VITEZ I LIKOVNOST

Likovna umjetnost u Vitezu nema jako dugu povijest. O relevantnim likovnim

umjetnicima možemo govoriti tek od četrdesetih godina prošloga stoljeća.
Naime u to vrijeme Likovnu akademiju pa potom i magisterij grafike u Beogradu
završava Ankica Oprešnik. Rođena je u naselju Kruščica 1919. godine. Nastanjuje se
u Novom Sadu gdje je i umrla 2005. godine. Stekla je svjetsku slavu i izlagala širom
svijeta kao izuzetna grafičarka.
U to vrijeme, 1948. godine u Vitezu se nastanio Livnjak, akademski slikar Vlado
Marjanović. Marjanović je umro od posljedica ranjavanja od strane nepoznate osobe
1958. godine. Sahranjen je na mjesnom groblju Kruščica, a iza sebe je i u Vitezu
ostavio nekoliko vrijednih slika.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća se pojavljuje više slikara među kojima možemo
spomenuti Ljubu Rakovića, Jovicu Todorovića, te svakako akademskog slikara
Zdravka Lazića. Nažalost, Lazić je umrlo mlad i nije ostavio iza sebe značajniji opus.
Nakon Lazića Likovnu akademiju u Sarajevu završila je i Benina Dedić. Pored njih u
Vitezu počinje živjeti likovnost kroz brojne talentirane slikare kao što su: Vlado Barišić
Franjić, Marinko Glušica, Stipo Sučić, Mustafa Varupa i drugi.
Nakon protekloga rata pojavljuju se novi slikari i može se u punom smislu govoriti o
zamahu razvitka likovne umjetnosti u našem gradu. Zvanje akademskih slikara odn.
kipara stekli su diplomirana grafičarka i slikarica pok. Josipa Bralo, zatim Kristina
Tibold Vidak te akademski kipari Fabijan Tomić i Dejan Pranjković kao i Saša Šantić,
Martin Frljić, Kristina Livančić i Roberto Sunarić-Jukić, a svakako i prof.mr. Asim
Đelilović, magistar produkt dizajna, izvanredni profesor na Likovnoj akademiji u
Sarajevu. Otvorenu likovnu akademiju u Splitu završio je Stjepan Perković. Treba
svakako spomenuti i nesretno nastradalog studenta Likovne akademije Široki Brijeg,
Dragoslava Ramljaka. Uz njih značajni viteški slikari i kipari su: Ivan Batarilo, Anto
Pranjković, Dario Ružić, Zlatko Vidović, Rajko Livančić i drugi.
Razmišljajući o organiziranju likovne kolonije u Vitezu imao sam cijeli niz dvojbi. Bilo
je puno razgovora sa slikarima, puno dvojbi oko toga kako koloniju organizirati, kako
ugostiti umjetnike, pokriti troškove. No, zahvaljujući podršci prijatelja, pa i institucija,
usudio sam se krenuti u tu avanturu. I uspjelo je.
Sa željom da upotpuni, ojača i potakne likovni život Viteza i srednje Bosne te da
senzibilizira javnost i približi slikarskim kretanjima, likovna kolonija u Vitezu nastala je
kao izraz ljubavi nekolicine entuzijasta prema likovnoj umjetnosti i želje da svome
gradu prirede lijep likovni događaj. Ovaj događaj otpočetka je imao podršku
društvene zajednice, ali osobito viteških poduzetnika među kojima je Drago Kafadar
prepoznao vrijednost ovog projekta i mogućnosti njegova razvitka i širenja, ali i
zavolio likovnu umjetnost. Stoga nije čudno da likovna kolonija svoje trajanje
nastavlja pod njegovim pokroviteljstvom.
Na različitim lokacijama širom Lašvanske doline slikari su imali priliku ne samo
stvarati svoja likovna djela nego i upoznavati naš kraj i ljude. Bila je to prilika i za
likovne radionice s najmlađima kao i za međusobnu razmjenu iskustava. U
stvaralački poticajnim ambijentima našega kraja, kroz međusobno druženje,
upoznavanje i rasprave, slikari su imali priliku dati od sebe dio umjetničkog viđenja
svijeta oko nas i ideja koje ih zaokupljaju. Vitez i likovnost su se zavoljeli!