Neuspjeli pokuaj bijega od stvarnosti

Zagrebaki Muzej iluzija nije ispunio velika oekivanja

Svakim korakom sve se glasnije uje uzbuena djeja vika. Na trenutak pomislim
da sam promaila ulaz. No onda ugledam veliki natpis Muzej iluzija i shvatim da
sam se ipak popela pravim stepenicama. Na ulazu u muzej tridesetak klinaca
nestrpljivo eka poetak obilaska muzeja.
Peti razred na drugi kat! Trei ostaje na prvom! izvikuje jedna od uiteljica. Dio
klinaca uputio se prema stepenicama, dok
se drugi dio u tren oka rasprio po prvom
katu oslobodivi mi put do blagajne.
Prilazim blago iscrpljenom mladiu i
pruam mu 40 kuna za ulaznicu. Bacam
kratki pogled na predvorje koje vie
djeluje kao mala suvenirnica. U ponudi se
nalaze kiobrani, majice s logom muzeja,
knjige i razni drveni predmeti. Cijene su
raznolike. Za drvene kreacije potrebno je
izdvojiti najmanje 30, a najvie 120 kuna. S obzirom da nisam imala u vidu
dodatne trokove, odluim krenuti u istraivanje tek pola godine starog muzeja.
Lijevi zid prve prostorije ispunjen je licem Alberta Einsteina. Na samom kraju zida
nalazi se ploica s opisom eksponata. Pie da je rije o iluziji udubljenog lica.
Uputa objanjava da je rije o optikoj varci gdje se promatrau ini da je
udubljena maska lica zapravo normalno izboeno lice. Ovo me nije ba
impresioniralo.
Nekoliko treaa naguralo se oko nekog postolja. Pomislim kako bi ovo moglo biti
neto zanimljivo. Srea da sam za nekoliko glava via od njih pa sam bez
problema uspjela vidjeti o emu se radi. Rije je o eksponatu pod nazivom
Mirage koji vam daje dojam da gledate u stvarni trodimenzionalni objekt. U
prijevodu, unutar postolja nalaze se kuglica i kockica. Ovisno o kutu gledanja ini
se kao da ovi objekti lebde iznad postolja.
Aj probaj ulovit.
Ja sam uspio!
Nisi, ne lai. To se ne moe ulovit. Vidi da nestane kad stavim ruku.
Djeci je to bilo veoma zabavno, dok je meni samo izmamilo blagi osmijeh na lice i
elju da krenem dalje.
Samo par koraka dalje, jo uvijek u istoj prostoriji, nalaze se dvije vaze. Zapravo,
dvije polovice. Jedna je bijela, a druga crna. Na opisu pie da je rije o dvoznanoj
vazi. Mogue je vidjeti ili vazu ili dva lica koja se meusobno gledaju. Promijenila
sam nekoliko kutova gledanja, ali svaki put sam vidjela samo vazu. Vrijeme je za
drugu prostoriju.

Sljedeih nekoliko zidova ispunjeno je crnim okvirima u kojima se nalaze neke

slike. Kako okreete glavu oko slike, tako se ona ili mijenja ili naprosto oivljava.
Te se slike zovu hologrami.
Osim to prikazuju najrazliitije
hologrami bude i razne emocije.
maia u koari, novoroeneta na
djeteta u zagrljaju majke izazvat e
njenosti.

stvari,
Prikazi
dlanu i
blagi osjeaj

Koji zid dalje u nekima e probuditi

blagi osjeaj
straha ili uznemirenosti. ovjek s
pitoljem u
ruci i lice koje postepeno biva zamotano nee nikoga ostaviti ravnodunim.
Ajmo se slikati!
E pa ovo nije slikanje. ta je ovo?
Stojim ispred velike crne zavjese iznad koje treperi bijelo svjetlo. I mene zanima o
emu je rije. Povlaim zastor i ugledam 6,7 klinaca koji pokuavaju shvatiti u
emu je ovdje fora. Na sredini male prostorije nalazi se stol kojeg na dvije
polovice dijeli veliko staklo. Svaka polovica ima svoj stolac. Na svakoj polovici
stola nalazi se crni prekida koji pali i gasi svjetlo. Klinci uporno pritiu prekidae
ne bi li shvatili kakvu iluziju stvara ovaj eksponat. Ni meni nita nije jasno. Uputa
kae da osobe koje sjede jedna nasuprot druge istovremeno trebaju ukljuiti
svjetlo. Nakon nekoliko sekundi jedna osoba treba ugasiti svoje svjetlo nakon
ega e se stvoriti iluzija zamijenjenih glava. Zvui jako zanimljivo. Ali naalost
samo zvui. Nakon to smo napravili sve to pie u uputama, glave su ostale
tamo gdje su i bile, a mi smo razoaranih izraza lica napustili malu prostoriju iza
velikog crnog zastora.
Zamjena! Trei razred idemo na drugi kat! iz razoarenja me trgnuo enski glas.
U nadi da se na drugom katu kriju one prave stvari, odluim pratiti trei razred.
Stubite koje vodi na drugi kat nije kao i svako drugo. Svakih par stepenica krije
se neka optika iluzija koja odlazak na gornji kat ini zabavnijim.
Infinity room natpis je na vratima iza kojih se krije soba ogledala. Obina mala
soba obloena ogledalima. Simpatino, ali nita posebno. Pada mi na pamet da bi
koji dodatni zid, naravno takoer obloen ogledalima, uinio ovu sobu
zanimljivijom. Moda da su napravili neki manji labirint. Zapravo, bilo to osim
ovoga. Poela sam se osjeati malo klaustrofobino pa sam napustila prostoriju.

Drugi kat ve na prvi pogled izgleda vedrije, veselije. Primjeujem razne boje, a
onda i neke drvene igrake. Dijete u meni se probudilo.
Na dugakom sivom stolu prvo
sam ugledala nekoliko
pravokutnih drvenih komada. Na
cedulji pie da se igra zove H
box. Jedina uputa je: Pokuajte
sloiti sve dijelove u kutiju.
Nakon nekoliko sekundi
pokuavanja pomirila sam se s
neuspjehom.
Protegnula sam noge do sljedee
skupine drvenih predmeta. Jaje
3D. od devet dijelova potrebno
je sloiti jaje. Ponovno se
susreem s neuspjehom.
Na stolu se nalazi jo nekoliko igara koje funkcioniraju na isti princip.
Najvea prostorija na drugom katu nosi naziv Obrnuta soba. Na nakoenom
stropu nalaze se biljke koje daju dojam kao da prkose gravitaciji. Moram priznati
da sam ipak oekivala malo vie. Malo su me razoarale i izloene optike iluzije.
Sve su to slike koje ste barem jednom vidjeli na internetu.
Na sredini prostorije nalazi se nekoliko arenih drvenih
oblika, koji podjseaju na igru Tetris, i niski crni stol iz
kojeg izlaze 3 crna stalka. Na prvom i posljednjem stalku
nalaze se teki crveni i uti drveni kolutovi. Cilj igre je
prema veliini posloiti kolutove na srednji stalak. Nisam
dobila dojam da je igra zanimljiva. Nekolicina treaa,
nakon itanja opisa i kratkog igranja, pokazala je da dijeli
miljenje sa mnom.

Predzadnja soba u Muzeju iluzija zove se Anti-gravity

soba. U ovoj su sobi podovi, zidovi i stropovi nakoeni.
Zvui fora. I stvarno je fora! Prvo me zanimao vizualni
dojam. Polako sam gurnula gravu kroz vrata da vidim kako
izgledaju ti kosi podovi, zidovi i stropovi. Osim to su vidno
nakoeni, zidovi po sebi imaju iscrtane crne kvadrate koji
dodatno zbunjuju. Krenula sam etati po sobi. Prvih
nekoliko sekunda inilo mi se kako ni ovo nije nita
posebno. No onda sam osjetila onaj, svima dobro poznati,
osjeaj pijanstva. Obuzela me neka nesigurnost. Nisam bila
sigurna je li moje tijelo uspravno ili nakoeno. Zatim je uslijedio osjeaj kao da me
netko gura. Samo sam poela kliziti prema suprotnom zidu. Tek sam tada dobila
pravi dojam nakoenog poda. Na trenutak sam ak osjetila i blagu muninu, zbog
ega sam na kratko izala u onaj normalni prostor. Soba me se toliko dojmila da

sam se i nakon toga vratila u nju na par sekundi. Anti-gravity soba u potpunosti
je uravnoteila moj dojam o svemu to sam do tada vidjela.
Razgledavanje muzeja pribliilo se kraju. Ostala je jo samo jedna sobu koju treba
pogledati. Ames soba. Ime mi nije puno otkrilo. Zavirim unutra i ugledam po
nekoliko klinaca na suprotnim zidovima sobe. I dalje mi nije bilo jasno kakve se
iluzije stvaraju u ovoj sobi.
Daj se smirite da vas mogu slikat.
Doi i ti s nama. Prefora je!
Pridruim se klincima, okrenem se na desno i shvatim o emu se tu radi. Na
sredini zida nalazi se kamera ija se slika prikazuje na televizoru u desnom kutu
sobe. Oni posloeni uz lijevi zid sobe postali su divovi, a oni uz suprotan zid
postali su patuljci. Klinci su nastavili trati po sobi, mijenjati poloaje i veselo
pozirati pred kamerama raznih pametnih mobitela, a ja sam shvatila da je ovim
iluzijama doao kraj.

Monika Ropu