1 Interpolacija funkcija

1.1 Interpolacija
Ako su nam poznate vrijednosti funkcije f u £vorovima interpolacije xi (i=0,...,n), te ºelimo da
je vrijednost polinoma pn u ta£kama interpolacije jednak vrijednosti funkcije u ta£kama interpo-
lacije. Zato konstrui²imo polinom
n
(1)
X
pn = li (x)f (xi )
i=0

pri £emu su li (x) denisani sa

n
(x − x0 )(x − x1 )...(x − xi−1 )(x − xi+1 )...(x − xn ) x − xj
(2)
Y
li (x) = =
(xi − x0 )(xi − x1 )...(xi − xi−1 )(xi − xi+1 )...(xi − xn ) xi − xj
j=0,j6=i

i=0,...,n, tada je pn interpolacioni polinom u Lagrangeovom obliku.

Zadatak 1.

Odrediti interpolacioni polinom koriste¢i podatke iz tabele

x 0 1 2 3 4 5
f (x) 0 1 2.001 3 4 5

Rje²enje:
Po²to imamo 6 ta£aka podjele, Lagrangeov interpolacioni polinom ¢e biti petog reda tj. imamo
p5 . Izra£unajmo prvo funkcije li i = 0,1,2,3,4,5 koriste¢i (2)
5
(x−1)(x−2)(x−3)(x−4)(x−5) x x4 17x3 15x2 137x
l0 (x) = (0−1)(0−2)(0−3)(0−4)(0−5) = − 120 + 8 − 24 + 8 − 60 +1
(x−0)(x−2)(x−3)(x−4)(x−5) x5 7x4 71x3 77x2
l1 (x) = (1−0)(1−2)(1−3)(1−4)(1−5) = 24 − 12 + 24 − 12 + 5x
5
(x−0)(x−1)(x−3)(x−4)(x−5) 13x4 59x3 107x2
l2 (x) = (2−0)(2−1)(2−3)(2−4)(2−5) = − x12 + 12 − 12 + 12 − 5x
(x−0)(x−1)(x−2)(x−4)(x−5) x5 49x3 13x2 10x
l3 (x) = (3−0)(3−1)(3−2)(3−4)(3−5) = 12 − x4 + 12 − 2 + 3
5
(x−0)(x−1)(x−2)(x−3)(x−5) 11x4 41x3 61x2
l4 (x) = (4−0)(4−1)(4−2)(4−3)(4−5) = − x24 + 24 − 24 + 24 − 5x
4

(x−0)(x−1)(x−2)(x−3)(x−4) x5 x4 7x3 5x2 x

l5 (x) = (5−0)(5−1)(5−2)(5−3)(5−4) = 120 − 12 + 24 − 12 + 5

Sada je prema (1) Lagrangeov polinom

p5 = 0 · l0 (x) + 1 · l1 (x) + 2.001 · l2 (x) + 3 · l3 (x) + 4 · l4 (x) + 5 · l5 (x)

odnosno poslije zaokruºivanja

p5 = −0.0000833333x5 + 0.00108333x4 − 0.00491667x3 + 0.00891667x2 + 0.995x

1
 Program za Lagrangeov polinom u softveru Mathematica:
Li[listax_]:=Module[{n}, n=Length[listax];
li=Table[(Product[x-listax[[j]],{j,1,i}]*Product[x-listax[[j]],{j,i+2,n}])/
(Product[listax[[i+1]]-listax[[j]],{j,1,i}]*Product[listax[[i+1]]-listax[[j]],{j,i+2,n}]),
{i,0,n-1}];Print["Niz polinoma li(x)=",Expand[li]]

LagrangeovPolinom[listay_, li_]:=Module[{n},n=Length[listay];
lag=Sum[li[[i]]*listay[[i]],{i,1,n}];
Return[TraditionalForm[Expand[lag]]];]

Napomena 1. Po²to u softveru Mathematica indeksiranje ne moºe po£eti nulom, bilo je

potrebno prilagoditi formule za programe.
♥

1.2 Spline interpolacija

Podijelimo segment [a,b] ta£kama podjele na n £vorova, tako da dobijamo podsegmente [xi , xi+1 ]
i=0,...,n-1. Ozna£imo vrijednosti funkcije u £vorovima interpolacije sa fi , tj. fi = f (xi ). Duºinu
podsegmenta ozna£imo sa hi+1 = xi+1 − xi (ako imamo ekvidistantnu podjelu tada je h = n−1 b−a
),
te sa Mi (i=0,...,n-1) momente traºenog splinea koje ra£unamo na sljede¢i na£in
µi Mi−1 + 2Mi + νi Mi+1 = λi (3)
(i=1,...,n-1).

Pri £emu su
hi+1 hi
νi = , µi = = 1 − νi (4)
hi + hi+1 hi + hi+1
 
6 fi+1 − fi fi − fi−1
λi = − (5)
hi + hi+1 hi+1 hi

(i=1,...,n-2)

Pri £emu je M0 = Mn = 0, pa je µ0 = ν0 = λ0 = 0 i µn = νn = λn = 0.
Traºeni kubni spline na segmentu [xi ,xi+1 ] je
Ci (x) = αi + βi (x − xi ) + γi (x − xi )2 + δi (x − xi )3 (6)

gdje vrijedi da je
αi = fi
 
fi+1 −fi hi+1
βi = hi+1 − 6 2Mi + Mi+1

γi = 12 Mi
 
1
δi = 6hi+1 Mi+1 − Mi

2
Zadatak 2.

1
Izra£unati kubni prirodni spline koji interpolira funkciju f (x) = x2 +1 na segmentu [-5,5],
(koristiti 11 £vorova jednako rasporeženih).

Rje²enje:

10 = 1 i=0,...,10. Ako
Podijelimo segment [-5,5] na 11 jednakih £vorova. Dobijamo da je hi = 5+5
izra£unamo vrijednosti funkcije f(x) u tim ta£kama dobijamo sljede¢u tabelu:

i 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
xi -5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5
fi 0.0384615 0.0588235 0.1 0.2 0.5 1. 0.5 0.2 0.1 0.0588235 0.0384615

Tablica 1: Vrijednosti funkcije f(x) na segmentu [-5,5]

Po²to je n = 10, treba izra£unati M1 , M2 , M3 , M4 , M5 , M6 , M7 , M8 , M9 koriste¢i (3) za i=1,...,9.

Prvo izra£unamo sa (4) i (5) µi , νi , λi i=1,...,9.
µ1 = µ2 = µ3 = µ4 = µ5 = µ6 = µ7 = µ8 = µ9 = hi+1hi+hi = 1
2
ν1 = ν2 = ν3 = ν4 = ν5 = ν6 = ν7 = ν8 = ν9 = 1 − µ1 = 21
f2 −f1
λ1 = 6
h1 +h2 ( h2 − f1h−f
1
0
) = 0.0624435
6 f3 −f2 f2 −f1
λ2 = h2 +h3 ( h3 − h2 ) = 0.176471
f4 −f3
λ3 = 6
h3 +h4 ( h4 − f3h−f
3
2
) = 0.6
6 f5 −f4 f4 −f3
λ4 = h4 +h5 ( h5 − h4 ) = 0.6
−f
λ5 = 6 f
h5 +h6 ( h6
6 5
− f5h−f
5
4
) = −3.
6 f7 −f6 f6 −f5
λ6 = h6 +h7 ( h7 − h6 ) = 0.6
f8 −f7
λ7 = 6
h7 +h8 ( h8 − f7h−f
7
6
) = 0.6
f9 −f8
λ8 = 6
h8 +h9 ( h9 − f8h−f
8
7
) = 0.176471
6 f10 −f9 f9 −f8
λ9 = h9 +h10 ( h10 − h9 ) = 0.0624435

Odgovaraju¢i sistem je:

2M1 + 12 M2 = 0.0624435
1 1
2 M1 + 2M2 + 2 M3 = 0.176471
1 1
2 M2 + 2M3 + 2 M4 = 0.6
1 1
2 M 3 + 2M 4 + 2 M 5 = 0.6
1 1
2 M4 + 2M5 + 2 M6 = −3.
1 1
2 M5 + 2M6 + 2 M7 = 0.6
1 1
2 M 6 + 2M 7 + 2 M 8 = 0.6
1 1
2 M 7 + 2M 8 + 2 M 9 = 0.176471
1
2 M8 + 2M9 = 0.0624435

Rje²enje sistema je (M1 , M2 , M3 , M4 , M5 , M6 , M7 , M8 , M9 ) =

3
 ( 0.0164021, 0.0592785, 0.099425, 0.743021, −1.87151, 0.743021, 0.099425, 0.0592785, 0.0164021)

Dobijamo
C0 (x) = 0.00273368x3 + 0.0410052x2 + 0.222655x + 0.468313
C1 (x) = 0.00714607x3 + 0.0939538x2 + 0.434449x + 0.750706
C2 (x) = 0.00669108x3 + 0.089859x2 + 0.422164x + 0.738422
C3 (x) = 0.107266x3 + 0.693309x2 + 1.62906x + 1.54302
C4 (x) = −0.435755x3 − 0.935755x2 + 1.
C5 (x) = 0.435755x3 − 0.935755x2 + 1.
C6 (x) = −0.107266x3 + 0.693309x2 − 1.62906x + 1.54302
C7 (x) = −0.00669108x3 + 0.089859x2 − 0.422164x + 0.738422
C8 (x) = −0.00714607x3 + 0.0939539x2 − 0.434449x + 0.750706
C9 (x) = −0.00273368x3 + 0.0410052x2 − 0.222655x + 0.468313

Odnosno


 0.00273368x3 + 0.0410052x2 + 0.222655x + 0.468313 − 5 ≤ x ≤ −4
0.00714607x3 + 0.0939538x2 + 0.434449x + 0.750706 − 4 ≤ x ≤ −3




0.00669108x3 + 0.089859x2 + 0.422164x + 0.738422 − 3 ≤ x ≤ −2




0.107266x3 + 0.693309x2 + 1.62906x + 1.54302 − 2 ≤ x ≤ −1



−0.435755x3 − 0.935755x2 + 1.66667 ∗ 10− 7x + 1.

−1≤x≤0

C(x) =

 0.435755x3 − 0.935755x2 − 1.66667 ∗ 10− 7x + 1. 0≤x≤1
−0.107266x3 + 0.693309x2 − 1.62906x + 1.54302 1≤x≤2




−0.00669108x3 + 0.089859x2 − 0.422164x + 0.738422 2≤x≤3




−0.00714607x3 + 0.0939539x2 − 0.434449x + 0.750706 3≤x≤4




−0.00273368x3 + 0.0410052x2 − 0.222655x + 0.468313 4≤x≤5


Slika 1: Grak funkcije f(x)

Slika 2: Grak kubnih splinea

4
 Slika 3: Grak funkcije f(x) sa kubnim splineom

Program za Kubni spline u softveru Mathematica:

Momenti[listax_, listay_]:=Module[{n, M, l, mi, nu, lam, Mm},
n=Length[listax]; h=Table[0,{i,1,n-1}]; mi=Table[0,{i,1,n-2}];
nu=Table[0,{i,1,n-2}]; l=Table[0, {i,1,n-2}]; lam=Table[0,{i,1,n-2}];
For[i=1, i<=n-1, i++, h[[i]]=listax[[i+1]]-listax[[i]]];
For[i=1, i<=n-2, i++, nu[[i]]=h[[i+1]]/(h[[i]]+h[[i+1]]);mi[[i]]=1-nu[[i]]];
For[i=1, i<=n-2, i++, l[[i]]=6/(h[[i]]+h[[i+1]])*
((listay[[i+2]]-listay[[i+1]])/h[[i+1]]-(listay[[i+1]]-listay[[i]])/h[[i]])];
For[i=1, i<=n-3, i++,
Matrica=Table[If[i==j, 2,If[i-j==-1, nu[[i]],If[i-j==1, mi[[i]], 0]]],{i,1,n-2},{j,1,n-2}]];
lam=Rationalize[l]; Mm=Rationalize[Matrica]; M=LinearSolve[Mm, Transpose[{lam}]];
Print["h=", h,"\n nu=", nu,"\n mi=", mi,"\n l=", l,"\n M=", M // MatrixForm]]

KubniSpline[listax_, listay_, h_, M_]:=Module[{n},n=Length[listay];

P=Table[0,{i,1,n-1}]; a=Table[0,{i,1,n}]; b=Table[0,{i,1,n}];
g=Table[0,{i,1,n}]; d=Table[0,{i,1,n}];
For[i=1, i<=n-1, i++,
a[[i]]=listay[[i]];
b[[i]]=(listay[[i+1]]-listay[[i]])/h[[i+1]]-h[[i+1]]/6*(2M[[i]]+M[[i+1]]);
g[[i]]=M[[i]]/2;
d[[i]]=(M[[i+1]]-M[[i]])/(6*h[[i+1]]);
P[[i]]=a[[i]]+b[[i]]*(x-listax[[i]])+g[[i]]*(x-listax[[i]])^2+d[[i]]*(x-listax[[i]])^3];
Return[TraditionalForm[MatrixForm[P]]];]

Napomena 2. M0 = Mn = 0 Liste moraju biti istih duºina prilikom unosa u program.

5
2 Rje²avanje nelinearnih jedna£ina i sistema

2.1 Metoda polivljenja segmenta (bisekcije)

Pri rje²avanju f(x)=0 prvo moramo izvr²iti lokalizaciju rje²enja odnosno prona¢i intervale [a,b]
u kojima vrijedi f (a) · f (b) < 0. To se moºe izvr²iti na dva na£ina: analiti£kim i gra£kim
metodama. Ovdje ce to biti ura¤eno gra£kom metodom.

Nakon ²to izvr²imo lokalizaciju rje²enja vr²imo primjenu metode bisekcije:

1. Podijelimo segment [a,b] na dva jednaka dijela ta£kom x1 = a02,b0 gdje je a0 = a i b0 = 0.
2. Ispitujemo znak f (a0 ) · f (x1 ) i f (x1 ) · f (b0 ):
a.) Ukoliko je f (a0 ) · f (x1 ) < 0, nastavljamo postupak na segmentu [a1 , b1 ], gdje je a1 = a0 i
b1 = x 1
b.) Ukoliko je f (x1 )·f (b0 ) < 0, nastavljamo postupak na segmentu [a1 , b1 ], ali sada je a1 = x1
i b1 = b0
3. Postupak ponavljamo na segmentu [a1 , b1 ], te dobijamo segment [a2 , b2 ]...
Kada dobijemo f (x) = 0 ili dobijemo dovoljnu ta£nost postupak se zavr²ava.

Ukoliko imamo zadanu ta£nost ε, moºemo unaprijed odrediti broj koraka potrebnih da dobi-
jemo tu ta£nost, odnosno da vrijedi n ≥ log(b−a)−log(2ε)
log2 .
Zadatak 3.

Izra£unati pribliºno rje²enje jedna£ine 9x4 + 18x3 + 38x2 − 57x + 14 = 0.

Rje²enje:
Izvr²imo lokalizaciju rje²enja date jedna£ine i uzmimo da je ε = 0.0005.

Slika 4: Grak jedna£ine 9x4 + 18x3 + 38x2 − 57x + 14 = 0

Sa graka vidimo da se rje²jenja nalaze u intervalima (0.3,0.4) i (0.6,0.7). Prvo izra£unajmo

rje²enje u intervalu (0.3,0.4)

Potrebno nam je
log(0.4−0.3)−log(2·0.0005)
log2
≈ 6.64386 ≤ 7

6
 Koriste¢i softver Mathematica dobijamo sljede¢u tabelu.

n xn+1 εn
0 0.35 0.05
1 0.325 0.025
2 0.3375 0.0125
3 0.33125 0.00625
4 0.334375 0.003125
5 0.332812 0.0015625
6 0.333594 0.00078125
7 0.333203 0.000390625

Sada imamo da je jedno pribliºno rje²jenje X1 ≈ 0.333203.

Izra£unajmo sada na isti na£in drugo rje²enje u intervalu (0.6,0.7).

Potrebno nam je
log(0.7−0.6)−log(2·0.0005)
log2
≈ 6.64386 ≤ 7

Koriste¢i softver Mathematica dobijamo sljede¢u tabelu.

n xn+1 εn
0 0.65 0.05
1 0.675 0.025
2 0.6625 0.0125
3 0.66875 0.00625
4 0.665625 0.003125
5 0.667187 0.0015625
6 0.666406 0.00078125
7 0.666797 0.000390625

Sada imamo da je drugo pribliºno rje²jenje X2 ≈ 0.333203.

♠
Program za metodu polovljenja segmenata u softveru Mathematica:
Bisekcija[f_, x_, a_, b_, ep_]:=Module[{a0, b0, i, n},
n=Ceiling[(Log[10,b-a]-Log[10,2*ep])/Log[10,2]]; xn=Table[0,{i,1,n+1}];
If[(f/.x->a)*(f/.x->b)>0, Print["Nema rjesenja na zadanom intervalu."],
a0=a; b0=b; xn[[1]]=(a0+b0)/2;
Print["Iteracija_", 0, " iznosi ", N[xn[[1]]], " Greska je ", Abs[xn[[1]]-a0], "."];
For[i=2, i<=n+1, i++,
If[(f/.x->a0)*(f/.x->xn[[i-1]])<0, b0=xn[[i-1]], a0=xn[[i-1]]]; xn[[i]]=(a0+b0)/2;
Print["Iteracija_", i-1, " iznosi ", N[xn[[i]]],
" Greska je ", N[Abs[xn[[i]]-xn[[i-1]]]], "."]]]]

7
3 Numeri£ko diferenciranje i integracija

3.1 Simpsonovo pravilo

Rb
Rje²avati ¢emo odreženi integral I(f ) = f (x)dx koriste¢i uop²teno Simpsonovo pravilo, odnosno
a
sljede¢u formulu
Zb  
b−a a+b
f (x)dx ≈ f (a) + 4f ( ) + f (b) (7)
6 2
a

Podijelimo segmenat [a,b] £vorovima xi = a + i · h, i = 0,1,...,2m gdje vrijedi h = b−a

2m . Na
svakom od segmenata [x2i , x2i + 2], i = 0,...,m-1 ¢emo aproksimirati funkciju f Lagrangeovim
interoplacionim polinomom p2 formiranim £vorovima x2i , x2i+1 i x2i+2 . Sada prema (7) imamo
da vrijedi:
x2i+2  
Z
h
f (x)dx ≈ f (x2i ) + 4f (x2i+1 ) + f (x2i+2 ) (8)
3
x2i

Odnosno za I(f ) imamo pomo¢u (8) imamo da vrijedi

x2i+2
m−1 Z m−1
X X h
I(f ) = f (x)dx ≈ [f (x2i ) + 4f (x2i+1 ) + f (x2i+2 ]
i=0 x i=0
3
2i

Tada imamo da je Simpsonova upo²tena formula

Zb m−1
h X
f (x)dx ≈ [f (x2i ) + 4f (x2i+1 ) + f (x2i+2 ] (9)
3 i=0
a

Ukoliko sa yi = f (xi ) ozna£imo vrijednosti funkcije f u £vorovima xi i = 0,...,m-1 dobijamo

sljede¢u formulu
 
h
I∗ = y0 + 4(y1 + y3 + ... + y2m−1 ) + 2(y2 + y4 + ... + y2m−2 ) + y2m (10)
3
Zadatak 4.

Rπ
Izra£unati pribliºnu vrijednost integrala sinxdx, koriste¢i kompozitno (uop²teno) Simp-
0
sonovo pravilo, dijele¢i [0,π ] na 10 jednakih dijelova.

Rje²enje:
Rπ
Ozna£imo sa I ∗ = sinxdx Podijelimo segment [0,π ] na 10 jednakih dijelova. Tada imamo da
0
je h = π
10 , te ra£unaju¢i vrijednosti yi = f (xi ) = sin(xi ) dobijamo sljede¢u tabelu:

i 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
xi 0 π
10
π
5
3π
10
2π
5
π
2
3π
5
7π
10
4π
5
9π
10 π
yi 0 0.309017 0.587785 0.809017 0.951057 1. 0.951057 0.809017 0.587785 0.309017 0

Tablica 2: Vrijednosti funkcije sinx na segmentu [0,π ]

8
 Koriste¢i formulu (10) te softver Mathematica dobijamo I ∗ = 2.00011
♠
Program za uop²tenu Simpsonovu formulu u softveru Mathematica:
SimpsonU[y_, h_] := Module[{n, m, rez},
n=Length[y]; m=(n-1)/2;
rez=h/3(y[[1]]+4Sum[y[[i]],{i,2,2m,2}]+2Sum[y[[k]],{k,3,n-2,2}]+y[[n]]);
Return[N[rez]];]

Napomena: Po²to u softveru Mathematica indeksiranje ne moºe po£eti nulom, dobijamo ovakav pro-
gram.

4 ODJ - Cauchyevi i rubni problemi

4.1 Numeri£ko rje²avanje rubnih problema

Posmatrajmo rubni problem y 00 = F (x, y, y 0 ) te y(a) = α i y(b) = β . Podijelimo segment [a,b]
ekvidistantnim ta£kama x0 , x1 , ..., xn tako da je a = x0 < x1 < ... < xn = b i vrijedi xi = a + i · h,
h = b−an , 0 ≤ i ≤ n.
Aproksimirajmo y 0 (xi ) = y(xi+1 )−y(x
2h
i−1 )
i y 00 (xi ) = y(xi+1 )−2y(x
h2
i )+y(xi−1 )
. Stavimo li da je
y(xi ) = yi dobijamo
y0 = α
yi−1 − 2yi + yi+1 yi+1 − yi−1
= F (xi , yi , ) (11)
h2 2h
yn = β
i = 1, ..., n − 1. Ovaj sistem takožer moºemo zapisati u matri£nom obliku My = h2 F(y) − a
gdje je
 
−2 1 0 ... 0      
y1 f1 α
1
 −2 1 ... 0 
  y2   f2  0
0
M = 
1 −2 ... 0  , y =  ..  , F(y) =  ..  , a =  .. 
      
(12)
 .. .. .. .. ..   .   .  .
 . . . . . 
yn−1 fn−1 β
0 0 0 ... −2
Zadatak 5.

(1−x)y+1
Za rubni problem y 00 = (1+x)2 , y(0) = 1, y(1) = 0.5, izra£unati pribliºne vrijednosti yi
ta£nog rje²enja y za h = 0.1 i h = 0.05.

Rje²enje:
Zbog y(0) = 1 te y(1) = 0.5 imamo da je a = x0 = 0 te b = xn = 1 odnosno α = 1 i β = 0.5.
Sada uzmimo da je h = 0.1 odavde slijedi n = 0.1 1
= 10 onda koriste¢i softver Mathematica prvo
deni²emo funkciju f (x, y, y ) te obavljamo ostale operacije
0

f[x_,y_,yp_]:=((1-x)y+1)/(1+x)^2
X = Table[x0 + i*h, {i, 0, 10}]

9
{x0 , x1 , x2 , x3 , x4 , x5 , x6 , x7 , x8 , x9 , x10 } = {0., 0.1, 0.2, 0.3, 0.4, 0.5, 0.6, 0.7, 0.8, 0.9, 1.}.
Sada stavljamo
Y = {y0, y1, y2, y3, y4, y5, y6, y7, y8, y9, y10};
M = Table[If[i==j,-2,If[Abs[i-j]==1,1,0]],{i,1,9},{j,1,9}];
Tada dobijemo  
−2 1 0 0 0 0 0 0 0
1
 −2 1 0 0 0 0 0 0

0
 1 −2 1 0 0 0 0 0

M
0
 0 1 −2 1 0 0 0 0

0
= 0 0 1 −2 1 0 0 0
0
 0 0 0 1 −2 1 0 0

0
 0 0 0 0 1 −2 1 0
0 0 0 0 0 0 1 −2 1
0 0 0 0 0 0 0 1 −2

F = Simplify[Table[f[X[[i]],Y[[i]],(Y[[i+1]]-Y[[i-1]])/(2h)],{i,2,10}]]
 
0.826446 + 0.743802 · y1
 0.694444 + 0.555556 · y2 
 
 0.591716 + 0.414201 · y3 
 
 0.510204 + 0.306122 · y4 
 
F=  0.444444 + 0.222222 · y5 

 0.390625 + 0.15625 · y6 
 
 0.346021 + 0.103806 · y7 
 
0.308642 + 0.0617284 · y8
0.277008 + 0.0277008 · y9
Zbog kompatibilnosti ra£unanja proizvoda matrica
y = Table[{Y[[i]]}, {i, 2, 10}]
y = {{y1}, {y2}, {y3}, {y4}, {y5}, {y6}, {y7}, {y8}, {y9}} M i y

a={{1},{0},{0},{0},{0},{0},{0},{0},{0.5}}
Rj=Solve[M.y==h^2 F-a,{y1,y2,y3,y4,y5,y6,y7,y8,y9}]
Sada imamo da je rje²enje rubnog problema za h=0.1
   
y0 y1 y2 y3 y4 y5 1 0.90935 0.833729 0.769684 0.714744 0.667094
=
y6 y7 y8 y9 y10 0.625371 0.588531 0.555762 0.526423 0.5

Sada uzmimo h = 0.05, imamo da je n = 0.05 1

= 20. Analogno, koriste¢i prethodni postupak u
softveru Mathematica imamo da je rje²enje ovog rubnog problema:
   
y0 y1 y2 y3 y4 y5 1 0.952419 0.909156 0.869651 0.833433 0.800109
 y6 y7 y8 y9 y10 y11 
 = 0.769345 0.740857 0.714401 0.689767 0.666774 0.645262
 

y12 y13 y14 y15 y16 y17  0.625093 0.606145 0.58831 0.571492 0.555608 0.54058 
y18 y19 y10 0.526343 0.512834 0.5

10