Sadržaj

1 Diferencijalni račun funkcija više varijabli 2

1.1 Funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.1 Parcijalni i ukupni prirast funkcije više varijabli . . . . 3
1.1.2 Parcijalne derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.3 Parcijalne derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . 6
1.2 Lokalni ekstremi funkcija više varijabli . . . . . . . . . . . . . 9
1.2.1 Postupak za odredivanje lokalnih ekstrema funkcije dvije
varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.3 Ekstremi funkcija s ograničenjem (uvjetom) . . . . . . . . . . 18
1.3.1 Metoda supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.3.2 Metoda Lagrangeovih multiplikatora . . . . . . . . . . 19

2 Elastičnost funkcije 23
2.1 Elastičnost funkcija u ekonomiji . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2.1.1 Formula za koeficijent elastičnosti funkcije zadane tabli-
com . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.1.2 Formula za koeficijent elastičnosti funkcije zadane al-
gebarski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.1.3 Engelovi zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
2.2 Koeficijenti parcijalne i križne elastičnosti . . . . . . . . . . . 33
2.2.1 Eulerov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

1
Poglavlje 1

Diferencijalni račun funkcija

više varijabli

1.1 Funkcije više varijabli

U pravilu ekonomske veličine ne ovise o jednoj nego o više drugih ekonomskih
veličina. Želimo li simbolički iskazati da veličina y ovisi o nekim drugim
medusobno neovisnim veličinama x1 , x2 , ..., xn , pišemo ovako:

y = f (x1 , x2 , ..., xn ).

Pritom se ništa ne kaže o pravilu preslikavanja f kojim se uredenoj n-torci

realnih brojeva (x1 , x2 , ..., xn ) pridružuje realan broj y.

Primjer 1 Neka je f (x, y) = x3 − 3x2 + xy 2 − y 3 . Odredite područje defini-

cije (prirodnu domenu) funkcije f .

Funkcija f ovisi o dvije medusobno neovisne varijable x i y. Budući da su

sve naznačene operacije definirane u skupu R za sve uredene parove (x, y),
to je područje definicije f Kartezijev produkt skupa R sa samim sobom, tj.
D(f ) = R × R = R2 .

2
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI3

1.1.1 Parcijalni i ukupni prirast funkcije više varijabli

Neka je zadana realna funkcija dviju (realnih) varijabli:z = f (x, y) Ako se
poveća samo neovisna varijabla x za ∆x (y ostaje nepromijenjen), onda se
mijenja i vrijednost ovisne varijable, koja se promijenila sa f (x, y) na
f (x + ∆x, y).
Razliku
∆x z = f (x + ∆x, y) − f (x, y)
zovemo parcijalni prirast funkcije z = f (x, y) po varijabli x. Analogno se
definira parcijalni prirast funkcije z = f (x, y) po varijabli y:
∆y z = f (x, y + ∆y) − f (x, y)
Ukupni (totalni) prirast funkcije z = f (x, y) iznosi:
∆z = f (x + ∆x, y + ∆y) − f (x, y).
Primjer 2 Odredite parcijalne priraste i ukupni prirast funkcije f (x, y) =
x2 + xy − 2y 2 ako se x promijeni od 2 na 2.2 a y od 1 na 0.9.
Rješenje:Ovdje su:

∆x = 2.2 − 2 = 0.2, ∆y = 0.9 − 1 = −0, 1

f (x, y) = 22 + 2 · 1 − 2 · 12 = 4
Parcijalni prirast funkcije z = f (x, y) po varijabli x iznosi:
∆x z = f (x + ∆x, y) − f (x, y)
∆x z = 2.22 + 2.2 · 1 − 2 · 12 − 4 = 1.04.
Parcijalni prirast funkcije z = f (x, y) po varijabli y iznosi:

∆y z = f (x, y + ∆y) − f (x, y)

∆y z = 22 + 2 × 0.9 − 2 · 0.92 − 4 = 0.18.
Ukupni prirast funkcije z = f (x, y):

∆z = f (x + ∆x, y + ∆y) − f (x, y)

∆z = 2.22 + 2.2 · 0.9 − 2 · 0.92 − 4 = 1.20
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI4

1.1.2 Parcijalne derivacije

Parcijalna derivacija funkcije z = f (x, y) po varijabli x je:

∂z f (x + ∆x, y) − f (x, y)
zx = = lim ,
∂x ∆x→0 ∆x
a parcijalna derivacija funkcije z = f (x, y) po varijabli y je:

∂z f (x, y + ∆y) − f (x, y)

zy = = lim .
∂y ∆y→0 ∆y

Prilikom računanja parcijalne derivacije funkcije z = f (x, y) po varijabli

x samo tu varijablu tretiramo kao varijablu koja se mijenja, a sve ostale var-
ijable tretiramo kao konstante.
Dakle, u slučaju funkcije dviju varijabli z = f (x, y) parcijalnu derivaciju
funkcije z po varijabli x odredimo tako da koristimo pravila za deriviranje
funkcije jedne varijable tretirajući y kao konstantu, a parcijalnu derivaciju
funkcije z po varijabli y odredimo tako da varijablu x tretiramo kao kon-
stantu.

Totalni diferencijal funkcije z = f (x, y) definiramo na sljedeći naćin:

dz = zx dx + zy dy.

Primjer 3 Odredite parcijalne derivacije funkcije i totalni diferencijal funkcije

z = xy .

Pri računanju parcijalne derivacije zx varijablu y tretiramo kao konstantu:

zx = yxy−1 .
Pri računanju parcijalne derivacije zy varijablu x tretiramo kao konstantu,
pa moramo primijeniti pravilo za deriviranje eksponencijalne funkcije: zy =
xy lnx.
Totalni diferencijal funkcije z = f (x, y):

dz = zx dx + zy dy = yxy−1 dx + xy lnxdy.
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI5

Primjer 4 Odredite parcijalne derivacije funkcije

u = x6 − y 4 + 3z 5 .

Pri računanju parcijalne derivacije ux varijable y i z tretiramo kao kon-

stante:
ux = 6x5 .

Pri računanju parcijalne derivacije uy varijable x i z tretiramo kao konstante:

∂u
uy = = −4y 3 .
∂y

Pri računanju parcijalne derivacije uz varijable x i y tretiramo kao konstante:

∂u
uz = = 15z 4 .
∂z
Primjer 5 Odredite parcijalne derivacije funkcije

u = x2 + y 3 + xyz 5 .

Pri računanju parcijalne derivacije ux varijable y i z tretiramo kao kon-

stante:
ux = 2x + yz 5
Pri računanju parcijalne derivacije uy varijable y i z tretiramo kao konstante:

uy = 3y 2 + xz 5

Pri računanju parcijalne derivacije uz varijable x i y tretiramo kao konstante:

uz = 5xyz 4 .

Ako je zadana funkcija y = f (x1 , ..., xn ), onda se vektor čije su kompo-

nente upravo parcijalne derivacije navedene funkcije zove gradijent funkcije
y; oznaka ∇y (čitamo nabla y).
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI6

1.1.3 Parcijalne derivacije višeg reda

Za funkciju z = f (x, y) imamo dvije parcijalne derivacije prvog reda:
∂f
∂x
ili fx 0 ili fx

∂f
∂y
ili fy 0 ili fy

i 4 parcijalne derivacije drugog reda:

∂2f
∂x2
ili fxx 00 ili fxx

∂2f
∂y 2
ili fyy 00 ili fyy

∂2f
∂x∂y
ili fxy 00 ili fxy

∂2f
∂y∂x
ili fyx 00 ili fyx

Primjer 6 Odredite parcijalne zxxy i zyxx za funkciju

z = y 2 ex + x2 y 3 + 5.

zx = y 2 ex + 2xy 3
zxx = y 2 ex + 2y 3
zxxy = 2yex + 6y 2
zy = 2yex + 3x2 y 2
zyx = 2yex + 6xy 2
zyxx = 2yex + 6y 2
Dakle, za razmatranu funkciju je zxxy = zyxx , to znači (barem u ovom
sluǎaju) da je bitno koliko puta deriviramo po kojoj varijabli, a pritom nije
bitan redoslijed deriviranja.

Može se dokazati da navedeni zaključak vrijedi i općenito.Vrijedi sljedeći

teorem:

Teorem 1 (Scwarzov teorem):

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI7

Ako su funkcija z = f (x, y) i njene parcijalne derivacije zx , zy , zxy i zyx

definirane i neprekidne u točki T (x, y), onda je u toj točki
zxy = zyx ,
odnosno mješovite parcijalne derivacije su jednake.
Totalni diferencijal drugog reda funkcije z = f (x, y) za koju vrijedi prethodni
teorem definiramo s:
d2 z = zxx dx2 + 2zxy dxdy + zyy dy 2
Primjer 7 Odredite totalni diferencijal drugog reda za funkciju z = x2 +
xy 2 − 2x + 5y = f (x, y).
z = x2 + xy 2 − 2x + 5y = f (x, y)
zx = (y = konst) = 2x + y 2 − 2
zy = (x = konst) = 2xy + 5
zxx = (y = konst) = (2x + y 2 − 2)x = 2
zxy = (x = konst) = (2x + y 2 − 2)y = 2y
zyx = (x = konst) = (2xy + 5)x = 2y
zyy = (x = konst) = (2xy + 5)y = 2x

Totalni diferencijal drugog reda navedene funkcije z = f (x, y) za koju

vrijedi prethodni teorem je:

d2 z = zxx dx2 + 2zxy dxdy + zyy dy 2 = 2dx2 + 4ydxdy + 2xdy 2

Uz funkciju z = f (x, y) vezana je Hesseova matrica oznaka H(x, y)),
matrica čiji elementi su parcijalne derivacije 2. reda funkcije z:
 
zxx zxy
H(x, y) = .
zyx zyy
Budući da je zxy = zyx , riječ o simetričnoj matrici;
   
zxx zxy zxx zxy
H(x, y) = = .
zyx zyy zxy zyy
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI8

Primjer 8 Odredite Hesseovu matricu za funkciju z = y 2 ex + x2 y 3 + 5

U prethodnom primjeru vidjeli smo da je

zx = y 2 ex + 2xy 3
zxx = y 2 ex + 2y 3
zyx = zxy = 2yex + 6xy 2
zyy = 2ex + 6x2 y
Dakle,  
y 2 ex + 2y 3 2yex + 6xy 2
H(x, y) = .
2yex + 6xy 2 2ex + 6x2 y
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI9

1.2 Lokalni ekstremi funkcija više varijabli

Kažemo da funkcija z = f (x, y) ima strogi lokalni maksimum f(a,b) u
točki P (a, b) ako je za sve točke T (x, y) različite od P, u nekoj okolini točke
P ispunjena nejednakost f (a, b) > f (x, y). Analogno, funkcija z = f (x, y) ima
strogi lokalni minimum f(a,b) u točki P (a, b) ako je za sve točke T (x, y) ra-
zličite od P, u nekoj okolini točke P ispunjena nejednakost f (a, b) < f (x, y).
Strogi lokalni maksimum ili minimum funkcije zovemo strogim lokalnim
ekstremima te funkcije. Ako umjesto znaka stroge nejednakosti (< ili >)
imamo znak nejednakosti (≤ ili ≥), govorimo o lokalnim ekstremima
funkcije. Analogno se definiraju lokalni ekstremi funkcija triju ili više vari-
jabli.

Primjer 9 Funkcije
p
f1 (x, y) = x2 + y 2 i f2 (x, y) = x2 + y 2

imaju minimum (lokalni i globalni) u točki (0,0).

Teorem 2 (Nužan uvjet za lolani ekstrem funkcije dviju varijabli)

Ako funkcija f : D → R, D ∈ R2 , ima u točki T0 (x0 , y0 ) ∈ D lokalni ekstrem
i ako je u toj točki derivabilna, onda je

fx (x0 , y0 ) = 0, fy (x0 , y0 ) = 0.

Točke u kojima su parcijalne derivacije prvog reda funkcije f jednake nuli

nazivaju se stacionarne točke.
Stacionarna točka je kandidat za prve dvije koordinate lokalnog ekstrema.

Teorem 3 (Dovoljan uvjet za lokani ekstrem funkcije dviju vari-

jabli)
Neka je T0 (x0 , y0 ) ∈ D stacionarna točka funkcije f : D → R, D ∈ R2 ,
te neka su parcijalne derivacije drugog reda funkcije f neprekidne u nekoj
okolini točke T0 (x0 , y0 ). Neka su
 
fxx (T0 ) fxy (T0 )  
D2 =   i D1 = fxx (T0 )
fxy (T0 ) fyy (T0 )

Tada vrijedi:
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI10

a) Ako je D2 > 0 i D1 > 0, tada funkcija f u točki T0 ima lokalni minimum

f (T0 );

b) Ako je D2 > 0 i D1 < 0, tada funkcija f u točki T0 ima lokalni maksi-

mum f (T0 );

c) Ako je D2 < 0, f u točki T0 nema lokalni ekstrem;

d) Ako je D2 = 0, tada nema odluke.

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI11

1.2.1 Postupak za odredivanje lokalnih ekstrema funkcije

dvije varijabli
(i) Odredimo stacionarne točke funkcije z = f (x, y). To su točke (x0 , y0 ) koje
su rješenje sustava jednadžbi:

fx = 0, fy = 0

(ii) Računamo parcijalne derivacije 2. reda

fxx , fxy , fyy .

(iii) Izračunamo vrijednost parcijalnih derivacija

D1 = h11 = zxx (x0 , y0 ), h12 = zxy (x0 , y0 ), h22 = zyy (x0 , y0 )

u svakoj stacionarnoj točki.

(iv) Formira se Hesseova matrica:
 
h h
H = 11 12
h12 h22

i računa vrijednost njene determinante D2 = detH = h11 · h22 − h212 .

Zaključak :
(a) Ako je D2 = detH > 0, onda funkcija f ima u promatranoj stacionarnoj
točki strogi lokalni ekstrem i to: minimum ako je D1 = h11 > 0, odnosno
maksimum ako je D1 = h11 < 0.
(b) Ako je D2 = detH < 0, onda funkcija f nema u promatranoj stacionarnoj
točki lokalni ekstrem, nego sedlastu točku, ako je

D1 = h11 · h22 < 0.

(c) Ako je D2 = detH = 0, onda za odluku o postojanju ili ne postojanju

lokalnog ekstrema u promatranoj točki valja izvršiti dodatna ispitivanja koja
se provode pomoću parcijalnih derivacija višeg reda.

Napomena: Korake (iii) i (iv) ponavljamo za svaku stacionarnu točku.

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI12

Teorem 4 (Nužan uvjet za lokalni ekstrem funkcije triju varijabli)

Ako funkcija f : D → R, D ∈ R3 , ima u točki T0 (x0 , y0 , z0 ) ∈ D lokalni
ekstrem i ako je u toj točki derivabilna, onda je

fx (x0 , y0 , z0 ) = 0, fy (x0 , y0 , z0 ) = 0, fz (x0 , y0 , z0 ) = 0.

Teorem 5 (Dovoljan uvjet za lokalni ekstrem funkcije triju vari-

jabli)
Neka je T0 (x0 , y0 , z0 ) ∈ D stacionarna točka funkcije f : D → R, D ∈ R3 ,
te neka su parcijalne derivacije drugog reda funkcije f neprekidne u nekoj
okolini točke T0 (x0 , y0 , z0 ). Neka su
 
fxx (T0 ) fxy (T0 ) fxz (T0 )
 
D3 = fxy (T0 ) fyy (T0 ) fyz (T0 )
fxz (T0 ) fyz (T0 ) fzz (T0 )
 
fxx (T0 ) fxy (T0 )  
D2 =   i D1 = fxx (T0 )
fxx (T0 ) fyy (T0 )

a) Ako je D3 > 0, D2 > 0, i D1 > 0, tada funkcija f u točki T0 ima lokalni

minimum f (T0 );

b) Ako je D3 < 0, D2 > 0, i D1 < 0, tada funkcija f u točki T0 ima lokalni

maksimum f (T0 );

c) U svim ostalim slučajevima, kada je D2 6= 0, f u točki T0 nema lokalni

ekstrem;

d) Ako je D2 = 0, tada nema odluke.

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI13

Primjer 10 Odredite lokalne ekstreme funkcije z = −x2 + 2xy + 2y 2 − 4x −

14y + 5.

Na temelju nužnih uvjeta za postojanje lokalnih ekstrema:

zx = −2x + 2y − 4 = 0, zy = 2x + 4y − 14 = 0

nalazimo da funkcija ima samo jednu stacionanu točku:(1,3). Da bismo

utvrdili ima li u toj točki funkcija lokalni ekstrem, potrebno je ispitati zado-
voljava li ona i dovoljne uvjete . Kako je

zxx = −2, zxy = 2, zyy = 4,

to je vrijednost determinante Hesseove matrice (neovisno o promatranoj točki

 
−2 2
D2 = detH =   = (−2) · 4 − 22 = −12 < 0,
2 4

tj. u točki (1,3) funkcija nema lokalni ekstrem.

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI14

Primjer 11 Odredite lokalne ekstreme funkcije z = 2x3 + 2y 3 − 36xy + 430.

Na temelju nužnih uvjeta za postojanje lokalnih ekstrema

zx = 6x2 − 36y = 0, zy = 6y 2 − 36x = 0

nalazimo da funkcija ima dvije stacionarne točke: (0, 0) i (6, 6). Sada nademo
parcijalne derivacije 2. reda:

zxx = 12x, zxy = −36, zyy = 12y.

Sada je za stacionarnu točku (0, 0):

h11 = zxx (0, 0) = 0, h12 = zxy (0, 0) = −36, h22 = zyy (0, 0) = 0,

odnosno  
 0 −36
D2 = detH = 
  = 0 · 0 − (−36)2 < 0,
−36 0 
pa navedena funkcija nema lokalni ekstrem u stacionarnoj točki (0, 0).
Za stacionarnu točku (6,6) imamo:

h11 = zxx (6, 6) = 72, h12 = zxy (6, 6) = −36, h22 = zyy (6, 6) = 72,

odnosno  
 72 −36
D2 = detH =   = 72 · 72 − (−36)2 > 0.
−36 72 
Budući da je h11 = 72 > 0, navedena funkcija ima strogi lokalni minimum u
stacionarnoj točki (6, 6) i taj minimum iznosi:

zmin = z(6, 6) = 2 · 63 + 2 · 63 − 36 · 6 · 6 + 430 = −2

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI15

Primjer 12 Pretpostavimo da je u području A analitički oblik funkcije po-

tražnje za nekim proizvodom
x
pA = − + 100,
5
a u području B
y
pB = − + 200,
15
pri čemu je x količina potražnje (u komadima) u području A, y količina po-
tražnje (u komadima) u području B, a pA i pB su jedinične cijene u navedenim
područjima izražene u US dolarima. Izračunajte maksimalni ukupni prihod
proizvodača u oba razmatrana područja.

Funkcija ukupnog prihoda je

x y
R(x, y) = x · pA + y · pB = x · (− + 100) + y · (− + 200).
5 15
Budući da je
2x 2y
Rx = − + 100, Ry = − + 200,
5 15
to iz nužnog uvjeta za postojanje lokalnog ekstrema Rx = 0, Ry = 0 dobivamo
da je stacionarna točka x = 250 (komada), y = 1500 (komada). Kako su
elementi Hesseove matrice:
2 2
h11 = − , h12 = 0, h22 = −
5 15
te  2 
− 0  4
D2 = detH(250, 1500) =  5 2  =
 >0
0 − 15 75
i
2
D1 = h11 (250, 1500) = − < 0
5
u stacionarnoj točki (250, 1500) funkcija ukupnog prihoda dostiže strogi lokalni
maksimum koji iznosi:

Rmax = R(250, 1500) = 162500.

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI16

Primjer 13 Dane su cijene dvaju dobara u ovisnosti o količinama potražnje

p1 = 15 − Q1 i p2 = 10 − Q2 , te funkcija ukupnih troškova

T(Q1 , Q2 ) = 5Q1 + 4Q2 + 5.

Odredimo optimalnu kombinaciju proizvodnje u cilju maksimiziranja dobiti.

Rješenje:
Prihodi:

R(Q1 , Q2 ) = p1 Q1 +p2 Q2 = (15−Q1 )+(10−Q2 )Q2 = 15Q1 −Q1 2 +10Q2 −Q2 2

Troškovi:
T(Q1 , Q2 ) = 5Q1 + 4Q2 + 5
Dobit:

D(Q1 , Q2 ) = R(Q1 , Q2 )−T (Q1 , Q2 ) = 15Q1 −Q1 2 +10Q2 −Q2 2 −(5Q1 +4Q2 +5)

D(Q1 , Q2 ) = −Q1 2 − Q2 2 + 10Q1 + 6Q2 − 5

Tražimo maksimalnu dobit.

DQ1 = −2Q1 + 10 = 0 ⇒ Q1 = 5

DQ2 = −2Q2 + 6 = 0 ⇒ Q2 = 3
(Q1 , Q2 ) = (5, 3) je stacionarna točka
DQ1 Q1 = −2
DQ1 Q2 = 0
DQ2 Q2 = −2
D1 (5, 3) = DQ1 Q1 (5, 3) = −2 < 0
 
−2 0 
D2 (5, 3) =   = 4 > 0 lokalni maksimum
0 −2

D(5, 3) = −52 − 32 + 10 · 5 + 6 · 3 − 5 = 29
M (5, 3, 29)
Maksimalna dobit se ostvaruje na razini proizvodnje Q1 = 5, Q2 = 3 i
iznosi 29.
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI17

Primjer 14 Zadana je funkcija ukupnih troškova

T(Q1 , Q2 ) = Q1 2 + 3Q2 2 + Q1 Q2 + 10
i prodajne cijene
p1 = 7, p2 = 20
Ispitajte uz koju se količinu Q1 i Q2 ostvaruje maksimum dobiti i koliko ona
iznosi.
Rješenje:
Prihodi:
R(Q1 , Q2 ) = p1 Q1 + p2 Q2 = 7Q1 + 20Q2
Troškovi:
T(Q1 , Q2 ) = Q1 2 + 3Q2 2 + Q1 Q2 + 10
Dobit:
D(Q1 , Q2 ) = R(Q1 , Q2 )−T (Q1 , Q2 ) = 7Q1 +20Q2 −(Q1 2 +3Q2 2 +Q1 Q2 +10)
D(Q1 , Q2 ) = 7Q1 + 20Q2 − Q1 2 − 3Q2 2 − Q1 Q2 − 10
Tražimo maksimalnu dobit.
DQ1 = 7 − 2Q1 − Q2 = 0
DQ2 = 20 − 6Q2 − Q1 = 0
Rješnje sustava jednaddžbi :
7 − 2Q1 − Q2 = 0, 20 − 6Q2 − Q1 = 0
je stacionarna točka (Q1 , Q2 ) = (2, 3)
DQ1 Q1 = −2
DQ1 Q2 = −1
DQ2 Q2 = −6

D1 (2, 3) = DQ1 Q1 (2, 3) = −2 < 0

 
−2 −1
D2 (2, 3) = 
  = 11 > 0 lokalni maksimum
−1 −6

D(2, 3) = 7 · 2 + 20 · 3 − 22 − 3 · 32 − 2 · 3 − 10 = 27
M (2, 3, 27)
Maksimalna dobit se ostvaruje na razini proizvodnje Q1 = 2, Q2 = 3 i
iznosi 27.
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI18

1.3 Ekstremi funkcija s ograničenjem (uvje-

tom)
Pretpostavimo da su f (x, y) i g(x, y) realne funkcije dviju realnih varijabli.
Cilj nam je pronaći ekstreme funkcije f (x, y) na skupu točaka (x, y) koje
zadovoljavaju jednadžbu g(x, y) = 0. Dakle, rješavamo problem:

f (x, y) → min,max

uz ograničenje: g(x, y) = 0.

1.3.1 Metoda supstitucije

Ako je moguće, iz uvjeta izrazimo jednu varijablu pomoću druge i to uvrstimo
u funkciju čije ekstrem tražimo. Na taj način problem ekstrema funkcije
dvije varijable s ograničenjem svodimo na problem ekstrema funkcije jedne
varijable bez ograničenja.
Primjer 15 Odredite ekstreme funkcije z = x2 y uz uvjet x + y = 3.
x+y =3⇒y =3−x
Uvrstimo li y u funkciju z = x2 y, ona postaje funkcija jedne varijable: z(x) =
x2 (3 − x) = 3x2 − x3
Nužan uvjet za postojanje ekstrema funkcije jedne varijable jest da je prva
derivacija jednaka nuli.

z 0 (x) = 6x − 3x2 ⇒ 6x − 3x2 = 0 ⇒ x1 = 0, x2 = 2

Kandidati za prvu koordinatu ekstrema funkcije z(x) = 6x2 − 3x2 :

x1 = 0, x2 = 2

Kako je y = 3 − x to su pripadne vrijednosti varijable y: y1 = 3, y2 = 1.

Funkcija z = x2 y ima 2 stacionarne točke :

(0, 3), (2, 1)

Primjenjujemo dovoljan uvjet za lokalni ekstrem funkcije jedne varijable:

z”(x) = 6 − 6x, z”(0) = 6 > 0, z”(2) = −6 < 0

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI19

Funkcija z = x2 y ima u točki (0, 3) lokalni minimum, a u točki (2, 1) lokalni

maksimum. Kako je
z(0, 3) = 02 · 3 = 0 i z(2, 1) = 22 · 1 = 4

Funkcija z(x, y) = x2 y uz ograničenje x+y = 3 lokalni minimum m(0, 3, 0

i lokalni maksimum (2, 1, 4).

1.3.2 Metoda Lagrangeovih multiplikatora

Ekstreme funkcije f (x, y) uz ograničenje: g(x, y) = 0 moguće riješiti metodom
Lagrangeovih multiplikatora:

1. Definiramo Lagrangeovu funkciju

L(x, y, λ) = f (x, y) + λg(x, y)

2. Odredimo stacionarne točke (x0 , y0 , λ0 ) Lagrangeove funkcije, tj. točke

koje su rješenja sustava jednadžbi Lx = 0, Ly = 0, Lλ = 0

3. Računamo sve parcijalne derivacije drugog reda Lagrangeove funkcije:Lxx , Lxy , Lxλ , Lyy , Lyx , L
a potom determinantu
 
Lxx Lxy Lxλ 
 
D = Lxy Lyy Lyλ 
Lxλ Lyλ Lλλ 

4. Za svaku stacionarnu točku provjeravamo njen karakter:

(a) Ako je D(x0 , y0 , λ0 ) < 0, (x0 , y0 ) je točka lokalnog minimuma.

(b) Ako je D(x0 , y0 , λ0 ) > 0, (x0 , y0 ) je točka lokalnog maksimuma.

Primjer 16 Odredimo ekstreme funkcije f (x, y) = −x − y uz ograničenje

x2 + y 2 = 2

f(x, y) = −x − y, g(x, y) = 2 − x2 − y 2 = 0
L(x, y, λ) = −x − y + λ(2 − x2 − y 2 )
1
Lx = −1 − 2λx = 0 ⇒ λ = −
2x
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI20

1
Ly = −1 − 2λy = 0 ⇒ λ = − 2y
1 1
λ = − 2x , λ = − 2y ⇒y=x
Lλ = 2 − x − y ⇒ 2 − x2 − x2 = 0 ⇒ x2 = 1 ⇒ x1 = −1, x2 = 1
2 2

y1 = −1, y2 = 1, λ1 = 21 , λ2 = − 12
Dobili smo dvije stacionarne točke:

T1 (−1, −1) λ1 = 21
T2 (1, 1) λ2 = − 21

Lxx = −2λ Lxy = 0 Lxλ = −2x

Lyy = −2λ Lyλ = −2y Lλλ = 0
1
T1 (−1, −1), λ1 =
2
   
−2λ 0 −2x  −1 0 2
  
D= 0
 −2λ −2y  =  0 −1 2 = 8 > 0 ⇒ lok. maksimum
−2x −2y 0  2 2 0
f (−1, −1) = 1 + 1 = 2 ⇒ M (−1, −1, 2)
1
T2 (1, 1), λ2 = −
2
 
1
 0 −2
D= 0
 1 −2 = −8 < 0 ⇒ lok. minimum
−2 −2 0 
f (1, 1) = −1 − 1 = −2 ⇒ m(1, 1, −2)
Primjer 17 Dana je funkcija troškova T (Q1 , Q2 ) = 2Q1 2 +Q1 Q2 +Q2 2 , gdje
su Q1 , Q2 ≥ 0 količine proizvodnje za dva proizvoda. Odredite Q1 i Q2 tako
da troškovi budu minimalni, a da ukupna proizvodnja bude 20.
Problem glasi: minizirati funkciju troškova

T (Q1 , Q2 ) = 2Q1 2 + Q1 Q2 + Q2 2

uz ograničenje Q1 + Q2 = 20
I. Metoda supstitucije: Q2 = 20 − Q1
T (Q1 , Q2 ) = T (Q1 ) = 2Q1 2 + Q1 (20 − Q1 ) + (20 − Q1 )2

T (Q1 ) = 2Q1 2 − 20Q1 + 400

POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI21

T 0 (Q1 ) = 4Q1 − 20 = 0 ⇒ Q1 = 5
T 00 (Q1 ) = 4 > 0 ⇒ T 00 (5) = 4 > 0 lokalni minimum
Q2 = 20 − 5 = 15, T (5, 15) = 350 ⇒ m(5, 15, 350)

II. Metoda Lagrangeovih multiplikatora

L(Q1 , Q2 , λ) = 2Q1 2 + Q1 Q2 + Q2 2 + λ(20 − Q1 − Q2 )

LQ1 = 4Q1 + Q2 − λ = 0 ⇒ λ = 4Q1 + Q2 LQ2 = Q1 + 2Q2 − λ = 0 ⇒

λ = Q1 + 2Q2

4Q1 + Q2 = Q1 + 2Q2 ⇒ Q2 = 3Q1

Lλ = 20 − Q1 − Q2 = 0 ⇒ 20 − Q1 − 3Q1 = 0
20 − 4Q1 = 0 ⇒ Q1 = 5
Q2 = 3Q1 ⇒ Q2 = 15

λ = 4Q1 + Q2 ⇒ λ = 35

Dobili smo stacionarnu točku: T (5, 15), λ = 35

LQ1 Q1 = 4, LQ1 Q2 = 1, LQ1 λ = −1
LQ2 Q2 = 2, LQ2 λ = −1, Lλλ = 0
 
4
 1 −1

Za T (5, 15), λ = 35, determinanta Hesseove matrice: D =  1 2 −1 =
−1 −1 0 
−4 > 0 ⇒ lokalni minimum

f (5, 15) = 350 ⇒ m(5, 15, 350)

Interpretacija Lagrangeovog multiplikatora λ = 35:

Ako ukupnu količinu proizvodnje povećamo za jednu (beskonačno malu) je-
dinicu, ukupni troškovi će se povećati za 35 jedinica.

Primjer 18 Potrošačeva funkcija korisnosti za dva dobra je

u(x1 , x2 ) = 2x1 x2 + 2x1 + x2

Ako je cijena prvog dobra 2, a drugog 1, nadite maksimalnu korisnost uz

budžet 8.
POGLAVLJE 1. DIFERENCIJALNI RAČUN FUNKCIJA VIŠE VARIJABLI22

Problem glasi: maksimizirati funkciju troškova

u(x1 , x2 ) = 2x1 x2 + 2x1 + x2

uz ograničenje 2x1 + 1x2 = 8

I. Metoda supstitucije: x2 = 8 − 2x1

u(x1 , x2 ) = u(x1 ) = 2x1 (8 − 2x1 ) + 2x1 + 8 − 2x1

u(x1 ) = −4x1 2 + 16x1 + 8 − 2x1

u0 (x1 ) = −8x1 + 16 = 0 ⇒ x1 = 2
u00 (x1 ) = −8 < 0 ⇒ u00 (2) = −8 < 0 lokalni maksimum
x2 = 8 − 2 · 2 = 4, u(2, 4) = 24 ⇒ M (2, 4, 24)

II. Metoda lagrangeovih multiplikatora:

L(x1 , x2 , λ) = 2x1 x2 + 2x1 + x2 + λ(8 − 2x1 − x2 )

Lx1 = 2x2 + 2 − λ = 0 ⇒ λ = x2 + 1 Lx2 = 2x1 + 1 − λ = 0 ⇒ λ = 2x1 + 1

x2 + 1 = 2x1 + 1 ⇒ x2 = 2x1

Lλ = 8 − 2x1 − x2 = 0 ⇒ 8 − 2x1 − 2x1 = 0

8 − 4x1 = 0 ⇒ x1 = 2
x2 = 2x1 ⇒ x2 = 4
λ = 2x1 + 1 ⇒ λ = 5
Dobili smo stacionarnu točku: T (2, 4), λ = 5
Lx1 x1 = 0, Lx1 x2 = 2, Lx1 λ = −2
Lx2 x2 = 0, Lx2 λ = −1, Lλλ = 0 Za T (2, 4), λ = 5, determinanta Hesseove
0
 2 −2
matrice: D =  2
 0 −1 = 2 > 0 ⇒ lokalni maksimum
−2 −1 0 

f (2, 4) = 24 ⇒ M (2, 4, 24)

Interpretacija Lagrangeovog multiplikatora λ = 5:

Ako budžet povećamo za jednu (beskonačno malu) jedinicu, korisnost će se
povećati za 5 jedinica.
Poglavlje 2

Elastičnost funkcije

2.1 Elastičnost funkcija u ekonomiji

Elastičnost u ekonomiji je sposobnost neke ekonomske veličine da reagira
manje ili više intenzivno na promjenu neke druge veličine o kojoj ona na bilo
koji način ovisi.
Veličina je to elastičnija što je reakcija jača. Kao mjeru reakcije uzimamo
relativnu promjenu promatranih veličina.
Primjer 19 Cijena proizvoda A je a = 5 kn, proizvoda B je b = 1000 kn.
Ako jedan i drugi proizvod poskupi za 5 kn, koji je od njih relativno više
poskupio?
Apsolutno poskupljenje ∆a = ∆b = 5 kn je jednako.Relativno poskupljenje
je:
∆a 5
= = 0.5 = 50%,
a 10
∆b 5
= = 0.005 = 0.5%,
b 1000
pa je poskupljenje proizvoda A daleko veće (100 puta veće) od poskupljenja
proizvoda B.

U praksi se koriste dvije formule za mjerenje elastičnosti. Koja od njih će se

koristiti ovisi o tome u kojem je obliku zadana veza izmedu ovisne varijable
(npr. potražnje) i neovisne varijable (npr. cijene). Ekonomske funkcije često
se zadaju u obliku tablice, a mogu se zadati i algebarski. Za svaki od ovih ob-
lika postoji odgovarajuća formula za izračunavanje koeficijenta elastičnosti.

23
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 24

2.1.1 Formula za koeficijent elastičnosti funkcije zadane

tablicom
Neka je y = y(x) funkcija. Mjera elastičnosti je koeficijent elasičnosti Ey,x
veličine y u odnosu na veličinu x, definiran kao kvocijent:
∆y
relativna promjena od y y x ∆y
Ey,x = = ∆x
= ·
relativna promjena od x x
y ∆x

uz uvjet da se radi o malim promjenama veličina x i y. Uzmemo li da je

∆x 1
x
= 100 , bit će
∆y
y ∆y
Ey,x = 1 = · 100%
100
y
Dakle, koeficijent elastičnosti pokazuje za koliko se % promijeni funkcija y
ako se neovisna varijabla x, sa neke vrijednosti (razine), poveća za 1%.

Primjer 20 Dani su sljedeći podaci o potražnji q za robom ovisno o cijeni

p:
Cijena Potražnja
30 18
32 17
34 16
36 15
38 14
40 13
42 12

Izračunajte koeficijent elastičnosti potražnje kada je cijena 32.

Eq,p = pq · ∆p
∆q
= 32 · 16−17 = − 17
17 34−32
16
= −0.94
Interpretacija: Ako se cijena na nivou p = 32 poveća za 1%, potražnja će
se smanjiti za 0.94%.
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 25

2.1.2 Formula za koeficijent elastičnosti funkcije zadane

algebarski
Ako je y = f (x) neprekidna funkcija zadana formulom, koeficijent elastičnosti
možemo napisati u obliku:
∆y
y x ∆y
Ey,x = lim ∆x = lim · .
∆x→0 ∆x→0 y ∆x
x

Odatle slijedi Marshallova formula

x dy
Ey,x = · .
y dx

Interpretacija (značenje) koeficijenta elastičnosti:

Ey,x pokazuje za koliko se postotaka približno (i u kojem smjeru)
promjeni y ako se x (na danoj razini) poveća za 1% .

Definicija 1 Neka je dan koeficijent elastičnosti funkcije y u odnosu na var-

ijablu x:
x
Ey,x = · y 0
y
Ako je | Ey,x |> 1, kažemo da je y elastična veličina u odnosu na x, a ako
je | Ey,x |< 1, y je neelastična . Analogno, imamo | Ey,x |= 1(jedinično
elastična ), | Ey,x |= 0(savršeno neelastična ), | Ey,x |= ∞ (savršeno
elastična ).
Područje elastičnosti veličine y je skup

Pel (y) = {x : x ∈ D(y), |Ey,x | > 1},

gdje je D(y) područje definicije varijable y. Područje neelastičnosti veličine

y je skup
Pneel (y) = {x : x ∈ D(y), |Ey,x | < 1},

Svojstva koeficijenta elastičnosti

(y, u, v- funkcije, c- konstanta)

(1) Ecy,x = Ey,x ,

1
(2) Ex,y = Ey,x
(elastičnost inverne funkcije),
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 26

(3) Eu·v,x = Eu,x + Ev,x

(4) E uv ,x = Eu,x − Ev,x

d(log y)
(5) Ey,x = d(log x)

(6) Koeficijent elastičnosti možemo izraziti i na sljedeći način:

dy
x dy y d(loga y)
Ey,x = · = dx
=
x dx x
d(loga x)

Primjer 21 Zadana je funkcija y = −x3 + x + 2

(a) Izračunajte koeficijent elastičnosti od y u odnosu na x za x=1 te inter-
pretirajte rezultat,

(b) Izračunajte koeficijent elastičnosti od x u odnosu na y za x=1 te inter-

pretirajte rezultat

(a)
x 0 x
Ey,x =·y = 3
· (−3x2 + 1)
y −x + x + 2
1
Ey,x (x = 1) = · (−3 · 12 + 1) = −1
−13 + 1 + 2
Interpretacija:Povećanje varijable x na nivou x = 1 za 1% uzrokuje
smanjenje funkcije y za 1%.

(b)
1 1
Ex,y = = = −1
Ey,x −1
y = −x3 + x + 2 ⇒ y = −13 + 1 + 2 = 2
Interpretacija:Povećanje varijable y na nivou y = 2 za 1% uzrokuje
smanjenje funkcije x za 1%.

Primjer 22 Zadana je funkcija potražnje q = 300 − p2 , gdje je p cijena.

a) Odredite domenu (područje varijabiliteta) ove funkcije.

b) Odredite koeficijent elastičnosti ove funkcije i interpretirajte rezultat na

razinini cijene p = 5 i p = 15.
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 27

c) Na kojoj razini cijene je funkcija:

1. jedinično elastična,
2. savršeno elastična,
3. savršeno neelastična?

d) Odredite područja elastičnosti i neelastičnosti funkcije q.

Rješenje:

a) Kod ekonomskih funkcija osim općenitih pravila za odredivanje domene,

2
√nenegativne, tj. ≥ 0. Imamo q ≥ 0 i p ≥ 0: 300 − p ≥
sve varijable su
0 ⇒ p ∈ [0, 10 3] √
Dakle, D(q) = [0, 10 3]
p dq p p −2p2
b) Eq,p = q
· dp
= q
· q0 = 300−p2
· (−2p) = 300−p2

2
Eq,p (p = 5) = − 11 , Eq,p (p = 15) = −6
Interpretacija:Ako se cijena poveća za 1% na razini p = 5, onda se
2
potražnja smanji približno za 11 % ≈ 0.182%.
Ako se cijena poveća za 1% na razini p = 15, onda se potražnja smanji
približno za 6%.
−2p 2
c) 1. |Eq,p | = 1 ⇒ | 300−p 2 | = 1 ⇒ p = 10

−2p2 2
√
2. |Eq,p | = ∞ ⇒ | 300−p 2 | = ∞ ⇒ 300 − p = 0 ⇒ p = 10 3
−2p2
3. |Eq,p = 0 ⇒ 300−p2
= 0 ⇒ −2p2 = 0 ⇒ p = 0
−2p 2
d) Područje elastičnosti: |Eq,p | > 1 ⇒ 300−p 2 > 10 ⇒ p > 10 ⇒ Pel =
√
h10, 10 3] Područje neelastičnosti: Pneel = [0, 10i >
 POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 28

2.1.3 Engelovi zakoni

To su zakoni dobiveni empirijskom analizom izdataka iz budžeta prosječnog
domaćinstva. Pretpostavljamo da se poveća ukupni prihod domaćinstva i
promatramo kako se povećavaju pojedini izdaci.

I. Engelov zakon: Neka je x prihod (dohodak, budžet) domaćinstva, a

y izdaci za hranu.Tada je y funkcija od x.

Ako prihodi domaćinstva rastu, izdaci za hranu relativno opadaju.

 y 0 xy 0 − y 0 0 x 0
<0⇒ < 0 ⇒ xy − y < 0 ⇒ xy < y ⇒ y <1⇒
x x2 y
Ey,x < 1
Izdaci prosječnog domaćinstva za hranu su neelastični.

II. i III Engelov zakon:Izdaci domaćinsttva za odijevanje(II.) i stan (III.) pri-

bližno su jedinične elastičnosti, Ey,x ≈ 1.

IV. Engelov zakon: Izdaci domaćinstva za kulturne potrebe su elastični,

Ey,x > 1.

Primjer 23 Za koje vrijednosti dohotka x funkcija izdataka za kulturne potrebe

2
y = 20.05x

potvrduje IV. Engelov zakon?

Primjenjujemo formulu za derivaciju eksponencijalne funkcije:

 0
au = au · ln a · u0
 0  
0 0.05x2 0.05x2 2
y = 2 = 2 · ln 2 · (0.05x2 )0 = 20.05x · ln 2 · 0.05 · 2x
x 0 x 2
Ey,x = · y = 0.05x2 · 20.05x · ln 2 · 0.01 · x = 0.1 · ln 2 · x2 > 1
y 2
Za x > √ 1 ≈ 3.798.
0.1·ln 2

1
Primjer 24 Izračunajte koeficijent elastičnosti funkcije y = x2
.
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 29

x dy x −2x x −2
Ey,x = e · = · 4 = 1 · 3 = −2.
y dx y x x2
x
Budući da koeficijent elastičnosti ne ovisi o varijabli x, to znači da ako se
x poveća za 1% na bilo kojoj razini, veličina y se smanji za približno 2%.
3x
Primjer 25 Izračunajte koeficijent elastičnosti funkcije: y = x−4

dy
Ey,x = xy · dx = xy · 3(x−4)−3x
(x−4)2
12
= − x−4 .
Sada vidimo da je Ey,x = Ey,x (x), pa želimo li interpretirati dobiveni
koeficijent elastičnosti, moramo naznačiti na kojoj razini (to jest za koju
vrijednost veličine x želimo to učiniti.
Za x = 8 dobijemo
12
Ey,x (8) = − = −3,
8−4

a za x = 0
12
Ey,x (0) = − = 3.
0−4
Primjer 26 Odredite područje elastičnosti i neelastičnosti funkcije potražnje:
q(p) = −100p + 400.
Budući da je riječ o ekonomskoj funkciji ona ima smisla za p ≥ 0 i q ≥ 0,
odakle se dobije da je 0 ≤ p ≤ 4, tj. p ∈ [0, 4]. Koeficijent elastičnosti iznosi:
p dq p p
Eq,p = · = · (−100) = .
q dp −100p + 400 p−4
U području elastičnosti su svi p za koje vrijede uvjeti 0 < p ≤ 4 i | Eq,p |> 1.
Dakle treba riješiti jednadždu:
p
| |> 1.
p−4
Kada riješimo ovu jednadžbu, uzimajući u obzir da p mora ispunjavati uvjet
0 < p ≤ 4, nalazimo da je područje elastičnosti

Pel (q) =< 2, 4 > .

Analogno, kako su u području neelastičnosti svi

p ∈ D(q)
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 30

za koje | Eq,p |< 1, valja riješiti jednadžbu

p
| |< 1.
p−4
Lako nalazimo da je
Pel = h0, 2i.
Na razini cijene p = 4 razmatrana funkcija potražnje je savršeno elastična
jer je
lim Eq,p = ∞,
p→4

a na razini cijene p=0 razmatrana funkcija potražnje je savršeno neelastična

jer je
lim Eq,p = 0.
p→0

4x
Primjer 27 Funkcija izdataka za hranu ima oblik:y = x+50 , gdje je x doho-
dak domaćinstva. Izračunajte koeficijent elastičnosti izdataka za hranu prema
promjeni dohotka domaćinstva i interpretirajte rezultat.
x dy x 4(x + 50) − 4x 200
Ey,x = · = 4x · 2
= .
y dx x+50
(x + 50) x + 50
Budući da je x dohodak domaćinstva, to je x > 0. Stoga vrijedi:

x + 50 > 50 > 0.

Dijeljenjem s x + 50, dobivamo da je

50
1> > 0,
50 + x
odnosno 1 > Ey,x > 0.
Interpretacija:Izdaci za hranu su neelastična veličina (na bilo kojoj
razini dohotka domaćinstva) jer povećanje dohotka x za 1% dovodi
do povećanja tih izdataka za manje od 1%.

Primjer 28 Zadana je cijena p kao funkcija potražnje q:

1 − 5q
p(q) = .
30q
Izračunajte koeficijent elastičnosti potražnje u odnosu na promjenu cijene na
razini p = 8 i interpretirajte rezultat.
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 31

Iz p(q) = 1−5q
30q
nalazimo da je q(p) = 1
30p+5
, pa je koeficijent elastičnosti
potražnje u odnosu na promjenu cijene
p dq p −30 30p 6p
Eq,p = · = 1 · = − = − .
q dp 30p+5
(30p + 5)2 30p + 5 6p + 1

6·8
Dakle, Eq,p (p = 8) = − 6·8+1 = 48
49
,što znači da ako se cijena poveća za 1%
na razini p = 8, onda se potražnja smanji približno za 4849
% ≈ 0.97959%.

Primjer 29 Odredite vrijednost realnih parametara a i b tako da za funkciju

y = xa · ebx vrijedi da je za x = 1 Ey,x = 5, a za x = 2 Ey,x = 8.

(ax a−1 bx
e +x be ) a bx
dy
Ey,x = xy · dx x
= xa ·ebx · 1
= a + bx.
Iz Ey,x = a + bx za x = 1 i Ey,x = 5 dobivamo jednadžbu
a + b = 5, a za x = 2 i Ey,x = 8 dobivamo jednadžbu
a + 2b = 8. Rješenje sustava

a+b=5
a + 2b = 8
je a = 2, b = 3.

Primjer 30 Izračunajte koeficijent elastičnosti funkcije potražnje q(p) =

1
p−1
, gdje je q količina potražnje, a p cijena te interpretirajte na nivou ci-
jene p = 3.

p dq p −1 p
Eq,p = · = 1 · = −
q dp p−1
(p − 1)2 p−1
3
Eq,p (p = 3) = − = −1.5,
2
što znači da ako se cijena na nivou 3 poveća za 1%, potražnja će se smanjiti
približno za 1.5%. Potražnja je elastična u odnosu na promjenu cijene jer je
postotak njene promjene veći od postotka promjene cijene.

Primjer 31 Zadana je funkcija ukupnih troškova proizvodnje T (Q) = 0.5Q2 +

Q + 600. Izračunajte koeficijent elastičnosti varijabilnih troškova na nivou
proizvodnje Q = 10.
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 32

Ukupni troškovi = varijabilni troškovi + fiksni troškovi. Budući da su

fiksni troškovi jednaki Tf (Q) = T (0) = 600, varijabilni troškovi su: Tv (Q) =
T (Q) − T (0) = (0.5Q2 + Q + 600) − 600 = 0.5Q2 + Q.

Q dTv Q Q2 + Q Q+1
ETv ,Q = · = · (Q + 1) = =
Tv dQ 0.5Q2 + Q 0.5Q2 + Q 0.5Q + 1

ETv ,Q (Q = 10) = 11 6
= 1.83
Interpretacija: Ako se proizvodnja na nivou Q = 10, poveća za 1%, varija-
bilni troškovi će se povećati približno za 1.83%.
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 33

2.2 Koeficijenti parcijalne i križne elastičnosti

Koeficijent elastičnosti Ey, x je mjera promjene ovisne varijable y = f (x)
prouzrokovane relativnom promjenom neoviosne varijable x. Ekonomske veličine
u pravilu ne ovise samo o jednoj veličini nego o više drugih veličina. Tako,
primjerice potražnja q1 dobra 1 ovisi o cijeni tog dobra p1 , ali i o cijenama
p2 , p3 , ..., pn nekih drugih dobara, zatim o dohotku d potrošača te eventualno
o vremenu t. To simbolički izražavamo formulom
q1 = q1 (p1 , p2 , ..., pn , d, t).
Da bismo mogli izmjeriti utjecaj samo jednog faktora od navedenih n + 2,
moramo pretpostaviti da se ostali faktori ne mijenjaju. Koeficijent parci-
jalne elastičnosti
p1 ∂q1
E(q1 , p1 ) = ·
q1 ∂p1
mjeri smjer i intenzitet promjene potražnje q1 promatranog dobra 1 ako sve
ostale neovisne varijable ostaju nepromijenjene.
Koeficijentima križne elastičnosti
pi ∂q1
E(q1 , pi ) = · ,
q1 ∂pi
gdje je i 6= 1 mjerimo smjer i intenzitet potražnje q1 promatranog dobra 1
kada se mijenja cijena pi , i 6= 1, a sve ostale neovisne varijable ostaju ne-
promijenjene.

Ako želimo izmjeriti smjer i intenzitet promjene potražnje q1 dobra 1 kad

se mijenja dohodak potrošača, a cijene svih ostalih dobara ostaju nepromi-
jenjene, govorimo o koeficijentu dohodovne elastičnosti
d ∂q1
E(q1 , d) = · .
q1 ∂d
Mjera elastičnosti potražnje q1 dobra 1 prema tijeku vremena računa se for-
mulom
t ∂q1
E(q1 , t) = · .
q1 ∂t
Supstituti ili supstitutivna dobra su proizvodi koji se u upotrebi mogu
medusobno zamijeniti.
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 34

Koeficijent križne elastičnosti pokazuje koliku elastičnost ima potražnja

jednog dobra u odnosu na cijenu nekog drugog dobra. Križna elastižnost je
velika i pozitivna ako su ta dva dobra supstituti. Što je taj koeficijent veći, to
je riječ o boljim supstitutima . Komplementarno dobro je proizvod koji
u svojoj potrošnji ili korištenju može zamijeniti neki drugi proizvod. Križna
elastičnost je velika i negativna ako se dobra komplementiraju.

Napomena: Neka je qi = qi (p1 , p2 , ..., pn ) količina potražnje za dobrom

i. Ako je
pj ∂qi
E( qi , pj ) = · > 0,
qi ∂pi
za i 6= j,onda su dobra i i j supstituti.Ako je
pj ∂qi
E( qi , pj ) = · < 0,
qi ∂pi
za i 6= j, onda su i i j komplementarna dobra.

Primjer 32 Zadana je funkcija potražnje za dobrom A qA (pA , pB ) = 12 ·p2A +

5
pB
u ovisnosti o cijeni dobara A i B. Izračunajte i interpretirajte koeficijent
parcijalne (križne) elastičnosti EqA ,pB na nivou cijena pA = 1 i pB = 2.
pB ∂qA pB
EqA , pB = qA
· ∂pA
= ·p + 5
1 2 · (− p52 )
2 A pB B
5
EqA , pB (pA = 1, pB = 2) = = − 56 = −0.83.
− 1 ·1·2+5
2
Interpretacija: Ako se cijena dobra B na nivou 2 (uz konstantnu cijenu
dobra A na nivou 1) poveća za 1%, potražnja za dobrom A će pasti približno
za 0.83%. Proizvodi su komplementarni jer je

EqA , pB (pA = 1, pB = 2) = −0.83 < 0.

Primjer 33 Zadana je funkcija potražnje za teletinom u ovisnosti o pt i

pp (cijeni teletine i puretine), te o ovisnosti o dohotku d:q = 4000 − 5pt +
1.5pp + 0.1d. Izračunajte križne i dohodovne koeficijente elastičnosti na nivou
pt = 100, pp = 40 i d = 5000.

∂q
Eq, d = dq · ∂d d
= 4000−5pt +1.5p p +0.1d
· 0.1 Eq, d(pt = 100, pp = 40, d =
5000
5000) = 4000−500+60+500 · 0.1 = 0.123.
Interpretacija: Potražnja je neelastična u odnosu na promjenu dohotka.
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 35

Eq, pp = pqp · ∂p
∂q
p
pp
= 4000−5pt +1.5p p +0.1d
· 1.5
40
Eq, pp (pt = 100, pp = 40, d = 5000) = 4000−500+60+500 · 1.5 = 0.015.
Interpretacija: Kako je koeficijent križne elastičnosti pozitivan, teletina i
puretina su supstituti.

Primjer 34 Izračunajte koeficijente parcijalne elastičnosti Cobb-Douglasove

proizvodne funkcije:
Q(L, C) = α · Lα · C β ,
gdje su C, L, α, β > 0, β < 1 (L je uloženi rad, a C uloženi kapital).

L ∂Q L
E(Q, L) = · = · α2 · Lα−1 · C β = α
Q ∂L α · Lα · C β

C ∂Q C
E(Q, C) = · = · α · Lα · βC β−1 = β.
Q ∂C α · Lα · C β
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 36

2.2.1 Eulerov teorem

Teorem 6 Neka je funkcija y = f (x1 , x2 , ..., xn ) homogena stupnja t. Tada
je zbroj umnožaka svake neovisne varijable xi i parcijalne derivacije funkcije f
po toj varijabli jednak umnošku stupnja homogenosti funkcije i same funkcije,
to jest

x1 · Ey,x1 + x2 · Ey,x2 + · · · + xn · Ey,xn = t · y

Teorem 7 (Eulerov teorem u terminima elastičnosti)

Neka je funkcija y = f (x1 , x2 , ..., xn ) homogena stupnja t. Tada je zbroj
koeficijenata parcijalnih elastičnosti jednaka stupnju homogenosti, to jest

Ey,x1 + Ey,x2 + · · · + Ey,xn = t.

Primjer 35 Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloženom radu L i uloženom

kapitalu C na sljedeći način:
C
P (L, C) = L2 · ln + C 2.
L
Ako se oba proizvodna faktora povećaju istovremeno za 10%, za koliko se
promijeni proizvodnja?

Istovremeno povećanje oba proizvodna faktora za jednak postotak (10%),

znči da treba izračunati vrijednost funkcije na nivou neovisnih varijabli, tj.
treba izračunati vrijednost P (1.1L, 1.1C) jer povećanje znači da je L i C
10
potrebno pomnožiti sa 1 + 100 = 1.1. Tražena promjena izražena u postocima
u odnosu na početni nivo proizvodnje) dobije se na sljedeći način:
∆P P (1.1L, 1, 1C) − P (L, C)
= · 100% =
P P (L, C)

1.12 L2 · ln 1.1C + 1.1C 2 − (L2 · ln CL + C 2 )

= 1.1L
2 C 2
·100% = (1.12 −1)·100% = 21%.
L · ln L + C

Uočimo da je navedena funkcija P(L,C) homogena funkcija stupnja ho-

mogoniteta t=2 jer vrijedi:
tC C
P (tL, tC) = (tL)2 · ln + (tC)2 = t2 · (L2 · ln + C 2 ) = t2 · P (L, C).
tL L
POGLAVLJE 2. ELASTIČNOST FUNKCIJE 37

To znači da smo promjenu proizvodnje P mogli izračunati bez obzira za

koliko se postotaka promijene neovisne varijable L i C. Jedino je važno da
su te promjene jednakog intenziteta (u promatranom primjeru 10%) i istog
smjera (u primjeru je riječ o povećanju). Budući da se faktor t izračuna na
sljedeći način:
p
t=1+ = 1.1,
100
traženu promjenu proizvodnje mogli smo jednostavnije ozračunati ovako:

∆P P (1.1L, 1.1C) − P (L, C)

= · 100% = (t2 − 1) · 100% = 21%.
∆P P (L, C)

Razmatrani primjer omogućuje popćenje interpertacije stupnja homogenosti,

što je u ekonomiji veoma značajno. Naime, vrijedi tvrdnja: Neka se sve
neovisne varijable x1 , x2 , ..., xn funkcije y = f (x1 , x2 , ..., xn ) istovremeno
povećaju ili smanje za jednak postotak p te neka je
p
i=1+ .
100
Ako je y homogena funkcija stupnja t, onda se ovisna varijabla poveća ili
smanji za
(it − 1) · 100%.

Primjer 36 Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloženom radu L i uloženom

kapitalu C na sljedeći način:
C
P (L, C) = L2 · ln + C 2.
L
Izračunajte zbroj koeficijenata parcijalnih elastičnosti.

Funkcija P (L, C) je homogena funkcija supnja 2 jer je

tC
P (tL, tC) = (tl)2 · + (tC)2 = t2 · P (L, C).
tL
To znači da možemo primijeniti Eulerov teorem, pa je

EP,L + EP,C = 2.