3.

MJERE ZAŠTITE OD PREVISOKIH NAPONA

DODIRA U NISKONAPONSKIM MREŽAMA

Po IEC standardima, zaštita od električnog udara postiže se primjenom odgovarajućih

mjera, i dijeli se na:

- istovremenu zaštitu od direktnog i indirektnog dodira;

- zaštitu od direktnog dodira;
- zaštitu od indirektnog dodira.

Pod direktnim dodirom dijelova pod naponom podrazumijeva se direktni (neposredni)

kontakt ljudi sa vodljivim dijelovima električnih uređaja, koji su u normalnoj upotrebi
pod naponom, uključivo i neutralni vodič (N), ali po pravilu ne i zaštitni (PE) vodič.
Pod indirektnim dodirom dijelova pod naponom podrazumijeva se direktni (neposredni)
kontakt ljudi sa vodljivim dijelovima električnih uređaja, koji u normalnom pogonu nisu
pod naponom, ali su u slučaju kvara pod naponom. Ovaj napon se naziva “napon greške”.

3.1. ISTOVREMENA ZAŠTITA OD DIREKTNOG I INDIREKTNOG DODIRA

Ovdje se podrazumijevaju slijedeće zaštitne mjere:

- zaštita sigurnosno niskim naponom (SELV i PELV);

- zaštita ograničenjem energije pražnjenja;
- zaštita niskim radnim naponom (FELV).

3.1.1. Zaštita sigurnosno niskim naponom

Zaštita od električnog udara sigurnosno niskim naponom smatra se sigurnom kada:

- nazivni napon ne može preći gornju granicu opsega prema tabeli 3.1.(IEC 60449);
- izvor napajanja je jedan od sigurnosnih izvora datih u dijelu 3.1.1.1. ;
- su ispunjeni uvjeti dati u dijelu 3.1.1.2.

Opsezi napona izmjenične struje, po kojima električne instalacije moraju biti raz-
vrstane prema svojim nazivnim naponima, dati su u tabeli 3.1a.
Opsezi napona istosmjerne struje, po kojima električne instalacije moraju biti
razvrstane prema svojim nazivnim naponima, dati su u tabeli 3.1b.

1
 Tabela 3.1a. Vrijednosti sigurnosno niskog napona
Posredno uzemljeni ili
Opseg Uzemljeni sistemi izolirani sistemi
Napon između faze i zemlje Međufazni napon Međufazni napon
(V) (V) (V)
I U < 50 U < 50 U < 50
II 50 < U < 600 50 < U < 1000 50 < U < 1000
U – nazivni napon instalacije

Tabela 3.1b. Vrijednosti sigurnosno niskog napona

Opse Posredno uzemljeni ili
Uzemljeni sistemi izolirani sistemi
g
Napon između pola i zemlje Napon između polova Napon između polova
(V ) (V) (V)
I U < 120 U < 120 U < 120
II 120 < U < 900 120 < U < 1500 120 < U < 1500
U – nazivni napon instalacije

3.1.1.1. Izvori sigurnosno niskog napona

Izvori sigurnosno niskog napona mogu biti :

- sigurnosno-izolirajući transformatori;
- izvori sa istim stepenom sigurnosti (npr. motor-generator sa galvanski
- odvojenim namotajima);
- elektrohemijski izvori (baterije i akumulatori);
- elektronski uređaji konstruirani tako da u slučaju unutarnjeg kvara napon
na izlaznim stezaljkama ne prelazi vrijednosti date u tabelama 3.1.

3.1.1.2. Uvjeti izvodjenja strujnih krugova niskog napona

Dijelovi pod naponom strujnih krugova SELV i PELV moraju biti električno odvojeni
jedan od drugog i od drugih strujnih krugova viših napona. Električno odvajanje treba biti
ekvivalentno električnom razdvajanju primara od sekundara sigurnosno-izolirajućeg
transformatora.
Vodiči strujnih krugova SELV i PELV moraju se i fizički razdvojiti od svih vodiča
drugih strujnih krugova. U slučaju da ovo nije moguće realizirati, vodiči krugova SELV i
PELV stavljaju se u izolacione plašteve, a vodiči strujnih krugova različitih napona
električno se razdvajaju uzemljenim metalnim ekranom ili uzemljenim metalnim
omotačem.
2
 Priključnice i utikači strujnih krugova SELV i PELV, moraju zadovoljiti slijedeće
uvjete:
- utikači ne smiju moći ulaziti u priključnice napajanja iz drugih naponskih
sistema;
- priključnice moraju onemogućiti uvlačenje utikača drugih naponskih sistema;
- priključnice ne smiju imati kontakt sa zaštitnim vodičem.

Ako se radi o specifičnim zahtjevima, za neuzemljene strujne krugove SELV, dijelovi

pod naponom ovih strujnih krugova ne smiju biti spojeni sa zemljom ili sa dijelovima
pod naponom ili zaštitnim vodičima koji su dio drugih strujnih krugova.
Ako se radi o specifičnim zahtjevima, za uzemljene strujne krugove PELV, zaštita od
direktnog dodira mora se osigurati pregradama i kućištima ili odgovarajućom izolacijom.

3.1.2. Zaštita ograničenjem energije pražnjenja

Ova vrsta zaštite od direktnog dodira dijelova pod naponom nije potpuno standar-
dizirana. Smatra se da je zaštita osigurana u slučaju da je energija izbijanja manja od 350
(mJ).

3.1.3. Zaštita niskim radnim naponom (FELV)

Ovo je posebna vrsta zaštite. Ako se radi o naponima koji su dati u tabelama 3.1., a
da pri tome nisu ispunjeni svi uvjeti izvođenja strujnih krugova niskog napona (prethodno
dati), moraju se poduzimati dopunske mjere kako bi se osigurala istovremena zaštita od
direktnog i indirektnog dodira.
Ako se radi o zaštiti od direktnog dodira sa dijelovima električne instalacije, ona se
osigurava pregradama, kućištima ili odgovarajućom izolacijom, koja se izvodi za
minimalni napon primarnog strujnog kruga.
Ako se radi o zaštiti od indirektnog dodira, ona se osigurava povezivanjem izloženih
vodljivih dijelova električne opreme strujnog kruga FELV na zaštitni vodič primarnog
strujnog kruga, uz uvjet da je taj primarni strujni krug zaštićen automatskim isključenjem
napajanja, ili povezivanjem izloženih vodljivih dijelova električne opreme sa vodičem
za izjednačavanje potencijala primarnog strujnog kruga.

3
 3.2. ZAŠTITA OD DIREKTNOG DODIRA (U NORMALNOM POGONU)

Direktan dodir nastaje neposrednim (direktnim) dodirom aktivnih dijelova električne

instalacije, tj. dijelovi koji su u normalnom pogonu pod naponom.
Sprječavanje direktnog kontakta sa ovim dijelovima strujnog kruga vrši se na jedan od
slijedećih načina:
- zaštita dijelova pod naponom izoliranjem;
- zaštita pregradama ili kućištima;
- zaštita preprekama;
- zaštita postavljanjem van dohvata rukom;
- dopunska zaštita pomoću zaštitnih uređaja diferencijalne struje.

3.2.1. Zaštita dijelova pod naponom izoliranjem

Izoliranje sprječava svaki dodir s dijelovima električne instalacije koji su u normalnom

pogonu pod naponom. Ovi dijelovi strujnog kruga moraju biti potpuno izolirani izolacijom
koja se može ukloniti samo njenim oštećenjem. Izolacija mora biti tako izvedena da trajno
podnese mehaničke, hemijske, električne i termičke utjecaje, kojima oprema može biti
izložena u radu na odgovarajućem naponskom nivou.

3.2.2. Zaštita pregradama ili kućištima

Pregrade ili kućišta sprječavaju svaki kontakt s dijelovima električne instalacije pod
naponom. Dijelovi pod naponom trebaju biti zatvoreni ili ograđeni tako da osiguraju
stepen zaštite najmanje IP 2X, kako je dato u tabeli 3.2.
IEC 60364, odnosno TC 64 Međunarodne elektrotehničke komisije, definirali su stepen
mehaničke zaštite električnih uređaja čiji unutrašnji radni napon ne prelazi 72,5 (kV).
Potpuno označavanje mehaničke zaštite izvodi se oznakom koja se sastoji iz tri dijela:

- prvi dio oznake je slovni i on je obavezan i unificiran, a označava se velikim

latiničnim slovima IP (International Protection);
- drugi dio je brojčani i sastoji se od dvije cifre (karakteristične brojke) koje imaju
slijedeća značenja:

IP 44 S

- prva karakteristična brojka označava stepen zaštite od prodora stranih tijela

kroz otvore zaštitnog kućišta električnog uređaja,
- druga karakteristična brojka označava stepen zaštite od prodora vode kroz
zaštitno kućište;
4
- treći dio je dopunska slovna oznaka i ona nije obavezna. Iza prve brojke (2, 3
ili 4) oznaka L znači da je uređaj ispitan na prodor krutih tijela i dodir dijelova
pod naponom. Ako nema oznake L, uređaj je ispitan samo na prodor krutih
tijela. Iza druge brojke slovna oznaka može biti S, M, W i N, i ima slijedeća
značenja (respektivno): aparat je zaštićen od štetnog prodiranja vode kada je u
stanju mirovanja, aparat je zaštićen od štetnog prodiranja vode kada je u
pogonu, oprema je prilagođena za rad pod posebnim vremenskim uvjetima,
oprema se upotrebljava u okolini gdje su potrebni dopunski podaci o prašini i
česticama (npr. pilane, kamenolomi).

Tabela 3. 2. Stepeni mehaničke zaštite električnih uređaja

Zaštita Zaštita voda

kod kopanja
električnih uređaja od prodora stranih krutih tijela
osoba od dodira sa dijelovima pod naponom ili

vertikalnog uz dopušteni nagib kućišta od

Prskanje sa dopuštenim otklonom od 60°

Prodor vode u uređaj uronjen 1 m ispod

vodom a pod uslovima koje je odredio

Uređaj je sposoban za trajni rad pod
unutarnjim pomoćnim djelovanjem

Štrcanje u mlazu iz svih smjerova

Zapljuskivanje morskom vodom

15° prema normalnom položaju

površine u trajanju od 30 min.

Štrcanje iz svih smjerova

i jakim mlazovima
od vertikale
vertikalnog

proizvođač
Bez zaštite
Brojka

0 1 2 3 4 5 6 7 8
Bez
0 IP00 – IP02 – – – – – –
zaštite
rukom > 50 (mm) 1 IP10 IP11S IP12 IP13 – IP15 – – –
prstima > 8 (mm) 2 IP20 IP21S IP22S IP23S – – – – –
alatima i > 2,5 (mm) 3 IP30 IP31 IP32 IP33 IP34 – – – –
sl.
žicom i > 1 (mm) 4 IP40 IP41 IP42 IP43 IP44 – – – –
sl.
od štetnog
taloženja
potpuna prašine u 5 IP50 – – – IP54 IP55 IP56 – –
unutrašnjos
ti
prašina ne
potpuna 6 IP60 – – – – IP65 IP66 IP67 IP68
ulazi

5
 Kada je potrebno ukloniti pregradu, otvoriti kućište ili ukloniti njegove dijelove,
moguće je to uraditi samo na jedan od slijedećih načina:
- upotrebom ključa ili alata, ili
- nakon isključenja napajanja dijelova električne opreme pod naponom, koji su
zaštićeni ovim pregradama ili kućištima, s tim da se ponovno uspostavljanje
napajanja može ostvariti samo nakon zamjene i ponovnog postavljanja
pregrada ili kućišta, ili
- umetanjem druge pregrade koja osigurava stepen zaštite najmanje IP2X i
sprječava svaki dodir s dijelovima pod naponom, a koja može biti uklonjena
samo pomoću ključa ili alata.

3.2.3. Zaštita preprekama

Prepreke sprječavaju slučajan dodir sa dijelovima električne instalacije pod naponom,

ali ne i namjeran dodir zaobilaženjem prepreke.
Prepreke sprječavaju:

- slučajan fizički pristup dijelovima pod naponom, ili

- slučajan dodir dijelova pod naponom za vrijeme rukovanja sa opremom pod
naponom pri normalnom radu.Prepreke se mogu ukloniti bez korištenja alata ili
ključa, ali moraju biti tako pričvršćene kako bi se spriječilo njihovo slučajno
uklanjanje.

3.2.4. Zaštita postavljanjem izvan dohvata rukom

Ova vrsta zaštite sprječava samo slučajni dodir sa dijelovima pod naponom.
Dijelovi strujnog kruga koji su na različitim potencijalima, a istovremeno dostupni, ne
trebaju se nalaziti unutar prostora dohvata rukom (međusobno udaljeni 2,5 (m) ).

U principu, neizolirani dijelovi instalacije i opreme koji se nalaze pod naponom,

postavljaju se izvan dohvata rukom.

Sa slike se vidi da su izvan dohvata rukom oni dijelovi instalacije koji se od mogućeg
stajališta čovjeka nalaze na visini većoj od 2,5 (m) iznad tog stajališta, ili su udaljeni 1,25
(m) vodoravno ili niže od stajališta. Znači, istovremeno dostupnim smatraju se oni
dijelovi čija je međusobna udaljenost manja od 2,5 (m), odnosno 1,25 (m).

6
 2,50 m

1,25 m

1,25 m

granica
prostora
dohvata
ruke

Slika 3.1. Zona dohvata rukom

3.2.5. Dopunska zaštita pomoću zaštitnih uredjaja diferencijalne struje

Zaštitni uređaji diferencijalne struje (zaštitna strujna sklopka – ZUDS) koriste se samo
kao dopunska zaštita drugim mjerama za zaštitu od direktnog dodira dijelova pod
naponom, i to u slučaju otkazivanja jedne od naprijed navedenih vrsta zaštite od
direktnog dodira.
Zaštitna strujna sklopka nema ugrađenu zaštitu od preopterećenja niti od kratkog spoja.
Imajući u vidu da je struja kvara od cca 30 (mA) bezopasna za čovjekov organizam, to
je i nazivna vrijednost diferencijalne struje definirana na 30 (mA).
Upotreba zaštitne strujne sklopke nije dozvoljena kao jedino sredstvo zaštite,
odnosno primjena ove zaštitne mjere ne oslobađa od obavezne primjene jedne od
prethodno definiranih mjera.

7
 3.3 ZAŠTITA OD INDIREKTNOG DODIRA

U ovu vrstu zaštite ubrajaju se:

- automatsko isključivanje napona;
- izoliranje ili upotreba uređaja klase II;
- postavljanje u nevodljive prostorije;
- lokalno izjednačavanje potencijala bez spajanja sa zemljom;
- električno odvajanje.

Pod ovom vrstom zaštite podrazumijeva

se zaštita ljudi od električnog udara do
kojeg može doći u slučaju kvara i dodira
sa vodljivim dijelovima električne in-
stalacije koji u normalnom pogonu nisu
pod naponom. Zaštita se sastoji u ograni-
čavanju dozvoljenog napona dodira UD.
Dozvoljeni napon dodira UD u normal-
nim uvjetima je 50 (V) efektivne
vrijednosti izmjeničnog napona ili 120 (V)
istosmjernog napona. Znači, zaštitni
uređaj treba automatski isključiti napaja-
nje strujnog kruga ili opreme u slučaju
kvara između dijela pod naponom i izlo-
ženog vodljivog dijela, ili zaštitnog
vodiča u strujnom krugu, ili opreme kada
očekivani napon dodira prelazi 50 (V)
a.c. efektivno, odnosno 120 (V) d.c. na-
pona, tako da napon dodira ne traje do-
voljno dugo da djeluje štetno fiziološki
na čovjeka.

Slika 3.2. Krivulja najvišeg dozvoljenog

napona dodira u funkciji vremena

3.3.1. Zaštita automatskim isključenjem napajanja

Zaštita automatskim isključenjem napajanja kod indirektnog dodira, pri pojavi

greške u električnoj instalaciji, sprječava udar električne struje na čovjeka. Da bi se
ispunio ovaj zadatak, svaka greška u električnoj instalaciji mora prouzrokovati dovoljno
jaku struju greške, koja će izazvati prekidanje napajanja za dovoljno kratko vrijeme, koje
je nužno za sigurnost ljudi.

8
 Vrijeme isključenja kvara je u funkciji visine napona dodira koji se javlja na kućištu
uređaja.
Da bi ova vrsta zaštite bila efikasna, moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti:
- postojanje zatvorenog strujnog kruga (krug petlje) kroz koji prolazi struja
greške;
- prekidanje struje greške primjenom prikladnih zaštitnih uređaja u manjem ili
jednakom vremenu, koje je propisano za sigurnost ljudi.
Svi dostupni vodljivi dijelovi instalacije moraju biti spojeni sa uzemljenom tačkom
sistema pomoću zaštitnog vodiča, koji također treba biti uzemljen.
U svakoj zgradi slijedeći vodljivi dijelovi spajaju se na glavni vod za izjednačenje
potencijala:
- glavni zaštitni vodič;
- glavni vodič uzemljenja ili glavna stezaljka za uzemljenje;
- metalni dijelovi konstrukcija koji se koriste unutar zgrade, npr. plinovod, vo-
dovod, metalni dijelovi konstrukcije, centralno grijanje i sistem klima uređaja.
Zaštitni uređaj, u slučaju kvara u izolaciji između dijelova pod naponom i dostupnih
vodljivih dijelova koji nisu pod naponom, mora automatski prekinuti napajanje strujnog
kruga u vremenu koje ne dozvoljava održavanje napona dodira većeg od 50 (V) efektivne
vrijednosti izmjenične struje ili 120 (V) istosmjerne struje “bez valovitosti”. Izraz “bez
valovitosti” je konvencionalno definiran tako da sadržaj valovitosti ne prelazi 10%
efektivne vrijednosti; za istosmjerni napon 120 (V) maksimalna vrijednost ne prelazi 140
(V).
U daljem tekstu date su tabele koje određuju vremena isključenja u funkciji napona
dodira, prema IEC propisima za TN i TT sisteme.

Tabela 3.3. Vremena isključenja u TN sistemu

Napon dodira 120 230 ili 277 400 ili > 400
(V) 220 380
Maksimalno
vrijeme 0,8 0,4 0,4 0,2 0,1
isključenja (s)

Tabela 3 .4. Vremena isključenja u TT sistemu u slučaju drugog kvara

230/400
Napon dodira U0/U (V) 120/240 400/690 580/1000
220/380

Maksimalno PE ne
0,8 0,4 0,2 0,1
vrijeme postoji
isključenja (s) PE postoji 5 0,8 0,4 0,2

9
U slijedećim slučajevima dozvoljena su odstupanja:
- više vrijednosti napona dodira i vremena njegovog trajanja mogu se dozvoliti u
elektroenergetskim objektima;
- niže vrijednosti napona dodira i vremena njegovog trajanja mogu se zahtijevati
u specijalnim instalacijama;
- kod IT sistema, kad se ne zahtijeva isključenje napajanja kod pojave prvog kvara
nego samo njegova signalizacija. Ovo ne važi za instalacije koje se ugrađuju u
prostore ugrožene eksplozijom.
Ako se naprijed navedeni propisi za zaštitu ne mogu ispuniti u instalaciji ili dijelu
instalacije, mora se primijeniti lokalno izjednačenje potencijala, poznato kao dopunsko
izjednačenje potencijala.

3.3.1.1. Tipovi razvodnih sistema prema uzemljenju

BAS IEC 60364-4-41 definira slijedeće sisteme napajanja, prema vrsti uzemljenja:

1. TN sistem (Terre - Neutre);

2. TT sistem (Terre - Terre);
3. IT sistem (Isole - Terre).

Slika 3.3. Tipovi razvodnih sistema prema uzemljenju

Sistem ima slovne oznake slijedećih značenja:

− prvo slovo označava odnos sistema napajanja prema zemlji i može se označavati
jednim od ova dva slova:

T – direktan spoj izvora sa zemljom u jednoj tački, što praktično znači kruto
uzemljenje zvjezdišta transformatora,

10
 I – svi vodiči pod naponom su izolirani od zemlje, što praktično znači da je zvjezdište
transformatora izolirano ili uzemljeno preko velike impendanse i sl.;
− drugo slovo označava odnos vodljivih dijelova (kućišta) električnih instalacija prema
zemlji. I ova oznaka je slovna i može imati jedno od slijedeća dva slova:
T – direktan električni spoj dostupnih vodljivih dijelova instalacija sa zemljom,
neovisno od uzemljenja bilo koje tačke sistema napajanja,
N – direktan električni spoj dostupnih vodljivih dijelova sa uzemljenom tačkom
sistema napajanja (zvjezdište transformatora);
− dopunske oznake su slovne oznake koje imaju slijedeće značenje:
S – zaštitni i nulti vodiči su u cijelom sistemu odvojeni,
C – zaštitni i nulti vodiči su u cijelom sistemu zajednički,
C/S – zaštitni i nulti vodiči su u sistemu djelimično odvojeni, a djelimično se vode
kao zajednički.
Sagledavajući naprijed navedene tipove uzemljenja izvora i potrošača, u praksi se
javljaju ovi sistemi:
TN–sistem, koji ima tri podsistema :
TN–S sistem,
TN–C sistem,
TN–C / S sistem;
TT–sistem;
IT– sistem.
U proračunima se javljaju određene veličine čije će značenje biti dato u nastavku, a
one će biti primjenjivane u cijelom poglavlju i u skladu sa IEC standardima:
M – dostupni vodljivi dio,
Id – struja kvara,
B – glavno izjednačenje potencijala,
T – uzemljivač zgrade,
RB – otpornost uzemljenja zvjezdišta izvora napajanja,
RA – otpornost uzemljenja dostupnih vodljivih dijelova instalacija,
RS – otpornost poda (uključujući i otpornost cipela),
ZČ – impedansa ljudskog tijela,
UD – napon dodira,
US – pad napona na podu,
UC – očekivani napon dodira (u drugim publikacijama kao Ug),
UF – napon kvara – fazni,
E – zemlja,
Rd – otpornost kvara,
U – međufazni napon,

ZPK – impedansa petlje kvara.

11
 TN sistemi

U TN sistemima uzemljena tačka sistema i svi vodljivi dijelovi kućišta električnih

uređaja su pomoću zaštitnog vodiča međusobno galvanski povezani. Obično, uzemljena
tačka sistema je i neutralna tačka sistema. Ako neutralna tačka nije raspoloživa ili nije
dostupna, jedan fazni vodič može se uzemljiti u transformatorskoj stanici. U ovom
slučaju, fazni vodič ne smije služiti kao zaštitni vodič.
Zaštitni vodiči moraju biti uzemljeni u/ili blizu odgovarajućeg transformatora ili
generatora. Ako postoje drugi efikasni spojevi sa zemljom, zaštitni vodiči se, po pravilu,
također spajaju u svim tačkama, gdjegod je to moguće. Da se potencijal zaštitnog vodiča
održi što bliže potencijalu neutralne zemlje u slučaju kvara, može biti potrebno izvršiti
uzemljenje u dodatnim tačkama, raspoređenim što je moguće ravnomjernije. Zaštitni
vodič, na mjestu ulaza u stambene zgrade ili objekte, po pravilu se uzemljuje iz istih
razloga.
U trajno položenim električnim instalacijama može se isti vodič koristiti kao zaštitni i
nulti vodič (PEN vodič), pod određenim uvjetima.
Karakteristike zaštitnih uređaja (zaštitni uređaj prekomjerne struje, zaštitni uređaj
diferencijalne struje) i impedanse strujnog kruga trebaju biti takve da, u slučaju nastanka
zemljospoja preko zanemarive impedanse, dođe do automatskog prekidanja napajanja za
kratko dozvoljeno vrijeme. Ovo je zadovoljeno ako važi uvjet:

ZPK ⋅ Ik ≤ U0, (3.1.)

gdje je:
ZPK– impedansa petlje kvara (greške), koja obuhvata napajanje, tj. vodič pod
naponom do tačke kvara i zaštitni vodič između kvara i izvora,
Ik – struja, koja osigurava pouzdano djelovanje zaštitnog uređaja za automatsko
isključenje napajanja u vremenima utvrđenim u tabeli 3.4., u ovisnosti od
nazivnog napona U,
U0– nazivni napon prema zemlji.

Navedena maksimalna vremena prekidanja napajanja, data u prethodnim tabelama,

odnose se na krajnje strujne krugove koji napajaju priključnice. Vremena isključenja veća
od vrijednosti datih u tabelama, a manja od 5 (s), dozvoljavaju se za strujne krugove
koji ne napajaju prenosive i ručne aparate iz slijedećih razloga:

- kvarovi u ovakvim strujnim krugovima su rijetki;

- rizik dodira sa opremom napajanom ovakvim strujnim krugovima, u trenutku
kvara,malo je vjerovatan;
- oprema napajana ovakvim strujnim krugovima obično se ne hvata rukom i
može se lahko otpustiti, ako se kvar pojavi;
- napon dodira se smanjuje postavljanjem glavnog izjednačenja potencijala.

12
 Ograničenje od 5 (s) je konvencionalno. Ovo vrijeme pokriva većinu slučajeva u
kojima su potrebna vremena isključenja duža nego što su vrijednosti date u tabeli, npr. za
napojne strujne krugove i za strujne krugove motora. Ova vremena su normalno
usaglašena sa termičkom izdržljivošću opreme koja sačinjava petlju kvara. Skreće se
pažnja na činjenicu, da se vremena isključenja, koja prelaze vrijednosti iz tabele, mogu
prenijeti na pripadajuće krajnje strujne krugove koji napajaju prenosive aparate i ručne
aparate.
Tamo gdje je osigurano izjednačenje potencijala između svih istovremeno dostupnih
vodljivih dijelova, pojava opasnih napona dodira nije vjerovatna u praksi, pa se tada
dozvoljava izostavljanje određivanja uvjeta za zaštitu od indirektnog dodira za strujne
krugove, koji se nalaze ispred izjednačenja potencijala. Ovo se naročito odnosi na glavne
strujne krugove i napojne strujne krugove. Ovakvi uvjeti dati su na slici 3.4.

Slika 3.4.

Oznake na slici znače:

---------- vremena isključenja prema tabeli,
_______ vremena isključenja koja mogu biti duža od vrijednosti iz tabele, ali manja od 5
(s),
L – dopunsko izjednačenje potencijala,
X – pričvršćene svjetiljke,
C – strani vodljivi dijelovi,
D – napojni strujni krug,
M – neprenosivi aparati (strujni krug koji je ispred krajnjeg).
Dopunsko izjednačenje potencijala nije neophodno ako napon dodira, koji bi se mogao
pojaviti u slučaju kvara na T4, nije viši od UD (u općem slučaju 50 V). Ovaj uvjet je
ispunjen ako odnos između otpornosti zaštitnog vodiča između T4 i referentne tačke i
impedanse petlje kvara nije veći od odnosa između napona UD i nazivnog napona između
faze i neutralne tačke U0:
13
 50 ⋅ Z PK
R PE ≤ , (3.2.)
U0

gdje je:
RPE – otpornost zaštitnog vodiča između razvodne table i glavnog izjednačenja
potencijala,
ZPK – impedansa petlje kvara,
U0 – nazivni fazni napon.

Ako se upotrebom osigurača ne mogu ispuniti uvjeti prema predhodnim jednačinama i

tabeli 3.3., mora se primijeniti dopunsko izjednačenje potencijala ili se može primijeniti
zaštita pomoću zaštitnog uređaja diferencijalne struje.

Izuzetno, kada može doći do direktnog spoja faznog vodiča i zemlje (naprimjer ze-
mljospoj, kod nadzemnih vodova), kako ne bi zaštitni vodič (PEN) i sa njim spojena
kućišta došli pod napon, koji je viši od dozvoljenog napona dodira (50 V), mora biti
ispunjen slijedeći uvjet:
RB 50
≤ , (3.3.)
R E U 0 − 50

gdje je:
RB – ukupna otpornost uzemljenja svih paralelno vezanih uzemljivača,
RE – najmanja otpornost dodira sa zemljom “stranih” vodljivih dijelova, koji nisu
spojeni sa zaštitnim vodičem, a preko kojih može doći do kvara između faze i
zemlje. Kada vrijednost RE nije poznata, može se usvojiti da je ona 10 (Ω),
U0 – nazivni fazni napon.

U TN–sistemima mogu se koristiti ovi uređaji za zaštitu:

- zaštitni uređaj prekomjerne struje (osigurači) i

- zaštitni uređaj diferencijalne struje ( zaštitna strujna sklopka).

Tamo gdje se koristi PEN vodič (TN–C sistem) zaštita se osigurava, po pravilu,
korištenjem osigurača. Kada se za zaštitu koristi zaštitni uređaj diferencijalne struje
(ZUDS), PEN vodič se ne smije koristiti na strani opterećenja uređaja (TN-C/S). Spoj
dostupnih vodljivih dijelova sa zaštitnim vodičem mora se izvršiti na strani napajanja
ZUDS.

Kratak spoj nastao u C između faznog i neutralnog vodiča uzrokuje pad napona u PEN
vodiču između O i A, koji je jednak proizvodu struje kratkog spoja Id i otpornosti PEN
vodiča.

14
 Slika 3.5. PE vodič ne smije ići kroz ZUDS

Kada se koristi zaštitna strujna sklopka za automatski prekid napajanja u TN–S

sistemima, za strujne krugove izvan utjecaja glavnog izjednačenja potencijala, dostupni
vodljivi dijelovi ne moraju biti povezani sa zaštitnim vodičem TN–sistema, pod uvjetom
da su spojeni sa uzemljivačem dovoljno malog prijelaznog otpora za funkcioniranje
zaštitne strujne sklopke.
Tako štićeni strujni krug tretira se kao TT–sistem i primjenjuju se uvjeti za TT–
sisteme.
Izvan zone utjecaja glavnog izjednačenja potencijala mogu biti potrebne druge mjere
zaštite, naročito za električnu opremu koja se napaja iz priključnica. Ove mjere mogu
biti:
- postavljanje odvojenih uzemljivača, tj. stvaranje lokalnog TT sistema,
- napajanje preko transformatora za razdvajanje,
- primjena dopunske izolacije.

Očekivani napon dodira UC je onaj napon koji se pojavljuje između dostupnog vodljivog
dijela i neutralne tačke i jednak je:
UC = Id ⋅ Z, (3.4.)
gdje je:
Z – zbir impedansi zaštitnih vodiča između dostupnog vodljivog dijela M i tačke O.
Za instalacije direktno napajane iz distributivne mreže, uvjeti za zaštitu mogu se
primijeniti samo u saglasnosti sa distributerom. Naime, distributer daje uvjet napajanja, tj.
karakteristike izvora – nultu komponentu impedanse transformatora ili suptranzijentnu
reaktansu alternatora, jer ih jedino zna distributer.
U praksi se očekivani napon dodira određuje iz jednostavne formule:
R PE
UC =U0 , (3.5.)
Z PK

gdje je:
RPE – otpornost zaštitnog vodiča između posmatranog dostupnog vodljivog dijela i
referentne tačke,

15
 ZPK – impedansa petlje kvara, koja obuhvata izvor, vodič pod naponom do tačke
kvara i zaštitni vodič između dostupnog vodljivog dijela učvršćene opreme ili
priključnice i izvora.
Referentna tačka je najbliža tačka dostupnom vodljivom dijelu, čiji potencijal, u slučaju
kvara na tom dostupnom vodljivom dijelu, ostaje približno jednak potencijalu mjesta gdje
se dostupno vodljivi dio nalazi i koji se može istovremeno dodirnuti sa stranim vodljivim
dijelovima.
Očekivani naponi dodira mogu se pojaviti između jednog dostupnog vodljivog dijela i
jednog vodljivog elementa, npr. zemlje na kojoj stoji osoba ili između dostupnih
vodljivih dijelova u uvjetima kvara, ako se ti dijelovi mogu dodirnuti istovremeno. U
poslijednjem slučaju očekivani napon dodira čini dio napona kvara.
Napon dodira UD je napon koji se pojavljuje za vrijeme kvara na izolaciji između
istovremeno pristupačnih dijelova. Ovaj termin koristi se samo kada se radi o zaštiti od
indirektnog dodira.
Napon kvara je napon koji se pojavljuje u uvjetima kvara na izolaciji između dostupnih
vodljivih (i/ili “stranih” vodljivih) dijelova i zemlje.

TN–C sistem

To je sistem kod koga su i zaštitni i nulti vodič dati u jednom provodniku (PEN), kako
je prikazano na slici 3.6. Nulti i zaštitni vodič su objedinjeni u čitavoj instalaciji, osim u
slučaju priključnih vodiča, gdje su ovi vodiči odvojeni i završavaju se u “šuko utikaču”.
U instalaciji u “šuko utičnici” se zaštitni i nulti vodiči odvajaju.

Slika 3. 6. TN–C sistem kada se koriste prekostrujni zaštitni uređaji (osigurači)

Ovaj sistem nije dozvoljen za upotrebu u prostorijama ugroženim požarom i/ili

eksplozijom. Kod ovog sistema dozvoljena je upotreba ovih zaštitnih uređaja:

- prekostrujni zaštitni uređaj (osigurač);

- strujni zaštitni uređaj (zaštitna strujna sklopka);
- naponski zaštitni uređaj (naponska zaštitna sklopka).

16
 Zaštitni uređaj prekomjerne struje (osigurač, slika 3.6.) reagira na struju kvara, koja
mora ispuniti uvjet:
U0
Id = ≥ k ⋅ I, (3.6.)
Z PK
gdje je:
U0 – fazni napon,
k – koeficijent koji ovisi od potrebnog vremena isključenja osigurača,
I – nazivna struja osigurača,
ZPK – impendansa petlje kvara.

Znači, očekivani napon dodira je pad napona u vodiču između dostupnog vodljivog
dijela i referente tačke, koji pravi struja kvara Id. Zaštitni uređaj se bira tako da struja
kvara osigurava djelovanje u vremenu t, koje je određeno.
Očekivani napon dodira je najviši napon dodira koji se očekuje u slučaju kvara,
zanemarljive impedanse, u električnoj instalaciji. Očekivani napon dodira je:

UC = Id ⋅ RPEN > UD, (3.7.)

gdje je:

UC – očekivani napon dodira,

RPEN – otpor nultog vodiča (do mjesta spajanja sa zvjezdištem ili sa zaštitnim
vodičem).
Napon greške je uvijek viši od dozvoljenog napona dodira.

TN–C/S sistem

Osnovna karakteristika ovog sistema je da su nulti i zaštitni vodič djelimično odvojeni

pri čemu se zaštitni i neutralni vodič pouzdano spajaju u jednoj tački, a zatim se od tog
mjesta moraju potpuno odvojeno voditi, slika 3.7.

Slika 3.7. TN–C/S sistem

17
Kod ovog sistema dozvoljena je upotreba slijedećih zaštitnih uređaja:
- prekostrujni zaštitni uređaj, koji reagira na struju greške, a zadovoljava uvjet:
U0
Id = ≥k⋅I , (3.8.)
Z PK
i ona mora biti veća ili jednaka umnošku k ⋅ I, gdje je k koeficijent koji ovisi od
potrebnog vremena isključenja prekostrujnog zaštitnog uređaja.
- strujni zaštitni uređaj, koji reagira na struju greške, slika 3.8.

Slika 3.8. ZUDS u TN-C/S sistemu

Kod primjene ove vrste zaštite mora se ispuniti slijedeći uvjet:

I C << I A ,
pri čemu je IA >>5 (A), a isključenje se mora izvršiti u propisanom vremenu.

TN-S sistem

Osnovna shema ovog sistema prikazana je na slici 3.9. Sistem je poznat pod često
upotrebljavanim nazivom ”bezstrujno nulovanje”. Sa slike je uočljivo da je zaštitni vodič
potpuno neovisan od ostalih vodiča strujnog kruga, i da u cijeloj instalaciji povezuje u
jednu cjelinu sve metalne mase, čime je ujedno izvršeno i izjednačenje potencijala u cijeloj
instalaciji. Nadalje, uočljivo je da su nulti i zaštitni vodič zajedno spojeni jedino u
zvjezdištu izvora. I dalje važi princip da se nulti vodič mora na isti način izolirati kao
fazni vodič, i položiti zajedno s faznim vodičima.
Sistem je dozvoljen za upotrebu u:
- požarno ugroženim prostorima,
- eksplozivno ugroženim prostorima, i to: zona 1, zona 2, zona 11, zona 12, zona
E1.

18
 Slika 3. 9. TN–S sistem sa prekostrujnom zaštitom

Ovaj sistem nije dozvoljen za upotrebu u zoni opasnosti od eksplozije “0”.

Kod ovog sistema dozvoljena je upotreba slijedećih zaštitnih uređaja:

− prekostrujni zaštitni uređaj (slika 3.9.), koji reagira na preveliku struju greške:

U0
IC = ≥k⋅I , (3.9.)
Z PK

dok se napon greške računa po formuli:

UC = Id ⋅ RPE > UD. (3.10.)

– strujni zaštitni uređaj, koji reagira na struju greške koja je jednaka:

Id << IA, (3.11.)

pri čemu je IA >>5 (A), a isključenje se mora izvršiti u propisanom vremenu.

Ovaj sistem je prikazan na slici 3.10.

Zaštitni uređaji diferencijalne struje kada se koriste u TN sistemima, mogu se koristiti

samo u TN–S sistemu ili u dijelu TN–C/S sistema gdje su nulti (N) vodič i zaštitni vodič
(PE) odvojeni. U TN–C sistemu, gdje se koristi PEN vodič, isključena je mogućnost
primjene zaštitnih uređaja diferencijalne struje na ovaj način.
Kod zaštitnih uređaja diferencijalne struje, koji nemaju vremensku zadršku, vremena
isključenja nakon nastanka kvara su veoma kratka i iznose manje od 0,1 (s)

19
 U svim TN sistemima postoji druga mogućnost korištenja zaštitnih uređaja di-
ferencijalne struje, i to tako da se mase pojedinih potrošača ne spajaju na zaštitni vodič
sistema, već se uzemljuju preko posebnih uzemljivača. Otpor uzemljenja mora biti
prilagođen, po vrijednosti, isklopnoj struji uređaja diferencijalne struje. Takav strujni
krug se razmatra kao TT sistem.

Slika 3.10. ZUDS u TN-S sistemu

Petlja kvara u TN sistemu i pojedine veličine mogu se sagledati na slici 3.11.

Slika 3.11. Petlja struje kvara u TN sistemu

20
 Uočljivo je da se napon dodira javlja između dostupnog vodljivog dijela (mase) M i
tačke O. Uzima se da je napon dodira jednak padu napona na povratnom vodu, a ostali
otpori, koji nastaju od uzemljenja i drugih vodiča u kolu, u ovom slučaju, se zanemaruju.
To zanemarivanje dovodi do toga da se kod proračuna struje kvara, Id, ima nešto veći
stvarni otpor petlje kvara (nema paralelnih otpora), što dovodi do manje struje kratkog
spoja, a ovo do nešto dužih proračunatih vremena isključenja zaštitnog uređaja.

Tačna formula za proračun napona dodira je:

2 2
Z PK R PE + X PE
UC =U0 =U0 , (3.12.)
Z (RT 2
+ R A + R PE ) + ( X T + X A + X PE )
2

gdje su:
RT, XT – otpornost i reaktansa transformatora ,
RPE, XPE – otpornosti i reaktanse, respektivno, zaštitnog vodiča od glavnog
izjednačenja potencijala do posmatranog dostupnog vodljivog dijela,
RA, XA – otpornosti i reaktanse, respektivno, faznog vodiča od izvora do
posmatranog dostupnog vodljivog dijela.

U praksi se XA i XPE ne mogu odvojeno utvrditi.

Pojašnjenje pojedinih veličina, koje se javljaju kod ovog proračuna, dato je na slici
3.12. Na slici je prikazan slučaj kontakta čovjeka sa vodljivim dijelom električnog
uređaja koji je u kvaru, tako da se struja kvara dijeli u tački kontakta na dva dijela, IF i IK.
Zbog nepoznavanja svih parametara potrebnih za tačan proračun, vrijednost napona
dodira je teško odrediti, pa se na osnovi raznih aproksimacija u praksi procjenjuje
vrijednost napona dodira. Vremena isključenja se ne standardiziraju na osnovi
procijenjenih vrijednosti napona, već na osnovi nazivnog napona mreže.

A Id
L
Id L
Id L
PEN N
0 ZPE Id PE M
Id ZPE
B Z U

I IK RS
T
RB
RA U
E E
Slika 3.12. Definicije pojedinih veličina u TN sistemu
21
 Zaštitni uređaj bira se tako da struja kvara, koja se dobije po formuli:

U0
Id = , (3.13.)
Z PK

djeluje u propisanom dozvoljenom vremenu t.

ZPK se može odrediti proračunom, ako su vodiči L1, L2, L3 i PEN blizu jedan drugom,
bez utjecaja feromagnetnih dijelova, ili ako se može izmjeriti.
Reaktansa se može zanemariti za vodiče presjeka do 35 (mm2), kao i u slučaju kada se
fazni i zaštitni vodič postavljaju neposredno jedan uz drugi.
Pod gore navedenim pretpostavkama, struja kvara dobije se iz obrasca:

U0
Id = c , (3.14.)
R A + RP

gdje su:
RA – otpor faznog vodiča od referentne tačke do dostupnog vodljivog dijela,
RP – otpor zaštitnog vodiča od referentne tačke do dostupnog vodljivog dijela,
c = 0,8 – konvencionalni faktor, koji korigira grešku nastalu zanemarivanjem
impedanse izvora napajanja. Ovaj faktor se kreće u granicama 0,6-1, gdje 0,6 važi za
veoma daleke potrošače, a 1 za potrošače napajane direktno iz izvora. Obično se
uzima vrijednost faktora od 0,8.

Očekivani napon dodira je:

U0 m R
U C = RP ⋅ I d = RP ⋅ c ⋅ = c ⋅U 0 ; m= P . (3.15.)
R A + RP 1+ m RA

Opasnosti i ograničenja kod primjene TN sistema

Kod upotrebe TN sistema, prvo je ograničenje kada je mala struja greške, to jest struja
greške je manja od struje na kojoj nadstrujna zaštita reagira u vremenu do 200 (ms), i ako
nije zadovoljen uvjet Id > IA (Id – struja greške). U tom slučaju se može upotrijebiti
zaštitni organ drugih karakteristika, i tako postići zadovoljavajući rezultat, ili se mora
provesti druga zaštitna mjera.
Druga opasnost je ako dođe do prekida PEN vodiča u neposrednoj blizini potro-
šača. Tada potrošač dolazi pod puni fazni napon, a zaštita ne reagira, slika 3.13.

22
 Slika 3.13. Opasnosti kod prekida PEN vodiča

Još veća je opasnost kada dođe do prekida PEN vodiča u blizini tačke napajanja, a
vodič nije uzemljen na dovoljnom broju mjesta, slika 3.14.

Slika 3.14. Prekid PEN vodiča u blizini tačke napajanja

U ovom slučaju, ako dođe do kvara na jednom potrošaču, napon greške se pojavljuje
na svim ostalim ispravnim potrošačima na kojima je primijenjena ova zaštitna mjera.
Prekid zaštitnog vodiča znatno utječe na naponske prilike i obično dovodi do oštećenja
potrošača pa se može brzo registrirati.
Realna opasnost od pojave previsokih napona dodira u ovim slučajevima je znatno
manja ako su realizirane mjere izjednačenja potencijala i spojevi zaštitnog vodiča sa
metalnim instalacijama u objektu (vodovod, plinovod itd.) i kada je zaštitni vodič
uzemljen na dovoljno velikom broju mjesta.

23
 Prekid zaštitnog vodiča kod zračnih mreža i njegov kontakt s faznim vodičem isto tako
dovodi do pojave opasnih napona dodira sa obje strane prekida. Da bi se izbjegli ovi
slučajevi, zaštitni vodiči se ne smiju postavljati iznad faznih vodiča.

Da bi se smanjila mogućnost uspostavljanja opasnih napona zbog prekida zaštitnog

vodiča, propisi preporučuju da se primjenjuje sistem zaštite s posebnim zaštitnim vodičem,
odnosno preporučuje se primjena TN–C/S sistema, kako je to prikazano na Slici 3.15.

Slika 3.15. Prekidi zaštitnog i neutralnog vodiča na raznim mjestima

Zaštitni vodič se vodi odvojeno od nultog vodiča gotovo kroz cijelu instalaciju.
Vjerovatnost prekida zaštitnog vodiča znatno je manja nego prekid nultog vodiča, pošto
zaštitni vodič u normalnim uvjetima nije strujno opterećen i kontakti se manje termički
oštećuju.
Opasnost od prekida zaštitnog vodiča je u tome što se ovaj prekid ne registrira ni na
koji način jer ne remeti napajanje potrošača. Zato je potrebno češće provjeravati otpor
petlje fazni-zaštitni vodič.
Pri prekidu nultog vodiča u instalacijama u zgradi, bilo gdje iza mjesta odvajanja
zaštitnog vodiča (prekid B na slici 3.15.), neće se na kućištima štićenih aparata pojaviti
bilo kakvi naponi jer kućišta nisu u kontaktu sa nultim vodičem.
Do pojave napona na kućištima aparata doći će u slučaju prekida nultog vodiča ispred
mjesta odvajanja zaštitnog i nultog vodiča (prekid A na slici 3.15.), iz istih razloga kao
kod TN–C sistema.
U slučaju prekida zaštitnog vodiča (prekid C na slici 3.15.), aparati vezani za zaštitni
vodič iza tačke prekida ostaju bez zaštite.
Zabranjena je kombinacija uzemljenja potrošača i zaštita sa PEN vodičem. Ukoliko
dođe do kvara na uzemljenom potrošaču, s malim otporom uzemljenja, poteći će velika
struja greške, koja izaziva visok pad napona na pogonskom uzemljenju. Ovaj pad
napona je ujedno potencijal PEN vodiča koji se održava sve dok zaštita ne isključi
potrošač u kvaru, slika 3.16.
24
 Slika 3.16. Opasnosti kombinovanja različitih sistema

Slično se dešava i u slučaju dozemnog spoja faznog vodiča bez kontakta sa nultim
vodičem. Tada se uspostavlja napon u zvjezdištu napojnog transformatora i dolazi do
porasta napona zdravih faza. Napon zvjezdišta je ujedno i napon nultog vodiča odnosno
kućišta štićenih objekata. Ova se mogućnost može izbjeći podesnim vođenjem nultog
vodiča ispod faznih vodiča, koji će osigurati kontakt nultog i faznog vodiča te dovesti do
brzog isključenja vodiča u kvaru.

U stambenim objektima obično se zaštitna strujna sklopka koristi kao na slici 3.17.,
gdje se visokoosjetljivom zaštitnom strujnom sklopkom štite pojedini potrošači (npr. sve
utičnice u stanu).

Kod zaštite požarno ugroženih objekata, zaštitna strujna sklopka se postavlja kako je
to prikazano na slici 3.18.

Ograničenja kod upotrebe zaštitne strujne sklopke

Da bi se mogla upotrijebiti zaštitna strujna sklopka mora struja odvoda, zbog
nesavršenosti izolacije, uvijek biti manja od nazivne diferencijalne struje sklopke, jer u
protivnom sklopka će djelovati bezrazložno i u slučaju kada ne postoji kvar.
Tako, naprimjer, za zaštitnu strujnu sklopku sa nazivnom diferencijalnom strujom
I∆N = 0,03 (A) otpor izolacije voda koji se štiti mora biti najmanje 7 330 (Ω).

25
 Slika 3.17. Korištenje ZUDS u stambenim objektima

Slika 3.18. ZUDS u objektima koji su požarno ugroženi

Ako se upotrebljava pojedinačna zaštita potrošača zaštitnim strujnim sklopkama, ne

smije postojati spoj između nultih vodiča iza sklopki (gledano u smjeru toka energije),
slika 3.18.

26
 Ako ova veza postoji onda u slučaju kvara na jednom potrošaču isključuje sve sklopke
čiji su nulti vodiči spojeni. Time je izgubljena svrsishodnost postavljanja pojedinačne
zaštite.

TT sistemi

Nadstrujna zaštita u TT mrežama provodi se tako da se izvede direktan spoj kućišta

(dostupnog vodljivog dijela) sa uzemljivačima ili sa uzemljenim dijelovima, čime se
postiže da pri grešci na izolaciji (potpuni spoj sa kućištem) putem osigurača dolazi do
prekida napajanja, slika 3.19.

Slika 3.19. TT sistem

Kod ovog sistema uočava se slijedeće:

- petlja kvara se zatvara kroz fazni vodič, kućište električnog uređaja, zaštitni
vodič,zaštitno uzemljenje električnog uređaja, zemlja, radno uzemljenje izvora.
Dakle, kod ovog sistema nema nultog vodiča, nego je nulti vodič zemlja. Zbog
toga su, kod ovog sistema, veoma važne vrijednosti pogonskog i zaštitnog
uzemljenja;
- zvjezdište, ili ako ono ne postoji, jedan od faznih vodiča svakog transformatora
ili generatora mora se uzemljiti;
- vodič za kruto uzemljenje zvjezdišta transformatora mora biti dovoljno velikog
presjeka da ne utječe na veličinu struje greške koja kroz njega protiče;
- kućišta potrošača mogu, na zaštitno uzemljenje, biti spojena ili grupno ili po
jedinačno, a mogu biti spojeni svi zajedno na jedan ili više međusobno
neovisnih pogonskih uzemljivača;
- zaštitni uzemljivač je električno neovisan od uzemljivača pogonskog uzemlje-
nja, i može ih biti jedan ili više;
27
 - svi dostupni vodljivi dijelovi električne opreme, zaštićeni uobičajenim zaštit-
nim uređajima, moraju biti međusobno povezani i spojeni pomoću zaštitnog
vodiča na zajednički uzemljivač. Ako je nekoliko zaštitnih uređaja u nizu (seriji),
ovi zahtjevi se odnose na svaku grupu dostupnih vodljivih dijelova, koja je
zaštićena tim zaštitnim uređajem;
- različiti dostupni vodljivi dijelovi, koji istovremeno mogu biti dodirnuti, mo-
raju se spojiti na zajednički uzemljivač;
- u kratkospojnom krugu se uočava da se otpori metalnih dijelova znatno ra-
zlikuju od otpora zemlje i uzemljivača. Zbog toga se, kod praktičnog pro-
računa, otpornosti metalnih puteva (vodič pod naponom i zaštitni vodič)
zanemaruju;
- važno je istaknuti činjenicu da se kod ovog sistema kvar može zadržati duže
vrijeme,a to opet znači da se na mjestu kvara ne može zanemariti prijelazna
otpornost (na shemi označena sa Rd), čiju je stvarnu vrijednost u praksi veoma
teško utvrditi.

Petlja kvara u TT sistemu sa shemom strujnog kruga greške i pojedine veličine

mogu se analizirati na slici 3. 20.
I
L1
O L2
L3
N
N
M Rd

R R
Id
a.

N
L L
LN
L
Id
ID RF Ik
Id
UC
R IK
Uo
Rč UB
RA
ID RF
R URBS T U ST
UC
UC U R
R If Ik RČ UC
RB RA RST RB
N
IF IK R R ST

R R R
b. N c.
RST
Slika 3.20. TT sistem – petlja struje greške

U slučaju primjene ovog sistema napon dodira je izražen preko:

UC = RA ⋅ IF, Id = IF + IK , (3.16.)
28
gdje se struja kvara Id dobije iz obrasca:
U0
Id = . (3.17.)
R A + RB + RF

Ukoliko čovjek ne dohvaća dostupni vodljivi dio električnog uređaja kod kojeg je
došlo do kvara, struja kvara Id je jednaka struji koja prolazi kroz uzemljivač IF. Ukoliko
čovjek dohvaća dostupni vodljivi dio električnog uređaja onda se struja Id dijeli na mjestu
kontakta na struju kroz uzemljivač IF i na struju koja protiče kroz čovjekovo tijelo IK.
Struja IF je uglavnom mnogo veća od struje IK. slike 3.20b. i 3.20c. odnose se na slučaj
kada se kontakt čovjeka sa dostupnim vodljivim dijelovima već desio.
Sve veličine, koje se javljaju u ovom sistemu, detaljno su definirane na slici 3. 21.
U TT sistemu, u poređenju sa TN sistemom, neophodno je da se uzme u obzir nepotpuni
kvar koji se predstavlja određenom otpornošću. Ako se u TN sistemu ne uzimaju u obzir
takvi kvarovi, to je zbog toga što je rasuta energija na mjestu kvara takva da se, zbog
velike struje kvara, kvar pretvara ili u potpuni kvar zanemarive impedanse ili se eliminira
u vrlo kratkom vremenu. Zbog toga se utjecaj nepotpunog kvara može zanemariti u TN
sistemu.

(dostupni vodljivi dio postavljen unutar zone utjecaja glavnog izjednačenja potencijala)
Slika 3.21. Definicije pojedinih veličina u TT sistemu

Nepotpuni kvar u TT sistemu može se održavati bez razvoja razaranja duže vrijeme od
onoga koje osigurava djelovanje zaštite od indirektnog dodira, jer je struja kvara znatno
manja. Da bi se uzelo u obzir postojanje ovih nepotpunih kvarova, čija otpornost ne mora
biti poznata, bezbjednost će se osigurati ako se zahtijeva da očekivani napon dodira,
određen za struju potpunog kvara, ne prelazi utvrđeni dozvoljeni očekivani napon dodira
UD, tj:
29
 U D = RA ⋅ I d ≤ U D
U0 , (3.18.)
Id =
R A + RB

pri čemu je vrijeme isključenja uređaja za zaštitu najviše 5 (s). Ako kvar nije potpun,
struja kvara je manja i vrijeme isključenja je proporcionalno duže, ali budući da je
očekivani napon dodira niži od UD, uvjeti zaštite su osigurani.
Kod ovih proračuna veliki problem predstavlja slučaj kada se instalacija napaja iz
niskonaponske mreže, kada obično nije poznat RB. Tada se ukupna vrijednost otpora
RA + RB dobije mjerenjem otpora (impedanse) kvara.
Propisana vremena isključenja, odnosno dozvoljeni naponi dodira, u ovom tipu
instalacija, omogućavaju da vrijednosti otpora uzemljenja mogu biti kao što je dato u
tabeli 3.5.
Tabela 3.5. Otpori uzemljenja za nominalne struje osigurača
IO (A) 6 10 16 20 25 35
RA (Ω
Ω) 2,80 2,00 1,20 0,77 0,53 0,40

Upotreba uređaja za zaštitu od prekomjerne struje kod zaštite od indirektnog dodira u

TT sistemima zahtijeva vrlo male otpornosti uzemljenja. Tako je za nazivni osigurač od
20 (A) potrebna otpornost uzemljenja manja od 0,7 (Ω), a za osigurač od 32 (A) otpornost
uzemljenja treba da bude manja od 0,5 (Ω).

Slika 3.22. Zaštitna strujna sklopka u TT sistemu

Ovakve male otpornosti uzemljenja teško je u praksi realizirati i nije moguće osigurati
njihove konstantne vrijednosti u toku vijeka trajanja instalacije.

30
 Neovisno od otpornosti uzemljivača, upotreba zaštitnog uređaja diferencijalne struje
osigurava zaštitu od indirektnog dodira: npr. uređaj sa nazivnom diferencijalnom strujom
0,3 (A) dozvoljava otpornost uzemljivača 160 (Ω) što se lahko može postići u skoro svim
vrstama tla.
Uz upotrebu zaštitnog uređaja diferencijalne struje uvjeti, u pogledu otpornosti
uzemljenja, nisu tako oštri i uređaj se može upotrijebiti u gotovo svim vrstama tla. U
tabeli 3.6. date su vrijednosti dozvoljenog otpora uzemljenja, s obzirom na dozvoljeni
napon dodira UD = 50 (V) i nazivnu diferencijalnu struju sklopke I∆N .

Tabela 3. 6. Otpori uzemljenja za zaštitne strujne sklopke

I∆N (A) 0,01 0,03 0,1 0,3 0,5
RA (Ω
Ω) 5000 1666 500 166 100

Za selektivne zaštitne uređaje diferencijalne struje uzima se, kod proračuna, dvostruka
nazivna diferencijalna struja, tako da su vrijednosti otpora uzemljenja dvostruko manji u
odnosu na zaštitne uređaje bez namjernog kašnjenja.

Ograničenje upotrebe zaštita u TT mrežama

− Kod zaštite sa osiguračima

Za zaštitu velikih potrošača potreban je vrlo mali otpor uzemljenja. Postizanje
malih prijelaznih otpora uzemljenja je teško i skupo, a u krajevima sa velikim
specifičnim otporom je i nemoguće. Za velike potrošače, gdje se ne može postići
dovoljno mali prijelazni otpor uzemljenja, ova zaštita se ne smije upotrebljavati.

- Kod zaštite strujnom zaštitnom sklopkom

1. Da bi se mogla upotrijebiti strujna zaštitna sklopka, struja odvoda, zbog ne-

savršenosti izolacije, mora uvijek biti manja od nazivne diferencijalne struje
sklopke. U protivnom, sklopka isklapa i kad nema kvara.
2. Strujna zaštitna sklopka najvjerovatnije neće djelovati ni u slučaju dvostrukog
kvara, slika 3.23.
3. Ako se koristi pojedinačna zaštita potrošača strujnim zaštitnim sklopkama, ne
smije postojati spoj između nultih vodiča iza sklopki .Ako ova veza ipak postoji,
u slučaju kvara na jednom potrošaču, mogu se isključiti obje sklopke, slika 3.24.

31
 Slika 3.23. ZUDS ne reagira kod dvostrukog kvara

Slika 3.24. Ograničenje upotrebe ZUDS kod TT sistema

32
 IT sistemi

Karakteristike ovih sistema su slijedeće:

- cjelokupna instalacija, tj. mreža je izolirana od zemlje ili je sa zemljom spojena

preko dovoljno velike impedanse. Ni jedan vodič pod naponom, u instalaciji,
ne smije se spojiti direktno sa zemljom;
- spoj sa zemljom primjenjuje se tamo gdje se očekuju prenaponi ili kolebanja
napona uz pojavu rezonancije. Ovaj spoj se može izvršiti u neutralnoj tački
(zvjezdištu) sistema ili vještačkom zvjezdištu;
- praktično se uzima da je vrijednost Z = (5-6) UF , npr. za 220/380 (V),
Z = 1000 (Ω);
- struja greške, kod spoja sa zemljom, mora biti tolika da se može lahko otkriti,
ali ne prevelika da bi došlo do zagrijavanja;
- preporuka je da se ne vodi zaštitni vodič jer bi greška prema zemlji poništila
prednost ovih sistema, ili, u slučaju da se vodi zaštitni vodič, moraju se ispuniti
slijedeći dopunski uvjeti:
1.pojave li se dvije greške u istoj instalaciji, treba spriječiti proticanje veće
struje od dozvoljene kroz nulti vodič manjeg presjeka;
2.aparati se ne smiju izlagati naponima višim od nazivnih.

Ovi zahtjevi traže detaljnu tehničku obradu projekta instalacije.

U IT sistemima, u vremenu pojave prvog kvara na izolaciji, struja kvara se ograničava

tako da se ne može pojaviti u instalaciji opasni napon dodira viši od trajno dozvoljenog.

Ovaj uvjet dopušta izbjegavanje isključenja pri prvom kvaru i dalju upotrebu električne
instalacije. Ali, da bi ova mogućnost postala valjana, važno je da se kvar brzo pronađe i
otkloni. Ako to nije moguće, instalacija funkcionira kao TN ili TT sistem i isključenje će se
desiti pri pojavi drugog kvara, prije otklanjanja prvog.

Da bi se zadovoljio ovaj uvjet, instalacija se izolira od zemlje ili spaja s njom preko
impendanse odgovarajuće vrijednosti.

Na slici 3.25. dati su principijelni strujni krugovi ovog sistema.

33
 Slika 3.25. IT sistemi

Prvi kvar

Slučaj a. Ako je instalacija izolirana od zemlje, jačina struje prvog kvara određuje se na
osnovi jačine ostalih dviju faza prema zemlji. Ovo može ograničiti dužinu svih strujnih
krugova instalacije.

Uvjet zaštite je:

RA ⋅ ID ≤ 50 (V ). (3.19.)

Za niski napon struja kvara može se približno izračunati na slijedeći način:

ID = 0,2 ⋅ UF ⋅ l (A), (3.20.)

gdje su:

UF – nazivni napon mreže u (kV),

l – ukupna dužina mreže u (km).
Iz ovog zahtjeva proizlaze i zahtjevi za moguću ukupnu dužinu mreže u ovom
sistemu.

34
 Slučajevi b i c. Tamo gdje je instalacija spojena sa zemljom, preko impedanse jačina
struje prvog kvara ograničava se u praksi vrijednošću ove impedanse, a kapacitivnosti
ostalih dviju faza prema zemlji u većini slučajeva znatno povećavaju impedansu osim ako
instalacija sadrži kabele velike dužine ili su kabeli sa metalnim plaštom.
Spoj instalacije sa zemljom preko impedanse primjenjuje se posebno tamo gdje se
prenaponi ili kolebanja napona u instalaciji očekuju sa pojavom rezonancije.
Vrijednost impedanse Z bira se tako da se izbjegnu oscilacije i da izazovu proticanje
struje greške, koja se može otkriti. Struja ne treba biti ni prevelika, tako da pri stalnom
proticanju kroz zaštitne vodiče i eventualno uzemljivač ne dolazi do prevelikog
zagrijavanja.
U većini slučajeva, uzima se da je vrijednost impedanse Z reda 5 do 6 puta fazni napon
instalacije, izražena u Ohmima, to je npr. 1000 (Ω ) za napon instalacije 220/380 (V).
Za slučaj c struja prvog kvara (kvar prema dostupnim vodljivim dijelovima opreme M),
ograničena je zbirom otpornosti uzemljivača i impedanse Z. Uvjeti, koji dozvoljavaju da
se ne isključuje napajanje, ograničeni su naponom dodira na dostupnim vodljivim
dijelovima opreme, koji je jednak RA ⋅ ID i koji ne smije preći vrijednost dozvoljenog
napona dodira (UD).
Za slučaj b struja prvog kvara ograničena je jedino impedansom Z, a impedanse
pripadajućih vodiča su pri tome zanemarive. Nema pojave napona dodira na dostupnim
vodljivim dijelovima.
Međutim, može biti potrebno ograničiti vrijednost RAB zbog rizika od direktnog proboja
faze na zemlju.
U ovim shemama neutralni provodnik nije prikazan jer se strogo preporučuje da se u
ovim sistemima ne vodi. Ako se neutralni provodnik vodi u IT sistemima greška prema
zemlji efektivno poništava prednosti vezane za sisteme u kojima neutralna tačka nije
direktno spojena sa zemljom.
Vođenje neutralnog provodnika kada nije spojen sa zemljom zahtijeva posebno
izvođenje instalacije.

Drugi kvar

Ako prvi kvar nije otklonjen, a pojavi se drugi kvar, u izolaciji druge faze uspostavlja se
struja dvostrukog kvara koja je, ustvari, međufazna struja kratkog spoja (ili struja između
faza i nultog vodiča), ali čija je jačina znatno manja od struja kratkog spoja u jednom
strujnom krugu, s obzirom na činjenicu da obuhva ta dva strujna kruga, slika 3.26. Na
slici je data struja dvostrukog kvara u IT sistemu kada su dostupni vodljivi dijelovi
spojeni na isti uzemljivač; ova shema ne ovisi od položaja instalacije u odnosu na zemlju
(izoliran ili spojen sa zemljom preko impedanse).
Uvjeti za otklanjanje struje dvostrukog kvara ovise od situacije u kojoj su uzemljivači:
slučaj C odgovara TT sistemu dok slučaj B odgovara TN sistemu.

Uvjeti isključenja struja dvostrukog kvara su slijedeći:

a) Kada u istoj instalaciji dostupni vodljivi dijelovi nisu spojeni na isti uzemljivač, a
dva kvara nastanu u različitim grupama međusobno spojenih dostupnih vodljivih
dijelova, zaštita se postiže prema uvjetima TT sistema. U grupi gdje su međusobno
spojeni dostupni vodljivi dijelovi, zaštita se postiže prema uvjetima pri pojavi
35
 drugog kvara i u slučaju kada su dostupni vodljivi dijelovi uzemljeni zajedno
(413.1.5.6. BAS IEC 60364-4-41).
b) Kada su u istoj instalaciji svi dostupni vodljivi dijelovi, uključujući i one od izvora,
spojeni na isti uzemljivač, zaštita se postiže prema uvjetima 413.1.5.6. BAS IEC
60364–4–41.

Slika 3.26. Petlja struje dvostruke greške u IT mreži

Očekivani napon dodira. Iako se zbog male vjerovatnosti zanemaruje rizik od

istovremenog dodira između dva dostupna vodljiva dijela, u kojima su nastala dva kvara
u izolaciji, mora se uzeti u obzir očekivani napon dodira pri pojavi drugog kvara, između
dostupnog vodljivog dijela pod kvarom i glavnog izjednačenja potencijala.
Ako se analizira sistem na prethodnoj slici, očekivani napon dodira jednak je padu
napona u zaštitnom vodiču između A i M, ovisno od struje dvostrukog kvara IAB.
Ako je ZA – impedansa faznog vodiča između dostupnog vodljivog dijela A i
referentne tačke, a ZB – impedansa faznog vodiča između dostupnog vodljivog dijela B i
iste referentne tačke, očekivani napon dodira je:

U C = m1 ⋅ Z A ⋅ I AB (3.21.)
ili, uvodeći
ZA
z= , (3.22.)
ZB
dobija se
m1 ⋅ c ⋅ z ⋅ U
UC = , (3.23.)
z (1 + m1 ) + (1 + m 2 )

36
gdje je:
Z A (1 + m1 ) + Z B (1 + m 2 )
c=
2 Z 0 + Z A (1 + m1 ) + Z B (1 + m 2 )

U – međufazni napon,
m1, m2 – odnos otpora zaštitnog vodiča od referentne tačke do dostupnog vodljivog
dijela i otpora faznog vodiča od referentne tačke do dostupnog vodljivog
dijela u strujnom krugu A–M odnosno B–M.
Uzimajući da nema nultog vodiča, napon U je napon između faza. Ako pak postoji
nulti vodič, važe ista razmatranja s tim što je U fazni napon.

Struja dvostrukog kvara

U
I AB = . (3.24.)
Z A (1 + m1 ) + Z B (1 + m 2 ) + 2 Z 0

Ako se uzme prethodno definiran parametar c, dobija se:

c ⋅U
I AB = . (3.25.)
Z A (1 + m1 ) + Z B (1 + m 2 )

Ako je IA struja kvara kroz zanemarivu impedansu u tački A, a struja IB isto to u tački
B, onda je:
c ⋅U c ⋅U
IA = , IB = . (3.26.)
Z A (1 + m1 ) Z B (1 + m2 )
IA i IB su respektivno struje kvara u A i B, koje protiču ako je instalacija sistema tipa
TN.
Iz poslijednjih jednačina mogu se dobiti slijedeći odnosi:

I AB 1 + m1 I AB 1 + m2
= i = . (3.27.)
IA 1 + m2 I B 1 + m 2 + (1 + m1 ) z
1 + m1 +
z
Uvjet za zaštitu. Uvjeti za zaštitu određuju se tako da struja dvostrukog kvara osigurava
isključenje za vrijeme koje je definirano (< 5 s), prema odgovarajućem očekivanom
naponu dodira između dostupnog vodljivog dijela i glavnog izjednačenja potencijala.

Očekivani napon dodira je:

m1 ⋅ c ⋅ z ⋅ U
UC = . (3.28.)
z (1 + m1 ) + (1 + m 2 )

37
 Odnos struje dvostrukog kvara i struje kvara faze prema dostupnom vodljivom dijelu
je:
I AB 1 + m1
= . (3.29.)
IA 1 + m2
1 + m1 +
z

Primjenjujući ranije definirane odnose za m1, m2, z i c, izraz za UC može se pisati (z = 1):
m
U C1 = 0,5 ⋅ c ⋅ U. (3.30.)
1+ m
Struja dvostrukog kvara, uz zanemarivanje reaktansi struje dvostrukog kvara, u
strujnom krugu je:

cU
I d 1 = 0,5 ⋅ , (3.31.)
R A + RP

gdje je:
RA – otpornost vodiča pod naponom razmatranog strujnog kruga iza tačke napajanja,
koja odgovara referentnoj tački,
RP – otpornost zaštitnog vodiča iza referentne tačke.

Prema tome, uvjeti zaštite u IT sistemu su zadovoljeni ako zaštitni uređaj svakog
strujnog kruga osigurava isključenje struje dvostrukog kvara, jednake najmanje polovini
struje kvara zanemarive impedanse koja protiče ako je instalacija TN sistem.

Zaštitni uređaj se bira tako da struja:

U'
I df = 0,5 ⋅ (3.32.)
Zs

osigurava njegovo djelovanje za vrijeme koje ne prelazi definirano vrijeme kao funkciju
očekivanog napona dodira Uc, definiranog ranije.
Ovdje je U ' – napon između faza, ako instalacija nema nultog vodiča, ili napon između
faze i nultog vodiča U0, ako postoji nulti vodič u instalaciji, a Zs – impedansa petlje kvara
definirana kao u TN sistemu.

38
 3.4. UPOTREBA ZAŠTITNE STRUJNE SKLOPKE

Djelovanje zaštitne strujne sklopke zasniva se na mjerenju diferencijalne struje

posredstvom transformatora. U normalnom pogonu struja koja dolazi do potrošača,
jednaka je struji koja odlazi sa potrošača. Magnetski tokovi nastali djelovanjem ovih
struja se međusobno poništavaju i jezgro transformatora ostaje nenamagnetizirano. Ako
na potrošaču nastupi proboj izolacije, odnosno nastane kratki spoj, struja greške protiče
kroz zaštitni vodič PE i ne vraća se kroz jezgru transformatora. Uslijed nastale razlike
između ulazne i izlazne struje koje prolaze kroz jezgru transformatora, ona se magnetizira
i daje veoma brzo poticaj za isključenje prekidača. Kod trofaznih potrošača princip rada
je isti, samo što kroz jezgru transformatora prolaze sva tri fazna vodiča i nulti vodič N, ali
nikako ne smije kroz transformator prolaziti zaštitni vodič PE.

a. Zaštitna strujna sklopka u TT sistemima

Slika 3.27. Zaštitna strujna sklopka u TT sistemima

Na slici 3.27. prikazana je primjena zaštitne strujne sklopke u TT sistemu. Na ovaj

način, sva zaštićena pogonska sredstva treba uzemljiti s posebnim uzemljivačem, tako da
se pri proticanju struje greške na pogonskim sredstvima ne pojavi previsoki napon dodira
(dovoljno mali otpor uzemljenja).

Mora biti zadovoljen uvjet:

UD
RA ≤ . (3.33.)
I ∆N

Struja greške prolazi kroz otpor uzemljivača RA i otpor pogonskog uzemljenja RB.
Zaštitna strujna sklopka je uređaj koji automatski isključuje ako se pojavi struja greške
39
veća od nazivne diferencijalne struje I∆N sklopke u vremenu t ≤ 0,2(s), pa vrijeme isklapanja
nije posebno propisano.
Maksimalno dozvoljeni otpor uzemljenja TT mreže ovisi o nazivnoj diferencijalnoj
struji zaštitne strujne sklopke pri UD = 50 (V), dat u tabeli 3.6. Za pravilno funkcioniranje
sklopke nisu potrebna uzemljenja ekstremno niskih prijelaznih otpora tako da se ova
zaštita može koristiti u gotovo svim TT mrežama.
U slučaju paralelnog rada više zaštitnih strujnih sklopki sa zajedničkim uzemljivačem,
njegov otpor se dimenzionira kao:
UD
RA ≤ , (3.34.)
g⋅ ∑I ∆N

gdje je:
RA – prijelazni otpor uzemljenja zajedničkog uzemljivača,
UD – dozvoljeni napon dodira,
g – faktor istovremenosti (g = 0,5 za 2 do 4, g = 0,35 za 5 do 10 i g = 0,25 za više
od deset zaštitnih strujnih sklopki),
ΣI∆N – suma nazivnih diferencijalnih struja zaštitnih strujnih sklopki.
Kod proračuna treba zanemariti najosjetljivije zaštitne strujne sklopke (I∆N = 0,03
A), ukoliko rade paralelno sa sklopkama ostalih nazivnih vrijednosti I∆N.
Ako se zaštitne strujne sklopke spajaju serijski, potrebno je osigurati selektivnost zaštite
tako da se za glavnu sklopku izabere sklopka s vremenskim kašnjenjem od cca 30 (ms).
Dozvoljena je primjena uređaja s vremenskim kašnjenjem maksimalno do 1 (s).
Postoje odredjena ograničenja i opasnosti kod primjene ove zaštite u TT mrežama.
Struja odvoda, zbog nesavršenosti izolacije, mora biti manja od nazivne diferencijalne
struje sklopke. U protivnom, zaštitna strujna sklopka isključuje i kad ne postoji kvar. Za
strujnu zaštitnu sklopku sa I∆N = 0,03 (A), otpor izolacije mora biti najmanje:
220
R IZ = = 7,33 (kΩ ) . (3.35.)
0,03
Jednom sklopkom ne smije se štititi prevelik broj potrošača, kako zbog selektivnosti
(da bi se u slučaju greške isključili samo oštećeni potrošači) , tako i zbog struja odvoda
(izolirajućih struja). Svaki potrošač, pa i ispravan, ima izvjesne izolirajuće struje, koje su
za zaštitnu strujnu sklopku diferencijalne struje. Ako je više potrošača, može zbir
izolirajućih struja biti toliki da izazove neželjena isključenja sklopke. Zaštitna strujna
sklopka najvjerovatnije neće djelovati u slučaju dvostrukog kvara.
b. Zaštitna strujna sklopka u TN mrežama

Upotreba zaštitne strujne sklopke u TN sistemima dozvoljena je samo u slučaju da su

nulti N vodič i zaštitni PE vodič razdvojeni (TN–S i TN–S/C sistem u dijelu gdje su PE i
N vodiči razdvojeni). Tamo gdje se koristi PEN vodič (TN–C sistem) zaštita se osigurava,
po pravilu, korištenjem zaštitnog prekostrujnog uređaja. U slučaju eventualnog korištenja
zaštitne strujne sklopke, PEN vodič se ne smije koristiti na strani opterećenja uređaja.

40
Uvjet djelovanja zaštite je:
Z PK ⋅ I ∆N ≤ U 0 , (3.36.)
gdje je:
ZPK – impedansa petlje kvara,
U0 – nazivni napon mreže prema zemlji,
I∆N – nazivna diferencijalna struja zaštitne strujne sklopke.
Na slikama 3.28. i 3.29. prikazana je primjena zaštitne strujne sklopke u TN–S i
TN–C/S sistemu.

Slika 3.28. Zaštitna strujna sklopka u TN–S sistemu

Slika 3.29. Zaštitna strujna sklopka u TN–C/S sistemu

U praksi se zaštitna strujna sklopka može koristiti u TN–S mrežama bez proračuna ili
mjerenja impedanse petlje kvara ZPK.

41
 3.5. TRETMAN ZAŠTITNIH MJERA U AKTUELNOJ PRAKSI

Da bi se mogućnost nastanka opasnih napona dodira u niskonaponskoj mreži svela na

razumno malu mjeru, moraju se predvidjeti mjere zaštite od opasnih napona dodira.
Termin zaštite od indirektnog dodira odnosi se na skup mjera koje je potrebno preduzeti
kao dodatak osnovnoj izolaciji.
U slučaju greške na osnovnoj izolaciji, ove mjere moraju onemogućiti da ljudi ili
životinje dođu u kontakt sa opasnim naponima dodira na metalnim dijelovima opreme ili
moraju onemogućiti kontinuirano prisustvo previsokih napona dodira.

Međunarodni standardi (IEC 60364–4–41 ili DIN VDE 0100 part 410) trenutno
definiraju kao previsoke napone dodira one koji su viši od 50 (V) (izmjenična struja),
odnosno 120 (V) (istosmjerna struja bez valovitosti), pri čemu su ovi naponi definirani
kao potencijali prema zemlji.

Ova ograničenja napona su u pojedinim specifičnim uvjetima znatno strožija. Kao

primjer mogu se uzeti bolnice gdje se već kao previsok napon dodira smatra napon od 25
(V) (AC ili DC).

Neovisno o veličini ograničenja napona dodira, uvijek je prisutan zahtjev za zaštitu od

indirektnog dodira.

Zaštita od direktnog dodira dijelova pod naponom ostvaruje se:

- zaštitnim izoliranjem, koje spriječava svaki dodir s dijelovima pod naponom;

- ugradnjom izoliranih kabela i vodova, koji odgovaraju radnom naponu 0,6/1
(kV) u skladu sa propisima;
- ugradnjom ormara sa pregradama i kućištima, što podrazumijeva da svi raz-
vodni ormari i oprema koji su primijenjeni u izvođenju električnih instalacija
moraju zadovoljavati uvjete klase II zaštite od električnog udara; sva oprema u
priključnim i razvodnim ormarima mora biti zatvorena vratima sa ugrađenim
tipskim bravicama; tipska bravica mora biti ugrađena na vratima polja ormara
gdje nije dozvoljen pristup neovlaštenim osobama;
- ugradnjom razvodnih i priključnih ormara, koji nemaju otvora kroz koje bi se
slučajno moglo doći u dodir s dijelovima pod naponom, što podrazumijeva da
svi otvori za očitanje stanja brojila moraju biti zaštićeni staklom ili providnim
perpeksom;
- ugradnjom panelnog mjerno-razvodnog sistema, koji je potpuno izoliran i
nedostupan za pristup dijelovima pod naponom.

42
 Zaštita od indirektnog dodira ostvaruje se:

- obaveznom ugradnjom zaštitne strujne sklopke, sa strujom prorade I∆N u strujne

krugove potrošača s metalnim kućištima i prostorijama sa kadom i tušem ili
ugradnjom jedne zaštitne strujne sklopke sa strujom prorade I∆N za cijelu
instalaciju;
- uzemljavanjem masa dostupnih vodljivih dijelova, koje se izvodi posebnim
zaštitnim vodičem spojenim na uzemljivač objekta, prema propisima;
- glavnim izjednačenjem potencijala, koje mora međusobno povezati glavni
zaštitni vodič, temeljni uzemljivač, glavne vodovodne, plinske i usponske
cijevi centralnog grijanja i klima uređaja, gromobransku, TV instalaciju i sve
metalne dijelove zgrade;
- isključenjem napajanja;
- dopunskim izjednačenjem potencijala;
- djelovanjem diferencijalnog modula limitatora, sa strujom prorade 500 (mA), što
predstavlja dopunsku mjeru zaštite.

Sve ove mjere su dosta uopštene. Tako, naprimjer, njemački standard DIN VDE 0100
part 410, više ne navodi “osam zaštitnih mjera”, niti pravi razliku između zaštitnih mjera
sa i bez zaštitnog vodiča.
Razgraničene su jedino mjere čiji je zadatak da osiguraju zaštitu od direktnog i zaštitu od
indirektnog dodira dijelova pod naponom i mjere koje su specifične za pojedine vrste
mreže.
Za sklopna postrojenja i distributivne sisteme naglasak je, posebno, na mjerama koje su
specifične za pojedine vrste mreže, kao i na totalnoj izolaciji.
Zbog toga je potrebno uzeti u obzir tip mreže (TN, TT, IT) i prirodu sistema zaštite, pri
čemu mogu biti korišteni prekostrujni sistemi zaštite (osigurači tipa gL, prekidači sa
karakteristikom B i C ili energetski prekidači), zaštitni uređaji diferencijalne struje ili
uređaji za monitoring izolacije.
U TN sistemima može se koristiti samo zaštita isključenjem.
U strujnim krugovima sa utičnicama do 35 (A) ili u strujnim krugovima sa prijenosnom
opremom zaštitne klase I, napajanje mora biti isključeno u vremenu 0,2 (s). Kvarovi u
strujnim krugovima s fiksno ugrađenom opremom, moraju se isključiti u roku od 5 (s). U
pripremi su nova vremena isključenja, koja će, u ovisnosti o nazivnom naponu prema
zemlji (U0), biti od 0,1-0,8 (s).
Kod nas, u dosadašnjoj praksi, dominantna je primjena nulovanja kao zaštite od
previsokih napona dodira u niskonaponskoj mreži i instalacijama potrošača. Prvobitno je
primjenjivan TN–C sistem, a od 70-tih godina dvadesetog vijeka TN–C/S. U posljednjih
godinu-dvije primjenjuje se sistem zaštite zajedno sa strujnom zaštitnom sklopkom kao
dodatnom zaštitom.
Nulovanje je, po načinu djelovanja, jednako zaštitnoj mjeri od indirektnog dodira u TN
sistemu sa automatskim isključenjem napajanja pomoću nadstrujnih zaštitnih uređaja, ali
su uvjeti za ispravnost različiti.

43
 Osnovni uvjet, koji se postavlja za ispravnost zaštite, je da struja kvara mora biti veća
od isklopne struje zaštitnog uređaja. Taj uvjet je ispunjen ako je impedansa petlje kvara
dovoljno mala da zadovoljava relaciju:

ZPK ⋅ Id ≤ U0, (3.37.)

gdje je:

U0 – fazni napon električne instalacije,

Id – struja koja osigurava pouzdano djelovanje zaštitnog uređaja u okviru
propisanog vremena,
ZPK – impedansa petlje kvara, koja se može izračunati iz relacije:

Z PK = (R' F ⋅ l + R' N ⋅ l )2 + ( X ' FN ⋅ l )2 , (3.38.)

gdje je:

R'F i R'N – podužne otpornosti faznog i nultog vodiča,

X'FN – podužna reaktansa petlje fazni – nulti vodič .

Iz prethodnih relacija može se izračunati granična dužina niskonaponskog voda do

koje je ova vrsta zaštite efikasna:
U0
lGR ≤ . (3.39.)
2 2
Id ⋅ (R ' F + R ' N ) + ( X ' FN )

Predhodne relacije se mogu pisati kao:

U0
lGR ≤ , (3.40.)
2
 A A 
I d ⋅  +  + B 2
S
 F S N 

gdje su:
SF i SN – presjeci faznog i nultog vodiča,
A – konstanta, ovisna o materijalu vodiča (Cu ili Al),
B – konstanta, ovisna o vrsti vodiča (nadzemni ili kabelski).
U praktičnim proračunima se, uz zanemarenje reaktanse XFN i uz pretpostavku da su
presjeci faznog i nultog vodiča isti, granična dužina može odrediti i kao:
U0 ⋅ S
lGR ≤ , (3.41.)
2 ⋅ ρ ⋅ Id

44
gdje je:
S – presjek faznog i nultog vodiča,
ρ – specifični otpor vodiča.
Petlja struje greške u TN mreži prikazana je na slici 3.11. Očekivani napon dodira UC,
na mjestu greške, može se približno izračunati iz jednačine (3.16).

U slučajevima kada može doći do direktnog spoja faznog vodiča i zemlje (zemljospoj
u nadzemnoj mreži), da ne bi PEN vodič došao pod napon, koji je veći od dozvoljenog
napona dodira UD, mora biti ispunjen uvjet:
RB UD
≤ , (3.42.)
RE U 0 − U D

gdje je:
RE – najmanji očekivani otpor uzemljenja vodljivih dijelova, koji nisu povezani PEN
vodičem,
RB – ukupan otpor pogonskog uzemljenja.
Kod nadstrujne zaštite u TN mrežama, sva kućišta i mase potrošača, kao što se vidi na
slikama 3.6., 3.7. i 3.9., moraju se povezati zaštitnim vodičima sa uzemljenom tačkom
sistema napajanja. Zaštitni vodič mora biti jedna mehanička i galvanska cjelina po cijeloj
svojoj dužini i nigdje ne smije biti prekidan niti osiguran osiguračima ili prekidačima.
Potencijal PEN vodiča treba održavati dovoljno niskim prema zemlji, što se može
postići:
- uzemljenjem na više mjesta,
- simetrijom opterećenja,
- odgovarajućim dimenzijama vodiča.

PEN vodič treba uzemljiti na kraju svakog ogranka dužeg od 200 (m). Ukupni otpor
uzemljivača ogranka mora biti manji od propisanih graničnih vrijednosti. Presjek PEN
odnosno zaštitnog vodiča u TN mrežama mora biti u odgovarajućem odnosu prema
presjeku faznih vodiča i određuje se prema tabeli 3.7.

45
 Tabela 3.7. Presjeci zaštitnih vodiča

Zaštitni vodič ili PEN vodič Zaštitni vodič odvojeno položen

Fazni vodič izolirani 0,6/1 kV zaštićen nezaštićen
(mm2) instalacijski vod četverožilni kabel Cu Al Cu
(mm2) (mm2) (mm2) (mm2) (mm2)
0,50 0,50 – 2,5 4 4
0,75 0,75 – 2,5 4 4
10,0 100 – 2,5 4 4
1,50 1,5 1,5 2,5 4 4
2,50 2,5 2,5 2,5 4 4
4000 40 40 40 4 4
6000 60 60 60 6 6
100,00 1000 1000 1000 100 100
160,00 1600 1600 1600 160 160
250,00 1600 1600 1600 160 160
350,00 1600 1600 1600 160 160
500,00 2500 2500 2500 250 250
700,00 3500 3500 3500 350 350
950,00 5000 5000 5000 500 500
12000000 7000 7000 5000 500 500
15000000 7000 7000 5000 500 500
18500000 9500 7000 5000 500 500
24000000 – 120000 5000 500 500
30000000 – 150000 5000 500 500
40000000 – 185000 5000 500 500

U TN–C mrežama dozvoljeni su samo trajno položeni vodovi i vodiči najmanjeg

nominalnog presjeka 10 (mm2) Cu ili 16 (mm2) Al, slika 3.30.

46
 Slika 3.30. Preporučeni presjeci vodova

3.6. UPOTREBA ZAŠTITNE STRUJNE SKLOPKE U ELEKTRIČNIM

INSTALACIJAMA

Danas su propisi o zaštiti čovjeka od štetnog djelovanja električne struje na takvom

nivou da je postignut visok stepen sigurnosti. Nesreće su obično posljedica nepoštivanja
propisa ili otkaza zaštitnih uređaja, obično zbog nedovoljnog održavanja i kontrole.

Zaštita od električne struje se dijeli na tri nivoa:

- zaštita od direktnog dodira – prvi nivo,

- zaštita od indirektnog dodira – drugi nivo,
- dodatna zaštita sa upotrebom strujne zaštitne sklopke visoke osjetljivosti – treći
nivo.

47
 Upotreba zaštitnih mjera kod indirektnog dodira (drugi nivo) s dodatnom zaštitom (treći
nivo) pomoću visokoosjetljive zaštitne strujne sklopke (I∆N ≤ 30 mA), dala je izuzetno
pozitivne rezultate u primjeni. Dakle, strujna zaštitna sklopka kod zaštite od električne
struje je nenadomjestiv element učinkovite zaštite.

Zaštitna strujna sklopka, slika 3.31., u osnovi se sastoji od tri funkcionalna dijela:

1. strujni transformator za detekciju diferencijalne struje,

2. elektromagnetni mehanizam, koji pretvara električnu veličinu u mehanički pomak,
3. sklopni mehanizam sa glavnim kontaktima, koji isključuje strujni krug u kvaru.

Kroz jezgro strujnog transformatora (1), kružnog oblika, napravljenog od visoko

kvalitetnih magnetnih materijala, prolaze svi radni vodiči štićene instalacije, uključujući i
nulti vodič. Ovi vodiči predstavljaju primarni namotaj transformatora.

L1 L2 L3
N

T
2

Slika 3.31. Principijelna shema zaštitne strujne sklopke

Suma struja kroz jezgro transformatora u normalnom režimu je jednaka nuli:

IL1 + IL2 + IL3 + IN = 0, (3.43.)

odnosno diferencijalna struja kroz transformator je jednaka nuli (I∆ = 0) i u sekundarnom

namotaju se ne inducira elektromotorna sila.
U slučaju da u instalaciji, koja se štiti strujnom zaštitnom sklopkom, nastane bilo
kakav kvar, poteći će izvjesna struja kvara kroz uzemljenje. Tada rezultirajuća struja kroz
jezgro strujnog transformatora nije više jednaka nuli, nego ima neku određenu vrijednost
48
I∆. Kao poslijedica ove diferencijalne struje, u magnetnom kolu transformatora
uspostavlja se fluks, koji inducira elektromotornu silu u sekundarnom namotaju
transformatora. Ovaj napon, odnosno struja proporcionalna diferencijalnoj struji I∆,
aktivira mehanizam (2), koji preko sklopne aparature (3) isključuje strujni krug u kvaru.
Za ispitivanje funkcionalnosti zaštitne strujne sklopke koristi se taster T. Uključenje
tastera T izaziva proticanje ispitne struje izvan jezgra transformatora, pa dolazi do pojave
diferencijalne struje koja uzrokuje aktiviranje zaštitne strujne sklopke.
Za zaštitne strujne sklopke po IEC standardima, koristi se oznaka RCCB (Residual
Current Operated Circuit – Breakers). Oznaka FI nije po IEC standardima, ali se koristi u
DIN VDE dokumentima (FI – Schutzschalter).
Relacija (3.42.) pokazuje da se na priključke zaštitne strujne sklopke treba vezati i
nulti vodič, jer bi se, u protivnom, u sklopki pojavila diferencijalna struja:

I∆ = IN = – (IL1 + IL2 + IL3 ), (3.44.)

koja nije jednaka nuli, u općem slučaju, zbog nesimetričnosti opterećenja faza.

Nulti vodič, iza zaštitne strujne sklopke, gledano ka potrošačima, mora biti jednako
izoliran prema zemlji kao i fazni vodiči. Preko eventualnog spoja nultog vodiča sa
uzemljenim dijelovima, jedan dio povratne struje bi se zatvarao preko uzemljenja pa bi se
pojavila izvjesna diferencijalna struja. Iz ovog se da zaključiti kako zaštitna strujna
sklopka može registrirati i svako oštećenje izolacije nultog vodiča.

Učinkovitost zaštitne strujne sklopke, prije svega, ovisna je od veličine nazivne

diferencijalne struje I∆N, koja je određena sa konstrukcijom sklopke. Nazivna
diferencijalna struja je minimalna vrijednost diferencijalne struje pri kojoj sigurno dolazi
do isključenja strujnog kruga u kvaru u vremenu od 0,1 (s). Standardne nazivne vrijednosti
diferencijalne struje I∆N su: 0,01; 0,03; 0,1; 0,3 i 0,5 (A.).

Pored I∆N , za zaštitne strujne sklopke daju se i vrijednosti nazivne struje, struje
isključenja i nazivnog napona. Zaštitna strujna sklopka može da radi sa strujom manjom
od nazivne. Standardne nazivne struje IN su 10, 13, 16, 20, 25, 32, 40, 63, 80, 100, 125
(A). U slučaju primjene sklopke, u strujnom krugu s nižim naponom, potrebna je
konsultacija s proizvođačem uređaja. Standardni nazivni naponi za dvopolne zaštitne
strujne sklopke su 230 (V) i za četveropolne strujne sklopke 400 (V). Struja isključenja
predstavlja najveću struju kvara koju sklopka može prekinuti bez oštećenja. Standardne
vrijednosti su: 3.000, 4.500, 6.000, 10.000 (A).

Važeći standardi razlikuju dvije izvedbe zaštitnih strujnih sklopki u odnosu na

osjetljivost na diferencijalnu struju:
- AC izvedba osjetljiva na izmjeničnu struju, i
- A izvedba osjetljiva na pulsirajuće istosmjerne struje.
49
 U pogledu vremena isključenja razlikuju se izvedbe zaštitne strujne sklopke bez
vremenskog kašnjenja i izvedbe sa selektivnim vremenom djelovanja (tip S).

Standardna vremena isključenja zaštitnih strujnih sklopki tipa AC data su u tabeli 3.8.

Tabela 3.8. Standardna vremena reagiranja ZUDS

Vrijeme isključenja u ovisnosti
IN I∆N o diferencijalnoj struju I∆
Tip
(A) (A) 5 ⋅ I∆N
I∆N 2 ⋅ I∆N 500 A
*
normaln sve sve
najveće vrijeme
a vrijednos vrijednos 0.3 0.15 0.04 0.04
isključenja
izvedba ti ti
izvedba najveće vrijeme
≥ 25 ≥ 0.03 0.5 0.2 0.15 0.15
S isključenja
najmanje
0.13 0.06 0.05 0.04 vrijeme
aktiviranja
* Za normalnu izvedbu zaštitne strujne sklopke sa I∆N ≤ 0,03 (A), opremljenu
utikačem, ali napravljenu za utičnicu, uzima se vrijednost 0,25 (A) umjesto 5 ⋅ I∆N.

Za zaštitne strujne sklopke tip A, vrijeme isključenja se izračuna tako da se vrijednosti

iz tabele 3.8. pomnože s faktorom 1.4 (za zaštitne sklopke sa I∆N ≤ 0,01 (A) faktor je 2).
Zaštitne strujne sklopke se izrađuju kao dvopolne i kao četveropolne. Djelovanje
dvopolne sklopke ne ovisi od mjesta priključka faznog i nultog vodiča. Četveropolna
sklopka se može priključiti dvopolno, tropolno i četveropolno, kako je to prikazano na slici
3.32.

Slika 3.32. Načini priključenja četveropolne strujne zaštitne sklopke

50
 3.6.1. Primjena zaštitne strujne sklopke u različitim sistemima

Zaštitna strujna sklopka može se koristiti za zaštitu od indirektnog dodira praktično u

svim vrstama sistema. Isto tako, visokoosjetljiva zaštitna strujna sklopka može se
upotrijebiti i kao dodatna zaštita od direktnog dodira, kako je to prikazano na slici 3.33.
Zaštitna strujna sklopka će reagirati i isključiti napajanje ako je struja Id kroz tijelo
čovjeka veća od 30 (mA). Donja granica štetnog uticaja električne struje na čovjeka je
postavljena upravo na 30 (mA).
Zbog izvanrednih električnih osobina visokoosjetljive zaštitne strujne sklopke sa
nazivnom diferencijalnom strujom I∆N ≤ 30 (mA), njena upotreba za zaštitu od direktnog
dodira je izuzetno raširena.
Upotreba u starim, nekvalitetno izvedenim instalacijama može biti ograničena zbog
velikih struja odvoda kroz izolaciju, koje mogu izazvati bezrazložno djelovanje zaštitnog
uređaja.

Slika 3.33. Dodatna zaštita sa zaštitnom strujnom sklopkom I∆N ≤ 30 (mA)

3.6.1.1. Zaštitna strujna sklopka u TT sistemu

Na slici 3.22. prikazana je upotreba zaštitne strujne sklopke u TT sistemima. Masa

štićenog potrošača povezuje se zaštitnim vodičem na poseban uzemljivač. Ukoliko se
jednim zaštitnim uređajem štiti više potrošača, njihove mase moraju biti povezane na isti
uzemljivač.
Struja greške I∆N prolazi kroz otpor uzemljivača RA i otpor pogonskog uzemljenja RB.

Za ispravnost zaštite treba biti ispunjen slijedeći uvjet:

RA ⋅ I∆N ≤ UD. (3.45.)

Iz prethodne relacije vidi se da ispravnost zaštite ovisi o veličini otpora uzemljenja RA

štićenog uređaja, odnosno da bi zaštita djelovala ispravno, mora biti ispunjen uvjet:
51
 UD
RA ≤ (Ω ) . (3.46.)
I ∆N

U tabeli 3.9. date su maksimalne dozvoljene vrijednosti otpora uzemljenja TT mreže

ovisno o nazivnoj diferencijalnoj struji I∆N zaštitne strujne sklopke za napon dodira
UD = 50 (V).

Tabela 3.9. Maksimalne vrijednosti prijelaznih otpora za ZUDS

I∆N (A) 0.01 0.03 0.1 0.3 0.5 1
RA (ΩΩ) 5000 1660 500 166 100 50

Iz tabele 3.9. vidljivo je da za ispravno funkcioniranje zaštite, kod primjene zaštitne

strujne sklopke, nisu potrebni niski prijelazni otpori. Otpori uzemljenja su znatno veći od
onih za zaštitne vodiče i zvjezdište transformatora te naročito zaštitno uzemljenje, i mogu
se bez teškoća postići.

U slučaju serijskog spoja zaštitnih strujnih sklopki, da bi se osigurala selektivnost

djelovanja, dozvoljena je upotreba zaštitnih strujnih sklopki s vremenskim zatezanjem do
najviše 1 (s). Kod upotrebe selektivnih zaštitnih strujnih sklopki, za proračun prijelaznog
otpora uzemljenja uzima se dvostruka vrijednost nazivne diferencijalne struje, to jest:

UD
RA ≤ (Ω) . (3.47.)
2 ⋅ I ∆N

Maksimalno dozvoljene vrijednosti prijelaznog otpora uzemljenja za selektivne

zaštitne strujne sklopke, izračunate prema relaciji (3.46.), prikazane su u tabeli 3.10.

Tabela 3.10. Maksimalne vrijednosti prijelaznih otpora za ZUDS

I∆N (A) 0.1 0.3 0.5 1
RA (Ω
Ω) 250 83 50 25

Pri paralelnom radu više zaštitnih strujnih sklopki, kako je to prikazano na slici 3.34.,
sa zajedničkim uzemljivačem vrlo je bitno pravilno dimenzionirati uzemljivač.

52
 ZS ZS ZS ZS ZS
1,0 0,5 0,5 0,3 0,03

Slika 3.34. Zaštitne strujne sklopke u paralelnom radu

Vrijednost prelaznog otpora uzemljenja se dobije iz slijedeće relacije:

UD
RA ≤ ( Ω) , (3.48)
∑I ∆N

gdje je:

ΣI∆N – suma nazivnih diferencijalnih struja (A) upotrijebljenih zaštitnih strujnih

sklopki. Prilikom izračunavanja sume nazivnih diferencijalnih struja ne
uzimaju se u obzir najosjetljivije zaštitne strujne sklopke (na slici 3.34. to je
ZS sa I∆N = 0,03 A), a selektivne sklopke se uzimaju s dvostrukom
vrijednošću nazivne diferencijalne struje.
Kako je praktično nemoguće istovremeno djelovanje svih zaštitnih strujnih sklopki,
dozvoljena je upotreba slijedeće jednačine:
UD
RA ≤ ( Ω) , (3.49.)
g⋅ ∑I ∆N

gdje je:
g – faktor istovremenosti = 0,5 za 2 do 4 paralelno vezane zaštitne sklopke,
= 0,35 za 5 do 10 paralelno vezanih zaštitnih sklopki,
= 0,25 za > 10 paralelno vezanih zaštitnih sklopki.

Pravilno izračunata vrijednost prelaznog otpora uzemljenja treba zadovoljiti

relaciju (3.44.), gdje se za nazivnu diferencijalnu struju uzima vrijednost najmanje osjetlji-
ve zaštitne strujne sklopke (najveća nazivna diferencijalna struja).

53
 3.6.2. Prijedlog upotrebe zaštitne strujne sklopke

Zbog izuzetno dobrih električnih karakteristika, upotreba zaštitne strujne sklopke je

izuzetno raširena. U većini evropskih zemalja nacionalni standardi propisuju upotrebu
zaštitnih strujnih sklopki u svim područjima gdje je ugroženost ljudi ili imovine veća od
uobičajene. Općenito, važi pravilo da se sklopke s nazivnom diferencijalnom strujom I∆N
≤ 0,3 (A) koriste kod normalno ugroženih potrošača, a sklopke sa I∆N ≤ 0,03 (A) u slučaju
kada je ugroženost potrošača velika.
Zaštitne strujne sklopke se često upotrebljavaju i u slučajevima kada to propisi izričito ne
zahtijevaju.

Postavljanje zaštitnog uređaja diferencijalne struje može biti takvo da štiti cijelu
instalaciju, samo jedan njen dio ili pojedine strujne krugove. Mjesto ugradnje zaštitne
strujne sklopke (za zaštitu cjelokupne instalacije ili samo pojedinih potrošača) ovisi,
prije svega, od veličine instalacije, postojeće primijenjene zaštite, vrste instalacije (npr
novogradnja ili rekonstrukcija postojeće instalacije) i željene raspoloživosti pojedinih
potrošača.

Kako se upotreba zaštitnog uređaja diferencijalne struje, prije svega, razlikuje s

obzirom na sistem uzemljenja, to je prvo obrađena upotreba ovog uređaja u TT i TN
sistemu.

Bez obzira na vrstu uzemljenja, u zadnje vrijeme, upotrebljavaju se i prijenosni uređaji

diferencijalne struje, koji se lahko, po potrebi, utaknu u utičnicu i na nju priključi
prijenosni aparat, koji se tako dodatno štiti.

Kako je u početku primjene zaštitnih uređaja diferencijalne struje bilo dosta problema
s njihovom osjetljivošću, izuzetno je bila raširena upotreba uređaja sa nazivnom
diferencijalnom strujom prorade od 500 (mA). U novijim propisima većine evropskih
zemalja, u većini slučajeva, upotreba ovih uređaja se napušta i oni se zamjenjuju
uređajima čija je diferencijalna struja prorade ≤ 300 (mA).

Pored upotrebe zaštitne strujne sklopke u električnim instalacijama stambenih objekata,

propisana je upotreba ovih uređaja i u drugim oblastima kao npr. u poljoprivredi,
medicinskim prostorima, požarno ugroženim prostorima, gradilištima i slično.

U tabeli 3.11. navedena su područja upotrebe prema njemačkim propisima i

preporukama

54
 Tabela 3.11. Područja primjene ZUDS
Područje upotrebe Zahtjevana osjetljivost DIN VDE
propis
Medicinski prostori I∆N ≤ 30 (mA) 0107
Vlažne ili mokre prostorije I∆N ≤ 30 (mA) 0100 T 737
Privredni objekti
– utičnice strujnih krugova I∆N ≤ 30 (mA) 0100 T 705
– ostali strujni krugovi I∆N ≤ 500 (mA)
Gradilišta
– jednofazne utičnice 16 (A) I∆N ≤ 30 (mA) 0100 T 704
– ostale utičnice I∆N ≤ 500 (mA)
Poljoprivredni objekti
– utičnice strujnih krugova I∆N ≤ 30 (mA) 0100 T 705
– ostali strujni krugovi I∆N ≤ 500 (mA)
Kamp prikolice, jahte itd. I∆N ≤ 30 (mA) 0100 T 721
Svjetiljke u prodavnicama I∆N ≤ 30 (mA) 0100 T 559

I∆N ≤ 500 (mA )

Aparati za zamjensko napajanje 0100 T 728
RD ≤ 100 (Ω)

Telekomunikacijska oprema Ovisno od izvedbe 0800

55