Hercegovački slikari franjevci

Lucija Kraljević i Dora Sesar

Uvod
Kao i uvijek u povijesti, kako u svijetu tako i kod nas, franjevci su uvijek bili
vrlo važna karika u svijetu umjetnosti u crkvama i samostanima, ali i izvan njih. Zapisi
o našim hercegovačkim franjevačkim slikarima sežu čak iz 18. stoljeća, a tradicija
slikanja kod njih i danas je jako bogata. Kako god, većina njih su samouki slikari, pa
stoga nisu zastupljeni u stručnoj literaturi, a i velik broj njihovih djela nažalost javnosti
nije poznat ni dostupan. Kako god, u ovom članku kronološki ćemo zabilježiti život i
stvaranje najvažnijih hercegovačkih slikara franjevaca, a na početku želimo spomenuti i
da nažalost neke od njih nismo uspjeli uključiti u naš pregled, iz razloga što njihova
djela nisu sačuvana, a vrlo su oskudno obrađeni i u literaturi. To se prvenstveno odnosi
na fra Antu Karačića, fra Pia Nuića i fra Dionizija Lasića. Kako god, nadamo se da
ćemo našim radom bar donekle pridonijeti poznavanju naših slikara, te da će se u skoroj
budućnosti svo znanje o njima proširiti i objediniti u jednoj monografiji, vrlo bitnoj za
poznavanje slikara koji su svojim djelom nama na baštinu ostavili djelić sebe i svoje
vjere.

Miho Čuić (Tomislavgrad, 1750. - Seonica, 1809.)

Fra Miho Čuić završio je studij filozofije i teologije u Italiji, a pretpostavlja se
da je tamo učio i o slikarstvu,1 pa se u njegovim djelima jasno mogu vidjeti utjecaji
talijanske renesanse i baroka.2 Naime, u tadašnje vrijeme u Bosni Srebrenoj slike za
crkve i samostane većinom su se naručivale iz Italije ili sa sjevera, a fra Miho je jedan
od rijetkih domaćih slikara koji je izvršavao taj zadatak. Većinom je slikao u tehnici ulja
na platnu, a bavio se i zidnim slikarstvom. Pripisuju mu se zidne slike u Rami, te
također one u Fojnici, koje su uništene. Važnost ovog umjetnika može se vidjeti u
činjenici da ga je Ivan Kukuljević Sakcinski uvrstio u svoj Leksikon umjetnika iz 1858.
godine.3

Velimir Šimić (Grude, 1896. - Mostar, 1980.)

1 Marko Karamatić, Svjetlo riječi, Sarajevo, 2018., 60

2 Katalog: Hercegovački franjevci slikari, Široki Brijeg, 2015.
3 Marko Karamatić, Svjetlo riječi, Sarajevo, 2018., 60
 Fra Velimir Šimić u mladosti je planirao odlazak na studij slikarstva, međutim u
toj namjeri ga je spriječila bolest. Uz slikanje također se bavio i restauracijom kipova.
Što se tiče njegovih slika, najčešće je radio u tehnici ulja na platnu, međutim, teško je
doći do značajnih zaključaka o njegovom stilskom izrazu, s obzirom da su partizani
uništili sva njegova djela. Jedina slika koja je sačuvana je Portret mog oca iz 1956.
godine, a iz nje se može iščitati sklonost prema realističnom prikazu, ljubav prema
tradiciji svoga kraja, koja se vidi u narodnoj nošnji oca, te izražena dekoracija u tekstu
koji prati i objašnjava temu slikarovog djela.4

Mirko Ćosić (Buhovo, 1903. - Mostar, 1967.)

Fra Mirko Ćosić prvi je akademski školovani zapadnohercegovački slikar, a da
nije Mostarac.5 Likovnu akademiju završio je u Zagrebu u klasi poznatih slikara
hrvatske moderne: Vladimira Becića, Joze Kljakovića i Omera Mujadžića. Ćosić je svoj
stil nadogradio na temeljima koje je nasljedio od svojih učitelja: od Becića je preuzeo
spontanost u prikazu motiva, od Kljakovića voluminoznost oblika, a od Mujadžića
paletu boja koju karakteriziraju hladniji tonovi, prije svega sastavljeni od plavih i
ljubičastih nijansi.6 Njegovo slikarstvo nalazi se na pola puta između realizma i
impresionizma, a slikao je u tehnikama akvarela i ulja na platnu. Dok je realizam dosta
izražen u figuralnim prikazima, na fra Mirkovim pejzažima izrazito se očituje
impresionizam. Naime, on je bio plenerist, izlazio je u prirodu i brzim potezima kista
hvatao je impresiju njemu jako poznatih i bliskih krajeva rodne Hercegovine. Na taj
način na svojim nam je platnima zauvijek ostavio u nasljedstvu sliku Hercegovine
kakva je bila u njegovim očima.

Pio Nuić (Drinovci, 1910. - Mostar, 1988.)

Fra Pio Nuić obrazovao se u Beču na Građevinskoj akademiji, gdje je stekao zvanje
inženjera arhitekture. Najviše se bavio arhitektonskim projektima brojnih crkava i
dizajnom crkvenog namještaja. Pored toga, sačuvana su i dva slikarska djela.7

Blago Karačić (Gornji Crnač, 1914. - Široki Brijeg, 1994.)

4 Katalog: Hercegovački franjevci slikari, Široki Brijeg, 2015.

5 Katalog: Fra Mirko Ćosić - izložba slika, Široki Brijeg, 2005.
6 Vendelin Karačić, Fra Mirko Ćosić, Mostar, 2004., 12
7 Katalog: Hercegovački franjevci slikari, Široki Brijeg, 2015.
 Za razliku od fra Mirka Ćosića, fra Blago Karačić samouki je slikar, a počeo je
slikati tek u 60. godini života. Na bavljenje slikarstvom potakla ga je ljubav i divljenje
prema prirodi, a kako je i sam rekao, privlačile su ga ljepote duvanjske zime. Kako u
svom redovničkom životu, tako i u slikarstvu, vjerno je slijedio primjer sv. Franje:
bezuvjetno je volio prirodu i sva bića koja su dio nje, pa su tako i njegove slike odraz te
ljubavi, mira i sreće.8 On je poput impresionista izlazio u prirodu, te hvatao jedinstvene
trenutke, no stilski njegovo je slikarstvo čisti produkt naive, a sve to ostvaruje u
tehnikama tempere, akvarela i flomastera. Na njegovim platnima najčešće prevladavaju
crvena, plava i zelena boja,9 koje ispunjavaju krajolike koji su njegova najdraža i
najčešća tema. Kako god, prikaz čovjeka rijetko se nalazi u njegovim slikama, a kada je
prisutan, on nikad nije u ulozi zagađivača. Jedini ljudi koje fra Blago ovjekovječuje na
svojim slikama iskreni su ljudi, pravi zaljubljenici u prirodu, pastiri i težaci. Više ljudi
isključivo se nalaze na slikama sa sakralnom tematikom, a uz već navedene teme, fra
Blago je također slikao i mrtve prirode i apstrakcije. 10 Subraća su ga prikladno nazivala
“mili fratar”, a promatrači njegove umjetnosti iako ga ne poznaju, preko slika mogu
osjetiti iskrenost tog nadimka: fra Blago je u svakom slučaju “mili fratar”, kako u
životu, tako i u slikarstvu.

Vendelin Karačić (Gornji Crnač, 1942.)

Fra Vendelin Karačić osim što se prvenstveno aktivno bavi književnošću i
likovnom kritikom,11 također se okušao i u više likovnih tehnika, kao što su slikarstvo,
crtež, spomenici, a također je izradio i nacrte za vitraje u više crkava u Hercegovini.
Voditelj je Franjevčke galerije i muzeja u Širokom Brijegu, te je svakodnevno uključen
u svijet umjetnosti.

Vinko Mikulić (1947.)

8 Ivica Mlivončić, Pjesnik i slikar čista srca u: Matica, br. 12, Zagreb, 2004., 70
9 Katalog: Fra Blago Karačić, Galerija “Stećak”, Klek, 1991.
10 Katalog: Godišnja doba, izložba slika fra Blage Karačića, 2000.
11 Vendelin Karačić, U svratištima muza, Mostar, 2016., 249
 Fra Vinko Mikulić je još jedan u nizu samoukih hercegovačkih slikara
franjevaca.12 Svoj slikarski put započeo je jednostavnim crtežima, da bi kasnije prešao i
na tehnike kao što su flomaster, tempera i ulje na platnu 13 Fra Vinkov stil karakterizira
brz potez kista kojim impresionistički nastoji uhvatiti trenutak u kojem se nalazi, obojan
raznolikom paletom boja. Njegovo slikarstvo uključuje širok spektar tema iz
svakodnevnog života. Na svojim platnima nastoji dokumentirati svaki aspekt života: od
naše vlastite povijesti koju bilježi preko stećaka, do ljubavi prema prirodi i slika starog
namještaja preko kojeg vraća sjećanja na svoju rodnu kuću, pa sve do prikaza aktualnih
društvenih problema kao što su pljačke i razaranja.

Jerko Penava (Potkraj, 1948. - 2008.)

Fra Jerko Penava također je samouki slikar koji se tijekom svoje karijere okušao
u više likovnih tehnika. Najčešće prisutna tematika na njegovim platnima su pejzaži,
izraženi apstraktnim prelijevanjem jarkih boja. Osim u domovini, svoja djela je izlagao i
u Švicarskoj.14

Bože Radoš (Omolje, 1965.)

Fra Bože Radoš samouki je slikar, a do sada je održao veliki broj samostalnih
izložbi. Na njegovim slikama najčešće se pojavljuju sakralni i profani motivi, najčešće
ukomponirani u krajolike. Najveći broj slika izrađen je u tehnici ulja na platnu.15

Vine Ledušić (Bukovica, 1974.)

Fra Vine Ledušić već se dugi niz godina bavi slikarstvom, a najčešće u
kombiniranoj tehnici prikazuje apstraktne teme, za koje smatra da mogu biti zanimljive
svakom pojedincu, jer svatko u njima može pronaći neki djelić sebe, svojih misli, svatko
je prepušten svojoj vlastitoj interpretaciji. Fra Vinine slike su interaktivne, pozivaju
promatrača na aktivno promatranje, promišljanje i donošenje vlastitih zaključaka. Kako
god, fra Vinino se slikarstvo najbolje može opisati njegovim vlastitim riječima: Moj
život i slikarstvo su nerazdvojni. Priroda u kojoj pronalazim najveću inspiraciju i lijepa
umjetnost su logičan nastavak moje franjevačke duhovnosti. Živim i osjećam slikarstvo
od kad znam za sebe. Slika dolazi iz duše, a duša je vječna. Zato pristupam svakoj slici
12 Katalog: Hvaljen budi moj Gospodine, Masna Luka, 2008.
13 Katalog: Izložba slika fra Vinka Mikulića, Drinovci i Gorica - Sovići, 2001.
14 http://maticahrvatska-grude.org/izlozba-hercegovacki-franjevci-slikari/, 02.10.2019.
15 Katalog: Hercegovački franjevci slikari, Široki Brijeg, 2015.
s dubokim poštovanjem, jer je slikar na nju «prolio» dio svoje vječnosti. To se posebno
vidi na dječjim crtežima i slikama jer su najiskreniji. Ja (veliko dijete), «zaražen»
modernim svijetom, na svojim platnima pokušavam pomiriti moderno i vječno.16

Tihomir Bazina (Kočerin, 1981.)

Fra Tihomir Bazina jedan je od rijetkih školovanih hercegovačkih franjevačkih
slikara, koji je Akademiju likovnih umjetnosti završio u Širokom Brijegu 2004.
godine.17 U njegovim slikama prevladava sakralna tematika, a njegov stilski izraz
počiva na minimalnoj uporabi slikarskih sredstava, među kojima se ističu linija i plohe
boja koje formiraju jednostavne oblike s primarnom simboličkom vrijednosti.

Stanko Ćosić (Zagreb, 1984.)

Fra Stanko Ćosić samouki je slikar, a slikarstvom se bavi već od srednje škole.
Slika u tehnici ulja na platnu i akriliku, a teme su mu vezane za obiteljski život i mrtvu
prirodu. 18

Zaključak
Svi u članku navedeni slikari većinom su samouki, no bez obzira na to pokazuju
bogatstvo znanja koje sa sobom nosi biti djelom franjevačkog reda. Svoju su vjeru osim
molitvom izražavali i umjetnošću, a prije svega slikarstvom. Njihove slike ne
sadržavaju samo sakralnu tematiku, nego i ostale teme poput obiteljskog života i
prirode, koja im je često glavna inspiracija. Baš kao što je i Pjesma stvorova svetog
Franje oda prirodi i svim bićima u njoj stvorenim, tako su i njihove slike pune ljubavi
prema svemu što je njih, i što danas nas okružuje. Hvaljen budi Gospodine moj po sestri
i majci nam Zemlji. Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove, cvijeće šareno i bilje
donosi.19

Literatura
Vendelin Karačić, Fra Mirko Ćosić, Mostar, 2004.

16 https://moja-domovina.net/2017/04/26/izlozba-fra-vine-ledusica-21-04-2017-zurichu/, 01.10.2019.
17 Katalog: Hercegovački franjevci slikari, Široki Brijeg, 2015.
18 ISTI

19 Pjesma stvorova, sv. Franjo Asiški

Vendelin Karačić, U svratištima muza, Mostar, 2016.
Marko Karamatić, Slikar fra Miho Čuić, u: Svjetlo riječi, br. 423, Sarajevo, 2018.
Katalog, Fra Blago Karačić, Galerija stećak, Klek, 1991.
Katalog, Izložba slika fra Vinka Mikulića, Drinovci i Gorica - Sovići, 2001.
Katalog, Godišnja doba - izložba slika fra Blage Karačića, 2004.
Katalog, Fra Mirko Ćosić - izložba slika, Široki Brijeg, 2005.
Katalog, Hercegovački Franjevci slikari, Široki Brijeg, 2015.
Katalog, Hvaljen budi moj Gospodine, Masna Luka, 2018.
Ivica Mlivončić, Pjesnik i slikar čista srca, u : Matica, br. 12, Zagreb, 2004.
Internetski izvori
http://maticahrvatska-grude.org/izlozba-hercegovacki-franjevci-slikari/
https://moja-domovina.net/2017/04/26/izlozba-fra-vine-ledusica-21-04-2017-zurichu/