UNIVERZITET U TUZLI

RUDARSKO - GEOLOŠKO - GRAĐEVINSKI FAKULTET

Bachelor studij
Građevinski materijali 2
II godina
Alić Nedžad, van. prof.

Jasmin Delić

PRSLINE U BETONU USLJED SKUPLJANJA CEMENTA I TERMIČKI NAPON

Tuzla, novembar 2018. godine

Sadržaj

1. Uvod ................................................................................................................................................ 3
2. Pojava pucanja................................................................................................................................. 3
2.1 Neke vrste i uzroci ................................................................................................................... 4
2.2 Preventivne mjere ................................................................................................................... 4
3. Pukotine prije i za vrijeme stvrdnjavanja ........................................................................................ 5
4. Pukotine nakon očvršćivanja ........................................................................................................... 6
5. Pukotine u stvrdnutom betonu nastale radi temperaturnih napona ............................................. 6
6. Utori i spojnice................................................................................................................................. 7
7. Voda – dodana i isparena ................................................................................................................ 7
8. Zaključak .......................................................................................................................................... 8
9. Literatura ......................................................................................................................................... 9

2
1. Uvod

Tijekom očvršćavanja betona od utjecaja hidratacije cementa kao i procesa sušenja betona
uslijed gubitka vode dolazi do smanjenja zapremine očvrslog betona. Svojstvo betona da tijekom
vremena mijenja svoju zapreminu u dužem razdoblju i to u obliku smanjivanja dimenzija
neopterećenih betonskih uzoraka približno proporcionalno u svim pravcima, naziva se skupljanje
betona. Skupljanje predstavlja vremensku deformaciju smanjenja zapremine betona usljed
neprekidnog procesa hidratacije cementa i vode bez djelovanja vanjskih sila.

Na vremenski tok i konačne vrijednosti skupljanja utiče jako mnogo faktora: temperatura i
vlažnost okoline, dimenzije elementa, vrsta i količina cementa, vodocementni faktor, granulometrijski
i minerološki sastav agregata, čvrstoća betona, način ugradnje i njega betona, starost betona u
trenutku prekida njege i dr. Suštinski, ono je kombinacija nekoliko elementarnih vrsta skupljanja.
Beton kao porozno čvrsto tijelo deformira se čim je izložen mehaničkim, termičkim ili hidrološkim
djelovanjima, tako da nastanak skupljanja možemo razmatrati s tri aspekta: hemijski, termički i
hidrološki procesi.

Hidrološka djelovanja, kao i termička, posljedica su ili promjena uvjeta okoline ili promjena
unutar mase betona. Pod promjenom uvjeta okoline razmatramo promjene temperature i vlažnosti,
a pod promjenama unutar mase betona razmatramo: toplinu proizvedenu hidratacijom cementa i
samosušivanje, što je posljedica nastavka hidratacije nakon vezivanja betona, tj. smanjenja relativne
vlažnosti zbog procesa hidratacije. Sve te promjene izazivaju padove temperaturnog i hidrauličkog
potencijala konstrukcije, odnosno izazivaju gubitak uvjeta ravnoteže s okolnom sredinom. Zbog toga
deformacije koje nastaju na ovaj način nisu nikada jednolike, izazivajući konstrukcijska djelovanja i
napone.

2. Pojava pucanja

Pukotine su normalna stvar u betonskoj konstrukciji. Kao i mnogi drugi građevinski elementi,
beton je do izvjesne mjere elastičan. Terminološki beton ima elastičnost, skupljanje i tečenje. Ali u
građevinskoj praksi najviše pozornosti privlači tačna klasifikacija pukotina u betonu.

U ugrađenom betonu se tijekom očvršćavanja pojavljuju različite vrste pukotina. Kada

ugrađeni beton obično sadrži više vode nego što je potrebno za hidrataciju cementa i zasićenja
kumulativne linije agregata, postoji izglednost za pojavu pukotina uzrokovane plastičnom
sedimentacijom. U procesu očvršćivanja i sušenja (ili vlaženja) betonske konstrukcije, beton trpi
zapreminske promjene, što uzrokuje pojavu vlačnih naprezanja te dovodi do pucanja betona.

Pojava pucanja je u biti složena i zavisi od nekoliko stvari: o stopi i količini skupljanja, stezanju
uslijed sušenja, otpornosti na istezanje, napon uslijed zatezanja, puzanju, elastičnosti, stepenu
stješnjavanja i drugim faktorima.

Dok većina vrsta pucanja ne ugrožava stabilnost i dugotrajnost konstrukcije, pukotine su

ružne i u ekstremnim slučajevima mogu smanjiti stabilnost i upotrebljivost konstrukcije. Zbog toga
pucanje treba svesti na minimum.

3
 U laboratoriju, testovi stezanja (postoji više načina ispitivanja) uslijed sušenja su najefektivniji
i najčešće izvođeni testovi u odnosu na probleme stezanja/pucanja. Čitav proces je najosjetljiviji u
prva tri dana, zbog uticaja hidratacije cementa i evaporacije (isparavanja) vode iz betona.

Sam postupak skupljanja je pod utjecajem mnogih faktora – omjera vode/cementa; omjera
agregata i cementa; finoće i sastava cementa; mineralnog sastava, krutosti, oblika, tekstura površine i
granulacija agregata; karakteristike i količine bilo kojih primjesa; veličina i odnosa zapremina i mase
betona kao uvjeta vlage i temperature, te vjetra.

Preventivne mjere prilikom ugradbe i očvršćivanja ostaju najbolji način za minimiziranje

nastanka pukotina.

2.1 Neke vrste i uzroci

U većini slučajeva u kojima se pojavljuju pukotine u betonima, pukotine se mogu

identificirati, a uzrok pucanja ustanoviti. Opsežno ispitivanje koje je prevedeno, pokazalo je da se
pucanje betona može prepisati kako slijedi:

 izgradnja i nadzor problema ≈ 36%

 nedostaci dizajna ≈ 27%
 radni uvjeti (temperatura, vlaga itd.) ≈ 21%
 kvaliteta materijala ≈ 17%.

Osim toga sve pukotine mogu se podijeliti u dvije glavne kategorije:

 pukotine koje nastaju prije i za vrijeme očvršćivanja,

 pukotine koje nastaju nakon očvršćivanja betona.

2.2 Preventivne mjere

 Pukotine skupljanja - izbjeći rezanjem dilatacijskih reški duž konstruktivnog elementa.

 Pukotine skupljanja uzrokovane pojavom napona na ćoškovima - spriječiti postavljanjem
dilatacijske spojnice ili adekvatnom postavkom armaturnog čelika.
 Pukotine uzrokovane neadekvatnom posteljicom ili slijeganjem temelja.
 Pukotine koje nastaju zbog propusta u izvođenju/projektiranju odvodnje na nivou posteljice /
nasipa / sraslog tla.
 Širenje pukotina - spriječiti postavljanjem dilatacijskih spojnica prema projektu.
 Pukotine u uskim presjecima - uski dijelovi konstrukcije najčešće imaju pukotine zbog
neefikasnih spojnica, te nastaju zbog prevelikog stezanja i neefikasnog njegovanja betona.
 Plastične pukotine - zbog brzog gubitka vode iz betona, pojava “bleeding“ efekta mješavine,
eventualno položaj armature preblizu površini.
 Pukotina skupljanja na vratima ili ćoškovima prozora - izbjegavati upotrebu armiranog čelika (za
krute betonske zidove) ili pažljivo odrediti visinu slijeganja betona.

4
3. Pukotine prije i za vrijeme stvrdnjavanja

Plastične pukotine skupljanja se pojavljuju kada brzina vjetra, relativno niska vlažnost zraka,
visoka temperatura u okolini ili kombinacija svih triju uzrokuju isparavanje vode sa površine betona
prenaglo (brže) nego što može biti zamijenjeno vodom oslobođenom od agregata zbog nemogućnosti
zadržavanja iste pri taloženju. Brzo isparavanje koje uzrokuje ovo pucanje može se tehnološki
ograničiti sa vjetrobranima, sjenčanjima i tretmanima za površinu.

Vertikalne pukotine mogu nastati kod ugrađenog betona oko armaturnih šipka (Slika 1).
Takve pukotine nastaju kada beton blizu površine poprimi djelomičnu čvrstoću dok se ostatak betona
još uvijek može slegnuti. Pukotine tog tipa mogu se prepoznati po uzorku koji slijedi armature. Mogu
se spriječiti revibracijom betona. Koso položene pukotine ponekad se pojavljuju kada grube čestice
agregata blizu površine kostura natjeraju da se cementna pasta može smještati i odvajati. I opet,
vibracija i revibracija će smanjiti ili spriječiti pucanje.

Slika 1 Vertikalna pukotina nastala oko armaturnih šipki

5
 Relativno mali pokreti oplate u ranijoj fazi stvrdnjavanja uzrokovat će pukotine. Nadimanje ili
ispupčenje drveta, nicanje eksera, nespretna ili pretjerana upotreba vibratora su najčešći uzroci koji
rezultiraju nepravilnim pukotinama.

Široke pukotine koje se ponekad protežu i kroz cijele ploče, javljaju se kada posteljica nije
dovoljno zbijena i ravna ili čak blatna prije nego beton razvije dovoljnu čvrstoću.

4. Pukotine nakon očvršćivanja

Ova kategorija obuhvata ugrađeni beton (starosti od 1 dana pa do više godina starosti
betona) kod kojeg se oblici više ne mogu mijenjati bez oštećenja. To uključuje pukotine uzrokovane
sušenjem kao i one koje proizlaze iz kretanja temperature, neefikasno njegovanje, brzo hlađenje itd.

Trošnost pukotina nakon očvršćivanja zasnovano je na toplinskom gradijentu koje teži da

zahvati vodu i cement na površini, koja se zatim sastoji od slabog betona koji je izložen visokim
naprezanjem. Rezultat je često slabo stvrdnjavanje. Ostale pukotine koje se javljaju nakon
stvrdnjavanja mogu biti uzrokovane nedostatkom adekvatnog pojačanja u ćoškovima, nedovoljnim
slojem betona preko armature u betonu, nedostatkom ekspanzije i kontrakcijom spojnica.

5. Pukotine u stvrdnutom betonu nastale radi temperaturnih napona

Nepovoljna distribucija temperature u betonskim elementima može dovesti do nastanka

pukotina. Sprječavanje nastanka pukotina provodi se planiranjem tehnologije izvođenja. Velika
pomoć pritom su proračuni raspodjele temperature. Proračun temperaturnih promjena u betonu
mora uzeti u obzir međudjelovanje betonskih elemenata sa okolinom, uz istovremeno generisanje
topline u betonu zbog hidratacije cementa. Obzirom da su uvjeti u okolini i toplina koja se oslobađa
promjenljivi u vremenu, predviđanje distribucije temperature postaje kompleksan problem. Tok
oslobađanja topline hidratacije u betonu predstavlja vrlo bitan parametar, jer služi za proračun
temperaturnih promjena, a također je i indikator napretka hidratacije cementa.

Deformacije nastale zbog nejednake distribucije temperature mogu dovesti do nastanka

pukotina, ako razina naprezanja dostigne čvrstoću materijala i takva pojava je tipična za masivne
betonske elemente koji se izvode prilikom izgradnje brana ili temelja velikih dimenzija. Nastanak
pukotina zbog djelovanja naprezanja izazvanih nejednolikom distribucijom temperature može se
smanjiti ili spriječiti ako se poduzmu odgovarajuće mjere prilikom projektiranja tehnologije izvedbe
betonskih konstrukcija, odnosno provedbom proračuna temperaturnih promjena. Proračun
temperaturnih promjena obuhvata analizu međuzavisnosti, npr. dimenzija betonskih elemenata,
rasporeda ugradnje, početne temperature betona, količine cementa u betonu i temperature okoline
s jedne strane, te distribucije temperature u betonskim elementima s druge strane. Ako nastala
distribucija temperature ne izaziva naprezanja veća od čvrstoće betona, smatra se da neće doći do
pojave pukotina.

6
 U masivnim betonskim blokovima unutrašnjost bloka postiže, tijekom stvrdnjavanja betona,
znatno višu temperaturu nego površina bloka, koja ima znatno veće mogućnosti odašiljanja
hidratacijske topline. Stepenovanje temperature stvara se radi jačeg zagrijavanja unutrašnjosti bloka
u odnosu na površinu i zato se pojavljuju napon zatezanja, koji uzrokuju nastajanje pukotina. One
postaju vidljive kroz nekoliko dana.

U prvih nekoliko dana nakon betoniranja, za beton se koristi termin „mladi beton“. U mladom
betonu dolazi do velikih hemijskih i fizikalnih promjena strukture zbog kojih se značajno mijenjaju
njegova svojstva. Kada se izvrši većina promjena u strukturi, tada se i svojstva betona vrlo malo
mijenjaju i kažemo da imamo potpuno očvrsnuli beton. U praksi smatramo da imamo potpuno
očvrsnuli beton kod starosti od 28 dana. Prilikom izgradnje strukture u prvim danima hidratacije
cementa, u betonu se javljaju naprezanja koja ne moraju biti povezana sa opterećenjem koja beton
preuzima, nego su posljedica deformacija koja nastaju zbog hemijskog skupljanja, skupljanja zbog
izlaska vode iz pora i promjena temperature.

6. Utori i spojnice

Pukotine skupljanja ne mogu se uvijek spriječiti, ali se mogu kontrolirati tako da se planiraju
slabosti, kako bi se mogao utvrditi smjer pucanja kada nastane skupljanje. To se radi tako da se režu
utori jedne trećine debljine ploče, a gotovo je čim je beton dovoljno tvrd da se neće oštetiti prilikom
piljenja. Ako dođe do pucanja, tada će se pojaviti uredno ispod linije utora. (Ako je rezanje ostavljeno
za mnogo kasnije nego što je spomenuto, na površini se može iznenada stvoriti pukotina, na temelju
reza piljenja.)

Kontrakciju ploče trebalo bi izrezati na logične tačke napona na putu, u intervalima od 0.5 do
2 metra (lagane staze mogu se ostvariti sa duplim alatima); na ulicama ili velikim etažama, u
intervalima od 5 do 7 metara. Tamo gdje je pod podijeljen na okvire po redovima, spojnice mogu biti
postavljene iz stuba u stub za bolji izgled.

Međutim, ne bi trebale biti razdvojene više od 7 metara, osim ako ploča sadrži znatnu čeličnu
armaturu. Dilatacijska spojnica, ili izolacija spojnica obično se sastoji od prelijevanih materijala
debljine 10mm, dubine i dužine kao ploča. Trebali bi biti smješteni tamo gdje je staza ili ulica i gdje
ploča susreće glavni stub, zid ili neku drugu masu koja će izdržati ekspanziju u tom smjeru.

7. Voda – dodana i isparena

Da bi se omogućilo da se beton izlije i djeluje, gotovo svi betoni sadrže više vode nego što je
potrebno za hidrataciju cementa. Dodatak vode gotovom betonu povećava vjerovatnoću segregacije
i pretjeranog curenja, što može uzrokovati da površina betona bude porozna, slaba i sklona pucanju.
S druge strane, tijekom sušenja, previše brzo isparavanje vode s površine također može površinu
učiniti sklonu pucanju, dok bi skupljanje vode, prskanje magle ili vode trebalo kontinuirano
primjenjivati tijekom cijelog procesa. Poslovođin neprestan problem je učiniti da njegovi radnici
razumiju da je previše vode u početnoj fazi postavljanja štetno kao i premalo vode u procesu sušenja.

7
8. Zaključak

Pukotina u betonskim konstrukcijama uvijek ima, ali spriječiti njihovo nastajanje odnosno
ograničiti njihovo širenje treba započeti već prilikom projektiranja, koje u konstrukciji radije treba
osigurati više uskih pukotina negoli jednu širu. Time se smanjuje propusnost betona. Jedna od
pouzdanih mjera je i mikroarmiranje.

Naravno, onemogućavanje stvaranja pukotina nastavlja na svim stupnjevima radova na

betoniranju, uključujući i pravilnu njegu, kao i rukovanje gotovim elementima konstrukcije ili
betonskim proizvodima. To opet znači da ekipa koja obavlja radove na betoniranju mora imati
dovoljno znanja i iskustva te radnih sposobnosti da bi pravilno i na vrijeme izvršila sve izvedbene
stepene rada.

Većina pukotina se pojavljuju između 2 do 3 dana nakon što je beton postavljen. U nastavku
su navedene preventivne mjere za smanjenje pucanja u tom periodu:

 Pogledati da je posteljica dobro izrađena.

 Provjeriti da je oplata čvrsta.

 Osigurati da su posteljica i oplata adekvatno vlažne prije ugradbe betona.

 Ne dodavati vodu u gotov beton prilikom ugradnje.

 Dobro zbijati mješavine niskog slijeganja betona.

 Izrezati dovoljno prividnih spojnica kako bi se omogućilo skupljanje.

 Osigurati dilatacijske spojnice gdje je to potrebno.

 Omogućiti očvršćivanje betona u najkraćem mogućem roku.

 Održavati pravilno očvršćavanje za odgovarajuće razdoblje.

8
9. Literatura

Šahinagić - Isović M., Markovski G., Ćećez M. Dosadašnja iskustva u području deformacija skupljanja.
Mostar: Građevinar. 2012.

Gabrijel I., Barbarić J. Određivanje tijeka oslobađanja topline hidratacije u betonu. Zagreb:
Građevinski fakultet Zagreb. 2011.

Milićević M. I. Deformacije tečenja i skupljanja betona prema Evrokodu 2. Beograd: Građevinski

fakultet u Beogradu. 2017.

https://www.holcim.hr/proizvodi-i-usluge/transportni-betoni/uradi-sam/pukotine-u-betonu

https://korak.com.hr/korak-012-prosinac-2005-pukotine-u-betonu/