Ratni događaji u Konjević polju

Krajem februara i početkom marta 1993. godine agresor je još više pojačao pritisak na
Cersku, ubijajući stotine civila, služeći se svim nedozvoljenim sredstvima, kršeći sve
konvencije o ljudskim ratovanjima, čineći sve kako bi stanovništvo tog područja doveo u
bezizlaznu situaciju. Agresorske snage nisu dozvoljavale dostavu humanitarne pomoći
namijenjene stanovništvu Cerske. Nakon napada agresora na Cersku, granatiranja,
spaljivanja sela i ubijanja civila napad agresora se nastavio dalje na Konjević Polje. Samo
je bilo pitanje dana kada će i ovo slobodno područje u Podrinju pasti u ruke agresora.
Gladnom stanovništvu Konjević Polja se pokušalo pomoći iz zraka.

Tako je putem američke akcije na ovo područje bačeno 18 paketa hrane i lijekova. To je
bio dovoljno samo kao interventna pomoć, jer je agresor stezao obruč oko Konjević Polja
i bilo je pitanja dana kada će agresor zaposjesti ovo područje. To se i dogodilo. Jasno je
bilo da se branioci ne mogu sami odbraniti. Isti su bili jako razočarani. Smatrali su da su
izdani, te su posebno postavljali pitanje, zašto nije bilo više podrške i pomoći od strane
jedinica i Komande 2. korpusa. Za pad Kamenice, Snagova, Cerske, Konjević Polja i još
nekih mjesta kriva je prije svega glad, ali i velika nadmoć agresora u oruđu, oružju i
drugim MTS. Međutim dio krivice za pad ovih mjesta po mišljenju sudionika ovih
događaja je i u 2. korpusu, zbog nepružene adekvatne pomoći.

Međutim mišljenje tadašnje Komande 2. Korpusa je da su učinili sve što je bilo u njihovoj
moći da pomognu narodu i borcima Cerske, Konjević polja i Kamenica. Tako je u cilju
pomoći narodu Podrinja Komanda 2. Korpusa, zajedno sa civilnim strukturama Okruga i
grada Tuzla, uputila 7. februara 1993. godine ultimativni zahtjev organima UN,
Evropskoj zajednici i Međunarodnom crvenom krstu, da pod hitno u roku od tri dana
dostave humanitarnu pomoć stanovnicima ovih područja. To je između ostalog
rezultiralo akcijom UNHCR i UNPROFORA, kao i američkom dostavom pomoći
vazdušnim putem. Branioci i narod ovih mjesta smatrali su da dio krivnje za pad ovih
mjesta snose međunarodne snage na čelu sa francuskim generalom Filipom Morionom,
znog njegovih zakulisnih i neshvatljivih igara ljudskim sudbinama. Vjeruje se da je
njegova posjeta Cerskoj bila neiskrena sa puno zakulisnih radnji. Njegovim dolaskom
Cerska je pala, a njeno napaćeno stanovništvo se povuklo prema Konjević Polju. „
Dolaskom generala Filipa Moriona, na ova područja, agresori su ovladali ovim
prostorima, čineći brojne zločine. Gladni, izmučeni stanovnici Cerske,
Kamennice i Konjević polja otišli su u novu neizvjestnost u Srebrenici“. Na ovaj
način, višemjesečna herojska borba hrabih branilaca Cerske, Kamenica i Konjević
Polja i drugih mjesta je bila uzaludna.