Hanojska kula

Legenda kaže da su postojala tri stuba na postolju hrama Brahma u Hanoiju.

Na levom stubu stajaše 64 zlatna diska, svaki različite veličine, poređani
koncentrično, od najvećeg na dnu do najmanjeg na vrhu stuba. Sveštenici
su imali zadatak da prebace sve diskove sa prvog stuba na drugi koristeći
treći stub kada im je neophodan ALI jedan po jedan disk i pravilo je bilo
jasno, ne sme se nikad veći disk naći na manjem. Kada oni izvrše ovaj
zadatak nastupiće kraj sveta.

Čuvenu Hanojsku kulu izmislio je francuski matematičar Eduar Lika 1883.

godine. Prvobitno se prodavala kao igračka kakva se i danas može naći,
sastavljena od 3 stubića na postolju i kolutića poređanih na jednom stubiću
po veličini (najmanji je na vrhu). Zadatak se sastoji u tome da se kolutići,
poređani po veličini na jednom stubiću, premeste na drugi stubić u
najmanjem broju poteza a da takođe budu u istom poretku. U jednom
potezu dozvoljeno je prenošenje samo jednog kolutića, pri čemu se veći ne
sme stavljati na manji. Pri prenošenju je dozvoljeno korišćenje sva tri
stubića. Igračke se uglavnom lako i brzo rešavaju, naročito ako imaju mali
broj kolutića.

Možete probati (crtanjem ili još bolje sa sitnim novcem, budite kreativni),
dva kolutića prenose se u 3 poteza, tri kolutića u 7 poteza, 4 kolutića u 15… i
naravno broj premeštanja progresivno raste…

Matematičkim pešačenjem pa zaključivanjem ispostavlja se da najmanji

broj poteza iznosi 2^n – 1, gde je n broj kolutića.
Igračke i nemaju tako mnogo kolutića pa one sigurno neće biti nerešiv
zadatak za mališane a što se tiče smaka sveta, nemate razloga za brigu ako
imamo 64 kolutića i svaki pomeramo brzinom od jedne sekunde,
premeštanje će trajati… izračunajte sami