Uvod

Petar II Petrovi Njego koji je vladao Crnom Gorom od 1830. do 1851.

godine, testamentom je odredio za nasljednika svog sinovca, Danila
Stankova Petrovia. Kada je doao na vlast u Crnoj Gori borio se da ostvari
ideju o obnovi Ivanbegovine koju je zaeo Petar II. Danilo je ideju o obnovi
Ivanbegovine prihvatio ka svoj najvaniji politiki program. Ostvarivanje
te ideje za Danila je znailo vraanje meunarodnog subjektiviteta koji je
nekada imala, kao i pripajanje teritorija koje su nekada bile dio drave
Crnojevia. Za vrijeme njegove vladavine dolo je do teritorijalnog proirenja
Crne Gore, odvajanja svjetovne od duhovne vlasti, proglaenja Crne Gore za
knjaevinu, unaprijeivanja dotadanjeg pravnog sistema, utvrivanja
dravnih simbola, kao i do ustanovljenja novih dravnih institucija .

Dolazak na vlast i proglaenje knjaevine

Nakon smrti Petra II, predsjednik Senata, obavjestio je ruskog predstavnika u

Dubrovniku o situaciji koja je zadesila Crnu Goru, kao i ruskog poslanika kod
vlade Habzburgovaca. Na pismo Pera Tomova odgovorio je ruski generalni
konzul u Dubrovniku i poslao mu orginal vladiina testamenta. Pero Tomov je
nakon toga sazvao skuptinu narodnih prvaka na Cetinju, a osim senatora na
njoj su bili prisutni i drugi prvaci Crne Gore, koja je odrana u novembru
1851. godine. Prije svega svi oni su izrazili spremnost da potuju testament,
kao i preporuke o odravanju reda i mira Crnoj Gori. Skuptina je izglasala i
rjeenje da se za Pero Tomov proglasi za vladara Crne Gore. Samim tim je
bilo oigledno da je Pero Tomov rijeio da ne ispuni dosljedno testamentalnu
odluku koju je ostavio Petar II. Odluka novembarske skuptine izazvala je
zaprepaenje ruske diplomatije.
Danila je u austrijskoj prijestonici zatekla vijest o smrti Petra II, ubrzo nakon
toga dobio je i kopiju oporuke i uputio pismo imperatoru Nikolaju I, traei od
njega da potvrdi testament Petra II. Danilo je istovremeno na Cetinje poslao
poruku da zemlju treba proglasiti ta knjaevinu , ukoliko crnogorski narod eli
da ue u zajednicu evropskih graanskih drava. Kada su u Petrograd
prispjele prve vijesti o smrti Petra II, ruski ministar inostranih poslova
sastavio je referat za imperatora u kojem su uinjene etriri znaajne
preporuke: da se Danilo prizna za zakonitog nasljednika, da se obavijesti
Senat da e Rusija uzeti u zatitu i pod pokroviteljstvo novog crnogorskog
vladara, da e u Crnu Goru biti upuen carski izaslanik da pomogne Danilu
da ostvari zakonom steeno pravo i da Danilo dobije in arhimandrita u
Rusiji. Imperator se saglasio sa preporukama referata grofa Neseljrodea.
Poto su prihvaene sugestije dravnog kancelara, doneena je odluka da se
to prije obavijesti carski izaslanik u Beu da poalje svog delegata na
Cetinje da saopti carevo miljenje. Carski izaslanik je sa carevom
preporukom otputovao na Cetinje u pratnji ruskog generalnog konzula
Jeremija Gagia. Po njihovom dolasku zakazana je sjednica Senata na kojoj je
doneena odluka da se svi sporovi oko ispunjavanja testamenta Petra II
prepuste ruskoj vladi. Kada su ruski izaslanici napustili Crnu Goru, crnogorski
senatori produili su zasijedanje i izabrali Pera Tomova za knjaza Crne
2

Gore. Po odobrenje Mejendorfa, Danilo je iz Bea krenuo na Cetinje. Kada je

doao na Cetinje izmeu njega i Pera Tomova dolo je do otre prepirke.
Danilo je tada ohrabren grupom od pedeset pristalica zaprijetio da e se
prihvatiti oruja ukoliko se ne ispotuje testament. Pero Tomov je tada pristao
da vladarsko mjesto ustupi Danilu. Nakon okonenja spora vladarska
skuptina je januara 1852. potvrdila Danilov izbor za crnogorskog vladara.1
Nakon preuzimanja vlasti u Crnoj Gori, Danilo je poeo da se priprema za put
u Rusiju. Sveano ispraen sa Cetinja februara 1852. godine, Danilo je
krenuo u Rusiju. Dok je boravio u Beu i pripremao se za odlazak u Rusiju, na
Cetinju je 7. marta 1852. godine odrana sjednica Senata, na koj je doneena
odluka o proglaenju Crne Gore za knjaevinu, a Danila za nasljednmog
knjaza. Na sjednici Senata je izglasana peticija, koja je upuena ruskom
imperatoru Nikolaju I u kojoj se trailo da se u Crnoj Gori svjetovna vlast
odvoji od duhovne, da duhovnog poglavara bira narod, a da svjetovni vladar
bude Danilo Petrovi. Ova peticija stigla je u Petrograd prije Danila, tako da je
car Nikolaj I kada ga je 15. juna primio u zvaninu audijenciju, ve imao
gotovu odluku o priznanju Crne Gore za knjaevinu, a Danila za nasljednog
knjaza.
Knjaz Danilo je nakon toga napustio Petrograd, a poetkom jula stigao u Be,
gdje ga je primio austrijski ministar inostranih poslova. Poetkom avgusta u
pratnji veeg broja Crnogoraca prispio je na Cetinje. Drugi dan po dolasku na
Cetinje, odrana je sveanost i bogosluenje u Cetinjskom manastiru . Na
sveanosti je saopteno prisutnima, da je Nikolaj I pristao na to da se Danilo
proglasi za knjaza. Tom prilikom je Pero Tomov izrazio spremnost da potuje
odluku ruskog imperatora.

1 Istorija Crne Gore, Branko Pavievi, knjiga 4, tom I, Podgorica, 2002, str, 311.

Prvi pohod Omer-pae Latasa

Nakon to je stogao u Crnu Goru knjaz Danilo je trebao da rjeava jedno

krupno politiko pitanje. U Hercegovini je od poetka 1852. godine trajao
ustanak pravoslavnohg stanovnitva protiv turske vlasti, a knjaz je trebao da
se odlui o dranju Crne Gore prema ustanku. Kada je ustanak tokom ljeta
dobio zamah knjaz je odluio da se angauje u ustanku i da to iskoristi za
pripajanje Grahova Crnoj Gori. Ve od septembra 1852. godine crnogorski
odredi su ratovali po Hercegovini, a kada su krajem oktobra u klancu Dugi
ubili nikikog bimbau ulek-begai dvadesetak njegovih pristalica, na Porti
je odlueno da se crnogorsko mijeanje suzbije vojnikim mjerama.
Novembra 1852. godine odluku Porte dodatno je osnailo crnogorsko
osvajanje abljaka. im je primio vijest o padu abljaka skadarski vezir
Osman-paa sa odredom je krenuo da brani izgubljeni grad. Dok su se pod
abljakom vodile borbe stigla je naredba iz Carigrada vezirima u Sarajevu,
Mostaru i Skadru da se pristupi koncentrinom napadu na Crnu Goru. Drugi
dan po crnogorskom naputanju abljaka objelodanjen je sultanov ferman u
Sarajevu. Glavnokomandujui turske vojske Omer-paa Latas krenuo je 17.
decembra iz Bitolja za Skadar. Na raspolaganju Omer-pai bilo je neto preko
30. 000 vojnika dok su Crnogorci mogli mobilistai oko 20. 000 vojnika.
Glavnina turskih trupa bila je koncentrisana na prostoru Podgorica Spu.
One su u poetnoj fazi imale cilj da se spoje sa trupama koje su nadirale
pravcem Niki-Ostrog-Spu. i da sastavljene izvre udar na glavninu
crnogorske vojske rasporeene linijom Orja-Luka-Zagreda-Zagara-KrusiKokoti. Te su snage branile glavni strategijski pravac Gradac-Rijeka
Crnojevia-Cetinje. Trupe generala Dervi-pae iz pravca Hercegovine i
Selim-bega barskog iz pravca Sutorina igrale su ulogu sporednih snaga.
Njihov cilj je bio da prodirui od Bilee prema Grahovu i od Bara prema
Sutormanu, Viru Crmnikom i Rijeci Crnojevia odvlae crnogorske jedinice
sa glavnog pravca. Poetkom januara 1853. godine turske trupe su prele
crnogorsku granicu na Sutormanui krenule ka Viru Crmnikom. Naroito jake
4

borbe vodile su se oko Limljana. Trupe generala Dervi-pae savladale su

otpor Grahovljana i 16. januara ule u Grahovo. 2
Glavni cilj turskih trupa koje su nadirale od Nikia bio je spajanje sa
odredima Ismail-pae. One su se iz Nikia kretale u dva pravca ka
Ostrokom klancu. Poto su savladale jak otpor branilaca upskog manastira,
otomanske trupe su preko Brna i Kunka krenule pravo na Kunku i Poviji.
Jedan manji odred pod komandom Mirka Petriviazatvorio se u Gornjem
manastiru gdje je poela uvena Ostroka opsada koja je trajala devet dana.
Pred sa kraj opsade vojvoda Mirko je poslao dva istaknuta prvaka iz Pjeivaca
Nikolu Pekova Mijukovia i Mihaila Avramova Backovia da nou pou u
Danilov tab koji se nalazio na Cerovu da bi se preuzelo neto za spas
opsjednutih. Knjaz je obrazovao specijalni odred od 300 ratnika pod
zapovjednitvom Pera Tomova da izvre deblokadu Gornjeg manastira. Odred
je nou neopaeno proao kroz turski raspored, doao do branilaca,
oslobodio ih i sa sarkofagom i motima Sv. Vasilija Ostrokog krenuo ka
glavnini na Cerovu sudarajui se sa turskim jedinicama na svakom koraku.
Za samo dvije nedelje ratovanja, turske snage su uprkos estokom ratovanju
Crnogoraca ovladale dolinom Zete, pa se ak i mogao olekivati njihov napad
na Cetinje, pa je na sreu Crnogoraca toga bila svjesna i ruska vlada koja je
preduzela diplomatsku akciju na Porti da se napad obustavi. Ruski zahtjev je
podrala i Austrija strahujui da bi rasplamsavanje crnogorsko-turskog rata
moglo uticati na nacionalni pokret u Bosni i Hercegovini. Rusija je zaprijetila
Porti ratom ukoliko ne obustavi napad, a Austrija izvrila demonstraciju vojne
sile na granici sa Turskom. Sredinom februara 1853. godine turska vlada je
naredila Omer-pai Latasu da obustavi napad na Crnu Goru i da sklopi
primirje sa knjazom Danilom. O gubicima Omer-paine armije postoje
austrijski i ruski podaci, prema austrijskim izvorima turska voska je imala oko
4. 000 poginulih i 6. 000 ranjenih, a po ruskim 2. 000 poginulih vojnika i
oficira.
Poslije zavretka Omer-painog napada nastupilo je za Crnu Goru teko
vrijeme, kako zbog pohoda tako i zbog gladi koja je nastupila. Knjaz je preko
svojih povjerenika saznao da je izmeu Osman-pae i plemenskih prvaka
Kua, Bjelopavlia, Pipera dolo do sporazuma. Ve 1854. godine knjaz Danilo
je sa 6. 000 vojnika stigao u pobunjene Bjelopavlie. Bre nego to je
oekivao veina stanovnitva je izrazila odanost knjazu, izuzimajuu glavnog
organizatora pobune popa oka Bokovia.
2 Branko Pavievi. Knjaz Danilo, Beograd 1990.
5

Potkupljeni i nagovoreni od stane skadarskog pae, nekoliko stotina Kua je

od sredine 1855. godine stalno izazivala pogranine incidente, a maja 1856.
godine turkofilska grupacija u kuima izvrila je napad na crnogorske
podanike u Bratonoima. Knjaz Danilo je tada odluio da ih surovo kazni. Sa
nekoliko hiljada stotina ljudi vojvoda Mirko izvrio je napad na Kue, i za
kratko vrijeme uspio da ih porazi. Ovom akcijom crnogorska drava se
obraunala sa turkofilskim snagama u Kuima.

Odnosi Crne Gore sa Francuskom

Knjaz Danilo je od poetka svoje vladavine teio da vojnim i diplomatskim

putem uz pomo Rusije i Austrije izdejstvuje meunarodno priznanje Crne
Gore i da prestanme da bude dio Osmanskog carstva. Za njega je problem
Crne Gore bio problem meunarodnih odnosa. Na samom poetku 1856.
godine zatraio je formalno podrku ruske diplomatije prilikom formulisanja
osnovnih zahtjeva uesnicima sila na Pariskom mirovnom kongresu. Knjaz
Danilo je sastavio memorandum za sve sile uesnice kongresa. Sutina tog
dokumenta izraena je u etiri osnovna zahtjeva:
1. da se diplomatskim putem ptizna nezavisnost Crne Gore
2. da se proiri crnogorsko dravna teritorija na raun Hercegovine i
Albanije
3. da se granica prema Turskoj utvrdi na nain kako je uraeno sa
Austrijom
4. da se Crnoj Gori ustupe grad i luka Bar
Crnogorski izaslanik za razgovore u Petrogradu bio je Milorad Medakovi.
Krajem juna primljen je kod cara u Zimskom dvorcu, gdje je dobio uvjerenja
da ruski vladar i vlada nisu promijenili svoja osjeanja i da nee dopustiti da
Crna Gora potpadne pod Turke. Ovaj knjaev memorandum nastao je u znak
protesta to su predstavnici velikih sila na Pariskom kongresu odbili da
raspravljaju o crnogorskim zahtjevima, objanjavajui da bi time umijeali se
6

u unutranje poslove Osmanskog carstva. Da bi dobio podrku za svoje

politike planove knjaz Danilo je odluio da posjeti francuskog cara
Napoleona III. Neposredno pred odslazak imenovao je Nikolu Mirkova
Petrovia za nasljednika. Zbog nepostojanja crnogorskog meunarodnog
subjektiviteta Napoleon III je mogao primiti knjaza samo kao turskog
ambasadora ili privatno lice. Knjjaz je odluio da ga car primi kao privatno
lice. Preporuka Francuske je bila da Crna Gora formalno prizna sultanovu
vlast, i da nakon toga ispostavi Turskoj svoje politike i teritorijalne zahtjeve.
Crnoj Gori je sugerisano da slijedi primjert Knjaevine Srbije, koja je priznala
sultanovo sizerenstvo ali knjaz na takav predlog nije mogao pristati.

Bitka na Grahovcu i razgranienje

Nakon sukoba sa Omer-paom Latasom knjaz je uvidio da je Crna

Gorapremala da bi uspjeno ratovala sa Osmanskim carstvomi da su velike
sile odlune da interveniu u korist Crne Gore. Tada se crnogorskom vladaru
javila ideja koja je garantovala uspijeh, a to je bila iyayivanje nereda i
nestabilnosti unutar Osmanskog carstva, i to na prostoru ya koji su
yainteresovane evropske sile, i gdje je Crna Gora mogla politi;ki djelovati, a
to je bila Hercegovina.
Ustanak u Hercegovini 1857. godine pomagala je, usmjeravala i podsticala
Crna Gora, a Grahovo je bilo centar iz kojeg se rukovopdilo gotovo svim
ustanikim akcijama. Knjaz je tamo uputio izaslanike, vopjvode Petra
Vukotia i Iva Rakova Radonjia. U takvoj situaciji Porta je donijela odluku da
ustanak ugui vojnom intervencijom i izvri napad na Crnu Goru. Bosanskohercegovaki guverner ani-paa izdao je naredbu Husein-pai da nastupa
prema Grahovcu.

Iz Trebinja prema tursko-crnogorskoj granici krenulo je oko 10. 000 vojnika

turske vojske. Njima se suprotstavilo oko 5. 500 Crnogoraca i hercegovakih
ustanika predvoenih vojvodom Mirkom Petroviem. Turske snage su uspjele
da ve 6. maja 1858. godine prodru na Grahovo, i posljednju visoku ravan
Grahovac koja je imala veliki strategijski znaaj. Ve sljedeeg dana na tom
podruju zapoele su estoke borbe. Desnim krilom komandovao je vojvoda
Petar Vukoti, lijevim krilom vojvoda Ivo Radonji, a centrom Petar Vujovi i
uro Kusovac.
Borbe su naroito se pojaale 10. marta. Crnogorci su postavljanjem jaih
zasjeda onemoguili snadbijevanje Husein-painih snaga iz Trebinja, pa su se
one nale u veoma tekom poloaju. Crnogorci su tada osvojili komunikacije
prema Trebinju i Korjeniima i turski vojnici su se nali u okruenju. Za to
vrijeme, strana diplomatija je ulagala veliki napor da se ovaj sukob okona.
Knjaev sekretar Delari, 12. maja odlazi u glavni tab Husein-pae i iznosi
miljenje da ovaj sukob treba rjeiti mirnim putem. Tokom noi Husein-paa
je od muira ani-pae dobio poruku da napusti poloaje na Grahovcu i
povue se prema Klobuku. Husein-paa je u zoru 13. maja formirao kolonu i
pokuao da napusti Grahovac, ali su ga crnogorske trupe napale iznenada iz
svih pravacai nanijeli mu velike gubitke. Ostacu turske vojske su u neredu
odstupili prema Klobuku i Trebinju. Crnogorski gubici se procjenjuju na oko
2.000 mrtvih i ranjenih, a turski na oko 4. 000.3
Vijest o velikom porazu na Grahovcu ozlojedila je Portu, koja je odmah
naredila da se zapone rat, a Rusija i Francuska su se trudile da je odvrate od
takve namjere i predloile da se formira meunarodna komisija koja bi
uestvovala u razgranienje izmeu Crne Gore i Turske prema Osmanskom
carstvu. Jula 1858. godine komisija je zapoela rad, a okonala ga avgusta
iste godine. Dokumentacija o izvrenom razgranienju komisija je odnijela u
Carigrad.
Da bi se regulisala sporna pitanja izmeu Crne Gore i Osmanskog carstva,
nakon Grahovake bitke, dolo je odravanja konferencioje u Carigradu od
okotobra do novembra 1858. godine. Na konferenciji su uestvovali Veliki
vezir i ministar spoljnih poslova Osmanskog carstva, sustrijski, ruski,
britanski, francuski, pruski diplomatski predstavnici. Predstavnici velikih sila
su na poetku konferencije velikih sila, veinom glasova odbili prijedlog Porte

3 Istorijski leksikon Crne Gore, Podgorica, 2006.

da uesnici skupa priznaju nespornost sultanovog sizerenstva nad Crnom

Gorom.
Na konferenciji predstavnika velikih sila u Carigradu definitivno je utvrena
nova, meunarodno priznata granica izmeu Crne Gore i Osmanskog carstva.
Odlukom predstavnika velikih sila u Carigradu, Crna Gora je dobila: Grahovski
kraj, Rudine, Uskoke, upu Nikiku, Gornje Lipovo, Gornje Vasojevoe, dio
Dribnjaka i Kua. Dravana teritorija Knjaevine Crne Gore je uveana za 1.
500 km2, a ukopno je iznosila 4. 400 km 2. Za Crnu Goru Carigradska
konferencija je bila znaajna i zbog toga to je prrvi put priznato njeno
dravno pravo na okolne oblasti. Time su proglaene legitimnim, ne samo
njene preanje, ve i budue teritorijalne aspiracije.

Unutranja politika knjaza Danila

Knjaz Danilo je tokom svoje vladavine radio i na unutranjem preobraaju

Crne Gore, na jaanju i na utanovljenje novih dravbnih institucija bez kojih
njegovi vladarski uspijesi ne bi bili toliko znaajni. Ve poetklom pedestih
9

godina poeo je raditi na ustrojstvu Knjaevine Crne Gore. Nakon pohoda

Omer-pae Latas nareeno je svim kapetanima da se u itavoj zemlji naprave
spiskovi, u kojima treba upitati sve one koji ele ratovati protiv Turaka. Tom
prilikom je upisano blizu 10. 000 vojnika. Svaki od upisanih dobio je mali krst,
koji je trebalo da prikai na kapu, po rmu se ova vojska kasnije nazvala
Krstonosna vojska. Na elu ove vojske su se nalazili kapetani, a ponegdje
vojvode i serdari. Na elu stotina nalazili su se stotinai, a na elu desetina
deseari. Svaka stotina imala je barjaktara. Kao elitnu jedinicu vojske
formirao je Gardu, koja je u portku brojala oko 400 vojnika, a poslije bitke na
Grahovu njen broj je povean na hiljadu.
Knjaz Danilo se takoe trudio da popravi i prosvjetne prilike u zemlji,
planirajui da u svim kapetanijama otvori po jednu osnovnu kolu, a na
Cetinju i jo jednu viu kolu, ali okolnosti u kojima se tada nalazila Crna Gora
nisu bile pogodne za ostvarivanje ove ideje. Jedino to je za njegova doba
bilo uraeno bilo je prerastanje cetinjske osnovne kole u petorazrednu kao i
osnivanje akog internata. Knjaz Danilo se takoe trudio da za kolu dobavi
dovoljan broj udbenika.
Svojom djelatnou usavremenio je i unaprijedio dotadanji pravni sistem
donoenjem Zakonika. Zakonik Danila prvog knjaza i gospodara Crne Gore,
predstavlja jedan od najzanimljivijih zakonskih spomenika kod Junih Slovena
XIX vijeka. Svojim odredbama izloenih u 95. lanova imao je cilj da sauva
dotadanje dravne tekovine, omogui dalju izgfradnju i uvrivanje
centralnih i lokalnih institucija, osigura vladavinu prava, suzbije
separatistike tenje lokalnih zajednica i onemoguii destruktivne radnje koje
su poticale iz lokalnog izolacionizma.
Zakonik knjaza Danila izglasan je na sveanoj sjednici crnogorske skuptine
odrane na Cetinju 6/18. maja 1855. godine. itava procedura bila je
propraena topovskim pucnjima. Zakonik je primijenjivan u praksi, kako u
drutvenom, tako i u duhovnom ivotu, pa ak i u toku prvih godina
vladavine knjza Nikole. Zakonikom je grantovana jednakost svim
dravljanima Crne Gore, pred sudom, kao i imovinska i lina prava.Uvedene
su stroge kazne za izdaju zemlje, ubistvo s predumiljajemkrau, preljubu, a
Crnogorcima je zabranjena i hajduija na prostoru Osmanskog carstva.
Zakonikom je uvedena i obaveza plaanja poreza kako bi se sud, vojska
mogli odravati, za odbijanje plaanja poreza bila je predviena smrtna
kazna. One crnogorsker podanike koji nisu mogli plaati porez knjaz ih je
oslobodio obaveza. U vrijeme knjaza Danila, Crna Gora je i dobila neke od
10

svojih dravnih simbola. Nakon 1852/53. ustanovljen je Orden za nezavisnost

Crne Gore, a 1854. uveo je Alaj-barjak koji je bio bijele boje, sa crvenim
krstom na sredini. etiri godine kasnije uveden je novi alaj-barjak, crvene
boje na kome se nalazio dvoglavi bijeli orao. Ispod dvoglavog bijelog orla bila
je kruna, a ispod orla lav u pokretu. 4
Knjaz Danilo se takoe sukobio i sa opozicijom u svojoj dravi. Posljednjih
dana jula 1860. godine knjaz Danilo je bio na odmoru u Prnju. Namijeravao
je da na primorju ostane nekoliko dana, a onada da poe na Grahovac, a
posljednjeg dana jula posjetio je Kotor. U trenutku kada je ulazio u barku na
njega je pucao crnogorski politiki emigrant Todor Kadi. Atentat je izvrio uz
pomo austrijske tajne slube 31. jula po starom kalendaru, odnosno 12.
avgusta po novom, a 2/14. avgusta knjaz je sahranjen u Cetinjskom
manastiru.

4 ivko Andrijaevi, erbo Rastoder, Istorija Crne Gore od najstarijih vremena do 2003,
Podgorica, 2006. str 199.

11

Zakljuak

Knjaz Danilo za vrijeme svoje kratkotrajne vladavine od 1852. godine do

1860. godine, uspio je da svojom politikom ojaa, proiri, reorganizuje i
ustanovi nove institucije u Crnoj Gori. Ve na poetku svoje vladavine uspio
je da odvoji svjetovnu od duhovne vlasti, jer teokratska vladavina u Crnoj
Gori vie nije odgovarala potrebama i karakteru crnogorske drave. Svojom
politikom uspio je da izdejstvuje i teritorijalno proirenje Crne Gore za 1.500 2.
Osavremenio je i unaprijedio dotadanji pravni sistem donoenjem Zakona,
reorganizovao vojsku, pokuavao da izvri reforme u kolstvu koliko je u tom
periodu to bilo mogue. Knjaz Danilo je bio oenjen Darinkom Kveki,
Srpkinjom iz Trsta, koja je udajom za njega postala crnogorska knjaginja,
imao je jedno dijete, kerku Olgu, koja je bila roena 1859. Nakon njega na
vlast je doao Nikola Mirkov Petrovi.

12

Literatura:

Istorija Crne Gore, Branko Pavievi, knjiga 4, tom I, Podgorica, 2002.

ivko Andrijaevi, erbo Rastoder, Istorija Crne Gore od najstarijih vremena
do 2003, Podgorica, 2006.
Istorijski leksikon Crne Gore, Podgorica, 2006.
Branko Pavievi, Knjaz Danilo, Beograd, 1990.

13