Veselin Venjo Bastać, slikar koji je svojim stvaralaštvom ostavio nemjerljiv trag u

crnogorskoj umjetnosti.
Učestvovao je na raznim izložbama u Crnoj Gori i van nje. Do 1997. godine imao je
petnaest samostalnih izložbi u bivšoj Jugoslaviji. Isto toliko puta učestvovao je na skupnim
izložbama crnogorskih likovnih umjetnika.
Na Saveznoj izložbi u Sarajevu za portret ”Baba Stane” osvojio je drugu nagradu.
Činjenica da je bio jedan od učesnika poznatog Salona ”13. novembar” na Cetinju, je
najbolja potvrda da se radovima približio, najpoznatijim crnogorskim umjetnicima.
Njegov stvaralački opus čini nekoliko hiljada djela koja se nalaze u privatnim zbirkama i
galerijama širom svijeta.
Za razvoj njegovog talenta od velike važnosti bilo je pohađanje čuvene Umjetničke škole u
Herceg Novom, kao i rad u majstorskoj radionici slikara Mila Milunovića, čiji se uticaj na
kasnije Venjovo slikarstvo itekako osjećao.
Impresionista po načinu stvaranja, Venjo je na platnu prenio mnoge djelove crnogorskog
primorja, Skadarskog jezera, Cetinja, Podgorice, Kolašina i drugih mjesta.
Venjo nije pripadao ni jednom umjetničkom udruženju. Govorio je da ga to čini slobodnijim
u njegovom stvaralaštvu, pomaže mu da ne padne pod tuđi uticaj. Htio je, i u tome uspio,
da u pravom smisu bude svoj.
Slobodno se može reći da je za sobom ostavio značajno slikarsko djelo, koje je više bilo
tradicionalno, nego moderno, ali je njime, ipak popunio kulturnu baštinu svoga naroda.
Osim sikarstva Venjo je bio i muzički obrazovan. Pripadao je grupi Cetinjana koja je sa
gitarama, poput primorskih klapa, pjevajući ”za svoj groš”, obogaćivala dušu svojih
sugrađana koji su posjećivali njegov dom. To se dešavalo i kad je potpuno izgubio vid, a i
kasnije - kad je nakon operacije u Antverpenu ponovo progledao. Ponovo se prihvatio svoje
kičice i bijele gitare. Tako sve do posljednje ure života.
Bio je čovjek meka srca, pun ljubavi za svakoga, a naročito za djecu - iako svoje nije imao.
Poznati crnogorski novinar, putopisac i publicista Slobodan Vuković o Venju Bastaću;
“A tek kako je Venjo Bastać slikao! Proricali su mu Lubardine staze. Bio je veliki talenat, pa
smo mi, dječaci, iz Njegoševe i Bajove, razapinjali platna i pomno slikali po Ćipuru, Donjem
Polju, Grudi i ulicama cetinjskim. A onda je Vojo Tatar, naš nastavnik crtanja, u
prostorijama Osnovne škole ,,Njegoš“, osnovao likovnu sekciju. U njoj: Venjo Bastać,
Miodrag Adžić, Smajo Karailo, Slobodan Vuković, Dragoljub Adžić, Grlica Đurić, Miško
Kusovac…”
- Toliko se razvila ljubav kod đece za slikarstvom da su se roditelji zabrinuli da đeca ne
zapostave školu – priča Vojo Tatar. – Bio je rijedak talenat Venjo Bastać i još kao dječak
zapažen u Crnoj Gori. A bio je primljen u Srednju umjetničku školu u Herceg Novom bez
polamature! Pravio je pravi akvarel, s lakoćom; dobro je radio u temperi, u ulju. Radove
članova Likovne sekcije objavljivao je ,,Prosvjetni rad“, ,,Omladinski pokret“, časopis
,,Susreti“… Đeca su odlično radila, tako da je to prelazilo okvire osnovne škole…”
Nadamo se da će jednog dana nadležne institucije stvaralaštvo ovog velikog umjetnika
objediniti I predstaviti javnosti na dostojanstven način!