UVOD

Dragi gosti, dobro došli na otvorenje prve izložbe Foto kluba Meštri povodom 50og
rođendana naše osnovne škole koja i nosi ime velikog kipara, Ivana Meštrovića. Na samom se
početku zahvaljujem svim učenicima koji su svojim predanim radom “uhvatili” kadrove u
kojima vi danas uživate, a posebna zahvala ide Gradskoj knjižnici Staglišće koja nas je ugostila
i time odala priznanje našem Foto klubu.

Svojim Vas fotografijama želimo odvesti Meštrovićevim koracima i tako prikazati dio njegove
ostavštine našem gradu Zagrebu. Upoznat ćemo vas s tim uistinu velikim umjetnikom,
njegovim životom I djelima pa krenite s nama Tragovima Meštrovićevih djela.

IZ BIOGRAFIJE IVANA MEŠTROVIĆA

Ivan Meštrović hrvatski je kipar, književnik i arhitekt. Najistaknutiji je kipar hrvatske moderne
skulpture. Rodio se u Vrpolju pored Slavonskog Broda, 15.8.1883. godine, a umro je
16.1.1962. godine u South Bendu u Indiani.

Njegov talent prepoznat je kada je imao samo šesnaest godina. Kamenorezac iz Splita, majstor
Pavao Bilinić prepoznao ga je i uzeo ga za šegrta te se tako školovao u njegovoj klesarskoj
radionici. Volio je promatrati znamenitosti grada Splita, a tako se razvijao njegov talent. Za
njegovo školovanje zaslužna je bila supruga Pavla Bilinića koja mu je u tome pomogla jer je bila
profesorica u srednjoj školi. Malo nakon toga, jedan bečki vlasnik rudnika odlučio je pomoći
Ivanu pri školovanju pa financirao njegov odlazak u Beč na školovanje. Tada je morao u kratkom
roku naučiti njemački i prilagoditi se na novi život u novoj zemlji. No, usprkos svemu, uspio je
završiti studij.

1904. godine Ivana Meštrovića i Ružu Klein upoznala je Ružina sestra Ljuba. Ružin otac nikada
nije odobravao vezu svoje kćeri s tada siromašnim kiparom no Ruža nije slušala oca pa ju je
potjerao iz kuće 1905. godine. Od tada su Ivan Meštrović i Ruža živjela zajedno, a 1907. godine
su se vjenčali u crkvi iako je Ruža bila židovskog podrijetla. Živjeli su u siromaštvu i Ruža zbog
toga nije željela imati djecu. Kasnije, kada im se financijsko stanje popravilo, više ih nije mogla
imati. Meštrović, kao veliki vjernik i tradicionalist želio je imati djecu. Kada je saznala za njegovu
prevaru i ljubavnu vezu s Olgom Kesterčanek, 1922. godine otišla je u Njemačku.

Po završetku Prvog svjetskog rata vratio se u svoju domovinu te je upoznao svoju drugu ljubav
Olgu Kesterčanek. S njom se vjenčao 17. listopada 1928. godine civilno u Čakovcu. Imali su
četvero djece. Marta je bila rođena u Beču, a Tvrtko, Marija i Mato rodili su se u Zagrebu gdje se
obitelj bila preselila 1922. godine. Zimske mjesece obitelj je provodila u Zagrebu u svojoj palači,
a ljeta u kući u Mejama u Splitu koju su napravili 1930-ih godina.

1954. godine dobio je američko državljanstvo koje je mogao dobiti i prije, ali je odbio jer je bio
uznemiren od pomisli da bi netko to mogao protumačiti kao odbacivanje svoje domovine i
nacionalnosti.
1959. godine nakon punih 17 godine posjetio je kratko Hrvatsku, točnije Zagreb i Split. Razlog
posjeta bio je dogovor s novom vlasti o njegovim nekretninama i ostavštini. 3. srpnja 1959.
godine stigao je u Zagreb, a već sljedeći dan bio je primljen kod američkog generalnog konzula
Douglasa Martina za vrijeme blagdana američkog Dana nezavisnosti.

Pred kraj života dogodio mu se težak obiteljski gubitak, ostao je bez svoje dvoje djece, Marte i
Tvrtka. Kćer Marta umrla je netom nakon što se preselila u Kanadu, u 24-oj godini, 1949.
godine. Sin Tvrtko izvršio je samoubojstvo 23. rujna 1961. godine. Kako bi se što bolje nosio sa
smrću svoje djece, napravio je četiri glinene skulpture – “Staroga oca tužnoga zbog smrti sina”,
“Autoportret, uplakanoga oca”, “Majka se nježnim poljupcem oprašta od preminule kćeri” i
“Otac se oprašta od sina u zagrljaju”. Malo prije smrti napravio je skulpturu “Pieta”.

Umro je samo par mjeseci nakon smrti svoga sina u 79-oj godini u South Bendu u Indiani. Pokop
je održan u Otavicama u crkvi Presvetog Otkupitelja u tzv. mauzoleju Meštrovićevih.

Prvu izložbu priredio je već 1905. godine u Beču s grupom Secesija uz utjecaj Art Noveau stila.
Ubrzo je njegov rad prepoznat te je počeo dovoljno zarađivati kako bi mogao sudjelovati na
međunarodnim izložbama. Putovao je uvijek sa svojom suprugom Ružom Klein.

1911. godine u Rimu je sudjelovao na Svjetskoj izložbi umjetnosti gdje je pobijedio u kiparstvu i
odnio prvu nagradu. Tada je postao popularan te je stekao veliku naklonost kritičara.

1915. godine priredio je svoju prvu samostalnu izložbu u Londonu, u Albert i Victoria muzeju.
Do tada to nije postigao niti jedan živući umjetnik.

1946. godine Sveučilište u Syracusi ponudilo mu je mjesto profesora i on se odlučio preseliti u

Sjedinjene Američke Države. 27. prosinca 1946. godine uputio se u SAD sa suprugom i sinom
Matom. U SAD su stigli 13. siječnja 1947. godine.

1955. godine postao je profesor na Sveučilištu Notre Dame.

Zagrebačke skulpture i spomenici Ivana Meštrovića svojom raznovrsnošću predstavljaju

presjek sveukupnog umjetnikovog stvaralaštva - od studentskih dana do zrelosti, a osim
brojnošću, te skulpture zanimljive su i zbog raspona svojih tema: najzastupljeniji su portreti
povijesnih ličnosti, zatim simbolističke i alegorijske teme u kojima su česti prikazi ženskog lika
kroz temu majčinstva i akta te djela iz njegovog herojskog ciklusa.

ZDENAC ŽIVOTA
Od mnogih Meštrovićevih javnih skulptura neke su postale gradski simboli poput najomiljenijeg
zagrebačkog spomenika 'Zdenac života', oblikovanog u impresionističkom stilu 1905. godine.
Skulptura, koju čini friz nagih muških i ženskih figura te starac i malo dijete u čučećim
položajima oko zdenca, na simboličan način predstavlja refleksiju o životu i njegovim mijenama,
1912. godine, prema projektu zagrebačkog arhitekta Ignjata Fischera, postavljena je na trgu
ispred HNK-a.

POVIJEST HRVATA

1932. godine Meštrović stvara 'Povijest Hrvata' namijenjenu Muzeju hrvatskih starina u Kninu, koji nije
sagrađen. Sjedeći lik žene odjeven je u stiliziranu narodnu nošnju koja potječe iz Dalmatinske zagore, a
pretpostavlja se da njezine portretne karakteristike pripadaju umjetnikovoj majci. Ženski lik u krilu drži
masivnu kamenu ploču na kojoj je u glagoljici ispisan naziv djela i utjelovljuje prikaz brižne majke i
čuvarice nacionalne baštine i povijesti. Ta skulptura jedno je od Meštrovićevih najpoznatijih ostvarenja,
a danas je svaki hrvatski građanin svijetom pronosi u svojoj putovnici, zbog čega možemo reći da
Meštović za nas predstavlja više od umjetnika te da je postao znak našeg nacionalnog identiteta.
Postavljena je ispred zgrade Sveučilišta u Zagrebu, na Trgu Republike Hrvatske.

NIKOLA TESLA

Spomenik najvećem hrvatskom izumitelju, Nikoli Tesli, smješten je na križanju Preradovićeve i

Masarykove, tik do Tesline ulice. Tesla i Meštrović bili su prijatelji, obojica su otišli u Sjedinjene Države.
Tesla se divio Meštrovićevu talentu i zamolio kipara da mu načini portret. Skulptura, visoka 2.5 metra i
izliven u bakru, bio je poseban dar Ivana Meštrovića za Institut Ruđera Bošković u Zagrebu (zajedno s
kipom "Ruđer Bošković"), gdje je stajao sve do nedavno kad je obnovljen i preseljen u središte grada
povodom 150. obljetnice smrti Nikole Tesle. Ovu skulpturu koju doživljavamo vizualno i taktilno,
svrstavamo u statuu zbog njene trodimenzionalnosti, te radi doživljaja koji je potpun samo ako se statua
obilazi i promatra sa svih strana. Skulptura odaje statičnost i smirenost zbog sjedećeg stava, opuštenosti
desne noge koja gotovo leži na podu te zbog prignute glave koja je podbočena lijevom rukom.

JOSIP JURAJ STROSSMAYER

Spomenik Josipu Jurju Strossmayeru, hrvatskom biskupu, teologu, političaru i utemeljitelju središnjih
hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija, smjestio se na istomenom trgu smještenom točno iza zgrade
HAZU-a gdje je svečano otvoren 1926. godine. Sjedeća figura Strossmayera izvedena u bronci
postavljena je na visoko granitno postolje. Izražajnim portretnim karakteristikama, monumentalno
impostacijom i osebujim likovnim izričajem, ovaj se spomenik ubraja među najznačajnija djela u
Meštrovićevu opusu.

ANDRIJA MEDULIĆ

Spomenik Andriji Meduliću, rad kipara Ivana Meštrovića izrađen od kamena pješčenjaka postavljen je
1932. godine na Tomislavovom trgu u Zagrebu, ispred zgrade Umjetničkog paviljona. Skulptura prikazuje
stojeći lik slikara s paletom u ruci koji je nagnuo glavu u desno promatrajući neki objekt. Jednostavna
stilizacija i pokret daju ovom Meštrovićevom djelu pečat monumentalnosti i uvrštavaju ga među njegova
najznačajnija djela.

ŽENA S PREKRIŽENIM RUKAMA

Ženski lik bio je jedna od Meštrovićevih stalnih inspiracija, a tijekom 'zagrebačkog razdoblja' posebno se
posvetio temi ženskog akta. 'Žena s prekriženim rukama' iz 1918. godine postavljena je 1983. ispred
Privredne banke, povodom 100. obljetnice kiparova rođenja.

MAJKA DOJI DIJETE

Skulptura "Majka doji dijete", rad kipara Ivana Meštrovića iz 1930., postavljena je 1940. godine u parku
Imunološkog zavoda, ispred Škole narodnog zdravlja 'Andrija Štampar'. Prikazan je lik majke koja na
lijevom koljenu drži dijete što ga doji. Monumentalna stilizacija figure seljakinje i lirika majčinog odnosa
prema djetetu visoka su kvaliteta ovog spomenika, a sam motiv materinstva zauzima značajno mjesto u
Meštrovićevom opusu.

MEŠTROVIĆEV PAVILJON

Što se tiče Meštrovićevih arhitektonskih ostvarenja, treba istaknuti da je 1938. velikom izložbom 'Pola
vijeka Hrvatske umjetnosti' svečano otvoren Dom HDLU-a, sagrađen prema njegovom idejnom rješenju.
To zdanje predstavlja spoj različitih stilskih utjecaja: modernizma, eklekticizma i modernog klasicizma, a
koliko je taj važan i specifičan spomenik u urbanom tkivu Zagreba direktna aluzija na velikog umjetnika,
svjedoči i njegov popularni naziv - Meštrovićev paviljon

RELJEF SELJACI I SKULPTURA UDOVICA

Još jedan prepoznatljiv Meštrovićev znak u zagrebačkom prostoru je reljef 'Seljaci' iz 1907, uzidan na
pročelje kuće trgovca Popovića na Jelačić placu. Deset figura u bojanoj keramici podijeljeno je u tri
segmenta koji simboliziraju Popovićevu trgovinu žitom i bojama i predstavljaju jedini Meštrovićev
spomenik u tom materijalu.

Skulptura 'Udovica' iz 1908. primjer je herojskog monumentalizma i bila je dio projekta Vidovdanskog
hrama koji nikada nije ostvaren u cijelosti. 1985. godine ta skulptura postavljena je u parku skulptura
Akademije likovnih umjetnosti.
ATELIJER MEŠTROVIĆ

Mnoge Meštovićeve skulpture nalaze se u Atelijeru Meštrović, Modernoj galeriji i Gliptoteci HAZU-a, a
svoja sakralna djela ostvario je u crkvi Krista Kralja na Trnju i župnoj crkvi sv. Marka. Atelijer Meštrović,
umjetnički muzej sa stalnom izložbom radova Ivana Meštrovića, adaptirani je dio kompleksa kojeg je
Ivan Meštrović kupio i doradio početkom dvadesetih godina XX. stoljeća, kada se kao uspješan i svjetski
priznat umjetnik, nakon školovanja u Beču i boravka u Parizu, Rimu, Cannesu i Londonu, zajedno sa
svojom prvom ženom Ružom Meštrović rođenom Klein, vratio u domovinu i nastanio u Zagrebu. O
Atelijeru Atelijer Meštrović, umjetnički muzej sa stalnom izložbom radova Ivana Meštrovića, adaptirani
je dio kompleksa kojeg je Ivan Meštrović kupio i doradio početkom dvadesetih godina XX. stoljeća, kada
se kao uspješan i svjetski priznat umjetnik, nakon školovanja u Beču i boravka u Parizu, Rimu, Cannesu i
Londonu, zajedno sa svojom prvom ženom Ružom Meštrović rođenom Klein, vratio u domovinu i
nastanio u Zagrebu. Velikog udjela u osmišljavanju cjeline svakako je imao Ivan Meštrović, s obzirom na
to da je kao naručitelj imao svoje želje, a i sam je imao znanja i sklonost prema arhitekturi. Konačno,
karakter realiziranog upućuje na opće značajke njegovih kasnijih arhitektonskih projekata.

Smješten je u povijesnoj jezgri, zagrebačkom Gornjem gradu, u mirnoj ulici, u nizu zbijenih kuća trošnih
fasada. Jednostavne i suzdržane obrade pročelja, muzej se ističe tek odmjerenom monumentalnošću
postignutom dodatnim katom, uočljivom bojom vanjskih zidova i ulaznim vratima. Naglašeni kameni
dovratnici i drvena, kasetirana vrata čine poveznicu s unutrašnjim prostorom i naznaku jednog posve
drugačijeg, višeznačnog i reprezentativnog ambijenta. Nekada stambeni i radni prostor Ivana
Meštrovića, danas je atraktivan izložbeni prostor naglašenog memorijalnog karaktera.