Professional Documents
Culture Documents
Medonosno Bilje
Medonosno Bilje
Zahvaljujući klimatskim raznolikostima, Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju specifičnih sorti
meda. Prema Simiću (1980), u našoj zemlji ima oko 200 do 250 biljnih vrsta s kojih pčele skupljaju
nektar. S navedenih biljnih vrsta, osim nektara, pčele skupljaju pelud i propolis koji su također bitni za
normalno funkcioniranje pčelinje zajednice. U povoljnim godinama, pčele skupljaju i značajne količine
medljike u sastojinama crnogoričnih (jela i smreka) i bjelogoričnih (hrast, javor, lipa, bukva) vrsta
drveća koje zauzimaju velike površine. Pored autohtonih u našu su floru unesene i određene
alohtone biljne vrste. Neke su od njih (bagrem, amorfa, zlatnica) po količinama izlučenog nektara vrlo
značajne. U klimatskom pogledu postoje vrlo jasne razlike između kontinentalnog i primorskog
područja Hrvatske, koje uvjetuju prirodnu rasprostranjenost biljnih vrsta. U kontinentalnom se
klimatu mogu razlikovati biljne vrste nizinskog i gorskog, a u primorskom, mediteranskog i
submediteranskog područja.
Lijeska (Corylus avellana L.) je grm koji naraste 3 do 5 m, rjeđe kao nisko stablo do 7 m
visine. Mladi su izbojci obrasli crvenim žljezdastim dlačicama. Kod starijih je primjeraka kora debla,
sivkastožuta i glatka te posuta lenticelama. Listovi su do 13 cm dugi i 5-9 cm široki. Nalaze se na
kratkoj peteljci, pretežno su okruglog oblika i pri bazi srcoliko urezani. Dvostruko su pilastog ruba, a s
donje su strane dlakavi i hrapavi Cvjetovi su jednodomni, razvijaju se prije listanja, već od veljače.
Muški cvjetovi, obično 2-4 zajedno, tvore obješene žute rese s kojih
pčele skupljaju prvi dragocjeni pelud, a ženski se nalaze po 2 u
cvatovima u obliku zbijenih pupova iz kojih vire tamnocrveni čuperci.
Na jednom grmu cvatnja traje tjedan dana. Raste oko šuma i livada, po
šikarama, čistinama, uz potoke i putove, u ravnici i po planinama.
Područje rasprostranjena je gotovo čitava Europa.
Joha (Alnus glutinosa Mill.) listopadno je stablo do 25 m visine, s vitkim deblom. Listovi su
troredni, obrnuto jajoliki, 4-10 cm dugački. Tamnozelene su boje, s gornje strane goli, a na donjoj se
strani u uglovima lisnih žila nalaze čuperci žutih dlačica. Muški su rese ljubičastosmeđe boje, duge 5-6
cm, po 3-4 na vrhu izbojaka, a
ženske su rese sitnije i nalaze
se ispod njih, također po 3-4 u
pazušku listova. Cvate u veljači
i ožujku prije listanja. Daju
pčelama mnogo peluda. Raste
na vlažnim i dubokim
humusnim, često pjeskovitim
tlima. Pojavljuje se uz nizinske i
brdske potoke i rijeke.
Nalazimo je često i u
mješovitim šumama.
Osim ovih biljnih vrsta, u rano proljeće osim peludne paše pčelama pružaju i nektarnu pašu:
Šafran (Crocus vernus Hill. var. neapolitanus) niska je višegodišnja biljka koja nakon snijega
izbija iz podzemnih lukovica. Ima linearne, uske listove Cvjetovi su gotovo prizemni. Zbog postojanja
većeg broja vrsta boja ocvjeća varira od bijele do ljubičaste. Cvate do mjesec dana. Pčele uglavnom
skupljaju pelud, dok ponekad luči nektar, međutim zbog
dubine čaške pčele ga ne iskoriste. Nalazimo ga u
listopadnim i mješovitim šumama i šikarama, uz rubove
šuma, te na livadama od nizina do subalpskih i alpskih
područja. Raste na svježim, hranjivim tlima.
Vrba iva (S. caprea L.) listopadni je grm ili nisko stablo do 7 m visine. Kod mlađih je primjerka
kora zelenkastosiva, a kod starijih mrežasto ispucana. Listovi su eliptični, dugi 5-10 cm i široki 3-5 cm,
ušiljenog ili tupog vrha i narovašenog ruba. S gornje su strane tamnozeleni i goli, a s donje sivozeleni
do bijeli. Nervatura je lista izraženo mrežolika. Žuti su cvjetovi skupljeni u jajaste mace, a ženski su
valjkasti sa sivom resastom osi.
Krhka vrba (S. fragilis L.) je stablo ili grm do 14 m visine. Izbojci su tanki, goli, sjajni,
zelenkastosmeđi, na osunčanoj strani crvenkasti. Starije su grane zelenkastosmeđe i lako se lome.
Listovi su ušiljeni, goli, isprva Ijepljivi i na obje strane
sjajnozeleni. Cvjeta
za vrijeme ili odmah
iza listanja, muške
su rese žućkasto-
zelene, a ženske
zelene boje.
Pepeljasta vrba (S. cinerea L.) raste kao grm do 5 m visine. Kora je kod izboja siva. Listovi su
eliptični ili obrnuto jajoliki, 5-12 cm dugački i 1,5-4,5 široki. S gornje su strane listovi prljavozelene
boje i goli, a s donje sivi i gusto maljavi. Muške su mace duge 5, a ženske 9 cm. Sve vrbe uglavnom
cvatu u ožujku ili travnju,
istovremeno ili nakon listanja.
Cvatnja traje 20-ak dana.
Dobro mede i daju dosta
peluda. Ponekad unos može
biti do 15 kg. Zanimljive su
pčelama što se u rujnu može
pojaviti medljika. Najčešće
rastu u riječnim dolinama, uz
riječne obale i poplavnim
područjima. Traže dobra
nanosna tla s dovoljno vlage i
mnogo svijetla te ne podnose
kisela tla.
Bijela šumarica (Anemone nemorosa L.) trajnica je koja raste iz trajnog podanka do 20 cm
visine. Stabljka je uspravana, gola ili obrasla rijetkim dlakama. Prizemni su listovi trodijelni, a ovojni se
listovi nalaze u pršljenu od po 3 lista koji su duboko do osnove također trodijelni s nepravilno pilastim
rubom. Cvjetovi su pojedinačni, bijeli, dok su kod žute šumarice(Anemone ranunculoides L.) žute
boje. Cvatu od ožujka do svibnja. Daju pčelama dosta peluda. Pojavljuje se u listopadnim šumama i
šikarama od nizinskog do gorskog pojasa.
Bijela topola (Populus alba L.) je listo, padno stablo do 30 m visine. Kora je debla kod mladih
stabala bjelkastosive i glatka, a kod starijih primjerka uzdužno raspucana. Listovi su jajoliki, tupo
nazubljenog ruba. S gornje su strane tamnozeleni, a s donje
bjelkasti. Muški se cvjetovi nalaze u 3-7 cm dugim resama sa
purpurnocrvenim prašnicima. Ženski se cvjetovi također
nalaze u resama, koje su nešto dulje i vitkije.
Crna topola (P. nigra L.) listopadno je stablo do 30 m visoko. Kora je na mlađim primjercima
glatka i sivobijela, dok je kod starijih stabala smeđkastocrna i duboko ispucana. Listovi su trokutasto
zaokruženi od 5-7 cm dugi i 3-6 cm široki s pilastim rubom. Muške su rese kraće (4-6 cm) od ženskih
(10-15 cm).
Jasika, trepetljika (P. tremula L.) kao i prethodne vrste listopadna su to stabla do 35 m visine.
Kora je isprva žućkastosiva i glatka, a starenjem poprima tamnosivu boju i ispuca. Listovi su jajasti i
vrlo krupni, do 19 cm dugački i do 13 cm široki na 6-8 cm dugoj peteljci, zbog čega i kod najmanjeg
strujanja zraka listovi trepere. Muške su mace duge 6-11 cm i debele do 2 cm, obavijene gustim
dlakama, koje nakon cvatnje pocrvene, a ženske su tamnosmeđe.
Sve vrste topole cvjetaju u ožujku i travnju. Pčele s njih isključivo skupljaju pelud. Zbog velikih
količina biljnih smola, spadaju u one biljne vrste koje pčelama pružaju vrlo značajan izvor za
proizvodnju propolisa. Pojedinih se godina, kad su zadovoljeni uvjeti za razvoj lisnih uši, u srpnju i
kolovozu pojavljuje medljika. Najbolje se razvijaju na svježim i bogatim tlima, a nalazimo ih na
vlažnim terenima uz obale rijeka i potoka, najčešće u nizinskim šumama.
Bijeli jasen (Fraxinus excelsior L.) listopadno je stablo do 40 m visine. Kora je isprva glatka i
zelenkastosiva. Kasnije, kod starijih stabala poprima tamniju boju i duboko uzdužno i plitko poprečno
se izbrazda. Listovi su krupni do 40 cm dugački, sastavljeni od 9-15 listića podjednake veličine,
jajstoog oblika, ušiljena vrha s pilastim rubom. Cvjetovi su skupljeni u guste, smeđe metličaste cvati
na vrhu grana, koji su isprva uspravni, a
kasnije se objese. Razvijaju se iz bočnih
pupova na lanjskim izbojcima. Cvijeta
koncem travnja ili početkom svibnja prije
listanja. Pčelama pružaju prije svega
dragocjeni izvor peludi. Raste na dovoljno
vlažnim bogatim tlima, najčešće u brdskim
i planinskim područjima. Osim bijelog
postoji i crni jasen (F. ornus L.) koji je za
razliku od prethodne vrste puno niži.
Listopadni je to grm ili do 8 m visoko
stablo sa smedom ljuskavom korom. Listovi su do 30 cm
dugački, sastavljeni iz 7-9 listića, duguljasto jajolikog oblika,
kratko ušiljena vrha s nepravilno pilastim rubom. Bijeli
mirišljavi cvjetovi razvijaju se početkom svibnja u gustim, do
20 cm dugim metličastim cvatovima na kraju grana. Cvjeta u
isto vrijeme kada i bijeli jasen, Pčele ga pohađaju isključivo
zbog velikih količina zelenkastog peluda. Crni je jasen
pretežno južnoeuropsko drvo. Kod nas najčešće raste na
kršu, po sunčanim planinskim obroncima, pojedinačno ili u
gustim skupinama s drugim šumskim drvećem i grmljem.
Hrast (Quercus spp.) Ima ih vise vrsta, a po biologiji su jednodomne anemofilne vrste.
Listopadna su to stabla do 35 m visine i s promjerom debla 1-3 m. Listovi su goli, 8-15 cm dugi,
nesimetrično krpastog ruba, na 2-10 mm dugim, dosta debelim peteljkama. Cvjetovi su jednospolni,
muški imaju oblik 2-5 cm dugih resa, a ženski rastu pojedinačno ili u
skupinama do pet. Od vrsta najznačajnije su lužnjak (Q. robur L.),
kitnjak (Q. petraea Liebl.), cer (Q. cerris L.), medunac (Q. pubescens
Willd.) i sladun (Q. conferta Kit.). U svibnju su muški cvjetovi zanimljivi
pčelama kao izdašan izvor peluda. Osim toga, pčelama su u lipnju
zanimljivi i zbog pojave medljike. U području Požeško-slavonske
županije zamijećeno da se svake godine s nejednakim intenzitetom
pojavljuje medljika na hrastu sladunu. Prema opažanjima uočeno je da
medljika ne nastaje uobičajeno, kao posljedica pojave kukaca (lisnih ili
štitastih uši), već kao fenomen gdje biljka tijekom vegetacijskog
razdoblja postupno odbacuje neoplođene žirove što je popraćeno
obilnim izlučivanjem slatkoga soka.
Hrast lužnjak
Hrast kitnjak Hrast medunac
Trešnja (Primus avium L.) i višnja (P. cerasus L.) Trešnja je listopadno stablo s dosta rijetkom
krošnjom, koje naraste od 16 do 20 m visoko. Listovi su obrnuto jajasti, zašiljeni, 6-12 cm dugi,
pilastog ruba. Lijepi i bijeli cvjetovi razvijaju se istodobno s listovima (u travnju i svibnju) u velikoj
množini, u obliku gustih štitastih cvati (gronje). Osim obilnog lučenja nektara, pčelama je zanimljiva i
zbog peluda. Divlja trešnja raste po našim šumama, medu grmljem i živicom, a dolazi većinom
pojedinačno. Predstavlja ishodišnji oblik mnogih kulturnih oblika trešnje. Kao i kod trešnje i kod višnje
su cvatovi gronje.
Važno je istaknuti
da osim cvjetnih
kod višnje postoje
i izvancvjetne
nektarije na
naličju lista.
Trešnja Višnja
Bijela mrtva kopriva (Lamium. album L.) stabljika joj je četverokutna i šuplja, 20-50 cm
visoka, pri vrhu dlakava i obično samo u donjem dijelu slabo razgranjena. Listovi su smjeŠteni
nasuprotno, a po obliku nalikuju pravoj koprivi. Do 7 cm su dugi,
jajasti i dugačko zašiljeni, dlakavi i
nejednolično oštro nazubljeni. Cvjetovi
su prljavobijeli, sjedeći, oko 2 cm dugi,
stoje u pršljenastim cvatovima u
pazušcima gornjih listova. Cvate od
svibnja do kolovoza, a često i po drugi
put u jesenjim mjesecima. Raste
većinom u gustim skupinama uz jarke,
pruge, ceste i putove, na poljima i
livadama. Češće se pojavljuje u brdskim
nego ravničarskim krajevima.
Pjegava mrtva kopriva (L. maculatum L.) trajnica je koja naraste 20-80 cm visoko. Ima uspravnu,
dlakavu stabljiku. Listovi su 3-8 cm
dugi i 2-7 cm široki, na 1-4 cm dugoj
peteljci, jajasto trokutasti, nazubljenog
ruba i ponekad s bjelkastom pjegom.
Po 6-14 purpurnocrvenih cvjetova je
skupljeno u pršljenasto raspoređenim
cvatovima. Cvjeta od travnja do
studenog. Nalazimo je najčešće u
vlažnim šumama i šikarama, na
rubovima šuma, uz putove, na
obalama rijeka i potoka i na
napuštenim mjestima, od nizina do
brdskog pojasa.
Grimizna mrtva kopriva (L. purpureum L.) Grimizna mrtva kopriva vrlo sliči obuhvatnoj
mrtvoj koprivi. Listovi su joj šiljasti i ne obuhvaćaju stabljiku, a prekriveni su i mekim dlačicama.
Stabljika naraste najviše do 20 do 30 cm. Zbog velike rasprostranjenosti često se smatra korovom.
Stvara dosta nektara i peludi, a najbolju pašu daje tijekom travnja. Cvjeta gotovo tijekom cijele
godine pri povoljnim uvjetima
Sve su mrtve koprive zanimljive pčelama. Pružaju im obilje nektara i peluda, ali najmedonosnija od
njih je svakako bijela mrtva kopriva.
Uljana repica (Brassica napus var. oleifera DC.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta
biljka. Stabljika je uspravna od 50-150 cm visoka, razgranjena s voštanom prevlakom. U donjem je
dijeiu ponekad odrvenjela. Na sebi ima vise izmjenično raspoređenih sivozelenih listova i mnogo
cvjetova skupljenih na vrhu stabljike u zbijenim grozdovima. Donji su listovi s debelim peteljkama,
manje ili vise u rozeti. Cvjetovi su dvospolni, svijetložute boje. Vrlo je značajna medonosna biljka i
mnogo doprinosi razvoju pčelinje zajednice. Prva je paša s koje pčele mogu skupiti znatne količine,
kako nektara, tako i peluda. Cvate oko 20 dana. Jake pčelinje zajednice mogu skupiti dnevno i do 5 kg
meda.
Crveni glog (Crategus oxyacantha L.) je listopadni grm ili do nisko stablo 4 m visine. Kora je
kod starijih primjeraka sivkastosmeđa, a kod jednogodišnjih izbojaka zelenkastosmeđa. Listovi su do
4 cm dugi, obrnuto jajasti i nejednoliko nazubljeni. Odozgo su sjajni i zagasitozeleni, a na naličju
plavkastozeleni i uz žile dlakavi. Po 8-10 bijelih ili svijetloružičastih cvjetova sa 5 okruglastih latica i
mnogo prašnika stoje u uspravnim štitovima. Cvjeta u svibnju i lipnju, a cvjetovi intenzivno mirišu.
Pčele ga pohađaju zbog peluda i nešto manje zbog nektara. Raste medu drugim grmljem, živicom i
šikarom, kraj putova i uz rubove šuma i polja u ravnici i po planinama. Javlja se i u svijetlim šumama,
u divljem stanju većinom pojedinačno. Mnogo se sadi za živicu, uz polja i ceste.
Osim crvenog postoji i bijeli glog (C. monogyna Jacq.) koji je također listopadni grm ili manje
stablo do 8 m visine. Kora mu je pepeljastosiva do 1 cm debela, a na mladim je izbojima zelenkasta i
glatka. Od crvenog se gloga razlikuje nešto dubljim urezima na listovima i dlakavim dršcima cvjetova,
a i cvjetovi su nešto manji. Cvate 14 dana kasnije i ima bijele latice i crvene prašnike.
Gorski ili bijeli javor (Acer pseudoplatanus L.) je do 40 m visoko i snažno stablo. Ima jake
grane, razgranjenu i bujnu krošnju i glatku koru, koja se kod starih primjeraka raspuca i ljušti. Listovi,
su nasuprotni, 10-20 cm dugi i isto toliko široki, pri dnu srcoliki s grubo pilastim rubom. S gornje su
strane tamnozeleni i sjajni, a s naličja plavkastozeleni i duž žila dlakavi. Cvjetovi su sakupljeni u
zelenkastožute viseće metlice smještene na vrhu ovogodišnjih izbojaka. Raste po šumama često
pomiješan s bukvom, a više uspijeva u planinskim krajevima negoli u ravnici. Voli duboko, rahlo i
humusno tlo.
Poljski javor, klen (A. campestre L.) listopadno je stablo do 20 m visoko. Kora je svijetlosiva,
hrapava, ljušti se mrežasto. Listovi su sitni, dugi 4-7 cm, po obliku su slični gorskom javoru, stoje na
crvenkastoj, više ili manje dlakavoj peteljci.
Žućkastozeleni cvjetovi oblikuju u svibnju
uspravne štitaste cvatove koji se kasnije
objese. Cvjeta za vrijeme listanja ili
neposredno nakon njega. Raste najviše u
mješovitim i hrastovim šumama, a voli
vapnenasto tlo.
Žestik, žestikovina (A. tataricum L.) listopadni je grm ili stablo nepravilno razgranate krošnje
8-12 m visoko. Listovi se nalaze na 2-5 cm dugoj peteljci, dvostruko i nepravilno nazubljena ruba.
Cvjetovi su zelenkastobijeli i smješteni na
uspravnim 5-10 cm dugim metlicama. Raste u
ravničarskim i brežuljkastim područjima na
vlažnim i dubljim, hranjivim tlima. Svi su javori
medonosni, a uz to daju i dosta peluda. U lipnju
je moguća pojava i medljike.
Veliki trputac (Planlago major L.) trajnica od 10 do 40 cm visine s oko 10 cm širokim i isto
toliko dugim prizemnim listovima na peteljci koja je jednako duga kao i plojka. Na vrhu se stabljike
razvijaju od lipnja do listopada neugledni i sitni žućkastobijeli
cvjetovi zbijeni u duguljasti klas. Ovaj se trputac ubraja medu
najraširenije biljne vrste. Nalazimo ga svuda, uz putove, ljudska
naselja, po livadama, poljima, pašnjacima, kako u nizini tako i u
planinama.
Suličasti trputac (P. lanceolata L.)
trajnica sa 10-20 cm dugim, šiljatim, sa 3-5 žila
uzduž ispruganim listovima, koji se postupno
suzuju u posve kratku peteljku, a složeni su u
prizemnu rozetu. Stabljika sa 2-3 cm dugim
smećkastim klasastim cvatovima na vrhu
naraste do 50 cm visine. Cvjeta od svibnja do
rujna. Raste uz putove i po suhim livadama.
Voli hranjivo i pjeskovito tlo. Uspijeva i na
visokim planinama.
Svilenasta bjeloglavica, lipica (Dorycnium germanicum Rikli) je polugrm visine 15-45 cm, s
brojnim razgranjenim stabljikama, koje su polegle, u donjem su dijelu drvenaste, a u gornjem obrasle
poleglim dlakama. Listovi su mali i uski,
kopljasti obrasli svilenastim dlakama.
Cvjetovi su bijele boje, po 5 do 14 njih
skupljeni u cvatovima na 2-8 cm dugim
stapkama. Cvjeta od lipnja do kolovoza.
Pčelama pruža značajne količine nektara
i nešto manje peluda. Karakteristična je
krška biljka. Raste na kamenjarskim,
krškim travnjacima od obalnog do
pretplaninskog područja.
Amorfa (Amorpha fruticosa L.) je grm je do 2 m visine. Izbojci su joj šiboliki s glatkom i sivom
korom, debeli 2-3 cm. Listovi su do 30 cm dugački, sastavljeni od 11-25 jajolikih listića. Cvjetovi su
tamnoljubičasti, skupljeni u uspravne, 7-15 cm dugačke grozdove na vrhu grane. Cvjeta početkom
lipnja oko 15 do 20 dana i to odmah iza bagrema. Pčele se nje skupljaju nektar, ali što je najvažnije
ova biljka daje puno kvalitetnog peluda. Raste na vlažnim staništima i šumama pored rijeka. U
Hrvatskoj je ima dosta uz rijeku Odru i Savu (od Novske do Okučana i Jasenovca do Stare Gradiške).
Pitomi kesten (Castanea saliva Mill.) jednodomna je biljna vrsta s 20-30 m visokim stablom i
bujnom krošnjom. Kora je u mladih primjeraka glatka i maslinastosmeđa, a kasnije postaje smeđesiva
i uzdužno ispuca. Listovi su duguljasti, krupno nazubljeni, 8-16 cm dugi i 3-6 cm široki, na licu goli, a
na naličju dlakavi. Muški su cvjetovi smješteni u skupinama od po 3 i vise u uspravnim 10-30 cm
dugim resama, a pri njihovoj se osnovi nalaze ženski cvjetovi. S muških cvjetova pčele skupljaju obilje
peluda, a sa ženskih nektar. Najprije daje pelud, a za 5 dana počinje izlučivati nektar. Cvatnja
pojedinog stabla traje 10 dana, a kako sva ne počinju cvasti istovremeno cvatnja se produži na 20
dana. Medenju odgovara toplo vrijeme s dovoljno vlage u zraku. Dnevni se unosi kreću oko 5 kg.
Medu svim biljkama zanimljivim za pčele s kestena pčele mogu skupiti
najveće količine peludi čak i do 15 kg. U lipnju je također moguća pojava
medljike. Uspijeva na izrazito kiselim tlima. Kod nas raste na izoliranim
područjima u Istri
(Oprtalj, Pazin) i
kvarnerskom dijelu Istre
(Lovran). Najznačajnije
se sastojine nalaze na
Zrinjskoj i Petrovoj gori.
Također ga ima u okolini
Karlovca, Hrvatskom
Zagorju, na Zagrebačkoj
gori i Požeškoj kotlini.
Livadna zečina, crveni različak (Centaurea. jacea
L.) je trajnica, 30-80 cm visoka. Stabljika je uspravna,
uglasta i dlakava s naizmjence rasporedenim listovima.
Listovi su eliptični, dlakavi, prizemni se nalaze na dugim
peteljkama, dok su oni na srednjem dijelu stabljike
cjeloviti i sjedeći. Ljubičastocrveni cvjetovi su skupljeni u
glavice promjera 2-3 cm. Cvjeta od srpnja do listopada.
Pojavljuju se kao korov na oranicama i livadama. Pčelama
daje dosta nektara i peluda.
Puzajuća ivica (Ajuga reptans L.) višegodišnja je zeljasta biljka visoka 7-35 cm. Imaju i kratku
stabljiku. Listovi su loptasti, prizemni su skupljeni u rozetu, a oni na stabljici su unakrsno raspoređeni.
Dugi su 4-8 cm, a široki 1-3 cm, narovašenog ruba. Plavi su cvjetovi skupljeni u pršljene koji su pri
vrhu gušći i završavaju u klasastom cvatu. Pčelama je zanimljiva isključivo radi nektara. Zastupljena je
uglavnom na vlažnim livadama. Cvjeta od travnja do kolovoza.
Divlja mrkva (Daucus carota L.) dvogodišnja je biljka 50-80 cm visoka. Stabljika joj je
uspravna, razgranjena i šuplja. Listovi su dvostruko do
četverostruko perasto izrezani, tamnozelene boje.
Brojni bijeli cvjetovi stoje na velikim i sastavljenim
štitovima. U sredini se cvata nalazi tamna mrlja od
nekoliko crnkastoljubičastih cvjetova. Uglavnom je
nalazimo na livadama. Pčelama daje velike količine
nektara i peluda. Javlja se u velikoj množini po
livadama, travnjacima i poljima. Zatim, uz putove,
njive, živice, uz obale rijeka i na svijetlim mjestima u
šumi.
Šapika (Heracleum sphondylium L.) je
dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka.
Stabljika joj naraste 50-180 cm visoko, uspravna
je, šuplja, uzdužno izbrazdana, čekinjasto
dlakava i razgranjena. Listovi mogu biti
promjenljivog oblika. Različito su krpasto ili
perasto
nazubljeni,
donji su
često vrlo
veliki, i do
60 cm
dugi, a gornji manji s jako odebljalom, žljebastom peteljkom.
Veliki sastavljeni štitovi jaka mirisa stoje na vrhu stabljike,
promjera su oko 20 cm, a sastoje se od 15 do 30 malih štitaca
na nejednako dugim dršcima, s bijelim, žućkastim ili
zelenkastim, rjeđe plavkastim ili crvenkastim cvjetićima. Cvate
od lipnja do rujna i daje pretežno nektar. Cvatnja traje oko 20
dana. Raste po vlažnim dolinama i livadama, uz šumske ceste i
putove, kraj rijeka i potoka, u ravnici i po planinama.
Poljski osjak (Cirsium arvense L.) je trajnica uspravne i bridaste stabljike 30 -150 cm visoke.
Listovi su eliptični, cjeloviti, nazubljeni i trnovitog ruba. S gornje su strane goli, a s donje strane sivo
do bijelo prstenasti. Cvjetne su glavice duge 1,5-2 cm, pojedinačne ili po 2do 3 skupljene u grozd.
Cvjetovi su ljubičastocrvene, rjeđe svijetlocrvene ili bijele boje. Raste u skupinama na kamenitim i
ilovastim mjestima, na njivama kao korov, zatim uz putove, u jarcima i na krčevinama.
Zeljasti osjak (C. oleraceum L.) trajnica, koja naraste 50-150 cm visoko. Stabljika joj je
uspravna, iznutra šuplja, ponekad pri vrhu razgranjena. Listovi stoje na stabljici naizmjenično u većim
razmacima. Donji su obično vrlo veliki i perasto iscijepani, a gornji jajasti, nazubljeni i sjedeći. Cvjetne
glavice, koje stoje na vrhu stabljike žućkasto su bijele, rjeđe crvenkaste, 2,5-4 cm duge, ovijene
velikim bodljikavo nazubljenim eliptičnim listovima. Nalazimo ga po vlažnim livadama, uz rijeke,
potoke i šikare, po močvarnim i jako zasjenjenim mjestima. Obje vrste pčelama daju značajne količine
nektara i manju količinu peluda.
Vodopija (Cichorium inthybus L.) višegodišnja je 30-150 cm visoka biljka. Stabljika joj je
uspravna, čvrsta, uzduž izbrazdana, u gornjem dijelu razgranjena. Donji su listovi duguljasti i perasto
izrezani, a gornji su manji, nazubljeni i naizmjenično poredani. Brojni, svijetloplavi (rjeđe ružičasti ili
bijeli) zvjezdasti cvjetovi razvijaju se na posve kratkim stapkama. Cvate od lipnja do rujna. Uz to što je
medonosna pčele je pohađaju i zbog peluda. Raste uz putove, pruge, živice, po livadama, poljima i
pustim, neobrađenim mjestima.
Crvena djetelina (Trifolium.
pratense L.) trajnica je do 50 cm visoka s
jako razvijenim podzemnim dijelovima i
razgranjenim, uspravnim ili pridignutim
stabljikama. Listovi su trodijelni, na dužoj
peteljci, obično s bjelkastim pjegama.
Sitni grimiznocrveni cvjetovi složeni su u
guste glavičaste cvatove. Cvjeta od
svibnja do rujna.
Vodena metvica (Mentha aquatica L.) je trajnica, visoka 20-80 cm. Listovi su jajasto eliptični i
nazubljeni. Stabljika je dlakava, obično crvenkaste boje. Cvjetovi su skupljeni u svijetloljubičaste ili
svijetloružičasti odozgo okruglaste cvatove, a razvijaju se od srpnja do listopada. Dugolista metvica
(M longifolia Huds.) trajnica je 20-100 cm visoka, po aromatičnom mirisu slična prethodnoj vrsti.
Stabljika je uspravna i tupo bridasta, a u gornjem je dijelu fino dlakava. Listovi su jajasti vise ili manje
sjedeći, oštro nazubljenog ruba, dugi 5-10 cm i široki 1,5-3 cm. Odozgo su gotovo goli, a s donje su
strane obrasli gustim sivobijelim dlakama. Svijetloljubičasti ili ružičasti cvjetovi složeni su u šiljaste
prividne klasove, a javljaju se od srpnja do rujna. Cvatnja traje oko 20 do 30 dana. Najčešći se prinosi
na metvici kreću od 20 do 30 kg po košnici. Važno je istaknuti da s nje pčele mogu dati vrcanje i dobro
se pripremiti za zimu. Rastu po močvarnim livadama, uz potoke, općenito na vlažnom i hranjivom tlu.
Dugolista se metvica penje i do 1 500 m
nadmorske visine. Majčina dušica (Thymus
serpyllum L.) trajni, do 30 cm visoki, ponajčešće
puzeći grmić s brojnim izdancima i vriježama.
Stabljike su okrugle, prilegnute ili se uzdižu.
Listovi su okruglasto jajasti, nasuprotni, sitni,
svega 0,5-1,5 cm dugi, čitava ruba, goli ili obrasli
dlakama. Sitni svijetloružičasti cvjetovi stoje u
zbijenim okruglastim cvatovima na vrhovima
ogranaka. Cvate od početka srpnja i cvatnja traje
oko 30 dana. Raste po suhim i sunčanim
mjestima, na livadama, pašnjacima i
kamenjarima, uz rubove šuma i putova.
Obična zlatnica, zlatošipka (Solidago virgaaurea
L.) trajnica je koja naraste od 30 do 100 cm. Stabljika je
uspravna i okruglasta. Listovi su raspoređeni
naizmjenično. Donji su jajasti, a gornji kopljasti, cjelovitog
ili pilastog ruba. Cvjetne su glavice malene, 10-15 mm u
promjeru, sastavljene od jezičastih cvjetova žute boje.
Cvjeta od srpnja do rujna. Zastupljena je od nizinskog do
brdskog područja, na humusnim, pjeskovitim i slabo
ilovastim tlima. U našoj flori postoji podvrsta S. virgaaurea
subsp. alpestris Gaudin, koja je zastupljena u planinskim
krajevima i to pretežito na kiselim tlima. Odlikuje se puno
manjim rastom (10-30 cm). No najzanimljivija za
pčelarstvo je svakako velika zlatnica S. gigantea Aiton. Od
zlatnica ova je biljna vrsta najveća, može narasti i do 2 m.
U gornjem se dijelu nalaze žute grozdaste cvati. Veoma je
značajna medonosna biljka jer daje obilje nektara i peluda
krajem ljeta.
Bršljan (Hedera helix L.) drvenasta vazdazelena penjačica, može dostići visinu i do 30 m. Pri
penjanju se pričvršćuje adventivnim («zračnim») korijenjem za podlogu. Listovi su naizmjenični,
kožasti, na licu tamnozeleni, sjajni, na naličju žutozeleni, dok su mladi obrasli su dlačicama kasnije su
goli. Cvjetovi su sitni zelenkastobijele boje složeni u guste poluloptaste grozdove. Cvate od rujna do
studenog. Pčele ga masovno posjećuju zbog nektara i peluda.
Medonosno bilje mediteransko i submediteranskog područja
Agrumi (Citrus L.). Od agruma kod nas je najznačajnija mandarinka (Citrus reticulata Blanco),
te na manjim površinama naranča (C. aurantium L.). Mandarinka je vazdazeleno do 3 m visoko stablo
uglavnom s glatkom korom. Kod mladih se izbojaka u pazušcima listova nalazi po jedan tanak trn, dok
su stare grane često bez trnja. Listovi su naizmjenični, okruglasti i na vrhu malo zašiljeni. Cvjetovi su
bijele boje, nalaze se na kratkim stapkama, dolaze pojedinačno ili u kratkim grozdovima i vrlo su
mirisavi. Cvate u ožujku ili travnju. Medonosna je (50 kg/ha), osim nektara pčele s nje skupljaju i
manje količine peluda. Također se u travnju i svibnju može pojaviti medljika. Povoljnih se godina
mogu postići prinosi i do 30 kg meda po košnici. Značajne se površine nalaze na potezu Metković-
Opuzen-Ploče.
Lovor (Laurus nobilis L.) vazdazeleni je grm ili do 12 m visoko stablo sa širokom i gustom
krošnjom. Kora je pepeljasta, glatka, dosta tanka, kod starijih je stabala crna i hrapava. Listovi su
izmjenični, duguljasto-eliptični, 5-10 cm dugi, kožasti, tamnozeleni, tvrdi i sjajni, na oba kraja ušiljeni i
ispresavijana ruba. Dvodomna je biljka. Cvjetovi su žućkastobijele boje skupljeni u čuperke u
pazušcima listova. Muški cvjetovi sadrže 12 prašnika, a ženski imaju tučak s nadraslom plodnicom i 4
sterilna prašnika koji izlučuju nektar. Cvate od ožujka do travnja. Pčele ga rado pohađaju prije svega
zbog peluda (narančaste boje), no mogu skupiti i znatne količine nektara, kojeg uglavnom iskoriste za
razvoj zajednice. Rasprostranjen je duž cijele jadranske obale, gdje raste pojedinačno ili u skupinama
s ostalim vazdazelenim grmljem. Ima ga u Istri, na Lošinju, Rabu, Pagu, Braču, Hvaru, Visu i Pelješcu.
Smrdljika (Pistacia terebinthus L.) je za razliku od tršlje listopadni grm ili do 10 m visoko drvo
u mladosti glatkom, a kasnije mrežasto ispucanom, tamnosmeđom korom. Listovi su izmjenični,
neparno perasti, 9-16 cm dugi, a sastoje se od 6-10 cm dugih listića, koji su odozgo tamnozeleni i
sjajni, a na naličju svjetliji. Dvodomna je biljka. Cvjetovi su žućkastozeleni, u 5-15 cm dugim
grozdastim cvjetovima, a cvjetaju od kraja travnja. Kao i prethodni srodnik, pčelama je isključivo izvor
peluda. Ulaze u sastav makije, ali su zastupljeni i na sunčanim, stjenovitim staništima.
Tilovina (Petteria ramentacea Sieber) Listopadni grm do 3 m visine, gustih, uspravnih i
bridastih izbojaka. Kora je kod starijih grana prljavosiva, dok je kod debla crnosive boje i mrežasto
izbrazdana. Listovi su trodijelni i nalaze na 4 cm dugoj peteljci. Listići su obrnuto jajoliki, 2-6 cm dugi.
Na licu su goli, a na naličju su uz glavnu žilu dlakavi. Srednji je listić nešto veći od ostalih. Cvjetovi su
žuti i mirisavi do 2 cm dugi, skupljeni u jajaste i duguljaste, uspravne grozdaste cvatove, duge do 8
cm. Počinje cvasti početkom travnja i traje 30 dana. Vrlo je medonosna te se pojedinih godina može
ostvariti prinos do 20 kg meda po zajednici. Rasprostranjena je u submediteranskom dijelu Dalmacije
južno od rijeke Cetine, a naročito u području Neretve.
Crnika (Qurcus ilex L.). Vazdazeleno stablo ili grm sa širokom i okruglastom krošnjom.
Dostigne visinu oko 20 m. U mladih je primjeraka kora siva i glatka, a kasnije postaje tamnosiva, te
ispuca na sitne tamne Ijuske. Listovi kožasti oko 3-8 cm dugi, 2-4 cm široki, šiljati, na kratkoj peteljci.
Rub je plojke cjelovit, valovit ili tupo do bodljasto nazubljen. Odozgo su tamnozeleni i sjajni, a odozdo
prekriveni žućkastobijelim dlačicama. Jednodomna je biljna vrsta. Muški se cvjetovi nalaze u resama,
dugim do 7 cm, a ženski su pojedinačni ili po 2 zajedno. Cvate od travnja do svibnja. Pčelama pruža
velike količine peluda, a u lipnju je i moguća pojava medljike. Rasprostranjena je duž cijele jadranske
regije. U Istri i Dalmaciji se uz grmolike forme pojavljuju i stablašice, dok u Hrvatskom primorju raste
samo grmasto. Najljepše se sastojine nalaze na otocima Rabu, Braču, Hvaru, Korčuli i Mljetu.
Žuti katanac (Reseda lutea L.) dvogodišnja je ili višegodišnja biljna vrsta od 30 do 60 cm
visine, uspravne i razgranjene stabljike. Donji su listovi nerazdijeljeni i duguljasti, dok su gornji dvo ili
trorežnjasti do dvostruko perasti. Cvjetovi su zelenkastožute boje na kratkim stapkama smješteni u
mnogocvjetni grozdasti cvat. Cvjeta od svibnja do rujna. Pčelama je zanimljiv, kako zbog nektara, tako
i zbog peluda.
Drvolika pucalina (Colutea arborescens L.) listopadni je do 5 m visok grm. Na mladim je
izbojcima kora zelenkasta i prekrivena bijelim dlačicama, dok je na starijim granama sivkasta i ljušti
se. Listovi su neparno perasti i
sastavljeni od 7-13 eliptičnih listića dugih
1,5-3 cm, cjelovitog ruba i na vrhu plitko
urezani. Lice im je golo, a naličje
neznatno maljavo. Cvjetovi su prilično
krupni, dugi oko 2 cm, zlatnožute boje u
uspravnim grozdastim cvjetovima
smješteni na 2-3 cm dugačkoj stapci.
Cvate od svibnja do srpnja. Pčelama
pruža nektar i pelud. Kod nas se
pojavljuje u dalmatinskim makijama i
submediteranskim šumama, zatim u
kamenjarima na vapnenastim tlima.
Drača (Paliurns spina-christi Mill.) je bodljikavi listopadni grm oko 3 m visok. Izbojci su
najprije dlakavi, a kasnije ogole i crvenkastosive su boje. Listovi su jajasti, cijelog ili blago nazubljenog
ruba, 2-4 cm dugi i 1-1,5 cm široki, raspoređeni spiralno. Zeljasti i dlakavi palistići kasnije odrvene i
preobraze se u trnove savijene prema bazi izbojka. Cvjetovi su građeni na osnovi broja 5, skupljeni u
sitne zlatnožute grozdaste cvatove, smještene u pazušcima listova. Cvate u svibnju i lipnju. Pčelama
je zanimljiva prije svega zbog nektara, ali s nje mogu skupiti i ponešto tamnožutog peluda. Raste na
kamenitim mjestima, uz putove, među šikarom, grmljem. Kod nas je ima u Istri, Hrvatskom primorju i
u Dalmaciji, ali u makijama je prilično rijetko nalazimo. Primorska kupina (R. ulmifolius Schott. ). Raste
kao vazdazeleni grm, s jakim dlakavim stabljikama koje su obrasle bodljama široke baze. Listovi se
sastoje od 3 do 5 listića oštro pilastih. S gornje su strane tamnozeleni i goli, a s donje strane bjelkasti.
Cvjetovi su ružičastocrveni, zbijeni u metlicama obraslim kukastim bodljama. Kod nas je ima u
dalmatinskim makijama.
Obični dubačac (Teucrium chamaedrys L.) polegli je vazdazeleni polugrm visine do 25 cm.
Izbojci su okrugli i obrasli mekanim dlakama. Listovi su eliptični , dugi 2-4 cm i široki 1-2 cm
narovašenog ruba. Cvjetovi su crvenoljubičaste boje, na dugim stapkama, većinom po 4 u vršnim
grozdastim, pršljenasto raspoređenim cvatovima. Cvijeta od srpnja do rujna. Pčele ga isključivo
posjećuju zbog nektara. Nalazimo ga u Istri, podno Velebita, šibenskom zaleđu, području Neretve,
Pelješcu i Dubrovačkom primorju, te na otocima Krku, Rabu, Braču, Visu, Hvaru i Korčuli.
Trava iva (T. montanum L.) vazdazeleni je polegli polugrm s uspravnim izbojcima visine do 30 cm.
Izbojci su sivosmeđe boje i vrlo razgranjeni. Listovi su duguljasti, manje-više podvijena ruba, dugi 0,5-
2 cm i široki 2-4 mm. Po 1 do 3 cvjetova bjelkastožute boje u pazušcima najgornjih listića, skupljeni su
u polukuglaste glavice.
Cvijeta od lipnja do
kolovoza. Kao i
prethodna biljna vrsta
značajna je pčelinja
paša. Rasprostranjena
je u Istri, području
Velebita, zadarskom i
šibenskom zaleđu, te
Dalmatinskoj zagori.
Također je ima na Krku
i otocima šibenskog
arhipelaga.
Mirta (Myrtus communis L.) je vazdazeleni grm ili stablo do 5 m visoko. Kora je crvenkasta, a
kasnije poprima pepeljastosivu boju. Listovi su kožasti, jajolikog oblika, prema vrhu suženi, 1-3 cm
dugi i 0,5-1 cm široki. Gusto su nasuprotno smješteni, na lieu su tamnozeleni, a na naličju svjetliji i
sjajni. Cvijeta u lipnju i srpnju brojnim, bijelim ugodno aromatičnim cvjetovima na dugačkim
stapkama smještenim u pazušcima listova oko 20 dana. Osim što je vrlo medonosna, pčelama pruža
izobilje peluda. Raste po toplim i sunčanim obalnim područjima. Kod nas je rasprostranjena na
zapadnoj obali Istre i u Dalmaciji južno od Trogira, a na otocima je najviše raširena na Lošinju, Mljetu,
Lastovu, Hvaru, Visu i Lokrumu.
Lavanda (Lavandula spp.) Ovaj rod obuhvaća 48 poznatih vrsta. Najstarija i najpoznatija
uzgojena vrsta je lavanda {Lavandula angusiifolia Mill.) sinonimi - (L. officinalis Chaix., L. vera DC).
Višegodišnja je to biljka koja raste u obliku poluloptastog
grma 40-60 cm visine i promjera 80-120 cm. Drvenast vrlo
račvast korijen prodire duboko u tlo. Stabljika je kratka,
debela, drvenasta, i od samog vrata korijena vrlo
razgranata. Listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba,
dugi 3-5 cm, široki 0,2-0,5 cm, sivozelenkasti, na naličju
dlakavi. Cvjetovi su sitni, Ijubičastomodri, mirisavi,
skupljeni u vršnim pršljenastim, 3-6 cm dugačkim
klasovima na stapkama 5-15 cm dugačkim. Cvatnja se
događa u
lipnju i
srpnju i traje
oko 30 dana.
Spada medu najmedonosnije biljke. Pored neobično
dobrog medenja, lavanda ima jednu lošu osobinu. Za
vrijeme paše matica potpuno prestane nesti i zajednica
redovito oslabi. Lavanda odlično medi, ali nema peluda.
Za razliku od lavande, hibridna lavanda (L. hybrida
Reverchou) je nastala križanjem (L. angustifolia Mill, x L.
lalifolia Vill.). Zbijeni je to grm visok 80-100 cm, promjera vise od 150 cm. Cvjetne su stabljike
razgranate, duge 60-90 cm. Listovi su zeleni, slabo dlakavi, dugi 5-7 cm i široki 0,8-1 cm. Cvjetovi su
jednake boje prethodnoj vrsti.
Planika (Arbutus unedo L.) vazdazeleni je grm ili niže stablo, koje može narasti do 10 m
visoko. Kora je izbojaka crvenkastosmeđe boje i ljušti se u uskim uzdužnim ljuskama. Listovi su
jajoliki, 6-8 cm dugi i 2-3 cm široki, kožasti, sjajni, na vrhu ušiljeni i s nazubljenim rubom. Bijeli do
svijetloružičasti cvjetovi razvijaju se u 5 cm dugačkim grozdastim cvatovima od listopada do prosinca.
Kod nas je ima u Istri i na Lošinju, dok se masovnije pojavljuje na otocima zadarskog arhipelaga,
šibenskom zaleđu, na otocima Braču, Hvaru, Visu, Korčuli te na Pelješcu i Dubrovačkom primorju.
OPRAŠIVANJE BILJA
Pčele su vrlo učinkoviti specifični oprašivači bilja. Oprašivanje pomoću medonosnih pčela je
važna agrotehnička i/ili pomotehnička mjera u povećanju poljoprivredne proizvodnje. U oprašivanju
bilja učestvuju osim medonosnih pčela, solitarne pčele, bumbari, muhe, druge životinje, vjetar i voda.
Primjena pesticida, prvenstveno insekticida u zaštiti bilja, uvelike smanjuje broj prirodnih oprašivača.
Povećanjem površina pod monokulturama smanjuju se staništa za prirodne oprašivače. Ne
samo da se smanjuju staništa, nego nestaju površine na kojima nalaze hranu za rani razvoj do
dovoljnog broja, do trenutka kad su potrebni za oprašivanje kultiviranih površina.
Pčele tokom jednog dana posjećuju cvjetove samo jedne biljne vrste, prema tome su
monoflorne sve dok cvjetovi izlučuju nektar. Nakon toga pčele traže drugu biljnu vrstu, i tada ih
smatramo poliflornim.
Pčela medarica je prvi, brz, marljiv, pouzdan i danas najjeftiniji oprašivač. Posebno je važno
da pčele prezimljuju u velikim zajednicama. U proljeće dok je još brojnost drugih insekata oprašivača
neznatna, uslijed pojedinačnog prezimljavanja jedinki (počinju razvijati svoje zajednice), pčelinja
zajednica može s velikim brojem jedinki sakupljati nektar i pelud, a time i vršiti kvalitetno oprašivanje.
Da bi napunila medni mjehur nektarom pčela mora posjetiti 80 - 150 cvjetova i za prosječno 12 izleta
tijekom dana opraši oko 1.000 cvjetova. Ako u srednje jakoj zajednici ima oko 15.000 sabiračica,
mogu u jednom danu oprašiti oko 15.000.000 cvjetova.
S druge strane, pčelarstvo omogućuje neophodnu primjenu pesticida jer se s pčelama može
manipulirati što s prirodnim oprašivačima nije moguće. Pod pojmom "manipulirati" smatramo
dovoženje košnica na površinu, zatvaranje košnica ili njihovo pravovremeno preseljenje.
Do nedavno su naši pčelari plaćali pašarinu. U posljednjih nekoliko godina se situacija mijenja
tako da je pašarina ukinuta, a danas već agronomi obavještavaju o točnim lokacijama i površinama
zasijanim industrijskima biljem kako bi privukli pčelare. Svugdje u svijetu se naplaćuje oprašivanje i u
prosjeku to iznosi 10 kg meda pao košnici.