dok su trajale, ali nije bilo takve koja bi opstala du`e od nekoliko
nedelja. Izgledalo je da Alvin ne mo`e da posveti pa`nju vi{e od jednoj stvari u isto
vreme. Postojala su razdoblja kada se on svom du{om predavao erotskim igrama svojih
14
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
dugova, ili kada je potpuno i{~ezavao sa izabranicom svog srca na nekoliko dana. Ali
kada bi ga volja za tim minula, usledili bi veliki razmaci, kada se ~inilo da je izgubio
svako zanimanje za ono {to je trebalo da predstavlja glavno zadovoljstvo njegovog
uzrasta. To je mo`da bilo lo{e i po njega, ali u svakom slu~aju po ljubavnice koje je
napustio i koje bi potom neobi~no dugo snu`dene lutale gradom, pre no {to bi im po{lo
za rukom da sa nekim drugim na|u utehu. Jeserak je ve} primetio da je i Alistra upravo
do{la u to nesre}no stanje.
Nije stvar bila u tome da su se u Alvinovom pona{anju ispoljavali
bezose}ajnost ili neuvi|avnost. U ljubavi, kao i u svemu drugom, izgledalo je da on te`i
nekom cilju koji mu Diaspar nije mogao pru`iti.
Ove osobenosti, me|utim, nisu zabrinjavale Jeseraka. Od nekog ko je
Jedinstven moglo se o~ekivati da se pona{a na takav na~in, i Alvin se u prikladnoj meri
uklapao u op{ti sklop grada. Nijedan pojedinac, ma kako nastran ili blistav bio, nije
mogao da uti~e na d`inovsku inerciju dru{tva koje se u doslovnom smislu nije menjalo
preko milijardu godina. Jeserak nije tek samo verovao u stabilnost; sve drugo osim nje
bilo mu je nepojmljivo.
"Problem koji te mu~i veoma je star", re~e on Alvinu, "ali iznenadio bi se kada
bi saznao koliko je ljudi prihvatalo ovaj svet zdravo za gotovo, nemaju}i nikakve sumnje
u pogledu njega, niti uop{te razmi{ljaju}i o tome. Ta~no je da je ljudska rasa jednom
zaposedala prostor koji je bio nesravnjivo ve}i od ovoga grada. Ti si ve} video ne{to od
onoga {to je Zemlja bila pre no {to se pustinja ra{irila, a okeani i{~ezli. Svedo~anstva o
tom razdoblju, koja ti tako rado prou~ava{, najranija su kojima raspola`emo; ona su,
zapravo, jedina koja nam govore o tome na {ta je li~ila Zemlja pre dolaska Osvaja~a.
Mislim da ih je sasvim malo ljudi videlo; ti bezgrani~ni, otvoreni prostori predstavljaju
ne{to sa ~im se mi ne mo`emo nositi ~ak ni u mislima.
Naravno, i ~itava Zemlja bila je tek puko zrnce peska u Galakti~kom Carstvu.
Zdrav ~ovek ne}e se odva`iti ni da na ~as predo~i sebi na {ta li~e ponori koji zjape me|u
zvezdama. Na{i preci su ih prevalili u sam osvit istorije, kada su se otisnuli u svemir da
podignu Carstvo. Ponovo su pre{li njima poslednji put kada su ih Osvaja~i potisnuli,
natrag na Zemlju.
Postoji predanje, ali samo predanje, da smo sklopili pakt sa Osvaja~ima. Oni su
dobili Vaseljenu koja im je preko bila potrebna, a mi smo se zadovoljili svetom na kome
smo ro|eni.
Dr`ali smo se tog pakta i zaboravili isprazne snove iz doba detinjstva, kao {to
}e{ ih i ti zaboraviti, Alvine. Ljudi koji su sazdali grad i stvorili dru{tvo koje ide uz njega
u podjednakoj su meri stekli vlast nad umom kao i nad materijom. Oni su pripremili sve
{to }e ljudskoj rasi ikada biti potrebno unutar ovih zidova, a potom obezbediti da ih mi
nikada ne prekora~imo.
Oh, fizi~ke barijere su najmanje va`ne. Mo`da postoje putevi koji vode izvan
grada, ali ja ne verujem da }e{ ti njima daleko sti}i, ~ak i ako ih prona|e{. Ukoliko bi ti
to i po{lo za rukom, ni{ta dobro ne bi proisteklo iz toga. Tvoje telo bi ubrzo propalo u
pustinji, kada vi{e ne bi bilo grada da ga {titi i hrani."
15
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Ako, dakle, postoji put kojim se izlazi iz grada", re~e Alvin polako "{ta me
onda mo`e spre~iti da ga napustim?"
"Postavio si glupo pitanje", uzvrati Jeserak. "Mislim da ve} mora{ da zna{
odgovor."
Jeserak je bio u pravu, ali ne onako kako je on zami{ljao. Alvin je odistao znao,
ili mo`da pre - naslu}ivao. Drugovi su mu dali odgovor, kako svojim budnim `ivotom,
tako i pustolovinama u snu u kojima je i on sudelovao. Oni nikada ne}e biti u stanju da
napuste Diaspar; ono {to Jeserak uop{te nije podozrevao, bila je ~injenica da uslovljenost
koja je upravljala njihovim `ivotima nema nikakvog uticaja na Alvina. On nije znao da li
je njegova jedinstvenost plod slu~aja ili drevnog plana, ali ovo je predstavljalo jednu od
njenih posledica. Zapitao se, koliko }e jo{ drugih otkriti.
Niko se nikada nije `urio u Diasparu, i to pravilo je ~ak i Alvin retko kr{io.
Podrobno je razmatrao problem nekoliko nedelja i utro{io mnogo vremena tra`e}i
najranija istorijska svedo~anstva grada. Proveo je sate le`e}i, u bestelesnom naru~ju
antigravitacionog polja, dok mu je hipnonski projektor zapljuskivao um pro{lo{}u. Kada
bi se svedo~anstva okon~ala, ma{ina bi se razlu~ila i nestala - ali Alvin bi i dalje le`ao,
zure}i ni u {ta, pre no {to bi ponovo prevalio put kroz vekove do sada{njice. Pred o~ima
bi mu se ukazale beskrajne morske milje plave vode, prostranije od samog kopna, kako
valjaju talase u pravcu zlatnih obala. U{i bi mu bile ispunjene grmljavinom tih valova
koji su spirali obalu proteklih milijardu godina. U pam}enju su mu ostajale {ume, prerije
i neobi~ne `ivotinje koje su jednom delile svet sa ^ovekom.
Postojalo je svega nekoliko ovakvih drevnih svedo~anstava; op{te je bilo
prihva}eno obja{njenje, premda niko nije umeo da ka`e zbog ~ega, da su negde izme|u
dolaska Osvaja~a i podizanja Diaspara bila izgubljena sva se}anja na primitivna
vremena. zaborav je bio tako potpun, da se te{ko moglo poverovati da je posredi puki
slu~aj. ^ove~anstvo je izgubilo svoju pro{lost, sa izuzetkom nekoliko hronika koje su
sasvim mogle da predstavljaju predanja. Pre Diaspara postojala su naprosto samo Rana
Vremena. U ovom limbu bili su nerazmrsivo prepleteni prvi ljudi koji su dobili duge
kanue i prvi koji su stigli do zvezda. Na dalekom kraju pustinje vremena, svi su oni
stajali tik jedni uz druge.
Alvin je imao nameru da sam prevali jo{ jednom ovaj put, ali samo}a je
predstavljala ne{to sa ~im se uvek nije moglo ra~unati u Diasparu. Tek {to je izi{ao iz
svoje sobe, kada je sreo Alistru, koja nije ni{ta preduzela da stvori utisak kako se tu
nalazi slu~ajno.
Alvin nikada nije pomislio da je Alistra lepa, iz prostog razloga {to nije imao
priliku da se susretne sa ljudskom ru`no}om. Kada je lepota op{ta pojava, ona gubi mo}
da ushitri srce, a samo je njeno odsustvo u stanju da izazove emocionalne posledice.
Alvin je za trenutak osetio mrzovolju zbog ovog susreta, po{to ga je on se}ao
na strasti koje ga vi{e nisu uzbu|ivale. Jo{ je bio odve} mlad i samopouzdan da bi osetio
potrebu za nekom trajnijom vezom, a kada bude do{lo vreme za to, on }e je mo`da te{ko
ostvariti. ^ak i u najprisutnijim trenucima, barijera njegove jedinstvenosti ispre~avala se
izme|u Alvina i njegovih ljubavnica. Bez obzira na to {to mu je telo bilo sasvim
16
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
uobli~eno i zrelo, on je i dalje bio de~ak i to }e ostati jo{ decenijama, dok mu drugovi
jedan za drugim budu prizivali se}anja na ranije `ivote, ostavljaju}i ga daleko iza sebe.
Ve} se prethodno suo~avao sa tim, {to ga je u~inilo podozrivim pred svakim potpunim
predavanjem nekoj drugoj osobi. ^ak }e i Alistra, koja je sada izgledala tako bezazlena i
nepritvorna, uskoro postati kompleks se}anja i nadarenosti daleko izvan svih njegovih
sutnji.
Alvinove prigu{ene zlovolje nestalo je za ~as. Ni{ta se nije protivilo tome da
Alistra po|e sa njim ukoliko to `eli. On nije bio sebi~an, niti je `eleo da poput nekog
tvrdice prigrli samo za sebe ovo novo iskustvo. [tavi{e, mo`da }e mu njene reakcije
pomo}i da vi{e sazna.
Dok ih je ekspresni kanal odvozio iz gu`ve u sredi{tu grada, ona nije postavljala
nikakva pitanja, {to je bilo prili~no neobi~no. Zajedno su prokr~ili put do centralnog
odeljka sa velikom brzinom ne obra}aju}i uop{te pa`nju na ~udo pod svojim nogama.
Neki in`enjer iz drevnog sveta sigurno bi postepeno poludeo, poku{avaju}i da shvati
kako to da jedan prividno ~vrst put mo`e na ivicama da bude fiksiran, dok se u pravcu
sredi{ta kre}e sve ve}om brzinom. Alvinu i Alistri izgledalo je sasvim prirodno da
postoji takav tip materijala koji na jednom kraju poseduje potpuna svojstva ~vrstih tela, a
na drugom savr{ene osobine te~nosti.
Oko njih, zgrade su se sve vi{e pele uvis, kao da je grad iznosio svoje bedeme
spram spoljnog sveta. Kako bi to bilo ~udno, pomisli Alvin, kada bi ovi ustremljeni
zidovi postali prozra~ni poput stakla i neko mogao da osmotri `ivot unutra. Svuda oko
njega, nalazili su se prijatelji koje je poznavao, prijatelji koje }e jednoga dana upoznati,
kao i stranci sa kojima se nikada ne}e sresti - premda je broj ovih poslednjih verovatno
sasvim mali, po{to }e on tokom svog veka upoznati gotovo sve `itelje Diaspara. Ve}ina
njih sedi u svojim zasebnim sobama, ali to ne zna~i da su sami. Dovoljno je da samo
uoblikuju svoju `elju, i odmah }e se na}i, u svakom drugom izuzev u fizi~kom smislu, u
dru{tvu bilo koje osobe za koju se opredele. Nisu se dosa|ivali po{to su imali pristup u
sve {to se zbivalo kako na podru~ju ma{te tako i u stvarnosti od trenutka kada je grad
sazidan. Za ljude ~iji su umovi bili ovako osposobljeni, to je predstavljalo potpuno
zadovoljavaju}i `ivot. Da je on, me|utim, u isti mah bio i sasvim beskoristan, to ni Alvin
jo{ nije shvatao.
Kako su se Alvin i Alistra udaljavali iz sredi{ta grada, broj ljudi koje su sretali
na ulicama postepeno se smanjivao, a kada su se sasvim blago zaustavili uz jednu dugu
platformu od svetlo obojenog mermera, nikoga vi{e nije bilo na vidiku. Zakora~ili su
preko smrznutog vrtloga materije, gde se tvar od koje je bio sazdan pokretni put
pretapala u svoje prvobitno stanje, i ugledali zid u kome su bili probijeni sjajno
osvetljeni tuneli. Alvin se bez oklevanja opredelio za jedan i u{ao u njega, dok ga je
Alistra sledila u stopu. Odmah ih je zahvatilo peristati~no polje i upravilo napred, dok su
se oni udobno zavalili, posmatraju}i oko sebe.
Izgledalo je sasvim neverovatno da se nalaze u tunelu duboko pod zemljom.
Umetnost koja je ceo Diaspar upotrebila kao svoje platno ovde se i te kako iskazala, a
iznad njih ~inilo se da je nebo otvoreno ka atmosferskim vetrovima. Svuda unaokolo
17
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
uzdizale su se gradske kule, blistaju}i u sjaju sunca. Nije to bio grad koji je Alvin
poznavao, ve} Diaspar iz jednog znatno ranijeg doba. Iako je ve}ina velikih zdanja
izgledala poznata, postojale su tanane razlike koje su doprinosile zanimljivosti prizora.
Alvin je po`eleo da zastane za ~as, ali nikada mu nije po{lo za rukom da uspori vo`nju
kroz tunel.
Odve} brzo su bili blago izru~eni u veliku, elipti~nu prostoriju, koju su sa svih
strana okru`ivali prozori. Kroz njih su dopirali iskri~avi odsevi iz vrtova koji su buktali
blistavim cvetovima. U Diasparu su jo{ postojali vrtovi, ali samo u umovima umetnika
koji su ih zami{ljali. Razume se, ovakvog cve}a danas vi{e nije bilo na svetu.
Alistra je bila zadivljena njegovom lepotom, i o~igledno u dubokom uverenju
da ju je Alvin doveo ovamo da joj to poka`e. Posmatrao je na ~as kako razdragano ide
od prizora do prizora, u`ivaju}i u njenom ushi}enju prilikom svakog novog otkri}a.
Postojalo je na stotine takvih mesta u polunapu{tenim zgradama po periferiji Diaspara,
koje su u besprekornom stanju odr`avale skrovite sile zadu`ene da bdiju nad njima.
Mo`da }e jednoga dana plima `ivota ponovo pohrliti ovamo, ali do tog trenutka ovi
drevni vrtovi predstavjali su tajnu koja je pripadala samo njima.
"Moramo da krenemo dalje", re~e Alvin kona~no. "Ovo je tek po~etak." On
zakora~i kroz jedan od prozora i opsene nestade. Iza stakla nije bilo nikakvog vrta, ve} je
po~injao kru`ni prolaz koji se strmo zakrivljavao nagore. I dalje je video Alistru na
nekoliko stopa od sebe, ali je znao da ona njega vi{e ne vidi. Devojka ipak nije oklevala i
trenutak kasnije obrela se pored njega u prolazu.
Pod njihovim nogama, pod je lagano po~eo da klizi unapred, kao da je goreo od
nestrpljenja da ih povede ka odredi{tu. Prevalili su nekoliko koraka po njemu, ali im je
brzina uskoro postala tako velika da bi dalje kretanje bilo sasvim suvi{no.
Hodnik je i dalje vodio navi{e, a posle sto stopa skretao je ta~no pod pravim
uglom. Ali toga su samo logi~ki bili svesni; sva ~ula su im govorila da hitaju potpuno
vodoravnim hodnikom. ^injenica da su se zapravo kretali uz uspravnu cev duboku
hiljdama stopa nije ih ispunjavala nesigurno{}u, po{to je otkazivanje polarizovanog polja
bilo nezamislivo.
A onda je hodnik ponovo po~eo da se spu{ta 'nadole', sve dok jo{ jednom nije
skrenuo pod pravim uglom. Kretanje poda neprimetno se usporavalo, da bi se on najzad
potpuno zaustavio na rubu duga~ke dvorane oblo`ene ogledalima, {to je Alvinu stavilo
do znanja da je ovde sasvim beznade`no po`urivati Alistru. Nije stvar bila samo u tome
da se neke `enske osobine uop{te nisu menjale jo{ od Eve; niko, naime, nije bio u stanju
da odoli op~injavaju}oj privla~nosti ovog mesta. Koliko je Alvin znao, u celom Diasparu
nije postojalo ni{ta sli~no ovome. Po }udljivoj zamisli umetnika, samo je nekoliko
ogledala odra`avalo prizor kakav je zaista bio - ali i ona su, Alvin je bio uveen u to,
stalno menjala svoj polo`aj. I ostala su, razume se, odra`avala ne{to, ali bilo je prili~no
zbunjuju}e videti sebe kako idete kroz sredinu koja se stalno preina~uje i deluje kao da
je iz ma{te.
Ponekad bi se pojavili ljudi koji su nekuda i{li u svetu iza ogledala; Alvin je u
vi{e navrata ugledao prilike koje je prepoznao. Ubrzo mu je postalo jasno da nije opazio
18
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
19
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
suprotnom kraju tunela. Hladan vetar probijao mu se kroz laku ode}u, ali on nije obra}ao
pa`nju na ovu nelagodnost, kora~aju}i napred kroz vazdu{nu struju.
Samo {to je prevalio nekoliko metara, shvatio je da Alistra ne ide za njim.
Stajala je i gledala ga, dok joj je pozajmljeni ogrta~ lepr{ao na vetru; jednu ruku upravo
je po~ela da di`e ka licu. Alvin je video kako joj se usne pokre}u, ali re~i nisu stizale do
njega. Uputio joj je najpre iznena|en, a potom i nestrpljiv pogled u kome se mogao
nazreti tra~ak sa`aljenja. Jeserak je rekao istinu. Ona nije bila u stanju da po|e za njim,
po{to je shvatila zna~enje onog udaljenog kru`i}a svetlosti kroz koji je vetar ve~ito
strujao prema Diasparu. Iza Alistre nalazio se poznati svet, pun ~udesa ali bez
iznena|enja, koji se poput blistavog, ali gusto zbijenog mehura kretao niz reku vremena.
Ispred nje, na udaljenosti ne ve}oj od nekoliko koraka pru`ala se prazna divljina - svet
pustinje - svet Osvaja~a.
Alvin se vratio do devojke i iznena|eno ustanovio da ona drhti. "^ega se
pla{i{", upita je. "I dalje smo na sigurnom, u Diasparu. Pogledala si kroz ovaj prozor
ispred nas; zar ne mo`e{ da baci{ pogled i kroz onaj tamo?"
Alistra je zurila u njega kao da pred sobom ima neko neobi~no ~udvi{te. U
stvari, po njenim merilima, on je to i bio.
"Ne mogu", re~e najzad. "^ak i pri pomisli na to obuzme me ve}a jeza nego od
ovog vetra. Nemoj i}i dalje, Alvine?"
"Ali to uop{te nije logi~no!" neumoljivo je nastavljao Alvin. "[ta ti se r|avo
mo`e dogoditi ako ode{ do kraja ovog hodnika i pogleda{ napolje? Prizor je tamo
neobi~an i samotan, ali nije u`asan. U stvari, {to ga du`e gledam, postaje mi sve lep{i..."
Alistra nije sa~ekala da Alvin zavr{i misao. Okrenula se na petama i pojurila
dugom rampom koja ih je dovezla gore kroz pod tunela. Alvin nije ni{ta preduzeo da je
zaustavi, po{to bi to predstavljalo r|av gest nametanja svoje volje drugome. S druge
strane, bilo mu je jasno da je svako ube|ivanje potpuno uzaludno. Znao je da Alistra
ne}e stati sve dok se ne vrati svojim drugovima. Nije postojala opasnost da }e se izgubiti
u lavirintima grada, po{to je bez te{ko}a mogla da ide svojim tragovima. Nagonska
sposobnost da se sna|e i u najzapetljanijim okolnostima predstavljala je samo jednu od
osobina koje je ^ovek stekao od kada je po~eo da `ivi u gradovima. Odavno istrebljen
pacov bio je prinu|en da pribegne sli~nim dovitljivostima kada je napustio polja i po~eo
da deli usud sa ljudskim rodom.
Alvin je oklevao trenutak, kao da je pomislio da bi se Alistra mogla vratiti. Nije
ga izneadila devoj~ina reakcija, ve} samo njena `estina i nerazumnost. Iako mu je
iskreno bilo `ao {to je ona oti{la, ipak ju je prekorevao u sebi {to je zaboravila da mu
ostavi ogrta~.
Nije samo bilo hladno, ve} se i te{ko moglo kretati uz vetar koji je ulazio kroz
plu}a grada. Alvin se borio kako protiv vazdu{ne struje, tako i protiv nepoznate sile koja
ju je pokretala. Tek kada je stigao do kamene re{etke i obgrlio rukama njene {ipke,
mogao je da predahne. Bilo je taman toliko prostora da promoli glavu kroz otvor, ali mu
je ~ak i tako vidno polje bilo malo ograni~eno, po{to je ulaz d`inovske cevi bio
delimi~no uvu~en u zidine grada.
20
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
21
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
5.
U toku svog kratkog `ivota, Alvin se nije upoznao ni sa hiljaditim delom `itelja
Diaspara. Nije ga stoga za~udila ~injenica {to mu je ~ovek sa kojim se sreo bio stranac.
Iznenadilo ga je, me|utim, to {to je uop{te nai{ao na nekoga ovde, u ovoj samotnoj kuli,
tako blizu granice nepoznatog.
On okrenu le|a svetu ogledala i suo~i se sa uljezom. Ali pre no {to je uspeo da
prozbori i jednu re~, nepoznati mu se prvi obratio.
"Ti si Alvin, ako se ne varam. Kada sam ustanovio da neko dolazi ovamo,
odmah sam posumnjao na tebe."
Opaska o~igledno nije bila izre~ena sa namerom da zvu~i kao uvreda;
predstavljala je samo puko konstatovanje ~injeni~nog stanja i Alvin ju je prihvatio kao
takvu. Nije ga iznenadilo {to ga je ~ovek prepoznao; dopadalo mu se to ili ne, bio je
poznat svima u gradu po svojoj jedinstvenosti i po jo{ neotkrivenim sposobnostima.
"Ja sam Kedron", nastavi stranac, kao da time obja{njava sve. "Zovu me
Lakrdija{."
Alvin ga je prazno pogledao i Kedron slegnu ramenima sa pritvorenom
rezignirano{}u.
"[ta }e{, takva je slava! Dodu{e, ti si mlad i za tvoga veka nije bilo nikakvih
lakrdija. To te opravdava zbog neznanja."
Postojalo je ne{to izazovno neobi~no u vezi sa Kedronom. Alvin je po~eo da
prebira po pam}enju, tragaju}i za zna~enjem nepoznate re~i 'Lakrdija{'; ona je budila
prisenke dose}anja, ali se nije mogla sasvim razabrati. Postojalo je ~itavo mno{tvo
takvih zvanja u slo`enoj socijalnoj strukturi grada i bio je potreban ~itav jedan `ivotni
vek da bi se ona sva upoznala.
23
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
najzad postoji neko sa kim mo`e da razgovara - kada bi se pojavio izvestan predah u
monologu - i ko je u stanju da mu pru`i odgovore na mnoge probleme koji ga odavno
zaokupljuju.
Vratili su se zajedno hodnicima Loranove Kule i izi{li pored praznog pokretnog
puta. Tek kada su se ponovo obreli na ulicama, Alvinu je palo na pamet da ga Kedron
uop{te nije zapitao {ta je radio tamo, na rubu nepoznatog. Podozrevao je da Kedron zna
razlog, da ga to zanima, ali da nije iznena|en. Ne{to mu je govorilo da bi bilo veoma
te{ko iznenaditi Kedrona.
Razmenili su brojeve indeksa, tako da su mogli stupiti u vezu kad god bi to
na{li za shodno. Alvin je po`eleo da ~e{}e vi|a Lakrdija{a, premda se pribojavao da bi
se du`e ostajanje u njegovom dru{tvu moglo pokazati iscrpljuju}im. Pre no {to se
ponovo budu sreli, me|utim, on je odlu~io da ispita {ta mu prijatelji, a osobito Jeserak,
mogu re}i o Kedronu.
"Do na{eg slede}eg susreta", re~e Kedron i brzo i{~eznu. Alvina je to malo
naljutilo. Ako nai|ete na nekoga kada se projektujete i niste telesno prisutni,
predstavljalo je stvar dobrog vladanja staviti to do znanja odmah od po~etka. U
suprotnom, sagovrnik bi ponekad dolazio u nimalo prijatne situacije. Mo`da je Kedron
sve ovo vreme sasvim spokojno proveo kod ku}e - ma gde da mu se nalazio dom. Broj
koji je dao Alvinu jem~io je da }e svaka poruka sti}i do njega, ali nije otkrivao gde
stanuje. To je, dodu{e, bilo u saglasnosti sa op{tim obi~ajem. Sa brojem indeksa mogli
ste postupati prili~no {irokogrudo, dok je adresa predstavljala ne{to {to se poverava
samo prisnim prijateljima.
Dok se vra}ao natrag u grad, Alvin je razmi{ljao o svemu onome {to mu je
Kedron ispri~ao o Diasparu i njegovom dru{tvenom ustrojstvu. Izgledalo je ~udno {to
nikada nije sreo jo{ nekog ko bi bio nezadovoljan svojim na~inom `ivota. Diaspar i
njegovi `itelji bili su sazdani kao deo jednog glavnog plana; oni su obrazovali savr{enu
simbiozu. Tokom svojih dugih `ivota, ljudi u gradu se nikada nisu dosa|ivali. Premda je
njihov svet bio sasvim si}u{an prema merilima ranijih razdoblja, njegova slo`enost bila
je zapanjuju}a, a obilje ~uda i riznice neprocenjivi. ^ovek je ovde sabrao sve plodove
svog genija, sve {to je bilo sa~uvano iz ru{evina pro{losti. Svi gradovi koji su ikada
postojali, govorilo se, dali su pone{to Diasparu; pre dolaska Osvaja~a, njegovo ime bilo
je poznato na svim svetovima koje je ^ovek izgubio. U zdanju Diaspara stekla su se sva
ume}a, sve ve{tine Carstva. Kako su se dani slave polako pribli`avali kraju, genij ljudi
sazidao je grad i opremio ga ma{inama koje su ga u~inile besmrtnim. Ma {ta se
zaboravilo, Diaspar }e `iveti i bezbedno nositi potomke ^oveka niz reku vremena.
Oni su ostvarili samo puki opstanak, ali bili su zadovoljni njime. Postojalo je na
milione stvari kojima su mogli osmisliti svoje `ivote od onog ~asa kada bi izi{li, gotovo
potpuno odrasli, iz Dvorane Stvaranja, do trenutka kada bi se, tek neznatno ostarelih tela,
vra}ali u Banke Se}anja grada. U svetu gde su svi mu{karci i `ene raspolagali
inteligencijom koja bi se nekada smatrala odli~jem genijalnosti, nije moglo biti opasnosti
od dosade. U`ivanje u razgovorima i raspravama, slo`ene formalnosti dru{tvenog
opho|enja - ve} je i to bilo dovoljno da zaokupi prete`an deo jednog ljudskog veka.
26
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Osim toga, postojala su i velika formalna pretresanja, kada bi ~itav grad kao op~injen
slu{ao dok bi se najizvrsniji umovi ogledali i borili da dosegnu one planinske vrhove
filosofije, koji su bili neosvojivi, ali i ~iji izazov nikada nije jenjavao.
Nijedan mu{karac ili `ena nisu bili bez nekog intelektualnog interesovanja
kome bi se predavali. Eriston je, na primer, provodio najve}i deo vremena u
raspredanjima sa Centralnim Kompjuterom, koji je doslovce bdio nad celim gradom, ali
je ipak imao vremena da vodi mno{tvo istovremenih rasprava sa svakim ko bi po`eleo da
oproba svoju domi{ljatost spram njegove. Ve} tri stotine godina, Eriston se upirao da
stvori logi~ke paradokse koje ma{ina ne bi bila u stanju da razre{i. Nije o~ekivao da }e
posti}i neki ve}i uspeh bar u jo{ nekoliko `ivota.
Etanijina zanimanja bila su vi{e estetke prirode. Ona je zami{ljala i pravila, uz
pomo} organizera materije, trodimenzionalne pletenaste tvorevine tako zadivljuju}e
slo`enosti da su odista predstavljale krajnje zamr{ene topolo{ke probleme. Njena dela
mogla su se videti svuda po Diasparu, a bilo je i takvih koja su stajala utelovljena u
podovima velikih koreografskih dvorana, gde su se koristila kao potke za postavke nove
baletske umetnosti ili kao igra~ki motivi.
Ovakva bavljenja mogla su izgledati jalova onima koji nisu raspolagali sa
dovoljno produhovljenosti kojom bi prosudili njihove tananosti. Ali u Diasparu nije bilo
nikoga ko nije razumeo pone{to od onoga {to su Eriston i Etanija poku{avali da ostvare, i
ko i sam nije imao neko sli~no interesovanje.
Atletika i razni sportovi, uklju~uju}i tu i mnoge koji su se mogli upra`njavati
samo kontrolom sile te`e, ~inili su prijatnim prvih nekoliko vekova mladosti. [to se
pustolovina i ve`banja ma{te ti~e, sage su nudile sve {to se moglo po`eleti. One su
predstavljale neizbe`an zavr{ni proizvod nastojanja da se stvori savr{ena opsena
stvarnosti - nastojanja koje je po~elo kada su ljudi po prvi put reprodukovali pokretne
slike i snimili zvuk, a zatim upotrebili ove tehnike da bi opatvorili prizore iz stvarnog ili
zami{ljenog `ivota. U sagama, sve opsene bile su besprekorne, po{to su svi utisci ~ula
poticali neposredno iz mozga, dok su ometaju}i podra`aji bivali odstranjivani. U~esnik
posmatra~ ostajao je potpuno odse~en od stvarnosti dokle god je pustolovima trajala,
bilo je to kao da je `iveo u snu, a ipak verovao da je budan.
U svetu poretka i postojanosti, koji se u svojim glavnim odlikama nije menjao
milijardu godina, mo`da nije bilo iznena|uju}e ustanoviti zama{no interesovanje za igre
na sre}u. Ljudski rod je oduvek bio op~injen tajnama okretanja kockica, rasporeda karata
u {pilu, kru`enja kuglice na ruletu. Na svojim najni`im nivoima, ovo interesovanje imalo
je u zale|u puku pohlepu; takvom jednom ose}anju nije, me|utim, bilo mesta u svetu
gde je svako mogao da poseduje ono {to mu je s razlogom bilo potrebno. Kada je ova
pobuda otpala, ostala je samo ~istointelektualna op~injenost slu~ajem, koja je zavodljivo
mamila i najumnije duhove. Ma{ine koje su se pona{ale potpuno nasumi~no i zbivanja
~iji se ishod nikako nije mogao predvideti, ma sa koliko se informacija raspolagalo,
pru`ali su podjednaka i izvanredna u`ivanja kako filosofima, tako i kockarima.
27
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
6.
Jeserak je nepomi~no sedeo u vrtlogu cifara. Prvih hiljadu prostih brojeva,
izra`enih u binarnom sistemu koji se koristio za sve aritmeti~ke operacije od otkri}a
elektronskih ra~unara, nizali su se u poretku pred njim. Beskrajne serije sastavljene od
samo dva simbola, '1' i '0', neumorno su promicale pred Jeserakovim o~ima,
upotpunjavaju}i sled onih brojeva ~ije je glavno svojstvo da se mogu deliti samo samim
sobom i jedinicom. Postojala je izvesna tajanstvenost u vezi sa prostim brojevima koja je
oduvek op~injavala ~oveka, i oni su jo{ zaokupljali njegovu ma{tu.
Jeserak nije bio matemati~ar, premda mu se ponekad dopadalo da veruje kako
jeste. Sve {to je mogao uraditi bilo je da traga po beskrajnom redu prostih brojeva za
posebnim odnosima i pravilima koje bi nadareniji ljudi objedinili u op{te zakone. On je
bio u stanju da prona|e kako se brojevi pona{aju, ali nije umeo da objasni za{to. U`ivao
je u tome da kr~i za sebe put kroz aritmeti~ku d`unglu, a s vremena na vreme uo~avao bi
neobi~nosti koje su promakle znatno ume{nijim istra`iva~ima.
Postavio je matricu svih mogu}ih prirodnih brojeva i podesio kompjuter da ni`e
proste brojeve preko njene povr{ine, {to je li~ilo na perle raspore|ene po seci{tima neke
mre`e. Jeserak je to u~inio ve} stotinu puta, ali nikada ni{ta nije otkrio. Me|utim,
op~injavao ga je na~in na koji su cifre {to ih je izu~avao bile razme{tene, na prvi pogled
bez ikakve pravilnosti, po nizu prirodnih brojeva. Znao je za zakone distribucije koji su
ve} bili utvr|eni, ali nije gubio nadu da }e ustanoviti ne{to novo.
Te{ko da se mogao po`aliti {to je bio prekinut. Ako je `eleo da ga ne ometaju,
trebalo je samo da podesi svoj najavljiva~. Kada mu se blaga zvonjava oglasila u u{ima,
zid cifara se zatresao, brojke su se me|usobno pretopile i Jeserak se vratio u svet obi~ne
stvarnosti.
Odmah je prepoznao Kedrona, {to mu nije bilo odve} milo. Jeserak nije mario
ako bi mu omeli ustaljen na~in `ivota, ali Kedron je predstavljao nepredvidljivo. Pa ipak,
pozdravio je svog posetioca prili~no ljubazno, prikriv{i sve tragove izvesne zabrinutosti.
Kada bi se dva ~oveka srela u Diasparu po prvi put - ili po stoti, svejedno -
vladao je obi~aj da provedu oko jedan ~as izmenjuju}i u~tivosti pre no {to bi pre{li na
posao, ako ga je uop{te bilo. Kedron je pomalo uvredio Jeseraka okon~av{i ove
formalnosti za ciglih petnaest minuta. "Voleo bih da razgovaramo o Alvinu", re~e mu
iznenada. "Ti si njegov staratelj, zar ne?"
28
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Tako je", uzvrati Jeserak. "Jo{ ga vi|am nekoliko puta nedeljno... u stvari,
kako on to odlu~i."
"Da li ti se ~ini da je valjan u~enik?"
Jeserak se na ~as zamislio; te{ko je bilo odgovoriti na ovo pitanje. Odnos
izme|u staratelja i u~enika bio je izuzetno va`an i predstavljao je, zapravo, jedan od
temelja `ivota u Diasparu. U proseku je deset hiljada novih umova dolazilo u grad svake
godine. Njihova prethodna se}anja jo{ su bila pritajena, tako da im je u prvih dvadeset
godina `ivota sve unaokolo izgledalo sve`e i neobi~no. Morali su da nau~e da se slu`e
~itavim mno{tvom ma{ina i ure|aja koji su sa~injavali osnovu svakodnevnog `ivota i da
se priviknu na najslo`enije dru{tvo koje je ^ovek ikada sazdao.
Prva uputstva primali su od parova koji su bili izabrani da budu roditelji novim
gra|anima. Selekcija se vr{ila `rebom, a du`nosti nisu bile odve} te{ke. Eriston i Etanija
jedva da su posvetili tre}inu svog vremena Alvinovom podizanju, i preduzeli su sve ono
{to se o~ekivalo od njih.
Jaserakove du`nosti bile su usredsre|ene na formalnije vidove Alvinovog
obrazovanja; smatralo se da bi roditelji trebalo da ga nau~e kako da se ophodi u dru{tvu i
da ga upoznaju sa sve {irim krugom prijatelja. Oni su bili odgovorni za njegov karakter,
a Jeserak za um.
"Te{ko mi je da odgovorim na tvoje pitanje", uzvrati Jeserak. "Svakako, sve je
u najboljem redu sa Alvinovom inteligencijom, ali mnoge stvari koje bi trebalo da ga
zanimaju kao da ga ostavljaju potpuno ravnodu{nim. S druge strane, on ispoljava
nastranu radoznalost za stvari o kojima mi uglavnom izbegavamo da raspravljamo."
"Kao {to je svet izvan Diaspara, na primer?"
"Da... ali, kako zna{?"
Kedron je oklevao za trenutak, pitaju}i se koliko bi poverenje mogao da ima u
Jeseraka. Znao je da je Jeserak blag i dobronameran, ali mu je isto tako bilo jasno da ga
sputavaju isti tabui koji su upravljali svima u Diasparu - svima, izuzev Alvinom.
"Podozrevao sam", re~e najzad.
Jeserak se udobnije zavali u stolicu koju je upravo materijalizovao. Okolnosti
su bile zanimljive i on je `eleo da ih {to podrobnije razmotri. Malo je, me|utim, bilo
nade da }e ne{to saznati, ukoliko Kedron ne bude voljan za saradnju.
Trebalo je da nasluti da }e se Alvin jednoga dana sresti sa Lakrdija{em, kao i da
}e taj susret imati nepredvidive posledice. Kedron je predstavljao drugu osobu u gradu
za koju se moglo re}i da je nastrana ali njegovu nastranost su iplanirali tvorci Diaspara.
Odavno je bilo otkriveno da bez izvesnog zlodela i nereda Utopija ubrzo postaje
nepodno{ljivo dosadna. Po prirodi stvari, me|utim, nije se moglo jem~iti da }e zlo~in
postojati na optimalnom nivou koji je zahtevala socijalna jedna~ina. Ukoliko je, naime,
opunomo}en i regulisan, on prestaje da bude zlo~in.
Poziv Lakrdija{a predstavljao je re{enje - na prvi pogled naivno, pa ipak veoma
tanano - koje su usavr{ili projektanti grada. U ~itavoj istoriji Diaspara nije bilo ni dve
stotine osoba ~ija su mentalna svojstva odgovarala ovoj naro~itoj ulozi. Ovi ljudi u`ivali
su izvesne pogodnosti koje su ih {titile od posledica njihovog delanja, premda je bilo i
29
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
takvih Lakrdija{a koji su pre{li dopu{tene granice i bili ka`njeni jedinom kaznom koja se
mogla izvr{iti u Diasparu - prognani su u budu}nost pre no {to se njihovo teku}e
bivstvovanje okon~alo.
U retkim i nepredvidljivim prilikama Lakrdija{ bi nekom smicalicom naglavce
okrenuo ceo grad, ali se uglavnom ispostavljalo da je posredi neka dobro smi{ljena
prakti~na {ala ili sra~unat napad na neko trenutno omiljeno verovanje, odnosno na~in
`ivota. Ako se sve to ima na umu naziv 'Lakrdija{' bio je vi{e nego prikladan. Nekada su
postojali ljudi koji su imali veoma sli~na zadu`enja i ovla{}enja, u davnim vremenima
kada je jo{ bilo dvorova i kraljeva.
"Olak{a}emo stvari", re~e Jeserak, "ako budemo iskreni jedan prema drugome.
Obojica znamo da je Alvin jedinstven, da nikada ranije nije `iveo u Diasparu. Mo`da ti
mo`e{ bolje od mene da razabere{ {ta to zna~i. Sumnjam da se u gradu mo`e dogoditi
bilo {ta {to ne bi bilo isplanirano, tako da verovatno postoji odre|ena svrha zbog koje je
on stvoren. Da li }e on ostvariti tu svrhu, ma {ta ona bila, ja ne znam. Isto tako nemam
pojma da li je ona dobra ili r|ava. Ona mi je, naprosto, nedoku~iva."
"Da se ona mo`da ne odnosi na ne{to {to je izvan grada,"
Jeserak se strpljivo osmehnuo; kao {to se i moglo o~ekivati, Lakrdija{ je
sprovodio u delo svoju malu {alu.
"Objasnio sam mu {ta se nalazi napolju; on zna da sa druge strane zidova
Diaspara postoji samo pustinja. Odvedi ga tamo, ako mo`e{; mo`da ti zna{ put. Kada se
jednom suo~i sa stvarno}u, to }e mo`da odagnati neobi~nost iz njegovog uma."
"Mislim da je on ve} video spoljni svet", re~e Kedron tiho. Kazao je to vi{e
samome sebi nego Jeseraku.
"Ne verujem da je Alvin sre}an", nastavi Jeserak. "Jo{ nije stupio ni u kakvu
ozbiljnu vezu, a i ne vidim kako bi, kada ga jo{ proganja ta fiks-ideja. Pa ipak, on je
veoma mlad. Nije isklju~eno da }e prerasti ovu fazu i uklopiti se u op{tu shemu grada."
Izgledalo je kao da Jeserak poku{ava sam sebe da uveri u to {to govori, tako da
se Kedron zapita koliko je on stvarno ube|en u to.
"Reci mi, Jesera~e", upita ga Kedron iznenada, "zna li Alvin da on nije prvi koji
je bio Jedinstven?"
Jeserak ga pogleda upla{eno, a zatim pomalo izaziva~ki.
"Mogao sam pretpostaviti", re~e on poti{teno, "da }e{ ti to znati. Koliko je
Jedinstvenih bilo u ~itavoj istoriji Diaspara? Ne vi{e od deset?"
"^etrnaest", odgovori Kedron bez oklevanja. "Ne ra~unaju}i Alvina."
"Bolje si obave{ten od mene", re~e Jeserak oporo. "Mo`da mi mo`e{ kazati {ta
se dogodilo sa tim Jedinstvenima?"
"Nestali su."
"Hvala: to sam ve} i sam znao. Zbog toga sam i rekao Alvinu {to sam mogao
manje o njegovim prethodnicima; te{ko da bi mu to pobolj{alo sada{nje raspolo`enje.
Smem li da ra~unam na tvoju saradnju?"
"Za sada, da. I ja `elim da ga prou~im; tajanstvenosti su me oduvek privla~ile, a
u Diasparu ih ima tako malo. Osim toga, imam ose}aj da Usud priprema jednu lakrdiju
30
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
spram koje }e svi moji poduhvati izgledati vi{e nego skromni. Ako je to ta~no, onda }u
preduzeti sve da ne propustim finale."
"Ti kao da u`iva{ da govori{ u zagonetkama", po`ali se Jeserak. "Na {ta, u
stvari, cilja{?"
"Sumnjam da su moja naga|anja iole bolja od tvojih. Pa ipak, uveren sam da ni
ti, ni ja, niti bilo ko u Diasparu ne}e biti u stanju da spre~i Alvina da ostvari ono {to je
naumio. Mislim da nas u budu}nosti ~eka nekoliko veoma zanimljivih stole}a."
Jeserak je ostao dugo nepomi~no da sedi, sasvim zaboraviv{i na matematiku,
po{to je Kedronova prilika i{~ezla sa vidika. Izvesna zla slutnja, koju on nikada ranije
nije iskusio, po~ela je da ga ti{ti svom svojom te`inom. U magnovenju se zapitao da li da
zatra`i prijem u Ve}u, ali onda se pobojao da bi to moglo biti samo dizanje sme{ne graje
ni oko ~ega. Mo`da je cela stvar predstavljala neku zapetljanu i mra~nu Kedronovu
lakrdiju, premda mu nije bilo jasno za{to je ba{ on morao biti izabran kao njena meta.
Pa`ljivo je razmotrio ceo problem, ispituju}i ga iz svih uglova. Posle ne{to vi{e
od jednog ~asa, doneo je odluku koja je bila tipi~na za njega.
Sa~eka}e i vide}e razvoj doga|aja.
Alvin nije gubio vreme, ve} se dao u sakupljanje svega onoga {to se znalo o
Kedronu. Kao i uvek, Jeserak mu je bio glavni izvor obave{tenja. Stari u~itelj pru`io mu
je podroban ~injeni~ki izve{taj o svom susretu sa Larkdija{em, dodav{i tome ono malo
{to je znao o njegovom na~inu `ivota. U meri u kojoj je to bilo mogu}e u Diasparu,
Kedron je bio samotnjak: niko nije znao gde stanuje niti kakav `ivot provodi. Poslednja
lakrdija koju je priredio bila je pomalo detinjasta smicalica: pre pedeset godina izazvao
je op{te blokiranje pokretnih puteva. Stole}e pre toga, pustio je veoma razlju}enog zmaja
koji je lutao gradom, pro`diru}i sva postoje}a ostvarenja jednog tada naro~ito
popularnog skulptora. Siromah umetnik, koji se s razlogom uspani~io kada su otpale sve
sumnje u pogledu alinog jednoli~nog jelovnika, utekao je u neko skrovi{te i nije izi{ao iz
njega sve dok ~udovi{te nije nestalo na isto tako vol{eban na~in na koji se i pojavilo.
Ovi izve{taji su bespogovorno ukazivali na jednu stvar. Kedron se veoma dobro
razumeo u ma{ine i energiju koje upravljaju gradom i mogao ih je pot~initi svojoj volji
ve{tije nego {to bi to ikom drugom uspelo. Sva je prilika, me|utim, da postoji odre|ena
superkontrola koja sputava odve} ambiciozne Lakrdija{e da prouzrokuju trajnu i
nepopravljivu {tetu u slo`enoj strukturi Diaspara.
Alvin je dobro upamtio sve ove podatke, ali ni{ta nije preduzeo da stupi u
kontakt sa Kedronom. Iako je imao mnogo pitanja da postavi Lakrdija{u, njegova
neumoljiva te`nja ka nezavisnosti - mo`da najjedinstvenije odli~je koje je posedovao -
u~inila ga je odlu~nim da otkrije {to vi{e mo`e svojim vlastitim snagama. Zapo~eo je
jedan posao koji }e mu mo`da uzeti vi{e godina, ali sve dok bude ose}ao da se pribli`ava
svom cilju, bi}e sre}an.
Poput nekog drevnog moreplovca, koji unosi u kartu nepoznatu zemlju, Alvin
je otpo~eo sistematski da istra`uje Diaspar. Provodio je nedelje i dane tumaraju}i po
usamljenim kulama na rubovima grada, u nadi da }e negde otkriti put u spoljni svet. U
toku ovog traganja, prona{ao je desetak velikih ventilacionih otvora visoko iznad
31
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
pustinje, ali svi su bili zaptiveni re{etkama; ~ak i da ovih nije bilo, ponor pod njima koji
je gotovo dostizao jednu milju, predstavljao je sasvim dovoljnu prepreku.
Nije otkrio nikakav drugi izlaz, iako je ispitao hiljadu hodnika i deset hiljada
praznih prostorija. Sva zdanja nalazila su se u savr{enom i besprekornom stanju, {to su
`itelji Diaspara prihvatali kao izraz normalnog poretka stvari, Alvin je ponekad sretao
robote, koji su o~igledno vr{ili nadzorni obilazak, i uvek je iskori{}avao priliku da ne{to
zapita ma{ine. To, me|utim, nije ura|alo plodom, po{to roboti sa kojima se susretao nisu
bili programirani da odgovaraju na ljudski govor ili misli. Iako su bili svesni njegovog
prisustva, po{to su se ljubazno sklanjali u stranu da bi ga propustili da pro|e, odbijali su
da zapodenu razgovor.
Doga|alo se da Alvin po ~itavih nekoliko dana ne nai|e ni na jednog ~oveka.
Kada bi ogladneo, on je odlazio u neki od apartmana predvi|enih za boravak i naru~ivao
obroke. ^udesne ma{ine, na ~ije je postojanje uop{te on veoma retko pomi{ljao,
povratile bi se u `ivot posle sna dugog eonima. Sheme koje su bile uskladi{tene u
njihovim pam}enjima zatitrale bi na rubu stvarnosti, ustrojavaju}i i upravljaju}i materiju
koja im je stajala pod kontrolom. I tako, obrok koga je neki vrhunski kulinar zgotovio
pre sto miliona godina ponovo bi bio prizvan u postojanje da bi pru`io slast ~ulu ukusa
ili samo da bi uta`io glad novog sladokusca.
Samotnost ovog pustog sveta - prazne opne koja obavija `ivo srce grada - nije
Alvina ispunjavala malodu{no{}u. On je bio navikao na usamljenost ~ak i kada se
nalazio me|u onima koje je nazivao prijateljima. Strasna predanost istra`ivanju, na koje
je tro{io svu snagu i usredsre|ivao svako zanimanje, u~inila je da na trenutak smetne s
uma tajnu svog porekla i osobenost koja ga je razdvajala od ostalih `itelja.
Istra`io je manje od stotog dela ivica grada, kada je shvatio da time samo gubi
vreme. Ova odluka nije proistekla iz nestrpljivosti, ve} je do nje do{ao zdravim
razumom. Ukoliko se poka`e potrebnim, on je bio spreman da se vrati i da zavr{i
zapo~eti posao, ~ak i po cenu da na to utro{i ostatak `ivota. Do sada je, me|utim,
dovoljno video, da bi mu bilo jasno kako, ako i postoji izlaz iz Diaspara, njega uop{te
ne}e biti tako lako na}i. Mogao je da stra}i stole}a u jalovom traganju, ukoliko se ne
obrati za pomo} mudrijim od sebe.
Jeserak mu je s izvesnim `aljenjem rekao da on ne zna ni za kakav put koji bi
vodio iz Diaspara i da sumnja da tako ne{to uop{te postoji. Informacione ma{ine
prebirale su, kada im je Alvin postavio isto pitanje, po svom gotovo neizmernom
pam}enju, ali uzalud. One su mogle da mu ka`u svaku pojedinsot iz istorije grada od
trenutka kada su doga|aji po~eli da se bele`e - od ~asa kada su se okon~ala zauvek
skrivena Rana Vremena. Ali nisu bile u stanju da odgovore na Alvinovo jednostavno
pitanje - ili ih je mo`da neka vi{a sila spre~avala u tome.
Morao je, dakle, ponovo da se vidi sa Kedronom.
7.
"Radio si na svoju ruku", re~e Kedron, "ali znao sam da }e{ me ranije ili kasnije
potra`iti."
32
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
33
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
34
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
stanju da daleko stigne njime. Mora}e da se vrati natrag, ba{ kao {to bi se i ti vratio,
ukoliko bi zakora~io na dasku postavljenu izme|u dve kule."
"Ali za{to?" upita Alvin. "Mora da je postojalo vreme..."
"Znam, znam", re~e Kedron. "Ljudi su nekada i{li po celom svetu, pa su ~ak
stigli i do zvezda. Ne{to se, me|utim, promenilo, {to im je ulilo ovaj strah sa kojim se
sada ra|aju. Jedino ti misli{ da ga ne ose}a{. Dobro, da vidimo. Vodim te u Ve}nicu."
Ve}nica je bila jedno od najve}ih zdanja u gradu i gotovo su je celu zaposedale
ma{ine koje su predstavljale pravu administraciju Diaspara. Blizu njenog vrha nalazila se
prostorija u kojoj se okupljalo Ve}e u onim retkim prilikama kada se neka stvar morala
re{iti.
Prostrani ulaz ih je progutao i Kedron stupi napred u zlatastu tamu. Alvin
nikada ranije nije i{ao u Ve}nicu; tome se nije protivila nikakva odredba - u Diasparu
tek ako je bilo nekoliko odredbi koje su ne{to zabranjivale - ali kao i svi ostali, i on je
ose}ao izvesno polu-pobo`no strahopo{tovanje pred tim mestom. U svetu koji je bio bez
bogova Ve}nica se ponajpre mogla uporediti sa hramom.
Kedron uop{te nije zastajao, vode}i Alvina hodnicima i rampama koji su
o~igledno bili napravljeni za ma{ine na to~kovima, a ne za promet ljudi. Neke rampe su
krivudale nadole pod tako kosim uglom da bi bilo nemogu}e normalno hodati po njima,
da sila te`e nije bila tako pode{ena da se potire sa nagibom.
Kona~no su stigli do jednih zatvorenih vrata, koja su se be{umno otvorila kada
su se oni sasvim pribli`ili, a zatim im zapre~ila uzmak. Ispred su se nalazila nova vrata,
koja se nisu otvorila kada su im se oni primakli. Kedron nije posegao da ih dodirne, ve}
je nepomi~no stajao pred njima. Posle nekoliko trenutaka, za~uo se tihi glas:
"Molim vas, recite svoja imena."
"Ja sam Kedron Lakrdija{. Sa mnom je Alvin."
"Zbog ~ega ste ovde?"
"Iz puke radoznalosti."
Na Alvinovo iznena|enje, vrata su se odmah otvorila. Iz iskustva je znao da ako
se ma{ini odgovori nekom dosko~icom, to bi je uvek dovodilo da pometnje, tako da se
moralo krenuti ispo~etka. Ma{ina koja je postavljala pitanja Kedronu mora da je bila
veoma pametna i da je zauzimala visoko mesto u hijerarhiji Centralnog Kompjutera.
Nije vi{e bilo prepreka, ali Alvin je podozrevao da su sigurno pro{li kroz ~itav
niz testova kojih on uop{te nije bio svestan. Kratki hodnik iznenada ih je doveo u veliku
kru`nu postoriju sa uleglim podom na kome se nalazilo ne{to tako zadivljuju}e, da je
Alvin za trenutak gotovo zanemeo od ~uda. Pred o~ima mu se pru`ao prizor ~itavog
grada Diaspara, ~ije najvi{e kule jedva da su mu dosezale do visine ramena.
Toliko se zadubio u prepoznavanje poznatih mesta i gledanje iz neo~ekivanih
uglova da je pro{lo prili~no vremena pre no {to je obratio pa`nju i na ostale delove
prostorije. Zidovi su bili prekriveni mikroskopski podrobnim mozaikom sa~injenim od
crnih i belih kvadrata; sam mozaik bio je sasvim nepravilan, tako da kada bi brzo pre{ao
pogledom po njemu, stekao bi utisak da on brzo treperi, premda se uop{te nije menjao.
35
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Na malim razmacima, unaokolo oko sobe nalazile su se izvesne ma{ine kojima se ru~no
upravljalo; uz svaku je bio postavljen video-ekran i stolica za operatora.
Kedron je pustio Alvina da razgleda koliko `eli. Zatim je pokazao prema
smanjenoj maketi grada i rekao:
"Zna{ li {ta je ovo?"
Alvin je gotovo zaustio.
"Model, mislim", ali taj odgovor je izgledao tako o~igledan da je sigurno bio
pogre{an. Zato je samo odmahnuo glavom i prepustio Kedronu da sam odgovori na svoje
pitanje.
"Se}a{ se", re~e Lakrdija{, "da sam ti jednom pri~ao o tome kako se grad
odr`ava, kako Banke Se}anja ~uvaju njegov sklop ve~no zamrznut. Ove Banke nalaze se
svuda oko nas, sa neizmernim skladi{tima podataka, koji potpuno odre|uju grad ovakav
kakav je danas. Svaki atom u Diasparu povezan je na neki na~in, silama koje smo mi
zaboravili, sa matricama ugra|enim u ovim zidovima."
Pokazao je rukom ka savr{enom, beskrajno podrobnom simulakrumu Diaspara
koji je stajao pod njima.
"Ovo nije model; to stvarno ne postoji, ve} predstavlja samo projekcionu sliku
sheme koja je zapretena u Bankama Se}anja, {to zna~i da je potpuno istovetno sa samim
gradom. Opti~ke ma{ine koje se nalaze unaokolo omogu}avaju da se uveli~a bilo koji
izabrani deo do svojih prirodnih razmera, ili u jo{ ve}em obimu. One se koriste kada se
pojavi potreba za nekom izmenom u projektu, premda je pro{lo dugo vremena od kada je
tako ne{to preduzeto. Ako `eli{ da sazna{ ne{to o Diasparu, ovo je najprikladnije mesto
za to. Za samo nekoliko dana, u ovoj postoriji mo`e{ nau~iti vi{e nego u toku ~itavog
`ivota provedenog u neposrednom istra`ivanju."
"Pa to je ~udesno", re~e Alvin. "Koliko je ljudi upoznato sa ovim?"
"Oh, prili~no, ali ih retko zanima. Ve}e se okuplja ovde s vremena na vreme;
nemogu}e je izvr{iti ikakvu promenu u gradu ukoliko se svi ne na|u ovde. Pa ~ak je i
onda potrebno da Centralni Kompjuter odobri predlo`eni projekat. Sumnjam da ve}nici
dolaze u ovu prostoriju vi{e od dva ili tri puta godi{nje."
Alvin je po`eleo da zna odakle Kedronu svi ti podaci, a onda se setio da je
ve}ina njegovih domi{ljatijih lakrdija morala da pretpostavlja upu}enost u unutra{nje
mehanizme grada, do ~ega se moglo do}i jedino veoma temeljitim izu~avanjem. Sigurno
je jedna od pogodnosti koju je u`ivao Lakrdija{ bila ta da ide gde `eli i da u~i {ta ho}e;
bolji vodi~ koji bi ga uveo u tajne Diaspara od njega se nije mogao zamisliti.
"Ono {to tra`i{ mo`da ne postoji", re~e Kedron, "ali ako ga ipak ima, ovde }e{
ga ponajpre na}i. Hajde da ti poka`em kako se rukuje monitorima."
Slede}i sat Alvin je proveo sede}i pred jednim video-ekranom i u~e}i kako da
koristi njegov upravlja~ki sistem. Mogao je po `elji izabrati bilo koju ta~ku u gradu i
ispitivati je kroz sve stepene uve}anja. Ekranom su brzo promicale ulice, kule, zidovi i
pokretni putevi, kako je on menjao koordinate; izgledalo je kao da je svevide}i,
bestelesni duh koji se bez po muke mogao kretati svuda po Diasparu, neometan
nikakvim fizi~kim preprekama.
36
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
dugo prikovao ~ove~anstvo unutar njegovog malog sveta. Pustio je Alvina da sam
nastavi svoje istra`ivanje.
ose}aj usamljenosti, koji je za kratko i{~ileo iz Alvinove du{e, opet je po~eo da
ga ti{ti. Ali ovo nije bio ~as za setu ~ekalo ga je mnogo poslova. Ponovo se okrenuo
monitorskom ekranu, podesio ure|aj tako da mu prizor gradskih zidina lagano promi~e
pred o~ima i dao se u traganje.
Alvin se gotovo uop{te nije vi|ao u Diasparu narednih nekoliko nedelja,
premda je svega nekoliko ljudi primetilo njegovo odsustvo. Kada je ustanovio da mu
biv{i u~enik provodi sve vreme u Ve}nici, umesto da tumara grani~nim podru~jima
grada, Jeserak je malo odahnuo, po{to je smatrao da mu se tamo ni{ta r|avo ne mo`e
dogoditi. Eriston i Etanija pozvali su ga u stan jednom ili dva puta, ali po{to ga nisu
na{li, odustali su od daljeg tra`enja. Alistra je, me|utim, bila malo ustrajnija.
Za njeno vlastito dobro, bila je {teta {to se zaljubila u Alvina, kada joj je na
raspolaganju stajalo ~itavo mno{tvo prikladnijih izbora. Alistra je oduvek bez po muke
pronalzila partnere, ali u pore|enju sa Alvinom svi ostali ljudi koje je poznavala
predstavljali su bezli~ne tipove, istesane iz iste neoblikovane gromade. Ona ga ne}e
izgubiti bez borbe: njegova izdvojenost i ravnodu{nost bili su izazove kome ona nije
mogla odoleti.
Uostalom, mo`da devojka nije imala isklju~ivo sebi~ne pobude; one su pre bile
materinske nego seksualne. Iako je ro|enje odavno zaboravljeno, i dalje se zadr`ao
`enski nagon za za{titom i naklono{}u. Alvin se mogao pokazati tvrdoglavim,
samopouzdanim i odlu~nim da ide svojim putem, ali ona je ipak ose}ala njegovu
unutra{nju usamljenost.
Kada je otkrila da je Alvin nestao, bez oklevanja je upitala Jeseraka {ta mu se
dogodilo. Jeserak se samo trenutak dvoumio pre no {to joj je rekao. Ako Alvin nije `eleo
dru{tvo, za to je mogao sam da se pobrine. Njegov staratelj nije ni odobravao ovu vezu,
niti joj se protivio. U stvari, Alistra mu se dopadala i nadao se da }e njen uticaj pomo}i
Alvinu da se prilagodi `ivotu u Diasparu.
^injenica da je Alvin provodio sve vreme u Ve}nici mogla je zna~iti samo da se
zadubio u nekakav istra`iva~ki projekat; a ovo saznanje pomoglo je Alistri da odagna
sve sumnje koje je eventualno imala u pogledu neke mogu}e suparnice. Ali ako ve}
ljubomora nije po~ela da je kopka, znati`elja jeste. Ponekad je prebacivala sebi {to je
napustila Alvina u Loranovoj Kuli, premda je bila svesna da bi u ponovljenim
okolnostima postupila isto tako. Nije bilo na~ina da doku~i Alvinov um, kazala je samoj
sebi, ukoliko ne ustanovi {ta je on to namera~io.
Odlu~no je zakora~ila u glavnu dvoranu, op~injena ali ne i zapla{ena ti{inom
koje je postala svesna ~im je pro{la kroz ulaz. Informacione ma{ine bo~no su se nizale
du` naspramnog zida i ona nasumice izabra jednu.
^im je zasvetleo signal za prepoznavanje, Alistra re~e: "Tra`im Alvina, on je
negde u zgradi. Gde ga mogu na}i?"
Ni posle ~itavog `ivotnog veka nije se moglo sasvim navi}i na potpuno
odsustvo pauze kada bi informaciona ma{ina odgovarala na neko obi~no pitanje. Bilo je
38
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
ljudi koji su znali - ili su tvrdili da znaju - kako se to izvodi; oni su govorili o 'dodatnom
vremenu' i o 'skladi{nom prostoru', ali krajnji ishod zbog toga nije izgledao ni{ta manje
~udesan. Na svako pitanje ~isto ~injeni~ke prirode, u okviru odista ogromnog raspona
informacija kojima je raspolagao grad, moglo se odgovoriti istog trena. Samo u slu~aju
kada je trebalo obaviti slo`ena prora~unavanja pre no {to bi se dao odgovor, postojao je
primetan razmak.
"On je kod monitora, uzvratila je ma{ina." To joj nije mnogo pomoglo, po{to
joj naziv ure|aja ni{ta nije govorio. Nijedna ma{ina nije dobrodovljno davala dodatna
obave{tenja, pored onih koja su joj zatra`ena; ume{nost postavljanja pitanja na
najprikladniji na~in sticala se tek dugim ve`banjem.
"Kako da stignem do njega?" upita Alistra. Otkri}e {ta su monitori kada bude
do{la do njih.
"Ne mogu ti re}i ukoliko nema{ dozvolu Ve}a."
Bio je ovo najneo~ekivaniji, pa ~ak i veoma zbunjuju}i razvoj doga|aja.
Postojalo je tek nekoliko mesta u Diasparu koja nije mogao da obi|e svako ko bi to
po`eleo. Alistra je bila sasvim sigurna da Alvin nije dobio dozvolu Ve}a, {to je moglo
samo zna~iti da mu poma`e neko sa velikim ovla{}enjima.
Ve}e je vladalo Diasparom, ali i ono je bilo podre|eno jednoj vi{oj sili -
beskrajnom intelektu Centralnog Kompjutera. Bilo je te{ko ne misliti o Centralnom
Kompjuteru kao o `ivom bi}u, sme{tenom u samo jednoj ta~ki, premda je predstavljao
ukupan zbir svih ure|aja u Diasparu. ^ak i ako se nije moglo re}i da je `iv u biolo{kom
smislu, on je jama~no raspolagao sa u najmanju ruku isto toliko svesti i samosvesti kao i
ljudska stvorenja. Centralni Kompjuter je morao znati {ta Alvin radi, odnosno morao se s
tim slagati, ina~e bi ga spre~io da u|e ili bi ga uputio na Ve}e, kao {to je to u~inila
informaciona ma{ina sa Alistrom.
Nije vi{e bilo razloga da se ostaje ovde: Alistra je znala da bi svaki poku{aj da
na|e Alvina - ~ak i kada bi ta~no znala gde se nalazi u ovoj ogromnoj zgradi - bio
osu|en na neuspeh. Vrata se ne bi otvarala; pokretni putevi po~eli bi da idu u suprotnom
smeru kada bi ona zakora~ila na njih, nose}i je nazad, a ne napred; elevaciona polja bi se
tajanstveno uko~ila, odbijaju}i da je podignu sa jednog sprata na drugi. Ukoliko ona ne
bi popu{tala, jedan ljubazan ali neumoljiv robot blago bi je izgurao na ulicu ili bi je
vodao unaokolo po Ve}nici sve dok njoj samoj to ne bi dodijalo, tako da bi svojevoljno
izi{la.
Bila je u r|avom raspolo`enju kada se obrela na ulici. Ose}ala se ne malo
zbunjenom i po prvi put je po~ela da naslu}uje kako se oko nje plete neka tajna, spram
koje su njene li~ne `elje i interesi odista izgledali sasvim neznatni. To, me|utim, nije
zna~ilo da su joj oni zbog toga bili manje va`ni. Nije znala kakav korak treba da
preduzme, ali u jednu stvar je bila sigurna. Alvin nije predstavljao jedinu osobu u
Diasparu koja se mogla podi~iti tvrdoglavo{}u i uporno{}u.
8.
39
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Kedron prevu~e prstima preko raznobojnih plo~ica. "Nema{ ba{ osobiti dar
zapa`anja", re~e. "Pogledaj ove ivice ovde: vidi kako postaju zaobljene i umek{ane.
Tako ne{to se veoma retko sre}e u Diasparu, Alvine. Pohabalo se... materija propada pod
bremenom vremena. Se}am se ovog mozaika kada je bio nov, pre samo osamdeset
hiljada godina, za mog poslednjeg `ivota. Ako se vratim na ovo mesto kroz desetak
`ivota, plo~ice }e sasvim otpasti."
"Ne vidim ni{ta iznena|uju}e u tome", odgovori Alvin. "Postoje i druga
umetni~ka dela u gradu koja nisu dovoljno valjana da bi se sa~uvala u vodovima
pam}enja, ali ni sasvim r|ava da bi se odmah uni{tila. Pretpostavljam da }e jednog dana
ovamo do}i neki drugi umetnik i obaviti bolji posao. Njegovo delo ne}e biti prepu{teno
propadanju."
"Poznavao sam ~oveka koji je projektovao ovaj zid," re~e Kedron, i dalje
ispituju}i prstima naprsline u mozaiku. "^udno da pamtim ovu ~injenicu, kada ne mogu
da se setim samog ~oveka. Mora da mi se nije dopadao, tako da sam ga izbrisao iz uma."
Za trenutak se nasmejao. "Mo`da sam ga i ja sam napravio u toku jedne od mojih
umetni~kih faza; posle sam sigurno bio toliko ljut kada je grad odbio da ga ovekove~i, da
sam odlu~io da zaboravim na celu stvar. Ha, znao sam da }e se ovaj komad odvaliti!"
Po{lo mu je za rukom da istrgne jednu zlatnu plo~icu i veoma zadovoljno je
posmatrao malu sabota`u. Bacio je komadi} na pod, dodav{i: "Roboti za odr`avanje
mora}e ne{to da urade s tim!"
Alvin je u magnovenju shvatio da je upravo imao priliku da ne{to nau~i. To mu
je rekao onaj neobi~an nagon poznat kao intuicija koji se kretao pre~icama
nepristupa~nim prostoj logici. Pogledao je zlatnu ljusku koja mu je stajala kraj nogu,
poku{avaju}i da je dovede u nekakvu vezu sa problemom koji mu je zaokupljao um.
Nije bilo te{ko do}i do odgovora kada je jednom shvatio da on postoji.
"Razumem {ta ho}e{ da mi ka`e{", re~e Kedronu. "Postoje predmeti u Diasparu
koji se ne ~uvaju u vodovima pam}enja, tako da nikada ne bih mogao da ih na|em
posredstvom monitora u Ve}nici. Kada bih oti{ao tamo i upravio osmatra~ku ta~ku na
ovo dvori{te, ne bi bilo ni traga od zida na kome sedimo."
"Mislim da bi na{ao zid, ali na njemu ne bi bilo mozaika."
"Da, jasno mi je to", re~e Alvin, odve} nestrpljiv da bi se zadr`avao na takvim
cepidla~enjima. "Na isti na~in, mo`da jo{ postoje delovi grada koji nikada nisu bili
uneseni u vodove ve~nosti, ali koji jo{ stoje sa~uvani. Pa ipak, i dalje ne vidim kako mi
to mo`e pomo}i. Pouzdano znam da spoljni zid postoji i da u njemu nema nikakvog
otvora."
"Mo`da izlaz odista ne postoji, odgovori Kedron. "Ne mogu ti ni{ta obe}ati. Ali
mislim da ima jo{ mnogo stvari kojima nas monitori mogu nau~iti, ukoliko im to dopusti
Centralni Kompjuter. Sre}om, izgleda da mu se ti dopada{."
Alvin je razmi{ljao o ovoj opasci dok su i{li prema Ve}nici. Do sada je verovao
da je isklju~ivo zahvaljuju}i Kedronovom uticaju uspeo da do|e do minitora. Nije mu
uop{te padalo na pamet da bi to moglo biti i zbog nekog njegovog unutarnjeg odli~ja.
Biti Jedinstven - imalo je mnogo r|avih strana; bilo je red da u`iva i neku pogodnost.
42
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Ba{ sam glup", promrmlja Kedron. "Sve sam u~inio kako treba, a zaboravio na
najva`niju stvar." Prsti su mu sada brzo jurili po plo~i, a kada je poruka nestala sa
ekrana, on se okrenuo u stolici tako da je mogao da posmatra kopiju grada.
"Gledaj dobro, Alvine", re~e. "Mislim da }emo obojica nau~iti ne{to novo o
Diasparu."
Alvin je strpljivo ~ekao, ali ni{ta se nije dogodilo. Slika grada lebdela mu je
pred o~ima u svoj svojoj poznatoj ~udesnosti i lepoti - premda ih on sada nije bio
svestan. Upravo je zaustio da pita Kedrona {ta to treba da gleda, kada mu iznenadni
pokret privu~e pa`nju i on brzo okrenu glavu da bi ga razabrao. Bio je to jedva uo~ljiv
blesak ili treptaj, tako da nije stigao da vidi {ta ga je izazvalo. Ni{ta se nije promenilo;
Diaspar je u dlaku bio isti kao i pre. A onda je primetio da ga Kedron posmatra sa
podrugljivim sme{kom i zato se ponovo zagledao u grad. Ovoga puta, sve se odigralo
pred njegovim o~ima.
Jedna od zgrada na rubu parka iznenada je nestala, a na njenom mestu se odmah
pojavila nova, sasvim razli~itog tipa. Preobra`aj se odigrao tako naglo da bi promakao
Alvinu da je on u tom trenutku trepnuo. Za~u|eno je zurio u neznatno promenjeni grad,
ali jo{ u prvom ~asu {oka iznena|enja po~eo je da traga za odgovorom. Setio se re~i koje
su se pojavile na monitorskom ekranu - VRA]ANJE ]E OTPO^ETI i namah mu je
bilo jasno {ta se doga|a.
"Ovo je grad kakav je bio pre vi{e hiljada godina", re~e Kedronu. "Mi se
vra}amo kroz vreme."
"Slikovito, ali ne sasvim ta~no obja{njenje", uzvrati Lakrdija{. "Stvar je,
zapravo, u tome da se monitor prise}a ranijih verzija grada. Kada su pravljene izmene,
jedinice pam}enja nisu jednostavno obrisane; podaci su sa njih preneseni na pomo}ne
skladi{ne jedinice, tako da se mogu aktivirati kad god se za tim uka`e potreba. Podesio
sam monitor da se vra}a kroz te jedinice brzinom od hiljadu godina u sekundu. Pred
43
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
nama se ve} nalazi Diaspar od pre pola miliona godina. Mora}emo, me|utim, da odemo
znatno dublje u pro{lost da bismo videli neku pravu promenu; pove}a}u brzinu."
Okrenuo se ponovo ka kontrolnoj plo~i, i upravo dok je to ~inio, ne samo jedna
zgrada, ve} ~itav blok prestao je da postoji, da bi ga zamenio veliki, ovalni amfiteatar.
"Ah, Arena!" re~e Kedron. "Se}am se gu`ve koja se podigla kada smo re{ili da
je se otarasimo. Ona se, ina~e, veoma retko koristila, ali ve}ina ljudi bila je
sentimentalno vezana za nju."
Monitor je sada o`ivljavao se}anja znatno br`im ritmom; slika Diaspara hrlila
je u pro{lost milionima godina u minutu i promene su se zbivale tako munjevito da ih
oko nije moglo pratiti. Alvin je uo~io da se preina~enja grada doga|aju u ciklusima;
postojalo je dugo razdoblje zati{ja, zatim bi usledila prava plima razgra|ivanja i zidanja,
da bi potom ponovo do{la pauza. ^inilo se da je Diaspar `ivi organizam koji je morao da
prikupi snagu posle svake eksplozije rasta.
I pored svih ovih promena, osnovni plan grada ostajao je isti. Zdanja su se
podizala i ru{ila, ali sklop ulica izgledao je ve~an, a park je neprestano ostajao zeleno
srce Diaspara. Alvin se upitao koliko daleko u pro{lost monitor mo`e da ide. Da li je u
stanju da se vrati do samog podizanja grada i da pro|e kroz veo koji je razdvajao
poznatu istoriju od mita i predanja Ranih Vremena?
Njihovo poniranje u pro{lost ve} je dostizalo pet stotina miliona godina. Sa
druge strane zidova Diaspara, izvan znanja monitora, pru`ala se jedna druga~ija Zemlja.
Mo`da je napolju tada bilo okeana i {uma, pa ~ak i drugih gradova koje ^ovek jo{ nije
napustio u svom dugom uzmicanju ka kona~nom pribe`i{tu.
Minuti su promicali, pri ~emu je svaki predstavljao po jedan eon u malom svetu
monitora. Uskoro }e biti dostignuta najranija se}anja, pomisli Alvin, i vra}anje }e se
okon~ati. Ali ma koliko ova pouka bila op~injavaju}a, on nije shvatao na koji bi mu
na~in pomogla da izi|e iz grada ovakvog kakav je sada.
Uz iznenadnu, be{umnu imploziju, Diaspar se sa`eo u deli} svojih prethodnih
razmera. Park je i{~ezao; grani~ni zid povezanih, d`inovskih kula u trenu je ispario. Grad
je postao otvoren prema svetu, po{to su se radijalni putevi pru`ali do ivica slike na
monitoru bez ikakvih prepreka. Bio je to Diaspar iz vremena pre no {to je velika
promena zahvatila ~ove~anstvo.
"Ne mo`emo dalje", re~e Kedron, pokazuju}i na monitorski ekran, na kome su
se pojavile re~i: VRA]ANJE ZAVR[ENO. "Ovo je verovatno najranija verzija grada
koja je sa~uvana u }elijama pam}enja. Sumnjam da su pre toga uop{te kori{}eni vodovi
ve~nosti, a zgrade su pu{tane da prirodno propadaju."
Alvin je proveo dugo vremena netremice zure}i u taj model drevnog grada.
Razmi{ljao je o saobra}aju koji se odvijao ovim putevima, kako su ljudi dolazili i
odlazili na sve strane sveta - ba{ kao i na druge svetove. Ti ljudi bili su njegovi preci;
osetio se znatno bli`i njima nego savremenicima sa kojima je provodio `ivot. Po`eleo je
da mo`e da ih vidi i da im doku~i misli dok se kre}u ulicama Diaspara dalekog milijardu
godina. Dodu{e, te misli sigurno nisu bile sre}ne, po{to su ve} onda `iveli pod senkom
44
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Osvaja~a. Kroz samo nekoliko stole}a, bi}e prinu|eni da se odreknu slave koju su
zadobili i da podignu zid prema Vaseljeni.
Kedron je desetak puta pro{ao monitorom napred i nazad kroz kratko razdoblje
istorije koje je obilovalo preobra`ajima. Promena od otvorenog grada do znatno ve}eg,
zatvorenog, trajala je tek ne{to vi{e od hiljadu godina. Za to vreme projektovane su i
napravljene ma{ine koje su tako verno slu`ile Diasparu, a znanje koje im je omogu}ilo
da izvr{e svoj zadatak uskladi{teno je u vodove pam}enja. Tu su se, dakle, morale
nalaziti i temeljne sheme svih ljudi koji su sada `ivi; kada bi bio upu}en pravilan
impulsni poziv, oni bi bivali sazdani u materiju i ponovo ro|eni izlazili iz Dvorane
Stvaranja. Alvinu je postalo jasno da je na izvestan na~in i on morao postojati u tom
drevnom svetu. Naravno, nije bilo isklju~eno da je potpuno sinteti~ki stvoren - da su mu
celokupnu li~nost projektovali umetnici-tehni~ari, koriste}i nepojmljivo slo`ena oru|a
za ostvarenje svog jasno postavljenog cilja. Pa ipak, vi{e mu se dopadala pomisao da
predstavlja smesu ljudi koji su davno `iveli i hodali na Zemlji.
Veoma je malo preostalo od starog Diaspara kada je novi grad stvoren; park mu
je gotovo uni{tio svaki trag. Jo{ pre preobra`aja, postojala je mala, travom prekrivena
~istina u sredi{tu Diaspara koja je okru`ivala ta~ku spajanja svih radijalnih ulica. Posle
toga, ona se desetostruko pro{irila, gutaju}i kako ulice tako i zgrade. Grob Jarlana Zeja
postavljen je u to vreme umesto veoma velike kru`ne strukture koja je ranije stajala na
seci{tu svih ulica. Alvin nikada nije verovao u predanja o starodrevnosti Groba, ali sada
se ispostavilo da su ona ta~na.
"Pretpostavljam", re~e Alvin, poveden iznenadnom mi{lju, "da mo`emo
istra`ivati ovu sliku ba{ kao {to istra`ujemo i slike dana{njeg Diaspara?"
Kedronovi prsti zaigra{e po monitorskoj kontrolnoj plo~i, i ekran odgovori na
Alvinovo pitanje. Davno i{~ezli grad po~eo je da se {iri pred njegovim o~ima, dok mu se
osmatra~ka ta~ka kretala neobi~no uskim ulicama. Se}anje na drevni Diaspar bilo je u
podjednakoj meri o{tro i jasno kao i slika grada u kome je on danas `iveo. ^itavu
milijardu godina, informacioni vodovi odr`avali su ga u avetinjskom, la`nom postojanju,
~ekaju}i na trenutak kada }e ga neko ponovo prizvati. U stvari, pomisli Alvin, ovo {to je
sada gledao nije bilo samo puko se}anje. Bilo je to ne{to znatno slo`enije - ne{to kao
se}anje na se}anje.
Nije znao {ta bi mogao nau~iti odavde, niti da li bi mu ovo uop{te moglo
pomo}i u traganju. Uostalom, svejedno; op~injavalo ga je da gleda u pro{lost i da
posmatra svet koji je postojao u danima kada je ~ovek jo{ lutao me|u zvezdama.
Pokazao je na nisko, kru`no zdanje koje je stajalo u srcu grada.
"Po~nimo odavde", re~e Kedronu. "Mesto je prikladno kao i svako drugo."
Mo`da je posredi bila puka sre}a; mo`da neko drevno prise}anje; mo`da
elementarna logika. Bilo je to, dodu{e, bez zna~aja, po{to bi ranije ili kasnije ionako
stigao do te ta~ke - ta~ke u kojoj su se sabirale sve radijalne ulice grada.
Pro{lo je desetak minuta pre no {to je otkrio da se one ne ukr{taju ovde samo iz
razloga simetrije - desetak minuta pre no {to mu je postalo jasno da je njegovo dugo
traganje najzad urodilo plodom.
45
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
9.
Alistra je sasvim lako mogla da prati Alvina i Kedrona bez njihovog znanja.
Izgledalo je da su u velikoj `urbi - {to je ve} samo po sebi bilo neobi~no - i uop{te se
nisu osvrtali unazad. Bila je to zabavna igra slediti ih po pokretnim putevima i kriti se u
gomili, ali ih nikada ne ispu{tati iz vida. Kona~no, postalo je o~igledno koje su odredi{te
izabrali; kada su napustili mre`u ulica i u{li u park, jedino su mogli da se upute ka Grobu
Jarlana Zeja. U parku nije bilo drugih gra|evina, a neko ko je bio u tako grozni~avoj
hitnji sigurno nije do{ao ovamo da bi u`ivao u prirodi.
Po{to nije postojao na~in da se prikrije na brisanom prostoru od nekoliko
stotina metara koji je okru`ivao Grob, Alistra je sa~ekala da Kedron i Alvin nestanu u
mramornoj tami. ^im su se ova dvojica izgubila sa vidika, devojka je po`urila obronkom
pokrivenim travom. Bila je prili~no sigurna da se mo`e sakriti iza jednog od velikih
stubova, dovoljno dugo da bi otkrila {ta Alvin i Kedron smeraju; posle toga je bilo
svejedno da li }e primetiti njeno prisustvo.
Grob se sastojao iz dva koncentri~na prstena stubova, koji su zatvarali kru`ni
prostor. Izuzev na jednom delu, stubovi su potpuno zaklanjali unutra{njost; Alistra nije
`elela da u|e kroz taj prolaz, ve} se u{unjala u Grob sa strane. Pa`ljivo je provirila iza
prvog prstena stubova, uverila se da nikoga nema na vidiku i na vrhovima prstiju
pretr~ala do drugog. Kroz promak izmedu dva stuba primetila je Jarlana Zeja kako gleda
napolje, kroz ulaz, preko parka koji je podigao, u pravcu grada nad kojim je bdio toliko
vekova.
Ali sem njega nikoga vi{e nije bilo u mramornoj osami. Grob je bio pust.
U tom trenutku, Alvin i Kedron nalazili su se sto stopa ispod povr{ine tla, u
maloj prostoriji sli~noj kutiji ~iji su zidovi ostavljali utisak da stalno hrle nagore. Bio je
to jedini pokazatelj kretanja; nije postojao ni najmanji trag vibracija koji bi posvedo~io
da se brzo spu{taju u utrobu zemlje, hitaju}i ka cilju koji nijedan od njih jo{ nije potpuno
shvatao.
Ispalo je nepojmljivo lako, po{to ih je sve ~ekalo spremno. (Ko je to u~inio?
upita se Alvin, Centralni Kopjuter? Ili sam Jarlan Zej, kada je preobrazio grad?).
Monitorski ekran im je pokazao duga~ak, okomit tunel koji je ponirao u dubinu, ali oni
su tek neznatno sledili njegov tok, kada se slika izgubila. Alvin je odmah razumeo {ta to
zna~i: tra`ili su podatke koje monitor ne poseduje, niti ih je, verovatno, ikada posedovao.
Tek {to mu je ova misao prostrujala sve{}u, kada je ekran ponovo o`iveo. Na
njemu se pojavila kratka poruka, od{tampana upro{}enim pismom kojim su se ma{ine
slu`ile prilikom saobra}anja sa ~ovekom, jo{ od trenutka kada su dostigle intelektualnu
jednakost:
46
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Poslednjih pet re~i bile su napisane velikim slovima, i Alvin je u trenu shvatio
zna~enje cele poruke. Mentalno uobli~ene {ifrovane poruke kori{}ene su odvajkada za
otvaranje vrata i za stavljanje ma{ina u pokret. Prvi deo - 'Stani tamo gde statua gleda' -
odista je bio sasvim jednostavan.
"Pitam se, koliko je ljudi pro~italo ovu poruku?" re~e Alvin zami{ljeno.
"^etrnaest, koliko ja znam", uzvrati Kedron. "A mo`da je bilo i drugih."
Lakrdija{ se nije upustio u bli`e razja{njenje ove prili~no uvijene opaske, a Alvinu se
odve} `urilo da do|e do parka, tako da ga nije dalje ispitivao.
Nisu mogli biti sigurni da li }e mehanizam jo{ reagovati na tanu{ni impuls.
Kada su stigli do Groba, bio im je potreban samo trenutak da, u mno{tvu ostalih plo~a
kojima je pod bio prekriven, prona|u onu na koju je stajao uprt pogled Jarlana Zeja.
Samo se u prvi mah ~inilo da statua gleda napolje, prema gradu; ukoliko bi se stalo
neposredno ispred nje. Iako se moglo primetiti da joj je pogled oboren i da je varavi
sme{ak upravljen ka jednoj ta~ki na samom ulazu u Grob. Kada su najzad ogonetnuli tu
tajnu, sve sumnje su se ubrzo raspr{ile. Alvin je zakora~io na obli`nju plo~u i ustanovio
da Jarlan Zej vi{e ne gleda u njegovom pravcu.
Pridru`io se Kedronu i mentalno ponovio re~i koje je Lakrdija{ glasno
izgovorio: 'Diaspar nije uvek bio ovakav'. Istog ~asa, kao da uop{te nije postojalo mnogo
miliona godina koje je proteklo od kada je poslednji put kori{}en, strpljivi mehanizam je
proradio. Velika kamena plo~a na kojoj su stajali po~ela je da ih lagano spu{ta u dubinu.
Iznad njih, kvadrat plavetnila ubrzo je prestao da postoji. Tunel vi{e nije bio
otvoren; nije postojala opasnost da bi neko slu~ajno mogao nabasati na njega. Alvin se u
magnovenju upitao da li se to u me|uvremenu na neki na~in materijalizovala druga
plo~a koja je zamenila postolje na kome su on i Kedron upravo stajali, ali je odmah
odbacio tu pomisao. Prvobitna plo~a verovatno je i dalje stajala kod groba; sva je prilika
da ova na kojoj se sada nalaze postoji samo infinitezimalni deli} sekunde, stalno se
obnavljaju}i na sve ve}im i ve}im dubinama zemlje, kako bi stvorila privid neprestanog
kretanja nani`e.
Ni Alvin ni Kedron nisu prozborili ni re~i dok su zidovi be{umno promicali
pored njih. Lakrdija{ je jo{ jednom do{ao u sukob sa vlastitom save{}u, upitav{i se nije li
ovoga puta stvarno prekarda{io. Nije imao nikakvu predstavu o tome kuda bi ih ovaj put
mogao odvesti ako je uop{te nekuda vodio. Po prvi put u svom `ivotu, po~eo je da
doku~uje pravo zna~enje straha.
Alvin se, me|utim, nije bojao; bio je odve} uzbu|en. Isto ose}anje iskusio je u
Loranovoj Kuli, kada je pogledao napolje, preko neobesve}ene pustinje, i video zvezde
kako osvajaju no}no nebo. Tada jedva da je privirio u nepoznato; sada mu je najzad i{ao
u susret.
Zidovi su prestali da proti~u mimo njih. Tra~ak svetlosti pojavio se sa jedne
strane prostorije koja se vol{ebno kretala, postaju}i sve sjajniji i sjajniji, da bi se
iznenada pretvorio u vrata. Pro{li su kroz njih, prevalili nekoliko koraka kroz kratki
hodnik - i obreli se u velikoj, kru`noj hali ~iji su se zidovi spajali u blagoj zakrivljenosti
tri stotine stopa iznad njihovih glava.
47
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
48
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
i svi su izgledali istovetni, li~iv{i me|usobno kao jaje jajetu. Mogli su se razlikovati
jedino na osnovu naziva na karti, ali ti nazivi sada vi{e nisu bili razumljivi.
Alvin se odvojio i dao u obila`enje sredi{njeg stuba. A onda do Kedrona dopre
njegov glas, pomalo prigu{en i nadja~an odjecima koji su se vra}ali sa zidova hale.
"[ta je?" upita Kedron, nevoljan da promeni polo`aj, po{to mu je gotovo po{lo
za rukom da razabere jednu te{ko ~itljivu grupu slova. Ali Alvinov glas nije trpeo
odlaganje, i tako on ustade i pridru`i mu se.
Daleko ispod nalazila se druga polovina velike karte, ~ija se tanana mre`a
zra~no {irila ka ta~kama kompasa. Ovoga puta, me|utim, nisu svi natpisi bili odve}
tamni da se ne bi mogli razabrati; jedna linija - ali samo ona - bila je sjajno osvetljena.
Izgledalo je kao da se ne nalazi ni u kakvoj vezi sa ostalim delom sistema; poput blistave
strele, pokazivala je ka jednom od tunela koji su vodili nani`e. Blizu svog svr{etka, linija
je presecala krug zlatne svetlosti pored koga je stajala samo jedna re~: LIS. To je bilo
sve.
Alvin i Kedron proveli su dugo vremena netremice zure}i u taj nemi simbol.
Kedronu je on predstavljao izazov za koji je znao da ga ne mo`e prihvatiti - {tavi{e, ~ije
mu se samo postojanje uop{te nije dopadalo. Ali za Alvina bio je to nagove{taj
ostvarenja svih njegovih snova; iako mu re~ Lis nije ni{ta zna~ila, on je po~eo da je
oblikuje usnama, ku{aju}i otegnuto slovo 's' poput nekog egzoti~nog ukusa. Krv mu je
br`e potekla `ilama, a grudi po~e{e da mu se nadimaju kao u groznici. I{ao je pogledom
oko velikog zbori{ta, poku{avaju}i da zamisli kako je izgledalo u drevnim danima, kada
se vazdu{ni saobra}aj okon~ao, ali su gradovi Zemlje i dalje bili u me|usobnoj vezi. Na
um mu pado{e nebrojeni milioni godina koje su protekle dok je saobra}aj postepeno
jenjavao, a svetlosti se na velikoj karti gasile jedna za drugom, da bi na kraju preostala
samo ova jedna. Koliko ve}, upita se on, ona sija me|u svojim utuljenim sadruzima,
~ekaju}i da bude vodi~ onima koji nikako da do|u, od kada je Jarlan Zej zapreo pokretne
puteve i zatvorio Diaspar prema svetu?
A to je bilo pre ~itavih milijardu godina. Mora da je jo{ onda Lis izgubio vezu
sa Diasparom. Izgledalo je neverovatno da je samo on mogao opstati; ko zna, mo`da je
karta sada bila bez ikakvog zna~enja.
Kedron najzad prekinu Alvinovo razmi{ljanje. Ostavljao je utisak nervozne i
uzrujane osobe, nimalo nalik onoj iz grada, punoj samouverenosti i pouzdanja.
"Mislim da ne bi trebalo da idemo dalje", re~e. "Ne}emo biti u bezbednosti dok
se... dok se bolje ne pripremimo."
Bilo je to sasvim razumno, ali Alvin je osetio prigu{eni odjek straha u
Kedronovom glasu. Da ga nije bilo, on bi postupio onako kako mu je razboritost
nalagala, ali odve} jasna svest o vlastitoj hrabrosti udru`ena sa prezirom prema
Kedronovoj boja`ljivosti nagnala je Alvina napred. Izgledalo je glupo sti}i ~ak dovde, a
onda se vratiti kada se cilj pojavio na vidiku.
"Ja idem u tunel!", re~e neumoljivo, kao da je ~ikao Kedrona da ga spre~i.
"@elim da vidim kuda vodi." Odlu~no je krenuo napred, a posle trenutka oklevanja za
njim je po{ao i Lakrdija{, prate}i strelu svetlosti koja im se sjajila pod nogama.
49
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
50
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
10.
Kada su se vrata zatvorila iza njega, Alvin se sru~io u najbli`e sedi{te.
Najednom mu se u~inilo da su mu noge sasvim malaksale. Kona~no je stekao svest o
onome {to mu je ranije izgledalo potpuno nepojmljivo - svest o strahu pred nepoznatim
koji je obuzimao svu njegovu sabra}u. Osetio je kako mu svaki deli} tela podrhtava, a
vid mu je postao maglovit i nejasan. Da je mogao da utekne iz ove brze ma{ine rado bi
51
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
to u~inio, ~ak i po cenu da digne ruke od svih svojih snova. Sada mu, me|utim, to vi{e
nije bilo mogu}e.
Ono {to ga je ti{talo nije, me|utim, bio sam strah, ve} i ose}aj neizrecive
usamljenosti. Sve {to je poznavao i voleo nalazilo se u Diasparu; ~ak i ako ne ide u
susret opasnosti, lako se moglo dogoditi da vi{e nikada ne vidi svoj svet. Postalo mu je
jasno, kao nijednom ~oveku ve} ogromno dugo vremena, {ta zna~i zauvek napustiti dom.
U tom trenutku poti{tenosti, u~inilo mu se potpuno bezna~ajno da li ga put kojim ide
vodi u opasnost ili bezbednost; jedino mu je bila va`na ~injenica da ga on sve dalje
odnosi od doma. Ne zato {to je mrzeo svoj dom; ali, kao {to su njegovi daleki preci
dobro znali, dolazi trenutak kada se mora upoznati i svet izvan vlastitog doma.
Ali ovo raspolo`enje ga je polako minulo; tmurni oblaci razi{li su mu se sa
svesti. Po~eo je da obra}a pa`nju na ono {to ga je okru`ivalo i dao se u ispitivanje
neverovatno starog vozila u kome je putovao. Alvinu se nije u~inilo osobito neobi~nim i
~udnim to {to je ovaj podzemni transportni sistem jo{ bio u stanju da savr{eno radi, posle
toliko proteklih eona. Nije se nalazio uskladi{ten u vodovima ve~nosti gradskih
monitora, ali mora da su na nekom drugom mestu bili sli~ni vodovi koji su ga ~uvali od
promene i propadanja.
A onda je prvi put primetio tablu sa pokazateljima koja je ~inila deo
naspramnog zida. Na njoj se nalazila kratka, ali umiruju}a poruka.
LIS
35 MINUTA
Upravo dok je posmatrao, brojka se promenila u '34'. Ovo nije bio osobito
koristan podatak, jer kako nije imao predstavu o brzini kretanja ma{ine, on mu ni{ta nije
mogao re}i o du`ini putovanja. Zidovi tunela predstavljali su neprekidan snop sivila, a
jedini ose}aj kretanja poticao je od veoma slabih vibracija koje on uop{te ne bi primetio
da ih hotimice nije potra`io.
Od Diaspara ga je sada sigurno delilo mnogo milja, a iznad mora da se pru`ala
pustinja sa svojim nepostojanim pe{~anim dinama. Mo`da je upravo u ovom trenutku
jurio ispod izlomljenih brda koje je tako ~esto posmatrao iz Loranove Kule.
Misli mu tada pohrli{e ka Lisu, kao da je goreo od nestrpljenja da tamo stigne
pre vlastitog tela. Kakav li je to samo grad? Ma koliko se trudio da ga predo~i sebi, na
um mu je padala samo umanjena verzija Diaspara. Upitao se da li uop{te jo{ postoji, ali
odmah je odagnao sve sumnje, po{to ga u suprotnom ova ma{ina ne bi tako brzo vozila
kroz Zemljinu utrobu.
Najednom je osetio uo~ljivu promenu vibriranja koje je dopiralo odozgo.
Vozilo je usporavalo - to je bilo sasvim izvesno. Vreme je sigurno promicalo znatno
br`e nego {to se njemu ~inilo; pomalo iznena|en, Alvin pogleda na pokazatelj.
LIS
23 MINUTA
52
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Zbunjen i pomalo zabrinut, on pribi lice uz bok ma{ine. Zbog brzine, zidovi
tunela i dalje su se rastakali u bezobli~no sivilo, ali sada je ve} s vremena na vreme
uspevao da u magnovenju razabere neke znakove koji bi i{~ezavali isto tako munjevito
kao {to su se i pojavljivali. Prilikom svakog narednog promicanja izgledalo je da se
zadr`avaju ne{to malo du`e u njegovom vidnom polju.
A tada, bez ikakvog upozorenja, zidovi tunela se razmako{e sa obe strane.
Ma{ina je prolazila, i dalje veoma velikom brzinom, kroz nekakav ogroman prazan
prostor, znatno obuhvatniji ~ak i od hale sa pokretnim putevima.
Gledaju}i za~u|eno kroz providne zidove, Alvin je pod sobom uo~io prepletenu
mre`u {ina koje su se ukr{tale i presecale da bi na kraju nestajale u lavirintu tunela sa
obe strane. Plima plavi~aste svetlosti slivala se sa lu~ne kupole tavanice; spram ovog
sjaja on je uspeo da razabere samo obrise velikih ma{ina. Svetlost je bila tako blistava da
su od nje o~i bolele, i Alvin je shvatio da ovo mesto nije bilo predvi|eno za ~oveka.
Trenutak kasnije, njegovo vozilo projurilo je pored niza cilindara koji su nepomi~no
stajali iznad svojih tra~nica. Bili su znatno ve}i od ovoga u kome je on putovao, {to je
Alvinu stavilo do znanja da su se koristili za prevoz tereta. Oko njega bili su grupisani
mnogi me|usobno povezani mehanizmi, utihli i nepomi~ni, ~ija mu je svrha ostala
nedoku~iva.
Gotovo isto tako brzo kao {to se i pojavila, ogromna i samotna hala nestala je
iza njega. Prolaz kroz nju izazvao je u Alvinovom umu ose}aj strahopo{tovanja; po prvi
put stvarno mu je postalo jasno zna~enje one velike zatamnjene karte ispod Diaspara.
Svet je znatno vi{e obilovao ~udesima nego {to je on i u snu pomi{ljao.
Alvin ponovo baci pogled na pokazatelj. Ni{ta se nije promenilo; bilo je, dakle,
potrebno manje od jednog minuta da prohuji kroz veliku halu. Ma{ina je ponovo
pove}avala brzinu; iako gotovo da nije postojao ose}aj kretanja, zidovi tunela promicali
su tako munjevito sa obe strane da on uop{te nije mogao odrediti kojom brzinom ide.
Izgledalo je da je protekla ~itava ve~nost pre no {to je ponovo do{lo do jedva
primetne promene vibriranja. Sada je na pokazatelju stajao novi znak:
LIS
1 MINUT
DIASPAR
35 MINUTA
Kada je po~eo da traga za izlazom iz hale, Alvinu je po prvi put palo na pamet
da se mo`da nalazi u civilizaciji koja je druga~ija od njegove. Put do povr{ine o~igledno
je vodio kroz niski, {iroki tunel koji je po~injao na jednom kraju hale - uspinju}i se
nagore prostranim stepeni{tem. Tako ne{to bilo je izuzetno retko u Diasparu; arhitekte
grada predvidele su rampe ili strme hodnike kad god bi se javila promena nivoa. Bilo je
to nasle|e iz vremena kada se ve}ina robota kretala na ta~kovima, tako da su im
stepenice predstavljale nepremostivu prepreku.
Stepeni{te je bilo sasvim kratko i zavr{avalo se vratima koja su se automatski
otvorila kada im se Alvin pribli`io. Obreo se u maloj prostoriji sli~noj onoj u koju se
spustio niz cev pod Grobom Jarlana Zeja i nije se iznenadio kada su se nekoliko minuta
kasnije vrata ponovo otvorila, otkriv{i mu zasveden hodnik koji se lagano uspinjao ka
pokrivenom ulazu ~ije su konture uokviravale polukrug neba. Nije postojao ose}aj
kretanja, ali Alvin je znao da je podignut mnogo stotina stopa. Po`urio je usponom ka
sun~anom otvoru, zaboraviv{i na sav strah u `udnji da vidi ono {to je le`alo pred njim.
Stajao je pri vrhu niskog brda i za trenutak mu se u~inilo da se ponovo nalazi u
sredi{njem parku Diaspara. Me|utim, da je ovo stvarno park, bio bi odve} ogroman da bi
ga njegov um obuhvatio. Nije bilo ni traga od grada koji je o~ekivao da ugleda. Dokle
god mu je pogled sezao, nije bilo ni~eg drugog izuzev {ume i travom obraslih ravnica.
A onda, Alvin podi`e o~i ka obzorju; iznad kro{nji drve}a, idu}i zdesna ulevo u
velikom luku koji je okru`ivao svet, pru`ala se linija stena spram koje su i najmo}niji
d`inovi Diaspara izgledali patuljasto. Nalazila se na veoma velikoj udaljenosti, zbog
koje su sve pojedinosti izgledale zamu}ene, ali postojalo je ne{to u vezi sa njenim
obrisima {to je zbunilo Alvina. Kada mu se pogled kona~no prilagodio razmerama ovog
kolosalnog predela, namah mu je postalo jasno da taj daleki zid nije podigao ~ovek.
Vreme nije osvojilo sve; Zemlja je jo{ posedovala planine na koje je mogla biti
ponosna.
Alvin je dugo ostao na ulazu u tunel, polako se navikavaju}i na neobi~an svet u
kome se obreo. Gotovo ga je o{amutilo saznanje o njegovoj veli~ini i prostranosti; prsten
maglovitih planina lako je mogao obujmiti desetak gradova velikih kao Diaspar. Ma
koliko, me|utim, da se upirao, Alvin nije uspeo da primeti nikakav trag ljudskog `ivota.
Dodu{e, put koji je vodio niz obronak brda izgledao je dobro o~uvan; ni{ta mu bolje nije
palo na pamet do da krene njime.
U podno`ju brda put se gubio me|u velikim stablima koja su gotovo zaklanjala
sunce. Kada je Alvin zakora~io u njihovu senku, do~ekala ga je ~udna me{avina mirisa i
zvukova. [u{tanje vetra kroz li{}e poznavao je od ranije, ali ono se preplitalo sa
hiljadama nerazgovetnih {umova, koje on nije umeo ni~emu da pripi{e. Zapahnuli su ga
neobi~ni mirisi, mirisi koji su i{~ileli ~ak i iz se}anja njegove rase. Toplina, bujnost
54
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
mirisa i boja i nevidljivo prisustvo miliona `ivih bi}a zaneli su ga gotovo fizi~kom
`estinom.
Bez ikakvog predznaka, izbio je na jezero. [uma sa desne strane naglo se
okon~ala i pred o~ima mu je puklo veliko prostranstvo vode, pro{arano malim ostrvima.
Nikada ranije u `ivotu Alvin nije video toliku vodu; u pore|enju sa njom, najve}i bazeni
u Diasparu predstavljali su tek obi~ne barice. Lagano se spustio do ruba jezera i zahvatio
u {ake malo tople vode, pustiv{i da mu procuri kroz prste.
Velika srebrna riba, koja je plivala svojim putem kroz podvodno {iblje, bila je
prvo neljudsko bi}e koje je Alvin ikada video. Trebalo je da mu izgleda krajnje
neobi~na, pa ipak njen oblik zagolicao mu je um nekom ~udnom blisko{}u. Poniru}i
kroz bledozelenu prazninu, sa perajima koja su se blago povijala pri svakoj kretnji,
ostavljala je utisak su{tog otelovljenja snage i brzine. Na njoj su se, isklesane u `ivom
mesu, odra`avale vitke linije velikih brodova koji su nekada gospodarili nebom Zemlje.
Evolucija i nauka do{le su do istog re{enja; ali delo Prirode bilo je dugove~nije.
Alvin se najzad otrgao za~aranosti jezera i produ`io krivudavim putem. [uma
se ponovo zaklopila oko njega, ali samo za kratko. Staza se iznenada zavr{avala na
velikoj ~istini, pola milje {irokoj i dvostruko duga~koj - i Alvin u trenu shvati za{to
ranije nije video ni traga od ~oveka.
Na ~istini se nalazilo mno{tvo niskih, dvospratnih zgrada, obojenih blagim
prelivima koji su odmarali oko ~ak i pri punom sjaju sunca. Gradnja je uglavnom bila
laka i jednostavna, ali postojali su i primeri slo`enijih arhitektonskih zahvata koji su
sadr`ali iz`lebljene stubove i ljupko ukra{ene kamene delove. Na ovim zgradama, ~ija je
starost izgledala ogromna, mogao se primetiti i simbol jednog neizmerno drevnog stila:
{iljati stubovi.
Dok je lagano kora~ao prema selu, Alvin se jo{ naprezao da se sa`ivi sa novom
okolinom. Ovde mu ni{ta nije bilo poznato; ~ak se i vazduh promenio, vrve}i
ustreptalim, nepoznatim `ivotom. Visoki, zlatokosi ljudi, koji su se kretali me|u
zgradama sa tako nehajnom ljupko{}u, o~igledno su poticali sa druga~ijeg stabla od
`itelja Diaspara.
Nisu uop{te obratili pa`nju na Alvina, {to je bilo ~udno, po{to mu se ode}a
potpuno razlikovala od njihove. Po{to se temperatura nije nikada menjala u Diasparu,
odevni predmeti bili su ~isto ukrasnog karaktera i ~esto izuzetno doterani. Ovde su,
me|utim, bili prevashodno funkcionalni, predvi|eni da slu`e odre|enoj svrsi, a ne da
zadovoljavaju ~ulo vida; uglavnom su se sastojali iz jednog haljetka obavijenog oko tela.
Tek kada je Alvin duboko za{ao u selo, stanovnici Lisa po~eli su da reaguju na
njegovo prisustvo, ali i onda na prili~no neo~ekivan na~in. Grupa od pet ljudi iza{la je iz
jedne od ku}a i hotimice se uputila ka njemu - gotovo kao da je o~ekivala njegov
dolazak. Alvin je osetio iznenadno vrtoglavo uzbu|enje i krv mu je br`e prostrujala
`ilama. Na um mu pado{e svi sudbinski susreti do kojih mora da je dolazilo izme|u ljudi
i drugih rasa na dalekim svetovima. Oni koji su mu sada i{li u susret pripadali su
njegovoj vlastitoj vrsti - ali u kojoj meri su postali razli~itim tokom eona {to su le`ali
izme|u njih u Diaspara?
55
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
56
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
57
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Ne znam {ta te je dovelo iz tvog sveta u na{", nastavi Seranis, "ali ako traga{
za `ivotom, tvoj posao je okon~an. Sa izuzetkom Diaspara, s druge strane na{ih planina
pru`a se samo pustinja."
Bilo je neobi~no {to Alvin, koji je ranije ~esto dovodio u pitanje prihva}ena
verovanja, uop{te ne sumnja u Seranisine re~i. Jedino ga je obuzela seta {to se
ispostavilo da je sve ono {to su ga u~ili gotovo sasvim ta~no. "Pri~aj mi o Lisu", zamoli
on. "Zbog ~ega ste tako dugo odse~eni od Diaspara, kada izgleda da znate veoma mnogo
o nama?"
Seranis se osmehnula ovoj radoznalosti.
"Odmah }u ti objasniti", re~e ona. "Ali prethodno bih volela da saznam ne{to o
tebi. Reci mi kako si na{ao put koji vodi dovde i za{to si do{ao?"
Najpre se uzdr`avaju}i, ali potom sa sve ve}im samopouzdanjem, Alvin joj je
ispri~ao sve. Nikada ranije nije govorio tako slobodno; ovde je kona~no na{ao nekoga ko
se ne}e smejati njegovim snovima, zato {to je znao da su ti snovi stvarnost. Jednom ili
dva puta Seranis ga je prekinula brzim pitanjima, kada je on pomenuo ne{to u vezi sa
Diasparom {to joj je bilo nepoznato. Alvin je s mukom shvatao da stvari koje su
sa~injavale deo njegovog svekodnevnog `ivota mogu da ni{ta ne govore nekome ko
nikada nije ni `iveo u gradu i uop{te nije bio upu}en u njegovo slo`eno kulturno i
dru{tveno ustrojstvo. Seranis ga je slu{ala sa toliko razumevanja, da on uop{te nije
sumnjao u njeno poimanje; tek mu je znatno kasnije postalo jasno da su i drugi umovi
osim njenog slu{ali ono {to je pri~ao.
Kada je zavr{io, na kratko je zavladala ti{ina. Onda ga Seranis pogleda i upita:
"Zbog ~ega si do{ao u Lis?"
Alvin joj uputi iznena|en pogled.
"Kazao sam ti", re~e. "hteo sam da istra`im svet. Svi su svakodnevno govorili
da izvan gradskih zidina postoji samo pustinja, ali u to sam morao sam da se uverim."
"Da li je to bio jedini razlog?"
Alvin je oklevao. Kada je najzad odgovorio, to vi{e nije bio neustra{ivi
istra`iva~, ve} izgubljeno dete koje je ro|eno u stranom svetu.
"Ne", re~e mekim glasom, "to nije bio jedini razlog, mada to do sada nisam
znao. Ose}ao sam se usamljeno."
"Usamljeno? U Diasparu?" Na Seranisinim usnama zaigrao je osmeh i u o~ima
joj se mogla pro~itati naklonost; Alvin je shvatio da ona ne o~ekuje dalje odgovore.
Po{to je zavr{io svoju pri~u, ~ekao je da sada ona ispuni svoj deo pogodbe.
Seranis se podi`e i po~e da kora~a napred-nazad po krovu.
"Znam koja pitanja `eli{ da postavi{", re~e. "Na neka od njih mogu ti
odgovoriti, ali bi}e zamorno izvesti to re~ima. Ako mi otvori{ svoj um, re}i }u ti ono {to
treba da zna{. Mo`e{ imati poverenja u mene: ne}u ti ni{ta uzeti ako mi to ne dopusti{."
"[ta `eli{ da uradim?" upita Alvin oprezno.
"Nagnaj sebe da prihvati{ moju pomo}... gledaj me u o~i... i zaboravi na sve",
naredi Seranis.
58
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Alvin nikada nije shvatio {ta se tada dogodilo. Sva ~ula su mu se potpuno
isklju~ila i mada se uop{te nije mogao setiti kako ga je stekao, kada je zavirio u vlastiti
um celo znanje bilo je tamo.
Video je duboko u pro{lost, ne jasno, ve} kao {to bi ~ovek na visokoj planini
video maglovitu ravnicu. Shvatio je da ^ovek nije uvek bio stanovnik grada; od kada su
ga ma{ine oslobodile mukotrpnog rada, stalno je postojalo nadmetanje izme|u dva
razli~ita tipa civilizacije. U Ranim Vremenima postojalo je na hiljade gradova, ali
prete`an deo ~ove~anstva vi{e je voleo da `ivi u srazmerno malim zajednicama.
Sveobuhvatni prevoz i trenutno komuniciranje obezbedili su mu sve potrebne veze sa
ostalim svetom, tako da on vi{e nije smatrao neophodnim da provodi `ivot u gu`vi sa
milionima ostalih ljudi.
U tim drevnim danima, Lis se malo razlikovao od stotina takvih zajednica. Ali
postepeno, kako su vekovi prolazili, on je razvio nezavisnu kulturu, koja se pokazala
jednom od najvi{ih {to ih je ~ovek ikada dosegao. Ova kultura poglavito se temeljila na
neposrednom kori{}enju mentalne snage, {to ju je izdvojilo od ostalog dela ljudskog
dru{tva, koje se sve vi{e i vi{e vezivalo za ma{ine.
Tokom eona, jaz izme|u Lisa i ostalih gradova se produbljivao kako su se
kretali svojim razli~itim putevima. On se premo{}ivao jedino u trenucima velikih kriza;
kada je Mesec po~eo da pada na Zemlju, uni{tilii su ga nau~nici iz Lisa. Oni su tako|e
upravljali odbranom planete protiv Osvaja~a, koji su bili dovedeni u {kripac u zavr{noj
[almiranskoj bici.
Ovo te{ko isku{enje iscrplo je ~ove~anstvo; jedan za drugim, gradovi su
odumirali i pustinja ih je prekrivala. Kako se stanovni{tvo osipalo, otpo~ela je migracija
koja je Diaspar u~inila poslednjim i najve}im gradom.
Ve}ina ovih promena bila je bez uticaja na Lis, ali on je morao da vodi
sopstveni boj - boj protiv pustinje. Prirodna barijera planina pokazala se nedovoljnom,
tako da je pro{lo mnogo vekova pre no {to je velika oaza postala bezbedno mesto. Slika
je ovde bila zamu}ena, mo`da hotimice. Alvin nije mogoa da razabere kako je to i Lis
stekao ve~nost koju je posedovao samo Diaspar.
Izgledalo je da Seranisin glas dopire sa velike udaljenosti; uz to, on nije bio
sam, ve} utonuo u simfoniju re~i, kao da je mno{tvo drugih glasova pevalo sa njim istu
melodiju.
"To je, sasvim ukratko, na{a istorija. Vide}e{ da smo ~ak i u Ranim Vremenima
odr`avali slabe odnose sa gradovima, premda su njihovi `itelji ~esto dolazili u na{u
zemlju. Nikada ih u tome nismo spre~avali, tako da su mnogi od na{ih najvi|enijih ljudi
do{li spolja; ali kada su gradovi po~eli da odumiru, nismo `eleli da budemo ume{ani u
njihovo propadanje. Kada je ukinut vazdu{ni prevoz, preostao je samo jedan put u Lis:
podzemni sistem iz Diaspara. On je zatvoren na va{em kraju posle podizanja parka i vi
ste nas zaboravili, premda mi vas nikada nismo.
Diaspar nas je iznenadio. O~ekivali smo da }e do`iveti sudbinu svih ostalih
gradova, ali on je razvio postojanu kulturu koja je mogla trajati koliko i sama Zemlja. Ta
kultura nije, dodu{e, po na{em ukusu, ali nam je drago {to su oni koji su `eleli da
59
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
pobegnu iz Diaspara bili u stanju da to u~ine. Njihov broj je znatno ve}i nego {to ti
misli{, i to su po pravilu bili izuzetni ljudi koji su uvek sa sobom donosili ne{to od
vrednosti kada bi do{li u Lis."
Glas je utihnuo; oduzetost Alvinovih ~ula je popustila i on je ponovo vladao
sobom. Za~u|eno je primetio da se sunce spustilo nisko ispod kro{nji drve}a i da je
isto~no nebo ve} po~elo da se smrkava. Odnekud se prodornim zvukom oglasilo veliko
zvono, da bi potom postepeno zamrlo, ispuniv{i vazduh tajanstveno{}u i predskazanjem.
Alvin je osetio kako lagano podrhtava, ne zbog prvog talasa ve~ernje sve`ine, ve} usled
strahopo{tovanja i ~u|enja pred svim onim {to je tog dana otkrio. Bilo je veoma kasno, a
on se nalazio daleko od doma. Iznenada mu se javila potreba da ponovo vidi prijatelje i
da se obre usred poznatih vidokruga i prizora Diaspara.
"Moram se vratiti", re~e. "Kedron, moji... moji roditelji, svi me o~ekuju."
To nije bilo sasvim ta~no; Kedron }e se sigurno pitati {ta mu se dogodilo, ali
koliko je Alvinu bilo poznato, niko osim njega nije znao da je on oti{ao iz Diaspara. Nije
bio u stanju da objasni razloge ove male obmane i postideo se samoga sebe ~im je
izgovorio re~i.
Seranis ga je pogledala zami{ljeno.
"Bojim se da to ne}e biti tako lako", re~e.
"[ta time ho~e{ da ka`e{?" upita Alvin. "Zar me prevozno sredstvo koje me je
dovelo ovamo ne}e i vratiti natrag?" Nije `eleo da se suo~i sa mogu}no{}u da bude
zadr`an u Lisu protiv svoje volje, premda mu je ova pomisao za ~as prostrujala sve{}u.
Prvi put je izgledalo da se Seranis na{la u neprilici.
"Razgovarali smo o tome", re~e ona, ne objasniv{i pri tom ko je to 'mi', niti
kako su me|usobno saobra}ali. "Ako se vrati{ u Diaspar, ceo grad }e saznati o nama.
^ak i ako obe}a{ da ni{ta ne}e{ re}i, bi}e ti nemogu}e da sa~uva{ tajnu."
"Za{to vi `elite da ona ostane sa~uvana?" upita Alvin. "Siguran sam da bi to
bilo od obostrane koristi ako se dva naroda ponovo sretnu."
Seranis je izgledala nezadovoljna.
"Ne mislimo tako", re~e. "Ukoliko bi se kapije otvorile, na{u zemlju bi
preplavili zaludni radoznalci i osobe `eljne uzbudljivih doga|aja. Kako stvari sada stoje,
samo su va{i najbolji predstavnici stizali do nas."
Odgovor je odisao sna`nom nesvesnom nadmo}no{}u, ali se i temeljio na
sasvim pogre{noj pretpostavci, {to je u Alvinu pobudilo ljutnju koja je sasvim potisnula
zabrinutost.
"To nije ta~no", re~e on srdito. "Ne verujem da biste u Diasparu prona{li jo{
nekoga ko bi bio u stanju da izi|e iz grada, ~ak i ako bi to `eleo, ~ak i ako bi znao da ima
gde da ode. Za Lis }e sasvim biti svejedno ako me pustite da se vratim."
"Odluka nije moja", objasni Seranis, "a ti potcenjuje{ snage uma ako misli{ da
se prepreke koje zadr`avaju tvoj narod unutar gradskih zidina nikada ne mogu prevazi}i.
Me|utim, mi ne `elimo da te zadr`avamo ovde protiv tvoje volje, ali ako odlu~i{ da se
vrati{ u Diaspar mora}emo da izbri{emo iz tvoje svesti sva se}anja na Lis." Za trenutak
60
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
je oklevala. "Tako ne{to jo{ se nije dogodilo; svi oni koji su ti prethodili do{li su ovamo
da bi ostali."
Alvin nije pristajao da prihvati ovaj izbor. @eleo je da istra`i Lis, da doku~i sve
njegove tajne, da otkrije po ~emu se razlikuje od njegove postojbine, ali je isto tako bio
odlu~an da se vrati u Diaspar kako bi mogao da doka`e svojim prijateljima da su mu
snovi bili stvarni. Nije mogao da razume razloge koji su stajali u zale|u ove `elje za
ostajanjem u tajnosti; no, ~ak i da jeste, to ni za dlaku ne bi promenilo njegov stav.
Shvatio je da mora dobiti u vremenu ili uveriti Seranis da je to {to tra`i od njega
nemogu}e.
"Kedron zna gde se ja nalazim", re~e. "Njegova se}anja ne mo`ete izbrisati."
Seranis se osmehnu. Bio je to ljubak sme{ak koji bi u svim drugim okolnostima
predstavljao znamenje prijateljske naklonosti. Ali Alvin je u njemu sada razabrao, po
prvi put, prisustvo ogromne i neumoljive mo}i.
"Potcenjuje{ nas, Alvine", uzvrati ona. "Ni{ta nije lak{e od toga. Do Diaspara
mogu sti}i br`e nego do suprotnog kraja Lisa. Drugi ljudi su i ranije dolazili ovamo, a
neki su prethodno poveravali svojim prijateljima kuda idu. Oni su, me|utim, gubili svaki
pomen na njih, tako da se izbeglicama gubio svaki trag iz istorije Diaspara."
Bilo je glupo {to Alvin nije uzeo u obzir ovu mogu}nost, koja je izgledala tako
o~igledna sada, kada ju je Seranis pomenula. Upitao se koliko su puta, u milionima
godina proteklim od kada su se dve kulture razdvojile, ljudi iz Lisa odlazili u Diaspar da
sa~uvaju svoju ljubomorno skrivanu tajnu. Tako|e je po`eleo da pojmi kolika je,
zapravo, snaga mentalnih mo}i kojima je ovaj ~udni narod raspolagao, uop{te ne
oklevaju}i da ih upotrebi.
Da li je, u takvim okolnostima, bilo nekog smisla pripremati planove? Seranis
je obe}ala da mu ne}e zavirivati u um bez njegove dozvole, ali on se upitao postoje li
mo`da i takve situacije kada se ovo obe}anje nije moglo odr`ati.
"Siguran sam", re~e on, "da ne o~ekuje{ da odmah donesem odluku. Da li bih
mogao malo da se upoznam sa va{om zemljom pre no {to se opredelim za jednu od
mogu}nosti?"
"Svakako", uzvrati Seranis. "Mo`e{ ostati ovde koliko `eli{, a potom se vratiti u
Diaspar ako se predomisli{. Ali ako bi se odlu~io u toku narednih nekoliko dana, sve bi
bilo znatno jednostavnije. Sigurno ne `eli{ da ti se prijatelji brinu, a {to du`e bude{
odsustvovao, to }e nam te`e biti da izvr{imo neophodna pode{avanja."
Alvin je imao uva`avanja za ovaj predlog; jedino je hteo da zna kakva su to
'pode{avanja' bila posredi. Verovatno bi neko iz Lisa stupio u vezu sa Kedronom, ~ega
Lakrdija{ uop{te ne bi bio svestan, i izazvao izvesne promene u njegovom umu.
^injenica o Alvinovom nestanku nije se mogla prikriti, ali je zato bilo mogu}e sasvim
zapresti ono {to su on i Kedron otkrili. Sa protokom vremena, Alvinovo ime pridru`ilo bi
se imenima ostalih Jedinstvenih koji su tajanstveno nestali bez traga, a zatim bili
zaboravljeni.
Ovde je postojalo mno{tvo zagonetki, a on jo{ nijednu nije uspeo da razre{i. Da
li je bilo neke svrhe iza neobi~nog, jednostranog odnosa izme|u Lisa i Diaspara, ili je
61
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
posredi naprosto bio samo istorijski nesre}ni slu~aj? Ko su i {ta su bili Jedinstveni, a ako
su ve} `itelji Lisa mogli da u|u u Diaspar, za{to se nisu domogli vodova se}anja u
kojima se nalazio klju~ njihovog postojanja? Mo`da je to bilo jedino pitanje na koje je
Alvin mogao dati iole prikladan odgovor. Nije isklju~eno da je Centralni Kompjuter
odve} istrajan i izdr`ljiv protivnik, tako da na njega nisu mogle da deluju ni
najsavr{enije mentalne tehnike.
Odlu~io je da ostavi po strani ove probleme; jednoga dana, kada bude znao
daleko vi{e nego sada, mo`da }e biti u prilici da ih odgonetne. Nije bilo mudro razbijati
glavu i baviti se naga|anjima na temelju pukog neznanja.
"Vrlo dobro", re~e on, premda ne odve} sre}nim glasom, po{to je i dalje bio ljut
{to mu se ova neo~ekivana prepreka ispre~ila na putu. "Da}u vam odgovor {to br`e
budem mogao, ako mi omogu}ite da se podrobno upoznam sa va{om zemljom."
"U redu", re~e Seranis; njen osmeh ovoga puta nije sadr`ao nikakvu skrivenu
pretnju. "Mi se ponosimo Lisom i bi}e nam zadovoljstvo da ti poka`emo kako ljudi
mogu `iveti bez pomo}i gradova. U me|uvremenu, nema{ se zbog ~ega brinuti: prijatelji
ti se ne}e uzbuditi zbog tvog nestanka. Mi }emo povesti ra~una tome, ako ni zbog ~ega
drugog, ono zbog na{e bezbednosti."
Bilo je to prvi put da je Seranis izrekla jedno obe}anje koje nije mogla odr`ati.
11.
Ma koliko se upinjala, Alistra nije mogla da izvu~e nikakve nove podatke od
Kedrona. Lakrdija{ se brzo oporavio od prvobitnog {oka i panike koja ga je obuzela i
nagnala da se munjevito vrati na povr{inu kada se obreo sam u dubinama zemlje ispod
Groba. Tako|e se stideo svog kukavi~kog pona{anja, pitaju}i se da li }e ikada smo}i
hrabrosti da se vrati u halu sa pokretnim putevima i mre`om tunela koja je zra~no
polazila iz nje, {ire}i se preko celog sveta. Iako je smatrao da je Alvin delao nestrpljivo,
pa ~ak i nepromi{ljeno, nije verovao da }e se odista na}i u opasnosti. Ve} }e se on vratiti
zdrav i ~itav. Kedron je bio siguran u to. Ili, bolje re}i, gotovo siguran; podozrivost je
bila taman tolika da mu uvre`i potrebu za oprezom. Bi}e mudro, odlu~io je, da o svemu
pri~a {to je manje mogu}e i da celu stvar prika`e kao samo jednu od svojih lakrdija.
Na nevolju po ovaj plan, on nije bio u stanju da prikrije ose}anja kada ga je
Alistra srela prilikom povratka na povr{inu. Ona je razabrala nesumnjiv izraz straha u
njegovim o~ima i odmah ga je protuma~ila kao znak da se Alvin nalazi u opasnosti. Sva
Kedronova razuveravanja pokazala su se uzaludnim i ona se sve vi{e ljutila na njega dok
su se zajedno vra}ali kroz park. Alistra je u prvi mah htela da ostane kod Groba i da
sa~eka da se Alvin vrati na isto tako tajanstven na~in na koji je i i{~ezao. Kedronu je
po{lo za rukom da je ubedi kako bi to bilo samo tra}enje vremena i laknulo mu je kada je
ona po{la za njim ka gradu. Moglo se dogoditi da se Alvin iznenada vrati, a on nije `eleo
da bilo ko drugi otkrije tajnu Jarlana Zeja.
U ~asu kada su stigli u grad Kedronu je postalo jasno da je njegova taktika
izvrdavanja potpuno zakazala i da mu je situacija ozbiljno izmicala iz ruku. Prvi put u
`ivotu on se na{ao u nedoumici i nije bio u stanju da se uhvati uko{tac sa problemima
62
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
koji su iskrsli. Nagao i nerazuman strah zamenila je dublja i sve pro`imaju}a zebnja. Sve
do sada, Kedron je malo razmi{ljao o posledicama svog delanja. Njegovi vlastiti interesi
i blaga, premda iskrena naklonost prema Alvinu, predstavljali su dovoljne pobude za ono
{to je ~inio. Iako je pru`ao ohrabrenje i pomo} Alvinu, nije verovao da se ovako ne{to
odista mo`e dogoditi.
Bez obzira na razliku u godinama i iskustvu izme|u njih, Alvinova volja bila je
oduvek sna`nija od njegove. Sada je bilo kasno da preduzme ne{to u vezi s tim; Kedron
je po~eo da naslu}uje da ga zbivanja nose ka vrhuncu koji je le`ao sasvim izvan
njegovog upliva.
U tom pogledu bilo je pomalo nepo{teno {to ga je Alistra o~igledno smatrala
Alvinovim zlim duhom, pokazuju}i sklonost da ga okrivljuje za sve {to se dogodilo.
Alistra nije bila odista osvetoljubiva, ali sada je bila ljuta, a dobar deo te ljutnje padao je
na Kedrona. Ako ga koraci koje bude preduzela dovedu u nepriliku, ona }e biti poslednja
osoba kojoj }e to biti `ao.
Me|u njima je vladala mukla ti{ina kada su stigli do velikog kru`nog puta koji
je obujmljivao park. Kedron je posmatrao kako Alistra nestaje u daljini i sa zebnjom se
upitao kakve li planove sada kuje.
Sada je postojala samo jedna stvar u koju je mogao biti siguran. Za dobar deo
vremena koje je dolazilo ne}e biti optere}en dosadom.
Alistra je delala brzo i mudro. Presko~ila je Eristona i Etaniju; Alvinovi
roditelji predstavljali su prijatene bezli~ne jedinke prema kojima je ona ose}ala izvesnu
naklonost, ali ne i po{tovanje. S njima bi se samo izgubilo vreme u beskorisnom
raspravljanju i oni bi na kraju u~inili isto ono {to je Alistra preduzimala sada.
Jeserak je saslu{ao devoj~inu pri~u, ne ispoljiv{i pri tom nikakva ose}anja.
Ukoliko je i bio uznemiren ili iznena|en, to je valjano prikrivao - ~ak toliko valjano, da
je to pomalo razo~aralo Alistru. Njoj je izgledalo da se nikada ranije nije dogodilo ni{ta
tako izuzetno i va`no i Jeserakovo trezveno pona{anje prili~no ju je rasrdilo. Kada je
zavr{ila, postavio joj je nekoliko pitanja, a zatim joj stavio do znanja, ne reka{vi,
me|utim, otvoreno, da smatra da je verovatno pogre{ila. Kakvih je bilo razloga da se
pretpostavi da je Alvin stvarno oti{ao iz grada? Mo`da je posredi bila varka ~ija je ona
bila `rtva. ^injenica da su u celu stvar bili upleteni i Kedronovi prsti samo je i{la tome u
prilog. Alvin joj se po svoj prilici smejao ovog ~asa, kriju}i se negde u Diasparu.
Jedini povoljan odgovor koji je dobila od Jeseraka bilo je obe}anje da }e ispitati
ceo slu~aj i javiti joj se kroz jedan dan. U me|uvremenu, ona ne treba mnogo da bude
zabrinuta i bi}e najbolje da nikom drugom ne pri~a o ovoj stvari. Nije bilo nikakve svrhe
podizati uzbunu oko jednog doga|aja koji }e se verovatno razjasniti za nekoliko ~asova.
Alistra je napustila Jeseraka sa ose}ajem izvesne osuje}nosti. Sva je prilika da
bi bila znatno zadovoljnija da je imala prilike da ga vidi odmah posle svog odlaska.
Jeserak je poznavao neke ljude iz Ve}a; i sam je bio ~lan ovog tela tokom svog
dugog `ivota i lako mu se moglo dogoditi da to postane opet ukoliko mu sre}a okrene
le|a. Pozvao je trojicu najuticajnijih prijatelja i oprezno ih zainteresovao za ceo slu~aj.
Kao Alvinov staratelj, bio je sasvim svestan svog delikatnog polo`aja, tako da je
63
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
preduzeo sve da bi se za{titio. Za sada je najbolje da {to manje ljudi bude upu}eno u celu
stvar. Odmah su se slo`ili da se najpre mora stupiti u vezu sa Kedronom da bi se od
njega zatra`ila izvesna razja{njenja. Lakrdija{ je, me|utim, to predvideo i nestao je kao
da je u zemlju propao.
udaljenosti prevaljivali pe{ice, u`ivaju}i u tome. Ukoliko im se, pak, `urilo, ili su morali
da prebace manje terete, koristili su `ivotinje koje su o~evidno bile uve`bane za ovu
svrhu. Tovarnu marvu predstavljala su niska, {estonoga stvorenja, veoma poslu{na i
sna`na, ali skromne inteligencije. Trka}e `ivotinje bile su sasvim razli~ite pasmine;
normalno su i{le na ~etiri noge, koriste}i svoje veoma mi{i}ave stra`nje udove samo
kada su stvarno brzo jurile. Mogle su uzdu` da prevale ~itav Lis za ciglih nekoliko
~asova, dok bi putnici jahali na istaknutom sedi{tu koje je kai{evima bilo sapeto oko
`ivotinjinog boka. Ni{ta na svetu ne bi moglo nagnati Alvina da preduzme tako riskantno
jahanje, mada je ono predstavljalo veoma omiljen sport kod mla|eg sveta. Njihovi
~istokrvni paripi predstavljali su aristokratiju `ivotinjskog carstva i bili su sasvim svesni
toga. Alvinu je ~esto dopiralo do uha hvalisavo }askanje, vo|eno prili~no bogatim
re~nikom, o pro{lim i budu}im pobedama. Kada je poku{ao da im se pribli`i i da se
uklju~i u njihov razgovor, oni su se pretvarali da ga ne razumeju, a ukoliko bi on
navaljivao, odjahali bi od njega povre|enog dostojanstva.
Ove dve vrste `ivotinja bile su dovoljne za sve obi~ne potrebe i pru`ale su
svojim vlasnicima takva zadovoljstva kakva nije bilo u stanju da pru`i nikakvo
mehani~ko sredstvo. Ali kada bi se javila potreba za veoma velikim brzinama i kada je
trebalo prebaciti te{ke terete, na pozornicu bi stupale ma{ine koje su se upotrebljavale
bez oklevanja.
Iako je `ivotinjsko carstvo Lisa priu{tilo Alvinu ~itav jedan svet novih
zanimanja i iznena|enja, njega su ipak u najve}oj meri op~inile dve krajnje ta~ke spektra
ljudske populacije. Veoma mladi i veoma stari `itelji bili su za njega podjednako
neobi~ni i podjednako zapanjuju}i. Najvreme{niji stanovnik Erlija tek {to je pro`iveo
drugo stole}e i pred sobom je imao jo{ svega nekoliko godina `ivota. Kada on bude
stigao u to doba, pade Alvinu na pamet, telo mu se gotovo uop{te ne}e promeniti, dok je
ovaj starac, koji pred sobom kao naknadu nije imao ~itav niz budu}ih postojanja, ve}
gotovo iscrpeo sve svoje fizi~ke snage. Kosa mu je bila sasvim seda, a lice mu je
predstavljalo neverovatno prepletenu mre`u bora. Najve}i deo vremena provodio je
sede}i na suncu ili se polako {etaju}i selom, izmenjuju}i be{umne pozdrave sa svakim
koga bi sreo. Kako se Alvinu ~inilo, on je bio sasvim zadovoljan; ni{ta vi{e nije tra`io od
`ivota, niti ga je uzbu|ivala pomisao na skori kraj.
Bila je to filosofija koja se u toj meri razlikovala od one u Diasparu da je Alvin
uop{te nije mogao pojmiti. Zbog ~ega bi se neko mirio sa smr}u kada ona nije bila
nu`na, kada vam je na raspolaganju stajao izbor da `ivite hiljadu godina, a onda da
prostrujite kroz mnogo milenijuma da biste ponovo krenuli ispo~etka u svetu kome ste vi
pomogli da se uobli~i? ^vrsto je odlu~io da razre{i ovu tajnu ~im mu se bude ukazala
prilika da je iskreno razmotri sa nekim. Bilo mu je veoma te{ko da poveruje da se Lis
opredelio za ovo po slobodnoj volji, znaju}i pri tom da postoji i druga mogu}nost.
Deo odgovora prona{ao je me|u decom, tim malim stvorenjima koja su mu
izgledala podjednako ~udna kao i `ivotinje u Lisu. Proveo je mnogo vremena me|u
njima, posmatraju}i ih kako se igraju; na kraju, ona su ga prihvatila kao prijatelja.
Ponekad mu se ~inilo da deca uop{te nisu ljudska, po{to su im pobude, logika, pa ~ak i
65
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
jezik bili sasvim osobeni. Sa nevericom bi pogledao u odrasle i pitao se kako je mogu}e
da su se oni razvili iz ovih izuzetnih bi}a koja kao da su najve}i deo `ivota provodila u
svom vlastitom, privatnom svetu.
Pa ipak, ~ak i onda kada su ga varala, budila su mu u srcu ose}anje koje mu je
ranije bilo potpuno nepoznato. Kada bi - {to je bio prili~no redak izuzetak - briznula u
pla~ zbog neke osuje}nosti ili o~ajanja, njihova mala poti{tenost ~inila mu se tragi~nijom
od ^ovekovog dugog povla~enja posle gubitka Galakti~kog Carstva. Ovo je bilo suvi{e
veliko i daleko da bi ga dirnulo, dok je pla~ deteta poga|ao pravo u srce.
Alvin je upoznao ljubav u Diasparu, ali sada se sreo sa ne~im podjednako
dragocenim, bez ~ega sama ljubav nije mogla dosti}i svoje najvi{e ispunjenje, ve} je
uvek ostajala nepotpuna. Bila je to ne`nost. Dok je Alvin prou~avao Lis, ovaj je tako|e
njega ispitivao i nije bio nezadovoljan onim {to je prona{ao. Proveo je u Erliju tri dana,
kada mu je Seranis predlo`ila da krene malo dalje i da obi|e i druge delove zemlje. On je
smesta prihvatio predlog - pod uslovom da ne mora da ja{e neku od seoskih trka~kih
`ivotinja.
"Uveravam te", re~e Seranis, sa retkim prizvukom humora, "da ovde nikome ne
pada ni na kraj pameti da izla`e opasnosti svoje dragocene konje. Po{to je ovo naro~iti
slu~aj, pripremi}u prevoz koji }e ti znatno vi{e pristajati. Hilvar }e ti biti vodi~, ali,
naravno, ti i dalje u`iva{ punu slobodu kretanja."
Alvin se upitao da li je to sasvim istina. Pretpostavljao je da bi bilo izvesnih
primedbi ukoliko bi on poku{ao da se vrati na bre`uljak sa ~ijeg je vrha prvi put izbio u
Lis. Ovo ga, me|utim, za sada nije mnogo zabrinjavalo, po{to jo{ nije `urio sa
povratkom u Diaspar; i ina~e je o tom problemu malo razmi{ljao, posle prvobitnog
susreta sa Seranis. @ivot je ovde obilovao zanimljivostima i novinama, tako da je on jo{
bio zadovoljan njime.
Cenio je Seranisin postupak da mu ponudi svog sina kao vodi~a, mada su
Hilvaru nesumnjivo data pomna uputstva da vodi ra~una da ovaj ne{to ne zabrlja. Alvinu
je bilo potrebno izvesno vreme da se navikne na Hilvara, iz razloga koje mu nije mogao
ta~no objasniti, a da mu pri tom ne povredi ose}anja. Fizi~ko savr{enstvo predstavljalo je
sveop{tu pojavu u Diasparu, {to je dovelo do potpunog obezvre|enja pojedina~ne lepote;
ljudi su je prime}ivali koliko i vazduh koji su udisali. To, me|utim, nije bilo tako u Lisu,
a najlaskaviji pridev koji se mogao pripisati Hilvaru glasio je 'odbojan'. Prema
Alvinovim merilima, on je bio krajnje ru`an i ovaj ga je kra}e vreme hotimice
izbegavao. Ako je Hilvar toga i bio svestan, ni~im to nije pokazao; nedugo potom,
njegova uro|ena prijatnost sru{ila je sve prepreke koje su stajale me|u njima. Tek je
trebalo da do|e vreme kada }e se Alvin toliko navi}i na Hilvarov {iroki, izvijeni osmeh,
na njegovu snagu i blagost, da }e te{ko mo}i da poveruje da ga je nekada smatrao
neprivla~nim; tada }e mu se ~initi da ga ne bi menjao ni za {ta na svetu.
Krenuli su iz Erlija odmah posle svitanja u malom vozilu koje je Hilvar nazvao
hoverkraft i koje je naizgled radilo na istom principu kao i ma{ina kojom se Alvin
dovezao iz Diaspara. Lebdelo je u vazduhu nekoliko centimetara iznad tla i mada nije
bilo ni traga od nekih tra~nica, Hilvar mu je kazao da se kola mogu kretati samo po
66
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
unapred odre|enim putevima. Sva populaciona sredi{ta bila su povezana na ovaj na~in,
ali za vreme ~itavog svog boravka u Lisu Alvin nije video u upotrebi nijedan drugi
hoverkraft.
Hilvar je ulo`io velike napore u organizovanje ove ekspedicije i o~igledno je
o~ekivao od nje isto tako mnogo kao i Alvin. Planirao je put, imaju}i na umu svoja
vlastita interesovanja, po{to mu je prirodopis bio velika strast; nadao se da }e prona}i
nove primerke iz sveta insekata u srazmerno nenaseljenim podru~jima Lisa koje }e
posetiti. Nemeravao je da se otisnu na jug koliko god ih ma{ina bude vozila, a da ostatak
puta prevale pe{ice. Ne uvi|aju}i u tom trenutku {ta to zapravo zna~i, Alvin nije uputio
nikakvu primedbu.
Na putu su imali i dru{tvo - Krifa, najspektakularnijeg od mnogih Hilvarovih
ljubimaca. Kada bi Krif mirovao, njegovih {est koprenastih krila le`alo bi pripijeno uz
telo, koje se presijavalo kroz njih kao `ezlo opto~eno dragim kamenom. Ukoliko bi ga
ne{to uznemirilo, prhnuo bi u vazduh lepetima punim preliva i uz prigu{en fijuk
nevidljivih krila. Iako bi veliki insekt do{ao kada bi bio pozvan i, ponekad, slu{ao
jednostavne naredbe, bio je gotovo sasvim bezuman. Pa ipak, posedovao je svoju
odre|enu li~nost i zbog ne~ega je bio sumnji~av prema Alvinu ~iji su povremeni
poku{aji da stekne njegovo poverenje uvek okon~avali krahom.
Za Alvina je putovanje kroz Lis imalo izvesnu snoliku nestvarnost. Utihla poput
duha, ma{ina je klizila preko talasastih ravnica i vijugala kroz {ume, nikada ne skre}u}i
sa svog nevidljivog traga. Putovala je mo`da deset puta br`e no {to bi ~ovek normalno
kora~ao; retko se ina~e doga|alo da se nekom `itelju Lisa vi{e `uri od toga.
Pro{li su kroz mnoga sela, od kojih su neka bila ve}a od Erlija; ve}ina ih je bila
podignuta na u osnovi sli~an na~in. Alvin je sa zanimanjem uo~avao tanane, ali va`ne
razlike u odevanju, pa ~ak i fizi~kom izgledu koje bi se ispoljavale kada bi iz jedne
zajednice pre{li u drugu. Civilizacija Lisa sastojala se iz vi{e stotina razli~itih kultura, od
kojih je svaka nekom posebnom nadareno{}u doprinosila celini. Hoverkraft je bio dobro
natovaren najpoznatijim proizvodom Erlija - malom, `utom breskvom koju su sa
zahvalno{}u primali svi kojima bi Hilvar dao nekoliko komada. ^esto se zaustavljao da
porazgovara sa prijateljima i da predstavi Alvina, koga je svaki put o~aravla jednostavna
ljubaznost trenutnog prelaska na govorni jezik ~im bi se saznalo ko je on. To mora da im
je bilo prili~no naporno, ali koliko je on mogao prosuditi, oni su uvek odolevali
isku{enju da skliznu u telepatiju i nikada ga nisu isklju~ivali iz svojih razgovora.
Najdu`e su se zadr`ali u jednom malom selu, gotovo skrivenom u moru visoke,
zlatne trave, koja im se uzdizala visoko iznad glava, talasaju}i se na blagom povetarcu
kao da je nadahnuta `ivotom. Dok su se kretali kroz nju, neprestano su ih sustizali
valjaju}i talasi, kako su se nebrojene vlati skladno povijale nad njima. To im je najpre
malo smetalo, po{to se Alvinu javilo nerazumno uverenje da se trava savija nadole da bi
ga gledala, ali je ubrzo na{ao da neprekidno kretanje deluje prili~no ospokojavaju}e.
Nedugo potom, Alvinu je postalo jasno za{to su se ovde zaustavili. U maloj
gomili koja se namah sakupila jo{ pre no {to su kola uklizala u selo nalazila se i stidljiva,
tamnokosa devojka koju je Hilvar predstavio kao Niaru. Oni su o~evidno bili veoma
67
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
radosni {to se ponovo vide i Alvin im je pozavideo na njihovoj neprikrivenoj sre}i pri
ovom kratkom susretu. Hilvar je o~igledno dospeo u procep izme|u du`nosti vodi~a i
`elje da mu jedini sadrug bude Niara; Alvin ga je ubrzo izvukao iz neprilike, dav{i se u
nekakvo istra`ivanje za svoj gro{. Nije bilo mnogo toga da se vidi u malom selu, ali on
se ipak lepo proveo.
Kada su ponovo krenuli na put, pojavilo se ~itavo mno{tvo pitanja na koja je on
od Hilvara hteo da potra`i odgovor. Nije imao pojma kako izgleda ljubav u telepatskom
dru{tvu, i posle kra}eg oklevanja izi{ao je na sredu sa tim. Hilvar je predusretljivo
pristao da mu objasni, iako je Alvin posumnjao da je prekinuo prijatelja u dugom i
ne`nom mentalnom opra{tanju.
Izgledalo je da u Lisu sve ljubavi po~inju mentalnim kontaktom, a mogli su
prote}i meseci, pa ~ak i godine, pre no {to se par stvarno sretne. Na ovaj na~in, smatrao
je Hilvar, nije moglo do}i do pogre{nih utisaka niti obmana kod obe strane. Dvoje ljudi
~iji su umovi me|usobno bili otvoreni nisu mogli sakriti nikakve tajne. Ukoliko bi to
neko poku{ao, drugi partner bi istog ~asa znao da je ne{to pritajeno.
Samo veoma zreli i potpuno uravnote`eni umovi mogli su podneti ovo krajnje
po{tenje; jedino je ljubav utemljena na potpunoj nesebi~nosti bila u stanju da ga pre`ivi.
Alvin je shvatio da je takva ljubav dublja i bogatija od svih za koje je njegov narod znao;
ona je, u stvari, bila u toj meri savr{ena da on gotovo nije verovao da se uop{te mo`e
dogoditi.
Hilvar ga je uverio da ipak mo`e; kada ga je Alvin zamolio da bude odre|eniji,
o~i su mu zaiskri~ile i on je utonuo u svoja sanjarenja. Postojale su neke stvari koje se
nisu mogle saop{titi; one su se ili znale ili nisu. Alvin je tu`no shvatio da nikada ne}e
biti sposoban za takvo me|usobno razumevanje koje su ovi sre}ni ljudi postavili kao
temlj vlastitih `ivota.
Kada je hoverkraft izi{ao iz savane, koja se okon~ala tako naglo kao da je
postojala neka granica preko koje trava nije smela da raste, pred njima se pojavio lanac
niskih bre`uljaka bogato obraslih {umom. Hilvar je objasnio da je to predstra`a, jedan od
glavnih bedema koji ~uvaju Lis. Prave planine le`ale su dalje, ali Alvinu su i ova mala
brda bila o~aravaju}i prizor pun strahopo{tovanja.
Kola su se zaustavila u uskoj, zaklonjenoj dolini koju su i dalje napajali toplota
i svetlost zalaze}eg sunca. Hilvar je pogledao Alvina tako ~estitim o~ima, za koje se
moglo zakleti da su sasvim li{ene bilo kakvog pritvorstva.
"Odavde }emo nastaviti pe{ice", re~e on veselo, po~ev{i da istovaruje opremu
iz vozila. "Ne mo`emo vi{e da se vozimo."
Alvin baci pogled na brda koja su ih okru`ivala, a zatim na udobno sedi{te u
kome je putovao.
"Zar ne postoji nikakav obilazni put?" upita, ne sa mnogo nade.
"Postoji", uzvrati Hilvar. "Ali mi ne}emo da obilazimo, ve} idemo na vrh, {to je
daleko zanimljivije. Podesi}u kola na automatsko upravljanje, tako da }e nas ~ekati kada
se budemo spustili sa druge strane."
Odlu~an da ne popusti bez borbe, Alvin je preduzeo poslednji korak.
68
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
69
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Nekada je i ovaj deo Lisa bio nastanjen", re~e. "Ne znam zbog ~ega je
napu{ten, a mo`da }emo ga jednog dana ponovo naseliti. Sada tamo `ive samo
`ivotinje."
Odista, nigde nije bilo ni traga od ljudskog `ivota: nijedna kr~evina ili ukro}eno
re~no korito koji bi govorili o ^ovekovom prisustvu. Samo se na jednom mestu mogao
primetiti znak da je on jednom tu `iveo: na udaljenosti od mnogo milja, samotne bele
ru{evine {tr~ale su iznad kro{nji drve}a poput slomljene ~eljusti. Svuda unaokolo
d`ungla je ponovo zadobila prevlast.
Sunce je zahodilo za zapadne zidine Lisa. U trenu u kome se gubi dah, daleke
planine kao da su buknule zlatnim plamenom; a onda je zemlja nad kojom su bdile
utonula u senku i no} je pala.
"Trebalo je da ovo u~inimo ranije", re~e Hilvar, prakti~an kao i uvek, kada je
po~eo da istovaruje opremu. "Kroz pet minuta sasvim }e se smra~iti... a i zahladni}e."
Neobi~ni delovi ure|aja po~e{e da se sla`u po travi. Iz tankog trono{ca pru`ala
se okomita {ipka sa kru{kolikim zadebljanjem na gornjem kraju. Hilvar ju je podizao
dok mu nije do{la u visinu glave, a zatim dade mentalni signal koji Alvin nije mogao da
uhvati. U istom ~asu, njihovo malo logori{te preplavila je svetlost, a tama je ustupila.
Kru{ka nije zra~ila samo svetlost ve} i toplotu, po{to je Alvin osetio blagu, umilnu jaru
koja kao da mu je uranjala do samih kostiju.
Nose}i trono`ac u jednoj ruci, a prtljag u drugoj, Hilvar se po~eo spu{tati niz
obronak, dok je Alvin hitao za njim, nastoje}i na svaki na~in da ne izi|e iz kruga
svetlosti. Kona~no su se ulogorili u maloj uvali nekoliko stotina metara ispod litice brda,
a zatim po~e{e da stavljaju u pogon ostatak opreme.
Najpre je do{la velika polukugla od nekog krutog i gotovo nevidljivog
materijala koja ih je potpuno zakrilila, {tite}i ih od prohladnog povetarca koji je u
me|uvremenu po~eo da piri uz strmine brda. Izgledalo je da kupolu generi{e mala,
pravougaona kutija koju je Hilvar stavio na zemlju, da bi potom sasvim zaboravio na
nju, ~ak u toj meri da ju je zatrpao drugim delovima opreme. Mo`da je ona tako|e
projektovala udobne, poluprovidne le`ajeve na koje se Alvin rado ispru`io. Bilo je to
prvi put da vidi kao se name{taj materijalizuje u Lisu, gde mu se ~inilo da su zgrade
u`asno prenatrpane stalnim poku}stvom koje je znatno bolje bilo bezbedno odlo`iti u
Banke Se}anja.
Obrok koji je Hilvar proizveo iz jednog od svojih ure|aja tako|e je predstavljao
prvu, ~isto sinteti~ku hranu koju je Alvin okusio od dolaska u Lis. Postojalo je stalno
strujanje vazduha, koji se usisavao kroz neki otvor gore na kupoli kako je pretvara~
materije zahvatao sirovine i pravio svoje svakodnevno ~udo. Sve u svemu, Alvin je bio
znatno sre}niji sa ~isto sinteti~kom hranom. Na~in na koji je ona druga spravljena ~inilo
mu se u`asno nehigijenskim, a sa pretvara~em materije bar ste uvek bili na~isto {ta
jedete.
Prionuli su na ve~ernji obed, dok je no} oko njih postajala gu{}a, a zvezde
po~ele da se pomaljaju. Kada su zavr{ili, sa druge strane kruga svetlosti vladala je
potpuna tama, na ~ijoj je ivici Alvin razabrao kretnje nekih mra~nih obli~ja - {umskih
71
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
72
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Samo u veoma retkim prilikama", re~e Alvin. "Jeserak, moj staratelj, u~inio je
to jednom ili dva puta, po{to je preduzeo neke vanredno slo`ene mentalne napore. Dobro
satkano telo ne bi trebalo da ose}a potrebu za takvim razdobljima po~inka; mi smo ih se
otaralil pre mnogo miliona godina."
Jo{ dok je izgovarao ove prili~no hvalisave re~i, vlastite kretnje su ga
izneverile. Osetio je malaksalost kao nikada ranije u `ivotu; izgledalo je da mu se pru`a
od listova i bedara, da bi se potom rasprostrla po celom telu. Nije bilo ni~eg neprijatnog
u ovom ose}aju - ~ak, naprotiv. Hilvar ga je posmatrao sa veselim sme{kom, a Alvin je
imao jo{ taman toliko snage da se upita ne ispobava li to njegov drug neku od svojih
mentalnih mo}i na njemu. Ako je to i bilo posredi, on nije imao ni{ta protiv.
Svetlost koja se slivala sa metalne kru{ke pritulila je svoj sjaj, ali toplota koju je
zra~ila nije jenjavala. Pri poslednjem treptaju svetla, Alvinov pospani um registrovao je
jednu neobi~nu ~injenicu koju }e on morati da ispita sutra ujutro.
Hilvar je svukao svoju ode}u i Alvin je po prvi put primetio u kojoj se meri dva
ogranka ljudske rase me|usobno razlikuju. Neke od promena odnosile su se na puke
nagla{enosti ili proporcije, ali druge, kao {to su spoljni polni organi i prisustvo zuba,
noktiju i telesnih malja bile su znatno temeljnije. Ono {to ga je, me|utim, najve}ma
za~udilo, bila je ~udna mala {upljina usred Hilvarovog trbuha.
Kada se, nekoliko dana kasnije, iznenada setio ove stvari, ona je uzrokovala
~itavo mno{tvo obja{njavanja. Hilvar je morao utro{iti mnogo hiljada re~i i nacrtati
nekoliko diagrama, pre no {to mu je po{lo za rukom da svom prijatelju ~estito objasni
funkciju pupka.
No, upravo je to pomoglo da obojica prevale veliki korak napred u razumevanju
osnova na kojima su po~ivale njihove kulture.
12.
Bilo je gluvo doba kada se Alvin probudio. Ne{to ga je uznemirilo, nekakav
{u{anj koji mu je dopro do uma uprkos neprestanoj grmljavini vodopada. Uspravio se u
tami, netremice zure}i u skrivenu zemlju; zaustavio je dah, oslu{kuju}i potmulu tutnjavu
vode i bla`e, varavije zvuke no}nih stvorenja.
Ni{ta se nije videlo. Sjaj zvezda bio je preslab da obasja veliki predeo koji se
pru`ao nekoliko stotina stopa ispod; samo je reckava linija tamnije no}i, koja je
zaklanjala zvezde, ukazivala na planinski lanac sa ju`nog obzorja. U mraku pored sebe,
Alvin je za~uo kako mu se prijatelj okrenuo i uspravio.
"[ta je?" oglasio se {apatom.
"^ini mi se da sam ~uo nekakav {um."
"Kakav {um?"
"Ne znam: mo`da je posredi bila samo uobrazilja."
Vladala je ti{ina dok su dva para o~iju zurila u tajanstvenost no}i. A onda,
iznenada, Hilvar uhvati Alvina za mi{icu.
"Gledaj!" pro{aputa.
73
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Me|u onim planinama, pomisli Alvin, mo`da se nalazi re{enje svih problema
koji su ga zaokupljali toliko godina.
"Koliko }e nam biti potrebno da stignemo do utvr|enja?" upita on Hilvara.
"Nikada nisam bio tamo, ali sigurno je dalje nego {to sam nameravao da
odemo. Sumnjam da }e nam biti dovoljan samo jedan dan."
"Mo`emo li se poslu`iti hoverkraftom?"
"Ne; put vodi me|u planine, a nikakva kola tamo ne mogu da pro|u."
Alvin je po~eo da se premi{lja. Bio je umoran, stopala su mu se izranjavila, a
mi{i}i na listovima jo{ su ga boleli od naprezanja na koje nije navikao. Sve je i{lo u
prilog tome da celu stvar odlo`i za neki drugi put. Ali drugog puta moglo je i ne biti.
Pod prigu{enom svetlo{}u slaba{nih zvezda, od kojih je prili~an broj zgasnuo
od kada je [almiran podignut, Alvin se neko vreme nosio sa vlastitim nedoumicama, a
onda je doneo odluku. Ni{ta se nije promenilo; planine su nastavile svoje prekinuto
bdenje nad usnulom zemljom. Ali klju~ni obrt u istoriji ve} je minuo i ljudska rasa se
kretala ka neobi~noj, novoj budu}nosti.
Alvin i Hilvar vi{e nisu spavali te no}i, ve} su pospremili logor u prvi cik zore.
Brdo je bilo opto~eno rosom i Alvin je osetio divljenje prema iskri~avim draguljima koji
su povijali svaku travku i list 'Fisak' vla`ne trave o~arao ga je dok je kr~io put kroz nju, a
kada je stigao do vrha brda i osvrnuo se unazad, video je da se iza njega pru`a staza
poput tamne trake kroz ble{tavo tle.
Sunce se upravo podiglo iznad isto~nog zida Lisa, kada su stigli do ruba {ume.
Ovde, Priroda je ponovo bila jedini gospodar. ^ak je i Hilvar izgledao pomalo izgubljen
me|u d`inovskim stablima {to su zapre~avala svetlost sunca i stvarala velike senke na
podu d`ungle. Sre}om, reka sa vodopada tekla je na jug linijom koja je bila odve} prava
da bi sasvim bila prirodna i dr`e}i se njene obale mogli su izbe}i gu{}i {iprag. Hilvar je
utro{io veliki deo vremena vode}i ra~una o Krifu, koji bi povremeno nestajao u d`ungli
ili mahnito jurio preko vode. ^ak je i Alvin, kome je i dalje sve izgledalo novo, ose}ao
da ova {uma poseduje ~ari koje se nisu sretale u manjim, znatno kultivisanijim gajevima
severnog Lisa. Malo je bilo sli~nog drve}a; ve}ina se nalazila u razli~itim stanjima
devolucije, a neka su se preobratila tokom vekova u svoje prvobitne, prirodne oblike.
Prili~an broj stabala uop{te nije poticao sa Zemlje - a verovatno ni iz Sun~evog sistema.
Bdiju}i poput stra`ara nad manjim drve}em, uzdizale su se d`inovske sekvoje, visoke po
tri ili ~etiri stotine stopa. Nekada su nosile odli~je najstarijih stvari na Zemlji; i dalje su
bile malo vreme{nije od ^oveka.
Reka se sada {irila; stalno se rastakala u mala jezera, po kojima su stajala
usidrena si}u{na ostrva. Bilo je mno{tvo insekata - blistavo obojenih stvorova koji su se
njihali tamo-amo iznad povr{ine vode. Uprkos Hilvarovoj naredbi, Krif je jednom
pohitao da se pridru`i svojim dalekim srodnicima. Istog trena nestao je u oblaku
ble{tavih krila i do njih je dopro zvuk ljutitog zujanja. Trenutak potom, oblak se
rasprsnuo i Krif se vratio preko vode, brzinom koja je gotovo izmicala vidu. Posle toga,
dr`ao se tih uz Hilvara i sli~ni izleti mu vi{e nisu padali na pamet.
75
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
76
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
najni`em delu uvale nalazilo se kru`no jezero, ~ija je povr{ina neprestano podrhtavala,
kao da su je remetili neprekidni talasi.
Iako je bilo obasjano punim sjajem sunca, ~itavo to veliko udubljenje izgledalo
je abonosno crno. Alvin i Hilvar nisu mogli ni da naslute od kakvog je materijala
sastavljen krater, ali on je bio crn poput stena sa nekog sveta koji nikad nije video sunca.
To, me|utim, nije bilo sve; le`e}i pod njihovim nogama i okru`uju}i ceo krater, pru`ala
se be{avna metalna traka, {iroka oko sto stopa, nagri`ena nebrojenim vekovima, ali bez i
najmanjeg znaka r|e.
Kada su im se o~i privikle na avetinjski prizor, Alvin i Hilvar su razabrali da
crnilo uvale nije tako potpuno kao {to su mislili. Tu i tamo, tako varave da su ih samo
neposredno mogli videti, si}u{ne eksplozije svetlosti iskri~ile su na abonosnim zidovima.
Javljale su se bez plana, nestaju}i ~im bi se pojavile, poput odraza zvezda na
uzburkanom moru.
"^udesno", prozbori Alvin. "Ali {ta je to?"
"Izgleda kao nekakav reflektor."
"Ali tako je crno!"
"To samo tako izgleda na{im o~ima, ne zaboravi. Mi ne znamo koja zra~enja
koriste."
"Ali sigurno mora postojati jo{ ne{to! Gde je utvr|enje?"
Hilvar pokaza na jezero.
"Dobro osmotri", re~e.
Alvin pogleda kroz drhtavi krov jezera, poku{avaju}i da doku~i tajne koje je
ono krilo u svojim dubinama. Najpre nije mogao ni{ta da razabere; a onda, u pli}aku
blizu obale, opazio je jedva primetan preplet svetlosti i senke. Po{lo mu je za rukom da
sledi {aru ka sredi{tu jezera, sve dok dublja voda nije prikrila dalje pojedinosti.
Tamno jezero progutalo je utvr|enje. Na njegovom dnu le`ale su ru{evine
nekada mo}nih zdanja koje je vreme pregazilo. Pa ipak, nisu sva potonula, po{to je na
suprotnoj strani kratera Alvin uo~io gomile raznolikog kamenja i velike blokove koji
mora da su nekada sa~injavali deo masivnih zidova. Voda ih je zapljuskivala, ali jo{ nije
dosegla dovoljno visoko da okon~a svoju pobedu.
"Krenu}emo oko jezera", re~e Hilvar, govore}i blago, kao da je veli~anstvena
pusto{ unela zebnju u njegovu du{u. "Mo`da }emo prona}i ne{to u onim ru{evinama."
Prvih nekoliko stotina metara zidovi kratera bili su tako strmi i glatki da je bilo
te{ko stajati uspravno, ali uskoro su stigli do bla`e strmine, gde su mogli lako da
kora~aju. Blizu obale jezera glatka abonosovina povr{ine bila je prekrivena tankim
slojem tla koji su vetrovi Lisa sigurno naneli ovde tokom vekova.
^etvrt milje dalje, gorostasni kameni blokovi bili su naslagani jedan na drugi,
poput razbacanih igra~ki nekog deteta-d`ina. Tu se jo{ mogao razaznati deo jednog
masivnog zida; malo dalje, dva isklesana obeliska obele`avala su ono {to je nekada bio
mo}ni ulaz. Svuda su rasle mahovine i puzavice, kao i mala, zakr`ljala drveta. ^ak je i
vetar bio pritajen.
77
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
I tako su Alvin i Hilvar do{li do ru{evina [almirana. Pred ovim zidinama, kao i
pred energijama koje su stajale pod njihovim okriljem, sile koje su bile u stanju da
raspr{e svetove u pra{inu palile su i harale, ali i bile do nogu potu~ene. Jednom je ovo
mirno nebo plamtelo u ognju istrgnutom iz srca sunaca, a planine Lisa morale su
podrhtavati poput `ivih bi}a, suo~ene sa besom svojih gospodara.
Niko nije nikada osvojio [almiran. Ali sada je utvr|enje, to nepobedivo
utvr|enje, kona~no palo - osvojili su ga i uni{tili strpljivi pipci br{ljena, pokolenja crva
koja su naslepo rila i sve vi{i nivo jezera.
Zastra{eni njegovom veli~anstveno{}u, Alvin i Hilvar hodali su u ti{ini ka
kolosalnim razvalinama. Pre{li su u senku sru{enog zida i u{li u kanjon izme|u dve
procepljene kamene planine. Pred njima se pru`alo jezero i oni oseti{e kako ih tamna
voda zapljuskuje po stopalima. Talasi}i, ne vi{i od nekoliko centimetara, neprekidno su
se razbijali o usku obalu.
Hilvar je prvi progovorio, a u glasu mu se osetio prizvuk nesigurnosti, {to je
nagnalo Alvina da ga iznena|eno pogleda.
"Ne{to ovde ne razumem", re~e on polako. "Nema ni da{ka vetra, a talasi}i se
stalno podi`u? Povr{ina vode morala bi biti potpuno glatka."
Pre no {to je Alvinu pao na um neki odgovor, Hilvar se opru`i na zemlju,
okrenu glavu na jednu stranu i uroni desno uho u vodu. Alvin se upita {ta o~ekuje da }e
otkriti u tako sme{nom polo`aju; a onda mu je postalo jasno da mu prijatelj oslu{kuje.
Uz izvesnu odvratnost - po{to su zatamnjene vode izgledale krajnje neprivla~no - on
krenu Hilvarovim stopama.
Po~etni drhtaj od hladno}e trajao je samo jedan tren; kada je minuo, uspeo je da
razabere, slabo ali razgovetno, postojano ritmi~ko kucanje. Bilo je to kao da je ~uo,
daleko dole iz jezerskih dubina, otkucaje nekog d`inovskog srca.
Otresli su vodu iz kose i izmenjali nem pogled pun slutnje. Nijedan nije `eleo
da izrekne zajedni~ku misao: jezero je bilo `ivo.
"Bi}e najbolje", re~e Hilvar najzad, "ako pretra`imo one ru{evine i dr`imo se
podalje od jezera."
"Misli{ li da se ne{to nalazi dole?" upita Alvin, pokazav{i na zagonetne talasi}e
koji su mu se i dalje razbijali o stopala. "Da li bi moglo biti opasno?"
"Ni{ta {to poseduje um nije opasno", uzvrati Hilvar. (Da li je to sasvim ta~no?
pomisli Alvin. [ta je sa osvaja~ima?) "Ne mogu da otkrijem nikakve misli ovde, ali ~ini
mi se da nismo sami, to je veoma ~udno."
Lagano su krenuli natrag ka ru{evinama utvr|enja, obojica nose}i u umu zvuk
onog postojanog, prigu{enog pulsiranja. Alvinu se ~inilo da se tajna gomila na tajnu i da
se, bez obzira na ulo`ene napore, sve vi{e i vi{e udaljuje od poimanja istine za kojom je
tragao.
Izgledalo je da im ru{evine ni{ta novo ne}e otkriti, ali oni su ipak pa`ljivo
pregledali gomile raspadina i velike kamene gromade. Ovde mo`da le`e grobovi
zakopanih ma{ina - ma{ina koje su tako davno obavile svoj posao. One bi sada bile
beskorisne, pomisli Alvin, ako se Osvaja~i vrate. Za{to oni to nisu u~inili? Ali to je bila
78
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
nova u nizu tajni: on je ve} imao mnoge na vratu, tako da mu dodatne uop{te nisu bile
potrebne.
Sasvim blizu jezera nai{li su na malu ~istinu me|u raspadinama. Bila je
pokrivena korovom, koji se od u`asne toplote zacrneo i ugljenisao, tako da se raspadao u
pepeo kako su se Alvin i Hilvar pribli`avali, obavijaju}i im noge tankim slojem ugljene
pra{ine. U sredini ~istine stajao je metalni trono`ac, ~vrsto pribijen za tle, na kome se
nalazio kru`ni kolut, nagnut u odnosu na osu, tako da je pokazivao prema jednoj ta~ki na
pola puta ka nebu. Na prvi pogled se ~inilo da kolut ne obujmljuje ni{ta; a onda, kada je
pa`ljivije pogledao, Alvin je opazio da je ispunjen tananom izmaglicom, koja je izmicila
oku, titraju}i na samoj granici vidljivog spektra. Bio je to sjaj energije; uop{te vi{e nije
sumnjao da je ovaj mehanizam izazvao eksploziju svetlosti koja ih je namamila u
[almiran.
Nisu se odva`ili da bli`e pri|u, ve} su posmatrali ma{inu sa bezbedne
udaljenosti. Nalaze se na pravom tragu, pomisli Alvin; sada je jedino preostalo da otkriju
ko je, ili {ta, postavio ovaj ure|aj ovde i kakva bi mogla biti njegova svrha. Nagnuti
kolut - jasno se nalazio upravljen ka svemiru. Da li je blesak koji su videli predstavljao
mo`da neku vrstu signala? Ova pomisao sadr`ala je posledice od kojih je zastajao dah.
"Alvine", re~e iznenada Hilvar, mirnim ali `urnim glasom, "Imamo posetioce."
Alvin se okrenu na petama i na|e se pred jednim trouglom o~iju bez kapaka.
Takav mu je bar bio prvi utisak; a onda je iza o~iju koje su pomno gledale razabrao
konture male, ali slo`ene ma{ine. Lebdela je u vazduhu nekoliko stopa iznad tla i nije
li~ila ni na jednog robota koga je on ranije video.
Kada je prvobitno iznena|enje minulo, osetio se potpunim gospodarem
situacije. ^itavog `ivota izdavao je nare|enja ma{inama, a ~injenica da mu je ova
izgledala nepoznata nije bila ni od kakve va`nosti. Imao je prilike da se susretne jedva sa
nekoliko postotaka od ukupnog broja robota u Diasparu, koji su ga opskrbljivali
dnevnim potrebama.
"Ume{ li da govori{?" upita Alvin.
Vladala je ti{ina.
"Da li neko upravlja tobom?"
I dalje ti{ina.
"Odlazi, pri|i, digni se, spusti se."
Nijedna od uobi~ajenih misli za kontrolu nije izazvala nikakvu posledicu.
Ma{ina je oholo ostala nepomi~na. Ovo je ukazivalo na dve mogu}nosti. Ili je bila
veoma neinteligentna da bi ga razumela, ili, pak, odve} inteligentna, sa vlastitom mo}i
izbora i voljom. Ako je ovo poslednje bilo ta~no, morao je da je prihvati kao sebi ravnu.
No, ~ak ju je i tako mogao potceniti, premda time ne bi navukao gnev na sebe, po{to
roboti uglavnom nisu patili od ta{tine.
Hilvar nije mogao obuzvati smeh zbog Alvinove o~igledne osuje}enosti.
Upravo je zaustio da predlo`i da on preuzme na sebe deo posao oko komuniciranja, kada
mu re~i zamre{e na usnama. Ti{inu [almirana naru{io je jedan zlokoban zvuk u ~ije
79
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
poreklo nije moglo biti nikakve sumnje: `uboravo bu}kanje veoma velikog tela koje
izranja iz vode.
Po drugi put od kako je napustio Diaspar Alvin je po`eleo da se nalazi kod
ku}e. A onda mu je palo na pamet da se malodu{not ne sla`e sa duhom pustolovine i on
po~e da kora~a polako ali odlu~no ka jezeru.
Stvor koji je izranjao iz tamne vode izgledao je kao ~udovi{na parodija, satkana
u `ivoj materiji, robota koji ih je i dalje podvrgavao svom nemom motrenju. Isti
jednakostrani~an raspored o~iju nije mogao predstavljati puku podudarnost; ~ak je i
sklop pipaka, zajedno sa malim bo~nim udovima, bio prili~no verno odra`en. No,
sli~nost je tu prestajala. Robot nije posedovao - po{to mu o~igledno nije bila potrebna -
resu tananih, paperjastih izra{taja koji su udarali po vodi postojanim ritmom, ~ekinjave
mnogostruke udove na kojima je stvor nosio sebe po suvom, ili ventilacione ulaze,
ukoliko su to bili, koji su sada }udljivo brektali u razre|enom vazduhu.
Najve}i deo tela ostao je u vodi; samo se prvih deset stopa pomolilo u onome
{to je o~evidno predstavljalo strani elemenat. ^itava `ivotinja dostizala je du`inu od
pedesetak stopa, a ~ak i neko ko uop{te ne bi bio upu}en u biologiju shvatio bi da ovde
ne{to uop{te nije bilo u redu. Gra|a stvorenja ostavljala je utisak krajnje improvizacije i
odsustva svakog planiranja, kao da su mu delovi proizvedeni bez prethodnog
promi{ljanja, a potom skleptani zbrda zdola kada se pojavila potreba.
Bez obzira na veli~inu stvora i na njihovo prvobitno podozrenje, Alvin i Hilvar
vi{e nisu ose}ali ni najmanju nelagodnost kada su jednom podrobno osmotrili `itelja
jezera. @ivotinja je ispoljavala zabavnu nespretnost, tako da je bilo nemogu}e prihvatiti
je kao ozbiljnu pretnju, ~ak i da je bilo nekog razloga da se posumnja u njene r|ave
namere. Ljudska rasa odavno je prevazi{la u`ase detinjstva pred ne~im ~iji je izgled bio
stran. Taj strah nije mogao opstati posle prvog kontakta sa prijateljski nastrojenim
vanzemaljskim rasama.
"Ja }u se pozabaviti ovim", re~e Hilvar tiho. "Imam iskustva u radu sa
`ivotinjama."
"Ali to nije `ivotinja", uzvrati mu Alvin {apatom. "Siguran sam da je
inteligentan stvor i da njemu pripada ovaj robot."
"Mo`da on pripada robotu. U svakom slu~aju, mentalno ustrojstvo mora da mu
je vrlo ~udno. Jo{ ne mogu da otkrijem nikakav trag misli. Hej! [ta se to zbiva?"
^udovi{te se nije pokrenulo iz svog poluuspravljenog polo`aja na rubu vode, u
kome je izgledalo da se odr`ava uz prili~ne napore. Ali u sredi{tu trougla o~iju kao da je
po~ela da se obrazuje poluprovidna membrana - koja je pulsirala, kucala i najednom
po~ela da oda{ilje ~ujne zvuke. Bila je to niskoferekventna, zvonka tutnjava koja nije
uobli~avala nikakvu razumnu poruku, mada je bilo o~igledno da stvorenje poku{ava da
im se obrati.
Izgledalo im je mu~no da posmatraju ovaj o~ajni~ki poku{aj uspostavljanja
kontakta. Nekoliko minuta bi}e se uzalud naprezalo; a onda, iznenada, kao da je shvatilo
da gre{i. Pulsiraju}a membrana suzila je svoj obim, a zvuci koje je oda{iljala povisili su
se za nekoliko oktava, sve dok nisu u{li u podru~je normalnog govora. Po~ele su da se
80
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
81
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
13.
Gospodar je do{ao na Zemlju u jeku haosa Prelaznih Vekova, kad se Galakti~ko
Carstvo raspadalo, ali komunikacione linije me|u zvezdama jo{ nisu bile sasvim
prekinute. Bio je ljudskog porekla, ali mu se prebivali{te nalazilo na planeti koja je
kru`ila oko jednog od sedam Sunaca. Kao jo{ mlad, bio je prinu|en da se otisne sa svog
mati~nog sveta, a se}anja na njega proganjalo ga je ceo `ivot. Za ovo izgnanstvo
optu`ivao je osvetoljubive neprijatelje, ali bila je ~injenica da je patio od neizle~ive
bolesti koja je, izgleda, napadala samo homo sapiensa me|u svim inteligentnim rasama
Vaseljene. Ta bolest bila je religijska manija.
Tokom ranih razdoblja svoje istorije, ~ove~anstvo je iznedrilo beskrajan niz
proroka, vidovnjaka, mesija i jevan|elista koji su uveravali sami sebe i svoje sledbenike
da su samo njima obznanjene tajne Vaseljene. Nekima od njih po{lo je za rukom da
zasnuju religije koje su opstale mnogo pokolenja i imale uticaja na milijarde ljudi; druge
su bile zaboravljene jo{ pre no {to su izumrle.
Uspon nauke, koja je jednoli~nom pravilno{}u pobijala kosmologije proroka i
stvarala ~uda sa kojima se oni nisu mogli ogledati, kona~no je uni{tila sve te vere. Ona,
me|utim, nije uni{tila zastra{enost, poniznost i strahopo{tovanje koje su ose}ala sva
razumna bi}a, poku{avaju}i da doku~e veli~anstvenu Vaseljenu, ~iji su bili sastavni deo.
Umesto toga, poljuljala je i najzad zatrla nebrojene religije, od kojih je svaka tvrdila sa
neverovatnom nadmeno{}u da je jedina riznica istine, a da su milioni njenih takmaca i
prete~a pogre{ni.
Pa ipak, iako vi{e nisu posedovali pravu mo} kada je ~ove~anstvo jednom
doseglo elementarni nivo civilizacije, tokom svih potonjih vekova nastavili su da ni~u
zasebni kultovi i ma kako fanstati~ne bile vere koje su propovedali, uvek su uspevali da
zadobiju pristalice. S osobitom snagom bujali su u razdobljima pometnji i nereda, tako
da nije iznena|uju}e {to su Prelazni Vekovi videli pravi preporod iracionalnosti. Kada bi
stvarnost po~ela da ih ti{ti, ljudi bi potra`ili utehu u mitovima.
Iako je Gospodar bio izgnan sa svog sveta, on ga ipak nije napustio praznih
{aka. Sedam Sunaca predstavljalo je sredi{te galakti~ke mo}i i nauke, a on je jama~no
imao uticajne prijatelje. Otisnuo se na svoju hed`iru u malom, ali brzom brodu, koji je
u`ivao glas jednog od najboljih koji su ikada napravljeni. Sa sobom je u izganstvo poneo
82
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
jo{ jednu poslednju re~ galakti~ke nauke - robota koji je upravo gledao u Alvina i
Hilvara.
Niko nikada nije do kraja upoznao sve ume{nosti i funkcije te ma{ine. U
izvesnoj meri, zapravo, ona je postala Gospodarev alter ego; bez nje bi religija Velikih
po svoj prirodi propala posle Gospodareve smrti. Zajedno su tumarali me|u zvezdanim
oblacima, slede}i krivudavi trag koji ih je napokon doveo, svakako ne slu~ajno, na svet
sa koga su poticali Gospodarevi preci.
^itave biblioteke bile su napisane u ovoj sagi, da bi svako od ovih dela potom
nadahnulo mno{tvo komentara, sve dok se, po lan~anoj reakciji, izvornici nisu izgubili
pod planinama tuma~enja i obja{njenja. Gospodar se zaustavio na mnogim svetovima i
stekao sledbenike me|u mnogim rasama. On je nesumnjivo morao da ima neizmerno
jaku li~nost, kada mu je po{lo za rukom da podjednako nadahne ljudska i ne-ljudska
bi}a; tako|e je sigurno da je religija tako velikih zahvata sadr`ala mnogo tananog i
otmenog. Gospodar je verovatno bio najuspe{niji - a ujedno i poslednji mesija ljudskog
roda. Nijedan njegov prethodnik nije imao toliko poklonika, niti su se njihova u~enja
pru`ala po tako ogromnim razmerama prostora i vremena.
Alvin i Hilvar, me|utim, nisu bili u stanju da iole pouzdano doku~e o ~emu su
govorila ta u~enja. Veliki polip o~ajni~ki je davao sve od sebe da im to saop{ti, ali
ve}ina re~i koje je koristio bila je bez ikakvog zna~enja; osim toga, on je pokazivao
sklonost da ponavlja re~enice ili cele govore, i to brzim mehani~kim izlaganjem, tako da
ga je bilo veoma te{ko pratiti. Hilvar je ubrzo poku{ao da odvrati razgovor sa ovih
besmislenih teolo{kih bezizlazja, da bi se usredsredio na ~injenice koje su se mogle
smatrati pouzdanim.
Gospodar i ~eta njegovih najvernijih sledbenika stigli su na Zemlju u vreme
kada gradovi jo{ nisu bili nestali i kada je Luka Diaspar jo{ bila otvorena prema
zvezdama. Mora da su prispeli u brodovima raznih vrsta; polipi su se, na primer, nalazili
u letelicama ispunjenim morskom vodom koja je bila njihova prirodna sredina. Nije bilo
izvesno da li je ovaj pokret dobro primljen na Zemlji; u svakom slu~aju, on se nije
suo~io sa nasilnim otporom i kona~no, posle dugog lutanja, na{ao je poslednje pribe`i{te
u {umama i planinama Lisa.
Pri kraju svog dugog `ivota, Gospodareve misli jo{ jednom su se upravile ka
postojbini iz koje je izgnan, i on je zatra`io od prijatelja da ga iznesu na otvoreno kako bi
mogao da posmatra zvezde. ^ekao je, dok mu je snaga venula, do vrhunca Sedam
Sunaca, a kada mu se kraj pribli`io, obznanio je mnogo stvari koje }e nadahnuti ~itave
biblioteke tuma~enja u potonjim vremenima. Neprestano je govorio o 'Velikima', koji su
oti{li iz ovog sveta prostora i materije, ali i koji }e se jednoga dana jama~no vratiti;
ostavio je u amanet svojim sledbenicima da ostanu i da ih pozdrave kada do|u. To su mu
bile poslednje razumne re~i. Posle toga, vi{e nije bio svestan svoje okoline, ali je pred
sam izdisaj izrekao jednu re~enicu, koja se provla~ila kroz potonje vekove, zaokupljaju}i
umove svih koji su je ~uli: Divno je posmatrati obojene senke na planetama ve~ne
svetlosti. Onda je umro.
83
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
84
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
posmatrao nije dopu{talo Alvinu da celu stvar shvati kao pri~u satkanu od samoobmane
postavljene na temelj ludila.
Upitao se kakva je veza izme|u ova dva entiteta koja su, uprkos tome {to su se
razlikovala na sve mogu}e na~ine, ipak ostala nerazdvojni sadruzi tokom toliko dugo
vremena? Ne{to mu je govorilo da je robot znatno va`niji ~lan simbioze. On je bio
Gospodarev poverenik i sigurno zna sve njegove tajne.
Alvin je bacio pogled na zagonetnu ma{inu, koja ga je i dalje netremice
posmatrala. Zbog ~ega ne govori? Kakve li se misli motaju njenim slo`enim i mo`da iz
osnove druga~ijim umom? Dodu{e, ako je bila sazdana da slu`i Gospodaru, njen um
onda nije toliko druga~iji, tako da bi trebalo da odgovara na nare|enja ljudi.
Dok je razmi{ljao o tajnama u koje je nesumnjivo upu}ena ova uporno nema
ma{ina, Alvin je iskusio tako veliku radoznalost, da se ona na kraju pretvorila u `udnju.
Izgledalo je nepo{teno da se ovakvo znanje tra}i i krije od sveta; tu mora da le`e ~udesa
koja po obimu mora da nadma{uju i skladi{ta Centralnog Kompjutera u Diasparu.
"Zbog ~ega tvoj robot ne}e da razgovara sa nama?" upita on polipa, kada je
Hilvar za trenutak ostao bez pitanja. Odgovor koji je dobio gotovo je o~ekivao.
"Gospodar nije `eleo da on razgovara sa bilo kojim drugim glasom izuzev
njegovim, a njegov glas je sada zamro."
"Ali on }e poslu{ati tebe?"
"Da; Gospodar nam je to omogu}io. Mi mo`emo da vidimo kroz njegove o~i,
ma gde on i{ao. On bdije nad ma{inama koje ~uvaju ovo jezero i odr`avaju ~isto}u vode.
Dodu{e, prikladnije je nazvati ga na{im saradnikom nego slugom."
Alvin po~e razmi{ljati o ovome {to je ~uo. Jedna pomisao, jo{ neodre|ena i
poluoblikovana, po~ela je da mu se za~inje u umu. Mo`da je bila nadahnuta pukom
`udnjom za znanjem i mo}i; kada se kasnije prise}ao tog trenutka, nije bio na~isto kojim
se pobudama upravljao. Mo`da su bile sasvim sebi~ne, ali su ipak sadr`ale i tra~ak
sa`aljenja. Ukoliko bi to bio u stanju, rado bi okon~ao ovaj jalov tok doga|aja i
oslobodio ova stvorenja njihove fantasti~ne sudbine. Nije bio siguran {ta se moglo
preduzeti u vezi sa polipom, ali je mo`da bilo izvodljivo izle~iti robotovu bolest i u isto
vreme domo}i se njegovih neprocenjivih, zapretenih se}anja.
"Da li si siguran", upita on polako, obra}aju}i se polipu, premda su re~i bile
upu}ene robotu, "da odista ostvaruje{ Gospodareve `elje ostaju}i na ovom mestu? On je
hteo da se svet upozna sa njegovim u~enjem, ali ono se izgubilo dok si se ti skrivao ovde
u [almiranu. Mi smo sasvim slu~ajno nabasali na tebe, a sigurno ima jo{ mnogo drugih
koji bi voleli da ~uju u~enje o Velikima."
Hilvar mu uputi o{tar pogled, o~evidno ne razabiru}i njegov naum. Polip je
izgledao uzbu|en, a postojani otkucaji njegovih disajnih organa kao da su izgubili ritam
nekoliko sekundi. A onda uzvrati, glasom koji nije sasvim dr`ao pod kontrolom:
"Mnogo godina smo raspravljali o tom problemu. Na `alost, ne mo`emo napustiti
[almiran, tako da svet mora do}i ovamo, ma koliko to dugo trajalo."
"Imam ne{to bolje na umu", re~e Alvin nestrpljivo. "Ta~no je da ti mora{ ostati
ovde u jezeru, ali ne vidim razlog zbog ~ega tvoj sadrug ne bi po{ao sa nama. Mo`emo
85
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
se vratiti kad god on to po`eli ili kada tebi bude potreban. Mnoge stvari su se promenile
od kada je gospodar umro, stvari koje bi trebalo da zna{, ali koje nikada ne}e{ razumeti
ako ostane{ ovde."
Robot se nije micao, ali u agoniji neodlu~nosti polip je potpuno zaronio ispod
povr{ine jezera i zadr`ao se tamo nekoliko minuta. Mo`da je za to vreme vodio be{umu
raspravu sa svojim sadrugom; vi{e puta je zapo~injao da izranja, a onda bi se
predomislio i ponovo uronio. Hilvar je iskoristio ovu priliku da izmenja nekoliko re~i sa
Alvinom.
"Voleo bih da znam {ta namerava{", re~e on blago, polu{aljivim, poluozbiljnim
glasom. "Ili mo`da ni ti sam ne zna{."
"Sigurno je", uzvrati Alvin, "i tebi `ao ovih jadnih stvorenja. Zar ti se ne ~ini da
bi bilo plemenito izbaviti ih?"
"^ini mi se, ali te ve} dovoljno poznajem da sam sasvim siguran kako
~ovekoljublje nije jedno od tvojih izrazitijih ose}anja. Sigurno ima{ na umu ne{to
drugo."
Alvin se skru{eno osmehnu. ^ak i ako mu Hilvar nije ~itao misli - a nije imao
razloga da posumnja u to - jama~no mu je ~itao karakter.
"Tvoji sunarodnici imaju zadivljuju}e mentalne mo}i", uzvrati on, poku{avaju}i
da skrene razgovor sa opasnog terena. "Mislim da }e oni na~in na~ina da pomognu
robotu, ako ve} ne `ivotinji." Govorio je veoma prigu{eno, kako bi to ostalo samo
izme|u njih dvojice. Mo`da je ova mera opreza bila beskorisna, ali ako je robot i uhvatio
njihov razgovor, to ni~im nije pokazao.
Sre}om, pre no {to je Hilvar stigao da nastavi ispitivanje, polip jo{ jednom
izroni iz jezera. U toku poslednjih nekoliko minuta veli~ina mu se prili~no smanjila, a
pokreti su mu postali nesre|eniji. Pred Alvinovim o~ima, jedan komad slo`enog,
prozra~nog tela odvalio se od glavne mase i raspao u mno{tvo manjih grumenova koji su
se brzo razilazili. Stvorenje je po~elo da se rasta~e u njihovom pisustvu.
Kada je ponovo progovorilo, glas mu je bio varav i te{ko razumljiv.
86
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Usledila je agonijska pauza, dok je polip poku{avao da nagna svoje telo koje se
raspadalo da se pokori njegovoj volji. Govorna dijafragma je podrhtavala, ali nikakav
~ujan zvuk nije dolazio od nje. A onda, kao u o~ajni~kom gestu opra{tanja, ono mlitavo
mahnu svojim tananim izra{tajima, pa ih pusti da padnu natrag u vodu, gde se oni odmah
raspr{i{e i po~e{e da se razilaze po jezeru. Ceo preobra`aj bio je gotov samo za nekoliko
minuta. Od stvorenja nije preostao nijedan deli} koji bi u pre~niku bio ve}i od nekoliko
centimetara. Voda je bila puna si}u{nih, zelenkastih grumenova, koji su izgledali kao da
poseduju vlastiti `ivot i pokretljivost i koji su brzo nestajali po prostranstvu jezera.
Talasanje na povr{ini vode sada se sasvim primirilo; Alvin je znao da vi{e nema
postojanih otkucaja koji su se ogla{avali iz dubine. Jezero je ponovo bilo mrtvo - ili se
bar tako ~inilo. Ali bio je to varljiv utisak; jednoga dana, nepoznate sile koje nikada nisu
propu{tale da izvr{e svoju du`nost u pro{losti ponovo }e se ustrojiti - i polip }e jo{
jednom biti ro|en. Bila je to neobi~na i ~udesna pojava, pa ipak, da li mnogo neobi~nija
od ustrojenja ljudskog tela, koje i samo predstavlja ogromnu koloniju zasebnih, `ivih
}elija?
Alvin nije imao mnogo vremena za ova razmi{ljanja. Morio ga je ose}aj
pogre{ke, premda uop{te nije jasno postavio cilj ka kome je te`io. Izvanredna prilika je
propu{tena i mo`da se nikada vi{e ne}e ponoviti. Tu`no je gledao preko jezera; trebalo
je da pro|e izvesno vreme pre no {to mu je um registrovao poruku koju mu je Hilvar tiho
izgovorio u uho.
"Alvine", re~e mu prijatelj blago, "mislim da si ostvario svoj naum."
Brzo se okrenuo na petama. Robot, koji je do sada uzdr`ano lebdeo na izvesnoj
udaljenosti, ne prilaze}i im bli`e od dvadeset stopa, pokrenuo se u ti{ini i zauzeo polo`aj
metar iznad Alvinove glave. Njegove nepomi~ne o~i, sa {irokim uglom vi|enja, nisu
otkrivale na {ta mu je upravljena pa`nja. Mo`da je pogledom obuhvatao ~itavu
hemisferu oko sebe sa podjednakom jasno}om, ali Alvin uop{te nije sumnjao da je sada
upravo on predmet njegovog zanimanja.
^ekao je na mladi}ev slede}i potez. U izvesnoj meri bar, sada se nalazio pod
Alvinovom kontrolom. Mogao ga je pratiti do Lisa, pa ~ak i do Diaspara - osim ako se
ne predomisli. Od tog ~asa, Alvin je bio njegov probni gospodar.
14.
Putovanje natrag u Erli trajalo je gotovo tri dana, poglavito zato {to se Alvinu,
zbog njegovih li~nih razloga, nije osobito `urilo. Fizikalno istra`ivanje Lisa podre|eno
je jednom znatno va`nijem i uzbudljivijem projektu; polako je uspostavljao kontakt sa
neobi~nom, opsednutom inteligencijom, koja mu je sada postala pratilac.
Podozrevao je na robot poku{ava da ga iskoristi za svoje ciljeve, {to bi
predstavljalo izvesnu pesni~ku pravdu. Nije mogao biti na~isto s tim kakve su mu
pobude, po{to je i dalje tvrdoglavo odbijao da zapodene razgovor sa njim. Iz nekog
posebnog razloga - mo`da iz straha da bi se time otkrilo odve} mnogo njegovih tajni -
Gospodar je jama~no postavio veoma delatne zapreke vodovima za govor, tako da su svi
Alvinovi poku{aji da ih oslobodi ostali bezuspe{ni. ^ak su zakazala i posredna
87
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
ispitivanja tipa: "Ako ni{ta ne odgovori{, pretpostavi}u da to zna~i slaganje"; robot je bio
odve} inteligentan da bi podlegao tako jednostavnim varkama.
U drugim pogledima, me|utim, pokazao se znatno predusretljiviji. Izvr{avao bi
svako nare|enje koje ga ne bi nagonilo da govori ili da otkriva podatke. Alvin je ubrzo
ustanovio da mo`e da ga kontroli{e samo mislima, ba{ kao {to je upravljao i robotima u
Diasparu. Bio je to veliki korak napred, a nedugo potom stvorenje - te{ko da ga je
mogao i dalje dr`ati za puku ma{inu - jo{ malo je popustilo i dozvolilo mu da vidi
posredstvom njegovih o~iju. Kako se ~inilo, nije imalo ni{ta protiv ovih pasivnih oblika
saobra}anja, ali je predupre|ivalo sva nastojanja da se uspostavi bli`a prisnost.
Hilvarovo postojanje potpuno je prenebregavalo; uop{te nije izvr{avalo njegove
naredbe, a um mu je ostao nepristupa~an za sva njegova ispitivanja. Ovo je u po~etku
pomalo razo~aralo Alvina, koji se nadao da }e mu Hilvarove velike mentalne mo}i
omogu}iti da silom otvori ovu riznicu skrivenih se}anja. Tek posle izvesnog vremena
uo~io je prednosti posedovanja sluge koji se ne pokorava ni~ijim drugim naredbama na
celom svetu.
^lan pohoda koji se `estoko uzjogunio protiv robota bio je Krif. Mo`da je
uobrazio da je sada dobio takmaca, ili je mo`da, prema op{tem na~elu, ose}ao odbojnost
prema svemu {to je letelo, a nije imalo krila. Kada niko ne bi posmatrao, on je u vi{e
navrata neposredno nasrnuo na robota, koji ga je jo{ vi{e rasrdio time {to uop{te nije
obra}ao pa`nju na njegove napade. Hilvaru je kona~no po{lo za rukom da ga primiri i
prilikom povratka hoverkraftom izgledalo je da se pomirio sa okolnostima. Robot i
insekt pratili su vozilo koje je be{umno klizilo kroz {ume i polja - dr`e}i se strane na
kojoj im se nalazio gospodar i pretvaraju}i se da uop{te ne prime}uju takmaca.
Seranis ih je ve} o~ekivala kada su kola ulebdela u Erli. Alvinu je palo na um
kako je nemogu}e iznenaditi ovaj narod. Njihovi povezani umovi omogu}avali su im da
budu upu}eni u sve {to im se zbiva u zemlji. Upitao se kako su primili izve{taj o
njegovoj pustolovini u [almiranu, o kojoj su u Lisu sigurno ve} svi znali.
Seranis je izgledala zabrinuta i nesigurnija nego ikada ranije i Alvin se seti
izbora koji ga je ~ekao. U mno{tvu uzbu|enja iz proteklih nekoliko dana on ga je sasvim
smetnuo s uma; nije `eleo da tra}i snagu na razmi{ljanje o problemima koji su pripadali
budu}nosti. Ali ta budu}nost je sada stigla; morao je odlu~iti u kome }e od dva sveta
nastaviti da `ivi.
Seranisin glas zvu~ao je bri`no kada je po~ela da govori i Alvinu se iznenada
javio utisak da su pali u vodu planovi koje je Lis pripremao za njega. [ta li se samo
dogodilo u toku njegovog odsustva? Da li su izaslanici oti{li u Diaspar i posegli u
Kedronov um - i da li su mo`da zakazali da izvr{e nalo`eno?
"Alvine", po~e Seranis, "ima mnogo stvari koje ti ranije nisam kazala, ali sa
kojima se sada mora{ upoznati da bi razumeo ono {to }emo preduzeti.
Upu}en si u jedan od razloga razdvojenosti na{ih dveju rasa. Strah od Osvaja~a,
ta tamna senka u srcima svih ljudskih bi}a, odvratio je tvoj narod od sveta i zapreo ga u
njegove vlastite snove. Ovde, u Lisu, taj strah nije bio tako veliki, iako je na nas pao
88
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
teret zavr{nog napada. Imali smo ja~i razlog za delanje, i ono {to smo u~inili, u~inili smo
otvorenih o~iju.
Veoma davno, Alvine, ljudi su se dali u traganje za besmrtno{}u i kona~no su je
ostvarili. Oni su, me|utim, zaboravili da je iz sveta, iz koga je izgnana smrt, tako|e
izgnan `ivot. Mo} da se `ivot produ`i nesagledivo dugo zadovoljavaju}a je za pojedinca,
ali rasi donosi stagnaciju. Pre mnogo vremena mi smo `rtvovali besmrtnost, ali Diaspar
jo{ ide za la`nim snom. Zbog toga su se na{i putevi razi{li, i zato se oni vi{e nikada ne
smeju ukrstiti."
Iako je ove re~i gotovo o~ekivao, njihova zlokobnost zbog tog predose}anja
nije izgledala ni{ta manja. Pa ipak, Alvin je odbio da se pomiri sa krahom svih svojih
planova, koje je ve} po~eo da razra|uje, i samo je jednim delom svesti nastavio da slu{a
Seranis. Primao je i razumeo sve njene re~i, ali ostatkom uma ponovo je i{ao putem koji
je vodio u Diaspar, poku{avaju}i da doku~i sve prepreke koje bi mu mogle biti
postavljene.
Seranisina nesre}nost bila je o~evidna. Glas joj je postao mole}iv dok je
govorila i Alvin je znao da se ne obra}a samo njemu, ve} i svom sinu. Sigurno je uvi|ala
da su se u danima koje su proveli zajedno me|u njima razvili razumevanje i naklonost.
Hilvar je pomno posmatrao majku kako govori, a Alvinu se u~inilo da mu pogled ne
odra`ava samo obzir, ve} i ne mali trag prekora.
"Ne `elimo da te prisilimo da u~ini{ ni{ta protiv svoje volje, ali sigurno shvata{
{ta bi to zna~ilo kada bi se na{a dva naroda ponovo srela. Izme|u na{e i va{e kulture
zjapi ponor ve}i od svih koji su ikada razdvajali Zemlju od njenih drevnih kolonija.
Promisli o ovome, Alvine. Ti i Hilvar ste sada pribli`no vr{njaci, ali i on i ja }emo biti
ve} vekovima mrtvi kada ti i dalje bude{ mlad. A ovo je tek prvi u beskrajnom nizu
tvojih `ivota."
U prostoriji je bilo veoma tiho, ~ak tako tiho da je Alvin mogao ~uti neobi~ne,
`alosne krike nepoznatih `ivotinja sa polja oko sela. A onda on prozbori, gotovo
{apatom: "[ta `elite da uradim?"
"Nadali smo se da }emo ti mo}i pru`iti izbor izme|u toga da ostane{ ovde i da
se vrati{ u Diaspar, ali sada to vi{e nije mogu}e. Po nas se dogodilo odve} mnogo va`nih
stvari da bismo odluku prepustili tebi. ^ak i za ovo kratko vreme koje si proveo me|u
nama, tvoj uticaj bio je veoma uznemiravaju}i. Ne, ne prebacujem ti ni{ta; ube|ena sam
da ni{ta nisi hotimice u~inio. Ali mislim da }e biti najbolje ako stvorenja koja si sreo u
[almiranu prepusti{ njihovoj sudibni.
[to se, pak, Diaspara ti~e..." Seranis ljutito odmahnu rukom... "Odve} mnogo
ljudi zna kuda si oti{ao; nismo stigli na vreme. Znatno je, me|utim, ozbiljnija ~injenica
da je ~ovek koji ti je pomogao da otkrije{ Lis nestao bez traga; ni va{e Ve}e ni na{i
agenti ne mogu da ga prona|u, tako da on ostaje mogu}a opasnost po na{u bezbednost.
Mo`da te iznena|uje {to ti sve ovo govorim, ali time nimalo ne ugro`avam vlastitu
sigurnost. Bojim se da sada imamo samo jedan izbor; moramo te vratiti u Diaspar sa
la`nim ustrojstvom se}anja. Ona su pripremljena veoma bri`ljivo, tako da kada se bude{
vratio ku}i, ni{ta ne}e{ znati o nama. Verova}e{ da si pro{ao kroz neku maglovitu i
89
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
opasnu pustolovinu u mra~nim podzemnim pe}inama, gde se krov stalno ru{io iza tebe, a
pre`iveo si samo zahvaljuju}i tome {to si jeo bljutavo korenje i pio sa izvora na koje si
slu~ajno nabasao. Kroz sve budu}e `ivote smatra}e{ da je to istina i svi }e prihvatiti
tvoju pri~u. Ne}e biti nikakve tajne koja bi mamila potonje istra`iva~e; misli}e da znaju
sve {to se mo`e saznati o Lisu."
Seranis je zastala i pogledala Alvina bri`nim o~ima. "Veoma nam je `ao {to je
ovo neophodno i molimo te da nam oprosti{ dok nas se jo{ se}a{. Mo`da se ne sla`e{ sa
na{om odlukom, ali mi znamo mnoge stvari u koje ti nisi upu}en. U svakom slu~aju,
ne}e{ imati na {ta da se po`ali{, po{to }e{ verovati da si otkrio sve {to se moglo prona}i."
Alvin se zapitao da li je to istina. Nije bio ube|en da }e se ikada uklopiti u
kolote~inu `ivota u Diasparu, ~ak i ako poveruje da ni{ta vredno ne postoji izvan
njegovih zidina. Uostalom, on nije ni imao nameru da proverava ovu stvar.
"Kada `elite da me podvrgnete tom... postupku?" upita Alvin.
"Odmah. Mi smo spremni. Otvori mi tvoj um, kao {to si to u~inio ranije, i
ni~ega ne}e{ biti svestan dok se ponovo ne obre{ u Diasparu."
Alvin je za trenutak }utao, a onda re~e tiho: "Voleo bih da se oprostim sa
Hilvarom."
Seranis klimnu.
"Shvatam. Ostavi}u te ovde nakratko i vrati}u se kada bude{ spreman." Krenula
je ka stepenicama koje su vodile nadole u unutra{njost ku}e, ostavljaju}i ga samog na
krovu.
Proteklo je izvesno vreme pre no {to se Alvin obratio prijatelju; bio je veoma
tu`an, ali i neumoljivo odlu~an da ne dopusti krah svih svojih nada. Bacio je jo{ jedan
pogled prema selu gde je prona{ao merilo sre}e i koje mo`da vi{e nikada ne}e videti,
ukoliko oni koji stoje iza Seranis ostvare svoj naum. Hoverkraft je i dalje stajao ispod
jednog razgranatog drveta, dok je strpljivi robot lebdeo u vazduhu iznad njega. Nekoliko
mali{ana se okupilo da ispita ovog neobi~nog prido{licu, ali niko od starijih nije
pokazivao ni najmanje zanimanje.
"Hilvare", re~e Alvin naglo, "veoma mi je `ao zbog ovoga."
"I meni", odgovori Hilvar, glasom koji je odavao uzburkana ose}anja. "Nadao
sam se da }e{ mo}i da ostane{ ovde."
"Misli{ li da je u redu ono {to Seranis `eli da preduzme?"
"Ne okrivljuj moju majku. Ona samo izvr{ava ono {to joj se nalo`i", uzvrati
Hilvar. Iako mu nije odgovorio na pitanje, Alvin nije imao srca da mu ga ponovo
postavi. Nije bilo po{teno izlagati takvoj ku{nji njegovu prijateljsku privr`enost.
"Reci mi ne{to drugo", upita ga Alvin. "Kako me tvoji sunarodnici mogu
zaustaviti, ako poku{am da pobegnem sa neokrnjenim se}anjem?"
"To bi bilo lako. Ako proba{ da be`i{, preuzeli bismo kontrolu nad tvojim
umom i nagnali te da se vrati{."
Alvin je o~ekivao ovakav odgovor i on ga nije obeshrabrio. @eleo je da mo`e da
ima poverenja u Hilvara, koga je o~igledno poga|alo njihovo predstoje}e razdvajanje, ali
nije se odva`io da izlo`i opanosti svoje planove. Veoma pa`ljivo, ispituju}i svaku
90
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
pojedinost, proverio je jedini put koji ga je mogao vratiti u Diaspar pod uslovima koje je
on izabrao.
Postojao je samo jedan rizik sa kojim se morao suo~iti i od koga se ni na koji
na~in nije mogao za{titi. Ako Seranis prekr{i dato obe}anje i u|e u njegov um, sve
bri`ljive pripreme koje je preduzeo pa{}e u vodu.
Pru`io je ruku Hilvaru, koji je ~vrsto ste`e, ali nije bio u stanju da izusti ni re~i.
"Hajdemo dole kod Seranis", re~e Alvin. "Voleo bih da vidim neke ljude u selu
pre no {to odem."
Hilvar je nemo krenuo za njim u utihlu sve`inu ku}e, a zatim kroz predvorje i
prsten obojenog stakla koji je okru`ivao zdanje. Seranis ga je sa~ekala tamo, sa mirnim i
odlu~nim izrazom lica. Znala je da Alvin poku{ava da prikrije ne{to od nje, i ponovo je
razmislila o merama predostro`nosti koje je preduzela. Kao {to bi ~ovek koga o~ekuju
veliki napori zategao prethodno svoje mi{i}e, ona je proverila sve vrste prinuda kojima
}e mo`da morati da pribegne.
"Jesi li spreman, Alvine?" upita ga.
"Potpuno", uzvrati Alvin sa izvesnim prizvukom koji je nagna da ga podozrivo
pogleda.
"Onda }e biti najbolje da odagna{ sve misli iz uma, kao {to si ranije u~inio.
Posle toga, ni{ta vi{e ne}e{ ose}ati ni znati, sve dok se ponovo ne na|e{ u Diasparu."
Alvin se okrenuo prema Hilvaru i kazao mu hitrim {apatom koji nije dopro do
Seranis: "Do vi|enja. Hilvare. Ne brini, vrati}u se." Onda je ponovo pogledao Seranis.
"Ne zameram vam zbog ovoga {to preduzimate", re~e. "Vi jama~no verujete da
je to najbolje, ali mislim da niste u pravu. Diaspar i Lis ne treba ve~no da ostanu
razdvojeni; jednog dana }e mo`da o~ajni~ki biti potrebni jedan drugom. Zbog toga se
vra}am ku}i sa svim onim {to sam saznao... i ne verujem da me mo`ete spre~iti u tome."
Nije vi{e oklevao, i to je bilo dobro. Seranis se nije pomerila, ali on je osetio
kako mu telo izmi~e kontroli. Snaga koja je potiskivala njegovu vlastitu volju bila je
ve}a nego {to je o~ekivao i on u trenu shvati da mnogi skriveni umovi sigurno poma`u
Seranis. Bespomo}no je po~eo da kora~a natrag u ku}u i u ~asu u`asa pomisli da mu je
plan pao u vodu.
A onda sevnu blesak ~elika i kristala i metalne ruke brzo se obavi{e oko njega.
Telo mu se borilo protiv njih, {to je on znao da }e se dogoditi, ali otpor je bio uzaludan.
Izgubio je tle pod sobom i u magnovenju je opazio Hilvara, okamenjenog od
iznena|enja, sa tupavim osmehom na usnama.
Robot ga je nosio desetak stopa iznad zemlje, znatno br`e nego {to je ~ovek bio
u stanju da tr~i. Seranisi je bio potreban samo trenutak da prozre njegovo lukavstvo i
Alvinovog opiranja nestade kada ona prestade da ga kontroli{e. Ali jo{ nije bila
pora`ena; usledilo je ono ~ega se Alvin pribojavao i on se upro iz sve snage da mu se
suprotstavi.
U svesti su najednom po~ela da mu se bore dva razdvojena bi}a, od kojih je
jedno stalo da moli robota da ga spusti dole. Pravi Alvin je bez daha i{~ekivao, pru`aju}i
tek neznatan otpor silama protiv kojih je znao da nema nikakvih izgleda. Bilo je to
91
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
15.
Alvin se nije smirio sve dok se ponovo nije obreo u hali sa pokretnim putevima.
I dalje je postojala opasnost da `itelji Lisa mogu zaustaviti, ili ~ak poterati unatrag vozilo
u kome je putovao, {to bi ga bespomo}no vratilo na po~etnu ta~ku. Ali povratak je
predstavljao samo jednoli~no ponavljanje odlaska; ~etrdeset minuta po{to je krenuo iz
Lisa stigao je do Groba Jarlana Zeja.
Tu su ga ~ekali slu`benici Ve}a, odeveni u propisne crne ode`de koje nisu
obla~ili ve} stole}ima. Alvina nije iznenadilo, ali ga je malo uznemirilo prisustvo ovog
odbora za do~ek. Do sada je ve} prevalio toliko prepreka, da je jedna manje ili vi{e bilo
sasvim svejedno. Domogao se velikog znanja od kada je oti{ao iz Diaspara, znanja koje
mu je ulivalo samopouzdanje {to se grani~ilo sa nadmeno{}u. [tavi{e, sada je imao i
mo}nog, odanog saradnika. Najbolji umovi Lisa nisu bili u stanju da mu osujete naume;
ne{to mu je govorilo da ni Diaspar ne}e biti uspe{niji.
Postojala je razumna osnova za ovo uverenje, ali ono se delimi~no temeljilo i na
ne~emu {to je bilo izvan razuma - na veri u vlastitu sudbinu koja je sve vi{e ispunjavala
Alvinov um. Tajna njegovog porekla, uspe{ni poduhvati koje nije ostvario nijedan ~ovek
pre njega, na~in na koji su se novi vidici raskriljavali pred njim i prepreke koje nisu
mogle da ga zadr`e - sve to je doprinosilo njegovoj samouverenosti. Vera u sopstveni
sud bila je jedan od najvrednijih darova koje su bogovi mogli da daju ~oveku, ali Alvin
nije znao kolike je mnoge ona odvela u potpunu propast.
"Alvine", re~e vo|a gradskih proktora, "imamo nare|enje da te pratimo svuda
kuda bude{ i{ao, sve dok Ve}e ne ispita tvoj slu~aj i ne donese odluku."
"Za {ta sam optu`en?" upita Alvin. Jo{ je bio razdragan od odu{evljenja i poleta
zbog bekstva iz Lisa, tako da nije previ{e ozbiljno uzimao ovaj novi tok doga|aja.
Verovatno je Kedron sve ispri~ao; osetio je kratku ljutnju prema Lakrdija{u zato {to mu
je izdao tajnu.
"Nije podignuta nikakva optu`ba", usledio je odgovor. "U slu~aju potrebe, ona
}e biti izre~ena po{to bude{ saslu{an."
"A kada }e to biti?"
92
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
koji je i dalje gledao {irokim, nedoku~ivim o~ima. [ta li on misli o Diasparu? Odmah
mu je palo na um da robot ovde nije stranac, po{to je poznavao grad iz razdoblja
poslednjih dana kontakta sa zvezdama.
Tek kada se sasvim sa`iveo sa atmosferom doma, Alvin je po~eo da poziva
prijatelje. Najpre se odlu~io za Eristona i Etaniju, premda znatno pre iz ose}aja du`nosti,
nego iz stvarne `elje da ih ponovo vidi i da razgovara sa njima. Nimalo mu nije bilo `ao
kada su ga njihovi komunikatori obavestili da ih je trenutno nemogu}e dobiti, ali im je
ipak ostavio kratku poruku u kojoj ih je obavestio da se vratio. Bilo je to sasvim
nepotrebno, po{to je ta ~injenica do sada sigurno bila poznata ~itavom gradu. On se,
me|utim, nadao da }e mu roditelji ceniti ovaj znak pa`nje. Po~eo je da vodi ra~una o
drugima, premda jo{ nije shvatio da, poput mnogim ostalih, i ova vrlina malo vredi
ukoliko nije spontana i nesra~unata.
A onda, pokrenut iznenadnim porivom, pozvao je broj koji mu je Kedron davno
dao u Loranovoj kuli. Nije, naravno, o~ekivao nikakav odgovor, ali nije bila isklju~ena
mogu}nost da mu je Kedron ostavio poruku.
To se pokazalo ta~nim; ali sama poruka bila je krajnje iznena|uju}a.
Zid se rasplinuo i Kedron se pojavio pred njim. Lakrdija{ je izgledao umorno i
nervozno, nimalo kao samouverena pomalo cini~na osoba koja je Alvina povela stazom
{to ga je dovela u Lis. U o~ima mu se odr`avala neka mora, a progovorio je kao neko ko
ima na raspolaganju sasvim malo vremena.
"Alvine", po~e on, "ovo je snimak. Samo ga ti mo`e{ primiti, a posle toga
dopu{teno ti je da ~ini{ s njim {ta ti je volja. Bi}e mi sasvim svejedno.
Kada sam se vratio u Grob Jarlana Zeja, ustanovio sam da nas je Alistra
uhodila. Mora da je kazala Ve}u da si ti oti{ao iz Diaspara i da sam ti ja pomogao u
tome. Proktori su ubrzo po~eli da me tra`e, tako da sam odlu~io da se sakrijem. Navikao
sam na to: ~inio sam to i ranije, kada bi se dogodilo da moje lakrdije nisu primljene sa
odu{evljenjem." (Sada je zaiskri~io stari Kedron, pomisli Alvin.) "Oni me ne bi prona{li
ni za hiljadu godina, ali nekom drugom to umalo nije po{lo za rukom. U Diasparu ima
stranaca, Alvine; oni su jedino mogli do}i iz Lisa i siguran sam da tra`e mene. Ne znam
{ta to zna~i, a i ne dopada mi se. ^injenica da su me gotovo uhvatili govori da raspola`u
telepatskim mo}ima. Sa Ve}em mogu da se nosim, ali ovo je nepoznata opasnost od koje
zazirem.
Stoga sam se odlu~io da dobrovoljno preduzmem korak na koji bi me Ve}e
verovatno primoralo, po{to mi je i ranije pretilo time. Idem tamo gde me niko ne mo`e
uhoditi i gde }u izbe}i sve promene koje su na putu da se zbiju u Diasparu. Mo`da je
glupo {to to ~inim; to }e samo vreme mo}i da poka`e. Sazna}u odgovor jednog dana.
Sigurno poga|a{ da sam odlu~io da se vratim u Dvoranu Stvaranja, u
bezbednost Banki Se}anja. Ma {ta se dogodilo, ja se uzdam u Centralni Kompjuter i sile
kojima on upravlja po dobrobit Diaspara. Ukoliko se ne{to pokvari u Centralnom
Kompjuteru, svi smo izgubljeni. U suprotnom, nemam se ~ega bojati.
Kada ponovo budem izi{ao u Diaspar, ~ini}e mi se da je protekao samo jedan
tren, premda }e u me|uvremenu pro}i pedeset ili sto hiljada godina. Pitam se kakav }u
94
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
grad onda zate}i. Bi}e neobi~no ako i ti bude{ tamo; pretpostavljam da }emo se jednoga
dana ponovo sresti. Ne mogu da ka`em da li `eljno o~ekujem taj susret ili ga se bojim.
Nikada te nisam razumeo, Alvine, premda je bilo trenutaka kada sam bio
dovoljno ta{t da pomislim kako mi je to po{lo za rukom. Samo Centralni Kompjuter zna
istinu, kao {to zna istinu i o ostalim Jedinstvenima, koji su se pojavljivali s vremena na
vreme tokom vekova, da bi im se potom gubio svaki trag. Da li si ustanovio {ta se
doga|alo sa njima?
Jedan od razloga, mislim, {to sam se otisnuo u budu}nost jeste nestrpljenje.
@elim da vidim ishod onoga {to si ti zapo~eo, ali me ba{ mnogo ne zanimaju me|juigre,
za koje podozrevam da bi mogle biti neprijatne. Radoznao sam da vidim da li }e{ ti, u
tom svetu u kome }u se ja na}i kroz samo nekoliko minuta prividnog vremena od sada,
biti upam}en kao tvorac ili ru{ilac, odnosno da li }e{ uop{te biti upam}en.
Zbogom, Alvine. Mislio sam da ti dam nekoliko saveta, ali siguran sam da ih ti
ne bi poslu{ao. I}i }e{ svojim putem, kao {to si uvek ~inio, a prijatelji }e ti biti puka
oru|a koja koristi{ ili odbacuje{ ve} prema prilici.
To je sve. Ne znam {ta bih jo{ rekao."
Za trenutak, Kedron koji je sada postojao samo kao ustrojstvo elektri~nih
naboja u }elijama se}anja grada - gledao je Alvina sa otupelo{}u i, ~inilo se, tugom. A
onda se ekran ponovo zatamnio.
Alvin je dugo vremena ostao nepokretan po{to je Kedronova slika nestala.
Preispitivao je svoju du{u, {to je retko ~inio ranije u `ivotu, jer nije mogao pore}i veliki
deo onoga {to mu je Kedron rekao. Kada je zastao, u svim svojim planovima i
pustolovinama, da razmisli o posledicama onoga {to je ~inio za prijatelje? Natovario im
je samo brigu na vrat, a uskoro je mogao i ne{to mnogo gore - a sve zbog vlastite
neuta`ive radoznalosti i hitnje da otkrije ono {to je trebalo da ostane nepoznato.
Kedron mu se nikada nije mnogo dopadao; Lakrdija{eva opora li~nost
predupre|ivala je svako prisnije zbli`avanje, ~ak i da mu je Alvin bio sklon. Pa ipak,
sada, dok je razmi{ljao o Kedronovim opro{tajnim re~ima, osetio je gri`u savesti. Zbog
njegovog delanja, Lakrdija{ je pobegao iz ovog vremena u nepoznatu budu}nost.
Me|utim, nije bilo razloga, pomisli Alvin, da sebe okrivljuje zbog toga. Time je
dokazano samo ono {to je on ve} znao - da je, naime, Kedron kukavica. Dodu{e, on
mo`da nije bio ni{ta ve}i stra{ljivac od ma kog drugog u Diasparu; ali njegova dodatna
nevolja ogledala se u ~injenici da je raspolagao mo}nom uobraziljom. Alvin je mogao
prihvatiti izvesnu odgovornost za njegov usud, ali nipo{to i celokupnu.
Kome je drugom u Diasparu jo{ zadao bol i tugu? Najpre je pomislio na
Jeseraka, svog tutora, koji je bio strpljiv sa svojim nesumnjivo najte`im u~enikom. Setio
se svih malih ljubaznosti kojima su ga roditelji obasipali tokom godina; kada ih je sada
prizivao u pam}enju, shvatio je da ih je bilo znatno vi{e nego {to mu se ranije ~inilo.
A onda je do{ao red na Alistru. Ona ga je volela, a on je tu ljubav prihvatio ili
odbacivao po vlastitom }efu. Ali, {ta se drugo moglo u~initi? Da li bi ona bila iole
sre}nija da ju je potpuno odbio?
95
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Sada mu je postalo jasno zbog ~ega nikada nije voleo Alistru, ili bilo koju
drugu `enu iz Diaspara. I tu lekciju nau~io je u Lisu. Diaspar je zaboravio mnoge stvari,
a me|u njima i pravi smisao ljubavi. Gledao je u Erliju kako majke cupkaju svoju decu
na kolenima i duboko u njemu probudila se ona za{titni~ka ne`nost prema svim malim i
bespomo}nim bi}ima koja predstavlja nesebi~nu sestru ljubavi. U Diasparu, me|utim,
nije bilo `ene koja je znala ili marila za ono {to je nekada bila kona~na svrha ljubavi.
Nisu postojala prava ose}anja, duboke strasti, u besmrtnom gradu.
Mo`da su takve stvari drugde bujale samo zahvaljuju}i vlastitoj prolaznosti,
zato {to nisu mogle ve~no trajati, ve} su uvek bile pod senkom koju je Diaspar odagnao.
Bio je to trenutak, ako taj trenutak uop{te postoji, kada je Alvin shvatio {ta je
njegova sudbina. Do sada je bio samo nesvesni izvr{ilac vlastitih poriva. Da je znao tako
arhai~nu analogiju, uporedio bi se sa jaha~em na neukro}enom konju. Ovaj ga je vodao
po mnogim neobi~nim mestima, i to }e verovatno i dalje ~initi, ali u divljem galopu
pokazao mu je svoju snagu i otkrio mu gde sam `eli da ode.
Alvinovo sanjarenje iznenada je prekinuo zvuk zvonceta na zidnom ekranu.
Visina tona odmah mu je rekla da to nije ulazni poziv, ve} da je neko do{ao da ga vidi.
Izdao je signal za dopu{tenje i trenutak kasnije pred njim se na{ao Jeserak.
Staratelj mu je imao ozbiljan, ali ne i neprijateljski izraz lica.
"Nalo`eno mi je da te povedem u Ve}e, Alvine", re~e. "Ono ~eka da te ~uje." A
onda Jeserak ugleda robota i radoznalo ga odmeri. "To ti je dakle sadrug koga si doveo
sa putovanja. Mislim da }e biti doro da i on po|e sa nama."
To je Alvinu sasvim odgovaralo. Robot ga je ve} izbavio iz jedne veoma
opasne situacije i mo`da }e se pokazati potreba da ga ponovo pozove upomo}. Pitao se
{ta ma{ina misli o pustolovinama i obrtima u koje je stalno zapadao i po hiljaditi put je
po`eleo da doku~i {ta se zbiva u unutra{njosti tog ~vrsto zapretenog uma. Alvin je imao
utisak da je robot za sada odlu~io da posmatra, ispituje i izvodi sopstvene zaklju~ke, ne
preduzimaju}i ni{ta na svoju ruku sve dok ne proceni da je za to kucnuo ~as. A onda }e,
verovatno sasvim iznenada, odlu~iti da dela; mo`da }e se ono za {ta se bude opredelio
kositi sa Alvinovim planovima. Jedini pomaga~ koga je imao bio je vezan za njega
najtanjom niti vlastitog interesa i mogao ga je napustiti u svakom trenutku.
Alistra ih je ~ekala na rampi koja je vodila na ulicu. ^ak i ako je `eleo da je
okrivi za izvesnu ulogu koju je odigrala u otkrivanju njegove tajne, Alvin nije imao srca
za to. Njena tuga bila je sasvim o~igledna i o~i su joj se ispunile suzama dok mu je hitala
u susret da ga pozdravi.
"Oh, Alvine!" uzviknu devojka. "[ta }e u~initi s tobom?"
"Ne brini, Alistra", re~e. "Sve }e biti u redu. Uostalom, u najgorem slu~aju
Ve}e me mo`e vratiti u Banke Se}anja, ali mi ne{to govori da se to ne}e dogoditi."
Njena lepota i nesre}nost bile su tako izazovne da je, ~ak i u ovom ~asu, Alvin
osetio kako mu telo odgovara na njeno prisustvo svojim iskonskim na~inom. Ali to je
bila samo po`uda tela; on je nije prezirao, ali mu samo ona vi{e nije bila dovoljna. Blago
je odvojio ruke od njenih i krenuo za Jeserakom ka Ve}nici.
96
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
16.
Nije bilo nikakvih formalnosti. Predsednik je proglasio sastanak otvorenim, a
zatim se okrenuo prema Alvinu.
"Alvine", re~e on prili~no ljubazno, "voleli bismo da nam ispri~a{ {ta se
dogodilo od kada si nestao pre deset dana."
Upotreba izraza 'nestao', pomisli Alvin, bila je vanredno zna~ajna. ^ak i sada,
Ve}e nije bilo voljno da prizna da je on boravio izvan Diaspara. Pitao se da li znaju da je
bilo stranaca u gradu, ali je odmah posumnjao u to. U tom slu~aju, ispoljavali bi znatno
ve}u uzbu|enost.
Ispri~ao je svoju pri~u jasno i bez imalo dramatiziranja. Ona je njihovim u{ima
ionako zvu~ala sasvim ~udno i neverovatno, tako da joj nisu bila potrebna nikakva
ulep{avanja. Samo je na jednom mestu odstupio od stroge ta~nosti opisa, po{to nije
97
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
pomenuo na~in na koji je pobegao iz Lisa. Izgledalo je vrlo verovatno da }e ponovo biti
prinu|en da pribegne istom postupku.
Bilo je zdivljuju}e posmatrati kako se menja dr`anje ~lanova Ve}a u toku
njegovog izlaganja. U po~etku su bili skepti~ni, odbijaju}i da prihvate opovrgavanje
svega u {ta su verovali, osporavanje njihovih najdubljih predrasuda. Dok im je Alvin
pri~ao o svojoj strasnoj `elji da istra`i svet izvan zidina grada i o racionalnom uverenju
da takav svet postoji, gledali su ga kao da pred sobom imaju neku neobi~nu i
nepojmljivu `ivotinju. U stvari, za njih je on to i bio. Ali kona~no su bili primorani da
priznaju da je on u pravu, a da su oni pogre{ili. Kako je Alvinova pri~a tekla, sve sumnje
koje su prethodno imali polako su se raspr{ile. Mo`da im se nije dopadalo ono {to im je
kazao, ali vi{e mu nisu mogli osporavati istinitost. Ukoliko bi ipak osetili sklonost ka
tome, bilo je dovoljno da bace pogled na Alvinovog be{umnog sadruga.
Postojao je samo jedan vid njegove pri~e koji je izazvao njihovu rasr|enost, ali
se on nije odnosio na Alvina. Prostorijom se razlegao ljutiti `amor kada je Alvin
objasnio nastojanje Lisa da izbegne me{anje sa Diasparom i korake koje Seranis
preduzima da bi predupredila takvu katastrofu. Grad se ponosio svojom kulturom, i to ne
bez razloga. ^injenica da ih neko smatra podre|enim prevazilazila je sve granice
popustljivosti ~lanova Ve}a.
Alvin je bri`ljivo vodio ra~una da ne izrekne nikakvu uvredu u svom izlaganju;
hteo je u {to je mogu}e ve}oj meri da pridobije Ve}e uz sebe. Poku{ao je da stvori utisak
da ne vidi ni{ta r|avo u onome {to je u~inio i da za svoja otkri}a znatno pre o~ekuje
pohvalu nego kudnju. Bila je to najbolja taktika koju je mogao izabrati, po{to je unapred
razoru`avala ve}inu njegovih mogu}ih kriti~ara. To je tako|e uticalo - premda nije bilo
deo Alvinovog plana - da dobar deo krivice bude preba~en na nestalog Kedrona.
Slu{aocima je bilo jasno da je Alvin bio odve} mlad da bi video neku opasnost u onome
{to preduzima. Lakrdija{ je, me|utim, bio toga znatno svesniji i postupio je na krajnje
neodgovoran na~in. Oni uop{te nisu slutili u kojoj se meri Kedron u tom pogledu slagao
sa njima.
Kao Alvinov staratelj, Jeserak je tako|e zaslu`io izvestan prekor i s vremena na
vreme poneki ve}nik bi mu uputio zami{ljen pogled. Nije im to zamerao, premda je
savr{eno bio svesan onoga {to im je bilo na umu. Pripadala mu je izvesna ~ast {to je
obu~avao najoriginalniji um koji se pojavio u Diasparu od Ranih Vremena i ni{ta mu je
nije moglo oduzeti.
Tek kada je zavr{io ~injeni~ko izlaganje svojih pustolovina, upustio se u malo
ube|ivanja. Morao je na neki na~ini uveriti ove ljude u istinitost onoga {to je saznao u
Lisu, ali kako da im stvarno predo~i ne{to {to oni ranije nikada nisu videli i {to su veoma
te{ko mogli da zamisle?
"Velika je tragedija", re~e on, "{to su dva preostala ogranka ljudske rase morala
da `ive razdvojeno kroz tako ogromno vremensko razdoblje. Jednoga dana }emo,
mo`da, saznati kako je do toga do{lo, ali sada je daleko va`nije da se ispravi propu{teno
i da se spre~i da se opet dogodi. Za vreme boravka u Lisu digao sam glas protiv njihovog
stanovi{ta da su nadre|eni u odnosu na nas; oni nas sigurno mogu mnogome nau~iti, ali i
98
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
mi njih. Ako oboje verujemo da nemamo {ta jedni od drugih nau~iti, nije li onda
o~igledno da oboje nismo u pravu?"
Uputio je pogled pun nade ka nizu lica koja su ga ohrabrila da nastavi.
"Na{i preci", produ`i Alvin, "osnovali su carstvo koje je stiglo do zvezda. Ljudi
su se slobodno {etali po svim tim svetovima, a njihovi potomci se sada boje da provire
izvan zidina svog grada. Treba li da vam ka`em za{to?" Zastao je za trenutak; u velikoj,
neukra{enoj prostoriji nije bilo ni najmanjeg pokreta.
"Zato {to se bojimo, bojimo se ne~ega {to se zbilo u po~etku istorije. Rekli su
mi istinu u Lisu, mada sam je i sam davno naslutio. Moramo li se uvek kao kukavice
kriti u Diasparu, prave}i se da ni{ta vi{e ne postoji, zato {to su nas Osvaja~i pre milijardu
godina potisnuli na Zemlju?"
Upro je prstom u njihov tajni strah - strah koji on nikada nije ose}ao, pa dakle
nije mogao ni da ga u potpunosti razume. Neka sada u~ine {ta im je volja; rekao im je
istinu onako kako je on vidi.
Predsednik mu uputi ozbiljan pogled.
"Ima{ li jo{ ne{to da ka`e{", upita ga, "pre no {to razmotrimo {ta valja
preduzeti?"
"Samo jednu stvar. Voleo bih da povedem ovog robota do Centralnog
Kompjutera."
"Ali za{to? Dobro zna{ da je Kompjuter ve} svestan svega onoga {to se
odigralo u ovoj sobi."
"Ipak bih `eleo da to u~inim", uzvrati Alvin u~tivo ali nepopustljivo. "Molim za
dopu{tenje i od Ve}a i od Kompjutera."
Pre no {to je Predsednik stigao da odgovori, prostorijom se razlegao jasan,
miran glas. Alvin ga nikada ranije u `ivotu nije ~uo, ali znao je {ta stoji iza njega.
Obave{tajne ma{ine, koje su bile tek spoljni deli}i velike inteligencije, mogle su se
obra}ati ljudima, ali nisu posedovale nepogre{ivi naglasak mudrosti i pozvanosti.
"Neka do|e kod mene", re~e Centralni Kompjuter.
Alvin pogleda Predsednika. I{lo je u prilog njegovom dobrom glasu {to nije
poku{ao da zloupotrebi ovu pobedu. Samo je jednostavno upitao: "Da li mi dozvoljavate
da se udaljim?"
Predsednik pro|e pogledom po Ve}nici i po{to nije primetio nijedan znak
neslaganja, uzvrati pomalo bespomo}no: "Vrlo dobro. Proktori }e te otpratiti, a potom }e
te ponovo dovesti ovamo kada zavr{imo ve}anje."
Alvin lagano klimnu u znak zahvalnosti, velika vrata se otvori{e pred njim i on
polako izi|e iz Ve}nice. Jeserak je po{ao za njim, a kada su se vrata ponovo zatvorila, on
se okrenu ka svom staratelju.
"[ta misli{, {ta }e Ve}e sada preduzeti?" upita bri`no. Jeserak se osmehnu.
"Nestrpljiv kao i uvek, zar ne?" re~e. "Ne znam koliko su mi procene ispravne,
ali pretpostavljam da }e odlu~iti da se zaprete Grob Jarlana Zeja tako da niko vi{e ne
mo`e krenuti tvojim tragom. Onda }e Diaspar nastaviti po starom, neuznemiravan od
spoljnog sveta."
99
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Alvin je znao da ovaj svet nije stvoren za ~oveka. Obasjan `estokom plavom
svetlo{}u - tako zaslepljuju}om da je pekla o~i - duga~ki, prostrani hodnici izgledali su
kao da se pru`aju u beskraj. Tim velikim prolazima roboti Diaspara dolazili su i odlazili
tokom svojih beskona~nih `ivota, ali njima ve} nebrojeno dugo vekova nije odjeknuo bat
ljudskih koraka.
Tu se nalazio podzemni grad, grad ma{ina bez kojih Diaspar nije mogao
postojati. Nekoliko stotina metara ispred, hodnik se {irio u kru`nu halu sa pre~nikom
ve}im od jedne milje, ~iji su krov nosili veliki stubovi na kojima je sigurno po~ivala i
nepojmljiva te`ina Energetskog Centra. Ovde je, prema kartama, Centralni Kompjuter
ve~no bdio nad sudbinom Diaspara.
Hala je bila jo{ ve}a nego {to se Alvin usudio da pretpostavi - ali gde se nalazio
Kompjuter? Zbog ne~ega je o~ekivao da ugleda jednu ogromnu ma{inu, mada je dobro
znao da je ta predstava krajnje naivna. Zastra{uju}a, ali li{ena svakog smisla, panorama
koja se pru`ala pod njim nagnala ga je da zastane u ~udu i neizvenosti.
Hodnik kojim su do{li zavr{avao se visoko na zidu hale - nesumnjivo najve}eg
zatvorenog prostora koji je ~ovek ikada sagradio - a sa obe strane duga~ke rampe
spu{tale su se do udaljenog poda. Zaposedaju}i u potpunosti blistavo osvetljenu
zapreminu, stajale su stotine velikih, belih struktura, tako neo~ekivanih da je Alvin za
trenutak pomislio kako pred sobom ima podzemni grad. Utisak je bio zapanjuju}e `iv i
jama~no mu nikada ne}e sasvim izbledeti. Nije bilo ni traga prizoru koji je on o~ekivao,
prizoru ispunjenom poznatim sjajem metala, koji je ~ovek od po~etka vremena dovodio
u vezu sa svojim slugama.
100
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Bio je to krajnji izraz ideala. ^oveku je bilo potrebno mo`da sto miliona godina
da bi ga dosegao, a u samom ~asu trijumfa, zauvek je okrenuo le|a ma{ini. Ona je stigla
do krajnje ta~ke i nadalje je ve~no mogla sama o sebi da se brine, slu`e}i istovremeno
svog tvorca.
Alvin se vi{e nije pitao koja je od ovih utihlih, belih prikaza Centralni
Kompjuter. Znao je da ih on sve obuhvata i da se`e daleko izvan ove hale, uklju~uju}i u
svoje bi}e i sve nebrojene ostale ma{ine u Diasparu, bile one pokretne ili nepomi~ne.
Kao {to je i njegov vlastiti mizak predstavljao skup mnogo milijardi zasebnih }elija,
raspore|enih po zapremini prostora pre~nika svega nekoliko centimetara, tako su i
fizi~ki elementi Centralnog Kompjutera bili razme{teni posvuda, uzdu` i popreko
Diaspara. U ovoj hali mogao se nalaziti samo uklju~no-isklju~ni sistem posredstvom
koga su sve ra{trkane jedinice bile u me|usobnoj povezanosti.
Neodlu~an kuda da krene, Alvin je pre{ao pogledom preko velikih silaznih
rampi i be{umne arene. Centralni Kompjuter zacelo zna da je on ovde, ba{ kao {to je
upu}en i u sve ostalo {to se zbiva u Diasparu; jedino mu je preostalo da sa~eka njegova
uputstva.
Sada ve} poznat, ali ipak zastra{uju}i glas bio je tako tih i blizak, da se Alvinu
u~inilo da ga niko iz njegove pratnje nije mogao ~uti. "Po|i dole levom rampom",
obratio mu se. "Posle }u te ja voditi."
Krenuo je polako nagibom, dok mu je robot lebdeo iznad glave. Jeserak i
proktori nisu po{li za njim. Upitao se da li su dobili nare|enja da ostanu ovde, ili su,
mo`da, smatrali da ga dobro mogu dr`ati na oku i sa ove osmatra~nice, tako da nije bilo
potrebno upu{tati se u dugo sila`enje. Nije bila isklju~ena ni mogu}nost da se, naprosto,
dalje nisu usu|ivali pribli`iti Centralnoj riznici Diaspara.
Kod podno`ja rampe tihi glas ponovo je dao Alvinu uputstva i on je krenuo
avenijom usnulih, gorostasnih obli~ja. Glas mu se obratio jo{ tri puta, a onda je shvatio
da je stigao do cilja.
Ma{ina pred kojom je stajao bila je manja od ve}ine svojih sadruga, ali on se
ose}ao kao patuljak u odnosu na nju. Pet nivoa sa vodorovanim linijama koje su i{le
ukrug stvarali su utisak ne}e {}u}urene `ivotinje; skrenuv{i pogled sa nje na svog robota,
101
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
102
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
103
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Nije nam poznat ta~an vid Gospodareve zabrane", uzvrati on. "Ukoliko mo`e{
da razgovara{ sa robotom, probaj da ga ubedi{ da su se sada promenile okolnosti u
kojima je blokada postavljena."
Naravno, bio je to o~igledan potez. Alvin ga je i sam povukao, no bez uspeha;
nadao se da }e Centralni Kompjuter, sa svojim nesravnjivo ve}im mentalnim mo}ima,
mo}i da u~ini ono {to njemu nije po{lo za rukom.
"To isklju~ivo zavisi od prirode blokade", usledio je odgovor. "Mogu}e je, na
primer, postaviti takvu blokadu koja bi, ukoliko bi neko neovla{}eno posegao u nju,
izazvala brisanje sadr`aja }elija se}anja. Ne verujem, me|utim, da je Gospodar
raspolagao sa dovoljno ume}a za tako ne{to; za to je potrebna veoma specijalizovana
tehnika. Pita}u tvoju ma{inu da li se u njenim jedinicama pam}enja nalazi vod za
brisanje."
"Ali {ta", uzbu|eno uzviknu Alvin, "ako i samo pitanje o postojanju voda za
brisanje dovodi do brisanja pam}enja?"
"Postoji uobi~ajeni postupak za ovakve slu~ajeve i ja }u ga se pridr`avati.
Izda}u drugostepena uputstva, rekav{i ma{ini da prenebregne moje pitanje, ukoliko
takva zamka postoji. Ona }e se onda neminovno suo~iti sa logi~kim paradoksom; bez
obzira na to da li mi odgovori ili se uzdr`i od odgovora, prekr{i}e prvostepena uputstva.
U takvim okolnostima svi roboti postupaju na isti na~in kako bi za{titili sebe. Oni
jednostavno isklju~e ulazne vodove i delaju kao da im nije postavljeno pitanje."
Alvin je po`alio {to je poveo re~ o ovom predmetu i posle kratkog mentalnog
kolebanja zaklju~io je da bi i on trebalo da pribegne istoj taktici i da se pretvara da mu
nikakvo pitanje nije upu}eno. U svakom slu~aju, pouzdano je utvrdio bar jednu stvar:
Centralni Kompjuter bio je potpuno pripravan da se uhvati uko{tac sa svakom
neo~ekivanom zamkom koja mo`e postojati u robotovim jedinicama se}anja. Alvin nije
`eleo da vidi ma{inu svedenu na gomilu gvo`|urije; umesto toga, znatno bi je radije
vratio u [almiran sa neugro`enim tajnama.
^ekao je {to je mogao strpljivije da se zbije nemi, bestelesni susret dva
intelekta. Bilo je to ogledanje dva uma, koje je stvorio ljudski genije u davno zapretenom
zlatnom dobu svog najve}eg dostignu}a. Sada su se obojica nalazila daleko izvan mo}i
poimanja bilo kog `ivog ~oveka.
Mnogo minuta kasnije ponovo je prozborio {upalj, neodre|en glas Centralnog
Kompjutera.
"Uspostavio sam delimi~an kontakt", re~e. "Sada bar znam prirodu blokade i
mislim da sam otkrio zbog ~ega je postavljena. Postoji samo jedan na~in na koji se ona
mo`e otkloniti. Tek kada Veliki do|u na Zemlju, ovaj robot }e ponovo progovoriti."
"Ali to je besmisleno", usprotivi se Alvin. "I drugi Gospodarev sledbenik
verovao je u njih i poku{ao je da objasni {ta su oni zna~ili po nas. Ali uglavnom je pri~ao
nerazumljivosti. Veliki nikada nisu postojali, niti }e ikada postojati."
Izgledalo je da se na{ao u }orsokaku i osetio je gorko, bespomo}no razo~aranje.
Put do istine zapre~ile su mu `elje jednog ~oveka koji je bio si{ao s uma i koji je umro
pre milijardu godina.
104
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
17.
Sve je bilo u dlaku isto kao i pro{li put: velika abonosna uvala upijala je
svetlost sunca, ali je nije odra`avala ka oku. Stajao je me|u ru{evinama utvr|enja,
gledaju}i preko jezera, ~ija je nepomi~na vodena povr{ina ukazivala da d`inovski polip
sada predstavlja samo razlu~eni oblak animalkula, a ne vi{e ustrojeno bi}e, sposobno da
ose}a.
Robot se i dalje nalazio uz njega, ali od Hilvara nije bilo ni traga. Nije imao
vremena da razmisli o ovoj neobi~nosti, niti da se zabrine zbog odsustva prijatelja, po{to
se gotovo istog trena dogodilo ne{to tako fantasti~no, da su mu sve ostale stvari i{~ilele
iz uma.
Nebo je po~elo da se raspolu}uje na dvoje. Tanak klin tame pru`ao se od
obzorja do zenita, lagano se {ire}i, kao da se tmina i haos zarivaju u Vaseljenu. Klin je
neumoljivo prodirao, sve dok nije obuhvatio ~etvrtinu neba. I pored sve upu}enosti u
~injeni~ku stvarnost astronomije, Alvin se nije mogao oteti svepro`imaju}em utisku da
se on i njegov svet nalaze pod velikom, plavom kupolom - koju sada ne{to probada
spolja.
Klin tmine prestao je da se {iri. Sile koje su ga izazvale gledale su nadole, u
svet-igra~ku koju su otkrile, mo`da raspredaju}i me|u sobom da li je on uop{te vredan
njihove pa`nje. Pod ovim kosmi~kim motrenjem, Alvin nije osetio ni uznemirenost, ni
u`as. Znao je da se nalazi licem u lice sa silom i mudro{}u pred kojima je ~ovek mogao
ose}ati strahopo{tovanje, ali ne i strah.
A onda je pala odluka: utro{i}e jedan deli} Ve~nosti na Zemlju i njene `itelje.
Dolazili su kroz prozor koji su otvorili u nebu.
Poput iskri iz neke nebeske kova~nice, po~eli su se slivati na Zemlju. Njihov
priliv postojao je sve zama{niji i na kraju se sa nebesa obru{avao plameni vodopad,
rasprskavaju}i se u lokve te~ne svetlosti kada je stizao do tla. Alvin nije morao da ~uje
re~i koje su mu zazvu~ale u u{ima poput blagoslova:
Veliki su do{li.
Plamen je stigao do njega, ali nije pekao. Bilo ga je posvuda: ispunjavao je
veliku uvalu [almirana svojim zlatnim sjajem. Posmatraju}i u ~udu, Alvin je primetio da
to nije bezobli~na struja svetlosti, ve} da poseduje oblik i sklop. Po~eo je da se rasta~e u
razaznatljiva obli~ja, da se sakuplja u zasebne ognjene kovitlace. Ova vrtlo`ja okretala
su se sve br`e i br`e oko svojih osa, dok su im se sredi{ta uznosila, obrazuju}i stubove, u
kojima je Alvin uspeo da razabere tajanstveno i{~ezavaju}e prikaze. Iz ovih blistavih
totemskih karijatida dopirala je tanana muzi~ka melodija, beskrajno udaljena i
o~aravaju}e prijatna.
105
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Veliki su do{li.
Ovoga puta bilo je odgovora. Gospodareve sluge vas pozdravljaju. ^ekali smo
va{ dolazak.
^uv{i ove re~i, Alvin je shvatio da su barijere sru{ene. Istoga ~asa, [almiran i
njegovi ~udni posetioci nestado{e, a on se ponovo na|e pred Centralnim Kompjuterom u
dubinama Diaspara.
Sve je bila samo opsena, nimalo stvarnija od sveta ma{te iz saga u kome je
proveo tolike ~asove mladosti. Ali kako je ona stvorena; odakle su poticale neobi~ne
slike koje je video?
"Problem je bio neobi~an", re~e tihi glas Centralnog Kompjutera. Znao sam da
robot mora imati u svom umu neku vizuelnu predstavu o Velikima. Trebalo je, dakle, da
ga ubedim da se utisci ~ula koje prima poklapaju sa tom slikom, a potom je sve i{lo
lako."
"Kako si to u~inio?"
"Jednostavno, pitao sam robota kako su izgledali Veliki, a zatim sam
registrovao shemu koja se uobli~ila u njegovim mislima. Shema je bila krajnje
nepotpuna, tak da sam morao prili~no da improvizujem. Jednom ili dva puta, slika koju
sam ja stvarao po~ela je opasno da se podvaja od robotove predstave, ali kada se to
dogodilo, osetio sam kako zbunjenost raste u ma{ini i preoblikovao sam sliku, pre no {to
je robot postao podozriv. Mora{ uzeti u obzir da su meni na raspolaganju stajale stotine
vodova, dok je robot imao samo jedan, {to mi je omogu}ilo da tako brzo prelazim sa
jedne slike na drugu da se promena nije mogla primetiti. Bio je to mali hokus-pokus; bio
sam u stanju da prezagu{im robotove senzorne vodove, a u isto vreme i da predupredim
njegove kriti~ke sposobnosti. Ono {to si ti video bila je samo zavr{na, ispravljena scena,
koja je najve}ma odgovarala Gospodarevom otkrovenju. Izgledala je prili~no grubo, ali
je bila dovoljna. Robot je verovao u njenu istinitost taman onoliko koliko je bilo
potrebno da se blokada otkloni i u tom ~asu mogao sam da uspostavim potpuni kontakt
sa njegovim umom. On vi{e nije lud; odgovori}e ti na sva pitanja koja mu bude{
postavio."
Alvin je i dalje bio pod utiskom vi|enog; odsevi la`ne apokalipse jo{ su mu
plamteli u umu i on se nije sasvim napregao da shvati obja{njenje Centralnog
Kompjutera. Svejedno; ~udesna terapija bila je okon~ana i kapija saznanja {irom se
otvorila pred njim, ~ekaju}i ga da u|e.
A onda se setio upozorenja koje mu je dao Centralni Kompjuter i bri`no upitao:
"[ta je sa moralnim prigovorom {to si morao da pogazi{ Gospodareva nare|enja?"
"Ustanovio sam zbog ~ega su izdata. Kada se bude{ upoznao sa njegovim
`ivotom, {to je sada sasvim izvodljivo, vide}e{ da je on tvrdio kako je izazvao mnoga
~udesa. Sledbenici su mu verovali, a njihova ube|enost doprinosila je njegovoj mo}i. Ali
naravno, iza svih tih ~udesa stajalo je neko jednostavno obja{njenje, ako ih je uop{te i
bilo. Iznena|uje me {to su ina~e razboriti ljudi dopu{tali da budu obmanuti na takav
na~in."
106
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Ne; stvar nije tako jednostavna. Da je bio samo puki obmanjiva~, nikada ne bi
postigao takav uspeh i njegov pokret ne bi tako dugo opstao. Bio je to dobar ~ovek i
veliki deo onoga {to je propovedao bilo je istinito i mudro. Na kraju je i on sam
poverovao u vlastita ~udesa, ali je ipak znao da postoji jedan svedok koji je u stanju da ih
opovrgne. Robot je bio upu}en u sve njegove tajne; bio je njegov zagovornik i saradnik,
pa ipak, ako bi ikada bio podvrgnut podrobnom ispitivanju, ugrozio bi sam temelj
njegove mo}i. Stoga mu je naredio da ne obznanjuje svoja se}anja sve do sudnjeg dana
Vaseljene, kada Veliki budu do{li. Te{ko je poverovati da se u jednom ~oveku mogla
nahoditi takva me{avina prevrtljivosti i iskrenosti, ali upravo je tako bilo."
Alvin se upitao {ta robot misli o svom oslobo|enju od drevnog ropstva. On je,
nesumnjivo, bio dovoljno slo`ena ma{ina da ovo ne primi kao uvredu. Mogao je biti ljut
na Gospodara {to ga je bacio u takvo ropstvo, ba{ kao i na Alvina i Centralni Kompjuter
{to su ga vratili zdravom razumu.
Zona ti{ine je uklonjena, po{to vi{e nije bilo potrebe za tajno{}u. Trenutak na
koji je Alvin dugo ~ekao najzad je do{ao. Okrenuo se ka robotu i postavio mu pitanje
koje ga je morilo jo{ od kada je ~uo pri~u o Gospodarevoj sagi.
I robot je odgovorio.
Jeserak i proktori i dalje su strpljivo ~ekali kada im se on pridru`io. Na vrhu
rampe, pre no {to }e u}i u hodnik, Alvin je bacio jo{ jedan pogled na halu i opsena je
ovoga puta bila sna`nija nego ikada ranije. Ispod njega je le`ao mrtav grad ~udnih belih
zdanja, grad obasjan `estokim osvetljenjem koje nije bilo predvi|eno za ljudske o~i.
Mrtav je mo`da odista bio, po{to nikada nije `iveo, ali je zato odisao energijama znatno
sna`nijim od svih koje su pokretale organsku materiju. Dok svet bude postojao, ove
be{umne ma{ine nalazi}e se ovde, nikada ne skre}u}i misli sa tokova koje im je ljudski
genije odredio pre mnogo godina.
Iako je Jeserak poku{ao da ispita Alvina dok su se vra}ali u Ve}nicu, ni{ta nije
saznao o njegovom razgovoru sa Centralnim Kompjuterom. Nije to bila samo puka
uzdr`anost s Alvinove strane; i dalje je bio op~injen onim {to je video, odve} opijen
uspehom, da bi vodio neki suvi{ni razgovor. Jeserak je morao da ispolji veliko strpljenje
i nadao se da }e Alvin kona~no izi}i iz transa.
Ulice Diaspara kupale su se u svetlosti koja se ~inila sasvim bledom u
pore|enju sa ble{tavo{}u grada ma{ina. Ali Alvin ih uop{te nije prime}ivao; na njega
vi{e nije delovala poznata lepota velikih kula koje su promicale pored njega ili
ljubopitljivi pogledi sugra|ana. Palo mu je na pamet da je veoma neobi~no kako je sve
{to mu se doga|alo vodilo ka ovom trenutku. Od ~asa kada je sreo Kedrona, doga|aji
kao da su automatski potekli ka unapred odre|enom cilju. Monitori, Lis, [almiran - na
svakom koraku mogao je skrenuti sa pravog puta, ali ne{to ga je vodilo napred. Da li je
sam bio tvorac svoje sudbine, ili je predstavljao posebnog miljenika Usuda? Mo`da je
posredi bila puka verovatno}a, delovanje zakona slu~aja. Bilo koji ~ovek mogao je
prona}i put na kome je on ostavio svoje tragove i nebrojeno puta u pro{losti i drugi su
107
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
stigli gotovo dokle i on. Ti prethodni Jedinstveni: na primer, {ta se dogodilo sa njima?
Mo`da je on naprosto bio prvi koji je imao sre}e.
Tokom celog puta natrag kroz ulice Diaspara, Alvin je uspostavljao sve prisniju
i prisniju vezu sa ma{inom koju je oslobodio ve{evekovnog ropstva. Ona je oduvek bila
u stanju da prima njegove misli, ali ranije on nije mogao znati da li }e izvr{iti nare|enja
koja joj izdaje. Sada je ove neizvesnosti nestalo; mogao je da razgovara sa njom kao i sa
svakim ljudskim stvorom. Dodu{e, po{to nije bio sam, nalo`io joj je da se ne slu`i
govornim jezikom, ve} jednostavnim mislenim slikama koje je on bio u stanju da pojmi.
Ponekad ga je vre|ala ~injenica {to roboti mogu bez te{ko}a me|usobno da op{te na
telepatskom nivou, dok je to ^oveku bilo nemogu}e - izuzev u Lisu. Bila je to jo{ jedna
sposobnost koju je Diaspar izgubio ili koje se hotimice odrekao.
Nastavio je be{uman, ali u nekoliko jednostran razgovor dok su ~ekali u
predvorju Ve}nice. Bilo je nemogu}e ne uporediti okolnosti u kojima se sada nalazio sa
onima iz Lisa, kada su Seranis i njeni saradnici poku{ali da ga pot~ine svojoj volji.
Nadao se da ne}e biti potrebe za novim sukobom, ali ukoliko bi do njega ipak do{lo, on
je sada bio daleko bolje pripremljen.
Ve} prvi pogled na lica ~lanova Ve}a rekao je Alvinu kakvu su odluku doneli.
Nije bio ni iznena|en, niti osobito razo~aran; tako|e nije ispoljio nijedno ose}anje koje
su Ve}nici mo`da o~ekivali dok je slu{ao Presednika.
"Alvine", po~e Predsednik, "veoma bri`ljivo smo razmotrili okolnosti do kojih
je dovelo tvoje otkri}e i doneli smo jednoglasnu odluku. Po{to niko ne `eli ikakve
promene u na{em na~inu `ivota, kao i s obzirom na to da se svega jednom u mnogo
miliona godina ra|a neko ko je sposoban da izi|e iz Diaspara, pod uslovom da je to
izvodljivo, smatramo da tunelski sistem za Lis nije neophodan i da, u stvari, mo`e
predstavljati izvor opasnosti. Ulaz u halu sa pokretnim putevima bio je stoga zapreten.
[tavi{e, po{to nije isklju~ena mogu}nost da postoje i drugi putevi koji vode iz
grada, izvr{i}e se pregled jedinica se}anja monitora. On je ve} po~eo.
Tako|e smo razmotrili {ta bi i da li bi ne{to trebalo preduzeti u pogledu tebe. S
obzirom na tvoju mladost i na posebne okolnosti oko tvog ro|enja, zaklju~eno je da ne
mo`e{ biti ka`njen za ono {to si u~inio. U stvari, otkloniv{i mogu}u opasnost po na{
na~in `ivota, ti si gradu u~inio uslugu i mi ti zbog toga dugujemo zahvalnost."
Oglasio se pljesak i na licima ve}nika pojavio se izraz zadovoljstva. Slo`ene
okolnosti brzo su razre{ene, izbegli su neophodnost da strogo kazne Alvina i sada su se
mogli razi}i s ose}anjem da su, kao vode}i gra|ani Diaspara, izvr{ili svoju du`nost. Uz
malo sre}e, mo`da }e prote}i vekovi pre no to opet budu morali da se sakupe.
Predsednik je pogledao Alvina s i{~ekivanjem; mo`da se nadao da }e im Alvin
uzvratiti istom merom i da }e izraziti zahvalnost ve}u {to ga je tako lako razre{ilo
krivice. Ali ~ekalo ga je razo~arenje.
"Smem li ne{to da pitam?" re~e Alvin u~tivo.
"Razume se."
"Centralni Kompjuter je jama~no odobrio va{e odluke?"
108
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
109
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Tek kada je Jeserak stigao gotovo do ruba vazdu{ne cevi, postalo mu je jasno
da se spoljni svet nalazi tik pred njim. Pogledao je prema sve {irem krugu neba, a koraci
su po~eli da mu bivaju sve nesigurniji, da bi kona~no zastao. Alvin se setio kako se
Alistra okrenula i pobegla glavom bez obzira sa ovog mesta i upitao se da li }e mo}i da
nagna Jeseraka da krene jo{ malo napred.
"Molim te samo da pogleda{", obrati mu se on, "a ne da napusti{ grad. Siguran
sam da to mo`e{ u~initi!"
Za vreme svog kratkotrajnog boravka u Erliju, Alvin je video kako jedna majka
u~i svoje dete da hoda. Taj prizor mu je neodoljivo pao na um dok je podsticao Jeseraka
da nastavi hodnikom, ohrabruju}i ga svaki ~as u njegovom nevoljnom napredovanju
korak po korak. Za razliku od Kedrona, Jeserak nije bio kukavica. Nije prezao da se
uhvati uko{tac sa samim sobom, ali ta borba je bila o~ajni~ka. Alvin je izgledao
podjednako iscrpljen kao i njegov tutor, kada mu je kona~no po{lo za rukom da dovede
Jeseraka do mesta odakle je mogao videti celokupno, nezapreteno prostranstvo pustinje.
Kada se jednom na{ao tu, zanimljivost i ~udesna lepota prizora, tako razli~itog
od svega sa ~im se Jeserak susretao u ovom ili prethodnim `ivotima, kao da su
nadvladali njegov strah. O~evidno je bio op~injen ogromno{}u vidika satkanog od
valovitih pe{~anih dina i udaljenih, drevnih brda. Bilo je pozno popodne i ubrzo }e ceo
kraj prekriti pla{t no}i koja se nikada nije spu{tala na Diaspar.
"Molim te da do|e{ ovamo", re~e Alvin, govore}i brzo, kao da mu te{ko polazi
za rukom da obuzdava nestrpljenje. "Shvatio sam da ti zaslu`uje{ vi{e od bilo kog
drugog da vidi{ gde su me putevi odveli. Hteo sam da ti poka`em pustinju, ali
istovremeno da bude{ o~evidac onoga {to }u sad preduzeti, kako bi Ve}e znalo {ta sam
u~inio.
Kao {to sam rekao Ve}u, doveo sam ovog robota iz Lisa u nadi da }e Centralni
Kompjuter biti u stanju da otkloni blokadu kojom je njegovo se}anje zapretao ~ovek po
imenu Gospodar. Varkom koju jo{ potpuno ne razumem, Kompjuter je to u~inio. Posle
toga, bio mi je otvoren put u sva se}anja ma{ine, kao i do posebnih ve{tina kojima je ona
obdarena. Sada }u primeniti jednu od tih ve{tina. Gledaj!"
Nagnan be{umnim nare|enjem koje je Jeserak mogao samo da nasluti, robot je
izjezdio iz ulaza tunela, dobio na brzini i posle svega nekoliko sekundi predstavljao je
tek daleki metalni odsev pod svetlo{}u sunca. Nisko je leteo preko pustinje, povrh
pe{~anih dina, koje su le`ale izukr{tane poput zamrznutih talasa. Jeseraku se javio
neodoljiv utisak da ma{ina ne{to tra`i, ali nije imao ni najmanju predstavu {ta bi to
moglo biti.
A onda, iznenada, blistava ta~ka vinula se uvis iznad pustinje i zaustavila se na
hiljadu stopa iznad tla. U istom ~asu, Alvinu se oteo dubok uzdah zadovoljstva i
olak{anja. Uputio je brz pogled prema Jeseraku, kao da mu ka`e: "To je ono!"
U prvi mah, ne znaju}i {ta da o~ekuje, Jeserak nije razabrao nikakvu promenu.
A zatim, gotovo ne veruju}i vlastitim o~ima, ugledao je kako se oblak pra{ine polako
podi`e sa pustinje.
110
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Ni{ta nije u`asnije od pokreta koji se javio tamo gde nikakvog pokreta ne bi
smelo biti, ali Jeserak je ve} bio izvan doma{aja iznena|enja i straha kada su pe{~ane
dine po~ele da se razmi~u. Ne{to je po~elo da se uzdi`e ispod pustinje, poput d`ina koji
se budi iz sna, i najednom do Jeserakovih u{iju dopre{e grmljavina zemlje koja se
obru{ava i praskanje stenja koje razmrskava neobuzdana sila. Zatim veliki gejzir peska
{iknu stotinama stopa u vazduh i tle nestade sa vidika.
Pra{ina je po~ela polako da se talo`i preko rane zase~ene na licu pustinje. Ali
Jeserakov i Alvinov pogled i dalje je bio uprt ka otvorenom nebu, na kome se do pre
samo nekoliko trenutaka nalazio samo strpljivi robot. A onda je, kona~no, Jeseraku
postalo jasno za{to je Alvin tako ravnodu{no primio odluku Ve}a, zbog ~ega nije ispoljio
nikakvo ose}anje kada mu je re~eno da je podzemni put za Lis zatvoren.
Naslage zemlje i stenja mogle su da zaprljaju, ali ne i da zapretu ponosite linije
broda koji se i dalje uzdizao iznad razdrljane pustinje. Jeserak je netremice posmatrao
kako blago zaokre}e sa njim, sve dok im nije do{ao ta~no u liniju vida i zadobio kru`no
obli~je. A onda, sasvim polako, krug je po~eo da se {iri.
Alvin je po~eo prili~no brzo da govori, kao da je imao malo vremena na
raspolaganju.
"Robot je sazdan da bude Gospodarev sadrug, sluga, ali iznad svega, pilot
njegovog broda. Pre no {to je do{ao u Lis, on se spustio u Port Diaspar, koji sada le`i
zatrpan pod pustinjskim peskom. ^ak i u to vreme, kosmodrom je bio gotovo prazan;
mislim da je Gospodarev brod bio jedan od poslednjih koji su stigli na Zemlju. On je
kra}e vreme proveo u Diasparu, pre no {to je oti{ao u [almiran; put je tada sigurno jo{
bio otvoren. Ali brod mu vi{e nije bio potreban i tokom svih proteklih vekova letelica je
~ekala tamo, pod naslagama peska. Kao i sam Diaspar, kao ovaj robot, kao sve ostalo {to
su neimari pro{losti smatrali odista va`nim, i on je ostao sa~uvan zahvaljuju}i vlastitim
vodovima ve~nosti. Sve dok bude imao izvor energije, on ne}e biti podlo`an propadanju
niti uni{tenju; slika koja je uskladi{tena u njegovim }elijama se}anja nikada ne}e
izbledeti, a upravo ta slika upravlja njegovom fizi~kom strukturom."
Brod se sada nalazio sasvim blizu, kako ga je robot vodio prema kuli. Jeserak je
procenio da mu du`ina dosti`e oko sto stopa i da je o{tro za{iljen na oba kraja. Izgledalo
je da nema prozora niti drugih otvora, mada je ovaj zaklju~ak dovodio u sumnju tanak
sloj zemlje.
Iznenada ih je zapljusnula prljav{tina kada se deo trupa otvorio prema njima;
pred Jeserakovim o~ima pojavio se prizor male, neopremljene prostorije na ~ijem su se
suprotnom kraju nalazila druga vrata. Brod je lebdeo samo stopu od otvora ventilacione
cevi, kojoj se pribli`io veoma oprezno, poput `ivog bi}a sa sposobno{}u da ose}a.
"Do vi|enja, Jesera~e", re~e Alvin. "Ne mogu da se vratim u Diaspar, Jesera~e,
da se oprostim od prijatelja; molim te, u~ini ti to u moje ime. Reci Eristonu i Etaniji da
se nadam da }u se skoro vratiti; ako se to ne dogodi, zahvalan sam i tebi, premda ti
mo`da ne odobrava{ na~in na koji primenjujem znanje ste~eno od tebe.
[to se ti~e Ve}a... reci mu da se put, koji se jednom otvori, ne mo`e zatvoriti
pukim dono{enjem odluke."
111
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Brod je sada predstavljao samo tamnu ta~ku spram neba, a samo tren potom
Jeserak ga sasvim izgubi iz vida. Nije primetio kako nestaje, ali najednom se sa nebesa
oglasi najzastra{uju}iji zvuk koga je ^ovek ikada proizveo: otegnuta grmljavina
vazduha, koji se iz milje u milju survava u vakuumski tunel iznenada izbu{en kroz nebo.
Jeserak je ostao nepomi~an dok su poslednji odjeci zamirali preko pustinje.
Razmi{ljao je o de~aku koji je oti{ao: za Jeseraka Alvin }e uvek predstavljati dete,
jedino koje je ugledalo svetlost dana u Diasparu, od kada je, veoma davno, ukinut ciklus
ra|anja i umiranja. Alvin nikada ne}e odrasti; za njega je ~itava Vaseljena predstavljala
igra~ku, zagonetku koju je on razre{avao vlastite zabave radi. U toj igri, sada je nai{ao
na zavr{nu, pogubnu stvar~icu koja je mogla satrti ono {to je preostalo od ljudske
civilizacije: ali ma kakav bio ishod, za njega }e to i dalje biti samo igra.
18.
^ak i u Diasparu, Alvin je retko imao prilike da vidi takvu rasko{ kao {to je bila
ona koja ga je zasenila kada su unutra{nja vrata vazdu{ne komore skliznula u stranu. Ma
{ta da je ina~e bio, Gospodar sigurno nije spadao u askete. Trebalo je, me|utim, da
protekne izvesno vreme pre no {to je Alvinu postalo jasno da sva ova udobnost ne
predstavlja znak ta{te rasipnosti; mali svet bio je Gospodarevo jedino stani{te tokom
mnogih dugih putovanja me|u zvezdama.
Nigde se nisu mogli videti nikakvi upravlja~i, ali veliki, ovalni ekran koji je
potpuno zapremao suprotni zid ukazivao je da to nije obi~na prostorija. Postavljena u
polukrug ispred njega, nalazila su se tri niska le`aja; ostali deo kabine zauzimali su dva
mala stola i nekoliko mekanih stolica, od kojih neke o~igledno nisu bile predvi|ene za
ljude.
Kada se udobno smestio naspram ekrana, Alvin pogledom potra`i robota. Na
njegovo iznena|enje, ovaj je i{~ezao; a onda ga je opazio, {}u}urenog u jednom
udubljenju ispod zakrivljene tavanice. Dovezao je Gospodara kroz svemirska
prostranstva na Zemlju, a zatim ga je kao sluga pratio u Lis. Sada je ponovo stajao
spreman, kao da minuli eoni uop{te nisu postojali, da se jo{ jednom lati svoje stare
du`nosti.
Alvin mu uputi jedno eksprementalno nare|enje i veliki ekran pred njim o`ive.
Pojavila se Loranova Kula, neobi~no skra}ena u perspektivi i prividno kao da le`i
postrance. Potonji poku{aji predo~ili su mu prizore neba, grada i velikog prostranstva
pustinje. Slika je bila izvrsna, gotovo neprirodna i jasna, iako je izgledalo da nije
upotrebljeno nikakvo uve}anje. Alvin je jo{ malo vr{io isprobavanja, sve dok mu nije
po{lo za rukom da dobije svaki prizor koji bi po`eleo; tada je bio spreman za polazak.
112
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
113
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Bilo je gotovo ve~e kada je stigao u Erli, a male ku}e plivale su u lokvama
svetlosti. Alvin se dr`ao senke i ve} je gotovo stigao do Seranisine ku}e kada je
otkriven. Najednom se razleglo ljutito, resko zujanje i pogled su mu zapre~ili lepeti krila.
Nehoti~no se trgao pred ovim naletom; a onda mu je postalo jasno {ta se dogodilo. Krif
je jo{ jednom izra`avao svoju odbojnost prema svemu {to je letelo bez krila.
Ne hotev{i da povredi divno, ali glupo stvorenje, Alvin je zaustavio robota i
izdr`ao ki{u udaraca {to je mogao postojanije. Iako je udobno sedeo na udaljenosti od
jedne milje, ustuknuo bi pri svakom lepetu; najzad je odahnuo kada je Hilvar izi{ao da
vidi u ~emu je stvar.
Kada mu se gospodar pribli`io, Klif se povukao, i dalje zlokobno zuje}i. U
ti{ini koja je potom usledila, Hilvar je neko vreme gledao robota, a onda se osmehnuo.
"Zdravo, Alvine", re~e. "Drago mi je {to si se vratio. Ili si mo`da jo{ u
Diasparu?"
Po ko zna koji put, Alvin je osetio zavidljivo divljenje prema hitrini i ta~nosti
Hilvarovog uma.
"Ne", re~e on, upitav{i se istog ~asa koliko jasno robot odra`ava njegove re~i.
"Nalazim se u Erliju, ne mnogo daleko. Ali za sada ostajem ovde."
Hilvar se nasmeja.
"Mislim da si u pravu. Seranis ti je oprostila, ali {to se Skup{tine ti~e... no,
dobro, to je druga stvar. Upravo se sada odr`ava skup, prvi koji je ikada prire|en u
Erliju."
"Ho}e{ da ka`e{", upita Alvin, "da su va{i ve}nici do{li ovamo? S obzirom na
telepatske mo}i kojima raspola`ete, takav susret mi se ne ~ini neophodnim."
"Oni su zbilja retki, ali postoje trenuci kada se smatraju po`eljnim. Nisam
upu}en u ta~nu prirodu krize, ali trojica senatora su ve} ovde, a ostali se svakog ~asa
o~ekuju."
Alvin nije mogao obuzdati osmeh pri pomisli kako se doga|aji u Diasparu
verno odra`avaju ovde. Ma kuda da se kretao, izgledalo je da sada posvuda ostavlja za
sobom trag u`asnutosti i uzbu|enosti.
"Mislim da ne bi bilo r|avo", re~e, "ako bih mogao da se obratim va{oj
Skup{tini, pod uslovom da to ne ugrozi moju bezbednost."
"Smeo bi bez bojazni da li~no do|e{ ovamo", re~e Hilvar, "ako ti Skup{tina
obe}a da ne}e ponovo poku{ati da ti zaposedne um. U suprotnom, bolje bi bilo da
ostanem{ tu gde jesi. Pove{}u robota do senatora... bi}e prili~no usplahireni kada ga
budu videli."
Dok je i{ao za Hilvarom u ku}u, Alvina je pro`eo prijatan, ali varljiv ose}aj
u`ivanja i razdraganosti. Sretao se sa vladarima Lisa na znatno ravnijoj nozi nego pro{li
put; iako nije bio kivan na njih, dopadalo mu se saznanje da je sada gospodar situacije i
da mu se u rukama nalaze mo}i koje ni sam jo{ nije do kraja razabrao.
Vrata prostorije u kojoj se odr`avao skup bila su zatvorena i trebalo je da pro|e
izvesno vreme pre no {to je Hilvar prizvao pa`nju na sebe. Umovi senatora izgledali su u
114
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
toj meri zaokupljeni da je bilo veoma te{ko uplesti im se u misaone tokove. A onda su se
zidovi nevoljno razmakli i Alvin je brzo uveo robota u prostoriju.
Trojica senatora uko~ila su se u stolicama kada je on krenuo prema njima, ali je
preko Seranisionog lica prostrujao tek treptaj iznena|enja. Mo`da ju je Hilvar ve}
upozorio, ili je mo`da ona o~ekivala da }e se Alvin ranije ili kasnije vratiti.
"Dobro ve~e", re~e on veoma u~itivo, kao da je ovo zastupni~ko nastupanje
predstavljalo ne{to najprirodnije. "Re{io sam da se vratim."
Njihovo iznena|enje prili~no je nadma{ilo Alvinova predvi|enja. Prvi se
pribrao jedan mladi senator pepeljaste kose.
"Kako si do{ao ovamo?" promuca.
Razlog njegovog zaprepa{}enja bio je o~igledan. Ba{ kao i Diaspar, Lis je
tako|e zapreo podzemni put.
"Za{to, pa do{ao sam ovde na isti na~in kao i pro{li put", re~e Alvin, ne
mogav{i da odoli isku{enju da se ne na{ali na njihov ra~un.
Dvojica senatora o{tro pogleda{e tre}ega, koji samo ra{iri ruke u znak
osuje}ene rezignacije. A onda ponovo progovori mladi} koji mu se ve} obratio.
"Zar nisi nai{ao ni na kakve pote{ko}e?" upita.
"Ba{ nikakve", re~e Alvin, re{en da pove}a njihovu pometnju. Shvatio je da mu
je to po{lo za rukom.
"Vratio sam se", nastavi on, "po slobodnom izboru i zato {to imam neke va`ne
novosti za vas. Me|utim, s obzirom na na{u prethodnu nesuglasicu, za sada }u ostati po
strani. Ako se pojavim li~no, da li mi obe}avate da vi{e ne}ete poku{ati da ograni~ite
moje kretanje?"
Za trenutak, niko nije ni{ta progovorio i Alvin se upita kakve se misli sada
be{umno izmenjuju. A onda, Seranis progovori u ime svih prisutnih.
"Ne}emo vi{e poku{avati da te kontroli{emo, premda ni pro{li put nismo bili
ba{ osobito uspe{ni."
"Vrlo dobro", uzvrati Alvin. "Do}i }u u Erli {to br`e mogu."
Sa~ekao je da se robot vrati, a onda je, veoma bri`ljivo, izdao ma{ini uputstva i
nalo`io joj da mu ih ponovi. Bio je uveren da Seranis ne}e prekr{iti datu re~; pa ipak,
nije bilo zgoreg da za svaki slu~aj obezbedi uzmak.
Kada je izi{ao iz broda, vazdu{na komora se be{umno zatvorila za njim.
Trenutak potom, za~ulo se {aptavo hisss... sli~no otegnutom uzdahu iznena|enja, dok je
vazduh pravio mesta brodu koji se uspinjao. Za~as, tamna senka pre{la je preko zvezda,
a onda je brod nestao.
Tek kada je i{~ezao sa vidika, Alvin je shvatio da je po~inio si}u{nu, ali kobnu
gre{ku, zbog kakvih su propadali i najbolje skovani planovi. Zaboravio je da su robotova
~ula znatno tananija od njegovih, a no} je bila tamnija nego {to je o~ekivao. U vi{e
navrata, sasvim je skretao sa staze, a nekoliko puta je za dlaku izbegao sudar sa drve}em.
U {umi se gotovo nije video ni prst pred okom, a jednom je ne{to veliko krenulo ka
njemu kroz {iblje. Za~ulo se slaba{no pucketanje gran~ica i dva smaragdna oka upre{e se
u njega sa visine struka. Oteo mu se prugu{eni krik, a neverovatno dugi jezik hrapavo
115
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
mu pre|e preko ruke. Trenutak kasnije, sna`no telo ne`no se o~e{a o njega i produ`i bez
{uma. Nije imao pojma {ta bi to moglo biti.
Kona~no, svetlosti sela promoli{e se kroz kro{nje, ali vi{e mu nije bio potreban
njihov putokaz, po{to mu se staza pod nogama pretvorila u reku tamnoplavog plamena.
Mahovina kojom je kora~ao jasno se sjajila, a njegove stope ostavljale su tamne tragove,
koji su se polako gubili iza njega. Bio je to divan i o~aravaju}i prizor, a kada se Alvin
zaustavio i ubrao malo neobi~ne mahovine, ona je minutima svetlucala u njegovim
skupljenim {akama pre no {to joj je zra~enje zgaslo.
Hilvar ga je po drugi put do~ekao pred ku}om i ponovo ga najavio Seranis i
senatorina. Pozdravili su ga opreznim i nevoljnim po{tovanjem; ako su se i pitali gde se
deo robot, to ni~im nisu pokazali.
"Veoma mi je `ao", po~eo Alvin, "{to sam bio primoran da napustim va{u
zemlju na tako nedostojan na~in. Mo`da }e vas zanimati da ni{ta lak{e nije bilo ni pobe}i
iz Diaspara." Sa~ekao je da ova opaska stvori utisak, a onda je brzo dodao: "Ispri~ao sam
mom narodu sve o Lisu i preduzeo sam sve {to je bilo u mojoj mo}i da ostavim {to
povoljniji dojam. Ali Diaspar ne `eli da ima nikakva posla sa vama. Bez obzira na sve
{to sam izlo`io, on `eli da predupredi me{anje sa podre|enom kulturom."
Osetio je veliko zadovoljstvo, posmatraju}i reakciju senatora; ~ak je i ugla|ena
Seranis blago promenila boju na ove re~i. Ako mu po|e za rukom da u dovoljnoj meri
okrene Lis i Diaspar jedno protiv drugog, re{i}e vi{e od polovine problema. Obe
zajednice upre}e se iz petinih `ila da doka`u nadre|enost vlastitog na~ina `ivota, tako da
}e barijere izme|u njih ubrzo morati da padnu.
"Zbog ~ega si se vratio u Lis?" upita Seranis.
"Zato {to ho}u da ubedim vas, ba{ kao i Diaspar, da ste po~inili gre{ku." Nije
ni{ta kazao o drugom razlogu: da mu se, naime, u Lisu nalazi jedini prijatelj u koga
mo`e imati poverenja i ~ija mu je pomo} sada bila potrebna.
Senatori su i dalje }utali, ~ekaju}i da on nastavi; Alvin je znao da posredstvom
njihovih o~iju i u{iju sve ovo sada vide i ~uju mnogi drugi umovi. Bio je predstavnik
Diaspara i ceo Lis sudio je o njemu po onome {to }e re}i. Odgovornost je bila velika i on
zadrhta pri pomisli na nju. Pribrao je malo misli, a onda ponovo po~eo da govori.
Tema je bila Diaspar. Opisao je grad onako kako ga je video poslednji put,
usnulog na prsima pustinje, sa kulama koje blistaju poput o~aravaju}ih duga spram neba.
Iz riznice se}anja prizvao je napeve koje su pesnici starine spevali u slavu Diaspara, a
onda je kazivao o nebrojenim ljudima koji su proveli `ivote pove}avaju}i mu lepotu.
Nemogu}e je, rekao im je, ikada iscrpsti blaga grada, ma koliko se `ivelo; uvek postoji
ne{to novo. Zatim je opisivao neka ~uda koja su proizveli `itelji Diaspara; poku{ao je da
im do~ara bar tra~ak ljupkosti koju su umetnici pro{losti stvorili za ve~no divljenje
budu}ih nara{taja. Pitao se, pomalo zami{ljeno, da li je stvarno muzika Diaspara
predstavljala poslednje zvuke koje je Zemlja odaslala ka zvezdama.
Saslu{ali su ga do kraja, ne prekidaju}i ga pitanjima. Kada je zavr{io, bilo je
veoma kasno i on se osetio umornim vi{e nego ikada ranije, bar koliko ga je se}anje
116
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
slu`ilo. Napor i uzbu|enje dugog dana kona~no su se po~eli odr`avati na njemu i gotovo
istog ~asa on je utonuo u san.
Kada se probudio, obreo se u nepoznatoj prostoriji i bilo mu je potrebno
izvesno vreme da shvati da se vi{e ne nalazi u Diasparu. Sa povratkom svesti i svetlost
se poja~avala oko njega; kupao se u blagom, hladnjikavom zra~enju jutarnjeg sunca,
koje se slivalo kroz sada prozirne zidove. Le`ao je u dremljivoj omamljenosti,
prise}aju}i se doga|aja prethodnog dana i pitaju}i se kakve li je sile sada stavio u pokret.
Uz ne`an, muzi~ki ton, jedan od zidova po~eo je da se nabira nagore, na tako
slo`en na~in da ga oko nije moglo sasvim razabrati. Kroz otvor koji je nastao promolio
se Hilvar i pogledao Alvina sa izrazom koji je predtsavljao me{avinu {ale i zbilje.
"Sada kada si se probudio, Alvine", re~e on, "mo`da }e{ mi najzad kazati {ta
dalje ima{ u planu i kako ti je po{lo za rukom da se vrati{ ovamo. Senatori su upravo
oti{li da vide u ~emu je stvar sa podzemnim prolazom; nije im jasno kako si uspeo da se
poslu`i{ njime. Pitam se da li je to uop{te ta~no."
Alvin sko~i iz postelje i sna`no se protegnu.
"Mo`da je bolje da ih zaustavimo", re~e. "Ne `elim da samo tra}e vreme. [to se
ti~e pitanja koje si mi postavio, uskoro }u ti pokazati odgovor na njega."
Senatori su stigli tek u blizinu jezera i dve skupine izmenja{e lake naklone.
Istra`ni odbor video je da je Alvinu poznato kuda se on zaputio, a ovaj neo~ekivani
susret o~igledno ga je doveo u nedoumicu.
"Bojim se da sam vas no}as uputio na pogre{an trag", re~e Alvin veselo.
"Nisam do{ao u Lis starim putem, tako da je va{ trud oko njegovog zatvaranja bio
sasvim nepotreban. [tavi{e, i diasparsko Ve}e tako|e je zaprelo svoj kraj, ali isto tako
bez stvarnog razloga."
Lica senatora predstavljala su ogledalo su{te zbunjenosti, dok su re{enja
smenjivala jedno drugo u njihovim umovima.
"Kako si onda stigao ovamo?" upita vo|a. Iznenada je blesnuo tra~ak
razumevanja u njegovim o~ima i Alvin pomisli da je ovaj po~eo da naga|a istinu. Pitao
se da nije mo`da uhvatio nare|enje koje je njegov um upravo poslao preko planina. Ali
ni{ta nije kazao, ve} je samo u ti{ini upro prstom prema severnom delu neba.
Odve} brzo da bi je oko pratilo, jedna srebrna igla svetlosti napravila je luk
preko planina, ostavljaju}i za sobom usijani trag duga~ak ~itavu milju. A onda se
zaustavila, dvadeset hiljada stopa iznad Lisa. Nije bilo usporavanja, niti polakog ko~enja
njene d`inovske brzine.
Zaustavila se tako naglo, da je oko nastavilo da se kre}e zami{ljenom putanjom
njenog kretanja jo{ dobru ~etvrtinu neba, pre no {to je mozgu uspelo da ga obuzda.
Odozgo se razlegao mo}an pucanj groma: zvuk vazduha koji je prolazak broda potisnuo
i sabio. Sjajno blistaju}i na suncu, letelica se ubrzo spustila na obronak brda, stotinak
metara dalje.
Te{ko se moglo re}i ko je vi{e iznena|en, ali Alvin je prvi povratio prisustvo
duha. Dok je i{ao, gotovo tr~e}i, prema brodu, upitao se da li on i ina~e putuje na ovaj
meteorski na~in. Pomisao je bila uznemiruju}a, premda za vreme puta uop{te nije imao
117
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
ose}aj kretanja. Znatno je vi{e, me|utim, dovodila u zabunu ~injenica da je do pre samo
jednog dana ovo ble{tavo obli~je le`alo skriveno ispod debelog sloja stena ~vrstih poput
~elika: tu oblogu i dalje je imala na sebi kada se oslobodila zagrljaja pustinje. Tek kada
je Alvin stigao do broda i opekao prste po{to ih je neoprezno stavio na trup letelice,
postalo mu je jasno {ta se, u stvari, dogodilo. Blizu krmenog dela i dalje je bilo tragova
zemlje, ali ona se rastopila u lavu. Sve ostalo je otpalo, ostaviv{i nepokriven postojani
spoljni omota~, koga nisu mogli da okrnje ni vreme, niti bilo koja prirodna sila.
Sa Hilvarom uz sebe, Alvin je zastao u otvorenim vratima i pogledao nadole,
prema senatorima, koji su i dalje bili bez re~i. Upitao se na {ta sada misle, odnosno {ta
sada ceo Lis misli. Izrazi lica su im odavali ne{to {to je gotovo predstavljalo potpunu
prazninu uma.
"Idem u [almiran", re~e Alvin, "i vrati}u se u Erli kroz otprlike jedan ~as. Ali to
je samo po~etak, a dok budem odsutan, evo vam ne{to o ~emu }ete mo}i da razmi{ljate.
Ovo nije obi~na letelica u kakvima su ljudi putovali oko Zemlje. To je
svemirski brod, jedan od najbr`ih koji su ikada sazdani. Ako ho}ete da saznate odakle mi
on, odgovor vas ~eka u Diasparu. Ali u tom slu~aju mora}ete da odete tamo, po{to
Diaspar nikada ne}e do}i k vama."
Okrenuo se ka Hilvaru i pokazao mu prema vratima. Hilvar je oklevao samo za
trenutak, baciv{i jo{ jedan pogled na poznate prizore oko sebe. A onda je zakora~io u
vazdu{nu komoru.
Senatori su posmatrali kako brod, koji se sada kretao sasvim polako, po{to je
imao da prevali sasvim kratak put, nestaje u pravcu juga. A onda, mladi} pepeljaste kose
koji je predvodio skupinu, filosofski slegnu ramenima i okrenu se prema jednom od
svojih kolega.
"Uvek si nam protivure~io kada smo `eleli promenu", re~e on, "i do sada si
uvek bivao ubedljiviji. Ali sumnjam da budu}nost le`i u bilo kom od na{a dva tabora.
Lis i Diaspar zajedno su do{li do kraja jednog razdoblja, i to valja na najbolji na~in
iskoristiti."
"Bojim se da si u pravu", usledio je sumoran odgovor. "Suo~eni smo sa krizom,
a Alvin je jama~no znao {ta govori kada nam je kazao da odemo u Diaspar. Oni sada
znaju o nama, tako da vi{e nema nikakve svrhe skrivati se. Mislim da nam ne preostaje
ni{ta drugo nego da uspostavimo vezu sa na{im ro|acima, koji se sada mogu pokazati
znatno raspolo`eniji za saradnju."
"Ali podzemni put je zatvoren na oba kraja!"
"Mi }emo otvoriti na{; ne}e pro}i dugo vremena, a Diaspar }e u~initi isto."
Umovi senatora, kako ovih u Erliju, tako i onih razu|enih po celom Lisu,
razmotrili su problem i zaklju~i da im se on nimalo ne dopada. Ali druge mogu}nosti
nije bilo.
Znatno br`e nego {to je Alvin imao prava da o~ekuje, seme koje je zasejao
po~elo je da ura|a plodom.
118
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
19.
Udubljeni u misli, Hilvar i Alvin vratili su se u ti{ini do broda, kojih ih je
~ekao; ubrzo potom, utvr|enje je ponovo postalo samo tamna senka me|u brdima. Hitro
je i{~ezavalo, sve dok se nije pretvorilo u oko bez kapka, ve~ito upravljeno prema
svemiru; kona~no se sasvim izgubilo u velikoj panorami Lisa.
Alvin ni{ta nije preduzeo da upravlja ma{inom; i dalje su se uspinjali, sve dok
se pod njima nije rasprostro ceo Lis; zeleno ostrvo u okernom okeanu. Alvin jo{ nikada
nije bio tako visoko; kada su se kona~no zaustavili, ispod se mogao videti ceo Zemljin
srp. Lis je sada izgledao sasvim si}u{no: tek smaragdna mrljica sred pustinje boje r|e; ali
u daljini, na samoj zakrivljenosti kugle, ne{to je blistalo poput dragulja, koji su uobli~ile
ljudske ruke. Bilo je to pvi put da se pred Hilvarovim o~ima pojavio Diaspar.
119
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
121
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
prazninu koja je zjapila iza nje. Alvin i Hilvar nisu bili u stanju da doku~e stvarnu
veli~inu prevaljenog puta; velike sage o istra`ivanjima potpuno su promenile ^ovekovo
vi|enje Vaseljene, a ~ak i sada, mnogo miliona stole}a kasnije, drevno predanje jo{ nije
sasvim zamrlo. Legende su pri~ale o jednom brodu koji je oplovio Kosmos od izlaska do
zalaska sunca. Pred takvim brzinama, milijarde milja koje su razdvajale zvezde nisu
predstavljale ni{ta. Alvinu se ovo putovanje ~inilo samo malo ve}e i ~ak mo`da manje
opasnije od prve vo`nje za Lis.
Hilvar je prvi izrekao zajedni~ke misli dok je Sedam Sunaca blago sjalo pred
njima.
"Alvine", primeti on, "ovo ustrojstvo ne mo`e biti prirodnog porekla."
Prijatelj mu klimnu glavom.
"Mislio sam to ve} godinama, ali mi i dalje izgleda fantasti~no."
"Mo`da taj sistem nije sazdao ^ovek", slo`i se Hilvar, "ali iza njegovog
nastanka jama~no stoji inteligencija. Priroda nikada ne bi bila u stanju da obrazuje tako
besprekoran krug zvezda, od kojih su sve podjednako sjajne. Osim toga, u vidljivom
delu Vaseljene nema ni~eg sli~nog Sredi{njem Suncu.
"Zbog ~ega je onda sve to stvoreno?"
"Oh, mogu navesti mnogo razloga. Mo`da je u pitanju signal, koji bi svakom
stranom brodu pri ulasku u Vaseljenu stavio do znanja gde da potra`i `ivot. Mo`da
ozna~ava sredi{te galakti~ke administracije. Ili je mo`da... a ne{to mi ka`e da je to pravo
obja{njenje... posredi najve}e umetni~ko delo svih vremena. Ali nerazumno je sada
mozgati o tome. Kroz nekoliko ~asova zna}emo istinu.
Zna}emo istinu. Nije isklju~eno, pomisli Alvin, ali koliki }e nam njen deo
stvarno biti dostupan? Izgledalo je neobi~no {to mu se u ovom ~asu, kada se otisnuo iz
Diaspara i sa same Zemlje brzinom koja je uveliko nadma{ala mo} poimanja, misli
ponovo upravljaju na tajnu njegovog ro|enja. Mo`da to, ipak, nije bilo odve}
iznena|uju}e; nau~io je mnoge stvari od kada je prvi put stigao u Lis, ali do sada jo{ nije
imao nimalo vremena da natenane razmisli o svemu.
Sve {to mu je preostalo bilo je da sedi i ~eka; njegovom neposrednom
budu}no{}u upravljala je ~udesna ma{ina, sigurno jedno od najve}in in`enjerskih
dostignu}a svih vremena, koja ga je trenutno nosila ka srcu Vaseljene. Bio je to ~as za
razmi{ljanje, hteo on to ili ne. Ali najpre }e Hilvaru ispri~ati sve {to mu se dogodilo od
kada su se onako `urno razi{li pre dva dana.
Hilvar je slu{ao pri~u bez komentara i ne tra`e}i dodatna obja{njenja; izgledalo
je da je odmah shvatao sve o ~emu je Alvin govorio i nije ispoljio nikakav znak
iznena|enja, ~ak ni kada je ~uo o susretu sa Centralnim Kompjuterom i o operaciji koju
je ovaj izvr{io nad robotovim umom. Nije stvar bila u tome {to on nije bio u stanju da se
za~udi, ve} {to je istorija pro{losti bila puna neobi~nosti koje su nadma{ale sve o ~emu je
Alvin pri~ao.
"O~igledno je", re~e on, kada je Alvin zavr{io izlaganje, "da je Centralni
Kompjuter kada je sazdan morao primiti naro~ita uputstva u vezi sa tobom. Sigurno si
ve} pogodio zbog ~ega."
123
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
minut pove}avao, sve dok se ta~ka nije pretvorila u si}u{an krug. A onda je krug po~eo
da se {iri u susret njima.
Usledilo je gotovo neprimetno upozorenje: u deli}u sekunde, dubok ton sli~an
zvuku zvonca prostrujao je prostorijom. Alvin je ~vr{}e stegao naslone stolice, premda je
to bio sasvim uzaludan pokret.
Veliki generatori jo{ jednom su ekspolozivno o`iveli i silinom koja je bila
gotovo zaslepljuju}a ponovo su se pojavile zvezde. Brod je skliznuo natrag u svemir, u
Vaseljenu sunaca i planeta, i prirodni svet gde se ni{ta nije moglo kretati br`e od
svetlosti.
Ve} su se nalazili unutar sistema Sedam Sunaca, po{to je veliki prsten
raznobojnih kugli preovla|ivao nebom. A kakvo je to samo nebo bilo! Nestale su sve
zvezde koje je poznavao, sva dobro znana sazve`|a. Mle~ni Put vi{e nije predstavljao
slaba{an pramen magle du` jedne strane obzorja; sada su bili u sredi{tu stvaranja, ~iji je
veliki krug raspolu}ivao Vaseljenu.
Brod se i dalje kretao veoma brzo ka Sredi{njem Suncu, dok je {est preostalih
zvezda sistema predstavljalo raznobojne svetionike raspore|ene po nebu. Nedaleko od
najbli`e od njih videle su se slaba{ne iskre kru`e}ih planeta, svetova koji su nesumnjivo
bili ogromnih razmera kada su se mogli videti sa ove udaljenosti.
Uzrok sedefaste svetlosti Sredi{njeg Sunca postao je sada sasvim o~evidan.
Veliku zvezdu obavijala je gasna opna koja je ubla`ivala njeno zra~enje i davala joj
osobenu boju. Ta okru`na maglina mogla se razabrati samo posredno i bila je izvijena u
neobi~na obli~ja koja su izmicala oku. Ali jama~no se nalazila tu, i {to bi se du`e
posmatrala, ~inila se sve izdu`enijom.
"Dobro, Alvine", re~e Hilvar, "na raspolaganju nam stoji ~itavo mno{tvo
svetova. Ho}emo li izabrati neki, ili, mo`da, misli{ da ih mo`emo sve istra`iti?"
"Ovo poslednje sre}om nije neophodno", odvrati Alvin. "Ako bilo gde
uspostavimo kontakt, dobi}emo obave{tenje koje nam je potrebno. Logi~na odluka bi
bila da se uputimo ka najve}oj planeti Sredi{njeg Sunca."
"Izuzev ako nije odve} velika. Kako sam ~uo, neke planete su tako velike da na
njima ne mo`e postojati ljudski `ivot, po{to bi ~ovek bio zgnje~en pod vlastitom
te`inom."
"Sumnjam da bi to va`ilo ovde, po{to sam siguran da je ovaj sistem potpuno
ve{ta~ki. U svakom slu~aju, mo}i }emo videti iz svemira da li postoje bilo kakvi gradovi
i zdanja."
Hilvar pokaza na robota.
"Na{ problem je ve} re{en. Nemoj zaboraviti da nam je vodi~ ve} bio ovde. On
nas vodi svojoj ku}i i pitam se {ta misli o svemu tome?"
Alvinu je to isto palo na pamet. Ali da li je bilo osnovano, da li je uop{te imalo
nekog smisla pretpostaviti da robot ose}a ne{to {to bi nalikovalo ljudskim ose}anjima,
sada kada se posle toliko eona vra}a drevnom domu Gospodara?
Tokom svih delanja koje je preduzeo sa njim, od ~asa kada je Centralni
Kompjuter oslobodio blokadu koja ga je spre~avala da govori, robot nikada nije ispoljio
125
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
20.
Planeta kojoj su se pribli`avali bila je udaljena svega nekoliko miliona milja i
li~ila je na predivnu kuglu vi{ebojne svetlosti. Na njenoj povr{ini nije moglo biti tame,
jer dok bi se okretala ispod Sredi{njeg Sunca, preko neba bi joj se nizale jedna za
drugom ostale zvezde. Alvin je sada jasno razabrao zna~ajne re~i koje je Gospodar
izgovorio na samrti: Divno je posmatrati raznobojne senke na planetama ve~ne svetlosti.
Sada su se nalazili tako blizu, da su mogli uo~iti kontitnente, okeane i tananu
izmagalicu atmosfere. Postojalo je, me|utim, ne{to zbunjuju}e u vezi sa linijama obale i
oni ubrzo shvati{e da je podela izme|u kopna i vode neobi~no pravilna. Kontineti
planete nisu bili onakvi kakvim ih je Priroda uobli~ila: ali preoblikovanje jednog sveta
jama~no je moralo biti tri~av zadatak za one koji su sazdavali njena sunca!
"Ovo uop{te nisu okeani!" uzviknu Hilvar iznenada. "Pogledaj, na njima
postoje neke {are!"
Tek kada je planeta postala bli`a, Alvin je jasno uo~io {ta mu je prijatelj imao
na umu. Razabrao je tanu{ne pruge i linije du` ivica kontinenata, prili~no unutar onoga
{to je on dr`ao da su granice mora. Prizor ga je ispunio iznenadnom sumnjom, po{to je
odve} dobro razumeo zna~enje ovih linija. Jednom ih je ve} video u pustinji oko
Diaspara i one su mu stavile do znanja da je putovanje bilo uzaludno.
"Ova planeta je suva kao Zemlja", re~e on tupo. "Sva voda je nestala sa nje: one
{are predstavljaju slana korita isparelih mora."
"Oni nikada ne bi dopustili da se to dogodi", uzvrati Hilvar. "Uostalom, mislim
da smo i te kako zakasnili."
Njegovo razo~arenje bilo je tako gorko, da Alvin nije na{ao re~i kojima bi
nastavio razgovor; u ti{ini je zurio u veliki svet pod sobom. Upe~atljivom sporo{}u,
planeta se okretala ispod broda, dok joj se povr{ina veli~anstveno podizala njima u
susret. Kona~no su mogli da razaznaju zdanja: si}u{ne bele okorine nalazile su se svuda,
izuzev po okeanskim koritima.
126
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Jednom je ovaj svet bio Sredi{te Vaseljene. Sada je utihnuo, vazduh je bio
prazan, a na tlu se nije prime}ivao ni trag nekog pokreta koji bi govorio o `ivotu. Pa
ipak, brod je i dalje svrhovito klizio iznad smrznutog kamenog mora - mora koje se tu i
tamo nabiralo u velike talase {to su prkosili ve~nosti.
A onda se brod zaustavio, kao da je robot stigao do samog izvori{ta svojih
se}anja. Ispod njih se nalazio stub od sne`nobelog kamena, uzdi`u}i se iz sredi{ta jednog
ogromnog, mramornog amfiteatra. Alvin je malo sa~ekao; a onda, po{to je ma{ina ostala
nepomi~na, upravio ju je ka zemlji, blizu podno`ja stuba.
Sve do tog trenutka, Alvin se nadao da }e prona}i `ivot na planeti. Nada je
iskopnila istog ~asa kada se vazdu{na komora otvorila. Nikada ranije u `ivotu, ~ak ni u
pusto{i [almirana, on se nije obreo u tako mrkloj ti{ini. Na Zemlji je uvek postojalo
brujanje glasova, vreva `ivih bi}a ili hujanje vetra. Ovde nije bilo ni pomena od toga, niti
}e ikada vi{e biti.
"Zbog ~ega si nas doveo ovamo?" upita Alvin. Odgovor ga je malo zanimao, ali
inercija istra`ivanja i dalje ga je gonila napred, iako je izgubio svaku volju da to nastavi.
"Gospodar je po{ao odavde", uzvrati robot.
"Pomislio sam da }e to biti obja{njenje", re~e Hilvar.
"Zar ne vidi{ svu ironiju te ~injenice? Otisnuo se u nemilosti sa ovog sveta, a
pogledaj kakav su mu spomenik podigli!"
Veliki kameni stub bio je mo`da stotinu puta vi{i od ~oveka i stajao je
postavljen u metalnom krugu malo uzdignutom iznad nivoa ravnice. Nije imao nikakva
obele`ja ni natpise. Koliko su se samo hiljada ili miliona godina, upita se Alvin,
Gospodarevi sledbenici okupljali ovde da mu odaju po~ast? Da li su ikada saznali da je
umro u izgnanstvu na dalekoj Zemlji?
Sada je to bilo svejedno. Gospodara i njegove sledbenike prekrio je veo
zaborava.
"Hajde napolje", po`uri ga Hilvar, poku{av{i da povrati Alvina iz stanja
poti{tenosti. "Prevalili smo pola Vaseljene da bismo videli ovo mesto. Mo`e{ valjda jo{
toliko snage da smogne{ da izi|e{ iz broda."
Gotovo protiv volje, Alvin se osmehnu i krenu za Hilvarom kroz vazdu{nu
komoru. Kada se obreo napolju, ponovo je malo `ivnuo duhom. Iako je ovaj svet mrtav,
on jama~no sadr`i mno{tvo zanimljivosti, mno{tvo koje }e mu pomo}i da razre{i neke
od tajni pro{losti.
Vazduh je bio ustajao, ali se moglo disati. I pored mnogo sunaca na nebu,
temperatura je bila niska. Samo je beli disk Sredi{njeg Sunca zra~io toplotu, ~ija je
snaga, izgleda, opala prilikom prolaska zvezde kroz koprenu magline koja ju je
okru`ivala. Ostala sunca davala su svoj prilog u boji, ali ne i u toploti.
Bilo im je potrebno samo nekoliko minuta da ustanove da im obelisk ne}e
otkriti ni{ta. Otporan materijal od koga je on bio isklesan kona~no je po~eo da ispoljava
znake starenja; rubovi su mu se zaoblili, a metal na kome je stajao izlizala su stopala
pokolenja hodo~asnika i posetilaca. Bilo je ne~eg ~udnog u pomisli da su oni verovatno
poslednja me|u milijardama ljudskih bi}a koja su stajala na ovom mestu.
127
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
130
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Li{eno o~ekivane `rtve, stvorenje je polako utonulo u tle - i tek tada je Alvin
shvatio da je cela ravnica, zapravo, samo pena na povr{ini tromog mora.
"{ta je ta... stvar?" promuca on.
"Morao bih da se spustim dole i da je prou~im, ako ho}e{ da ti odgovorim na
pitanje", odvrati Hilvar strogo bukvalno. "Mo`da je posredi neka vrsta primitivne
`ivotinje, ~ak nekakav srodnik na{eg prijatelja iz [almirana. Sigurno nije inteligentna,
jer ina~e ne bi poku{ala da pojede jedan svemirski brod."
Alvin je ose}ao kako drhti, premda je znao da se nisu nalazili u opasnosti.
Upitao se {ta jo{ le`i dole, pod onim bezazlenim busnjem, koje ih je tako mamilo da
izi|u i potr~e njegovom elasti~nom povr{inom.
"Mogao bih provesti mnogo vremena ovde," re~e Hilvar, o~igledno pod
utiskom onoga {to je upravo video. "Evolucija je sigurno dovela do krajnje zanimljivih
ishoda u ovakvim uslovima. I to ne samo evolucija ve} i devolucija, po{to su vi{i oblici
`ivota regradirali kada je planeta opusto{ena. Do sada je sigurno ve} uspostavljena
ravnote`a i... ha, zar ve} odlazi{?" Glas mu je zazvu~ao prili~no tu`no kada je primetio
da se pod njima predeo udaljuje.
"Odlazim", re~e Alvin, "Video sam svet bez `ivota i svet sa odve} mnogo
`ivota: ne znam koji mi se od njih manje dopada."
Na visini od pet hiljada stopa iznad ravnice, planeta im je priredila poslednje
iznena|enje. Susreli su se sa flotilom velikih, mlohavim balona koji su se kretali niz
vetar. Iz svake poluprozirne opne njihali su se grozdovi pipaka, obrazuju}i ne{to {to je
doslovce li~ilo na preokrenutu {umu. Izgledalo je da su to neke biljke, koje su, u naporu
da umaknu surovom sukobu na povr{ini, stekle sposobnost ovladavanja vazduhom.
Nekim ~udom prilago|avanja, nau~ile su da izdvajaju vodonik i da ga sme{taju u
mehurove, {to im je omogu}ilo da se podignu u srazmeran mir ni`ih slojeva atmosfere.
Me|utim, ni ovde kao da nisu na{le potpunu sigurnost. Njihove nadole okrenute
stabljike i li{}e bili su zagu{eni ~itavom faunom paukolikih `ivotinjica, koje su jama~no
provodile `ivot lebde}i visoko iznad povr{ine kugle u neprestanoj i sveop{toj borbi za
opstanak na svojim samotnim vazdu{nim ostrvima. Verovatno su s vremena na vreme
imale nekakvih dodira sa tlom; Alvin je video kako se jedan od velikih balona iznenada
sa`eo i strmoglavio sa neba, dok mu je puknuta opna slu`ila kao grubi padobran. Upitao
se da li je posredi nesre}ni slu~aj ili deo `ivotnog ciklusa ovih neobi~nih entiteta.
Hilvar je spavao dok su se nalazili na putu ka novoj planeti. Iz nekog razloga
koji im robot nije mogao objasniti, brod je i{ao polako - bar u pore|enju sa brzinom
kojom je premo{}avao Vaseljenu - sada kada se nalazio unutar sistema Sedam Sunaca.
Proteklo je gotovo dva ~asa pre no {to su stigli do sveta koji je Alvin izabrao kao njihovo
tre}e odredi{te; bio je pomalo iznena|en {to jedno obi~no me|uplanetno putovanje
toliko traje.
Probudio je Hilvara kada su po~eli da ulaze u atmosferu.
"[ta }emo ovde?" upita ga on pokazav{i na video-ekran.
Pod njima se pru`ao sumoran predeo crne i sive boje, bez ikakvog znaka
vegetacije ili bilo koga drugog neposrednog pokazatelja `ivota. Ali posredni pokazatelji
131
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
su bili tu; niska brda i plitke udoline bili su pro{arani savr{eno uobli~enim polukuglama,
od kojih su neke obrazovale slo`ene simetri~ne poretke.
Prethodna planeta nau~ila ih je opreznosti; po{to su pa`ljivo razmotrili sve
mogu}nosti, ostali su da lebde visoko u atmosferi, poslav{i dole robota da ispita
okolnosti. Posredstvom njegovih o~iju, videli su jednu polukuglu kako se pribli`ava, a
onda je robot nastavio da obilazi na udaljenosti od samo nekoliko stopa oko potpuno
glatke povr{ine, bez ikakvih obele`ja.
Nije bilo ni traga nekom ulazu, niti se na osnovu ne~ega mogla pretpostaviti
svrha kojoj ova struktura slu`i. Bila je veoma velika: preko sto stopa visoka. Postojale
su, dodu{e, i takve polukugle koje su dostizale jo{ ve}u visinu. Posredi je bila zgrada ali
nije bilo jasno kako se iz nje moglo izi}i ili u nju u}i.
Posle izvesnog oklevanja, Alvin je izdao robotu nare|enje da krene napred i
dodirne kupolu. Na njegovo krajnje iznena|enje, ovaj je odbio da ga poslu{a. Ovo je
stvarno bila pobuna - ili je bar tako izgledalo na prvi pogled.
"Zbog ~ega ne}e{ da uradi{ ono {to ti ka`em?" upita Alvin, kada se malo
pribrao od zbunjenosti.
"Zabranjeno je", usledi odgovor.
"Ali, ko je zabranio?"
"Ne znam".
"Pa kako onda... ne, prenebregni ovo. Da li je to nare|enje ugra|eno u tebe?"
"Nije."
Jedna mogu}nost bila je odstranjena. Neimari ovih kupola lako su mogli biti
ista rasa koja je na~inila robota i uklju~ila taj tabu u provobitna uputstva ma{ine.
"Kada si primio nare|enje?" upita Alvin.
"Primio sam ga kada sam se spustio."
Alvin se okrenuo prema Hilvaru, dok mu je u o~ima zaiskri~ala nova nada.
"Ovde postoje razumna bi}a! Mo`e{ li da ih oseti{?"
"Ne", uzvrati Hilvar. "Ovo mesto mi izgleda podjednako mrtvo kao i prvi svet
koji smo posetili."
"Izi}i }u napolje i pridru`i}u se robotu. Ma ko da se obratio njemu, mo}i }e da
se obrati i meni."
Hilvar se nije upustio u prepirku, iako nije bio odve} sre}an zbog Alvinove
odluke. Spustili su brod stotinak metara od kupole, blizu robota koji ih je ~ekao, i
otvorili vazdu{nu komoru.
Alvin je znao da se komora ne mo`e otvoriti ako mozak broda nije prethodno
utvrdio da je atmosfera pogodna za disanje. Za trenutak mu se u~inilo da je do{lo do
neke gre{ke, po{to je vazduh bio suvi{e prore|en i gotovo da mu nije ispunjavao plu}a.
A onda, po{to je dublje udahnuo, utvrdio je da mo`e uneti u sebe dovoljno kiseonika za
opstanak, ali osetio je da ovde mo`e izdr`ati najvi{e nekoliko minuta.
Duboko di{u}i, krenuli su prema robotu i zakrivljenom zidu zagonetne kupole.
Napravili su jo{ jedan korak, a onda se zajedno uko~ili u mestu, kao da ih je obojicu
132
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
pogodio neki iznenadni udarac. U njihovim umovima zabrujala je, poput odjeka nekog
mo}nog gonga, jednostavna poruka:
OPASNOST
NE PRIBLI@UJTE SE
To je bilo sve. Poruka nije izra`ena re~ima, ve} ~istom mi{lju. Alvin je shvatio
da bi svako bi}e, bez obzira na nivo inteligencije, primilo isto uopozorenje, na istovetan,
nepogre{iv na~in: neposredno u dubine uma.
Bila je to opomena, ne pretnja. Ne{to im je govorilo da ona nije uperena protiv
njih; trebalo je da im pru`i za{titu. Ovde postoji ne{to izuzetno opasno - kao da je
glasilo upozorenje - a mi, koji smo to stvorili, ne `elimo da iko nastrada, tako {to }e
nehotice natrapati na to.
Alvin i Hilvar ustuknuli su nekoliko koraka, a zatim se me|usobno pogledali,
~ekaju}i da neko prvi progovori i ka`e {ta ima na umu. Hilvar je prvi sabrao utiske.
"Bio sam u pravu, Alvine", re~e. "Ovde nema razumnih bi}a, Upozorenje je
automatsko: na{e prisustvo ga aktivira kada se isuvi{e pribli`imo."
Alvin je klimnuo u znak saglasnosti.
"Pitam se {ta su poku{ali da za{tite", re~e. "Pod ovim kupolama mogu da se
nalaze zgrade... bilo {ta, zapravo."
"Nema na~ina da to utvrdimo, ako nam pristup u sve kupole budu spre~avala
upozorenja. Zanimljiva je, me|utim, razlika izme|u tri planete koje smo posetili. Odneli
su sve sa prve, drugu su napustili uop{te ne haju}i o njoj, a ovde su se suo~ili sa
mno{tvom pote{ko}a. Mo`da su o~ekivali da }e se vratiti jednoga dana, te su `eleli da ih
sve spremno do~eka."
"Ali to se nije dogodilo, a od tada je proteklo mnogo vremena."
"Mo`da su se u me|uvremenu predomislili."
Alvinu je palo na pamet kako je neobi~no to {to su i on i Hilvar nesvesno po~eli
da koriste zamenicu 'oni'. Ma ko ili ma {ta da su 'oni' bili, njihovo prisustvo dolazilo je
do izra`aja na prvoj planeti, a ovde na tre}oj, postalo je jo{ sna`nije. Ovaj svet bri`ljivo
je upakovan i odlo`en za neku budu}u upotrebu.
"Vra}amo se u brod", prodahta Alvin. "Veoma te{ko di{em ovde."
^im se vazdu{na komora zatvorila za njima i kada su malo predahnuli, po~eli
su da razmatraju naredni potez. Da bi se izvr{ilo podrobno ispitivanje, bilo bi potrebno
obi}i veliki broj kupola u nadi da }e prona}i bar jednu koja bi bila bez upozorenja i u
koju bi se moglo u}i. Ukoliko se to izjalovi... Ali Alvin nije hteo da se suo~i sa ovom
mogu}no{}u sve dok ne bude prinu|en na to.
To se dogodilo jedan sat kasnije - i to na znatno dramati~niji na~in nego {to je
on pretpostavljao. Poslali su robota da ispita desetak kupola, uvek sa istim ishodom,
kada su nai{li na jedan prizor koji se nikako nije uklapao u ovaj uredan, pospremljen
svet.
133
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
21.
Spustili su se nedaleko od popri{ta drevne tragedije i lagano krenuli, ~uvaju}i
dah, prema ogromnoj, razbijenoj trupini, koja se uznosila nad njima. Samo je jedan
kratak deo broda - kljun ili krma - ostao ceo; ostatak je verovatno uni{ten prilikom
eksplozije. Dok su se pribli`avali olupini, jedna misao iznenada se za~ela u Alvinovoj
svesti, postaju}i sve razlo`nija, da bi kona~no stekla status izvesnosti.
"Hilvare", re~e on, na{av{i da je te{ko pri~ati i kora~ati u isto vreme, "mislim da
je ovo brod koji se spustio na prvu planetu {to smo je posetili."
Hilvar samo klimnu, hotev{i da u{tedi vazduh. Ista pomisao ve} je i njemu pala
na pamet. Bila je to dobra pouka neopreznim posetiocima. Nadao se da Alvinu ne}e
proma}i ovo naravou~enije.
Stigli su do trupine i bacili pogled u otvorenu unutra{njost broda. Imali su
utisak da im se pred o~ima nalazi ogromna zgrada koja je grubo raspolu}ena; podovi,
zidovi, i tavanice, prelomljeni u ta~ki eksplozije, pru`ali su izvitoperenu sliku popre~nog
preseka broda. Alvin se upitao kakva neobi~na bi}a i dalje po~ivaju na mestima gde ih je
smrt zatekla u olupini njihove letelice.
"Ne razumem", re~e Hilvar iznenada. "Ovaj odeljak broda te{ko je o{te}en, ali
je ipak prili~no sa~uvan. Gde se deo ostatak? Da se letelica nije prepolovila u svemiru,
posle ~ega je ova trupina pala ovde?"
Odgovor su saznali tek kada su robota ponovo poslali u istra`ivanje, a i sami
ispitali podru~je oko olupine. Nije bilo ni prisenka sumnje; sve ograde koje su mogli
imati nestale su kada je Alvin prona{ao na malom brdu pored broda niz niskih humki, od
kojih je svaka bila duga~ka po deset stopa.
"Dakle, spustili su se ovde", nastavi Hilvar, "i prenebregli upozorenje. Bili su
ljubopitljivi, ba{ kao i ti. Poku{ali su da otvore kupolu."
Pokazao je na drugu stranu kratera, prema glatkoj opni i dalje bez belega, u
koju su otputovali vladaoci ovog sveta zapreli svoja blaga. Ali to vi{e nije bila kupola;
sada se videla gotovo cela kugla, po{to je tle u kome je postavljena dignuto u vazduh.
"Uni{tili su vlastiti brod i mnogi su tu poginuli. No, bez obzira na to, uspelo im
je da ga nekako okrpe i da se ponovo otisnu u svemir; odbacili su ovaj odeljak i sve {to
je bilo od neke vrednosti. Kakav je to poduhvat morao biti!"
Alvin ga gotovo nije ~uo. Posmatrao je neobi~an znak koji ga je najpre
privukao na ovo mesto: bila je to tanka cev, oko koje se nalazio vodoravni krug na
tre}ini puta od vrha. Ma kako mu izgledao stran i nepoznat, Alvin je mogao da odgovori
na nemu poruku koju je ovaj nosio niz vekove.
134
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Pred njima se nalazio dvostruki svet: jedna velika planeta, sa malim satelitom
uz sebe. Prvi ~lan sistema verovatno je bio blizanac drugom svetu koji su posetili; bio je
opto~en istim pokrovom modrog zelenila. Nije postojao nikakav razlog da se tu spuste;
ta pri~a ve} im je bila poznata.
Alvin je odveo brod nisko iznad povr{ine satelita; nije mu bilo potrebno
upozorenje slo`enog mehanizma koji ga je {titio da bi shvatio da ovde nema atmosfere.
Sve senke imale su o{tru, jasnu ivicu i nije bilo potpunog prelaza izme|u dana i no}i.
Bio je to prvi svet na kome je video ne{to {to je delimi~no odgovaralo no}i, po{to je na
podru~ju gde su uspostavili prvi kontakt iznad obzorja stajalo samo jedno od udaljenijih
sunaca. Predeo se kupao u tamnocrvenoj svetlosti, kao da je bio uronjen u krv.
Nekoliko milja leteli su povrh planina, koje su i dalje bile reckave i o{tre kao u
daleko vreme svog ro|enja. Ovaj svet nikada nije upoznao promenu ili propadanje, niti
su ga ikada spirali vetrovi i ki{e. Ovde nisu bili potrebni vodovi ve~nosti da bi o~uvali
predmete u njihovoj prvobitnoj sve`ini.
Ali ako nije postojao vazduh, onda nije moglo biti `ivota - ili mo`da jeste?
"Razume se", re~e Hilvar, kada mu je Alvin postavio to pitanje, "nema ni~eg
biolo{ki apsurdnog u toj pomisli. @ivot ne mo`e da se za~ne u bezvazdu{nom prostoru,
ali je zato u stanju da razvije oblike koji tu mogu da opstanu. To se sigurno doga|alo
milionima puta, kad god bi neka nastanjena planeta izgubila atmosferu."
135
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
136
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Zastra{uju}i zaklju~ak bio je neizbe`an. Alvin je sada znao iznad ~ega su leteli;
video je to mnogo puta u Lisu, ali je sve do ovog trenutka zapanjuju}a promena razmera
osuje}ivala prepoznavanje.
"Hilvare", re~e i dalje se uste`u}i da preto~i misli u re~i, "zna{ li {ta je ovo?"
"Izgleda gotovo neverovatno, ali leteli smo oko ivica jednog korala. Ovo
predstavlja `uvu ogradu... ogradu koja nije bila dovoljno sna`na."
"Ljudi koji dr`e doma}e `ivotinje, male ljubimce", re~e Alvin, uz nervozan
smeh kojim su se ljudi ponekad koristili da bi prikrili prestra{enost. "Trebalo je da
pouzdano znaju kako da ih nadziru."
Hilvar ni{ta nije rekao na ovu usiljenu lakoumnost; zurio je u polomljenu
barijeru, zami{ljeno se mr{te}i.
"Ne razumem", promrmlja kona~no. "Odakle je mogao da pribavlja hranu na
jednoj ovakvoj planeti? I za{to je provalio iz svog tora? Dao bih mnogo kada bih mogao
da saznam kakva je to `ivotinja bila."
"Mo`da su je ostavili ovde, a ona se probila napolje zato {to je bila gladna",
pretpostavi Alvin. "Ili ju je ne{to naljutilo."
"Hajdemo ni`e", re~e Hilvar. "Hteo bih malo da pogledam tle."
Spu{tali su se sve dok brod nije gotovo dodirnuo golu stenu, i tek tada su
primetili da je u ravnici izbu{eno nebrojeno mnogo malih rupa, {irokih najvi{e jedan ili
dva in~a. Sa druge strane ograde, me|utim, tle je bilo po{te|eno ove tajanstvene
ro{avosti; ona se naglo prekidala na liniji `ivice.
"U pravu si", re~e Hilvar. "Bila je gladna. Ali nije u pitanju `ivotinja: vi{e bi
odgovaralo istini ako bismo je nazvali biljkom. Sasvim je iscrpla tle u svom zabranu,
tako da je morala na nekom drugom mestu potra`iti sve`u hranu. Sva je prilika da se
kretala sasvim polako; mo`da su joj bile potrebne godine da sru{i ove stubove."
Alvinova ma{ta brzo je upotpunila pojedinosti u pogledu kojih on, me|utim,
nikada nije mogao biti sasvim siguran. Nije uop{te sumnjao da je Hilvarova analiza u
osnovi ta~na i da je neko botani~ko ~udovi{te, koje se mo`da kretalo odve} sporo da bi
se to primetilo, odista vodilo pu`evsku ali neumornu borbu protiv barijere koja ga je
sputavala.
Mo`da je jo{ `ivo, posle veoma mnogo vremena, i slobodno tumara povr{inom
ove planete. Bilo bi, me|utim, beznade`no dati se u potragu za njim, po{to bi to zna~ilo
prokrstariti uzdu` i popreko ~itavu kuglu. Nasumice su ispitali nekoliko kvadratnih milja
oko procepa i prona{li jedno veliko kru`no polje ro{avosti, pre~nika gotovo pet stotina
stopa, gde se stvorenje o~igledno zaustavilo da bi se nahranilo - ukoliko se ova re~
mogla primeniti na organizam koji je na neki na~in crpeo hranljive sastojke iz ~vrste
stene.
Kada su ponovo uzleteli u svemir, Alvin je osetio kako ga ophrvava neobi~an
zamor. Video je tako mnogo, ali je nau~io sasvim malo. Bilo je mno{tvo ~udesa na svim
planetama, ali ono za ~im je tragao nestalo je veoma davno. Znao je da ne bi imalo svrhe
obi}i i ostale svetove Sedam Sunaca. Ako u Vaseljeni jo{ postoje razumna bi}a, kuda da
krene u potragu za njima? Bacio je pogled prema zvezdama ra{trkanim poput pra{ine
137
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Galaksija se mnogo puta okrenula oko vlastite ose od kada se svest prvi put
za~ela u Vanomondu. Tek nejasno se prise}ao tih ranih epoha i bi}a koja su bdela nad
njim - ali jo{ je dobro pamtio poti{tenost koja ga je obuzela po{to su ona oti{la i ostavila
ga samog me|u zvezdama. U potonjim vekovima, on je lutao od sunca do sunca, polako
razvijaju}i i pove}avaju}i svoje mo}i. Nekada je sanjao o tome da ponovo sretne one
koji su pomogli njegovo ro|enje iako je taj san u me|uvremenu prili~no izbledeo, ipak
nije sasvim nestao.
Na bezbroj svetova prona{ao je tragove koje je `ivot ostavio za sobom, ali
razum je otkrio samo jednom: me|utim, od Crnog Sunca pobegao je glavom bez obzira.
Vaseljena je, sre}om, veoma velika, a traganje jedva da je po~elo.
Bez obzira na to {to je poticao sa velike udaljenosti u prostoru i vremenu,
d`inovski prasak energije iz srca Galaksije dopro je do Vanamonda kroz napon
svetlosnih godina. Sasvim se razlikovao od zra~enja zvezda, pojaviv{i se u njegovom
polju svesti isto tako nenadano kao i trag meteora na vedrom no}nom nebu. Vanamond
se vinuo kroz prostor i vreme ka njemu, ka poslednjem trenu njegovog postojanja,
odbaciv{i od sebe {to je bolje umeo mrtvo, nepromenljivo ustrojstvo pro{losti.
Duga~ko, metalno obli~je, beskrajno slo`enog sklopa, izgledalo mu je
nedoku~ivo, po{to mu je bilo u podjednakoj meri strano kao i gotovo sve stvari fizi~kog
sveta. Jo{ je imalo oko sebe oreol energije koji ga je prizvao kroz Vaseljenu, ali to ga
138
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
sada vi{e nije zanimalo. Pa`ljivo, uz tananu snebivljivost divlje `ivotinje koja se
priprema za let, hitnuo se ka dva uma koja je otkrio.
Istog ~asa je shvatio da je njegovo dugo traganje najzad urodilo plodom.
Alvin je zgrabio Hilvara za ramena i `estoko ga prodrmao, nastoje}i da ga
povrati u stvarnost.
"Reci mi {ta se doga|a!" zavapi. "[ta `eli{ da uradim?"
Odbludeli, neodre|eni pogled polako se izgubio iz Hilvarovih o~iju.
"Jo{ mi nije jasno", re~e, "ali nema mesta bojazni u to sam siguran. Ma {ta da je
posredi, ne}e nam nauditi. Izgleda samo... radoznalo."
Alvin je upravo zaustio da odgovori, kada ga je iznenada pro`eo ose}aj razli~it
od svih koje je iskusio ranije u `ivotu. Izgledalo je da mu se telom {iri nekakva topla,
titrava jara; trajalo je samo nekoliko sekundi, ali kada se okon~alo, on vi{e nije bio samo
pre|a{nji Alvin. Ne{to je delilo njegov mozak, preklapaju}i ga kao {to bi jedan krug
delimi~no prekrio drugi. Tako|e je bio svestan velike brzine Hilvarovog uma, koga je
isto tako obuzelo neobi~no stvorenje {to se spustilo na njih. Ose}aj je pre bio neobi~an
nego prijatan: tek posredstvom njega, Alvin je prvi put naslutio pravu telepatiju:
sposobnost koja je kod njegovog naroda toliko zakr`ljala da se sada mogla koristiti
jedino za upravljanje ma{inama.
Alvin se smesta pobunio kada je Seranis poku{ala da mu zaposedne um, ali
ovom nametanju nije se usprotivio. To bi bilo uzaludno, a sada je znao da ovo stvorenje,
ma {ta ina~e bilo, nije neprijateljski raspolo`eno. Opustio se, prihvativ{i bez otpora
~injenicu da mu nesravnjivo ve}a inteligencija od njegove istra`uje um. Ovo uverenje,
me|utim, nije bilo sasvim ta~no.
Vanamondu je odmah bilo jasno da je jedan od dva uma znatno predusretljiviji i
prijem~iviji od drugog. Mogao je da ka`e da ih je njegovo prisustvo ispunilo ~u|enjem,
{to ga je veoma iznenadilo. Bilo je gotovo neverovatno da su oni mogli da zaborave,
zaboravnost, kao i smrtnost, nalazila se izvan mogu}nosti poimanja Vanamonda.
Saobra}anje je bilo veoma te{ko; ve}ina misaonih slika njihovih umova
izgledala je tako neobi~na da on gotovo ni{ta nije prepoznao. Za~udio ga je i pomalo
upla{io sklop straha od Osvaja~a koji se stalno ponavljao; podsetio ga je na ono {to je
sam iskusio kada mu je Crno Sunce prvi put u{lo u polje saznanja.
Ali oni nisu znali ni{ta o Crnom Suncu; kona~no, i njihova pitanja po~ela su da
mu se uobli~uju u svesti.
"[ta si ti?"
Dao je jedini odgovor koji je mogao.
"Ja sam Vanamond."
Usledila je pauza (koliko je samo potrebno njihovim mislima da se ustroje!), a
onda je pitanje bilo ponovljeno. Nisu ga razumeli; to je bilo ~udno, po{to mu je jama~no
njihova vrsta dala ime, zaprev{i ga me|u se}anja na njegovo ro|enje. Tih se}anja bilo je
tek pregr{t i ona su nenadano po~injala u jednoj odre|enoj ta~ki vremena, ali su zato
izgledala kristalno jasna.
Ponovo su mu do svesti doprle njihove slaba{ne misli.
139
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
22.
140
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
142
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
samo za Vanamondovo podru~je pa`nje moglo re}i da ima odre|en polo`aj u prostoru.
Sam Vanamond nije bio lociran nigde - a mo`da i nikada.
Kada su izi{li iz broda sa~ekali su ih Seranis i petorica senatora. Jednog od
senatora Alvin je ve} sreo prilikom pro{le posete; pretpostavljao je da su ostala dvojica
sa prethodnog skupa sada u Diasparu. Pitao se kako su izaslanici stigli tamo i kako je
grad reagovao na prisustvo prvih uljeza spolja posle toliko mnogo miliona godina.
"Izgleda mi, Alvine", re~e Seranis sa prizvukom ironije, po{to se pozdravila sa
sinom, "da poseduje{ izuzetan dar za pronala`enje neobi~nih entiteta. Dodu{e, sumnjam
da }e ti skoro po}i za rukom da nadma{i{ sada{nji poduhvat."
Sada je do{ao red na Alvina da se iznenadi.
"Zna~i, Vanamond je stigao?"
"Da, pre mnogo ~asova. Nekako mu je uspelo da se vrati tragom putanje tvoga
broda pri odlasku, {to je samo po sebi zapanjuju}i podvig i postavlja zanimljive
filosofske probleme. Postoje izvesni dokazi da je stigao u Lis istog trenutka kada si ga ti
otkrio, {to zna~i da je sposoban za beskrajnu brzinu. Ali to nije sve. U proteklih nekoliko
~asova nau~io nas je znatno vi{e o istoriji nego {to smo mi uop{te smatrali da postoji."
Alvin je zabezeknuto posmatrao. A onda je shvatio; nije bilo te{ko zamisliti
kakav je uticaj izvr{io Venamond na ovaj narod, sa veoma istan~anim opa`anjima i
~udesno povezanim umovima. Reagovali su iznena|uju}e brzo i najednom mu se
pojavila pred o~ima neprikladna slika Venamonda, mo`da pomalo upla{enog, kako ga
okru`uju neuta`ivi intelekti Lisa.
"Da li ste otkrili {ta je on?" upita Alvin.
"Jesmo. Bilo je jednostavno, premda i dalje ne znamo njegovo poreklo. On je
~ista mentalnost, a znanje izgleda da mu je neograni~eno. Ali istovremeno je detinjast, u
doslovnom smislu ove re~i."
"Tako je!" uzviknu Hilvar. "Trebalo je da pogodim!"
Alvin je izgledao za~u|eno, a Seranis je osetila da joj ga je `ao.
"Ho}u da ka`em da iako Venamond predstavlja gorostasan, mo`da beskrajan
um, on je jo{ nesazreo i nerazvijen. Njegova stvarna inteligencija manja je nego kod
ljudskog bi}a" - osmehnula se pomalo usiljeno - "premda mu je proces mi{ljenja znatno
br`i i veoma hitro u~i. Tako|e raspola`e nekim mo}ima koje jo{ nismo shvatili. ^itava
pro{lost kao da je otvorena njegovom umu, na na~in koji je te{ko opisati. Mo`da se
koristio tom sposobno{}u da se vrati tvojim tragom na Zemlju."
Alvin je stajao u ti{ini, osetiv{i se najednom kao pora`en. Postalo mu je jasno
koliko je Hilvar dobro u~inio {to je doveo Venamonda u Lis. Tako|e mu je sinulo u
kojoj ga je meri sre}a poslu`ila kada je nadmudrio Seranis; tako ne{to ne}e mu se
dogoditi dva puta u `ivotu.
"Da li to zna~i", upita, "da Venamond tek {to se rodio?"
"Prema njegovim merilima, da. Njegova stvarna starost veoma je velika, mada
prividno manja od ^ovekove. Nejneobi~nije je to {to on uporno tvrdi da smo ga mi
stvorili, a nema nikakve sumnje da mu je poreklo povezano sa svim velikim tajnama
pro{losti."
143
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
23.
Diaspar nije bio ba{ zadovoljan {to ponovo vidi Alvina. Grad je i dalje bio
uzavreo, poput neke d`inovske ko{nice koja je `estoko uzdrmana {tapom. Jo{ se
nevoljno suo~avao sa stvarno{}u, ali oni koji su odbijali da priznaju postojanje Lisa i
spoljnjeg sveta nisu vi{e imali gde da se sakriju. Banke Se}anja prestale su da ih
primaju; oni koji su poku{ali da pobegnu u snove i da potra`e pribe`i{te u budu}nosti
sada su uzalud odlazili u dvoranu stvaranja. Rasta~u}i, hladni plamen nije ih ~ekao, tako
da se nisu mogli probuditi, sa ispranim umovima, sto hiljada godina dalje niz reku
vremena. Nikakve molbe upu}ene Centralnom Kompjuteru nisu vredele, niti je on
obja{njavao razloge onoga {to je ~inio. Neuspele pribeglice morale su da se tu`no vrate u
grad i da otvoreno pogledaju u o~i problemima svog vremena.
Alvin i Hilvar spustili su se na periferiju parka, nedaleko od Ve}nice. Sve do
poslednjeg trenutka Alvin nije bio siguran da li }e mu uspeti da uvede brod u grad kroz
{titnike koji su ogra|ivali njegovo nebo od spoljenjg sveta. Nebeski svod Diaspara, kao i
sve drugo u vezi sa njim, bio je ve{ta~ki, ili bar dobrim delom takav. No}, sa svojim
zvezdanim podsetnicima na sve ono {to je ^ovek izgubio, nikada nije smela da ugmi`e u
grad; on je tako|e bio za{ti}en od oluja koje su ponekad besnele pustinjom,
ispunjavaju}i vazduh pokretnim zidovima peska.
Nevidljivi stra`ari pustili su Alvina da pro|e i kada se Diaspar raspostro pod
njim, on je najzad shvatio da se vratio ku}i. Ma koliko sna`no ose}ao zov Vaseljene i
svih njenih tajni, on je tu ro|en i tu pripada. Grad ga nikada nije zadovoljavao, ali on bi
144
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
mu se uvek vra}ao. Prevalio je pola puta kroz Galaksiju da bi shvatio ovu jednostavnu
istinu.
Gomila se okupila jo{ pre no {to se brod spustio i Alvin se upitao kako }e ga
primiti njegovi sugra|ani, sada kada se vratio. Posmatraju}i video-ekran pre no {to }e
otvoriti vazdu{nu komoru, lako je mogao razabrati njihova lica. Preovla|uju}e ose}anje
kao da je bila radoznalost . Ne{to {to je samo po sebi bilo novo u Diasparu. Sa njom je
bila izme{ana zebnja, po{to su se mestimi~no mogli uo~iti nepogre{ivi znaci straha. Kao
da nema nikog, pomisli Alvin pomalo sumorno, ko se radovao njegovom povratku.
S druge strane, za Ve}e je on sigurno bio dobrodo{ao, premda ne iz ~isto
prijateljskih pobuda. Iako je on izazvao ovu krizu, niko osim njega nije mogao da pru`i
~injenice na kojima }e se temeljiti budu}a politika. Bio je saslu{an sa velikom pa`njom,
dok je opisivao let do Sedam Sunaca i susret sa Venamondom. Onda je odgovarao na
mnogobrojna pitanja, sa strpljivo{}u koja je verovatno iznenadila njegove sagovornike.
Ubrzo je otkrio da ih najvi{e ti{ti strah od Osvaja~a, iako uop{te nisu pominjali to ime;
bili su o~igledno nesre}ni kada je on neposredno izi{ao na sredu sa tim problemom.
"Ako se Osvaja~i jo{ nalaze u Vaseljeni", re~e Alvin Ve}u, "onda sam ih ja
jama~no morao sresti u samom njenom sredi{tu. Ali u sistemu Sedam Sunaca ne postoji
razuman `ivot; mi smo to ve} pogodili pre no {to nam je Venamond potvrdio. Smatram
da su Osvaja~i oti{li veoma davno; Venamond, koji je u najmanju ruku star isto koliko i
Diaspar, sasvim sigurno ne zna ni{ta o njima."
"Palo mi je ne{to na um", re~e iznenada jedan od ve}nika. "Mo`da je
Venamond potomak Osvaja~a, na neki na~in koji je sada izvan na{e mo}i poimanja.
Zaboravio je svoje poreklo, ali to ne zna~i da jednoga dana ne bi ponovo mogao da bude
opasan."
Hilvar, koji je bio prisutan samo kao posmatra~, nije sa~ekao na dopu{tenje da
govori. Bilo je to prvi put da ga je Alvin video ljutitog.
"Venamond je pogledao u moj um", re~e, "a i ja sam malo zavirio u njegov.
Moji sunarodnici ve} su mnogo nau~ili o njemu, premda jo{ nisu otkrili {ta je on
zapravo. Ali jedno je izvesno: prijateljski je raspolo`en i bilo mu je drago {to nas je
prona{ao. Nemamo ga se zbog ~ega bojati."
Zavladala je kratka ti{ina posle ovog istupa i Hilvar je odahnuo sa pomalo
smetenim izrazom lica. Bilo je uo~ljivo da je napetost popustila u Ve}nici, kao da se
neki tmurni oblak podigao sa duhova prisutnih. Razume se, Predsednik nije izvr{io svoju
du`nost i prekorio Hilvara zbog ovog upada.
Dok je slu{ao raspravu, Alvin je uo~io da u Ve}u postoje tri vrste mi{ljenja.
Konzervativci, koji su bili u manjini, jo{ su gajili nadu da ~asovnik mo`e da krene
unazad i da se nekako ponovo mo`e uspostaviti stari poredak. Protiv svake zdrave
pameti, oni su se uzdali da je mogu}e ubediti Diaspar i Lis da ponovo zaborave jedno na
drugo.
Progresivisti su tako|e imali malobrojne zagovrnike; ~injenica da ih je uop{te
bilo u Ve}u prijatno je iznenadila Alvina. Oni nisu ba{ pozdravljali invaziju spoljnog
sveta, ali su bili odlu~ni da je {to bolje iskoriste. Pojedinci su i{li tako daleko da su
145
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
tvrdili kako je mo`da mogu}e provaliti psiholo{ke barijere koje su tako dugo dr`ale
Diaspar zapreten znatno bolje od bilo kojih fizi~kih.
Ve}ina Ve}a, valjano odra`avaju}i op{te raspolo`enje grada, izabrala je stav
pozornog opreza u i{~ekivanju novog ustrojstva budu}nosti. Shvatili su da je jo{
nemogu}e izraditi generalni plan, niti poku{ati sprovo|enje odre|ene politike, sve dok
oluja ne pro|e.
Jeserak se pridru`io Alvinu i Hilvaru kada je zasedanje zavr{eno. Izgledalo je
da se promenio od njihovog poslednjeg susreta - i poslednjeg rastanka - u Loranovoj
Kuli, pod kojom se pru`ala pustinja. Ovakvu promenu Alvin nije o~ekivao, premda }e se
sa njom sve ~e{}e susretati u potonjim danima.
Jeserak je izgledao mla|i, kao da su plamenovi `ivota na{li sve`e gorivo i
svetlije zaplamsali u njegovim `ilama. Bez obzira na starost, on je spadao me|u one koji
su bili u stanju da prihvate izazov {to ga je Alvin bacio u lice Diasparu.
"Imam neke novosti za tebe, Alvine", re~e on. "Mislim da poznaje{ senatora
Gerana."
Alvin je kratko prebirao po pam}enju, a onda se prisetio.
"Svakako, on je bio jedan od prvih ljudi koje sam sreo u Lisu. Nije li on ~lan
njihovog izaslanstva?"
"Jeste; dobro smo upoznali jedan drugoga. On je izvrstan ~ovek i razume se u
ljudski um znatno vi{e nego {to sam verovao da je uop{te mogu}e, premda tvrdi da je
prema merilima Lisa tek po~etnik. Za vreme svog boravka ovde zapo~eo je jedan
projekat koji }e se tebi osobito dopasti. Re{io je da ispita prirodu prinude koja nas vezuje
za grad i veruje da }e, kada jednom ustanovi kako nam je nametnuta, mo}i da je otkloni.
Ve} dvadesetak nas sara|uje sa njim."
"Jesi li i ti jedan od njih?"
"Jesam", uzvrati Jeserak sa izrazom koji je bio veoma blizak posti|enosti; Alvin
to nikada ranije nije video kod njega, niti }e ikada vi{e videti: "Nije lako, a svakako ne
prijatno, ali je veoma podsticajno."
"Kojim se postupkom slu`i Geran?"
"Radi pomo}u saga. Sazdao ih je ~itav niz, a sada prou~ava na{e reakcije dok ih
pro`ivljamo. Ni u snu ne bih pomislio da }u se pod stare dane ponovo vratiti de~jim
razonodama!"
"[ta su sage?" upita Hilvar.
"Zami{ljeni svetovi sna", objasni Alvin. "U stvari, najve}i deo je zami{ljen,
premda ima i takvih koji se temelje na istorijskim ~injenicama. U }elijama pam}enja
grada zabele`eno je na milione saga; na raspolaganju ti stoji izbor svakovrsnih
pustolovina ili iskustava, koje ti se ~ine sasvim stvarne dok ti je mozak napajan
impulsima". Okrenuo se prema Jeseraku.
"U kakve vas sage Geran uvodi!"
"Kao {to bi se i o~ekivalo, ve}ina je usredsre|ena na izla`enje izvan Diaspara.
Neke su nas vratile u veoma rane `ivote, {to je bilo mogu}e bli`e osnivanju grada. Geran
146
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
147
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
148
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Diaspar i tek onda }e mu postati jasno koliki je deo njegove pro{losti predstavljalo samo
puki mit.
Me|utim, ukoliko bi se Banke Se}anja uni{tile, grad bi izumro kroz hiljadu
godina, po{to su njegovi `itelji izgubili sposobnost da se razmno`avaju. Valjalo se tek
suo~iti sa ovom nedoumicom, ali Hilvar je ve} nazreo jedno mogu}e re{enje. Uvek je
postojao odgovor na bilo koji tehni~ki problem, a njegovi sunarodnici bili su veoma
vi~ni u biolo{kim naukama. Ako Diaspar bude po`eleo, ono {to je izgubio moglo mu se
vratiti.
Me|utim, grad je najpre trebalo da nau~i {ta je izgubio. Obrazovanje }e trajati
mnogo godina - mo`da mnogo vekova. Ali to je samo po~etak; veoma brzo, utisci prvog
~asa tako }e mo}no protresti Diaspar kao i sam kontakt sa Lisom.
Oni }e potresti i Lis. Bez obzira na sve razlike izme|u dve kulture, one su
poticale iz istog korena - i delile su iste opsene. Obe }e biti zdravije kada jo{ jednom
pogledaju, stalo`eno i postojano, u pro{lost koju su izgubile.
24.
Amfiteatar je bio projektovan da primi celokupno budno stanovni{tvo Diaspara,
i te{ko da je sada ijedno od njegovih deset miliona mesta ostalo prazno. Dok je sa svoje
osmatra~ke ta~ke visoko na ve{ta~kom obronku prelazio pogledom po velikoj
zakrivljenosti, Alvina je ona neodoljivo podse}ala na [almiran. Dva kratera bila su istog
oblika i gotovo iste veli~ine. Ukoliko bi se {almiranski krater ispunio ljudima, on bi
veoma nalikovao ovome.
Bila je, me|utim, jedna su{tinska razlika izme|u ova dva zemlji{ta. Velika
uvala [almirana stvarno je postojala, dok amfiteatar nije. Ne samo sada ve} ni ranije; on
je predstavljao samo utvaru, ustrojenje elektri~nih naboja, koji su po~ivali u se}anju
Centralnog Kompjutera sve dok ih neka potreba ne bi prizvala u `ivot. Alvin je znao da
se, zapravo, i dalje nalazi u svojoj sobi, ba{ kao {to je u svojim domovima i ogromna
masa sveta koja ga prividno okru`ava. Sve dok ne bude ni{ta preduzeo da se pokrene sa
tog mesta, opsena }e biti savr{ena. Lako je mogao da poveruje da je Diaspar uklonjen i
da su se svi njegovi `itelji okupili ovde u ovom ogromnom ulegnu}u.
Doga|alo se tek jednom u hiljadu godina da se `ivot grada potpuno zaustavi,
kako bi se svi ljudi mogli sresti u Velikoj Skup{tini. Alvin je znao da je i u Lisu dolazilo
do odgovaraju}ih okupljanja. Bio bi to sastanak umova, ali bi mo`da uz njega bio odr`an
i prividan skup tela, podjednako nestvaran, ali naizgled stvaran, kao i ovaj.
Mogao je prepoznati mnoga lica oko sebe, sve do granice dokle se moglo videti
golim okom. Na udaljenosti ve}oj od jedne milje i ~itavih hiljadu stopa ispod nalazila se
mala kru`na pozornica na koju je sada bila upravljena pa`nja ~itavog sveta. Te{ko se
moglo pomisliti da bi on uspeo bilo {ta da razabere sa tolike udaljenosti, ali Alvin je
znao da kada govor bude po~eo, on }e ~uti i videti sve {to se zbiva podjednako jasno kao
i svako drugi u Diasparu.
Pozornica se ispunila maglom; a onda se magla pretvorila u Kalitraksa, vo|u
grupe ~iji je zadatak bio da rekonstrui{e pro{lost na osnovu podataka koje je Venamond
149
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
doneo na Zemlju. Bio je to ogroman, gotovo nemogu} poduhvat, ne samo zbog vremena
koje je zahtevao. Samo jednom, uz mentalnu pomo} Hilvara, Alvin je na ~as zavirio u
um ~udnog bi}a koje su njih dvojica otkrili - ili koje je otkrilo njih. Alvinu su
Vanamondove misli izgledale isto tako nesuvisle kao i hiljadu glasova koji bi zajedno
vikali u nekoj ogromnoj, pe}ini punoj odjeka. Pa ipak, ljudima iz Lisa uspevalo je da ih
razmrse i da ih zabele`e, kako bi ih potom natenane ispitali. Ve} su se pronosile glasine
- koje Hilvar, me|utim, nije ni potvr|ivao ni opovrgavao - da je otkriveno ne{to u toj
meri neobi~no, {to gotovo da nije imalo nikakvu sli~nost sa istorijom koju je ljudska rasa
milenijumima prihvatala kao stvarnu.
Kalitraks je po~eo da govori. Alvinu, kao i svima ostalima u Diasparu,
izgledalo je da jasan i odmeren glas dolazi sa nekog mesta udaljenog svega nekoliko
centimetara. A onda, na na~in koji se te{ko mogao opisati, ba{ kao {to geometrija sna
naru{ava zakone logike ali ne izaziva nikakvo iznena|enje u umu spava~a, Alvin se
obreo tik uz Kalitraksa, zadr`av{i u isto vreme svoje mesto visoko na strmini amfiteatra.
Paradoks ga nije zbunio; jednostavno ga je prihvatio bez pitanja, kao i sve druge
tajanstvenosti u vezi sa prostorom i vremenom koje mu je nauka pru`ala.
Kalitraks je napravio veoma kratak pregled prihva}ene istorije rase. Govorio je
o nepoznatim narodima Ranih Civilizacija, koji su ostavili iza sebe tek pregr{t velikih
imena i predanja o Carstvu koja su polako bledela. Jo{ od samog po~etka, glasila je
pri~a, ^ovek je `udeo za zvezdama - da bi ih kona~no dostigao. Milionima godina {irio
se kroz Galaksiju, pot~injavaju}i sistem za sistemom. A onda, iz tame sa one strane
rubova Vaseljene, pohrlili su Osvaja~i i preoteli mu sve {to je osvojio.
Povla~enje u Sun~ev sistem bilo je gorko i sigurno je trajalo mnogo vekova.
Prilikom ~uvene bitke oko [almirana umalo nije stradala i sama Zemlja. Kada se sve
okon~alo, ^oveku su preostala samo se}anja i svet na kome je ro|en.
Od tada, sve se pretvorilo u veoma dug antiklimaks. Krajnja ironija ogledala se
u ~injenici da je rasa koja se nadala da }e pot~initi Vaseljenu na kraju napustila najve}i
deo svog si}u{nog sveta i podelila se u dve zasebne kulture Lisa i Diaspara - oaze `ivota
u pustinji koja ih je razdvajala znatno bolje od ponora {to su zjapili me|u zvezdama.
Kalitraks je zastao; Alvinu je izgledalo, ba{ kao i svakom drugom na velikom
skupu, da istori~ar gleda pravo u njega o~ima koje su videle ~udesa u koja ni same nisu
jo{ mogle sasvim da poveruju.
"Toliko", re~e Kalitraks, "o pri~ama u koje smo verovali od kada datiraju na{a
svedo~anstva. Sada vam moram re}i da su one la`ne, la`ne u svakoj pojedinosti, ~ak
toliko la`ne da ih ni sada jo{ nismo potpuno uskladili sa istinom."
Sa~ekao je da slu{aoci proniknu u pravo zna~enje njegovih re~i. A onda,
govore}i polako i odmereno, izlo`io je i Lisu i Diasparu saznanje ste~eno iz
Vanamondovog uma.
Uop{te nije bilo ta~no da je ^ovek stigao do zvezda. Njegovo malo carstvo
prostiralo se samo do orbita Plutona i Persefone, po{to se me|uzvezdani prostor pokazao
kao barijera koju on nije mogao savladati samo svojim mo}ima. ^itava civilizacija ljudi
tiskala se oko Sunca i bila je jo{ veoma mlada - kada su zvezde stigle do nje.
150
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Taj susret mora da je bio porazan. Bez obzira na vlastita nesavr{enstva, ^ovek
nikada nije sumnjao da }e jednoga dana zavladati kosmi~kim prostranstvima. Tako|e je
verovao da, ako se u Vaseljeni i nalaze njemu jednaki, nema onih koji bi mu bili
nadre|eni. Sada je shvatio da su oba ube|enja bila pogre{na i da me|u zvezdama postoje
umovi koji ga daleko nadma{uju. Tokom mnogih stole}a, najpre u brodovima drugih
rasa, a kasnije i u letelicama sagra|enim uz pomo} pozajmljenog znanja, ^ovek je
istra`ivao Galaksiju. Svugde je pronalazio kulture koje je mogao razumeti, ali ne i
nadma{iti, a mestimi~no je sretao i umove koji bi gotovo u potpunosti prevazilazili
njegovu mo} poimanja.
[ok je bio u`asan, ali je ukazivao na proces razvoja rase. Tu`niji i nesravnjivo
mudriji, ^ovek se vratio u Sun~ev sistem da bi razmi{ljao o saznanju koje je stekao.
Prihvatio je izazov i polako razradio plan koji je davao nade za budu}nost.
Nekada su fizi~ke nauke predstavljale ^ovekovo glavno zanimanje. Sada se jo{
`e{}e bacio na genetiku i izu~avanje uma. Po bilo koju cenu, dove{}e sebe do granica
vlastite evolucije.
Veliki opit tro{io je ~itavu snagu rase tokom miliona godina. Svi ti napori, sva
ta `rtvovanja i patnje pretvorili su se samo u pregr{t re~i u Kalitraksovom izlaganju. Oni
su doneli ^oveku njegove najve}e pobede. Ukinuo je bolesti, mogao je ve~no da `ivi ako
je `eleo, a ovladav{i telepatijom pot~inio je svojoj volji najtananiju od svih mo}i.
Bio je spreman da se ponovo vine u svemir, ovoga puta samo svojim snagama,
u ogromna prostranstva Galaksije. Mogao je kao sebi ravne, da sretne rase sa svetova od
kojih je nekada ustuknuo. Sada je kona~no bio pripravan da odigra svoju punu ulogu u
istoriji Vaseljene.
To je i u~inio. Iz tog razdoblja, mo`da najobuhvatnijeg u celoj povesti, poticala
su predanja o Carstvu. Bilo je to Carstvo mnogih rasa, ali se to smelo s uma u drami,
presna`noj za tragediju, kojom se ono okon~alo.
Carstvo je trajalo najmanje milion godina. Sigurno se suo~ilo sa mnogim
krizama, mo`da ~ak i ratovima, ali je sve to nestalo u poletu velikih rasa koje su zajedno
stremile ka zrelosti.
"Mo`emo biti ponosni", nastavio je Kalitraks, "na deo koji je pripao na{im
precima u ovoj istoriji. ^ak i kada su dostigli svoj kulturni zenit, nisu nimalo izgubili
stare podstreke. Nalazimo se na terenu naga|anja, a ne proverenih ~injenica, ali ~ini se
izvesnim da je ^ovek nadahnuo i upravljao opitima koji su u isti mah predstavljali krah i
vrhunsku slavu Carstva.
Filosofija koja je le`ala u temelju tih opita bila je slede}a. Kontakt sa drugim
vrstama pokazao je ^oveku koliko duboko slika sveta jedne rase zavisi od njenog
fizi~kog tela i organa ~ula kojima ono raspola`e. Tvrdilo se da, ako je to uop{te mogu}e,
do prave slike Vaseljene mo`e do}i samo onaj um koji je oslobo|en takvih fizi~kih
ograni~enja - zapravo, ~ista mentalnost. Ova zamisao predstavljala je op{te mesto me|u
mnogim drevnim religijskim verovanjima na Zemlji i izgledalo je neobi~no da jedna
ideja koja nema racionalno poreklo kona~no postaje jedan od najve}ih ciljeva nauke.
151
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
i tom nepoznatom pretnjom koja }e sada zameniti mit o Osvaja~ima. Najve}im delom,
lica njegovih sugra|ana bila su uko~ena u izrazu neverice; jo{ su se upirali da odbace
la`nu pro{lost, ali i dalje nisu bili pripravni da prihvate jo{ ~udniju stvarnost koja ju je
zamenila.
Kalitraks je ponovo po~eo da govori; dok je opisivao poslednje dane carstva,
glas mu je postao mirniji i bla`i. Kako se slika raskriljavala pred njim, Alvin je shvatio
da je to doba u kome bi se njemu dopadalo da je `iveo. Tada je jo{ bilo pustolovina i
zadivljuju}e, neustra{ive hrabrosti - hrabrosti koja je mogla da zadobije pobedu iz
~eljusti nesre}e.
"Iako je 'Ludi Um' prili~no opusto{io Galaksiju, zalihe Carstva i dalje su bile
ogromne, a duh nepokolebljiv. Hrabro{}u kojoj se mi samo mo`emo diviti, veliki opit
ponovo je zapo~et, a preduzeta su traganja za gre{kom koja je dovela do katastrofe.
Naravno, bilo je mnogo onih koji su se protivili tom poduhvatu, prori~u}i dalje nesre}e,
ali bili su nadglasani. Projekat je nastavljen i, uz tako gorko ste~eno znanje, ovoga puta
do`iveo je uspeh.
Nova rasa koja je bila ro|ena imala je potencijalni intelekt koji se uop{te nije
mogao meriti. Ali bila je potpuno detinjasta; ne znamo da li su njeni tvorci to i o~ekivali,
ali verovatno je da su to dr`ali za neminovno. Trebalo je da pro|u milioni godina da bi
dostigla nivo zrelosti, a ni{ta nije moglo ubrzati taj proces. Vanamond je bio prvi takav
um; sigurno ima i drugih u Galaksiji, ali smatramo da ih je tek nekoliko stvoreno, po{to
Vanamond nikada nije sreo nekog od svojih srodnika.
Stvaranje ~istih mentalnosti predstavljalo je najvi{i doma{aj galakti~ke
civilizacije; u njoj su ljudi imali veoma visoko, ako ne i vode}e mesto. Ovde nemam na
umu samo Zemlju, po{to je njena pri~a samo tanu{na nit u jednoj gorostasnoj tapiseriji.
Po{to su je uvek napu{tali njeni najpreduzimljiviji duhovi, na{a planeta neminovno je
postala veoma konzervativna i na kraju se suprotstavila nau~nicima koji su stvorili
Venamonda. Sigurno je da ona vi{e ni{ta nije zna~ila u zavr{nom ~inu.
Zadatak Carstva bio je time izvr{en; ljudi tog razdoblja pogledali su zvezde
koje su satrli u o~ajni~koj borbi za izbavljenjem i doneli su odluku. Prepusti}e Vaseljenu
Venamondu.
Ovde po~inje jedna tajna, tajna koju nikada ne}emo mo}i da odgonetnemo,
po{to Venamond nije u stanju da nam pomogne. Sve {to znamo to je da je Carstvo
uspostavilo kontakt sa... ne~im... veoma neobi~nim i veoma velikim, daleko na samoj
zakrivljenosti Kosmosa, sasvim na drugom kraju svemira. Mo`emo samo da naga|amo
{ta je to bilo, ali njegov zov sadr`ao je neizmernu hitnost i neizmerno obe}anje. U toku
veoma kratkog vremenskog razdoblja, na{i preci i ostale rase koje su ih sledile otisnule
su se na put kojim mi ne mo`emo po}i. Venamondove misli ograni~ene su rubovima
Galaksije, ali posredstvom njegovog uma videli smo po~etke te velike i tajanstvene
pustolovine. Ovde je slika koju smo rekonstruisali; sada }ete pogledati vi{e od milion
godina u pro{lost..."
Bleda utvara minule slave, to~ak Galaksije koji se lagano okre}e, lebdeo je u
ni{tavilu. Celom njegovom du`inom pru`ao se veliki prazan procep koji je 'Ludi Um'
153
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
zapravo - rana koju }e u potonjim razdobljima ispuniti nanosi zvezda. Ali oni nikada
ne}e zameniti i{~ezli sjaj.
^ovek se spremao da napusti Vaseljenu, kao {to je jednom davno napustio
mati~ni svet. I ne samo ^ovek, ve} i hiljade drugih rasa koje su zajedno sa njim podizale
Carstvo. Bile su okupljene na rubu Galaksije, ~ija je cela debljina stajala izme|u njih,
dok im se cilj krio negde u budu}nosti.
Sabrale su flotu pred kojom je ~ak i ma{ta postajala ni{tavna. Admiralski brod
bila su sunca, a male la|e planete. ^itavo zvezdano jato, sa svim svojim sun~evim
sistemima i njihovim uskome{anim svetovima, trebalo je da bude lansirano preko
beskraja.
Veliki plameni mlaz {iknuo je kroz srce Vaseljene, odska~u}i sa zvezde na
zvezdu. U jednom trenu vremena zgaslo je hiljadu sunaca, predav{i svoju energiju
~udovi{nom obli~ju koje se vinulo du` ose Galaksije, hitaju}i ka d`inovskoj provaliji...
"I tako je Carstvo oti{lo iz na{e Vaseljene, da bi negde drugde potra`ilo svoju
sudbinu. Kada njegovi naslednici, ~iste mentalnosti, budu sasvim stasali, ono }e se
mo`da vratiti. Ali taj dan je sigurno jo{ veoma daleko.
U najkra}im i sasvim povr{nim crtama, ovo bi bila pri~a o galakti~koj
civilizaciji. Na{a vlastita istorija, koja nam izgleda tako va`na, tek je samo zadocneli i
bezna~ajni epilog, mada u isto vreme tako slo`en da nam jo{ nije po{lo za rukom da
razjasnimo sve pojedinosti. Izgleda da su mnoge starije, manje pustolovne rase odbile da
napuste svoje domove; me|u njima su bili i na{i neposredni preci. Ve}ina tih rasa
utonula je u dekadenciju i do sada je i{~ezla, mada su neke mo`da uspele da opstanu.
Na{ svet jedva je izbegao taj usud. U toku Prelaznih Stole}a, koja su, zapravo, trajala
milionima godina, znanje pro{losti bilo je izgubljeno ili hotimice uni{teno. Ma kako
izgledalo neverovatno, pre }e biti da je posredi ovo drugo. Tokom vekova, ^ovek je
tonuo u sujeverno, ali ipak nau~no varvarstvo, kada je izvitoperio istoriju da bi odagnao
ose}aj nemo}i i kraha. Predanja o Osvaja~ima potpuno su la`na iako je njihovom
nastanku nesumnjivo doprinela o~ajni~ka borba protiv 'Ludog Uma'. Ni{ta drugo nije
potislo na{e pretke na Zemlji do bolest u njihovim du{ama.
Kada smo do{li do ovog otkri}a, jedan problem nas je osobito za~udio u Lisu.
Bitka kod [almirana nikada se nije odigrala, pa ipak [almiran je postojao i postoji jo{ i
dan-danas. [tavi{e, on je jedno od najmo}nijih oru`ja za razaranje koje je ikada
napravljeno.
Bilo nam je potrebno izvesno vreme da re{imo zagonetku, ali kada je jednom
prona|en, odgovor se pokazao sasvim jednostavnim. Nekada, davno, na{a Zemlja imala
je jedan d`inovski satelit, Mesec. Kada je, u neprekidnom ratu izme|u plime i oseke, sa
jedne strane, i sile te`e sa druge, on kona~no po~eo da pada prema Zemlji, morao je biti
uni{ten. [almiran je bio sagra|en sa tim ciljem, a oko njegove svrhe isprela su se
predanja koja svi poznajete."
Kalitraks se pomalo skru{eno osmehnuo ogromnom auditorijumu.
"Postoje mnoga sli~na predanja, delimi~no istinita, a delimi~no la`na, kao i
drugi paradoksi u na{oj pro{losti koji jo{ nisu odgonetnuti. No, ovaj problem pre spada u
154
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
25.
Jeserak je kora~ao u nemom ~u|enju kroz ulice Diaspara, koji nikada ranije nije
video. Toliko se, u stvari, razlikovao od grada u kome je on proveo sve svoje `ivote, da
ga nikada ne bi prepoznao. Pa ipak, znao je da je to Diaspar, premda nije zastao da
porazmisli kako to zna.
Ulice su bile uske, zgrade ni`e, a park je nestao. Ili, bolje re~eno, jo{ nije
postojao. Bio je to Diaspar pre promene. Diaspar koji je stajao otvoren prema svetu i
Vaseljeni. Nebo iznad grada bilo je modroplavo i pro{arano rasparanim pramenovima
oblaka, koji su se lagano izvijali i okretali na vetru {to je pirio licem mla|e Zemlje.
Kroz oblake i mimo njih prolazili su znatno opipljiviji nebeski putnici. Miljama
iznad grada, operva`u}i svod svojim be{umnim dezenom, brodovi koji su povezivali
Diaspar sa spoljnim svetom dolazili su i odlazili svojim poslom. Jeserak je dugo
netremice zurio u tajanstvenost i ~aroliju otvorenog neba i za trenutak mu je du{u
ponovo pro`eo strah. Osetio se nagim i neza{ti}enim, svestan da ta spokojna, plava
kupola povrh njegove glave predstavlja tek najtanu{niju opnu, iza koje se pru`a svemir,
sa svim svojim zagonetkama i pretnjama.
Ali strah nije bio dovoljno sna`an da mu sputa volju. Delom svog uma Jeserak
je znao da je sve to {to do`ivljava samo san, a san mu nije mogao nauditi. Kreta}e se
kroz njega, ku{aju}i sve {to mu bude ponudio, sve dok se ponovo ne probudi u gradu
koji poznaje.
I{ao je ka srcu Diaspara, prema mestu gde je u njegovo vreme stajao Grob
Jarlana Zeja. Ali u ovom drevnom gradu tamo nije bilo groba, ve} samo niska, kru`na
gra|evina sa mnogo lu~nih ulaza koji su vodili u nju. Pred jednim od tih ulaza ~ekao ga
je neki ~ovek.
Trebalo je da zapanjenost preplavi Jeseraka, ali sada ga vi{e ni{ta nije moglo
iznenaditi. Nekako mu je izgledalo na mestu i prirodnim {to se na{ao o~i u o~i sa
~ovekom koji je podigao Diaspar.
"Pretpostavljam da me prepoznaje{", re~e Jarlan Zej.
155
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
"Svakako; video sam tvoju statuu hiljadu puta. Ti si Jarlan Zej, a ovo je Diaspar
kakav je bio pre milijardu godina. Znam da sanjam i da se nijedan od nas dvojice stvarno
ne nalazi ovde."
"Onda ne treba da te uznemiri ni{ta {to se doga|a. Po|i stoga za mnom i imaj
na umu da ti ni{ta ne mo`e nauditi, po{to se kad god za`eli{ mo`e{ probuditi u Diasparu,
u tvom vlastitom dobu."
Jeserak je poslu{no krenuo za Jarlanom Zejom u zdanje, dok mu je um delao
poput prijem~ive, nekriti~ke spu`ve. Neko prise}anje, ili odjek nekog se}anja,
upozoravalo ga je na ono {to je bilo na putu da se dogodi i on je znao da bi nekada
u`asnuto ustuknuo od toga. Sada se, me|utim, nije bojao. Ne samo {to se ose}ao
za{ti}enim zbog svesti o tome da ovo iskustvo nije stvarno, ve} je i prisustvo Jarlana
Zeja predstavljalo talisman protiv svih opasnosti sa kojima bi se mogao susresti.
Tek se nekoliko osoba kretalo pokretnim putevima koji su vodili u unutra{njost
gra|evine, a vi{e nije bilo nikoga oko njih kada su se najzad zaustavili u ti{ini pored
duga~kog, aerodinami~nog cilindra, za koji je Jeserak odmah shvatio da ga mo`e otisnuti
izvan grada na putovanje koje bi mu nekada prestra{ilo um. Kada mu je vodi~ pokazao
prema otvorenim vratima, samo je za trenutak zastao na pragu, a onda zakora~io unutra.
"Vidi{", re~e Jarlan Zej uz sme{ak. "Sada se opusti i ne zaboravi da si
bezbedan, da ti se ni{ta ne mo`e dogoditi."
Jeserak mu je verovao. Osetio je samo tanu{ni titraj bojazni kada je ulaz tunela
be{umno skliznuo ka njima, a ma{ina u kojoj su putovali po~ela da pove}ava brzinu,
hrle}i kroz nedra zemlje. Nestrpljenje da zapo~ne razgovor sa ovom gotovo mitskom
prikazom pro{losti odagnalo je iz njega sve strahove koje bi ina~e iskusio.
"Zar ti ne izgleda neobi~no", po~e Jarlan Zej, "{to smo poku{ali da se sakrijemo
pod Zemlju , iako nam je nebo stajalo otvoreno? To je za~etak bolesti ~iji si kraj ti imao
prilike da do`ivi{ u tvom razdoblju. ^ove~anstvo nastoji da se sakrije; boji se onoga {to
se nalazi tamo, u svemiru, i uskoro }e zatvoriti sva vrata koja vode u Vaseljenu."
"Ali video sam svemirske brodove na nebu iznad Diaspara", re~e Jeserak.
"Ne}e{ ih jo{ dugo vi|ati. Izgubili smo kontakt sa zvezdama, a uskoro }e i
planete biti napu{tene. Bili su nam potrebni milioni godina da se vinemo u kosmos, ali
samo nekoliko vekova da se opet vratimo ku}i. A ubrzo }emo se povu}i gotovo sa cele
Zemlje."
"Zbog ~ega to ~inite?" upita Jeserak. Znao je odgovor, ali ne{to ga je ipak
nagonilo da postavi pitanje.
"Bilo nam je potrebno skloni{te da nas za{titi od dva straha: straha od smrti i
straha od svemira. Bili smo bolesna populacija i nismo vi{e `eleli da imamo veze sa
Vaseljenom, tako da smo po~eli da se pretvaramo kako ona ne postoji. Videli smo kako
haos besni me|u zvezdama i zavapili za mirom i blagostanjem. Stoga je Diaspar morao
da bude zatvoren, kako ni{ta novo ne bi vi{e prodrlo u njega.
Podigli smo grad koji poznaje{ i izmislili la`nu pro{lost da prikrijemo vlastiti
kukavi~luk. Oh, nismo mi to prvi u~inili: ali smo prvi obavili taj posao tako
156
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
sveobuhvatno. Preuredili smo i ljudski duh, li{iv{i ga stremljenja i plamenih strasti, {to je
trebalo da zajam~i zadovoljavanje ovim novim svetom.
Bilo je potrebno hiljadu godina da se podigne grad, sa svim njegovim
ma{inama. Kada je svako od nas obavio svoj zadatak, mozak mu je bio ispran od svih
se}anja, a na mesto njih su uneta la`na; zatim je ovaj novi identitet uskladi{ten u gradske
vodove, gde je ostao sve dok nije kucnuo ~as da ponovo bude prizvan u postojanje.
I tako je kona~no do{ao dan kada u Diasparu vi{e nije bilo nijednog `ivog
~oveka; postojao je samo Centralni Kompjuter, koji je izvr{avao nare|enja {to su mu bila
ugra|ena i kontrolisao Banke Se}anja, gde smo mi spavali. Niko vi{e nije imao nikakve
veze sa pro{lo{}u i tog trenutka po~ela je istorija.
Po unapred odre|enom sledu, jedan za drugim bili smo prizivani iz vodova
pam}enja i ponovo dobijali telesni oblik. Poput neke ma{ine koja je tek sazdana i po prvi
put stavljena u pogon, Diaspar je po~eo da sprovodi u delo du`nosti za koje je bio
programiran.
Pa ipak, neki od nas gajili su od samog po~etka izvesne sumnje u celu zamisao.
Ve~nost je veoma dugo vreme; shvatili smo rizik koji je donosilo zatvaranje svih izlaza i
nastojanje da se potpuno ogradimo od Vaseljene. Nismo mogli prkositi te`njama na{e
kulture, tako da smo delali u tajnosti, unose}i samo neophodna preina~enja.
Jedinstveni su predstavljali na{ izum. Oni bi se pojavljivali u dugim razmacima
i ustanovljavali bi, ukoliko bi im to okolnosti dopustile, da li izvan Diaspara postoji
ne{to {to bi zavre|ivalo uspostavljanje kontakta. Ni u snu nismo pretpostavljali da }e biti
potrebno toliko vremena da bi jedan od njih uspeo, ali ni da }e taj uspeh biti toliko
veliki."
Iako su mu bile isklju~ene kriti~ke sposobnosti, {to je su{tinska osobenost sna,
Jeserak se ipak u magnovenju zapitao odakle Jarlan Zej zna o svim tim stvarima koje su
se dogodile milijardu godina posle njegovog doba. To ga je veoma zbunilo... vi{e nije
znao gde se nalazi u vremenu i prostoru.
Putovanje se pribli`avalo kraju; zidovi tunela nisu vi{e promicali pored njih
vrtoglavom brzinom. Jarlan Zej je po~eo da govori `urnim glasom, koji nije trpeo
prigovore, {to se prethodno nije dogodilo.
"Pro{lost je gotova; mi smo obavili na{ posao, po dobro ili zlo, i to je sada
zavr{eno. Kada si stvoren, Jesera~e, tebi je usa|en strah od spoljnog sveta, i prinuda da
ne izlazi{ iz grada; te osobine deli{ sa svim `iteljima Diaspara. Sada zna{ da je taj strah
neosnovan, da ti je ve{ta~ki nametnut. Ja, Jarlan Zej, koji sam ti ga usadio, sada te
osloba|am njegovog ropstva. Da li razume{?"
Sa poslednjim re~ima, glas Jarlana Zeja postajao je sve zvu~niji i zvu~niji, sve
dok nije po~eo da odjekuje odasvud. Podzemno vozilo u kome je jurio zamutilo se i
ustreptalo oko Jeseraka, kao da mu se san bli`io kraju. Pa ipak, dok je prizor bledeo, on
je i dalje ~uo taj premo}an glas kako mu bubnji po mozgu: vi{e se ne boji{ Jesera~e. Vi{e
se ne boji{.
Pohrlio je u susret budnosti, poput ronioca koji se uspinje iz okeanskih dubina
natrag na povr{inu mora. Jarlan Zej je nestao, ali usledilo je neobi~no me|ustanje, u
157
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
kome je ~uo kako ga ohrabruju glasovi koje je poznavao, ali koje nije mogao da
prepozna; osetio je kako ga prijateljske ruke obujmljuju, a onda ga je, poput hitre zore,
ponovo obavila stvarnost.
Otvorio je o~i i ugledao kako Alvin, Hilvar i Geran bri`no stoje oko njega. Ali
nije obratio pa`nju na njih; um su mu preplavila ~udesa koja su se pru`ala unaokolo: bila
je to panorama {uma i reka, povrh koje se prostirao plavi svod otvorenog neba.
Bio je u Lisu; i nije se bojao.
Niko ga nije uznemiravao, dok mu se bezvremeni trenutak zauvek utiskivao u
um. Kona~no, kada se sasvim uverio da je sve oko njega stvarno, okrenuo se ka
prijateljima.
"Hvala, Gerane", re~e. "Nikada nisam verovao da }e{ uspeti."
Ose}aju}i se veoma zadovoljan samim sobom, psiholog je vr{io tanana
pode{avanja na malom ure|aju koji je lebdeo u vazduhu pored njega.
"Zadao si nam nekoliko bri`nih trenutaka", primeti on. "Jednom ili dva puta
zaustio si da postavi{ pitanja na koje se logi~ki ne bi moglo odgovoriti, tako da sam se
pobojao da }u morati da prekinem seansu."
"Pretpostavimo da me Jarlan Zej nije ubedio; {ta bi onda preduzeo?"
"Zadr`ali bismo te u nesvesnom stanju, a zatim vratili u Diaspar, gde bi mogao
prirodno da se probudi{, uop{te ne znaju}i da si bio u Lisu."
"A ona slika Jarlana Zeja koju si mi uneo u um... koliko je bilo istine u
njegovim re~ima?"
"Uglavnom sve, pretpostavljam. Znatno sam se vi{e brinuo da moja mala saga
deluje ubedljivo, a ne da bude istorijski ta~na, ali Kalitraks ju je ispitao i nije prona{ao
nikakvu gre{ku. Ona je u svakom slu~aju saglasna sa svim onim {to znamo o Jarlanu
Zeju i poreklu Diaspara."
"Sada, dakle, odista mo`emo otvoriti grad", re~e Alvin. "To }e mo`da
poprili~no potrajati, ali na kraju }emo biti u stanju da potremo onaj strah, tako da }e
svako ko bude `eleo mo}i da ode iz Diaspara."
"Sigurno }e poprili~no potrajati", uzvrati Geran pomalo setnim glasom. "Ne
zaboravi da Lis ni izdaleka nije dovoljno veliki da primi nekoliko dodatnih miliona
`itelja, u slu~aju da svi tvoji sunarodnici odlu~e da pre|u ovamo. Ne mislim da je sve to
verovatno, ali je mogu}e."
"Problem }e se sam re{iti", odgovori Alvin. "Lis je mo`da mali, ali svet je
dovoljno veliki. Za{to da ga i dalje prepu{tamo pustinji?"
"I dalje sanjari{, Alvine", re~e Jeserak uz sme{ak. "Ba{ sam se upitao {ta }e{ ti
sada raditi".
Alvin nije odgovorio; ovo pitanje sve vi{e mu je zaokupljao um tokom nekoliko
poslednjih nedelja. Ostao je zadubljen u misli, kora~aju}i iza ostalih, dok su se spu{tali
niz brdo prema Erliju. Da li }e vekovi koji su se pru`ali pred njim u budu}nost
predstavljati jedan dugi antiklimaks?
Odgovor se nalazio u njegovim rukama. Ispunio je svoju sudbinu; sad }e,
mo`da, mo}i po~eti da `ivi.
158
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
26.
Postoji osobena seta u svesti o ispunjenu, u saznanju da je dugo `eljeni smer
najzad ostvaren i da se `ivot sada mora saobraziti novim stremljenjima. Alvin je iskusio
tu setu dok je sam {etao {umom i poljima Lisa. Dru{tvo mu nije pravio ~ak ni Hilvar,
po{to ima trenutaka kada je ~oveku suvi{no prisustvo i najprisnijih prijatelja.
Nije tumarao besciljno, premda nije imao pojma koje }e mu selo biti naredna
usputna luka. Nije tragao ni za kakvim posebnim mestom, ve} za raspolo`enjem,
uticajem - zapravo za na~inom `ivota. Diasparu vi{e nije bio potreban; fermenti koje je
uneo u grad dejstvovali su trenutno i ni{ta nije moglo ubrzati ili usporiti promene koje su
se tamo zbivale.
I ova spokojna zemlja se promenila. ^esto se pitao nije li postupio pogre{no, u
neumirivom porivu da zadovolji vlastitu radoznalost, kada je otvorio drevni put izme|u
dve kulture. Ipak, nesumnjivo je bilo bolje da i Lis zna istinu - da se, naime, kao i
Diaspar delimi~no temeljio na strahovima i obmanama.
Ponekad bi razmi{ljao o tome kako }e izgledati novo dru{tvo. Smatrao je da
Diaspar mora pobe}i iz tamnice Banaka Se}anja i ponovo uspostaviti ciklus `ivota i
smrti. Znao je da je Hilvar ube|en da je to izvodljivo, premda su njegova obja{njenja
bila odve} tehni~ka, tako da se on nije razabirao u njima. Mo`da }e ponovo do}i vreme
kada ljubav u Diasparu vi{e ne}e biti potpuno jalova.
Nije li to mo`da ono, upitao se Alvin, {to mu je oduvek nedostajalo u Diasparu
- ono za ~im je odista tragao? Sada je znao da kada su mo}, stremljenja i radoznalost
zadovoljeni, i dalje ostaju ~e`nje srca. Niko nije stvarno `iveo dok nije ostvario taj spoj
ljubavi i `elje, o kome on ni u snu nije sanjao da postoji sve dok nije do{ao u Lis.
Stupio je nogom na planete Sedam Sunaca - prvi ~ovek koji je to u~inio za
milijardu godina. Pa ipak, to mu je sada malo zna~ilo; ponekad je pomi{ljao da bi dao
sve {to je ostvario kada bi mogao da ~uje pla~ novoro|en~eta i da zna da je ovo njegovo.
U Lisu }e mo`da jednoga dana na}i ono {to je `eleo; kod ovog naroda postojali
su razumevanje i toplina, koji su, sada je to shvatio, nedostajali Diasparu. Ali pre no {to
otpo~ine, pre no {to na|e svoj mir, morao je da donese jo{ jednu odluku.
Dobio je mo} u ruke i njome je jo{ raspolagao. Tu odgovornost je nekada tra`io
i `udno prihvatio, ali sada je znao da ne}e imati mira dok ona bude na njegovim ple}ima.
Pa ipak, kada bi je odbacio od sebe, bilo bi to izneveravanje poverenja.
Nalazio se u jednom selu sa malim kanalima, na obali velikog jezera, kada je
najzad doneo odluku. Raznobojne ku}e, koje kao da su stajale usidrene na blagim
talasima, oblikovale su prizor gotovo nestvarne lepote. Ovde je bilo `ivota, topline i
udobnosti - svega {to mu je nedostajalo u pusto{noj velelepnosti Sedam Sunaca.
Jednoga dana, ~ove~anstvo }e ponovo biti spremno za svemir. Alvin nije znao
kakvo }e novo poglavlje ^ovek ispisati me|u zvezdama. To i nije bila njegova briga;
Alvinova budu}nost nalazila se ovde, na Zemlji.
Ali, mora}e se otisnuti na jo{ jedan let pre no {to okrene le|a zvezdama.
159
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Kada je Alvin zaustavio dalje uspinjanje broda, grad se nalazio odve} daleko da
bi se razabrao kao delo ^ovekovih ruku, a zakrivljenost planete ve} je bila vidljiva.
Ubrzo su uo~ili liniju sumraka, hiljadama milja ispod, u svom beskrajnom mar{u preko
pustinje. Iznad i oko njih stajale su zvezde, i dalje blistave, uprkos svoj slavi koju su
izgubile.
Hilvar i Jeserak su }utali; naslu}ivali su ali nisu jama~no znali zbog ~ega je
Alvin preduzeo ovaj let i za{to ih je pozvao da po|u sa njim. Nisu ni imali `elju da
govore, dok je sumorna panorama promicala pod njima. Njena pusto{ ti{tala ih je
obojicu i Jeserak je najednom osetio oholu srd`bu prema ljudima pro{losti koji su iz ~iste
nemarnosti dopustili da Zemljina lepota uvene.
Nadao se da su Alvinovi snovi istiniti i da }e se sve to mo}i preina~iti. Mo} i
znanje jo{ su postojali - i bila je potrebna samo volja da se stole}a vrate unazad i da
okeani ponovo za{ume talasima. Vode je i dalje bilo, duboko u skrovitim nedrima
Zemlje; u slu~aju nu`de, mogle su se odgajiti i transmutacione biljke koje bi je stvarale.
U narednim godinama ~ekalo ih je mnogo poslova. Jeserak je znao da stoji
izme|u dva doba; ose}ao je oko sebe kako bilo ~ove~anstva ponovo po~inje `ivlje da
kuca. Valjalo je suo~iti se sa velikim problemima - ali Diaspar nije prezao od njih. Na
rekonstruisanje pro{losti bi}e utro{eni vekovi, ali kada to bude okon~ano, ^ovek }e
ponovo otkriti gotovo sve {to je izgubio.
Pa ipak, upitao se Jeserak, da li }e sve to mo}i i da se stekne? Izgledalo je
neverovatno da }e Galaksija jo{ jednom biti osvojena, ali ~ak i ako to bude ostvareno,
kakvoj }e svrsi koristiti?
Alvin ga je prekinuo u razmi{ljanju i Jeserak odvrati pogled od ekrana.
"Hteo sam da vidite ovo", re~e Alvin tihim glasom. "Mo`da vam se ne}e
ukazati druga prilika."
"Ne napu{tamo Zemlju, valjda?"
"Ne; ne `elim ni{ta vi{e od svemira. Ako je u Galaksiji i opstala jo{ neka
civilizacija, sumnjam da je vredno napora dati se u traganje za njom. Imamo veoma
mnogo poslova ovde; sada znam da je ovo moj dom i ja ga vi{e ne}u ostavljati."
Bacio je pogled nadole, prema velikoj pustinji, ali namesto nje video je
ogromnu vodu koja }e se valjati tuda kroz hiljadu godina. ^ovek je ponovo otkrio svoj
svet i dok bude ostao na njemu, u~ini}e ga pravim rajem. A posle toga...
"Sada nismo spremni da se vinemo put zvezda i prote}i }e dosta vremena dok
ponovo ne budemo bili u stanju da se suo~imo sa tim izazovom. Razmi{ljao sam o tome
{ta da uradim sa ovim brodom; ako ostane na Zemlji, ne{to }e me uvek kopkati da ga
upotrebim i nikako ne}u imati mira. Sa druge strane, ne mogu ga se tek tako otarasiti;
ose}am da mi je poveren i ja ga moram iskoristiti za dobrobit sveta.
Zato sam i doneo slede}u odluku. Posla}u ga izvan Galaksije, pod upravljanjem
robota, da otkrije {ta se dogodilo sa na{im precima... i, ako je mogu}e {ta je trebalo da
prona|u, te su zbog toga napustili na{u Vaseljenu. Mora da je posredi bilo ne{to ~udesno
kada su ostavili toliko toga da bi se dali u potragu za tim.
160
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Ma koliko putovanje trajalo, robot se nikada ne}e umoriti. Jednog dana }e na{i
ro|aci primiti moju poruku i zna}e da ih ~ekamo ovde na Zemlji. Vrati}e se, a ja se
nadam da }emo ih do tada zavre|ivati, bez obzira na to koliko su veliki postali."
Alvin je za}utao, gledaju}i u budu}nost koju je oslikao, ali koju mo`da nikada
ne}e neposredno videti. Dok ^ovek bude ponovo podizao svoj svet, brod }e prevaljivati
tamni bezdan me|u galaksijama, da bi se posle mnogo hiljada godina vratio. Mo`da }e i
dalje biti tu da ga do~eka, ali i ako se to ne dogodi, on je bio zadovoljan.
"Mislim da je to mudro", re~e Jeserak. A onda, poslednji put, odjek drevnog
straha oglasio se u njemu. "Ali pretpostavimo", dodade, "da brod uspostavi kontakt sa
ne~im {to mi ne `elimo da sretnemo..." Glas mu je zamukao kada je doku~io izvori{te
svoje bri`nosti i usne mu se razvuko{e u kiseli, samoprekorni osmeh koji je odagnao
poslednje utvare Osvaja~a.
"Zaboravio si", re~e Alvin, shvativ{i ga znatno ozbiljnije nego {to je ovaj
o~ekivao, "da }emo uskoro mo}i da ra~unamo na Vanamondovu pomo}. Ne znamo
kakvim mo}ima on raspola`e, ali izgleda da svi u Lisu smatraju da su mu potencijali
neograni~eni. Nije li tako, Hilvare?"
Hilvar nije odmah odgovorio. Bilo je ta~no da Venamond predstavlja drugu
veliku zagonetku, znak pitanja koji }e uvek le`ati preko budu}nosti ljudskog roda, dok
ono bude na Zemlji. Ve} je izgledalo izvesno da se Venamondov razvoj ka samosvesti
ubrzava posredstvom kontakta sa filosofima iz Lisa. Oni su gajili velike nade u budu}u
saradnju sa detinjastim nad-umom, veruju}i da mogu skratiti eone koje bi zahtevao
njegov prirodni razvoj.
"Nisam siguran", priznade Hilvar. "Ne{to mi govori da ne bi trebalo mnogo
o~ekivati od Vanamonda. Sada mu mo`emo pomo}i, ali mi }emo predstavljati tek kratak
tren u njegovom ogromnom `ivotnom veku. Sumnjam ipak da njegova krajnja sudbina
ima bilo kakve veze sa sudbinom ~ove~anstva."
Alvin ga iznena|eno pogleda.
"Za{to to misli{?" upita.
"Ne bih umeo da ti objasnim", re~e Hilvar. "Posredi je samo intuicija." Mogao
je da doda jo{ ne{to, ali je radije pre}utao. Te stvari bilo je nemogu}e saop{titi; Alvin,
dodu{e, ne bi ismejao njegov san, ali on ipak nije `eleo da ga razmatra ~ak ni sa
prijateljem.
Bio je to, zapravo, vi{e nego san, znao je to zasigurno; ne{to {to }e ga zauvek
proganjati. Nekako mu se to uvuklo u um tokom neopisivog i neprenosivog kontakta sa
Vanamondom. Zna li i sam Vanamond kakva }e biti njegova samotna sudbina?
Jednog dana, energije Crnog Sunca }e presahnuti i ono }e osloboditi svog
zatvorenika. A onda, na rubu Vaseljene, dok se i samo vreme bude zaustavljalo,
Vanamond i 'Ludi Um' mora}e se sresti me|u le{evima zvezda.
Taj sukob bi mogao spustiti zavesu na sam ~in Stvaranja. Pa ipak, on nije imao
nikakve veze sa ^ovekom, niti }e ovaj ikada saznati njegov ishod...
"Pogledajte!" re~e iznenada Alvin. "Ovo sam `eleo da vam poka`em. Shvatate
li {ta to predstavlja?"
161
Artur Klark…………………………………………………..Grad i zvezde
Brod se sada nalazio iznad pola i planeta pod njima bila je savr{ena polukugla.
Gledaju}i niz pojas sumraka, Jeserak i Hilvar mogli su istovremeno da vide izlazak i
zalazak Sunca na suprotnim stranama sveta. Simboli~nost je bila tako potpuna i tako
o~aravaju}a da oni ne}e zaboraviti ovaj trenutak do kraja `ivota.
Na ovom svetu spu{tala se no}; senke su se izdu`ivale prema istoku koji ne}e
do~ekati naredno svitanje. Ali negde drugde zvezde su jo{ bile mlade i jutarnje rumenilo
je rudelo; a putem kojim je nekada hodio, ^ovek }e jednog dana ponovo zakora~iti.
162