OSNOVE MUZEJSKOG RADA

Zaštita muzejske građe

Zaštita i čuvanje muzejske građe

Čuvanje i zaštita muzejske građe i muzejske dokumentacije niz je postupaka kojima se zaustavlja ili
usporava prirodno propadanje muzejske građe i muzejske dokumentacije te umanjuju štetne
posljedice prirodnih nepogoda ili štetnog djelovanja ljudi.

Muzeji su dužni sprovoditi preventivnu zaštitu muzejske građe i muzejske dokumentacije.

Preventivna zaštita sastavni je dio zaštite a obuhvata osiguranje primjerenih mikroklimatskih uslova
(temperature i relativne vlažnosti vazduha), svjetlosnih uslova (zračenja), uništavanja
mikroorganizama, kontrolu ljudi (osoblja i korisnika), prevenciju djelovanja štetnih tvari i ostale
preventivne postupke.

Zaštita muzejske građe i muzejske dokumentacije, obvezno se provodi u prostoru za prijem građe,
čuvaonicama, izložbenim prostorima, radionicama, bibliotekama, arhivima i pri transportu.

Preporučena mjera zaštite je fotografisanje svakoga muzejskog predmeta.

Preporučena mjera zaštite muzejske dokumentacije jest mikrofilmiranje inventarnih knjiga muzejskih
predmeta svakih 5 godina.

Muzej redovno sprovodi zaštitu digitalnih zapisa i osigurava njihovu trajnost, u skladu s razvojem
tehnologije.

Etika

1986. g. ICOM je donio Osnovni kodeks profesionalne etike

profesionalna kompetentnost osoblja,

tretman mora biti povratan,

tretman ne smije izmijeniti karakter predmeta,

dokumentovanje,

čuvati cjelovitost predmeta,

isti stepen pažnje prema svim predmetima

Uzroci propadanja spomenika

Prirodni uslovi

Biološki uzroci

Prirodne katastrofe

Čovjek
Stepeni intervencije

sprečavanje propadanja (prevencija)

zaštita (održavanje)

učvršćivanje (konzervacija)

restauracija (obnavljanje)

reprodukcija (kopije)

rekonstrukcija (nova izrada)

novo ocjenjivanje ili rehabilitacija (nova upotreba)

Zaštita materijala

konzervacija: elementarni i neutralni oblik fizičkog zadiranja u materijal, učvršćivanje strukture i

materijala unošenjem novih materijala koji pomažu čvrstoći, bez promjene zatečenog oblika.

restauracija: dodavanje oblika ili struktura koji nedostaju, zadiranje u oblik i način obrade

Zaštita oblika

Velikih intervencija u oblik i način obrade ne smije biti, zbog narušavanja identiteta. Ako je predmet u
opasnosti, izrađuju se kopije ili modeli, koji se često koriste i u komunikaciji s publikom. Postoji
konsenzus kada se kopije mogu upotrebljavati:

zato što original pripada drugoj instituciji,

zato što je original nestao,

zbog izuzetno velikih dimenzija originala,

zato što je original neprenosiv - freske, arhitektura, kipovi,

zbog lomljivosti originala,

zbog sigurnosti ako su predmeti izuzetno vrijedni,

zato što je neetično nabaviti ili izložiti original.

Mikrobiološke destrukcije

Uzroci:

Korištenje materijala koji sadrži mikroorganizme za izradu predmeta i za rastauraciju

Prisutnost mikroorganizama u česticama prašine

Prisutnost inficiranih predmeta

Toplina, visoka vlažnost, slaba osvjetljenost, neprozračnost skladišnog prostora

Vidljive promjene:

Na površini (mrlje, promjena boje)

U strukturi materijala (ljuspanje i mrvljenje slojeva)

Suzbijanje infekcija:

Fizičko (smrzavanje, zagrijavanje)

Hemijsko (zaprašivanje, špricanje)

Plijesni – potencijalna opasnost za zdravlje

Oštećenje imunološkog sistema

Bronhialna astma

Disajne tegobe (kašalj, teško disanje)

Plućne infekcije

Kožne infekcije - dermatitis

Metode zaštite

Prevencija

Konzervatorski zahvati

Relativna vlaga 45 – 65 %

Iznad 70 % - razvoj gljivica i plijesni, korozija metala, bubrenje organskih materijala

Ispod 40 % - stiskanje i pucanje materijala, popuštanje ljepila

Kategorizacija predmeta prema nivou relativne vlage (RV)

Predmeti koji podnose promijenjljive uslove (RV +/- 10 % dnevno) – keramika, staklo, zlato, srebro

Predmeti kojima su potrebni stabilni uslovi (RV +/- 6 % dnevno, 10 % sedmično) – kost, rog, drvo,
koža, papir, platno, tekstil

Predmeti kojima su potrebni strogo stabilni uslovi (RV +/- 2 % dnevno, 5 % sedmično, 7 % mjesečno)
– slike na drvu i na platnu, intarzije, predmeti od laka

Predmeti kojima odgovaraju suhi uslovi (RV 15-40 %) – bronza, željezo, olovo, mumije

Izvori svjetlosti u muzeju

Štetnost:

Ultraljubičasto – papir, tekstil, drvo

Infracrveno - drvo, platno

Sijalica: Fluorescentno: Halogeno: Optički kablovi:

+ lako se postavlja, štedljivo, dugotrajno niski napon kontrola količine

jeftino, topla svjetlost trajne zdrava, ne zagrijava

- Zagrijavanje predmeta ne može se usmjeriti rukovanje, cijena,

Kratkotrajnost, slabi učinak ultraljubič. cijena glomaznost

Principi preventivne zaštite u depou

Održavanje RV, temperature i svjetlosti

Održavanje čistog prostora

Filtriranje vazduha

Dovoljno prostora (da se predmeti ne dodiruju)

Ne stavljati predmet u drugi ili na drugi predmet

Manji predmeti trebaju biti ispred, a veći iza

Predmeti ne smiju biti u nivou poda (poplave) i blizini vanjskih zidova (kondezacija)

Redovna kontrola od sitnih napasnika (miševi i sl.)

Izbjegavati držanje predmeta bez pamučnih rukavica

Ne jesti, piti i pušiti u depou

Predmeti moraju biti zamotani u beskiselinski papir ili smješteni u beskiselinske kutije

Principi preventivne zaštite prilikom izlaganja

Izbjegavati izlaganje na otvorenom

Koristiti hermetički zatvorene vitrine

Zaštita od UV zraka (zavjese, zaštitne folije)

Ne koristiti jaku rasvjetu koja grije predmete

Ne koristiti metalne eksere ili žicu za pričvršćivanje predmeta

Osigurati fizičku i elektronsku zaštitu

Principi preventivne zaštite prilikom pakovanja i rukovanja predmetima

Izbjegavati držanje predmeta bez pamučnih rukavica

Ne jesti, piti i pušiti u depou

Predmeti moraju biti zamotani u beskiselinski papir ili smješteni u beskiselinske kutije

Držati predmet sa dvije ruke; držati samo jedan predmet/ kutiju

Na kutije/sanduke obavezno napisati LOMLJIVO/OVA STRANA GORE

Ne pretrpavati kutije i sanduke prilikom pakovanja

Osigurati pomoć tehničkog osoblja

Ne ostavljati predmete bez zaštite

Apoksiomen
konzervatorsko-restauratorski radovi i istraživanja

Konzervatorsko-restauratorski radovi započeti su desalinizacijom radi usporavanja i

zaustavljanja procesa korozije uslijed štetnoga djelovanja topivih soli.
Uklanjanje debelog sloja inkrustacije obavljano je isključivo mehanički, preciznim ručnim alatom i
uređajima u potpunosti poštujući izvornu patinu tamo gdje je još bila sačuvana. Pri tome nisu
korištena nikakva hemijska sredstva.
Zatim je uslijedila konsolidacija najozbiljnijih napuknuća i pukotina primjenom aralditne smole (tzv.
arametal), uz dodatno učvršćenje mjedenim kopčama u zoni desne noge. Postupak je u potpunosti
reverzibilan, a rekonstruisana su mjesta lagano ulegnuta kako bi novi zahvati bili vidljivi izbliza.
Konzervatorsko-restauratorske radove pratila su sistematska istraživanja bronzane slitine od koje je
izrađena skulptura, produkti korozije i slitina korištenih za spajanje odvojeno lijevanih dijelova te
materijala pronađenog u unutrašnjosti skulpture.
Kip je izrađen od sedam odvojeno lijevanih dijelova (noge, ruke, torzo, glava i genitalije) i baze.
Dijelovi skulpture izlijevani su indirektnim postupkom izgubljenim voskom, o čemu svjedoče tragovi
veoma dobro vidljivi u unutrašnjosti kipa. Stari su majstori-ljevači imali dosta poteškoća pri izradi
skulpture pa su naknadnim dodavanjem stotinjak zakrpa popravljali ljevačke greške.
Većina istraživanja izvedena je u Naučnoj laboratoriji instituta Opificio delle Pietre Dure u Firenci
(OPD) u Italiji, a sa hrvatske strane istraživanja su izvođena u Prirodoslovnome laboratoriju
Hrvatskoga restauratorskog zavoda, u saradnji sa Zavodom za eksperimentalnu fiziku Instituta ''Ruđer
Bošković'' i sa stručnjacima Mineraloško-petrografskog zavoda Geološkoga odsjeka Prirodoslovno-
matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

“Ecce Homo” (Behold the Man). Freska Isusa Hrista , djelo Elias Garcia Martinez u crkvi blizu mjesta
Zaragoza, Španija. 80-ogodišnja Cecilia Gomez radi restauraciju....