Pedavanja IM2 1parc PDF

Funkcije više varijabli
Univerzitet u Sarajevu
Elektrotehnički fakultet
2019/2020.
Funkcije više varijabli 1/29

Pojam funkcije više varijabli
Područje definicije funkcije više varijabli
Grafičko predstavljanje funkcija više varijabli

1. Do sada smo posmatrali funkcije
f :R→R
2. Funkcija više varijabli je

f : Rn → Rn
f (x, y ) = x 2 y 2 , f (x, y , z) = (xy , yz, yz)
3. Šta je ralika izmed̄u funkcije jedne varijable i funkcije više varijabli?
4. Šta je područje definicije funkcije više varijabli i Kako ga odrediti?
5. Da li i kako možemo grafički predstaviti funkcije više varijabli?
6. Sta je i da li postoji granična vrijednost funkcije više varijabli?

I U matematici i u primjeni često se pojavljuju veličine koje zavise od više

drugih (nezavisnih) veličina, a ne samo o jednoj, i opisujemo ih funkcijama
koje zavise od više varijabli.
Definicija
Neka su X ⊂ Rn i Y ⊂ Rm , m, n ≥ 2. Ako jednoj tački x = (x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ X
po nekom zakonu ili pravilu f dodjeljujemo tačno jednu tačku
y = (y1 , y2 , . . . , ym ) ∈ Y , kažemo da je sa f definisana funkcija sa skupa X u
skup Y i pišemo
f : X → Y.
I Vektorskom funkcijom nazivamo funkcije čiji je kodomen skup vektora
f : Rn → Rm .
f (x, y , z) = (xy , yz, yz)
I Skalarnom ili realnom funkcijom više varijabli nazivamo funkcije čiji je
kodomen skup realnih brojeva f : Rn → R.
f (x, y ) = x 2 y 2

Realne funkcije više varijabli
Definicija
Pod realnom funkcijom n varijabli podrazumijevamo funkciju
f : X → R,
gdje je X ⊂ Rn . Pri tome za proizvoljno x = (x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ X pišemo
f (x1 , x2 , . . . , xn ) = y ili f (x) = y , y ∈ R.
I Realne brojeve x1 , x2 , . . . , xn nazivamo nezavisnim varijablama,

argumentima ili promjenljivim funkcije f.
I Skup X nazivamo domenom ili područjem definicije funkcije f.
I Ukoliko domen funkcije nije predodred̄en, podrazumijevamo da je to skup
svih tačaka iz Rn koje funkcija f preslikava u realnu vrijednost.
I Niz pojmova, definicija i teorema koji se odnosi na realne funkcije jedne
realne varijable prenose se bez promjene ili sa neznatnom promjenom na
realne funkcije više realnih varijablih (funkcija ograničena (neograničena)
odozgo ili odozdo)
Naši primjeri će najčešće biti
I Funkcija sa dvije nezavisne varijable
f (x, y ) = z.
I Funkcija sa tri nezavisne varijable
f (x, y , z) = u.
Primjer
I Funkcija koja daje površinu valjka
f (r , h) = 2r π(r + h)
I Funkcija koja svakoj tački trodimenzionalnog prostora dodjeljuje dužinu

radijus vektora p
f (x, y , z) = x 2 + y 2 + z 2
I Funkcija koja prikazuje bruto nacionalni dohodak neke države (domen
višedimenzionalan).

Krive drugog reda
I Jednačina kružnice
x 2 + y 2 = r 2, (x − a)2 + (y − b)2 = r 2 .
I Jednačina elipse
x2 y2 (x − p)2 (y − q)2
+ = 1, + = 1.
a2 b2 a2 b2
I Jednačina hiperbole
x2 y2 (x − p)2 (y − q)2
2
− 2 = 1, 2
− = 1.
a b a b2
I Jednačina parabole
p p
y 2 = 2px, F ( , 0), (y − y0 )2 = 2p(x − x0 ), F (x0 + , y0 );
2 2

I Uvjeti za odred̄ivanje područja definicije skalarne funkcije f (x1 , x2 , . . . , xn )

analogni su uvjetima u slučaju realnih funkcija jedne varijable jer je
kodomen realnih funkcija skup R
Primjer
1. Područje definicije funkcije f (x, y ) = 2x − y je cijela ravan R2 . Funkcija
definiše ravnu površ u prostoru.
p
2. Područje definicije funkcije f (x, y ) = 1 − x 2 − y 2 je skup
Df = {(x, y ) ∈ R2 |x 2 + y 2 ≤ 1}
Funkcijom je definisana gornja polusfera x 2 + y 2 + z 2 = 1.

Područje definicije funkcije dvije varijable
Primjer p
Odrediti područje definicije funkcije f (x, y ) = 1 + −(x − y )2

Primjer p
Df = {(x, y ) ∈ R2 |x = y }

Primjer p
Df = {(x, y ) ∈ R2 |x = y }

Primjer
Odrediti područje definicije funkcije f (x, y ) = ln(x + y )

Primjer
Df = {(x, y ) ∈ R2 |y > −x}

Primjer
Df = {(x, y ) ∈ R2 |y > −x}

Primjer √
y 2 −4x
Odrediti područje definicije funkcije f (x, y ) = ln(x 2 +y 2 −1)

Primjer √
y 2 −4x
Odrediti područje definicije funkcije f (x, y ) = ln(x 2 +y 2 −1)

Primjer
√
Odrediti područje definicije funkcije f (x, y ) = arcsin x2 + xy .

Primjer
√
Odrediti područje definicije funkcije f (x, y ) = arcsin x2 + xy .


I Grafički predstaviti je moguće samo funkcije jedne i dvije varijable

I Grafičko predstavljanje
I Uz pomoć grafika;
I Uz pomoć nivo linija;

Grafičko predstavljanje funkcije dvije varijable
Definicija
Graf funkcije f : Rn → R je skup
G = {(x1 , x2 , . . . , xn , xn+1 ) ∈ Rn+1 |f (x1 , x2 , . . . , xn ) = xn+1 ∈ R}.
Definicija
Graf funkcije f : R2 → R je skup
G = {(x, y , z) ∈ R3 |f (x, y ) = z ∈ R}.
I Svaka tačka A(x0 , y0 , z0 ) ∈ R3 za koju tačka M(x0 , y0 ) pripada domenu

funkcije f (x, y ), a aplikata z0 je jednaka vrijednosti funkcije u tački M, tj.
z0 = f (x0 , y0 )
pripada grafiku funkcije.

I Grafik funkcije f (x, y ) je slika oblasti definisanosti.
Primjer
Grafik funkcije
x2 y2
f (x, y ) = +
2 1
je eliptički paraboloid

Primjer
Grafik funkcije p
sin x 2 + y 2
f (x, y ) = p
x2 + y2
uz pomoć naredbe Plot3D u Wolfram Mathematica 10.0

Primjer
Nivo linije i grafik funkcije f (x, y ) = 4 − 2x 2 − y 2

Nivo linije
Definicija
Nivo linijom funkcije f : R2 → R za nivo c (c ∈ R) nazivamo skup
L = {(x, y ) ∈ R2 |f (x, y ) = c}.
I Nivo linije spajaju mjesta iste vrijednosti c funkcije f
f (x, y ) = c
I Vršimo presijecanje površi f (x, y ) sa ravni z = c.

I Presječnu liniju te ravni i površi, projektujemo u xy- ravan
I Ponavljajući postupak za različite c, dobijamo konturnu sliku grafa.
I Crtanje koje prikazuje nivo linije za različite nivoe nazivamo konturno
crtanje funkcije.

Nivo linije
Primjer
Nivo linije funkcije
x2 y2
f (x, y ) = +
2 1
za c = 1, 2, 3, 4 uz pomoć naredbe ContourPlot u Wolfram Mathematica 10.0

Nivo linije
Primjer
Nivo linije funkcije
f (x, y ) = x 2 − y 2
za c = 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 20 uz pomoć naredbe ContourPlot u Wolfram
Mathematica 10.0

Nivo linije
Primjer
Nivo linije funkcije f (x, y ) = 4 − 2x 2 − y 2 čine skup
L = {(x, y )|4 − 2x 2 − y 2 = c}

Nivo linije
Primjer
Nivo linije funkcije p
sin x 2 + y 2
f (x, y ) = p
x2 + y2
uz pomoć naredbe ContourPlot u Wolfram Mathematica 10.0

Primjena nivo linija-Izohipse
I Primjer primjene nivo linija imamo u kartografiji: prikaz punom linijom

tačaka planine koje su na istoj nadmorskoj visini,tzv. izohipse.

Primjena nivo linija-Izobare
I Primjer primjene nivo linija imamo meteorologiji: krive na meteorološkim
kartama koje povezuju tačke jednakog atmosferskog pritiska, tzv. izobare.

Nivo skupovi
Definicija
Nivo skupom funkcije f : Rn → R za nivo c (c ∈ R) nazivamo skup
L = {(x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ Rn |f (x1 , x2 , . . . , xn ) = c}.
I Za n = 3 skup L nazivamo nivo površ funkcije f.

Nivo površi
Primjer
Nivo površi funkcije
f (x, y , z) = x 2 + y 2 + z 2
uz pomoć naredbe ContourPlot3D u Wolfram Mathematica 10.0

Nivo površi
Primjer
Nivo površi funkcije
f (x, y , z) = x 2 + y 2 − z 2
za vrijednosti c = −1, 0, 1

Limes funkcija više varijabli
2019/2020.
Limes funkcija više varijabli 1/41

Metrički prostor Rn
Granična vrijednost (limes) funkcije više varijabli

Metrika
I Pri definiciji pojma granične vrijednosti (limesa) u skupu R koristimo

definiciju rastojanja izmed̄u dva realna broja x, y
d(x, y ) = |x − y |.
Definicija
Za funkciju d : X × X → R sa Dekartovog proizvoda nepraznog skupa X u skup
R svih realnih brojeva kažemo da je metrika (rastojanje) na skupu X ako ona
zadovoljava slijedeća četiri uvjeta za bilo kakav izbor elemenata x,y,z iz skupa X.
M1) d(x, y ) ≥ 0 (pozitivna definitnost),
M2) d(x, y ) = 0 ⇔ x = y (strogost),
M3) d(x, y ) = d(y , x), (simetričnost),
M4) d(x, y ) ≤ d(x, z) + d(z, y ) (nejednakost trougla).

Metrički prostori
Definicija
Ured̄eni par (X , d) koji se sastoji od nepraznog skupa X i na njemu definirane
metrike d nazivamo metrički prostor. Elemente skupa X zovemo tačkama
metričkog prostora.
I Skup svih ured̄enih n-torki realnih brojeva nazivamo n-dimenzionalni realni
prostor Rn
Rn = {(x1 , . . . , xn )|xi ∈ R, i = 1, . . . , n}.
I Funkcijom v
u n
uX
d2 (P, Q) = t (xi − yi )2
i=1
za P = (x1 , . . . , xn ), Q = (y1 , . . . , yn ) je definisana metrika na Rn koju

nazivamo Euklidskom metrikom
p
d2 (P, Q) = (x1 − y1 )2 + (x2 − y2 )2 + · · · + (xn − yn )2 .

Metrički prostori R2 i R3
I Udaljenost u skupu R2 = {(x, y )|x, y ∈ R}.

p
d2 (P, Q) = (x − x 0 )2 + (y − y 0 )2
za P = (x, y ), Q = (x 0 , y 0 ).
I Udaljenost u skupu R3 = {(x, y , z)|x, y , z ∈ R}.
p
d2 (P, Q) = (x − x 0 )2 + (y − y 0 )2 + (z − z 0 )2
za P = (x, y , z), Q = (x 0 , y 0 , z 0 ).
Euklidska metrika je izvedena iz norme
v
u n
uX
||x||2 = t xi2 , x = (x1 , . . . , xn )
i=1

Otvorena i zatvorena kugla. Sfera
Definicija
Neka je ε > 0 proizvoljan pozitivan realan broj i neka je P ∈ Rn .
I Skup
K (P, ε) = {Q ∈ Rn |d(Q, P) < ε}
nazivamo otvorena kugla sa središtem u tački P i poluprečnikom ε.
I Skup
K (P, ε) = {Q ∈ Rn |d(Q, P) ≤ ε}
nazivamo zatvorena kugla sa središtem u tački P i poluprečnikom ε.
I Skup
S(P, ε) = {Q ∈ Rn |d(Q, P) = ε}
nazivamo sferom (loptom) u Rn .

Interval. Krug
I Za n = 1
I otvorena kugla K (x, ε) je otvoreni interval (x − ε, x + ε)
I zatvorena kugla K (x, ε) je segment [x − ε, x + ε]
I Za n = 2
I otvorena kugla K (P, ε) je otvoreni krug sa središtem u tački P(a, b) i
poluprečnikom ε.
p
K ((a, b), ε) = {(x, y ) ∈ R2 | (x − a)2 + (y − b)2 < ε}
I zatvorena kugla K (P, ε) je zatvoreni krug sa središtem u tački P(a, b) i

poluprečnikom ε.
p
K ((a, b), ε) = {(x, y ) ∈ R2 | (x − a)2 + (y − b)2 ≤ ε}}

ε-0kolina tačke u Rn
Definicija
Otvorenu kuglu sa centrom u tački x0 ∈ Rn i poluprečnikom ε nazivamo
ε-okolinom tačke x0 .
Definicija
Kažemo da je tačka x0 unutrašnja tačka skupa S ako postoji otvorena kugla sa
centrom u x0 koja cijela leži u skupu S.
Skup svih unutrašnjih tačaka skupa S zovemo unutrašnjost skupa S i
obilježavamo sa intS ili sa S 0 .

Okolina beskonačno daleke tačke
Definicija
Okolinom beskonačno daleke tačke naziva se skup svih tačaka x ∈ Rn za koje je
d(OR n , x) > M , pri čemu je M proizvoljan broj iz R.

Otvoren skup
Definicija
Za skup S ⊆ Rn kažemo da je otvoren skup ako za svaku tačku P ∈ S postoji
ε > 0 tako da je ε-okolina tačke P sadržana u S
K (P, ε) ⊆ S.
Prazan skup i skup Rn su otvoreni.

(1, 5) = {x ∈ R|1 < x < 5}, (0, +∞) = {x ∈ R|x > 0} ⊂ R,
A = {(x, y )|y > x 2 }, B = {(x, y )|y 6= x 2 + 1} ⊂ R2 ,
C = {(x, y , z)|x + y + z > 2} ⊂ R3 .

Zatvoren skup
Definicija
Komplementom S c skupa S ∈ Rn nazivamo skup svih tačaka prostora Rn koje
ne pripadaju skupu S.
Definicija
Za skup S kažemo da je zatvoren ako je njegov komplement otvoren.
Primjer
[1, 5] = {x ∈ R|1 ≤ x ≤ 5} ⊂ R,
A = {(x, y )|x 2 + 1 ≤ y ≤ 5} ⊂ R2 ,
B = {(x, y , z)|x 2 + y 2 + z 2 ≤ 2} ⊂ R3 .
Prazan skup i Rn su zatvoreni - jedina dva skupa koji su i otvoreni i zatvoreni.

Rubna tačka skupa
Definicija
Za tačku P kažemo da je rubna tačka skupa ako svaka njena okolina sadrži i
tačke skupa S i njegovog komplementa.
Skup svih rubnih tačaka nazivamo rubom skupa S i označavamo sa ∂S.
I Zatvoren skup sadrži sve svoje rubne tačke, a otvoreni ne sadrži ni jednu
svoju rubnu tačku.
I Postoje skupovi koji nisu ni otvoreni ni zatvoreni (npr. interval (0, 1]).
I Zatvorenje S skupa S je unija skupa S i njegovog ruba
S = S ∪ ∂S.

Primjer
Centralna jedinična sfera u R3 je rub kugle K (03 , 1)
Primjer
Za skup A = {(x, y ) ∈ R2 |y = x 2 − 1} vrijedi
A0 = ∅, ∂A = A, A = A
pa je A zatvoren skup.
Primjer
Skup A = {(x, y )|1 < x 2 + y 2 ≤ 4} nije ni zatvoren ni otvoren.

Ograničen skup. Kompaktan skup
Definicija
Za skup S kažemo da je ograničen ako postoji M > 0 tako da je skup S sadržan
u kugli poluprečnika M.
Definicija
Za skup kažemo da je kompaktan ako je zatvoren i ograničen.

Prava u Rn
Definicija
Skup tačaka
{(x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ Rn |xi = ai + (bi − ai )t, i = 1, . . . , n, t ∈ R}
nazivamo pravom u prostoru Rn koja prolazi tačkama

A(a1 , . . . , an ), B(b1 , . . . , bn ).
x1 − a1 x2 − a2 xn − an
= = ··· = .
b1 − a1 b2 − a2 bn − an
I Podskup prave sa krajnjim tačkama u A i B nazivamo duž AB.
Definicija
Za skup S ⊆ Rn kažemo da je konveksan ako zajedno sa bilo koje dvije svoje
tačke sadrži i linijski segment koji ih spaja. Jednočlan skup i prazan skup
smatramo konveksnim skupovima.

Oblast u Rn
Definicija
Otvoren i povezan skup S ⊆ Rn nazivamo (otvorena) oblast u Rn .
I Svake dvije tačke oblasti se mogu spojiti izlomljenom linijom
P0 P1 ∪ P1 P2 ∪ . . . ∪ Pk−1 Pk
koja se sastoji samo od tačaka oblasti.

I Unija oblasti i njenog ruba se naziva zatvorena oblast.

Jednostavno povezana oblast u Rn
Definicija
Oblast D je jednostavno (jednostruko) povezana ako je unutrašnjost svake
zatvorene krive koja nema samopresijecanja takod̄er sadržana u D.

Metrički prostor Rn
Granična vrijednost (limes) funkcije više varijabli

Niz u Rn
I Niz u skupu Rn označavamo sa (Pk )k∈N , gdje je opšti član dat sa
Pk = (x1k , x2k , . . . , xnk ).
Primjer
n−1 1

Niz dat sa opštim članom (xn , yn ) = n2 , n je niz u R2

Niz u Rn
Primjer
n−1 1 1

Niz dat sa opštim članom (xn , yn , zn ) = n2 , n , n2 je niz u R3

Tačka gomilanja i granična tačka niza u Rn
Definicija
Neka je (Pk )k∈N niz u Rn . Kažemo da je tačka Q ∈ Rn tačka gomilanja niza
(Pk )k∈N ako se za svako po volji malo ε > 0 u ε-okolini tačke Q nalazi
beskonačno mnogo elemenata datog niza.
Definicija
Neka je (Pk )k∈N niz u Rn . Kažemo da niz (Pk )k∈N konvergira ka tački Q ∈ Rn i
pišemo
lim Pk = Q
k→∞
ako za svako ε > 0 postoji k0 ∈ N tako da je
d(Pk , Q) < ε, ∀k ≥ k0
tj. u ε-okolini tačke Q se nalazi beskonačno mnogo elemenata datog niza, a van
te okoline samo konačno mnogo njih.

Tačka gomilanja i granična tačka niza u Rn
Teorem
Niz (Pk )k∈N u Rn , gdje je Pk = (x1k , x2k , . . . , xnk ), konvergira ka graničnoj tački
Q = (q1 , q2 , . . . qn ) ∈ Rn ako i samo ako vrijedi
xik → qi kad k → ∞ ∀i = 1, 2, . . . , n.
Primjer
Niz dat sa opštim članom (xn , yn , zn ) = n−1 1 1

n2 , n , n2 konvergira ka tački
(0, 0, 0) = 0 ∈ R3 kad n → +∞ jer vrijedi
n−1 1 1
2
→ 0, → 0, 2 → 0
n n n
kad n → +∞ jer vrijedi

Tačka gomilanja skupa S ⊆ Rn
Definicija
Tačka Q ∈ Rn je tačka gomilanja skupa S ⊂ Rn ako svaka otvorena okolina
tačke Q sadrži bar jednu tačku P ∈ S različitu od Q.
Tvrdnja
Skup S je zatvoren ako i samo ako sadrži sve svoje tačke gomilanja.

Cauchyeva definicija granične vrijednosti funkcije više
varijabli
Definicija (Cauchyeva definicija granične vrijednosti)

Neka je x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) tačka gomilanja otvorenog skupa D ⊂ Rn i neka je
data funkcija f definisana na skupu D, osim možda u tački x0 . Ako postoji broj
A ∈ R takav da je za svako ε > 0 postoji δ > 0 tako da je
0 < d(x0 , x) < δ ⇒ |f (x) − A| < ε
onda kažemo da je A granična vrijednost (n-limes) funkcije f (x) u tački x0 i

pišemo
lim0 f (x) = A,
x→x
odnosno
lim f (x1 , x2 , . . . , xn ) = A.
(x1 ,x2 ,...,xn )→(x10 ,x20 ,...,xn0 )

Definicija granične vrijednosti funkcije preko kubnih okolina
Prethodnoj definiciji je ekvivalentna sljedeća definicija u kojoj umjesto sfernih
koristimo kubne okoline.
Definicija
Neka je x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) tačka gomilanja otvorenog skupa D ⊂ Rn i neka je
data funkcija f definisana na skupu D, osim možda u tački x0 . Ako postoji broj
A ∈ R takav da je za svako ε > 0 postoji δ > 0 tako da je
0 < |xi − xi0 | < δ (i = 1, . . . , n) ⇒ |f (x) − A| < ε
onda kažemo da je A granična vrijednost (n-limes) funkcije f (x) u tački x0 i

pišemo
lim0 f (x) = A,
x→x
odnosno
lim f (x1 , x2 , . . . , xn ) = A.
(x1 ,x2 ,...,xn )→(x10 ,x20 ,...,xn0 )

Granična vrijednost (dvostruki limes) funkcije dvije varijabli
Definicija
Neka je funkcija f : R2 → R definisana u nekoj okolini D tačke (a, b) (osim,
eventualno, u tački (a, b)). Kažemo da je broj A ∈ R granična vrijednost
(dvostruki limes) funkcije f (x, y ) u tački (a, b) ako za svako ε > 0 postoji δ > 0
tako da za sve tačke (x, y ) ∈ D \ {(a, b)}
p
(x − a)2 + (y − b)2 < δ ⇒ |f (x, y ) − A| < ε,
i pišemo
lim f (x, y ) = A, (x, y ) ∈ D
(x,y )→(a,b)
Primjer
Koristeći definiciju granične vrijednosti pokazati da je
lim (x 2 + y 2 ) = 0.
(x,y )→(0,0)

Granična vrijednost (dvostruki limes) funkcije dvije varijabli
Definicija
Neka je funkcija f : R2 → R definisana u nekoj okolini D tačke (a, b) (osim,
eventualno, u tački (a, b)). Kažemo da je broj A ∈ R granična vrijednost
(dvostruki limes) funkcije f (x, y ) u tački (a, b) ako za svako ε > 0 postoji δ > 0
tako da za sve tačke (x, y ) ∈ D \ {(a, b)}
(|x − a| < δ i |y − b| < δ) ⇒ |f (x, y ) − A| < ε,
i pišemo
lim f (x, y ) = A, (x, y ) ∈ D
(x,y )→(a,b)
Primjer
Koristeći definiciju granične vrijednosti pokazati da je
xy − 1 2
1. lim =− .
(x,y )→(−1,1) y + 6 7
1 1
2. lim x sin + y sin = 0
(x,y )→(0,0) y x
Granična vrijednost funkcije dvije varijabli
Definicija
Neka je funkcija f : R2 → R. Kažemo da je broj A ∈ R granična vrijednost
(dvostruki limes) funkcije f (x, y ) kada x → a, y → +∞ i pišemo
lim f (x, y ) = A
x→a,y →+∞
ako ∀ε > 0 postoje brojevi δ(ε) > 0, N(ε) > 0 tako da vrijedi
(y > N i |x − a| < δ) ⇒ |f (x, y ) − A| < ε
Kažemo da je broj A ∈ R granična vrijednost (dvostruki limes) funkcije f (x, y )

kada x → +∞, y → +∞ i pišemo
lim f (x, y ) = A
x→+∞,y →+∞
ako ∀ε > 0 postoji broj N(ε) > 0 tako da vrijedi
(x > N i y > N) ⇒ |f (x, y ) − A| < ε.

Granična vrijednost funkcije dvije varijabli
Za realnu funkciju dvije varijable analogno definišemo i sljedeće limese
lim f (x, y ), lim f (x, y ), lim f (x, y )

x→a,y →−∞ x→+∞,y →b x→−∞,y →b
lim f (x, y ), lim f (x, y ), lim f (x, y )
x→+∞,y →−∞ x→−∞,y →+∞ x→−∞,y →−∞
Primjer
xy − 1
Koristeći definiciju granične vrijednosti pokazati da je lim = 2.
x→2,y →+∞ y +6

Heine-Borelova definicija granične vrijednosti
Definicija (Heine-Borelova definicija granične vrijednosti)

Neka je D ⊂ Rn otvoren skup, x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) ∈ D i realna funkcija f
definisana na skupu D, osim možda u tački x0 . Za realan broj A granična
vrijednost (n-limes) funkcije f (x) u tački x0 i pišemo
lim f (x) = A,
x→x0
ako i samo ako za svaki niz tačaka (xk )k∈N za koji d(xk , x0 ) → 0 kada k → ∞
vrijedi
f (xk ) → A, kad k → +∞.

Granična vrijednost funkcije dvije varijable
Prethodnim definicijama granične vrijednosti ekvivalentna je i sljedeća definicija.
Definicija
Granična vrijednost funkcije f (x, y ) u tački (a, b) je realan broj A ako i samo
ako niz slika (f (xn , yn ))n∈N svakog niza tačaka (xn , yn )n∈N koji konvergira ka
tački (a, b), konvergira ka A, tj.
lim f (x, y ) = A ⇔ ( lim (xn , yn ) = (a, b) ⇒ lim f (an , bn ) = A).

(x,y )→(a,b) n→∞ n→∞
pri čemu je
lim (xn , yn ) = ( lim xn , lim yn ).
n→∞ n→∞ n→∞

Granična vrijednost funkcije dvije varijable
Primjer
Posmatrajmo funkciju f (x, y ) = x 2 + y 2 i niz ( n1 , − n2 ). Dati niz konvergira ka
tački (0,0). Niz slika datog niza je dat sa
2 2
1 2 1 2
f ( ,− ) = + −
n n n n
i vrijedi
2 2
1 2 1 2 5
f ( ,− ) = + − = 2 → 0.
n n n n n
x 2 + y 2 = 0. jer smo izabrali

Ovo potvrd̄uje (ali ne garantuje) da je lim
(x,y )→(0,0)
samo jedan niz i dokazali da niz njegovih slika konvergira ka nuli.
Za dokaz konvergencije je potrebno pokazati da isto vrijedi za svaki niz koji
konvergira ka (0,0).

Heine-Borelovu definiciju granične vrijednosti koristimo pri
dokazu dalimes ne postoji
I Definicija granične vrijednosti preko nizova (Heine-Borelova definicija)
korisna je pri dokazu da granična vrijednost ne postoji u nekoj tački.
I U tom slučaju dovoljno je
I naći dva niza koja konvergiraju ka toj tački, a čiji nizovi slika konvergiraju ka
različitim vrijednostima ili
I naći niz koji konvergira ka traženoj tački, a čiji niz slika nije konvergentan.

Primjer
x−y
Ispitati graničnu vrijednost funkcije f (x, y ) = x+y u tački (0,0).

Primjer
Ispitati graničnu vrijednost funkcije f (x, y ) = x−y u tački (0,0).
2 1
3 4
x+y
Rješenje. Posmatrajmo nizove k , k i k , k . Vrijedi

2 1 3 4
, → (0, 0), , → (0, 0)
k k k k
kada k → +∞.

Primjer
Ispitati graničnu vrijednost funkcije f (x, y ) = x−y u tački (0,0).
2 1
3 4
x+y
Rješenje. Posmatrajmo nizove k , k i k , k . Vrijedi

2 1 3 4
, → (0, 0), , → (0, 0)
k k k k
kada k → +∞.
S druge strane, niz slika koji dobijemo koristeći funkciju f konvergira ka
različitim vrijednostima

2 1 3 4
f , → 1/3, f , → −1/7.
k k k k
odakle slijedi da ne postoji granična vrijednost funkcije f u tački (0,0). 2

Osobine graničnih vrijednosti funkcija više varijabli
Teorem
Neka su f , g : Rn → R dvije skalarne funkcije definisane u istoj okolini tačke x0 i
neka vrijedi lim0 f (x) = A, lim0 g (x) = B. Tada vrijedi
x→x x→x
1. lim0 cf (x) = cA, za sve c ∈ R,
x→x
2. lim0 [f (x) + g (x)] = A + B,
x→x
3. lim0 f (x)g (x) = AB,
x→x
f (x)
4. lim0 = A/B, za B 6= 0
x→x g (x)

Primjer
1 + xy
Odrediti lim
cos(xy )
(x,y )→(0,0)
Rješenje. Kako je lim xy = 0 i lim cos(xy ) = 1 to postoji prema

(x,y )→(0,0) (x,y )→(0,0)
prethodnom teoremu i limes date funkcije i vrijedi
1 + xy
lim = 1.
(x,y )→(0,0) cos(xy )
2

Osobine graničnih vrijednosti funkcija više varijabli
Primjer
sin(xy )
Ispitati graničnu vrijednost funkcije lim
(x,y )→(0,1) x
Rješenje.
sin(xy ) y sin(xy )
lim = lim =1
(x,y )→(0,1) x (x,y )→(0,1) xy
2
I Analogoni teorema o graničnim vrijednostima koje vrijede za funkcije jedne

realne varijable vrijede za skalarne funkcije više varijabli (teorem o
jedinstvenosti granične vrijednosti, teorem o nejednakostima za limese isl.)

Teorem uklještenja
Teorem
Neka su definisane funkcije f , g , h : D ⊆ R2 → R i neka (a, b) tačka gomilana
skupa D. Ako vrijedi
I f (x, y ) ≤ h(x, y ) ≤ g (x, y ) za sve (x, y ) ∈ D,
I postoje lim f (x, y ) i lim g (x, y ),
(x,y )→(a,b) (x,y )→(a,b)
I vrijedi lim f (x, y ) = lim g (x, y ),
(x,y )→(a,b) (x,y )→(a,b)
Tada postoji i lim h(x, y ) i vrijedi

(x,y )→(a,b)
lim h(x, y ) = lim f (x, y ) = lim g (x, y ).

(x,y )→(a,b) (x,y )→(a,b) (x,y )→(a,b)

Teorem uklještenja
Pri primjeni teorema uklještenja često su korisne sljedeće činjenice
I −1 ≤ sin x ≤ 1 i −1 ≤ cos x ≤ 1 za sve x ∈ R
√ p
I x ≤ |x| = x 2 ≤ x 2 + y 2 za sve x, y ∈ R odakle je
x
−1 ≤ p ≤1
x2 + y2
I (x − y )2 ≥ 0 za sve x, y ∈ R

Primjer
Pokazati da granična vrijednost funkcije f (x, y ) = x 2 sin y1 u tački (0,0) postoji.

Primjer
Pokazati da granična vrijednost funkcije f (x, y ) = x 2 sin y1 u tački (0,0) postoji.
Rješenje. Kako je −1 ≤ sin y1 ≤ 1 vrijedi
1
−x 2 ≤ x 2 sin ≤ x2
y
za sve (x, y ) ∈ Df . Kako je 0 = lim x 2 , to vrijedi

(x,y )→(0,0)
1
lim x 2 sin =0
(x,y )→(0,0) y
2

Primjer
Pokazati da granična vrijednost funkcije f (x, y ) = x sin y1 u tački (0,0) postoji.

Primjer
Pokazati da granična vrijednost funkcije f (x, y ) = x sin y1 u tački (0,0) postoji.

1 1
0 ≤ x sin = |x| sin ≤ |x| → 0 kad (x, y ) → (0, 0)

y y
1
odakle slijedi da je lim x sin = 0.
(x,y )→(0,0) y
Primjer
1
I Izračunati lim (x 2 + y 2 ) sin
.
(x,y )→(0,0) xy
x +y
I Izračunati lim .
x→±∞,y →±∞ x 2 − xy + y 2

Limes funkcije više varijabli
2019/2020.
Limes funkcije više varijabli 1/8

Ispitivanje granične vrijednosti funkcije više varijabli

Šta znači (x, y ) → (a, b)?
I U slučaju realnih funkcija jedne realne varijable nekom realnom broju
možemo da prid̄emo samo sa lijeve ili desne strane.
I Tački (a, b) u ravni možemo prići po beskonačno mnogo pravaca, tj. po
svakoj pravoj koja prolazi kroz (a, b) i po svakoj krivoj koja kroz nju prolazi.
I Izraz
lim f (x, y ) = A
(x,y )→(a,b)
znači da kada se (x, y) približavaju tački (a, b) po svakom pravcu i po

svakoj krivoj koja prolazi kroz (a, b) i leži u domenu funkcije f, vrijednosti
f (x, y ) se približavaju broju A.

Dokaz da limes ne postoji pomoću restrikcija
I Posmatrajmo dvije različite krive C1 i C2 koje prolaze kroz tačku (a, b) i

leže u domenu funkcije f.
I Vrijednosti f |C (x, y ) i f |C (x, y ) predstavljaju vrijednosti funkcije f u
1 2
tačkama koje leže na datim krivim i nazivamo ih restrikcijama funkcije f na
date krive.
I Posmatrajmo
A1 = lim f|C1 (x, y ), A2 = lim f|C2 (x, y ).

(x,y )→(a,b) (x,y )→(a,b)
I Ako neka od graničnih vrijednosti A1 ili A2 ne postoji, ne postoji ni

lim f (x, y ).
(x,y )→(a,b)
I Ako je A1 6= A2 , ne postoji lim f (x, y )
(x,y )→(a,b)
I Dakle, restrikcije funkcije možemo koristiti pri dokazu da granična
vrijednosti funkcije f u tački (a, b) ne postoji-ukoliko možemo pronaći
pogodne restrikcije.

Limes skalarne funkcije više varijabli i restrikcije
I Ako za izabrane krive C1 i C2 vrijedi A1 = A2 , to nije dovoljan dokaz da

limes postoji (jer ne dokazuje za sve putanje) ali je dobra uputa koja bi
vrjednost mogla biti limes funkcije.
I U tom slučaju moramo koristeći definiciju pokazati da je
lim f (x, y ) = A1 = A2 .
(x,y )→(a,b)

Primjer
y 2 −x 2
Pokazati da granična vrijednost funkcije f (x, y ) = x 2 +y 2 u tački (0,0) ne postoji.

Primjer
y 2 −x 2
I Kroz tačku (0,0) prolaze prave x = 0 i y = 0 i vrijedi

l1 = lim f (x, y ) = 1, l1 = lim f (x, y ) = −1
(x,y )→(a,b) x=0 (x,y )→(a,b) y =0
I Kako je l1 6= l2 to granična vrijednost funkcije u (0,0) ne postoji.

Primjer
x−y
Pokazati da granična vrijednost funkcije f (x, y ) = x+y u tački (0,0) ne postoji.

Primjer
x−y
I I način: Tački (0,0) prid̄imo po pravoj y = kx, k 6= −1 .
1−k
lim f (x, y )|y =kx = .
(x,y )→(0,0) 1+k
Limes zavisi od putanje,tj. nije jedinstven, i ne postoji.

Primjer
x−y
I I način: Tački (0,0) prid̄imo po pravoj y = kx, k 6= −1 .
1−k
lim f (x, y )|y =kx = .
(x,y )→(0,0) 1+k
Limes zavisi od putanje,tj. nije jedinstven, i ne postoji.

I II način: Ako posmatramo niz (xn , yn ) = (xn , kxn ) takav da xn → 0 kad
n → +∞ tada vrijedi i (xn , kxn ) → (0, 0)
1−k
f (xn , kxn ) = .
1+k
Za različite vrijednosti k, niz slika f (xn , kxn ) će imati različite granične
vrijednosti.

Primjer
x2y
I Tački (0,0) prid̄imo po pravim y = kx.
x 2 y kx 3

y = kx xk
lim = = lim = lim 2 = 0.
4 2
(x,y )→(0,0) x + y y =kx
x → 0 x→0 4
x +k x 2 2 x→0 x + k2
I Tački (0,0) prid̄imo po paraboli y = x 2
x 2 y x4

y = x2 1
lim =
x →0 x→0 x 4 + x 4 = 2 .
= lim
(x,y )→(0,0) x 4 + y 2 y =x 2

I Limes zavisi od putanje,tj. nije jedinstven, i ne postoji.

Neprekidnost funkcije više varijabli
2019/2020.
Neprekidnost funkcije više varijabli 1/16

Osobine neprekidnih funkcija
Uniformna neprekidnost

Definicija
Kažemo da je funkcija f : D → R, D ⊂ Rn otvoren skup, neprekidna u tački
x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) ∈ D ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0) d(x, x0 ) < δ ⇒ |f (x) − f (x0 )| < , (x ∈ D),
tj.
lim f (x) = f (x0 )
x→x0
Kažemo da je funkcija f neprekidna na skupu D ako je neprekidna u svakoj tački

tog skupa.
Analogno, definiciju neprekidnosti možemo dati i preko kubnih okolina.

Neprekidnost funkcije dvije varijable
Definicija
Funkcija f : D ⊆ R2 → R je neprekidna u tački (a, b) ∈ D ako
(∀ > 0)(∃δ > 0) (∀(x, y ) ∈ D)

p
(x − a)2 + (y − b)2 < δ ⇒ |f (x, y ) − f (a, b)| < ,
tj.
lim f (x, y ) = f (a, b)
(x,y )→(a,b)
Kažemo da je funkcija f svuda neprekidna (na cijelom skupu R2 ) ako je

neprekidna u svakoj tački iz R2 .

Neprekidnost funkcije dvije varijable
I Dakle, da bi funkcija f bila neprekidna u tački x0 ∈ D treba da
1. Da postoji granična vrijednost funkcije kada x → x0 ,
2. da funkcija bude definisana u tački x0 ,
3. Da granična vrijednost funkcije u tački x0 bude jednaka vrijednosti funkcije u
toj tački.
I Ukoliko nije ispunjen jedan od prethodnih uvjeta tačka x0 se naziva tačkom
prekida funkcije f.
I Ukoliko funkcija f nije definisana u tački x0 ali postoji lim f (x) = A,
x→x0
možemo definisati funkciju do neprekidne funkcije na sljedeći način

∗ f (x) x 6= x0
f (x) =
A x = x0

Primjer
2 2
Funkcija f (x, y ) = xx2 +y
y
2 ima prekid domena u tački (0,0), ali je možemo
dodefinisati do neprekidne funkcije na sljedeći način

( 2 2
x y
x 2 +y 2 (x, y ) 6= (0, 0)
f (x, y ) =
0 (x, y ) = (0, 0)
x 2y 2
jer je lim =0
(x,y )→(0,0) x 2 + y 2

Primjer
Funkcija
xy 2
f (x, y ) =
x2 + y4
ima prekid domena u tački (0,0) i ne možemo je dodefinisati do neprekidne
funkcije jer (kako smo ranije pokazali) ne postoji granična vrijednost u (0,0).

Heine-Borelova definicija neprekidnosti
Definicija (Heine-Borelova definicija neprekidnosti)

Kažemo da je funkcija f : Rn → R neprekidna u tački x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) ako i
samo ako za svaki niz (xk )k∈N takav da je
lim xk = x0
k→∞
vrijedi
lim f (xk ) = f (x0 ).
k→∞

Heine-Borelova definicija neprekidnosti funkcije dvije
varijable
Definicija (Heine-Borelova definicija neprekidnosti)

Funkcija f : D ⊆ R2 → R je neprekidna u tački (a, b) ∈ D ako i samo ako za
svaki niz (xk , yk )k∈N takav da je
lim (xk , yk ) = (a, b)

k→∞
vrijedi
lim f (xk , yk ) = f (a, b),
k→∞

Primjer
Ispitati neprekidnost funkcije
cos(y ) sin(x)

x=6 0
f (x, y ) = x
cos(y ) x =0
u tački (0,0). Da li je data funkcija svuda neprekidna?

Rješenje. Vrijednost funkcije u tački (0, 0) je
f (0, 0) = cos 0 = 1
Ispitajmo limes funkcije u tački (0, 0). Kako je
lim cos y = lim cos y = 1
(x,y )→(0,0) y →0
i
sin(x) sin(x)
lim = lim =1
(x,y )→(0,0) x x→0 x
To postoji i limes proizvoda ovih funkcija i vrijedi
cos(y ) sin(x)
lim = 1 = f (0, 0)
(x,y )→(0,0) x
pa je funkcija neprekidna u (0,0).Funkcija je neprekidna svuda gdje je definisana.
Osobine neprekidnih funkcija
Teorem
Neka su funkcije f (x) i g (x) definisane i neprekidne na otvorenom skupu
D ⊆ Rn . Neka je c ∈ R. Tada su neprekidne i sljedeće funkcije
1. f (x) ± g (x)
2. cf (x),
3. f (x) · g (x),
f (x)
4. g (x) za g (x) 6= 0 na D,
Ukoliko je funkcija f : D → B ⊆ R neprekidna i neka je g : A → R realna
funkcija jedne varijable neprekidna na skupu B ⊆ A, tada je na D neprekidna i
funkcija g ◦ f , tj. funkcija g (f (x, y )).

Primjer √
Koristeći osobinu neprekidnosti odrediti lim e x+ y
(x,y )→(−1,4)
Rješenje.
√
√ lim (x + y) √
lim e x+ y
= e (x,y )→(−1,4) = e −1+ 4
=e
(x,y )→(−1,4)

Primjer
1. Ispitati neprekidnost sljedeće funkcije u tački (0,0)
(
xy 2
x 2 +y 4 (x, y ) 6= (0, 0)
f (x, y ) =
0 (x, y ) = (0, 0)
1 1

Uputa: Pokušati sa krivim y = mx i x = y 2 ili nizom n2 , n .
2. Da li je sljedeća funkcija svuda neprekidna?
(
xy 2
2 +y 2 (x, y ) 6= (0, 0)
f (x, y ) = x
0 (x, y ) = (0, 0)
Uputa: Ispitati neprekidnost za (a, b) ∈ R2 \ {(0, 0)} i za (0, 0).

Osobine neprekidne funkcije definisane u oblasti D ⊆ Rn
Teorem (Weierstrassov teorem I)

Ako je funkcija f definisana i neprekidna u zatvorenoj i ograničenoj
(kompaktnoj) oblasti D ⊆ Rn , onda je f ograničena u toj oblasti
Teorem (Weierstrassov teorem II)

Ako je funkcija f definisana i neprekidna u zatvorenoj i ograničenoj
(kompaktnoj) oblasti D ⊆ Rn , onda postoje bar jedna tačka u kojoj funkcija ima
najveću vrijednost i bar jedna tačka u kojoj funkcija ima najmanju vrijednost.
Teorem (Teorem o med̄uvrijednosti)

Ako je funkcija f definisana i neprekidna u otvorenoj ili zatvorenoj oblasti
D ⊆ Rn i ako za tačke A, B ∈ D vrijedi f (A) < f (B), tada za bilo koji broj
C ∈ R takav da je f (A) < C < f (B) postoji bar jedna tačka E ∈ D takva da je
f (E) = C .

Uniformna neprekidnost
Definicija
Kažemo da je funkcija f : D → R, D ⊂ Rn , uniformno neprekidna na nekom
skupu E ⊂ D ako za proizvoljno > 0 postoji δ > 0 tako da svake dvije tačke
x1 = (x11 , x21 , . . . , xn1 ), x2 = (x12 , x22 , . . . , xn2 ) vrijedi
d(x1 , x2 ) < δ ⇒ |f (x1 ) − f (x2 )| < .

Heine-Borelova definicija uniformne neprekidnosti
Definicija (Heine-Borelova definicija uniformne neprekidnosti)

Kažemo da je funkcija f : Rn → R uniformno neprekidna na nekom skupu
E ⊂ D ako vrijedi: za svaka dva niza (x0k )k∈N , (x00k )k∈N takva da vrijedi
lim d(x0 k , x00 k ) = 0 ⇒ |f (x0 k ) − f (x00 k )| → 0kad k → ∞.

k→∞
Teorem (Cantorov teorem)

Ako je funkcija f definisana i neprekidna u zatvorenoj i ograničenoj oblasti
D ⊆ Rn , onda je ona uniformno neprekidna u toj oblasti.

Parcijalni izvodi i diferencijabilnost funkcija više
varijabli
2019/2020.
Parcijalni izvodi i diferencijabilnost funkcija više varijabli 1/30

Parcijalni izvodi funkcije dvije varijable
Diferencijabilnost funkcije više varijabli

I Vrijednost f 0 (x) za realnu funkciju jedne varijable predstavlja promjenu

vrijednosti funkcije pri promjeni varijable x.
I Posmatraćemo funkcija f (x) = f (x1 , x2 , . . . , xn ) definisanu na oblasti
D ∈ Rn .
I Parcijalni izvodi funkcije f opisuje promjenu vrijednosti funkcije u odnosu na
promjenu odred̄ene varijable xk pri stalnim vrijednostima ostalih nezavisnih
varijabli.
I Kako se mijenja vrijednost funkcije ukoliko se istovremeno mijenja više
nezavisnih varijabli i postoji li razlika u redoslijedu i brzini njihove promjene?
I Koja je geometrijska interpretacija parcijalnih izvoda?

Primjer
Odrediti promjenu vrijednosti funkcije f (x, y ) = x 2 y + xy 2 u tački (2,3) pri
promjeni varijable x, a zatim pri promjeni varijable y.
Rješenje. Fiksirajući vrijednost y = 3 naša funkcija postaje
g1 (x) = f (x, 3) = 3x 2 + 9x čiji izvod znamo izračunati:
g10 (x) = 6x + 9, g10 (2) = 21
g10 (2) nazivamo parcijalnim izvodom (prvog reda) funkcije f po promjenljivoj x u
tački (2,3) i označavamo sa
fx0 (x, y ) = 2xy + y 2 , fx0 (2, 3) = 21.
Analogno, vrijedi
g2 (y ) = f (2, y ) = 4y + 2y 2 , g20 (y ) = 4 + 4y , g20 (3) = 16
g20 (3) nazivamo parcijalnim izvodom (prvog reda) funkcije f po promjenljivoj y u
tački (2,3) i označavamo sa
fy0 (x, y ) = x 2 + 2xy , fy0 (2, 3) = 16.
2
Geometrijsko značenje parcijalnih izvoda
I Kako vrijedi g10 (a) = fx0 (a, b), to parcijalni izvod fx0 (a, b) po varijabli x u
tački (a,b) predstavlja koeficijent pravca (nagib-tg α) tangente na presječnu
krivu C1 = g1 (x) = f (x, b) površi f (x, y ) i ravni y = b u tački
P(a, b, c) = P(a, b, f (a, b)) u odnosu na pozitivan smjer x-ose.
I Kako vrijedi g20 (b) = fy0 (a, b), parcijalni izvod fy0 (a, b) po varijabli y u tački
(a,b) predstavlja koeficijent pravca (nagib-tg β) tangente na presječnu krivu
C2 = g2 (y ) = f (a, y ) površi f (x, y ) i ravni x = a u tački P(a,b,c) jer je

Primjer
Odrediti parcijalne izvode funkcije f (x, y ) = 4 − x 2 − 2y 2 u tački (1,1).
Rješenje.
fx0 (x, y ) = −2x, fx0 (1, 1) = −2
Presječna kriva ravni y = 1 i datog paraboloida je parabola
z = 2 − x 2 , y = 1.
Koeficijent pravca tangente parabole u tački (1,1,1) u odnosu na x-osu je
fx0 (1, 1) = −2.
Presjek ravni x = 1 i datog paraboloida je parabola
z = 3 − 2y 2 , x = 1
Koeficijent pravca tangente date parabole u tački (1,1,1) u odnosu na y-osu je
fy0 (1, 1) = −4.

Parcijalni prirast funkcije dvije varijable
Definicija
Parcijalnim prirastom ∆x f (x0 , y0 ) funkcije f (x, y ) po varijabli x u tački (x0 , y0 )
nazivamo razliku
∆x f (x0 , y0 ) = f (x0 + ∆x, y0 ) − f (x0 , y0 )
Parcijalnim prirastom ∆y f (x0 , y0 ) funkcije f (x, y ) po varijabli y u tački (x0 , y0 )

nazivamo razliku
∆y f (x0 , y0 ) = f (x0 , y0 + ∆y ) − f (x0 , y0 )
pri čemu su ∆x, ∆y ∈ R takvi da vrijedi
(x0 , y0 ), (x0 + ∆x, y0 ), (x0 , y0 + ∆y ) ∈ Df

Parcijalni prirast funkcije više varijabli
Definicija
Parcijalnim prirastom ∆xk f (x10 , . . . , xn0 ) funkcije f (x1 , x2 , . . . , xn ) po varijabli xk
u tački (x10 , x20 , . . . , xn0 ) nazivamo razliku
∆xk f (x10 , . . . , xn0 ) = f (x10 , . . . , xk0 + ∆xk + . . . + xn0 ) − f (x10 , . . . , xn0 )
pri čemu je ∆xk ∈ R takvo da vrijedi
(x10 , . . . , xn0 ), (x10 , . . . , xk0 + ∆xk + . . . + xn0 ) ∈ Df

Parcijalni izvodi funkcije više varijabli
Definicija
Kažemo da funkcija f : D → R, gdje je D ⊆ Rn otvoren skup, ima prvi parcijalni
izvod po varijabli xk u tački (x10 , . . . , xn0 ) ∈ D ako postoji granična vrijednost
f (x10 , x20 , . . . , xk0 + ∆xk , . . . , xn0 ) − f (x10 , . . . , xn0 )

lim .
∆xk →0 ∆xk
i pišemo
f (x10 , . . . , xk + ∆xk , . . . , xn0 ) − f (x10 , . . . , xn0 )

fx0k (x10 , . . . , xn0 ) = lim .
∆xk →0 ∆xk
U literaturi se još za parcijalne izvode koriste i oznake

∂f ∂
fx0k (x1 , x2 , . . . , xn ) = (x1 , x2 , . . . , xn ) = (f (x1 , x2 , . . . , xn )).
∂xk ∂xk

Definicija
Kažemo da funkcija f : D → R, D ⊆ R2 otvoren skup, ima prvi parcijalni
izvod po varijabli x u tački (x0 , y0 ) ∈ D ako postoji granična vrijednost
∂f f (x0 + ∆x, y0 ) − f (x0 , y0 )

(x0 , y0 ) = fx0 (x0 , y0 ) = lim .
∂x ∆x→0 ∆x
Kažemo da funkcija f : D → R, D ⊆ R2 otvoren skup, ima prvi parcijalni
izvod po varijabli y u tački (x0 , y0 ) ∈ D ako postoji granična vrijednost
∂f f (x0 , y0 + ∆y ) − f (x0 , y0 )
(x0 , y0 ) = fy0 (x0 , y0 ) = lim .
∂y ∆y →0 ∆y

Primjer
Koristeći definiciju odrediti parcijalne izvode funkcije f (x, y ) = xy po
varijablama x i y u tački (x, y ) ∈ Df .
Rješenje.
∂f (x + ∆x)y − xy
(x, y ) = fx0 (x, y ) = lim = lim y = y .
∂x ∆x→0 ∆x ∆x→0
∂f x(y + ∆y ) − xy
(x, y ) = fy0 (x, y ) = lim = lim x = x.
∂y ∆y →0 ∆y ∆x→0
2

Primjer
Odrediti parcijalne izvode funkcija
1. f (x, y ) = xy + x − y + 2 u tački (x, y ) ∈ Df .
2. f (x, y , z) = ln(x + yz) u tački (1,1,2),
xy
3. f (x, y ) = x 2 +y 2 , (x, y ) 6= (0, 0)
0, (x, y ) = (0, 0)

Primjer
I Indeks tjelesne mase (BMI) čovjeka je funkcija dvije varijable (mase i
težine)
m
B(m, h) = 2 .
h
0
I Parcijalni izvod Bm (m, h) = h12 predstavlja promjenu indeksa tjelesne mase
čovjeka pri promjeni njegove težine (pri čemu visina ostaje ista). Npr.
0 1
Bm (64, 1.68) = ≈ 0.35(kg /m2 )/kg
(1.68)2
znači da će pri promjeni težine za 1kg njegov BMI porasti za 0.35.
I Parcijalni izvod Bh0 (m, h) = − 2m
h3 predstavlja promjenu indeksa tjelesne
mase čovjeka pri promjeni njegove visine (pri čemu težina ostaje ista). Npr.
2 · 64
Bh0 (64, 1.68) = − ≈ −27(kg /m2 )/m
(1.68)3
znači da će pri promjeni visine za 1cm njegov BMI se smanjiti za

27 · 0.01 = 0.27.


I Za razliku od funkcija jedne promjenljive (gdje je iz egzistencije izvoda

slijedila neprekidnost funkcije) egzistencija parcijalnih izvoda kod funkcije
više varijabli ne može garantovati neke važne osobine funkcije,
I Moramo posmatrati ponašanje funkcije u čitavoj okolini posmatrane tačke.
Definicija
Totalni (Potpuni) prirast realne funkcije f (x1 , x2 , . . . , xn ) u tački
(x10 , . . . , xn0 ) ∈ Df definišemo kao
∆f (x10 , . . . , xn0 ) = f (x10 + ∆x1 , . . . , xn0 + ∆xn ) − f (x10 , . . . , xn0 ).
Primijetimo da se u prethodnoj definiciji sve varijable mijenjaju istovremeno.

Definicija
Totalni (Potpuni) prirast realne funkcije f (x, y ) u tački (x0 , y0 ) ∈ Df je
∆f (x0 , y0 ) = f (x0 + ∆x, y0 + ∆y ) − f (x0 , y0 ).

Diferencijabilnost funkcije dvije varijable
Definicija
Kažemo da je funkcija f : D → R, gdje je D ⊂ R2 otvoren skup, diferencijabilna
u tački (x0 , y0 ) ∈ D ako postoji linearna funkcija A∆x + B∆y tako da se njen
totalni prirast može zapisati u obliku
q
∆f (x0 , y0 ) = f (x0 + ∆x, y0 + ∆y ) − f (x0 , y0 ) = A∆x + B∆y + ω(∆x, ∆y ) (∆x)2 + (∆y )2 ,
gdje je
lim ω(∆x, ∆y ) = 0.
∆x→0
∆y →0

Definicija
Funkcija f (x1 , x2 , . . . , xn ) definisana u okolini tačke x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) je
diferencijabilna u toj tački ako ako postoji linearna funkcija prirasta nezavisnih
varijabli (izvodna funkcija)
L1 ∆x1 + . . . + Ln ∆xn , Li ∈ R
tako da se njen totalni prirast ∆f (x10 , . . . , xn0 ) može zapisati u obliku

p
∆f (x10 , . . . , xn0 ) = L1 ∆x1 +. . .+Ln ∆xn +ω(∆x1 , . . . , ∆xn ) (∆x1 )2 + . . . + (∆xn )2 ,
gdje
lim ω(∆x1 , . . . , ∆xn ) = 0.
∆x1 →0
...
∆xn →0

Prethodnu definiciju možemo zapisati i na sljedeći način
Definicija
Funkcija f x) definisana u okolini tačke x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) je diferencijabilna u
toj tački ako se njen totalni prirast može zapisati u obliku
∆f (x0 ) = f (x) − f (x0 ) = L(x) + ω(x)d(x, x0 ),
gdje je
L(x) = L1 ∆x1 + . . . + Ln ∆xn , Li ∈ R
linearna funkcija prirasta nezavisnih varijabli i ω(x) neprekidna funkcija u tački
x0 i jednaka nuli u toj tački, tj.
lim ω(x) = ω(x0 ) = 0.

x→x0

Ekvivalentna je sljedeća definicija
Definicija
Neka je f : D → R, gdje je D ⊂ Rn otvoren skup. Kažemo da je funkcija f
diferencijabilna u tački x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) ∈ D ako postoji linearna funkcija
prirasta nezavisnih varijabli (izvodna funkcija)
L1 ∆x1 + . . . + Ln ∆xn , Li ∈ R
takva da vrijedi
f x10 + ∆x1 , x20 + ∆x2 , . . . , xn0 + ∆xn − f (x10 , x20 , . . . , xn0 ) − L1 ∆x1 − . . . − Ln ∆xn

lim p = 0.
∆x1 →0 (∆x1 )2 + . . . + (∆xn )2
...
∆xn →0
Linearnu funkciju prirasta nezavisnih varijabli L nazivamo diferencijalom funkcije

više varijabli

Diferencijabilnost funkcije dvije varijable
Definicija
Kažemo da je funkcija f : D → R, gdje je D ⊂ R2 otvoren skup, diferencijabilna
u tački (x0 , y0 ) ∈ D ako postoji linearna funkcija prirasta nezavisnih varijabli
(izvodna funkcija)
A∆x + B∆y , a, b ∈ R
takva da vrijedi
f (x0 + ∆x, y0 + ∆y ) − f (x0 , y0 ) − A∆x − B∆y

lim p = 0.
∆x→0
∆y →0
(∆x)2 + (∆y )2

Teorem
Neka je D ⊆ Rn otvoren skup, x0 = (x10 , x20 , . . . , xn0 ) ∈ D i f realna funkcija
definisana na D.
1. Ako je funkcija f diferencijabilna u tački x0 , onda je ona u toj tački
neprekidna.
2. Ako je funkcija f diferencijabilna u tački x0 , tj ako postoje brojevi L1 , ..., Ln
iz definicije diferencijabilnosti, onda f ima parcijalne izvode u x0 i vrijedi
∂f
Li = (x0 ), i = 1, 2, . . . n.
∂xi
3. Ako prvi parcijalni izvodi funkcije f postoje u okolini tačke x0 i ako su oni
neprekidne funkcije u tački x0 , onda je funkcija f diferencijabilna funkcija u
tački x0 .

Egzistencija parcijalnih izvoda je potreban uslov
diferencijabilnosti.
Primjer p
Funkcija f (x, y ) = x 2 + y 2 nije diferencijabilna u tački (0,0) jer ne postoje
parcijalni izvodi u toj tački.
f (∆x, 0) − f (0, 0) |∆x|

fx0 (0, 0) = lim = .
∆x→0 ∆x ∆x
Prethodni limes ne postoji jer uzima vrijednosti ±1 zavisno od toga da li
∆x & 0 ili ∆x % 0.

Egzistencija parcijalnih izvoda nije dovoljan uslov
diferencijabilnosti
Primjer
√
Funkcija f (x, y ) = 3 xy ima parcijalne izvode u toj tački (0,0) ali nije
diferencijabilna u toj tački.
Rješenje. Iako parcijalni izvodi funkcije postoje:
f (h, 0) − f (0, 0) f (0, h) − f (0, 0)
fx0 (0, 0) = lim = 0, fy0 (0, 0) = lim =0
h→0 h h→0 h
ne možemo na osnovu toga zaključiti njenu diferencijabilnost. Zaista, data
funkcija nije diferencijabilna što pokazujemo preko definicije
√3
f (h, k) − f (0, 0) − 0h − 0k hk
lim √ = lim √
∆h→0 2
h +k 2 h→0 h + k2
2
∆k→0 k→0
1
= |k = h| = lim √ √ =∞
h→0 23h
2

Egzistencija parcijalnih izvoda nije dovoljan uslov za
neprekidnost
Primjer
Funkcija xy
x 2 +y 2 , (x, y ) 6= (0, 0)
f (x, y ) =
0, (x, y ) = (0, 0)
ima parcijalne izvode u toj tački fx0 (0, 0) = 0, fy0 (0, 0) = 0 ali nije neprekidna u
toj tački jer je
lim f (x, y )|x=y = 1/2 6= f (0, 0)
(x,y )→(0,0)
Dakle, nije ispunjen potreban uslov diferencijabilnosti.

Diferencijabilnost i neprekidnost
I Neprekidnost je potreban uslov za diferencijabilnost,

I NEPREKIDNOST nije dovoljan uslov za DIFERENCIJABILNOST
Primjer
Funkcija
√ xy2
(
, (x, y ) 6= (0, 0)
f (x, y ) = x +y 2
0, (x, y ) = (0, 0)
ima parcijalne izvode u tački (0,0)
fx0 (0, 0) = 0, fy0 (0, 0) = 0
i neprekidna je ali nije diferencijabilna.

Dovoljan uslov diferencijabilnosti
I Dovoljan uslov diferencijabilnosti funkcije dvije varijable u tački (a, b) je

egzistencija i neprekidnost parcijalnih izvoda u toj tački.
I Za funkcije koje imaju neprekidne parcijalne izvode na skupu A kažemo da
su klase C 1 (A).
I Uslov neprekidnosti parcijalnih izvoda nije potreban uslov za
diferencijabilnost -postoje diferencijabilne funkcije koje nemaju neprekidne
parcijalne izvode.

Primjer
Parcijalni izvodi fx0 i fy0 funkcije
( 1
(x 2 + y 2 ) sin √ , (x, y ) 6= (0, 0)
f (x, y ) = x 2 +y 2
0, (x, y ) = (0, 0)
imaju prekid u tački (0,0) ali je funkcija diferencijabilna u toj tački.

Rješenje.
h2 sin 1
|h| 0
I Parcijalni izvodi: fx0 (0, 0) = lim = 0, fy (0, 0) = 0
h→0 h
I Diferencijabilnost:
2
(h + k 2 ) sin √ 1

p
h2 +k 2 = h2 + k 2 sin √ 1
p
√ ≤ h2 + k 2 → 0

h2 + k 2

2
h +k 2
I Parcijalni izvodi nisu neprekidni u (0,0):

! x cos √ 21 2
0 1 x +y
fx (x, y ) = 2x sin p − p
x2 + y2 x2 + y2
0 1
lim f (x, y ) |y =0 = lim cos ne postoji.
x→0 x x→0 |x|
2
Primjer
Ispitati diferencijabilnost sljedeće funkcije u tački (0,0)
(
− 1
f (x, y ) = 6 (0, 0)
e x 2 +y 2 , (x, y ) =
0, (x, y ) = (0, 0)
Rješenje.
1. Parcijalni izvodi:
1
e − h2
fx0 (0, 0) = lim = 0, fy0 (0, 0) = 0.
h→0 h
2. Diferencijabilnost:
− 1 √ − 12
f (h, k) e h2 +k 2 h2 + k 2 = t
= lim e
t
lim √ = lim √ = t→0+ t = 0
h→0,k→0 2
h +k 2 h→0,k→0 2
h +k 2 t → 0+
Funkcija je diferencijabilna u tački (0,0).

2

Primjer p
Ispitati diferencijabilnost funkcije f (x, y ) = |xy | u tački (0,0).
Rješenje.
I Parcijalni izvodi:
fx0 (0, 0) = 0, fy0 (0, 0) = 0
I Da bi funkcija bila diferencijabilna u (0,0) moralo bi biti
f (h, k)
lim √ =0
h→0,k→0 h2 + k 2
ali √
hk 1
lim √ |h=k = √ .
h→0,k→0 h2 +k 2 2
Funkcija nije diferencijabilna u tački (0,0).
2

Primjer
Ispitati diferencijabilnost funkcije f (x, y ) = ln(x 2 + y 2 ) na njenom domenu.
Rješenje.
I Područje definisanosti je R2 \ {(0, 0)}
I Parcijalni izvodi
2x 2y
fx0 (x, y ) = , fy0 (x, y ) =
x2 + y2 x2 + y2
su neprekidni u svim tačkama iz R2 \ {(0, 0)} kao količnici neprekidnih

funkcija.
I Funkcija f je diferencijalna na cijelom svom domenu.
2

Diferencijalni račun funkcija više promjenljivih II dio
2019/2020.
1 Tangentna ravan
Posmatrajmo površ z = f (x, y) i tačku P (x0 , y0 , z0 ) na površi. Neka je α ravan koja prolazi kroz
tačku P i neka je tačka i P1 (x1 , y1 , z1 ) proizvoljna tačka na površi z a tačka P10 njena ortogonalna
projekcija na ravan α (Slika 1.
Definicija 0.1 Ravan α nazivamo tangentnom (dodirnom) ravni površi z = f (x, y) u tački P ako
se odnos udaljenosti d(P1 , P ) i d(P1 , P10 ) može napisati u obliku
d(P1 , P10 )
= ω(P1 )
d(P1 , P )
pri čemu je
lim ω(P1 ) = 0
P1 →P
Slika 1
Teorem 1 U datoj tački ne može postojati više od jedne tangentne ravni na površ.
Teorem 2 Potreban i dovoljan uslov za egzistenciju tangentne ravni koja nije paralelna sa z-osom
u tački P (x0 , y0 , z0 ) na površi z = f (x, y) je diferencijabilnost funkcije f (x, y) u tački (x0 , y0 )
1
March 19, 2020 2
1.1 Jednačina tangentne ravni

Posmatrajmo površ z = f (x, y) gdje je f diferencijabilna funkcija u tački (x0 , y0 ). Presijecanjem
ravni y = y0 i x = x0 sa površi f (x, y) nastaju krive C1 i C2 , redom, koje se sijeku u tački
P (x0 , y0 , z0 ). Označimo sa T1 i T2 tangente na krive C1 i C2 u tački P (x0 , y0 , z0 ) koje leže u ravnima
y = y0 i x = x0 redom.
Ravan koja prolazi kroz tangente T1 i T2 je tangentna ravan na površ f (x, y) u tački P (Slika 2).
Može se pokazati da će svaka druga tangenta u tački P na odgovarajuću krivu koja leži na površi
z = f (x, y) takod̄er ležati u datoj tangentnoj ravni.
Slika 2
Da bismo odredili jednačine tangentne ravni posmatrajmo jednačine tangenti T1 i T2 u tački

P (x0 , y0 , z0 ) koje su date sa
T1 : y = y0 , z − z0 = fx0 (x0 , y0 )(x − x0 )

T2 : x = x0 , z − z0 = fy0 (x0 , y0 )(y − y0 ),
Jednačina proizvoljne ravni koja sadrži tačku P (x0 , y0 , z0 ) je data sa
A(x − x0 ) + B(y − y0 ) + C(z − z0 ) = 0,
odnosno
A B
z − z0 = − (x − x0 ) − (y − y0 )
C C
Iz prethodnog jednostavno zaključujemo da za tangentnu ravan vrijedi
A B
= fx0 (x0 , y0 ), − = fy0 (x0 , y0 )
−
C C
što nam omogućava da damo sljedeću jednačinu tangentne ravni na površ z = f (x, y) u tački
P (x0 , y0 , z0 ) sa
z − z0 = fx0 (x0 , y0 )(x − x0 ) + fy0 (x0 , y0 )(y − y0 ).
Jednačina normale na površ z = f (x, y) u tački (x0 , y0 , z0 ) je data sa
x − x0 y − y0 z − z0
0
= 0 = .
fx (x0 , y0 ) fy (x0 , y0 ) −1
March 19, 2020 3
Primjer 1.1 Odrediti jednačinu tangentne ravni na eliptički paraboloid z = 2x2 +y 2 u tački (1,1,3).
Rješenje. Parcijalni izvodi funkcije u tački (1,1) su dati sa
fx0 (1, 1) = 4, fy0 (1, 1) = 2.
Kako je f (1, 1) = 3 to je prema definiciji tangentne ravni njena jednačina data sa
z = 4x + 2y − 3.
Na slici 3 je prikazana data površ i njena tangenta u tri različite okoline. Na slici možemo primijetiti
da u dovoljno maloj okolini tačke tangentna ravan aproksimira vrijednost funkcije o čemu ćemo više
govoriti u nastavku.
Slika 3: Tangentna ravan na funkciju z = 2x2 + y 2
2 Diferencijal funkcije
U prethodnom predavanju smo naveli teorem u kojem stoji sljedeće: Ako je funkcija f diferencijabilna
u tački x0 , tj ako postoje brojevi L1 , ..., Ln iz definicije diferencijabilnosti, onda f ima parcijalne
izvode u x0 i vrijedi
∂f
Li = (x0 ), i = 1, 2, . . . n.
∂xi
Dakle, ako je funkcija f : D → R, D ⊆ Rn , diferencijabilna, onda je njena izvodna funkcija
jedinstvena i vrijedi
∂f ∂f
L1 ∆x1 + . . . + Ln ∆xn =
(x0 )∆x1 + . . . + (x0 )∆xn .
∂x1 ∂xn
Definicija 2.1 Neka je funkcija f : D → R, D ⊆ Rn , diferencijabilna. Izraz
∂f ∂f
df (x0 ) = (x0 )∆x1 + . . . + (x0 )∆xn
∂x1 ∂xn
nazivamo (totalnim) diferencijalom funkcije f (x1 , . . . , xn ) u tački x0 = (x01 , . . . , x0n ).
Kako je ∆xi = dxi , diferencijal zapisujemo kao
∂f ∂f
df (x0 ) = (x0 )dx1 + . . . + (x0 )dxn
∂x1 ∂xn
March 19, 2020 4
Definicija diferencijala funkcije dvije varijable je
Definicija 2.2 Ako je funkcija f : D → R, D ⊆ R2 , diferencijabilna, izraz

∂f ∂f
df (x0 , y0 ) = (x0 , y0 )dx + (x0 , y0 )dy = fx0 (x0 , y0 )dx + fy0 (x0 , y0 )dy
∂x ∂x
nazivamo (totalnim) diferencijalom funkcije f (x, y) u tački (x0 , y0 ).
2 +y 2
Primjer 2.1 Odrediti diferencijal funkcije f (x, y) = ex tg(2x).
Rješenje. !
x2 +y 2
2 +y 2 2e 2 +y 2
dz = 2xex tg(2x) + dx + 2yex tg(2x)dy
cos2 (2x)
2
2.1 Aproksimacija funkcije diferencijalom. Primjena totalnog diferen-

cijala funkcije u elementarnoj teoriji grešaka
Na osnovu definicije diferencijala totalni prirast funkcije f (koji smo definisali na prethodnom pre-
davanju) u tački x0 sada možemo zapisati u obliku
∆f (x0 ) = df (x0 ) + ω(x)d(x, x0 )
gdje je lim ω(x) = 0.

x→x0
Kako je
lim (ω(x)d(x, x0 )) = 0
x→x0
slijedi da
lim (∆f (x0 ) − df (x0 )) = 0.
x→x0
Štaviše, vrijedi
∆f (x0 ) − df (x0 )
= ω(x) → 0 kad x → x0
d(x, x0 )
tj. razlika izmežu totalnog prirasta funkcije i totalnog diferencijala u tački x0 je beskonačno mala
višeg reda u odnosu na udaljenost d(x, x0 ) kada x → x0 .
Odavde slijedi da u dovoljno maloj ε-okolini U0 tačke x0 vrijedi
∆f (x0 ) ≈ df (x0 )
tj.
f (x) − f (x0 ) ≈ df (x0 )
što drugačije možemo pisati
∂f ∂f
f (x) ≈ f (x0 ) + (x0 )dx1 + . . . + (x0 )dxn
∂x1 ∂xn
March 19, 2020 5
Prethodna jednakost nam omogućava aproksimaciju vrijednosti funkcije f u tački x pomoću njene
vrijednosti u tački x0 i vrijednosti diferencijala funkcije u x0 pod uslovom da je tačka x dovoljno
blizu tačke x0 .
Specijalno, za diferencijabilnu funkciju f (x, y) dvije varijable u dovoljno maloj okolini tačke
(a, b) vrijedi
f (x, y) ≈ f (a, b) + df (a, b),
Totalni diferencijal često koristimo za procjenu greške kod približnih izračunavanja Ako je
funkcija f (x, y) diferencijabilna funkcija u tački (x0 , y0 ) i ako su |∆x| i |∆y| dovoljno mali tada
je
∆f = f (x0 + ∆x, y0 + ∆y) − f (x0 , y0 ) ≈ df = fx0 (x0 , y0 )∆x + fy0 (x0 , y0 ))∆y.
Ako su |∆x|, |∆y| krajnje apsolutne greške približnih veličina x i y, onda krajnju apsolutnu grešku
u oznaci ∆fk vrijednosti z = f (x, y) računamo kao

∂f ∂f ∂f ∂f
|∆f | ≈ |df | = ∆x +
∆y ≤ |∆x| + |∆y| = ∆zk

∂x ∂y ∂x ∂y
Primjer 2.2 Poluprečnik r baze kupe je 10cm, a visina H = 25cm sa mogućom greškom pri
mjerenju 0d 0.1cm. Odrediti apsolutnu grešku ∆V i relativnu grešku ∆V
V
pri mjerenju zapremine
r2 πH
kupe. (V (r, h) = 3 )
Rješenje. Kako je greška pri mjerenju najviše 0.1 to je |∆r| ≤ 0.1, |∆H| ≤ 0.1
|∆V (10, 25)| = |V (10 + ∆r, 25 + ∆H) − V (10, 25)| ≈ |dV (10, 25)| (1)

∂V ∂V
≤ (10, 25) |∆r| + (10, 25) |∆H| (2)
∂r ∂H
2
2πrH πr
= (10, 25) |∆r| + (10, 25) |∆H| (3)
3 3
500π 100π
≤ · 0.1 + · 0.1 = 20π. (4)
3 3
Dakle, krajnja apsolutna greška pri mjerenju zapremine je 20πcm3 ≈ 63cm3 . Relativna greška
jednaka je
∆V dV 20πcm3
≈ ≈ 2500π 3 = 0.024 = 2.4%.
V V 3
cm
2
Navedimo još nekoliko primjera aproksimacije funkcije diferencijalom
Primjer 2.3 Odrediti vrijednost totalnog diferencijala dz i totalnog prirasta ∆z funkcije
z = f (x, y) = x2 + 3xy − y 2
ako se vrijednost varijable x mijenja od 2 do 2.05 a varijable y od 3 do 2.96.

March 19, 2020 6
Rješenje. Kako je totalni diferencijal funkcije dat sa

dz(x, y) = (2x + 3y)dx + (3x − 2y)dy
to vrijedi sljedeće:
Pri promjeni varijable x = 2 u x + ∆x = 2.05 vrijedi dx = ∆x = 0.05. Pri promjeni varijable
y = 3 u y + ∆y = 2.96 imamo dy = ∆y = −0.04. Dakle, totalni diferencijal ima vrijednost
dz(2, 3) = fx0 (2, 3)dx + f 0 y(2, 3)dy = [2 · 2 + 3 · 3]0.05 + [3 · 2 + 2 · 3](−0.04) = 0.65.
S druge strane totalni prirast funkcije u tački (2,3) je
∆z(2, 3) = f (2.05, 5.96) − f (2, 3) = 0.6449
Očito je da su vrijednosti totalnog prirasta i todalnog diferencijala približne,pri čemu je totalni
diferencijal jednostavnije odrediti. 2
Primjer 2.4 Odrediti aproksimaciju funkije z = 2x2 + y 2 u okolini tačke (1,1), a zatim odrediti
aproksimaciju funkcije u tački (1.1,0.95).
Rješenje. Aproksimacija f (x, y) u okolini tačke (1,1) je data sa
f (x, y) ≈ f (1, 1) + fx0 (1, 1)dx + fy0 (1, 1)dy
Kako je dx = ∆x = x − 1 i dy = ∆y = y − 1 to je
f (x, y) ≈ 3 + 4(x − 1) + 2(y − 1) = 4x + 2y − 3
Iz prethodnog vrijedi da je
f (1.1, 0.95) ≈ 3.3
2
Prethodnu aproksimaciju nazivamo i linearnom aproksimacijom funkcije f ili aproksimacijom
tangentnom ravni u okolini (1,1). Naglasimo još jednom važnost činjenice da je linearna aproksi-
macija efikasna samo u dovoljno maloj okolini tačke (a,b) kroz prethodni primjer. Ukoliko bismo u
datom primjeru posmatrali aproksimaciju u tački (2,3), dobili bismo da je aproksimacija f (2, 3) ≈ 11
što je veoma loš rezultat u odnosu na stvarnu vrijednost f (2, 3) = 17. Razlog lošeg rezultata je
značajna udaljenost date tačke od tačke (1,1) u kojoj smo odredili aproksimaciju diferencijalom.
Naglasimo ovdje i važnost uslova neprekidnosti parcijalnih izvoda u tački (x0 , y0 ) kroz sljedeći
primjer
Primjer 2.5 Funkcija xy
x2 +y 2
, (x, y) 6= (0, 0)
f (x, y) =
0, (x, y) = (0, 0)
ima parcijalne izvode u tački (0,0) date sa fx0 (0, 0)
= 0, fy0 (0, 0) = 0 koji nisu neprekidni.
Kako je i vrijednost funcije u (0,0) jednaka nuli to iz aproksimacije funkcije slijedi
f (x, y) ≈ f (0, 0) + fx0 (0, 0)dx + fy0 (0, 0)dy = 0
za sve tačke u dovoljno maloj okolini (0,0).
No s druge strane, jednostavno je pokazati da za sve tačke prave y = x vrijedi f (x, x) = 1/2
(Slika 4).
March 19, 2020 7
Slika 4
2.2 Geometrijsko značenje totalnog diferencijala funkcije dvije vari-

jable
Totalni prirast ∆f (a, b) funkcije u tački (a,b) predstavlja promjenu u vrijednosti z koordinate (ap-
likate) na površi f (x, y) kada se (x, y) mijenja od (a, b) do (a + ∆x, b + ∆y).
Diferencijal df (a, b) funkcije u tački (a,b) predstavlja promjenu z koordinate (aplikate) na tan-
gentnoj ravni kada se (x, y) mijenja od (a, b) do (a + ∆x, b + ∆y) (Slika 5).
Slika 5: Geometrijsko značenje totalnog diferencijala
2.2.1 Diferencijal zbira, razlike, proizvoda i količnika funkcija

Teorem 3 Neka su funkcije f (x) i g(x), gdje je x = (x1 , . . . , xn ) ∈ Rn diferencijabilne u tački
x0 = (x01 , . . . , x0n ). Tada su fiferencijabilne u toj tački i funkcije f ± g, αf (α ∈ R), f · g, fg , (g =
6 0)
i frijedi
1. dC = 0, gdje je C konstanta,
2. d(αf ) = αdf ,
March 19, 2020 8
3. d(f ± g) = df ± dg,
4. f (f · g) = g · df + f · dg,

5. d fg = g·df g−f2
·dg
, za g 6= 0.
March 19, 2020 9
3 Parcijalni izvodi složene funkcije

Neka je funkcija f (x1 , x2 , . . . , xn ) definisana u oblasti D i neka je svaka od promjenljivih xk funkcija
jedne promjenljive t , tj.
x1 = x1 (t), . . . , xn = xn (t)
pri čemu se t mijenja tako da tačka x = (x1 (t), . . . , xn (t)) ostaje u oblasti D.
Teorem 4 Ako su parcijalni izvodi funkcije f po varijablama x1 , . . . , xn neprekidni u oblasti D i ako

postoje izvodi ovih varijabli po t, tada postoji izvod funkcije po t i vrijedi
df ∂f dx1 ∂f dxn
= + ··· + .
dt ∂x1 dt ∂xn dt
Teorem 5 (*) Neka je funkcija f (x1 , x2 , . . . , xn ) definisana u oblasti D pri čemu je svaka od prom-
jenljivih xk funkcija dvije promjenljive u i v , tj.
x1 = x1 (u, v), . . . , xn = xn (u, v)

∂f
i neka postoje neprekidni parcijalni izvodi ∂x k
i parcijalni izvodi ∂x
∂u
k
i ∂xk
∂v
. Tada postoje i parcijalni
∂f ∂f
izvodi ∂u i ∂v i dati su sa sa
∂f ∂f ∂x1 ∂f ∂xn
= + ··· + , (5)
∂u ∂x1 ∂u ∂xn ∂u
∂f ∂f ∂x1 ∂f ∂xn
= + ··· + . (6)
∂v ∂x1 ∂v ∂xn ∂v
Dokaz. Pokažimo da jednakosti (5) i (6) vrijede.

Zaista, funkcija f zavisi od n varijabli x1 , . . . , xn i njen diferencijal je dat sa
∂f ∂f
df = dx1 + · · · + dxn . (7)
∂x1 ∂xn
Takod̄er vrijedi
∂xk ∂xk
dxk = du + dv, k = 1, . . . , n
∂u ∂v
Uvrštavanjem prethodnih n jednakosti u (7) slijedi

∂f ∂x1 ∂f ∂xn ∂f ∂x1 ∂f ∂xn
df = + ··· + du + + ··· + dv (8)
∂x1 ∂u ∂xn ∂u ∂x1 ∂v ∂xn ∂v
S druge strane, diferencijal funkcije f je dat i sa

∂f ∂f
df = du + dv (9)
∂u ∂v
Uporedjujući jednakosti (8) (9) slijede jednakosti (5) i (6). 2
U opštem slučaju vrijedi teorem

March 19, 2020 10
Teorem 6 Neka je funkcija f (x1 , . . . , xn ) diferencijabilna po n varijabli x1 , . . . , xn . Ako je svako

xk diferencijabilna funkcija od m varijabli t1 , . . . , tm , tj. xk = xk (t1 , . . . , tm ), k = 1, . . . , n, onda je
funkcija f takod̄er funkcija koja zavisi od varjabli t1 , . . . , tm i vrijedi
∂f ∂u ∂x1 ∂u ∂xn
= + ... +
∂ti ∂x1 ∂ti ∂xn ∂ti
za sve i = 1, . . . , m.
Specijalno, za funkcije dvije varijable vrijedi
Teorem 7 Neka je funkcija z = f (x, y) diferencijabilna po x i y pri čemu su x = x(t), y = y(t)

diferencijabilne funkcije po t. Tada je i funkcija f diferencijabilna po t i vrijedi
df ∂f dx ∂f dy
= +
dt ∂x dt ∂y dt
Teorem 8 Neka su x = x(u, v), y = y(u, v) diferencijabilne funkcije u tački (u0 , v0 ) i funkcija
f (x(u, v), y(u, v)) diferencijabilna u tački (x0 , y0 ), gdje je x0 = x(u0 , v0 ), y0 = y(u0 , v0 ). Tada je u
tački (u0 , v0 ) diferencijabilna i funkcija f (x(u, v), y(u, v)) i vrijedi
∂f ∂f ∂x ∂f ∂y
= +
∂u ∂x ∂u ∂y ∂u
∂f ∂f ∂x ∂f ∂y
= +
∂v ∂x ∂v ∂y ∂v
Pri tome je diferencijal invarijantan u odnosu na zamjenu promjenljivih.
∂f ∂f ∂f ∂f
df = du + dv = dx + dy.
∂u ∂v ∂x ∂y
dz
Primjer 3.1 Odrediti dt
kada je t = 0 za funkciju z = x2 y + 3xy 4 , pri čemu je x = sin 2t, y = cos t.
Rješenje. Izvod funkcije po varijabli t računamo po formuli

dz ∂z dx ∂z dy
= +
dt ∂x dt ∂y dt
dx dy ∂z ∂z
Kako je dt
= 2 cos 2t, dt
= − sin t i ∂x
= 2xy + 3xy 4 , ∂y
= x2 + 12xy 3 , vrijedi
dz
(t) = (2xy+3y 4 )2 cos 2t+(x2 +12xy 3 )(− sin t) = 2(2 sin 2t cos t+3 cos4 t) cos 2t−(sin2 2t+12 sin 2t cos3 t) sin t
dt
Uvrštavanjem t = 0 imamo
dz
(t) =6
dt t=0
2
March 19, 2020 11
Primjer 3.2 Pravougaonik ima dužinu 6 m i širinu 4 m. U svakoj sekundi dužina se poveća za 3
m, a širina za 2 m. Odrediti promjenu površine pravougaonika u jednoj sekundi.
Rješenje. Dužina i širina pravougaonika su funkcije vremena, x = x(t), y = y(t). Promjena dužine
u jedinici vremena je dx dt
= 3, a promjena širine u jedinici vremena dy
dt
= 2. Površina pravougaonika
je P (x(t), y(t)) = x · y
∂P ∂P dx ∂P dy
(x, y) = + = 3y + 2x.
∂t ∂x dt ∂y dt
∂P
(6, 4) = 24
∂t
2
Primjer 3.3 Odrediti parcijalne izvode po u i v funkcije f (x, y) = ex sin y, gdje je x = uv 2 , y = u2 v
Rješenje. Kako je
∂f ∂f ∂x ∂f ∂y 2 2
= + = (ex sin y)v 2 + (ex cos y)2uv = v 2 euv sin(u2 v) + 2uveuv cos(u2 v).
∂u ∂x ∂u ∂y ∂u
∂f ∂f ∂x ∂f ∂y 2 2
= + = (ex sin y)2uv + (ex cos y)u2 = 2uveuv sin(u2 v) + u2 euv cos(u2 v)
∂v ∂x ∂v ∂y ∂v
2
March 19, 2020 12
4 Izvod u pravcu vektora

Na slici 6 je dat konturni graf temperaturne funkciju T(x,y) na kojem nivo krive povezuju tačke
(lokacije) sa jednakom vrijednosti temperature.
Slika 6
Odred̄ujući vrijednosti parcijalnih izvoda Tx0 i Ty0 funkcije dobili bismo podatke o promjeni
temperature pri kretanju istočno i sjeverno od izabrane lokacije. Prirodno je da se zapitamo
kako možemo odrediti promjenu temperature pri kretanju u pravcu sjeveroistoka ili bilo kojem
proizvoljnom pravcu.
Neka je data funkcija z = f (x, y) i tačka (x0 , y0 ) ∈ Domf . U pravcu proizvoljnog jediničnog
vektora ~v = (a, b) povucimo ravan okomitu na xy-ravan koja prolazi tačkom P (x0 , y0 , z0 ) i siječe
površ f (x, y) u krivoj C (Slika 7). Koeficijent pravca tangente na krivu C u tački P (koja lezi u
postavljenoj vertikalnoj ravni) predstavlja promjenu vrijednosti funkcije f u pravcu vektora ~v .
Slika 7
March 19, 2020 13
Vektor P ~0 Q0 , pri čemu je Q0 (x, y) projekcija bilo koje tačke Q(x, y, z) koja leži na krivoj C, je
paralelan vektoru ~v i vrijedi
P ~0 Q0 = h~v = (ha, hb), h ∈ R
Primijetimo x − x0 = ha, y − y0 = hb, tj. x = x0 + ha, y = y0 + hb
Definicija 8.1 Neka je ~v = (a, b) proizvoljan jedinični vektor. Kažemo da funkcija f : D → R,

gdje je D ⊆ R2 otvoren skup, ima izvod u pravcu vektora ~v u tački (x0 , y0 ) ako postoji granična
vrijednost
∂f f (x0 + ha, y0 + hb) − f (x0 , y0 )
(x0 , y0 ) = f~v0 (x0 , y0 ) = lim .
∂~v h→0 h
Iz prethodne definicije možemo zaključiti da su parcijalni izvodi funkcije (koje smo definisali na
prethodnom materijalu) samo specijalan slučaj izvoda funkcije u pravcu vektora. Preciznije, vrijedi
fx0 = f~i0 , fy0 = f~j0 ,
pričemu je ~i = (1, 0), ~j = (0, 1).

U opštem slučaju za funkcije više varijabli analogno uvodimo sljedeću definiciju.
Definicija 8.2 Neka je ~v = (v1 , v2 , . . . , vn ) proizvoljan vektor. Kažemo da funkcija f : D → R,

D ⊆ Rn otvoren skup, ima izvod u pravcu vektora ~v u tački x0 = (x01 , x02 , . . . , x0n ) ako postoji granična
vrijednost
∂f 0 0 f ((x01 , x02 , . . . , x0n ) + h(v1 , v2 , . . . , vn )) − f (x01 , x02 , . . . , x0n )

(x1 , x2 , . . . , x0n ) = lim .
∂~v h→0 h
p
Primjer
√ 4.1 Odrediti izvod funkcije f (x, y) = 3
xy 2 u tački (0,0) u pravcu jediničnog vektora
~v = 23 , 12 .
Rješenje.
√ s√ √
√
q
h 3 h 2
3

∂f f ( h 2 3 , h2 )
− f (0, 0) 2 2 3 3 6
3
(0, 0) = lim = lim = = .
∂~v h→0 h h→0 h 8 2
2
4.0.1 Gradijent funkcije

Definicija 8.3 Neka je funkcija f (x1 , x2 , . . . , xn ) definisana u nekoj okolini tačke x0 = (x01 , x02 , . . . , x0n )
∂f
i neka postoje ∂x k
(x0 ) za sve k = 1, 2, . . . , n. Vektor

∂f ∂f ∂f
grad f (x0 ) = (x0 ), (x0 ), . . . , (x0 )
∂x1 ∂x2 ∂xn
nazivamo gradijent funkcije f u tački x0 .

March 19, 2020 14
Gradijent funkcije f još označavamo i sa ∇f .

Definicija 8.4 Neka je funkcija f (x, y) definisana u nekoj okolini tačke (x0 , y0 ) i neka postoje
∂f
∂x
(x0 , y0 ) i ∂f
∂y
(x0 , y0 ). Gradijentom funkcije f u tački (x0 , y0 ) nazivamo vektor čije su projekcije
na ose dekartovog pravouglog koordinatnog sistema jednake parcijalnim izvodima funkcije u tački
(x0 , y0 )
∂f ∂f
grad f (x0 , y0 ) = ∇f (x0 , y0 ) = fx0 (x0 , y0 ), fy0 (x0 , y0 ) = i+ j.
∂x ∂y
Primjer 4.2 Odrediti gradijent funkcije f (x, y) = xy u tački (−2, 7).
Rješenje. Gradijent u tački (x, y) ∈ Domf = R2 je dat sa
grad f (x, y) = (fx0 , fy0 ) = (y, x)
U datoj tački vrijedi

grad f (−2, 7) = 7~i − 2~j = (7, −2).
2
Navedimo sljedeći važan teorem.

Teorem 9 Neka je funkcija f (x, y) definisana u okolini tačke (x0 , y0 ) i neka postoje neprekidni
parcijalni izvodi ∂f
∂x
(x0 , y0 ) i ∂f
∂y
(x0 , y0 ). Tada je izvod u pravcu jediničnog vektora ~v = (a, b) dat sa

∂f ∂f ∂f ∂f ∂f
(x0 , y0 ) = (x0 , y0 ) · a + (x0 , y0 ) · b = (x0 , y0 ), (x0 , y0 ) · (a, b)
∂~v ∂x ∂y ∂x ∂y
Dakle, u slučaju diferencijabilne funkcije f (x, y) u tački (x0 , y0 ) izvod funkcije u pravcu vektora
možemo zapisati u obliku skalarnog proizvoda dva vektora, gradijenta i jediničnog vektora u čijem
pravcu izvod tražimo. Koristeći definiciju gradijenta, izvod u pravcu jediničnog vektora ~v u slučaju
diferencijabilne funkcije možemo zapisati u obliku
f~v0 (x, y) = grad f (x, y) · ~v
Primjer 4.3 Data je funkcija f (x, y, z) = x sin yz. Odrediti gradijent funkcije i izvod u tački
(1, 3, 0) u pravcu vektora p~ = i + 2j − k
Rješenje. Gradijent funkcije u proizvoljnoj tački (x, y) je dat sa
grad f (x, y, z) = (sin yz, xz cos yz, xy cos yz),
odakle slijedi da je gradijent u tački (1,3,0) jednak
grad f (1, 3, 0) = (0, 0, 3)
Jedinični vektor koji odgovara vektoru p~ je

1 2 1
~v = √ , √ , − √
6 6 6
March 19, 2020 15
Kako je funkcija diferencijabilna u tački (1,3,0), izvod u pravcu vektora ~v je

r
1 2 1 3
f~v0 = (0, 0, 3) · √ , √ , − √ =−
6 6 6 2
2
Primjer 4.4 Odrediti izvod funkcije f (x, y) = x3 − 3xy + 4y 2 u pravcu vektora koji zaklapa sa
pozitivnim dijelom x-ose ugao θ = π6 . Odrediti f~v0 (1, 2)
Rješenje.Jedinični vektor čiji pravac sa sa pozitivnim
√
dijelom x-ose zaklapa ugao θ = π6 je jedinični
vektor ~v = (cos θ, sin θ) = (cos π6 , sin π6 ) = ( 23 , 21 ) (Slika 8). Kako data funkcija ima neprekidne
Slika 8
parcijalne izvode u cijelom R2 date sa

fx0 (x, y) = 3x2 − 3y, fy0 (x, y) = −3x + 8y
to je izvod u pravcu datog vektora za svaku tačku (x, y) ∈ R2 jednak
√
0 2 3 1
f~v (x, y) = (3x − 3y) + (−3x + 8y) .
2 2
Specijalno u tački (1,2) vrijedi √
13 − 3 3
f~v0 (1, 2) =
2
2
Kroz sljedeći primjer ćemo naglasiti važnost ispitivanja uslova diferencijabilnosti funkcije pri
primjeni pravila za računanje izvoda u pravcu datog vektora uz pomoć gradijenta funkcije
p
Primjer 4.5 U primjeru 4.1 smo koristeći
√ definiciju odredili izvod funkcije f (x, y) = 3
xy 2 u tački
(0,0) u pravcu jediničnog vektora ~v = 23 , 12 i kao rješenje dobili
√
6
∂f 3
(0, 0) = .
∂~v 2
March 19, 2020 16
Pokušajmo sada odrediti izvod u istoj tački u pravcu istog vektora koristeći skalarni proizvod
gradijenta i vektora pravca. Kao rješenje dobili bismo
√ !
∂f 3 1
(0, 0) = (0, 0) · , = 0,
∂~v 2 2
jer su parcijalni izvodi fx0 (0, 0) i fy0 (0, 0) (koje moramo odrediti korištenjem definicije parcijalnog
izvoda) jednaki nuli.
Dakle, zaključujemo da bi nam skalarni proizvod dao pogrešan rezultat. Zašto? Zbog toga što
data funkcija nije diferencijabilna u tački (0,0). Pokažimo da funkcija nije diferencijabilna u (0,0)
koristeći definiciju diferencijabilnosti:
f (0 + ∆x, 0 + ∆y) − f (0, 0) − fx0 (0, 0)∆x − fy0 (0, 0)∆y
p
3
∆x(∆y)2
lim p = lim p (10)
∆x→0 (∆x) 2 + (∆y)2 ∆x→0 (∆x)2 + (∆y)2
∆y→0 ∆y→0

∆x = r cos ϕ

= ∆y = r sin ϕ = lim cos ϕ sin2 ϕ,
r → 0+ r→0+
što znači da dati limes ne postoji, te po definiciji diferencijabilnosti data funkcija nije diferencija-
bilna.
4.0.2 Maksimizacija izvoda u pravcu uvektora

Posmatrajući promjene vrijednosti funkcije pri kretanju u raznim pravcima prirodno se postavlja
pitanje u kojem pravcu će ta promjena biti najveća, tj. u kojem pravsu se funkcija najbrže mijenja.
Kako je za funkciju diferencijabilnu u tački (x, y) izvod u pravcu jediničnog vektora jednak skalarnom
proizvodu vektora i gradijenta, to vrijedi
f~v0 (x, y) = grad f (x, y) · ~v = | grad f (x, y)||~v | cos θ = | grad f (x, y)| cos θ,
gdje je θ ugao izmed̄u gradijenta i jediničnog vektora ~v , maksimalnu vrijednost izvoda f~v0 (x, y) ćemo
dobiti za cos θ = 1, tj. kada je θ = 0, odnosno kada vektori ~v i gradf imaju isti pravac i smjer.
Analogno primjećujemo da će najmanju vrijednost parcijalni izvod imati kada je θ = π jer je
tada cos θ = −1 pa vrijedi
f~v0 (x, y) = −| grad f (x, y)|.
Dakle, funkcija f najbrže raste kada tačka (x, y) prolazi tačkom (x0 , y0 ) u smjeru gradijenta, a
najbrže opada kada tačka (x, y) prolazi tačkom (x0 , y0 ) u suprotnom smjeru.
Primjer 4.6 Odrediti promjenu vrijednosti funkcije f (x, y) = xey u tački P (2, 0) u pravcu prema
tački Q(1/2, 2). U kojem pravcu je promjena funkcije f najveća? Koja je maksimalna promjena
vrijednosti funkcije?
Rješenje. Gradijent date funkcije je grad f (x, y) = (ey , xey ) pa vrijedi grad f (2, 0) = (1, 2). Je-
dinični vektor u datom pravcu P~Q je vektor ~v = (−3/5, 4/5).
Kako je funkcija diferencijabilna u (2,0) vrijedi
f~v0 (2, 0) = (1, 2) · (−3/5, 4/5) = 1

March 19, 2020 17
Funkcija se najbrže mijenja u pravcu gradijenta grad f (2, 0) = (1, 2) pa je maksimalna promjena
vrijednosti funkcije √
| grad f (x, y)| = |(1, 2)| = 5.
2
Slika 9
Gradijent grad f (x0 , y0 ) je okomit na nivo krivu koja prolazi tačkom (x0 , y0 ).
Slika 10: Najstrmiji put do vrha planine na topografskoj karti (konturnom grafu) možemo odrediti
tražeći put koji je okomit na nivo krive
5 Parcijalni izvodi i diferencijali višeg reda

Parcijalni izvodi funkcije f (x, y) su takod̄er funkcije dvije varijable, x i y, te postoje i njihovi
parcijalni izvodi po tim varijablama. Te parcijalne izvode nazivamo parcijalnim izvodima drugog
reda funkcije f (x, y).
Parcijalni izvodi drugog reda funkcije dvije varijable f (x, y) su, npr. dati sa
∂ 2f

00 ∂ ∂f
fxx = = ,
∂x2 ∂x ∂x
∂ 2f

00 ∂ ∂f
fyy = = ,
∂y 2 ∂y ∂y
∂ 2f

00 ∂ ∂f
fxy = = ,
∂x∂y ∂y ∂x
March 19, 2020 18
∂ 2f

00 ∂ ∂f
= fyx = ,
∂y∂x ∂x ∂y
Posljednja dva izvoda nazivamo mješovitim izvodima.
Analogno definišemo parcijalne izvode višeg reda funkcije dvije varijable.
Definicija 9.1 Parcijalni izvodi k-tog reda po promjenljivim x1 , . . . , xk ∈ {x, y} funkcije f (x, y)
∂ k−1 f
naziva se parcijalni izvod po promjenljivoj xk ∈ {x, y} funkcije ∂x1 ∂x 2 ...∂xk−1
i označava sa
∂kf ∂ k−1 f

∂f
= .
∂x1 ∂x2 . . . ∂xk−1 xk ∂xk ∂x1 ∂x2 . . . ∂xk−1
Za realnu funkciju n varijabli imamo nk parcijalnih izvoda reda k.
Primjer 5.1 Odrediti druge parcijalne izvode funkcije f (x, y) = x3 + x2 y 3 − 2y 2
Rješenje. Kako je fx0 (x, y) = 3x2 + 2xy 3 , to vrijedi
00 00
fxx (x, y) = 6x + 2y 3 , fxy (x, y) = 6xy 2
Dalje, iz fy0 (x, y) = 3x2 y 2 − 4y slijedi
00 00
fyy (x, y) = 6x2 y − 4, fyx (x, y) = 6xy 2
2
00 00
Primijetimo da u prethodnom primjeru vrijedi jednakost mješovitih izvoda fxy = fyx . Sljedeći
teorem nam daje uslove pod kojima će jednakost mješovitih izvoda vrijediti.
Teorem 10 (Schwarzov teorem) Ako u okolini tačke (x, y) postoje izvodi fx0 , fy0 , fxy 00 00
i ako je fxy
00 00 00
neprekidan u tački (x, y), onda i fyx postoji u tački (x, y) i vrijedi fxy = fyx ,tj.
∂ 2f ∂ 2f
=
∂x∂y ∂y∂x
5.1 Diferencijal višeg reda

Neka je u oblasti D definisana funkcija f (x1 , · · · , xn ) koja ima neprekidne parcijalne izvode do n-tog
reda zaključno.
Definicija 10.1 Totalni diferencijal drugog reda definišemo kao diferencijal diferencijala prvog reda
funkcije.

2 ∂f ∂f
d f = d(dz) = d dx1 + · · · + dxn (11)
∂x1 ∂xn

∂f ∂f ∂f 2 ∂f 2
= d dx1 + · · · + d dxn + d x1 + · · · + d xn (12)
∂x1 ∂xn ∂x1 ∂xn
∂ 2f 2 ∂ 2f 2 ∂ 2f ∂ 2f
= dx + · · · + dx + 2 dx1 dx 2 + · · · + 2 dxn−1 dxn (13)
∂x21 1 ∂x2n n ∂x1 ∂x2 ∂xn−1 ∂xn
∂f 2 ∂f 2
+ d x1 + · · · + d xn
∂x1 ∂xn
March 19, 2020 19
U slučaju kada su x1 , · · · , xn nezavisne varijable, njihovi diferencijali drugog reda su jednaki nuli te
prethodna formula dobija oblik
∂ 2f 2 ∂ 2f 2
d2 f = dx 1 + · · · + dx (14)
∂x21 ∂x2n n
∂ 2f ∂ 2f
+ 2 dx1 dx2 + · · · + 2 dxn−1 dxn
∂x1 ∂x2 ∂xn−1 ∂xn
Analogno definišemo diferencijal k-tog reda
Definicija 10.2 Diferencijalom k-tog reda funkcije f (x1 , · · · , xn ) nazivano diferencijal diferencijala
k-1-og reda
dk f = d(dk−1 f ), k = 2, 3, ...
∂
Uvodeći operator d = ∂x1
dx1 +· · ·+ ∂x∂n dxn diferencijal k-tog reda možemo izraziti u jednostavnijem
obliku k
k ∂ ∂
d f= dx1 + · · · + dxn f.
∂x1 ∂xn
Diferencijal drugog reda funkcije dvije nezavisne varijable f (x, y) odredjujemo kao
2
∂ 2f 2 ∂ 2f ∂ 2f 2

2 ∂ ∂
d f = d(df ) = dx + dy f= dx + 2 dxdy + dy
∂x ∂y ∂x2 ∂x∂y ∂y 2
pri čemu je zadovoljen Schwarzov teorem.

Diferencijal trećeg reda funkcije dvije nezavisne varijable f (x, y) odred̄ujemo kao
3
3 ∂ ∂
df = dx + dy f (15)
∂x ∂y
∂ 3f 3 ∂ 3f 2 ∂ 3f 2 ∂ 3f 3
= dx + 3 dx dy + 3 dxdy + dy (16)
∂x3 ∂ 2 x∂y ∂x∂ 2 y ∂y 3
Diferencijal k-tog reda funkcije dvije nezavisne varijable f (x, y) odredjujemo kao
k
k ∂ ∂
d f = dx + dy f
∂x ∂y
6 Taylorova formula za funkcije više varijabli

Neka funkcija f (x, y) ima neprekidne parcijalne izvode do reda n zaključno u oblasti D ⊆ R2 . Tada
u okolini tačke A(x0 , y0 ) ∈ D vrijedi Taylorova formula
1 2
1 ∂ ∂ 1 ∂ ∂
f (x, y) = f (x0 , y0 ) + dx + dy f (x0 , y0 ) + dx + dy f (x0 , y0 ) (17)
1! ∂x ∂y 2! ∂x ∂y
n−1 n
1 ∂ ∂ 1 ∂ ∂
+ ··· + dx + dy f (x0 , y0 ) + dx + dy f (x0 + λ∆x, y0 + λ∆y)
(n − 1)! ∂x ∂y n! ∂x ∂y
March 19, 2020 20
gdje je ∆x = x − x0 , ∆y = y − y0 i 0 < λ < 1 zavisi od tačke (x, y).

Taylorovu formulu za funkcije dvije varijable možemo kraće zapisati u obliku
f (x, y) = Tn−1 (x0 , y0 ) + Rn (x0 , y0 )
gdje je u Lagrangeovom obliku ostatak dat sa

n
1 ∂ ∂
Rn (x0 , y0 ) = dx + dy f (x0 + λ∆x, y0 + λ∆y).
n! ∂x ∂y
Ako je (x0 , y0 ) = (0, 0) odgovarajuću formulu nazivamo MacLaurinova formula.

Ekstremi funkcije više varijabli
2019/2020.
1 Parcijalni izvodi implicitno zadane funkcije dvije vari-

jable
Teorem 1 Neka je funkcija F (x, y, z) definisana u okolini tačke (a, b, c) pri čemu vrijedi
∂F ∂F ∂F
1. F (x, y, z) ima neprekidne parcijalne izvode ∂x
, ∂y , ∂z u okolini tačke (a, b, c)
2. F (a, b, c) = 0,
∂F
3. ∂z
(a, b, c) 6= 0.
Tada postoji jedinstvena funkcija z = f (x, y) koja ima neprekidne parcijalne izvode u okolini tačke
(a, b) tako da vrijedi
1. c = f (a, b),
2. F (x, y, f (x, y)) = 0 za tačke (x, y) u okolini tačke (a, b),
3. parcijalni izvodi funkcije z = f (x, y) su dati sa
∂F ∂F
∂z ∂x
(x, y, f (x, y)) ∂z ∂y
(x, y, f (x, y))
(x, y) = − ∂F , (x, y) = − ∂F .
∂x ∂z
(x, y, f (x, y)) ∂y ∂z
(x, y, f (x, y))
Primjer 1.1 Pokazati da jednačina 3x2 z − y 2 z − 4xy − 7 = 0 u okolini tačke (−1, 2, 1) definiše z
∂z ∂z
kao jednoznačnu funkciju z = f (x, y) i odrediti ∂x (−1, 2) i ∂y (−1, 2).
Rješenje. Kako je F (x, y, z) = 3x2 z − y 2 z − 4xy − 7 i
Fx0 (x, y, z) = 6xz − 4y, Fy0 (x, y, z) = −2yz − 4x, Fz0 (x, y, z) = 3x2 − y 2
to funkcija F ima neprekidne parcijalne izvode u okolini tačke (−1, 2, 1).

Dalje, očito je F (−1, 2, 1) = 0 i ∂F
∂z
(−1, 2, 1) = −1 6= 0, pa su ispunjeni uslovi prethodnog
teorema odakle slijedi da postoji jedinstvena funkcija z = f (x, y) koja ima neprekidne parcijalne
izvode u okolini tačke (−1, 2) takva da je f (−1, 2) = 1 i F (x, y, f (x, y)) = 0 za tačke (x, y) u okolini
tačke (−1, 2) te vrijedi
∂F
∂z ∂x 6xz − 4y
= − ∂F =− 2 ,
∂x ∂z
3x − y 2
1
March 23, 2020 2
i
∂F
∂z ∂y −2yz − 4x
= − ∂F = − 2 − y2
.
∂y ∂z
3x
Dakle, vrijedi
∂z
(−1, 2) = −14,
∂x
i
∂z
(−1, 2) = 0.
∂y
2
Primijetimo da smo u prethodnom primjeru funkciju z = f (x, y) čiju egzistenciju nam garantuje
dati teorem, mogli izraziti bez poteškoća odrediti jer je
4xy + 7
z= .
3x2 − y 2
Primijetimo, takod̄er da je iz zadate jednakosti u prethodnom primjeru moguće izraziti y u
okolini tačke (-1,2,1) preko varijabli x i z
p
−2x + 4x2 − z(7 − 3x2 z)
y=
z
no s druge strane nam prethodni teorem ne garantuje egzistenciju jedinstvene funcije y = g(x, z)
jer vrijedi
Fy0 (−1, 2, 1) = 0.
Odavde zaključujemo da nam teorem 1 daje dovoljne ali ne i potrebne uslove za egzistenciju ek-
splicitne funkcije lokalno u okolini date tačke.
Takod̄er je važno naglasiti da nam teorem 1 garantuje egzistenciju eksplicitne funkcije pod
odred̄enim uslovima ali nam ne daje samu funkciju.
Teorem o implicitnim funkcijama u opštem obliku je dat u nastavku
Teorem 2 Neka je funkcija F (x1 , . . . , xn , z) : D → R, gdje je D ⊆ Rn+1 definisana u okolini tačke

x0 = (x01 , . . . , x0n , z0 ) ∈ D pri čemu vrijedi
1. F ima neprekidne parcijalne izvode do p-tog reda zaključno u okolini tačke x0
2. F (x0 ) = 0,
∂F
3. ∂z
(x0 ) 6= 0.
Tada postoji jedinstvena funkcija z = f (x1 , . . . , xn ) koja ima neprekidne parcijalne izvode u okolini
tačke (x01 , . . . , x0n ) tako da vrijedi
1. z0 = f (x01 , . . . , x0n ),
2. F (x1 , . . . , xn , f (x1 , . . . , xn )) = 0 za tačke (x1 , . . . , xn ) u okolini tačke (x01 , . . . , x0n ),
∂F
(x1 ,...,xn ,f (x1 ,...,xn ))
∂z
3. ∂xi
(x1 , . . . , xn ) = − ∂x
∂F
i
(x
.
∂z 1 ,...,xn ,f (x1 ,...,xn ))
March 23, 2020 3
2 Ekstremi funkcije više varijabli

Uz pomoć parcijalnih izvoda smo ispitivali promjene vrijednosti funkcije pri promjeni vrijednosti
pojedinih varijabli, no osnovna primjena diferencijalnog računa funkcija više varijabli je ispitivanje
minimalne i maksimalne, tj. ekstremne vrijednosti funkcije.
Neka je na oblasti D ⊆ Rn definisana funkcija f (x) = f (x1 , . . . , xn ) i neka je x0 = (x01 , . . . , x0n )
fiksirana tačka u oblasti D.
Definicija 2.1 Ako postoji okolina U0 tačke x0 za koju vrijedi
f (x) ≥ f (x0 ), x ∈ U0 ,
kažemo da je funkcija f ima u tački x0 lokalni minimum.
Ako za sve tačke x ∈ U0 , x 6= x0 vrijedi f (x) > f (x0 ), kažemo da funkcija f ima u tački x0
strogi lokalni minimum.
Ako postoji okolina U0 tačke x0 za koju vrijedi
f (x) ≤ f (x0 ), x ∈ U0 ,
kažemo da je funkcija f ima u tački x0 lokalni maksimum.
Ako za sve tačke x ∈ U0 , x 6= x0 vrijedi f (x) < f (x0 ), kažemo da funkcija f ima u tački x0
strogi lokalni maksimum.
Lokalni minimum i maksimum nazivamo lokalnim ekstremima funkcije f.
Specijalno, za funkcije dvije varijable vrijedi sljedeća definicija.
Definicija 2.2 Neka je funkcija f (x, y) definisana u oblasti D ⊆ R2 i neka je (a, b) fiksirana tačka
u oblasti D.
Kažemo da realna funkcija f ima lokalni minimum u tački (a, b) ako je
f (a, b) ≤ f (x, y)
za sve tačke (x, y) u nekoj okolini tačke (a, b).
Kažemo da realna funkcija f ima lokalni maksimum u tački (a, b) ako je
f (a, b) ≥ f (x, y)
za sve tačke (x, y) u nekoj okolini tačke (a, b). Vrijednost f (a, b) nazivamo (lokalnom) mmaksimal-
nom vrijednosti funkcije..
Ukoliko nejednakost f (a, b) ≤ f (x, y) (f (a, b) ≥ f (x, y)) vrijedi za sve tačke (x, y) ∈ Df , kažemo
da funkcija f u tački (a,b) ima globalni minimum (maksimum) u tački (a, b).
Tačku (a, b) nazivamo strogim lokalnim minimumom (maksimumom) ako je f (a, b) < f (x, y)
(f (a, b) > f (x, y)) za sve tačke (x, y) u nekoj okolini tačke (a, b).
Ako funkcija f u tački (a, b) ima minimum ili maksimum, onda vrijednost f (a, b) nazivamo
(lokalnom) minimalnom, odnosno, maksimalnom vrijednosti funkcije.
Teorem 3 Ako funkcija z = f (x, y) ima lokalni minimum ili maksimum u tački (a, b) i ako postoje
prvi parcijalni izvodi fx0 (a, b), fy0 (a, b), onda vrijedi
fx0 (a, b) = 0 ∧ fy0 (a, b) = 0
March 23, 2020 4
Slika 1: Tangentna ravan u tački lokalnog ekstrema je paralelna s xy-ravni
Geometrijsko značenje prethodnog teorema je da je tangentna ravan u tački lokalnog ekstrema (ako
postoji) paralelna s xy-ravni.
Lokalni ekstrem funkcije može da postoji i ako parcijalni izvodi ne postoje što možemo vidjeti
u sljedećem primjeru.
Primjer 2.1 Funkcija f (x, y) = |x| + |y| u tački (0,0) ima minimum iako parcijalni izvodi ove
funkcije ne postoje u (0,0). Zaista, vrijedi
f (∆x, 0) − f (0, 0) |∆x|

lim = lim = ±1
∆x→0 ∆x ∆x→0 ∆x
i
f (0, ∆y) − f (0, 0) |∆y|
lim = lim = ±1.
∆y→0 ∆y ∆y→0 ∆y
Dakle, parcijalni izvodi ne postoje. No s druge strane funkcija je definisana u (0,0) i za sve (x, y) 6=
(0, 0) vrijedi f (x, y) > 0 = f (0, 0) te ekstrem postoji.
Slika 2: f (x, y) = |x| + |y|
Definicija 3.1 Tačke (x, y) ∈ Domf u kojima postoje parcijalni izvodi i vrijedi ∂f
∂x
(x, y) = 0, ∂f
∂y
=
0 (tj. koje zadovoljavaju teorem 3) nazivamo stacionarnim tačkama funkcije f.
Da egzistencija parcijalnih izvoda i njihova jednakost nuli nije dovoljan uslov za egzistenciju
ektrema funkcije možemo vidjeti iz sljedećeg primjera.
March 23, 2020 5
Primjer 2.2 Funkcija

f (x, y) = x2 − y 2
ima stacionarnu tačku u (0,0) jer vrijedi
fx0 (x, y) = 2x, fy0 (x, y) = 2y
i
fx0 (0, 0) = 0, fy0 (0, 0) = 0.
Ipak, u (0,0) ova funkcija nema ekstrem jer je ova tačka maksimum u pravcu x-ose a minimum u
pravcu y-ose.
Slika 3: f (x, y) = x2 − y 2
Graf funkcije siječe tangentnu ravan na graf u tački (a,b) kada je (a,b) sedlasta tačka.
Teorem 3 možemo uopštiti na funkcije više varijabli sljedećim teoremom
Teorem 4 Ako funkcija f (x) u tački x0 ima ekstrem i ako ona u toj tački ima parcijalne izvode
prvog reda po varijablama x1 , . . . , xn , onda vrijedi
fx0 1 (x0 ) = . . . = fx0 n (x0 ) = 0.
Kroz sljedeća tri primjera ćemo odrediti stacionarne tačke funkcije i posmatrajući grafik funkcije
odrediti da li su ekstremi.
Primjer 2.3 Odrediti stacionarne tačke funkcije
f (x, y) = x2 + y 2 .
Rješenje. Kako vrijedi

fx0 (x, y) = 2x, fy0 (x, y) = 2y
(0, 0) je jedina stacionarna tačka date funkcije. Na osnovu grafika funkcije vidimo da je to minimum.
Primijetimo da je minimalna vrijednost funkcije 0.
2
f (x, y) = 4 − x2 − y 2 .
March 23, 2020 6
Slika 4: f (x, y) = x2 + y 2 .
Slika 5: f (x, y) = 4 − x2 − y 2 .

fx0 (x, y) = −2x, fy0 (x, y) = −2y
(0, 0) je jedina stacionarna tačka date funkcije. Na osnovu grafika funkcije vidimo da je to maksi-
mum. Primijetimo da je maksimalna vrijednost funkcije 4.
2
f (x, y) = xy.

fx0 (x, y) = y, fy0 (x, y) = x
March 23, 2020 7
Slika 6: f (x, y) = xy.
(0, 0) je jedina stacionarna tačka date funkcije. Na osnovu grafika funkcije vidimo da ova stacionarna
tačka nije ekstrem funkcije.
2
Iz prethodnih primjera možemo zaključiti da iako nam je poznata stacionarna tačka funkcije bez
grafika teško možemo dati više informacija o prirodi te stacionarne tačke. Potrebni su nam dovoljni
uslovi za egistenciju ekstrema.
Sljedeći teorem nam daje dovoljne uslove za egzistenciju lokalnog ekstrema funkcije dvije vari-
jable.
Teorem 5 (*Dovoljni uslovi za egzistenciju ekstrema funkcije dvije varijable) Neka je funkcija
f definisana i dva puta diferencijabilna na skupu A ⊆ R2 i (a, b) ∈ A i neka je (a, b) kritična tačka
funkcije f. definišimo 2
00 00 00
D(a, b) = fxx (a, b)fyy (a, b) − fxy (a, b) .
Tada vrijedi
00
1. Ako je D > 0 i fxx (a, b) > 0, u tački (a,b) je lokalni minimum funkcije;
00
2. Ako je D > 0 i fxx (a, b) < 0, u tački (a,b) je lokalni maksimum funkcije;
3. Ako je D < 0, u tački (a,b) funkcija nema ekstrem (sedlasta tačka);

00 00 00
Uvodeći oznake fxx (a, b) = A, fxy (a, b) = B, fyy (a, b) = C, tada D(a, b) iz prethodnog teorema
možemo zapisati kao
D(a, b) = AC − B 2 .
Dokaz. Dokaz slijedi iz činjenice da prirast funkcije može aproksimirati Taylorovim polinomom
drugog stepena. Kako su u stacionarnoj tački (a, b) parcijalni izvodi jednako nuli, nuli je jednak i
prvi diferencijal funkcije pa se u okolini tačke (a, b) imamo
1
f (x, y) − f (a, b) ≈ df (a, b) + d2 f (a, b),
| {z } 2
=0
March 23, 2020 8
odakle je
00 00 00
2(f (x, y) − f (a, b)) = d2 f (a, b) = fxx (a, b)∆x2 + 2fxy (a, b)∆x∆y + fyy (a, b)∆y 2 (1)
2 2
= A∆x + 2B∆x∆y + C∆y (2)
1
(A∆x + B∆y)2 + (AC − B 2 )∆y 2

= (3)
A
za A 6= 0, odakle jednostavno slijede tvrdnje teorema. 2
Ako za D iz prethodnog teorema vrijedi D = 0, ne možemo bez dodatnog ispitivanja znati da

li funkcija u tački (a, b) ima ekstrem ili ne što možemo zaključiti iz sljedećeg primjera u kojem
posmatramo dvije funkcije u čijim stacionarnim tačkama vrijedi D = 0 pri čemu jedna ima ekstrem
a druga ne.
Primjer 2.6 Posmatrajmo funkcije f (x, y) = y 2 i g(x, y) = y 3 . Vrijedi
fx0 (x, y) = 0, fy0 (x, y) = 2y
i
gx0 (x, y) = 0, gy0 (x, y) = 3y 2 ,
pa vrijedi fx0 (x, 0) = fy0 (x, 0) = 0 i gx0 (x, 0) = gy0 (x, 0) = 0 te zaključujemo da obje funkcije imaju
beskonačno mnogo stacionarnih tačakan (x, 0), x ∈ R, koje leže na x-osi. Ispitajmo dovoljne uslove
za egzistenciju ekstrema za date funkcije.
Kako je
00 00 00
fxx (x, 0) = 0, fyy (x, 0) = 0 i fxy (x, 0) = 0
to je 2
00 00 00
D(f )(x, 0) = fxx (x, 0)fyy (x, 0) − fxy (x, 0) = 0.
Kako nam teorem 5 ne daje odgovor o prirodi ove stacionarne tačke, ispitajmo je na drugi način.
Kako je vrijednost ove funkcije u tačkama f (x, 0) = 0 i kako je f (x, y) = y 2 > 0 = f (x, 0) za y 6= 0
to su tačke (x, 0) tačke minimuma funkcije f.
Posmatrajmo sada funkciju g. Vrijedi
00 00 00
gxx (x, 0) = 0, gyy (x, 0) = 0 i gxy (x, 0) = 0
to je 2
00 00 00
D(g)(x, 0) = gxx (x, 0)gyy (x, 0) − gxy (x, 0) = 0.
Kako je vrijednost ove funkcije u tačkama g(x, 0) = 0 i kako je g(x, y) = y 3 > 0 = g(x, 0) za y > 0
(tj. za tačke (x,y) koje leže u prvom i drugom kvadrantu) a g(x, y) = y 3 < 0 = g(x, 0) za y < 0 (tj.
za tačke (x,y) koje leže u trećem i četvrtom kvadrantu), to ne postoji okolina tačaka (x, 0) takva da
za sve tačke iz te okoline vrijedi g(x, y) > g(x, 0) niti g(x, y) < g(x, 0) te funkcija g nema u tim
tačkama ni minimum ni maksimum.
U nastavku je jos nekoliko primjera primjene teorema 5 na ispitivanje egzistencije ekstrema
Primjer 2.7 Odrediti lokalne ekstreme funkcije f (x, y) = x4 + y 4 − 4xy + 1.

March 23, 2020 9
Slika 7: Grafik funkcije f (x, y) = y 2 i g(x, y) = y 3
Rješenje. Kako je
fx0 (x, y) = 4x3 − 4y, fy0 (x, y) = 4y 3 − 4x
rješavanjem sistema
x3 − y = 0
y3 − x = 0
dobijamo da su stacionarne tačke funkcije S1 (0, 0), S2 (1, 1), S3 (−1, −1).
Kako je
00 00 00
fxx (x, y) = 12x, fyy (x, y) = 12y i fxy (x, y) = −4
to vrijedi sljedeće:
00 00 00
U tački S1 je fxx (0, 0) = 0, fyy (0, 0) = 0 i fxy (0, 0) = −4 pa je ∆f ≈ d2 f (0, 0) = −8∆x∆y što
će biti pozitivno za, npr. ∆x > 0 i ∆y > 0 a negativno za npr. ∆x > 0 i ∆y < 0. Dakle, drugi
diferencijal mijenja znak što znači da i prirast funkcije mijenja znak i u tački (0,0) nema ekstrema.
00
Posmatrajmo sada tačku S2 . Vrijedi fxx (1, 1) = 12 > 0 i
00 00 00
2
D(1, 1) = fxx (1, 1)fyy (1, 1) − fxy (1, 1) = 128 > 0
pa je na osnovu teorema 5 u tački S2 lokalni minimum pri čemu je lokalna minimalna vrijednost
funkcije f (1, 1) = −1.
Posmatrajmo još stacionarnu tačku S3 (−1, −1).
00 00 00
2 00
D(−1, −1) = fxx (−1, −1)fyy − 1, −1) − fxy (−1, −1) = 128 > 0, fxx (−1, −1) = 12 > 0,
Na osnovu teorema 5 u tački S3 je lokalni minimum pri čemu je lokalna minimalna vrijednost
funkcije f (−1, −1) = −1. 2
Posmatrajmo sada konturni graf funkcije f (x, y) = x4 + y 4 − 4xy + 1 iz prethodnog primjera

na slici 8. Primijetimo da se nivo linije funkcije koncentrišu oko tačaka ekstrema, a razilaze oko
sedlaste tačke.
Primjer 2.8 Odrediti najmanju udaljenost od tačke A(1,0,-2) do ravni x + 2y + z = 4.
Rješenje. Udaljenost neke tačke (x,y,z) koja leži na datoj ravni x + 2y + z = 4 od tačke A(1,0,-2)
je data sa
p p
d = (x − 1)2 + y 2 + (z + 2)2 = (x − 1)2 + y 2 + ((4 − x − 2y) + 2)2 .
March 23, 2020 10
Slika 8: Grafik i konturni graf funkcije f (x, y) = x4 + y 4 − 4xy + 1.
Da bismo odredili najmanju udaljenost tražimo minimum funkcije
f (x, y) = d2 = (x − 1)2 + y 2 + (6 − x − 2y)2 .
Rješavajući sistem jednačina
fx0 = 4x + 4y − 14 = 0, fy0 = 4x + 10y − 24 = 0
dobijamo da je tačka (11/6,5/3) stacionarna tačka date funkcije.

Ispitajmo dovoljne uslove za egzistenciju ekstrema. Kako je D(11/6, 5/3) = 24 > 0 i
00
fxx (11/6, 5/3) = 4 > 0
to je u tački (11/6,5/3) lokalni√minimum. Najkraća udaljenost je data kao vrijednost funkcije u

tački ekstrema d(11/6, 5/3) = 5 6 6 . 2
2.1 Dovoljan uslov za egzistenciju lokalnog ekstrema funkcije više var-

ijabli
Neka je funkcija f : D → R dva puta neprekidno diferencijabilna i neka je x0 = (x01 , . . . , x0n ) ∈ D ⊆
Rn stacionarna tačka funkcije f.
Definicija 5.1 Hessianovom matricom nazivamo matricu datu sa

 2 
∂ f ∂2f ∂2f
2 ∂x1 ∂x2
· · · ∂x1 ∂xn
 ∂∂x2 f1 ∂2f ∂2f 


∂x2 ∂x1 ∂x22 · · · ∂x1 ∂xn 
H= 
 · · · 

2
∂ f 2
∂ f 2
∂ f
∂xn ∂x1 ∂xn ∂x2
· · · ∂x2 n
March 23, 2020 11
Iz Schwarzovog teorema slijedi da je Hessianova matrica funkcije čiji su parcijalni izvodi drugog
reda neprekidni na njenom domenu simetrična matrica.
Glavni minori Hessianove matrice u tački x0 = (x01 , . . . , x0n ) ∈ D su determinante
2
∂2f ∂2f

2 2
∂ f (x0 ) (x0 ) (x0 )
∂ 2f ∂ f (x ) ∂ f ∂x1 ∂x1 ∂x1 ∂x2 ∂x1 ∂x3
∂x1 ∂x1 0 ∂x1 ∂x2 (x0 )

∂2f 2
∂ f 2
∂ f
D1 = (x0 ), D2 = ∂ 2 f , D = (x ) (x ) (x0 ...,
)

2
∂ f 3 ∂x ∂x 0 ∂x ∂x 0 ∂x ∂x
∂x1 ∂x1

∂x ∂x (x0 ) ∂x ∂x (x0 ) ∂2f2 1 2
∂2f
2 2
∂2f
3
2 1 2 2 (x0 )
∂x3 ∂x1
(x0 )
∂x3 ∂x2
(x0 )
∂x3 ∂x3
∂2f ∂2f ∂2f

∂x1 ∂x1 (x0 )

∂x1 ∂x2
(x0 ) ··· ∂x1 ∂xn
(x0 )
Dn =
.. .. ..
.
∂2f . .
∂2f 2
∂ f

∂xn ∂x1
(x0 ) ∂xn ∂x2
(x0 ) · · · ∂xn ∂xn
(x0 )
Teorem 6 (Sylvesterov kriterij za egzistenciju ekstrema) Neka je funkcija f : D → R dva

puta diferencijabilna i neka je x0 = (x01 , . . . , x0n ) ∈ D ⊆ Rn stacionarna tačka funkcije f.
1. Ako je Di > 0 za i = 1, . . . , n, onda je u tački x0 lokalni minimum.
2. Ako je D1 < 0, D2 > 0, D3 < 0, . . ., (−1)n Dn > 0, onda je u tački x0 lokalni maksimum.
3. Ako su Di 6= 0 za i = 1, . . . , n, ali ne vrijede slučajevi 1 i 2, onda je u tački x0 sedlo.
4. Ako je neka od determinanti jednaka nuli, onda ne znamo prirodu stacionarne tačke x0 .
3 Globalni ekstrem funkcije

Prema Weierstrassovom teoremu, ako je funkcija f definisana na zatvorenoj i ograničenoj oblasti D,
onda će u toj oblasti dostizati svoju minimalnu i maksimalnu vrijednost.
Tačke u kojima funkcija dostiže svoju minimalnu i maksimalnu vrijednost nazivamo globalnim
ekstremima funkcije na oblasti D. Globalni ekstrem na zatvorenoj i ograničenoj oblasti odred̄ujemo
na sljedeći način:
1. Odredimo vrijednost funkcije u stacionarnim tačkama koje se nalaze u D;
2. Odredimo ekstremne vrijednosti funkcije f na rubu ∂D oblasti D.
3. Najmanja i najveća vrijednost funkcije f u ispitanim tačkama predstavljaju globalni minimum

i maksimum funkcije na oblasti D.
Primjer 3.1 Odrediti maksimalnu i minimalnu vrijednost funkcije f (x, y) = x2 − 2xy + 2y na

pravougaoniku D = {(x, y)|0 ≤ x ≤ 3, 0 ≤ y ≤ 2}.
Rješenje. Stacionarnu tačku (1,1) dobijemo iz sistema
fx0 = 2x − 2y = 0, fy0 = −2y + 2 = 0
Vrijednost funkcije u stacionarnoj tački je f (1, 1) = 1.

Ispitajmo rub date oblasti kojeg čine duži L1 , L2 , L3 , L4 :
March 23, 2020 12
Slika 9: Grafik funkcije f (x, y) = x2 − 2xy + 2y i oblast D = {(x, y)|0 ≤ x ≤ 3, 0 ≤ y ≤ 2}
Na duži L1 vrijedi y = 0, 0 ≤ x ≤ 3 te funkcija postaje funkcija jedne varijable
f (x, 0) = x2 , 0 ≤ x ≤ 3
i ima najmanju vrijednost u (0,0) datu sa f (0, 0) = 0 i najveću vrijednost u tački (3, 0) datu sa
f (3, 0) = 9.
Na duži L2 : x = 3, 0 ≤ y ≤ 2 funkcija f je funkcija jedne varijable je
f (3, y) = 9 − 4y, 0 ≤ y ≤ 2
i ima najmanju vrijednost u tački (3,2), f (3, 2) = 1, i najveću u tački (3,0), f (3, 0) = 9.
Na duži L3 : y = 2, 0 ≤ x ≤ 3 naša funkcija je
f (x, 2) = x2 − 4x + 4, 0 ≤ x ≤ 3
i ima najmanju vrijednost u tački (2,2), f (2, 2) = 0, i najveću u (0,2), f (0, 2) = 4.

Konačno, na duži L4 : x = 0, 0 ≤ y ≤ 2 funkcija je
f (0, y) = 2y, 0 ≤ y ≤ 2
i ima najmanju vrijednost u (0,0), f (0, 0) = 0 i najveću u (0,2), f (0, 2) = 4. Poredeći stacionarnu
tačku i tačke na rubu domene zaključujemo da funkcija dostiže globalni maksimum u oblasti D u
tački (3,0), f (3, 0) = 9, i globalni minimum u tačkama (0,0) i (2,2), f (0, 0) = f (2, 2) = 0.
2
U prethodnom primjeru smo imali oblast na čijem rubu smo datu funkciju sveli na funkciju jedne
varijable i zatim jednostavno mogli odrediti maksimalne vrijednosti koje na tom rubu dostiže. Da
bismo mogli ispitivati globalni ekstrem funkcije u zatvorenoj oblasti čiji je rub dat kao proizvoljna
kriva L trebamo uvesti pojam uslovnog ekstrema. Nakon toga ćemo u primjeru 4.6 odrediti globalni
ekstrem funkcije na zatvorenoj oblasti čiji je rub dat kao kružnica.
March 23, 2020 13
4 Uslovni ekstrem funkcije

Posmatrajmo funkciju f (x1 , . . . , xn ) u definisanu oblasti D ⊆ Rn i neku krivu ili površ L koja
pripada toj oblasti.
Definicija 6.1 Ako funkcija posmatrana na krivoj (površi) L ima u tački A ∈ L ekstrem, kažemo
da data funkcija ima u tački A uslovni ekstrem.
Najjednostavniji problemi koje rješava teorija uslovnih ekstrema su
1. Odrediti uslovni ekstrem funkcije dvije promjenljive f (x, y) na krivoj L zadanoj sa g(x, y) = k
ili parametarski x = x(t), y = y(t);
2. Odrediti uslovni ekstrem funkcije tri promjenljive f (x, y, z) na površi L zadanoj implicitno
g(x, y, z) = k ili parametarski x = x(u, v), y = y(u, v), z = z(u, v);
3. Odrediti uslovni ekstrem funkcije tri promjenljive f (x, y, z) na krivoj L zadanoj jednakostima
g1 (x, y, z) = k1 , g2 (x, y, z) = k2 ili parametarski x = x(t), y = y(t), z = z(t);
Za odred̄ivanje uslovnog ekstrema funkcije koristimo jedan od sljedećih načina
1. metod smjene;
2. metod Lagrangeovih multiplikatora.
4.1 Odred̄ivanje uslovnog ekstrema metodom smjene

1. Posmatrajmo funkciju f (x, y) na krivoj
x = x(t), y = y(t).
Traženje uslovnog ekstrema možemo svesti na traženje ekstrema funkcije
F (t) = f (x(t), y(t)).
∂F
Potreban uslov da funkcija f (x, y) ima uslovni ekstrem u tački A(a, b) ∈ L je ∂t
= 0.
2. Posmatrajmo funkciju f (x, y, z) na površi
x = x(u, v), y = y(u, v), z = z(u, v).
Traženje uslovnog ekstrema možemo svesti na traženje ekstrema funkcije
F (u, v) = f (x(u, v), y(u, v), z(u, v)).
Potreban uslov da funkcija f (x, y, z) ima uslovni ekstrem svodi se na potreban uslov za egzis-
tenciju lokalnog ekstrema, tj. odred̄ivanje stacionarnih tačaka funkcije F
∂F ∂F
(u.v) = 0, (u, v) = 0
∂u ∂v
odakle dobijalno vrijednosti u = α, v = β tako da je
a = x(α, β), b = y(α, β), c = z(α, β).
March 23, 2020 14
Primjer 4.1 Odrediti ekstreme funkcije f (x, y) = x2 + 2y 2 na kružnici L : x2 + y 2 = 1.
Rješenje. Maksimiziramo vrijednost funkcije f (x, y) = x2 + 2y 2 uz uslov x2 + y 2 = 1. Predstavimo

krivu uslova (kružnicu ) parametarskim jednačinama
x = cos t
, 0 ≤ t ≤ 2π (4)
y = sin t
Sada problem odredjivanja uslovnog ekstrema funkcije f (x, y) = x2 + 2y 2 na kružnici L postaje

problem odred̄ivanja lokalnog ekstrema funkcije
F (t) = 1 + sin2 t, , 0 ≤ t ≤ 2π
za čiju su egzistenciju potrebni uslovi dati sa
Ft0 (t) = 2 sin t cos t = 0.
Rješavanjem prethodne jednačine dobijamo da su uslovne stacionarne tačke (0, 1), (0, −1), (1, 0), (−1, 0)
u kojima je vrijednost funkcije data sa
f (0, 1) = 2, f (0, −1) = 2, f (1, 0) = 1, f (−1, 0) = 1
te zaključujemo da je maksimalna vrijednost funkcije f na kružnici x2 + y 2 = 1 u tačkama (0, ±1)

a minimalna u (±1, 0).
Geometrijski, rješenja prethodnog primjera su najniža i najviša tačka na krivoj C koju čine slike
tačaka sa date kružnice (Slika 10). 2
Slika 10
Primjer 4.2 Kutija bez poklopca je napravljena od 12m2 kartona. Odrediti maksimalnu zapreminu
takve kutije.
March 23, 2020 15
Rješenje. Ako sa x, y, z > 0 označimo dužine ivica kutije, površina M stranica i dna kutije je data
sa
12 = M (x, y, z) = 2(xz + yz) + xy, (5)
a zapremina V kutije je
V = xyz.
Očito je da koristeći jednakost (5) visinu z kutije možemo izraziti preko dužine i širine
12 − xy
z= .
2(x + y)
Posmatramo sada zapreminu kao funkciju dvije varijable
12 − xy
V = V (x, y) = xy .
2(x + y)
Stacionarne tačke tražimo rješavajući sistem
y 2 (12 − 2xy − x2 ) x2 (12 − 2xy − y 2 )
Vx0 = = 0, Vy0 = = 0.
2(x + y)2 2(x + y)2
Kako je x, y > 0 rješenje sistema dobijamo iz jednadžbi
12 − 2xy − x2 = 0, 12 − 2xy − y 2 = 0
odakle slijedi x = y, tj. x = y = 2 i z = 1. Dakle, najveću zapreminu će imati kutija sa ivicama
x = y = 2, z = 1 i biće jednaka V = 4m3 . 2
4.2 Metod Lagrangeovih multiplikatora

Uslovni ekstrem funkcije f (x, y) na krivoj g(x, y) = k predstavlje tačke (x, y) koje koje leže na nivo
krivoj g(x, y) = k funkcije g(x, y) a u kojima funkcija f (x, y) dostiže ekstremne vrijednosti. Dakle,
za neko c ∈ R će se nivo krive f (x, y) = c funkcije f (x, y) i g(x, y) = k funkcije g(x, y) u datim
tačkama dodirivati, tj. imati zajedničku tangentu (Slika 11), odakle slijedi da će im gradijenti u
tim tačkama biti kolinearni
grad f (x, y) = λ grad g(x, y).
Teorem 7 Neka je funkcija f (x, y) ∈ C 1 (ima neprekidne parcijalne izvode) i naka je tačka (a, b)
ekstrem funkcije f na krivoj g(x, y) = k pri čemu vrijedi g(x, y) ∈ C 1 . Pretpostavimo još da je
grad g 6= 0. Tada postoji λ ∈ R tako da vrijedi
grad f (a, b) = λ grad g(a, b).
Broj λ ∈ R nazivamo Lagrangeovim multiplikatorom.

Iz prethodnog teorema slijedi da je potreban uslov za egzistenciju uslovnog ekstrema egzistencija
rješenja x,y i λ sistema
grad f (x, y) = λ grad g(x, y) (6)
g(x, y) = k, (7)
March 23, 2020 16
Slika 11
odnosno sistema jednačina

∂f ∂g
−λ = 0 (8)
∂x ∂x
∂f ∂g
−λ = 0 (9)
∂y ∂y
g(x, y) = k (10)
Tačke (x, y) koje dobijemo kao rješenja prethodnog sistema nazivamo uslovnim stacionarnim tačkama
a λ Lagrangeovim multiplikatorom.
Pored̄enjem vrijednosti funkcije u uslovnim stacionarnim tačkama odredimo uslovni minimum i
maksimum.
U praktičnoj primjeni možemo formirati Lagrangeovu funkciju
L(x, y, λ) = f (x, y) − λg(x, y)
a zatim ualovne stacionarne tačke i Lagrangeov multiplikator odrediti iz dovoljnog uslova za egzis-
tenciju ekstrema funkcije L
L0x = fx0 (x, y) − λgx0 (x, y) = 0 (11)

L0y = fy0 (x, y) − λgy0 (x, y) = 0 (12)
g(x, y) = k. (13)
U sljedećem primjeru ćemo odrediti uslovni ekstrem na funkciju zadatu u primjeru 4.1 primjenom
Lagrangeovih koeficijenata.
Primjer 4.3 Odrediti ekstreme funkcije f (x, y) = x2 + 2y 2 na kružnici x2 + y 2 = 1.
Rješenje. Maksimiziramo vrijednost funkcije f (x, y) = x2 + 2y 2 uz uslov g(x, y) = x2 + y 2 = 1.

Tražimo vrijednosti x,y i λ tako da je
grad f (x, y) − λ grad g(x, y) = 0 (14)

g(x, y) = 1, (15)
March 23, 2020 17
što nam daje sistem od četiri jednačine sa četiri nepoznate
2x = 2xλ (16)
4y = 2yλ (17)
x2 + y 2 = 1. (18)
Rješavanjem sistema dobijamo da su uslovne stacionarne tačke (0, 1), (0, −1), (1, 0), (−1, 0) u kojima
je vrijednost funkcije data sa
f (0, 1) = 2, f (0, −1) = 2, f (1, 0) = 1, f (−1, 0) = 1
te zaključujemo da je maksimalna vrijednost funkcije f na kružnici x2 + y 2 = 1 u tačkama (0, ±1)

a minimalna u (±1, 0). 2
Slika 12
→
−
Važno je primijetiti da ukoliko vrijedi grad g(x, y) = 0 , metoda Lagrangeovih multiplikatora
nam neće identifikovati tačku (x,y) kao tačku uslovnog ekstrema i zbog toga ove tačke treba posebno
posmatrati.
Primjer 4.4 Funkcije f (x, y) = x na piriformu C : y 2 + x4 − x3 = 0 ima minimum u (0,0) i
maksimum u (1,0), ali rješavanjem sistema
grad f (x, y) = λ grad g(x, y)
dobijamo samo tačku (1,0) jer je grad g(0, 0) = (0, 0) (Slika 13).
Analogno kao u slučaju funkcije dvije varijable odred̄ujemo uslovni ekstrem funkcije tri varijable
f (x, y, z) na površi g(x, y, z) = k. Tačke uslovnog ekstrema u ovom slučaju pripadaju tangentnim
(dodirujućim) nivo površima f (x, y, z) = c (za neko c ∈ R) i g(x, y, z) = k pa su im gradijenti
kolinearni i postupak odred̄ivanja ekstrema se svodi na odred̄ivanje vrijednosti x,y,z i λ tako da je
grad f (x, y, z) = λ grad g(x, y, z) (19)

g(x, y, z) = k, (20)
March 23, 2020 18
Slika 13
tj.
∂f ∂g
−λ = 0 (21)
∂x ∂x
∂f ∂g
−λ = 0 (22)
∂y ∂y
∂f ∂g
−λ = 0 (23)
∂z ∂z
g(x, y, z) = k (24)
Tačke (x, y, z) koje dobijemo kao rješenja prethodnog sistema nazivamo uslovnim stacionarnim
tačkama funkcije f. Pored̄enjem vrijednosti funkcije u uslovnim stacionarnim tačkama odredimo
uslovni minimum i maksimum.
Primjer 4.5 Pravougaona kutija bez poklopca je napravljena od 12m2 kartona. Odrediti maksi-
malnu zapreminu takve kutije.
Rješenje. Tražimo maksimum funkcije V = V (x, y, z) = xyz uz uslov g(x, y, z) = 2(xz +yz)+xy =
12, tj. vrijednosti x,y, z i λ tako da je
grad V (x, y, z) = λ grad g(x, y, z) i g(x, y, z) = 12,
što nam daje sistem od četiri jednačine sa četiri nepoznate
yz − λ(2z + y) = 0 (25)
xz − λ(2z + x) = 0 (26)
xy − λ(2x + 2y) = 0 (27)
2(xz + yz) + xy = 12. (28)
Množeći prve tri jednačine sa x,y,z redom i zaključujući da je λ 6= 0 dobijemo z = 1 i x = y = 2
Dakle, najveću zapreminu će imati kutija sa ivicama x = y = 2, z = 1 i biti će jednaka V = 4m3 .
2
Kroz sljedeći primjer ćemo vidjeti kako se odred̄ivanje globalnog ekstrema funkcije na zatvorenoj
oblasti D svodi na odred̄ivanje stacionarnih tačaka funkcije koje leže u D i vrijednosti funkcije u
istim te odred̄ivanje uslovnog ekstrema funkcije na rubu ∂D.
March 23, 2020 19
Primjer 4.6 Odrediti maksimalnu i minimalnu vrijednost funkcije f (x, y) = x2 + 2y 2 na krugu

x2 + y 2 ≤ 1.
Rješenje. Zatvorena oblast D je krug x2 + y 2 ≤ 1.

Odredimo prvo lokalne ekstreme funkcije u D koje ćemo kasnije uporediti sa uslovnim ekstrem-
ima. Stacionarna tačka funkcije koja leži u krugu D je (0,0) i vrijednost funkcije u toj tački je
f (0, 0) = 0. (29)
U primjeru 4.3 smo odredili uslovne ekstreme date funkcije na kružnici x2 + y 2 = 1 koja je rub
∂D kruga D. Uslovni ekstremi su: maksimum u tačkama (0, ±1) a minimum u (±1, 0). Pri tome je
f (0, ±1) = 2 i f (±1, 0) = 1. (30)
Upored̄ujući vrijednosti u (29) i (30) zaključujemo da je minimum funkcije u tački (0, 0) a maksimum
u tačkama (0, ±1).
Slika 14: Nivo linije x2 + 2y 2 = 1 i x2 + 2y 2 = 2 dodiruju krivu g(x, y) = x2 + y 2 = 1 u tačkama

uslovnog ekstrema
4.2.1 Uslovni ekstrem funkcije tri varijable sa dva ograničenja

Ispitivanje ekstrema funkcije f (x, y, z) koji zadovoljavaju dva uslova g(x, y, z) = k i h(x, y, z) = c
geometrijski predstavlja potragu za tačkama (x,y,z) u kojima funkcija ima maksimalnu ili minimalnu
vrijednost a koje leže na na presječnoj krivoj C nivo površi g(x, y, z) = k i h(x, y, z) = c. Ukoliko
takva tačka (x0 , y0 , z0 ) postoji, onda će gradijent grad f (x0 , y0 , z0 ) funkcije f u toj tački biti okomit
na C (Slika 15).
Kako su gradijenti grad g(x0 , y0 , z0 ) i grad h(x0 , y0 , z0 ) takod̄er okomiti na površi g(x, y, z) = k i
h(x, y, z) = c u kojima leži kriva C, to je vektor grad f (x0 , y0 , z0 ) paralelan ravni kojučine vektori
grad g(x0 , y0 , z0 ) i grad h(x0 , y0 , z0 ) (ukoliko takva ravan postoji, tj. vektori nisu kolinearni),
grad f (x0 , y0 , z0 ) = λ grad g(x0 , y0 , z0 ) + µ grad h(x0 , y0 , z0 )
Brojeve λ, µ ∈ R nazivamo Lagrangeovim multiplikatorima.

March 23, 2020 20
Slika 15
4.2.2 Uslovni ekstrem funkcije više varijabli

Definicija 7.1 Uslovni eksteremom funkcije u = f (x1 , . . . , xn ) nazivamo maksimum ili minimum
te funkcije dostignut pod uslovima da su varijable x1 , . . . , xn povezane jednačinama
gi (x1 , . . . , xn ) = 0.
Odred̄ivanje uslovnog ekstrema u opštem slučaju svodi se na traženje lokalnog ekstrema . La-
grangeove funkcije
L(x1 , . . . , xn , λ1 , . . . , λm ) = λ1 g1 (x1 , . . . , xn ) + . . . + λm gm (x1 , . . . , xn ),
pri čemu su λ1 , . . . , λm neodred̄eni koeficijenti (Lagrangeovi multiplikatori). Potrebni uslovi za

egzistenciju uslovnog ekstrema (stacionarne tačke funkcije L) svode se na sistem n+m jednačina i
n+m nepoznatih dat sa
∂f ∂g1
∂L
∂x1
= ∂x1
+ λ1 ∂x 1
+ . . . + λm ∂g m
∂x1
= 0
...
∂f
∂L
∂xn
= ∂xn
+ λ1 ∂xn + . . . + λm ∂g
∂g1 m
∂xn
= 0
g1 (x1 , . . . , xn ) = 0
...
gm (x1 , . . . , xn ) = 0
gdje su x1 , . . . , xn , λ1 , . . . , λm nepoznate. Svako rješenje ovog sistema je mogući uslovni ekstrem.

Diferencijalne jednačine
2019/2020.
Diferencijalne jednačine 1/60

Obične diferencijalne jednačine prvog reda
Problem početnih vrijednosti
Opće i partikularno rješenje diferencijalne jednačine
ODJ-a kod kojih se promjenljive mogu razdvojiti

Primjer
1 2
Funkcija y = e 4 x je diferencijabilna funkcija na intervalu (−∞, +∞) i njen
izvod je dat sa
1 1 2
y 0 = xe 4 x (1)
2
1 2
Ako sada u desnu stranu prethodne jednakosti uvrstimo y umjesto e 4 x
dobićemo jednačinu
1
y 0 = xy . (2)
2
Na ovaj način smo formirali diferencijalnu jednačinu čije rješavanje
podrazumijeva potragu za funkcijom y = ϕ(x) koja je zadovoljava.
Diferencijalnu jednačinu (2) možemo zapisati i koristeći Leibnizovu notaciju
dy 1
= xy
dx 2
koja jasno naglašava koje su zavisne a koje nezavisne varijable.

Definicija
Jednačina koja sadrži izvode zavisne varijable po jednoj ili više nezavisnih
varijabli naziva se diferencijalna jednačina.
I Diferencijalne jednačine se koriste pri modeliranju velikog broja problema iz
oblasti fizike, biologije, ekonomije, psihologije, demografije, isl.
I Diferencijalne jednačine možemo dijeliti prema
1. tipu,
2. redu i
3. linearnosti.

Tip obične diferencijalne jednačine
Podjelu diferencijalnih jednačini prema tipu vršimo na
1. Obične diferencijalne jednačine (kraća oznaka je ODJ) - sadrže izvode
zavisne varijable od samo jedne nezavisne varijable
Primjer
dy 1 d 2y dy
= xy , 2
− + 6y = 0, y 00 − y 0 = 6e 2x .
dx 2 dx dx
2. Parcijalne diferencijalne jednačine - sadrže parcijalne izvode varijable

zavisne od više nezavisnih varijabli.
Primjer
∂2u ∂2u
+ =0
∂x 2 ∂y 2
U okviru ovog kursa ćemo govoriti o običnim diferencijalnim jednačinama.

Red obične diferencijalne jednačine
I Red Obične diferencijalne jednačine jednak je najvišem izvodu zavisnih
varijabli u jednačini.
I Podjelu običnih diferencijalnih jednačina prema redu vršimo na ODJ prvog,
drugog, ...,n-tog reda.
I Opći oblik diferencijalne jednačine prvog reda je
F (x, y , y 0 ) = 0,
gdje je F funkcija definisana na nekom skupu A ⊂ R3 .
I Opći oblik diferencijalne jednačine n-tog reda je
F (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0,
gdje je F funkcija definisana na nekom skupu A ⊂ Rn+2 .
Primjer
ODJ prvog reda
dy 1
= xy .
dx 2
ODJ drugog reda
d 2y dy 00 0 2x
− + 6y = 0, y − y = 6e
dx 2 dx

Linearnost obične diferencijalne jednačine
Podjelu diferencijalnih jednačini prema linearnosti vršimo na
1. Linearne ODJ.
2. nelinearne ODJ.

Linearne ODJ
I Diferencijalna jednačina F (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0 je linearna ako je funkcija
F linearna po y , y 0 , . . . , y (n) , tj. vrijedi
1. zavisna varijabla y i svi njeni izvodi su stepena najviše jedan i
2. koeficijenti a0 , . . . , an uz y , y 0 , . . . , y (n) mogu zavisiti samo od nezavisne
varijable x.
Primjer
(y − x)dx = −4xdy , y 00 − 2y 0 + y = 0, y 000 + x 2 y 0 − 5y = e x

Nelinearne ODJ
I Nelinearne diferencijalne jednačine su diferencijalne jednačine koje nisu
linearne, tj. vrijedi jedna od sljedećih situacija
1. sadrže nelinearne funkcije od zavisne varijable,
y 00 + sin y = 0, e x−y y 0 = sin x.
2. sadrže nelinearne funkcije od izvoda zavisne varijable,

0
ey + y 0 = x
3. koeficijent uz neki od izvoda y , y 0 , . . . , y (n) zavisi od y
(1 − y )y 0 + 2y = e x .


1. Opšti oblik obične diferencijalne jednačine prvog reda je
F (x, y , y 0 ) = 0,
gdje je F funkcija definisana na nekom skupu A ⊂ R3 .
2. Normalni oblik obične diferencijalne jednačine prvog reda je
y 0 = f (x, y ), (3)
gdje je realna neprekidna funkcija f (x, y ) definisana na nekom skupu
A ⊂ R2 .
I Ukoliko u (3) funkcija f ne zavisi eksplicitno od x, tj. zavisi samo od y,
diferencijalnu jednačinu nazivamo autonomnom.
y 0 = y 2 + 2.
I Ukoliko u (3) funkcija f zavisi i od x i od y, diferencijalnu jednačinu
nazivamo neautonomnom.
y 0 = y 2 + 2x
3. Simetrični oblik obične diferencijalne jednačine prvog reda je
M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0.
Oblast definisanosti ODJ-ee prvog reda
I Recipročnom diferencijalnom jednačinom diferencijalne jednačine

y 0 = f (x, y ) nazivamo jednačinu
1
x0 = .
f (x, y )
Definicija
Oblast definisanosti ODJ-e y 0 = f (x, y ), odnosno recipročne diferencijalna
jednačine x 0 = f (x,y
1 1
) je unija oblasti definisanosti funkcija f (x, y ) i f (x,y ) i ne
sadrži tačke u kojima su ove funkcije neodred̄ene.
Oblast definisanosti ODJ-e u simetričnom obliku su sve tačke koje pripadaju
oblastima definisanosti funkcija M(x,y) i N(x,y) i za koje vrijedi
M 2 (x, y ) + N 2 (x, y ) 6= 0.
Oblast definisanosti jednačine ne sadrži tačke u kojima su funkcije f (x, y ) i
1
f (x,y ) neodred̄ene.

Primjer
y ln y
Odrediti oblast definisanosti jednačine y 0 = sinx
y ln y
Rješenje. Oblast definisanosti funkcije f (x, y ) = sinx
D1 = {(x, y ) ∈ R2 | sin x 6= 0 ∧ y > 0} = (∪(kπ, (k + 1)π)) × (0, +∞)

1 sinx
Oblast definisanosti funkcije f (x,y ) = y ln y
D2 = {(x, y ) ∈ R2 |y 6= 0 ∧ y > 0 ∧ y 6= 1} = (−∞, +∞) × ((0, 1) ∪ (1, +∞))
Kako je oblast definisanosti D jednačine data kao D = D1 ∪ D2 pri čemu je u

tačkama (kπ, 1) funkcija neodred̄ena (tj. oblik 0/0), oblast definisanosti date
jednačine je
D = ((−∞, +∞) × (0, +∞)) \ {(kπ, 1) : k = 0, ±1, . . .}.

Rješenje obične diferencijalne jednačine prvog reda
Definicija
Neka je funkcija f (x, y ), definisana na nekom skupu D ⊂ R2 . Za funkciju
y = ϕ(x) definisanu u intervalu (a, b) kažemo da je rješenje jednačine
y 0 = f (x, y ) ako za svako x ∈ (a, b) vrijedi
1. Postoji izvod funkcije ϕ(x) za svako x ∈ (a, b)
2. Nakon uvrštavanja funkcije y = ϕ(x) u jednačinu , ona postaje identitet
ϕ0 (x) ≡ f (x, ϕ(x))
za svako x ∈ (a, b),

tj. za svako x ∈ (a, b) (x, ϕ(x)) ∈ D i ϕ0 (x) = f (x, ϕ(x)).
I Iz osobine ϕ0 (x) ≡ f (x, ϕ(x)) slijedi da neprekidnost funkcije f povlači da je
ϕ(x) neprekidno diferencijabilna na D.

Rješenje ODJ-e
I Skup na kojem je definisano rješenje diferencijalne mora biti interval

(povezan skup) kojeg nazivamo intervalom egzistencije rješenja ili
domenom rješenja jednačine.
I Interval I egzistencije rješenja može biti oblika
(−∞, b), (a, b), [a, b)(a, b], [a, b], (a, +∞).
Primjer
Jednačinu
y0 = y2
1
identički zadovoljava funkcija ϕ(x) = 1−x koja je definisana za
x ∈ (−∞, 1) ∪ (1, +∞) ali nije njeno rješenje.
1
Rješenja date jednačine su funkcije ϕ1 (x) = 1−x , definisana za x ∈ (−∞, 1) i
1
ϕ2 (x) = 1−x , koja je definisana za x ∈ (1, +∞) ali ne i funkcija definisana na
uniji intervala.
I Ako je rješenje jednačine ϕ definisano na zatvorenom intervalu, pod
izvodom funkcije ϕ(x) na uključenim krajevima intervala podrazumijevamo
jednostrani izvod.
Rešenje ODJ-e
Primjer
1
x , x ∈ (−∞, +∞), rješenje ODJ y 0 = xy 2 .
1 4
Pokazati da je funkcija y = 16
Rješenje. Postoji izvod date funkcije y po nezavisnoj varijabli x i je dat sa
1 3
y 0 (x) = x
4
Uvrštavanjem funkcija y i y’ u datu jednačindobijamo
1
1 3 1 4 2
x =x x
4 16
Odnosno identitet
1 3 1
x = x 3.
4 4
Primijetimo da je konstantna funkcija y = 0, definisana na intervalu
1
(−∞, +∞), takod̄er rješenje date jednačine y 0 = xy 2 . 2
I Rješenje diferencijalne jednačine koje je identički jednako nuli na nekom

intervalu I nazivamo trivijalnim rješenjem.
Integralne krive diferencijalne jednačine
I Riješenje y = ϕ(x) diferencijalne jednačine y 0 = f (x, y ) definiše neku krivu

koju nazivamo integralna kriva (kriva rješenja) diferencijalne jednačine.
I Kako je y = ϕ(x) diferencijabilna funkcija, integralna kriva je neprekidna
na oblasti definisanosti rješenja diferencijalne jednačine.
I Ako se domen funkcije ϕ(x) i domen rješenja y = ϕ(x) diferencijalne
jednačine razlikuju, i grafovi će im se razlikovati.

Primjer
Rješenje diferencijalne jednačine y 0 x + y = 0 je funkcija y (x) = x1 definisana na
intervalu na kojem je diferencijabilna, dakle na (−∞, 0) ili (0, +∞).
S druge strane, funkcija y = x1 čiji je domen skup R \ {0} = (−∞, 0) ∪ (0, +∞)
nije rješenje date jednačine i njen grafik dat na slici a) se razlikuje od integralnih
krivih rješenja jednačine datih na slikama b) i c)

Rješenje ODJ diferencijalne jednačine u implicitnom obliku
I U praksi često rješenje diferencijalne jednačine y 0 = f (x, y ), umjesto u

eksplicitnom, dobijemo u obliku funkcije
Φ(x, y ) = 0 (4)
koja definiše rješenje ϕ implicitno.
Definicija
Relaciju Φ(x, y ) = 0 nazivamo rješenjenjem ODJ-e y 0 = f (x, y ) u implicitnom
obliku na intervalu I ako je tom relacijom odred̄eno y kao eksplicitna funkcija od
x, tj. y = ϕ(x) i ako je funkcija ϕ(x) rješenje diferencijalne jednačine.
Ako je sa (4) dato implicitno rješenje diferencijalne jednačine, onda
diferenciranjem po x i zamjenom y 0 sa f (x, y ) dobijamo
Φ0x (x, y ) + Φ0y (x, y )f (x, y ) = 0.

Primjer
Pokazati da je relacija x 2 + y 2 = 25 implicitno rješenje ODJ-e
dy x
=−
dx y
na intervalu (−5, 5)
Rješenje. Stavimo da je
Φ(x, y ) = x 2 + y 2 − 25.
Tada je Φ0x (x, y ) = 2x i Φ0y (x, y ) = 2y pa vrijedi

x
Φ0x (x, y ) + Φ0y (x, y )f (x, y ) = 2x + 2y − = 0.
y
Dakle jednakost x 2 + y 2 = 25 daje implicitno rješenje date jednačine na
intervalu (−5, 5).
Eksplicitna rješenja date jednačine na intervalu (−5, 5) su funkcije
p p
ϕ1 (x) = 25 − x 2 i ϕ2 (x) = − 25 − x 2 .
2
Rješenje ODJ diferencijalne jednačine u parametarskom
obliku
Definicija
Relacijom x = ϕ(t), y = ψ(t) je definisano rješenje jednačine y 0 = f (x, y ) u
parametarskom obliku na intervalu (t0 , t1 ) ako u tom intervalu identički vrijedi
ψ 0 (t)
≡ f (ϕ(t), ψ(t)).
ϕ0 (t)

Integralne krive diferencijalne jednačine
I Svako rješenje diferencijalne jednačine definiše krivu koju nazivamo

integralnom krivom jednačine.
I Integralnu krivu nazivamo rješenjem jednačine.
√ √
Slika:Krive x 2 + y 2 = 25,ϕ1 (x) = 25 − x 2 i ϕ2 (x) = − 25 − x 2
I Svaka diferencijalna jednačina prvog reda opisuje zajedničko svojstvo
tangenti svih svojih integralnih krivih- koeficijent pravca tangente na krivu
u tački (x,y) koja leži na krivoj jednak je f (x, y )
tg α = f (x, y )

Primjer
Integralne krive diferencijalne jednačine y 0 = x čine familiju parabola
y = x 2 /2 + C , C ∈R
koje imaju zajedničku osobinu da u svakoj tački svake integralne krive vrijedi
tg α = f (x, y ) = x.

Polje pravaca
I Pretpostavimo da je desna strana jednačine y 0 = f (x, y ) definisana i
konačna u svakoj tački oblasti D promjenljivih x i y.
I Kako je rješenje jednačine y = ϕ(x) diferencijabilna funkcija na svojoj
oblasti definisanosti D, to je i neprekidna pa odgovarajuća integralna kriva
ima tangentu u svakoj tački (x, ϕ(x)) ∈ D.
I Ako u svakoj tački (x, y ) oblasti D postavimo jedinični odsječak takav da
vrijedi
1. dužina jedan,
2. sredina mu je u tački (x, y ),
3. zatvara sa x-osom ugao α tako da je tg α = f (x, y ),
onda kažemo da jednačina y 0 = f (x, y ) definiše neko polje pravaca.

Čemu služi polje pravaca?
I Koeficijent pravca tangente integralne krive jednačine y 0 = f (x, y ) u tački
(x, y ) se poklapa sa pravcem polja u toj tački.
I Svaka diferencijalna jednačina prvog reda opisuje zajedničko svojstvo
tangenti njenih integralnih krivih.
I U praksi se često javljaju diferencijalne jednačine koje ne znamo i ne
možemo riješiti, ali možemo posmatrajući jednačinu ispitati ponašanje
njenog rješenja, tj. analizirati kako bi njena integralna kriva mogla izgledati
u okolini neke odred̄ene tačke koristeći upravo polje pravaca.
Primjer
Polje pravaca jednačine y 0 = x

Primjer
2
Polje pravaca jednačine y 0 = 0.2xy i familija rješenja y = Ce 0.1x

Izokline
Definicija
Kriva u čijoj svakoj tački pravac polja, koji je definisan diferencijalnom
jednačinom y 0 = f (x, y ), ima istu vrijednost naziva se izoklina. jednačina
izokline glasi
f (x, y ) = k, k ∈ R
I Ispitujući familiju izoklina, možemo dobiti bitne informacije o integralnim

krivim, što je naročito važno u slučajevim kada ne možemo da riješimo
diferencijalnu jednačinu.
I Izokline su imale veliku ulogu pri ispitivanju ponašanja rješenja
diferencijalnih jednačini i crtanju polja pravaca bez pomoći matematičkog
softvera.

Primjer
Za diferencijalnu jednačinu y 0 = y − x jednačina izokline glasi
y − x = c.
Za c = 0 će biti tan α = 0 pa će tangente biti horizontalne.

Za c = 1 će biti tan α = 1, itd.

Opće rješenje ODJ-e
I Diferencijalna jednačina y 0 = f (x, y ) može imati beskonačno mnogo
rješenja.
Definicija
Familiju rješenja diferencijalne jednačine koja zavise od proizvoljne konstante C
datu sa
y = ϕ(x, C )
nazivamo općim rješenjem jednačine
I Geometrijski opće rješenje diferencijalne jednačine predstavlja familiju
integralnih krivih u ravni koja zavisi od jednog parametra C .
Slika:Familija krivih y = Cx − x cos x je eksplicitno rješenje jednačine xy 0 − y = x 2 sin x

Partikularno i singularno rješenje ODJ-e
Definicija
Rješenje ODj-e koje možemo dobiti iz općeg rješenja za neku vrijednost
konstante C nazivamo partikularnim rješenjenjem.
Primjer
2
Funkcija y = x2 je partikularno rješenje ODJ y = x koje dobijemo za C = 0 iz
općeg rješenja y = x 2 /2 + C .
Definicija
Rješenje koje ne možemo dobiti iz općeg rješenja niti za jednu vrijednost
konstante C (uključujući ±∞) nazivamo singularnim rješenjem.
Integralna kriva koja odgovara singularnom rješenju se naziva singularnom.
Primjer
Trivijalno rješenje y = 0 jednačine y 0 = xy 1/2 je singularno jer ga ne možemo
2
dobiti iz općeg rješenja koje je oblika y = 14 x 2 + C .


Problem početnih vrijednosti (Cauchyev problem)
I Problem početnih vrijednosti (Cauchyev problem) glasi
Riješiti diferencijalnu jednačinu y 0 = f (x, y )
pri čemu je y (x0 ) = y0

I Izmed̄u svih rješenja y = y (x) jednačine y 0 = f (x, y ) naći ono koje prima
vrijednost y0 za x0 (za unaprijed zadatu početnu vrijednost nezavisne
promjenljive x0 i početnu vrijednost funkcije y0 ).
I Geometrijsko značenje Cauchyevog problema je naći onu integralnu krivu
koja prolazi tačkom (x0 , y0 )

Primjer
I Funkcija
y = Ce x
je jednoparametarska familija rješenja
jednačine
y0 = y
definisana na intervalu (−∞, +∞).
I Ako zadamo početni uslov sa y (0) = 3
uvrštavanjem dobijemo C = 3 te je
y = 3e x rješenje Cauchyevog problema
datog sa
y0 = y, y (0) = 3.
I Ako zadamo početni uslov sa

y (1) = −2, rješenje je y = −2e x−1
rješenje Cauchyevog problema datog sa
y0 = y, y (1) = −2.

Problem početnih vrijednosti odred̄uje domen rješenja
jednačine
Primjer
1
1. Pokazati da je funkcija y = x 2 −1 je rješenje diferencijalne jednačine
y 0 + 2xy 2 = 0.
2. Odrediti oblast definisanosti rješenja.
3. Odrediti oblast definisanosti problema početnih vrijednosti
y 0 + 2xy 2 = 0, y (0) = −1.
Rješenje.
1. (x−2x 2x
2 −1)2 + (x 2 −1)2 = 0
2. Funkcija y = x 21−1 je definisana na skupu (−∞, −1) ∪ (−1, 1) ∪ (1, +∞),

ali kao rješenje date jednačine možemo je posmatrati samo na skupu na
kojem je definisana i diferencijabilna, tj. na intervalima (−∞, −1), (−1, 1)
ili (1, +∞).
2
Problem početnih vrijednosti odred̄uje domen rješenja
jednačine
3. Kao rješenje problema početnih vrijednosti oblast definisanosti funkcije
y = x 21−1 je onaj interval na kojem je funkcija definisana i diferencijabilna i
koji sadrži početnu vrijednost x = 0, tj. interval (−1, 1).

Egzistencija i jedinstvenost problema početnih vrijednosti
I Pri rješavanju problema početnih vrijednosti osnovna pitanja su da li

rješenje postoji i da li je jedinstveno, tj. da li postoji integralna kriva koja
prolazi kroz tačku (x0 , y0 ) i da li je ona jedinstvena ili takvih integralnih
krivih ima više.
Definicija
Ako Cauchyev problem ima više od jednog rješenja ili nema rješenja, kažemo da
je u tački (x0 , y0 ) narušena jedinstvenost rješenja Cauchyevog problema.
Ako desna strana jednačine y 0 = f (x, y ) u tački (x0 , y0 ) postaje beskonačna
kažemo da je to singularni slučaj Cauchyevog problema. Tada posmatramo
recipročnu jednačinu i tražimo ono rješenje koje koje zadovljava početni uslov.
Ako je desna strana jednačine y 0 = f (x, y ) u tački (x0 , y0 ) oblika 00 kažemo da
Cauchyev problem nema smisla jer niti jedna integralna kriva ne prolazi datom
tačkom. Tada tražimo ono rješenje koje se približava tački (x0 , y0 ).

Primjeri narušene jedinstvenosti rješenja Cauchyevog
problema
Primjer
√
1. Cauchyev problem y 0 = y x − 3, y (1) = 2 nema rješenja jer izvod
funkcije y nije definisan u intervalu koji sadrži početnu vrijednost x = 1.
4 1
x
2. Funkcije y = 0 i y = 16 su obje rješenje jednačine y 0 = xy 2 i obje
zadovoljavaju Cauchyev uslov y (0) = 0.

Dovoljan uslov za egzistenciju rješenja Cauchyevog
problema
I Neprekidnost funkcije f (x, y ) je dovoljnan uslov za egzistenciju bar jednog
rješenja Cauchyevog problema
y 0 = f (x, y ), y (x0 ) = y0
u dovoljno maloj okolini tačke (x0 , y0 ).
Teorem (Peanov teorem)

Neka je u oblasti D xy-ravni definisana realna funkcija f (x, y ) i neka je
neprekidna na D. Tada za svako (x0 , y0 ) ∈ D Cauchyev problem
y 0 = f (x, y ), y (x0 ) = y0
ima bar jedno rješenje koje je definisano na intervalu |x − x0 | ≤ h, pričemu broj

h ne zavisi od tačke (x0 , y0 )

I Peanov teorem daje dovoljne uslove za egzistenciju ali ne i za jedinstvenost

rješenja problema početnih vrijednosti.
Primjer
4 1
x
Funkcije y = 0 i y = 16 su obje rješenja jednačine y 0 = xy 2 i obje zadovoljavaju
1
Cauchyev uslov y (0) = 0 iako je funkcija f (x, y ) = xy 2 neprekidna.

Dovoljan uslov za jedinstvenost rješenja Cauchyevog
problema
I Cauchyev problem ima jedinstveno rješenje ako postoji h > 0 takvo da je u
intervalu |x − x0 | ≤ h definisano jedinstveno rješenje y = y (x) za koje
vrijedi y (x0 ) = y0 i ne postoji drugo rješenje definisano u ovom intervalu.
Teorem (Cauchy-Picardov teorem)

Posmatrajmo Cauchyev problem
y 0 = f (x, y ), y (x0 ) = y0 .
∂f
Pretpostavimo da su funkcije f i ∂y neprekidne na nekom pravougaoniku
R = {(x, y )|x − x0 | ≤ a, |y − y0 | ≤ b, a > 0, b > 0}
koji je opisan oko tačke (x0 , y0 ). Tada postoji pozitivan broj h ≤ a takav da
Cauchyev problem ima jedno i samo jedno rješenje koje je definisano na
intervalu |x − x0 | ≤ h.

I Peanov i Cauchy-Picardov teorem su lokalnog karaktera, jer garantiraju

egzistenciju i jedinstvenost rješenja lokalno, tj. samo u okolini početnih
uslova.
I U praksi se često diferencijalne jednačine ne mogu riješiti integriranjem. U
tom slučaju je veoma važno ustanoviti da li problem ima rješenje i kada je
ono jedinstveno, kako bi se mogle primijeniti neke druge metode i pokušati
dobiti približno rješenje.


Oblast egzistencije i jedinstvenosti rješenja
I Ranije smo rekli da familiju rješenja jednačine y 0 = f (x, y ) koja zavisi od

jedne proizvoljne konstante C y = ϕ(x, C ) nazivamo opće rješenje
jednačine.
I Iz općeg rješenja (u opštem slučaju) možemo dobiti rješenje početnog
problema uvrštavajući x = x0 i y = y0 kako bismo izračunali C = C0 koja
daje rješenje početnog problema y = ϕ(x, C0 ).
I Važno je naglasiti da se ne može svaka jednačina y0 = ϕ(x0 , C ) riješiti po
C, kao i da (ukoliko je to ipak moguće) pronad̄eno rješenje ne mora biti
jedinstveno.
I Ako je sa y = ϕ(x, C ) dato opće rješenje diferencijalne jednačine
y 0 = f (x, y ) čija je oblast definisanosti neki povezan skup D, da bismo
imali egzistenciju i jedinstvenost rješenja Cauchyevog problema y (x0 ) = y0
potrebno je na funkciju y = ϕ(x, C ) postaviti neka ograničenja
I U oblasti D promjenljivih (x, y ) ćemo posmatrati neku oblast čijom svakom
tačkom prolazi jedna i samo jedna integralna kriva jednačine y 0 = f (x, y ) i
nazvati je oblast egzistencije i jedinstvenosti rješenja ODJ-e.

oblast egzistencije i jedinstvenosti rješenja ODJ-e
Definicija
Podskup oblasti definisanosti D ODJ-e y 0 = f (x, y ) kroz čiju svaku tačku
prolazi samo jedna integralna kriva, zvat ćemo oblast egzistencije i
jedinstvenosti rješenja posmatrane jednačine. Ovu oblast ćemo označiti sa E.
I Ako je oblast egzistencije i jedinstvenosti rješenja podijeljena u nekoliko
podoblasti, svaka od oblasti će imati svoje opće rješenje.

Opće rješenje ODJ-e
Sada opće rješenje ODJ-e možemo definisati na sljedeći način
Definicija
Neka je E oblast egzistencije i jedinstvenosti rješenja jednačine y 0 = f (x, y ).
Funkcija y = ϕ(x, C ), definisana u nekoj oblasti D promjenljive x i parametra C,
je opće rješenje date jednačine ako vrijedi:
1. ϕ(x, C ) je neprekidno diferencijabilna po x u oblasti D,
2. jednačina y = ϕ(x, C ) je rješiva po C u oblasti E, tj. C = Ψ(x, y ) za svako
(x, y ) ∈ E,
3. funkcija ϕ(x, C ) je rješenje obične diferencijalne jednačine y 0 = f (x, y ) za
svako C, pri čemu je C = Ψ(x, y ) za svako (x, y ) ∈ E.
Ovako definisano opće rješenje sadrži sva rješenja Cauchyevog problema zbog
čega se često opće rješenje ODJ-e definira kao rješenje koje zavisi od proizvoljne
konstane C ako se iz njega za odgovarajuće vrijednosti konstante može dobiti
bilo koje rješenje Cauchyevog problema.

Partikularno rješenje ODJ-e
Definicija
Za rješenje ODJ-e kažemo da je partikularno ako se može dobiti iz općeg
rješenja za neku vrijednost konstante C(Uključujući ±∞).
Primjer
ODJ-a y 0 = y 2 ima opće rješenje y = 1
C −x . Posmatrajmo dva početna problema
0 2
1. Za Cauchyev problem y = y , y (−1) = 1 vrijedi
Tačkom (-1,1) prolazi integralna kriva y (x) = − x1 , x ∈ (−∞, 0) koju
dobijemo za vrijednost konstante C = 0
2. Za Cauchyev problem y 0 = y 2 , y (1) = 0 vrijedi
Tačkom (1,0) prolazi integralna kriva y (x) = 0, x ∈ (−∞, +∞) koja je
sadržana u općem rješenju za C = ∞

Integral ODJ-e
Definicija
Funkcija Ψ(x, y ), definirana, neprekidna i sa neprekidnim parcijalnim izvodima
prvog reda u oblasti E, pri čemu je Ψ0y (x, y ) 6= 0 za svako (x, y ) ∈ E, je integral
jednačine y 0 = f (x, y ) u toj oblasti ako duž bilo kojeg rješenja ϕ(x, C ) ima
konstantnu vrijednost.
Teorem
Funkcija, Ψ(x, y ) definirana i neprekidna zajedno sa parcijalnim izvodima prvog
reda u oblasti E, pri čemu je Ψ0y (x, y ) 6= 0 za svako (x, y ) ∈ E, je integral
jednačine y 0 = f (x, y ) ako i samo ako je
Ψ0x (x, y ) + Ψ0y (x, y )f (x, y ) = 0, ∀(x, y ) ∈ E.
Za simetričnu jednačinu M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0 prethodni uslov glasi
∀(x, y ) ∈ E Ψ0x (x, y )N(x, y ) + Ψ0y (x, y )M(x, y ) = 0.

Integral ODJ-e
Definicija
Ako je funkcija Ψ(x, y ) za (x, y ) ∈ E, integral jednačine y 0 = f (x, y ), tada se
izraz
Ψ(x, y ) = C , C = konst
naziva opći integral te jednačine. (Konstanta C je proizvoljna pod uslovom da
sam izraz ima smisla.)
Pored općeg i partikularnog rješenja moramo naglasiti da postoje rješenja koje iz
općeg ne možemo dobiti ni za jednu vrijednost konstante C (uključujući ±∞).
Definicija
Za rješenje ω(x) jednačine y 0 = f (x, y ) kažemo da je singularno ako bilo kojom
njegovom tačkom, osim njega, prolazi i neko drugo rješenje koje u toj tački ima
istu tangentu kao i rješenje ω(x), a razlikuje se od njega u ma kojoj okolini te
tačke. Integralna kriva singularnog rješenja se naziva singularna.
Singularna integralna kriva ne pripada oblasti jedinstvenosti rješenja.

Primjer
Pokazati da jednačina (y 0 )2 − 4y = 0 ima opće rješenje dato sa y = (x + C )2 .
Koliko rješenja prolazi tačkom (x0 , 0)
Rješenje.
I Tačkom (x0 , 0) prolazi rješenje y = (x − x0 )2 koje se dobija za C = −x0 .
I Funkcija y ≡ 0 je rješenje date jednačine koje se ne može dobiti iz općeg
rješenja ni za jednu vrijednost C (uključujući ±∞) i prolazi tačkom (x0 , 0).
(singularno rješenje)
2

Primjer
√
Pokazati da jednačina y 0 = 2 y ima opće rješenje dato sa y = (x + C )2 ,
x ≥ −C . Koliko rješenja prolazi tačkom (−x0 , 0)?
Rješenje.
I Familija funkcija y = (x + C )2 predstavlja dijelove parabola desno od tačke
x = −C .
I Tačkom (x0 , 0) prolazi rješenje y = (x + x0 )2 , x > −x0 koje se dobija za
C = x0 .
I y ≡ 0 je rješenje date jednačine koje se ne može dobiti iz općeg rješenja ni
za jednu vrijednost C (uključujući ±∞) i prolazi tačkom (x0 , 0)
2

Matematički modeli
I Diferencijalne jednačine se često javljaju kao matematički modeli kojima se
opisuju situacije iz stvarnosti.
I Mnogi prirodni zakoni i hipoteze mogu se opisati preko matematičkih
jednačini koje uključuju izvode
I u fizici pojavljuju kao brzina i ubrzanje,
I u geometriji kao koeficijent pravca tangente,
I u biologiji kao brzina rasta populacije,
I u psihologiji kao brzina učenje,
I u hemiji kao brzina reakcije,
I u ekonomiji kao brzina promjene troškova života,
I u finansijama kao brzina rasta investicija
I Diferencijalnim jednačinama se modeliraju tzv. dinamički sistemi-sistemi
koji se mijenjaju kroz promjenu vremena i koji se sastoje od varijabli
zavisnih od vremena i pravila(funkcije) koje jednoznačno opisuje odnose u
sistemu
I Nakon što je napravljen model u obliku diferencijalne jednačine, sljedeći
korak je rješavanje diferencijalne jednačine te provjera da predvid̄anja do
kojih se dod̄e sa rješenjem diferencijalne jednačine nisu u suprotnosti sa
stvarnosti kad je potrebno ponovo razmotriti pretpostavke koje su korištene
u pravljenju modela i ponovo pokušati izgraditi model koji bi bolje opisivao
Primjer
Velika kolonija bakterija ima tendenciju rasta brzinom koja je proporcionalna
broju prisutnih bakterija u koloniji.
I Neka N = N(t) predstavlja broj bakterija u nekom vremenu t. Tada, ako je
k konstanta proporcionalnosti, funkcija N = N(t) zadovoljava diferencijalnu
jednačinu prvog reda
N 0 = kN
I Ova jednačina je poznata kao Maltuzijanski zakon rasta populacije i njeno
rješenje je
N(t) = N(0)e kt ,
pri čemu N(0) predstavlja broj bakterija u vremensko trenutku t = 0, tj. u
nekom početnom trenutku posmatranja.

Primjer
U farmaciji je poznato da penicilin i mnogi drugi lijekovi iščezavaju iz tijela
pacijenata sa protokom vremena
I Ako je y (t) količina lijeka u trenutku t, tada je brzina iščezavanja lijeka
y 0 (t) proporcionalna sa količinom lijeka u datom trenutku.
I y (t) zadovoljava sljedeću diferencijalnu jednačinu
y 0 = −ky
gdje je k > 0 konstanta proporcionalnosti.

I Negativan znak u jednačini se javlja zbog činjenice da y (t) opada kad t
raste, pa je prema tome izvod funkcije y (t) u odnosu na t negativan.
I Za svaki lijek konstanta k se dobiva eksperimentalno.

Primjer
Newtonov zakon kretanja, koji kaže da ”brzina promjene momenta tijela je
proporcionalna rezultirajućoj sili koja djeluje na tijelo i nalazi se u pravcu ove
rezultirajuće sile”, povlači da se kretanje tijela može opisati običnom
diferencijalnom jednačinom.
I moment tijela jednak proizvodu mν njegove mase i ubrzanja ν. Ako je F
rezultirajuća sila koja djeluje na tijelo, tada je
d
(mν) = kF
dt
gdje je k konstanta proporcionalnosti.
I Masa m može biti konstantna ili u funkciji od t.
I F može biti konstantna ili funkcija od t, ili čak funkcija od t i ν.


Diferencijalne jednačine kod kojih se promjenljive mogu
razdvojiti
I Posmatrajmo ODJ-u u u normalnom obliku kod koje desna strana ne zavisi
od y
dy
= g (x)
dx
nazivamo diferencijalnom jednačinom kod koje se promjenljive mogu
razdvojiti.
I Ukoliko je g (x) neprekidna funkcija na nekom intervalu I iz prethodnog
slijedi Z
y = g (x)dx = G (x) + C
I jednačina dy
dx = g (x) nema singularnih rješenja.
Primjer
dy
Rješenje jednačine dx = 1 + e 2x je dato sa
e 2x
Z
1 + e 2x dx = x +

y= +C
2
I Posmatrajmo ODJ-u kod koje se promjenljive mogu razdvojiti u sljedećem
obliku
dy
= g (x)h(y ) (5)
dx
I Pretpostavimo da su funkcije g (x), h(y ) neprekidne na odgovarajućim
intervalima.
I Dijeljenjem lijeve i desne strane sa h(y ) 6= 0 dobijamo
dy 1
p(y ) = g (x), p(y ) =
dx h(y )
I Ako je y = ϕ(x) rješenje jednačine (5) onda mora biti
p(ϕ(x))ϕ0 (x) = g (x)
i vrijedi Z Z
0
p(ϕ(x))ϕ (x)dx = g (x)dx
I Kako je ϕ0 (x)dx = dy to vrijedi
Z Z
p(y )dy = g (x)dx ⇒ H(y ) = G (x) + C
Cauchyev problem
Primjer
Riješiti Cauchyev problem dy x
dx = − y , y (4) = −3.
Rješenje. Iz jednačine slijedi ydy = −xdx pa je
Z Z
ydy = − xdx
odakle je
y2 x2
=− +C
2 2
odnosno x 2 + y 2 = C1 , C1 = 2C . Rješenje datog Cauchyevog problema
dobijamo za C1 = 25. 2

Eventualna singularna rješenja
I U tačkama a u kojima je h(a) = 0 se poništavaju i lijeva i desna strana

jednačine dy
dx = g (x)h(y )
I y = a je rješenje jednačine koje bismo mogli izgubiti dijeleći jednačinu sa
h(x).
I Funkcija y = a, x ∈ (a, b) je rješenje obične diferencijalnjednačine koje
može biti partikularno ili singularno.

Primjer
Riješiti diferencijalnu jednačinu dy 2
dx = y − 4.
Rješenje. Razdvajanjem promjenljivih dobijamo
dy
= dx, y 6= ±2
y2 − 4
odakle integracijom dobijamo
1 1
ln |y − 2| − ln |y + 2| = x + C
4 4

1 y − 2

ln =x +C
4 y +2

y − 2 4x+C1
y +2 = e , C1 = 4C .

y −2 4x+C1 4x C 4x C1
= ±e = ±e · e 1 = C2 e , C2 = e .
y +2
4x
1+C2 e
Konačno je y = 2 1−C 2e
4x .
Posmatrajmo sada funkcije y = ±2 koje smo isključili ranijim rješenjem.

Funkcija y = 2 je partikularno rješenje koje iz oćeg možemo dobiti za C2 = 0, a
funkcija y = −2 je singularno rješenje jer ga ne možemo iz općeg rješenja dobiti
ni za jednu vrijednost parametra C2 . 2

Diferencijalne jednačine 2
2019/2020.
Diferencijalne jednačine 2 1/41

Homogena diferencijalna jednačina
Linearna diferencijalna jednačina
Bernoullijeva diferencijalna jednačina
Darbouxova diferencijalna jednačina
Ricattieva diferencijalna jednačina

Diferencijalne jednačine kod kojih se promjenljive mogu
razdvojiti
I Posmatrajmo ODJ-u u u normalnom obliku kod koje desna strana ne zavisi
od y
dy
= g (x) (1)
dx
I ODJ-u (1) nazivamo diferencijalnom jednačinom kod koje se promjenljive
mogu razdvojiti.
I Ukoliko je g (x) neprekidna funkcija na nekom intervalu I iz prethodnog
slijedi Z
y= g (x)dx = G (x) + C , x ∈I
I Jednačina dy
dx = g (x) nema singularnih rješenja.

Primjer
dy
Rješenje jednačine dx = 1 + e 2x je dato sa
e 2x
Z
1 + e 2x dx = x +

y= +C
2

I Posmatrajmo ODJ-u kod koje se promjenljive mogu razdvojiti u sljedećem
obliku
dy
= g (x)h(y ) (2)
dx
I Pretpostavimo da su funkcije g (x), h(y ) neprekidne na odgovarajućim
intervalima.
I Dijeljenjem lijeve i desne strane sa h(y ) 6= 0 dobijamo
dy 1
p(y ) = g (x), gdje je p(y ) = .
dx h(y )
I Ako je y = ϕ(x) rješenje jednačine (2) onda mora biti
p(ϕ(x))ϕ0 (x) = g (x)
i vrijedi Z Z
0
p(ϕ(x))ϕ (x)dx = g (x)dx
I Kako je ϕ0 (x)dx = dy to vrijedi
Z Z
p(y )dy = g (x)dx ⇒ H(y ) = G (x) + C
Primjer
Riješiti Cauchyev problem dy x
dx = − y , y (4) = −3.
Rješenje. Iz jednačine slijedi ydy = −xdx pa je
Z Z
ydy = − xdx
odakle je
y2 x2
=− +C
2 2
odnosno x 2 + y 2 = C1 , C1 = 2C .
Rješenje datog Cauchyevog problema dobijamo za C1 = 25. 2

Eventualna singularna rješenja
I Za vrijednosti y = a u kojima vrijedi h(a) = 0 se poništavaju i lijeva i desna

strana jednačine dy
dx = g (x)h(y )
I Otuda je y = a rješenje jednačine koje bismo mogli izgubiti dijeleći
jednačinu sa h(x).
I Funkcija y = a, definisana na odgovarajućem intervalu je rješenje obične
diferencijalne jednačine koje može biti partikularno ili singularno.

Primjer
Riješiti diferencijalnu jednačinu dy 2
dx = y − 4.
Rješenje. Razdvajanjem promjenljivih dobijamo
dy
= dx, y 6= ±2
y2 − 4
odakle integracijom dobijamo
1 1
ln |y − 2| − ln |y + 2| = x + C
4 4

1 y − 2

ln =x +C
4 y +2

y − 2 4x+C1
y +2 = e , C1 = 4C .

y −2 4x+C1 4x C 4x C1
= ±e = ±e · e 1 = C2 e , C2 = ±e .
y +2
4x
1+C2 e
Konačno je y = 2 1−C 2e
4x .
Posmatrajmo sada funkcije y = ±2 koje smo isključili ranijim rješenjem.

Funkcija y = 2 je partikularno rješenje koje iz općeg možemo dobiti za C2 = 0,
a funkcija y = −2 je singularno rješenje jer ga ne možemo iz općeg rješenja
dobiti ni za jednu vrijednost parametra C2 . 2

Primjer
Riješiti Cauchyev problem
dy
(e 2y − y ) cos x = e y sin 2x, y (0) = 0.
dx
Rješenje. Dijeljenjem jednačine sa cos x 6= 0 i e y dobijamo

Z Z
(e y − ye −y )dy = 2 sin xdx
odakle integracijom obje strane jednadžbe slijedi
e y + ye −y + e −y = −2 cos x + C .
Dakle, integral date diferencijalne jednačine je dat sa
e y + ye −y + e −y + 2 cos x = C . (3)

Integralne krive diferencijalne jednačine u prethodnom primjeru su nivo krive
funkcije Ψ(x, y ) = e y + ye −y + e −y + 2 cos x.
Iz početnog uslova dobijamo da je C = 4 te je rješenje problema sa početnim

uslovima
e y + ye −y + e −y + 2 cos x = 4.

Primjer
Jednačinu xy 0 − 3y ln(xy ) + y = 0 svesti na jednačinu sa razdvojenim
varijablama a zatim odrediti opće rješenje.
Rješenje. Oblast definisanosti diferencijalne jednačine je skup {(x, y ) ∈ R2 |xy > 0}. Jednačinu ćemo svesti
z 0 x−z
na jednačinu sa razdvojenim promjenljivim smjenom xy = z, z = z(x), odakle je y = z
i y0 = .
x x2
Jednačina postaje
z0x − z z z 0 z z z
− 3 ln z + = 0 ⇒ z − − 3 ln z + =0
x x x x x x
0 z
z = 3 ln z (4)
x
dz dx
Z Z
=3 , ln z 6= 0.
z ln z x
3
ln | ln z| = ln |x| + ln C , C >0
3 C1 x 3
ln z = C1 x , C1 = ±C , ⇒ z =e , C1 6= 0
Ispitajmo funkciju z = 1 koju smo isključili dijeleći sa ln z = 0. Uvrštavanjem u (4) vidimo da z = 1
3
zadovoljava jednačinu pa je rješenje z = e C1 x , C1 ∈ R. Vračajući smjenu opće rješenje polazne jednačine je
3
e C1 x
y = , C1 ∈ R.
x

Integrali koji se ne mogu izraziti preko elementarnih
funkcija
I Iako svaka neprekidna funkcija na intervalu (a, b) ima primitivnu funkciju,
to ne znači da se njena primitivna funkcija može izraziti preko elementarnih
funkcija.
Primjer
2 2
Posmatrajmo jednačinu y 0 = e −x . Funkcija f (x, y ) = e −x je neprekidna na intervalu (−∞, ∞) ali se
njen integral ne može izraziti preko elementarnih funkcija te je rješenje date jednačine
Z
−x 2
y (x) = e dx.
I Problem početnih uslova dat sa y 0 = g (x), y (x0 ) = y0 u tom slučaju je

Z x
y (x) = y0 + g (t)dt.
x0
Primjer
2
Rješenje problema početnih uslova y 0 = e −x , y (3) = 5 je
Z x
−t 2
y (x) = 5 + e dt.
3


I Homogenom diferencijalnom jednačinom nazivamo jednačinu oblika

y
y0 = f (5)
x
I Ako je funkcija f definisana na intervalu (a,b), oblast definisanosti jednačine
(5) je data sa
D = {(x, y )|ax < y < bx, x > 0, bx < y < ax, x < 0}.
I Jednačinu (5) možemo svesti na diferencijalnu jednačinu kod koje se

promjenljive mogu razdvojiti uvodeći novu funkciju u = u(x) sljedećom
smjenom
y
u = , u = u(x) (6)
x
odakle je y = ux gdje je u = u(x) pa vrijedi
y 0 (x) = u 0 (x)x + u(x).

Primjer
y
Riješiti diferencijalnu jednačinu xy 0 = y ln

x .
Rješenje. Dijeleći jednačinu sa x 6= 0 dobijamo
y y
y 0 = ln (7)
x x
gdje uvodimo smjenu
y
u= tj. y = ux, u = u(x).
x
y 0 (x) = u 0 (x)x + u(x).
2

Rješenje. Uvrštavanjem prethodnog naša jednačina postaje jednačina sa
razdvojenim promjenljivim
u 0 x = u ln u − u
koju dijeljenjem sa u ln u − u 6= 0 možemo zapisati kao
du dx
= .
u(ln u − 1) x
Integracijom obje strane dobijamo
ln | ln u − 1| = ln |x| + ln C , C >0
ln u − 1 = C1 x, C1 6= 0, tj. u = e 1+C1 x , C1 6= 0.
Ispitajmo sada da li su funkcije u = 0 i u = e koje smo isključili uslovom
u ln u − u 6= 0 rješenja jednačine. Jasno je da oblast definisanosti jednačine
odred̄uje da je u > 0 tako da u = 0 nije rješenje jednačine. S druge strane u = e
zadovoljava jednačinu i iz općeg rješenja ga možemo dobiti za vrijednost
C1 = 0. Dakle, opće rješenje početne jednačine je
y = xe 1+C1 x , C1 ∈ R.
Jednačina nema singularnih rješenja. 2

Definicija
Za funkciju g (x, y ) kažemo da je homogena funkcija stepena homogenosti m
ako za svako t ∈ R vrijedi
g (tx, ty ) = |t|m g (x, y ). (8)
I Ako je diferencijalna jednačina data u simetričnom obliku
M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0
pri čemu su funkcije M(x, y ), N(x, y ) definisane i homogene istog stepena

homogenosti u oblasti E i vrijedi M 2 (x, y ) + N 2 (x, y ) 6= 0 za svako
(x, y ) ∈ E, onda je ova jednačina homogena i za t = x 6= 0 vrijedi
dy M(x, y ) |x|m M(±1, ± yx ) y

=− =− m y =f .
dx N(x, y ) |x| N(±1, ± x ) x

I Diferencijalnu jednačinu oblika
(a1 x + b1 y + c1 )dx + (a2 x + b2 y + c2 )dy = 0
svodimo na homogenu diferencijalnu jednačinu na jedan od sljedećih načina

1. jednačinama translacije
u = x − h, v =y −k
gdje je (h,k) tačka presjeka pravih a1 x + b1 y + c1 = 0 i a2 x + b2 y + c2 = 0,

2. smjenom
u = a1 x + b1 y + c1 , v = a2 x + b2 y + c2 ,
3. smjenom
u = a1 x + b1 y + c1
ukoliko su prave a1 x + b1 y + c1 = 0 i a2 x + b2 y + c2 = 0 paralelne.
I Ako su i c1 i c2 jednaki nula, početna jednačina je homogena ODJ-a koju
znamo riješiti.

Primjer
Odrediti opće rješenje jednačine (2x − 4y + 6)dx + (x + y − 3)dy = 0.
Rješenje. Jednačinu možemo zapisati u obliku
0 2x − 4y + 6
y =− .
x +y −3
Da bismo jednačinu sveli na običnu homogenu jednačinu, pronalazimo da je tačka (1,2) tačka presjeka
pravih 2x − 4y + 6 = 0 i x + y − 3 = 0 i uvodimo smjenu
u = x − 1, v =y −2
nakon čega jednačina postaje homogena jednačina
dv 4v − 2u
=
du u+v
koju smjenom v = uz, z = z(u) svodimo na jednačinu sa razdvojenim promjenljivim
dz 4z − 2 dz 3z − z 2 − 2
u+z = ⇒ u=
du 1+z du 1+z
R (z+1)dz
čije rješenje dobijamo integracijom (z−1)(z−2) = − du
R
u

(z − 2)3
ln = − ln |u| + ln C , C > 0

(z − 1)2
vraćanjem smjene slijedi

(z − 2)3 (v − 2u)3 (y − 2x)3
2
u = C1 , ⇒ 2
= C1 ⇒ = C1 , c1 6= 0.
(z − 1) (v − u) (y − x − 1)2
Kako je y = 2x takod̄er rješenje jednačine, to se i za C1 = 0 dobija rješenje jednačine te je C1 ∈ R. 2
Primjer
Riješiti Cauchyev problem y 0 − (4x − y + 1)2 = 0, y (0) = 1.
Rješenje. Uvod̄enjem smjene u = 4x − y + 1 imamao u 0 = 4 − y 0 te jednačina
postaje jednačina sa razdvojenim promjenljivim
du
4 − u 0 − u 2 = 0, ⇒ u 0 = 4 − u 2 ⇒ − = dx, u 6= ±2.
u2 − 4
Rješenje jednačine dato je sa
u+2 C1 e 4x + 1
= C1 e 4x , C1 6= 0, ⇒ u = 2 .
u−2 C1 e 4x − 1
Očito je za C1 = 0 dobijemo rješenje u = −2 koje smo isključili ranije pa
C1 ∈ R. Funkcija u = 2, je singularno rješenje jednačine. Vratimo li smjenu
imamo
C1 e 4x + 1
y = 4x − 2 + 1, C1 ∈ R.
C1 e 4x − 1
Rješenje početnog problema dobijamo za
e 4x − 1
C1 = −1 ⇒ y = 4x − 2 + 1.
e 4x + 1
2

I Linearna diferencijalna jednačina prvog reda
y 0 + p(x)y = q(x). (9)
I Homogena diferencijalna jednačina pridružena jednačini (9)
y 0 + p(x)y = 0. (10)
I Ako su funkcije p i q neprekidne na intervalu (a,b), oblast egzistencije i

jedinstvenosti jednačine (9) je
E = (a, b) × (−∞, ∞).
I Jednačina (9) nema singularnih rješenja.

I Linearnu diferencijalnu jednačinu rješavamo uz pomoć metoda
I varijacije konstanti,
I neodred̄enih koeficijenata,
I integracionog faktora.

Rješenje homogene jednačine pridružene linearnoj
diferencijalnoj jednačini
I Homogena diferencijalna jednačina je jednačina ra razdvojivim
promjenljivim
dy
= −p(x)dx
y
I Opće rješenje homogene jednačine pridružene linearnoj diferencijalnoj
jednačini je dato sa
R
y = Ce − p(x)dx
, x ∈ (a, b).
I Rješenje Cauchyevog problema y (x0 ) = y0 za (x0 , y0 ) ∈ E homogene

diferencijalne jednačine je dato sa
Rx
− p(t)dt
y = y0 e x0
, x ∈ (a, b).

Metod varijacije konstanti
I Metod varijacije konstanti sastoji se u tome da se pod̄e od općeg rješenja

homogene jednačine (10) pridružene linearnoj jednačini (9) pri čemu se
umjesto konstante C posmatra neprekidno diferencijabilna funkcija C(x)
takva da je funkcija
R
y = C (x)e − p(x)dx
, x ∈ (a, b)
rješenje linearne diferencijalne jednačine.

I Diferenciranjem i uvršatavanjem u linearnu jednačinu dobijamo opće
rješenje
R
Z R

− p(x)dx p(x)dx
y =e C + q(x)e dx , x ∈ (a, b).
I Za datu tačku (x0 , y0 ) ∈ E rješenje Cauchyevog problema je dato sa

Z x
− x p(t)dt
R Rt
p(u)du
y = e x0 y0 + q(t)e x0 dt , x ∈ (a, b).
x0

Metod integracionog faktora (Eulerov metod)
I Množenjem lijeve i desne strane linearne diferencijalne jednačine funkcijom

µ(x) (koju nazivamo integracionim faktorom) dobijamo
y 0 µ(x) + p(x)µ(x)y = q(x)µ(x)
i tražimo da funkcija µ(x) ispunjava uvjet
p(x)µ(x) = µ0 (x)
kakoo bismo imali

0
(µ(x)y ) = q(x)µ(x)
odakle slijedi
Z Z Z
0
(µ(x)y ) dx = q(x)µ(x)dx ⇒ µ(x)y + C = q(x)µ(x)dx
R
q(x)µ(x)dx + C1
y= .
µ(x)

Metod integracionog faktora (Eulerov metod)
I Iz pretpostavke p(x)µ(x) = µ0 (x) možemo odrediti funkciju µ rješavajući

ovu jednačinu sa razdvojivim promjenljivim dobijamo
R
p(x)dx
µ(x) = C2 e
I Uvrštavanjem integracionog faktora µ(x) u rješenje jednačine imamo

R
Z R

y = e − p(x)dx C + q(x)e p(x)dx dx .

Metod neodred̄enih koeficijenata(Bernullijev metod)
I Bernoulliev metod sastoji se u tome da se rješenje linearne jednačine traži u

obliku proizvoda dvije funkcije u(x) i v(x) koje su neprekidno
diferencijabilne na (a, b)
y (x) = u(x)v (x), x ∈ (a, b).
I Kako je za svako x ∈ (a, b)
u 0 (x)v (x) + u(x)[v 0 (x) + p(x)v (x)] = q(x)
I Funkciju v(x) tražimo iz uvjeta v 0 (x) + p(x)v (x) = 0 odakle je

R
v (x) = e − p(x)dx
pa je Z
R R
u 0 (x) = q(x)e p(x)dx
⇒ u(x) = C + q(x)e p(x)dx
dx.
I Uvrštavanjem y (x) = u(x)v (x) dobijemo opće rješenje.

Primjer
1. Odrediti opće rješenje jednačine y 0 − 3y = 6.
2. Odrediti opće rješenje jednačine y 0 + y tg x = sin x na intervalu (0, π/2)
3. Riješiti problem početnih vrijednosti
xy 0 − 2y = −x 2 , y (1) = 0.


Bernoullieva diferencijalna jednačina
I Bernoullieva diferencijalna jednačina je jednačina oblika
y 0 + p(x)y = q(x)y α , α ∈ R \ {0, 1}
I Ako su funkcijep(x), q(x) neprekidne na intervalu (a, b) i y α definisana na

skupu Y , oblast definisanosti Bernoullijeve jednačine je
D = (a, b) × Y .
I Za y 6= 0 jednačinu dijelimo sa y
y −α y 0 + p(x)y 1−α = q(x)
i uvodimo smjenu
y 1−α = z, z = z(x)
čime se jednačina svodi na linearnu jednačinu
z 0 + (1 − α)p(x)z = (1 − α)q(x).

Bernoullieva diferencijalna jednačina
I Uvrštavajući rješenje linearne jednačine u smjenu dobijamo opće rješenje

Bernoulliev jednačine
Z 1
1−α
R R
− p(x)dx (1−α) p(x)dx
y =e C + (1 − α) q(x)e dx , x ∈ (a, b).
I Rješenje y = 0, x ∈ (a, b) je
I partikularno rješenje koje dobijamo iz općeg za C = ∞ ako je α > 1,
I singularno rješenje ako je 0 < α < 1.

Primjer
Odrediti opće rješenje jednačine (x 2 + y 2 + 1)dy + xydx = 0.
Rješenje. Jednačinu možemo zapisati u obliku
dx 2 2
· xy + x + y + 1 = 0
dy
za koju nakon dijeljenja sa xy 6= 0 prepoznajemo da je Bernoullieva diferencijalna jednačina
dx 1 y 2 + 1 −1
+x =− x
dy y y
2 +1
sa funkcijama p(y ) = 1
y i q(y ) = − y y neprekidnim na intervalima (−∞, 0) i (0, +∞). Bernoullievu datu
1−α 2
jednačinu smjenom z = x = x svodimo na linearnu jednačinu
0 1 y2 + 1
z + 2 z = −2
y y
čije je opće rješenje
! !
y 2 + 1 2 R dy
R dy Z 2
y + 1 2 ln |y |
Z
−2 −2 ln |y |
z(y ) = e y C −2 e y dy =e C −2 e dy (11)
y y
Z 2 ! !!
4 2
1 y +1 2 1 y y
= C −2 y dy = 2 C − 2 + . (12)
y2 y y 4 2
Vračajući smjenu dobijamo

2 C y2
x = − − 1.
y2 2
2

I Jednačina oblika
M(x, y )dx + N(x, y )dy + P(x, y )(xdy − ydx) = 0 (13)
pri čemu su M(x, y ), N(x, y ) homogene funkcije stepena homogenosti α, a

P(x, y ) stepena homogenosti β naziva se Darbouxova diferencijalna
jednačina.
I Ako je β − α + 2 = 0 jednačina (13) je linearna.
I Ako je β − α + 1 = 0 jednačina (13) je homogena.
I Ako je β − α + 2 6= 0 i β − α + 1 6= 0 Darbouxova jednačina prelazi u
Bernoullievu primjenom smjene
y
= z, z = z(x).
x

I U dijelu zajedničke oblasti definisanosti funkcija M, N, P i u kome je x > 0

(analogno za x < 0), jednačinu (13) napišimo u obliku
y y y
x α M(1, )dx + x α N(1, )dy + x β P(1, )(xdy − ydx) = 0
x x x
I Smjenom y = zx kada je xdy − ydx = x 2 dz jednačina postaje
[M(1, z) + zN(1, z)]dx + N(1, z)xdz + x β−α+2 P(1, z)dz = 0
I Ako je M(1, z) + zN(1, z) 6= 0 prethodna jednačina je Bernoullieva

jednačina po nepoznatoj funkciji x(z).
I Ako je x(z) rješenje ove jednačine, onda je y = xz(x), gdje je z(x) inverzna
funkcija funkcije x(z), rješenje Darbouxove jednačine (13).
I Ako je z0 korijen jednačine M(1, z) + zN(1, z) = 0, onda posebno treba
ispitati da li je neka od funkcija y = z0 x, x < 0, ili y = z0 x, x > 0 rješenje
jednačine (13), a zatim odrediti prirodu rješenja.

Primjer
Odrediti opće rješenje (x − xy )dx + (y + x 2 )dy = 0.


I Jednačina oblika
y 0 = p(x)y 2 + q(x)y + r (x)
se naziva Riccatieva diferencijalna jednačina.
I Riccatieva diferencijalna jednačina se u općem slučaju ne može riješiti
pomoću konačnog broja integracija.
I Ako su funkcije p(x), q(x), r (x) neprekine na intervalu (a, b), oblast
egzistencije i jedinstvenosti rješenja Ricattieve jednačine je
E = (a, b) × (−∞, +∞).
I Ricattieva diferencijalna jednačina nema singularnih rješenja

Poznato jedno partikularno rješenje y1 Ricattieve
diferencijalne jednačine
I Ako je poznato jedno partikularno rješenje y1 , Ricattieva diferencijalna
jednačina se može smjenom
1
y = y1 + , z = z(x)
z
transformisati u linearnu jednačinu.

Primjer
Naći opće rješenje jednačine y 0 = −y 2 + 1 + x 2 ako je jedno partikularno
rješenje y1 = x
z0
Rješenje. Uvodimo smjenu y = x + z1 , z = z(x). Tada je y 0 = 1 − z2 te imamo
z0 x 1
1− 2
= −x 2 − 2 − 2 + x 2 + 1
z z z
te naša jednaačina prelazi u linearnu
z 0 − 2xz = 1
čije je rješenje Z
2 2
z(x) = e x [C + e −x dx]
odakle je
1
y =x+ R
e x 2 [C + e −x 2 dx]
2

Ako su a, b, c konstante, takve da je a2 + c 2 6= 0, onda jednačina
I y 0 = f (x)(ay 2 + by + c) je diferencijalna jednačina sa razdvojenim
promjenljivim.
I y 0 = xa2 y 2 + xb y + c je homogena diferencijalna jednačina.
√
I y 0 = xa y 2 + 2x
1
y + c smjenom y = z x, z = z(x) transformiramo u
diferencijalnu jednačinu sa razdvojenim promjenljivim
√
z 0 x = az 2 + c.
I y 0 = Ay 2 + B
xy + C
x2 , A, B, C ∈ R, (B + 1)2 ≥ 4AC ima jedno partikularno
rješenje
a
y1 = , a = konst.
x

Diferencijalne jednačine 3
2019/2020.

Diferencijalne jednačine totalnog diferencijala
Integracioni faktor

Primjer
Diferencijalnu jednačinu
ydx + xdy = 0
možemo riješiti prepoznavanjem lijeve strane kao totalnog diferencijala funkcije
F (x, y ) = xy , tj.
dF (x, y ) = ydx + xdy = 0
odakle možemo zaključiti da je F (x, y ) = C , za C ∈ R, Tj. rješenje date
jednačine je
xy = C .
(2x − 5y )dx + (−5x + 3y 2 )dy = 0

Postavlja se pitanje kako možemo prepoznati da je lijeva strana diferencijalne
jednačine totalni diferencijal neke funkcije.

Definicija
Izraz
M(x, y )dx + N(x, y )dy (1)
nazivamo totalnim diferencijalom ako postoji funkcija F (x, y ) čiji je izraz (1)
totalni diferencijal, tj. vrijedi
∂F ∂F
M(x, y ) = , N(x, y ) = .
∂x ∂y

Definicija
Neka su funkcije M(x, y ), N(x, y ) definisane i neprekidne u jednostruko
povezanoj oblasti D ⊂ R2 i neka je M 2 + N 2 6= 0 za sve (x, y ) ∈ D. Jednačina
oblika
M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0
zove se jednačina totalnog diferencijala ako je njena lijeva strana totalni
diferencijal funkcije F (x, y ) definisane u oblasti D, tj. ako za svako (x, y ) ∈ D
vrijedi
∂F ∂F
dF (x, y ) = (x, y )dx + (x, y )dy = M(x, y )dx + N(x, y )dy
∂x ∂y
Uslov M 2 + N 2 6= 0 je uslov odred̄enosti polja pravaca u oblasti D, pa je zbog

toga oblast D i oblast definisanosti diferencijalne jednačine
M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0.

I Ako je funkcija y (x), gdje je x ∈ (a, b), bilo koje rješenje jednačine totalnog
diferencijala
M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0,
onda vrijedi
∂F (x, y (x)) ∂F (x, y (x))
0 = M(x, y (x))dx+N(x, y (x))dy = dx+ dy = dF (x, y
∂x ∂y
odakle slijedi da je F (x, y (x)) = const za svako x ∈ (a, b).
I Vrijedi i obratno: svaka funkcija ϕ(x), x ∈ (a, b), implicitno definisana
jednačinom F (x, y ) = C , je rješenje jednačine totalnog diferencijala
∂F ∂F
(x, y )dx + (x, y )dy = 0.
∂x ∂y
I Dakle, jednačinom U(x, y ) = C je odred̄en integral početne diferencijalne
jednačine, pa su njome implicitno definisana sva Cauchyeva rješenja.
I Sada nam se javljaju dva pitanja:
I Kako ustanoviti da lijeva strana jednačine jeste totalni diferencijal neke
funkcije,
I Ako znamo da lijeva strana jeste totalni diferencijal neke funkcije, kako
odrediti tu funkciju. Diferencijalne jednačine 3 6/20
Teorem
Neka su funkcije M(x, y ), N(x, y ), ∂M(x,y
∂y
) ∂N(x,y )
, ∂x definisane i neprekidne u
2 2 2
oblasti D ⊂ R i neka je M + N 6= 0 za sve (x, y ) ∈ D. Jednačina oblika
M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0
je diferencijalna jednačina totalnog diferencijala ako i samo ako je
∂M(x, y ) ∂N(x, y )
≡ , (x, y ) ∈ D.
∂y ∂x
I Oblast D u kojoj su zadovoljeni uslovi prethodnog teorema je oblast

egzistencije i jedinstvenosti rješenja, pa diferencijalna jednačina totalnog
diferencijala nema singularnih rješenja.

Primjer
Ispitati da li je jednačina
(x 2 + y 2 )dx + 2xydy
jednačina totalnog diferencijala.
Rješenje. Kako je M(x, y ) = x 2 + y 2 i N(x, y ) = 2xy i kako vrijedi
∂M(x, y ) ∂N(x, y )
= 2y , = 2y
∂y ∂x
naša jednačina je jednačina totalnog diferencijala. 2

Postupak rješavanja ODJ-e totalnog diferencijala
I Ukoliko smo ustanovili da je jednačina M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0

jednačina totalnog diferencijala, tada znamo da postoji funkcija F (x, y )
definisana na oblasti D i vrijedi
∂F (x, y )
= M(x, y )
∂x
I Integracijom lijeve i desne strane po promjenljivoj x (pri čemu y uzimamo
konstantnim) dobijemo
Z
F (x, y ) = M(x, y )dx + g (y )
gdje je g (y ) proizvoljna diferencijabilna funkcija koju ćemo naknadno

odrediti.

Primjer
Odrediti rješenje ODJ-e (x 2 + y 2 )dx + 2xydy
Rješenje. Ranije smo pokazali da je data jednačina jednačina totalnog
diferencijala. Sada odredimo funkciju F (x, y ) čiji je lijeva strana diferencijal.
∂F (x, y )
= M(x, y ) = x 2 + y 2
∂x
odakle je
x3
Z
F (x, y ) = (x 2 + y 2 )dx + g (y ) = + xy 2 + g (y )
3
Sada je potrebno da odredimo čemu je jednaka diferencijabilna funkcija g (y ). 2

Postupak rješavanja ODJ-e totalnog diferencijala
I Odred̄ivanjem parcijalnog izvoda po y ranije odred̄ene funkcije

Z
F (x, y ) = M(x, y )dx + g (y )
∂F
i koristeći pri tome uslov ∂y = N(x, y ) dobijamo
Z
∂F ∂
= M(x, y )dx + g 0 (y ) = N(x, y )
∂y ∂y
Z
0 ∂
g (y ) = N(x, y ) − M(x, y )dx
∂y
Integracijom prethodnog izraza po y i uvrštavanjem u početnu
pretpostavku dobićemo implicitno rješenje jednačine dato sa
F (x, y ) = C .

Rješenje. Polazimo od ranije odred̄ene funkcije
x3
F (x, y ) = + xy 2 + g (y ) (2)
3
i odred̄ujemo njen parcijalni izvod po y
∂F (x, y )
= 2xy + g 0 (y ). (3)
∂y
S druge strane, znamo da vrijedi
∂F
= N(x, y ) = 2xy , (4)
∂y
pa izjednačavajući (3) i (4) dobijamo g 0 (y ) = 0 odakle je g (y ) = C pa
uvrštavanjem u (2) imamo
x3
F (x, y ) = + xy 2 + C
3
što znači da je implicitno zadano rješenje jednačine
x 3 + 3xy 2 = C , C ∈ R.
2
Integracioni faktor

Integracioni faktor
I Jednačine oblika M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0 za koje je postoji (x, y ) ∈ D
∂M(x, y ) ∂N(x, y )
6=
∂y ∂x
nije jednačina totalnog diferencijala
Definicija
Funkcija µ(x, y ) definisana i neprekidna sa neprekidnim parcijalnim izvodima
prvog reda u oblasti D, koja je različita od nule u toj oblasti, nazivamo
integracionim faktorom diferencijalne jednačine M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0 ako
je jednačina
µ(x, y )M(x, y )dx + µ(x, y )N(x, y )dy = 0
jednačina totalnog diferencijala.

Integracioni faktor
I Dakle, potrebno je odrediti funkciju µ(x, y ) tako da vrijedi
∂(µM) ∂(µN)
= ,
∂y ∂x
odakle iz
∂µ ∂M ∂µ ∂N
M+ µ= N+ µ
∂y ∂y ∂x ∂x
odakle je
∂µ ∂µ ∂M ∂N
N− M=µ − (5)
∂x ∂y ∂y ∂x
I Odred̄ivanje integracionog faktora predstavlja težak problem i u opštem
slučaju je nerješiv, ali postoje slučajevi u kojma se ova jednačina može
riješiti. Na primjer, ako je integracioni faktor funkcija samo od x ili samo od
y ili funkcija od ω = ω(x, y ).

Integracioni faktor
I Ako pretpostavimo da je µ(x, y ) = µ(ω), tada je ∂µ dµ ∂ω
∂x = dω ∂x i
∂µ
∂y = dµ ∂ω
dω ∂y
pa iz jednakosti (5) slijedi

dµ ∂ω ∂ω ∂M ∂N
N− M =µ −
dω ∂x ∂y ∂y ∂x
odakle slijedi da µ možemo odrediti iz sljedeće diferencijalne jednačine
∂M ∂N
dµ ∂y − ∂x
= ∂ω ∂ω
dω
µ ∂x N − ∂y M
∂M ∂N
∂y − ∂x
ako je ψ = ∂ω
N− ∂ω funkcija od ω.
∂x ∂y M
I Naime, u tom slučaju imamo dµ

µ = ψ(ω)dω te možemo odrediti
integracioni faktor u obliku
R
ψ(ω)dω
µ=e
gdje ω može da bude oblika
x y
ω = , ω = , ω = xy , ω = x 2 + y 2 , ω = x + y , ω = x − y , . . .
y x
Integracioni faktor µ = µ(x)
I Ukoliko je integracioni faktor funkcija samo od x, tj. ako je µ = µ(x), onda

je
∂µ dµ ∂µ
= , =0
∂x dx ∂y
pa jednakost (5) postaje

dµ ∂M ∂N
N=µ −
dx ∂y ∂x
odnosno
∂M ∂N
dµ ∂y − ∂x
= dx
µ N
∂M
− ∂N
i ako ∂y N ∂x zavisi samo od x, ovo je jednačina sa razdvojenim
promjenljivim čije je rješenje
∂M − ∂N
R ∂y ∂x
µ(x) = e N dx

Integracioni faktor
I Integracioni faktor nije jedinstven.

I Ako je µ(x, y ) integracioni faktor, onda je i funkcija µ(x, y )µ0 (x, y ), gdje je
µ0 (x, y ) neprekidna diferencijalna funkcija, takod̄er integracioni faktor.
I Ako su µ0 ,µ1 dva integraciona faktora i µµ0 6= konst., onda je sa
1
µ0
=C
µ1
dat opći integral jednačine M(x, y )dx + N(x, y )dy = 0.

Primjer
Riješiti diferencijalnu jednačinu x 2 y 3 + y + (x 3 y 2 − x)y 0 = 0 uz pomoć
integracionog faktora ako se zna daje µ = µ(xy ).
Rješenje. Data jednačina ekvivalentna je jednačini
2 3 3 2
M(x, y )dx + N(x, y )dy = (x y + y )dx + (x y − x)dy = 0.
∂M ∂N
Parcijalni izvodi = 3x 2 y 2 + 1 i = 3x 2 y 2 − 1 nisu jednaki pa jednačinu množimo zadatim
∂y ∂x
integracionim faktorom µ = µ(xy ) = µ(ω), koji se ćemo odrediti iz uslova
∂(µM) ∂(µN)
= ,
∂y ∂x
odakle slijedi
∂M ∂N ∂µ ∂µ
µ − =N −M .
∂y ∂x ∂x ∂y
∂µ dµ ∂ω ∂µ dµ ∂ω
Budući da je µ(ω(xy )) složena funkcija, vrijedi = · i = · , što uvrštavanjem u
∂x dω ∂x ∂y dω ∂y
prethodnu jednačinu daje
∂M ∂N
−
dµ ∂y∂x
= dω.
µ ∂ω ∂ω
N −M
∂x ∂y
2

∂M ∂N
Rješenje. Uvrštavajući = 3x 2 y 2 + 1 i = 3x 2 y 2 − 1 iz date jednačine u prethodnu jednačinu,
∂y ∂x
∂ω ∂ω
te znajući da je =y i = x, dobijamo jednačinu
∂x ∂y
dω dµ
=− ,
ω µ
1
1
odakle slijedi rješenje µ = ω, tj. µ(xy ) = .
xy
1
Sada početnu jednačinu totalnog diferencijala množimo sa i postaje
xy
2 1 2 1
(xy + )dx + (x y − )dy
x y
koja je jednačina totalnog diferencijala te vrijedi
1 x2y 2
Z
2
F (x, y ) = (xy + )dx = + ln |x| + g (y )
x 2
2 1 ∂F 2 0
x y− = (x, y ) = x y + g (y )
y ∂y
Iz prethodnog slijedi da je g 0 (y ) = − y1 odakle je g (y ) = − ln |y | te naše rješenje je
x2y 2

x
F (x, y ) = + ln = C .
2 y
2
2019/2020.

Diferencijalne jednačine koje nisu riješene po prvom izvodu

I Diferencijalna jednačina prvog reda u implicitnom obliku
F (x, y , y 0 ) = 0,
pri čemu je F funkcija definisana u oblasti D ⊂ R3 .
Definicija
Funkcija ϕ(x), definisana na intervalu (a, b) je rješenje jednačine F (x, y , y 0 ) = 0
ako za svako x ∈ (a, b) vrijedi
1. Postoji izvod funkcije ϕ(x),
2. (x, ϕ(x), ϕ0 (x)) ∈ D,
3. F (x, ϕ(x), ϕ0 (x)) = 0.

I Za datu tačku (x0 , y0 ), jednačina F (x0 , y0 , z) = 0 može imati više rješenja,

pa u toj tački diferencijalna jednačina F (x, y , y 0 ) = 0 ima više polja
pravaca.
I Integralna kriva rješenja ima osobinu da se tangenta u svakoj njenoj tački
poklapa sa jednim od pravaca polja u toj tački.
Slika:Polja pravaca i neke integralne krive jednačine x 2 (y − xy 0 ) = yy 02

Cauchyev problem za jednačinu F (x, y , y 0 ) = 0
I Za datu tačku (x0 , y0 ) odrediti rješenje ϕ(x) diferencijalne jednačine,

definirano u nekoj okolini tačke x0 , koje zadovoljava uslov ϕ(x0 ) = y0 .
I Postoji jedinstveno rješenje Cauchyevog problema, ako postoji okolina tačke
x0 u kojoj se poklapaju sva rješenja čije integralne krive prolaze tačkom
(x0 , y0 ) i koje u toj tački imaju istu tangentu.
I Jedinstvenost neće biti narušena ako tačkom (x0 , y0 ) prolaze dva rješenja
ϕ1 (x) i ϕ2 (x) za koja je
ϕ1 (x0 ) = ϕ2 (x0 ) i ϕ01 (x0 ) 6= ϕ02 (x0 )
Teorem (Teorem o egzistenciji i jedinstvenosti)

Neka je funkcija F (x, y , y 0 ) definisana i neprekidna i sa neprekidnim parcijalnim
izvodima prvog reda po y i y 0 u nekoj okolini tačke (x0 , y0 , y00 ) ∈ D, pri čemu je
F (x0 , y0 , y00 ) = 0 i Fy0 0 (x0 , y0 , y00 ) 6= 0. Onda diferencijalna jednačina
F (x, y , y 0 ) = 0 ima jedinstveno rješenje ϕ(x), definirano i neprekidno
diferencijabilno u nekoj okolini tačke x0 , koje zadovoljava uslove
ϕ(x0 ) = y0 , ϕ0 (x0 ) = y00 .
Opšti metod parametrizacije
I Kada nije moguće riješiti diferencijalnu jednačinu F (x, y , y 0 ) po y 0 , onda se
pristupa parametrizaciji
x = θ1 (u, v ), y = θ2 (u, v ), y 0 = θ3 (u, v )
gdje su funkcije θi , i = 1, 2, 3 definisane i neprekidne u oblasti Ω ⊂ R2 , a
funkcije θ1 , θ2 imaju neprekidne parcijalne izvode prvog reda u toj oblasti.
I Preslikavanje (u, v ) → (θ1 , θ2 , θ3 ) je obostrano jednoznačno iz Ω u D1 ⊂ D
(D oblast definiranosti funkcije F) za svako (u, v ) ∈ Ω je F (θ1 , θ2 , θ3 ) = 0.
I Kako je dy = y 0 dx imamo

∂θ2 ∂θ2 ∂θ1 ∂θ1
du + dv = θ3 du + dv
∂u ∂v ∂u ∂v

∂θ2 ∂θ1 ∂θ2 ∂θ1
− θ3 du + − θ3 dv = 0.
∂u ∂u ∂v ∂v
I Ako je v = ϕ(u), u ∈ (u1 , u2 ) rješenje ove jednačine, onda je rješenje
jednačine F (x, y , y 0 ) = 0 u parametarskom obliku dato sa

x = θ1 (u, ϕ(u))
, u ∈ (u1 , u2 ).
y = θ2 (u, ϕ(u))
Opšti metod parametrizacije
I Postupak parametrizacije je složen i u opštem slučaju ne mora dovesti do

rješenja.
I Parametrizacija je jednostavna kod tzv. nepotpunih diferencijalnih
jednačina koje ne sadrže bar jednu od varijabli x ili y.
I Lagrangeova i Clairautova diferencijalne jednačina su specijalni slučajevi
diferencijalne jednačine F (x, y , y 0 ) = 0

Lagrangeova diferencijalna jednačina
I Lagrangeova diferencijalna jednačina je jednačina oblika
y = xϕ(y 0 ) + ψ(y 0 ), ϕ(y 0 ) 6= y 0 .

I Ako funkcije ϕ, ψ imaju neprekidne izvode na intervalu (u1 , u2 ) pomoću
parametrizacije y 0 = u diferenciranjem jednačine i korištenjem činjenice da
je dy = y 0 dx = udx dobijamo
udx = ϕ(u)dx + xϕ0 (u)du + ψ 0 (u)du
[ϕ(u) − u]dx + [ϕ0 (u)x + ψ 0 (u)]du = 0
I Ako je ϕ(u) − u 6= 0 za svako u ∈ (u1 , u2 ) linearna diferencijalna jednačina
ϕ0 (u) ψ 0 (u)
x0 + x =−
ϕ(u) − u ϕ(u) − u
ima opće rješenje oblika
x(u) = CA(u) + B(u)
gdje su A(u), B(u) odgovarajuće funkcije.
Lagrangeova diferencijalna jednačina
I opće rješenje Lagrangeove diferencijalne jednačine je dato u parametarskom

obliku

x = CA(u) + B(u)
y = ϕ(u)[CA(u) + B(u)] + ψ(u), u ∈ (u1 , u2 )
I Ako je u0 rješenje jednačine ϕ(u) − u = 0, onda je funkcija y = u0 x + ψ(u0 )

rješenje Lagrangeove diferencijalne jednačine koje može biti i singularno.

Primjer
Riješiti diferencijalnu jednačinu y = xy 02 + y 03
Rješenje. Uvedimo parametar y 0 = u i odredimo diferencijal lijeve i desne strane
jednačine koristeći činjenicu da je dy = y 0 dx = udx iz dy = d(xy 02 + y 03 )
dobijamo
udx = u 2 dx + x2udu + 3u 2 du
[u 2 − u]dx + (2xu + 3u 2 )du = 0 (1)
Linearna jednačina
dx 2 3u
+x =− , u 6= 0, u 6= 1
du u−1 u−1
ima rješenje
Z
R du u R du
x(u) = e −2 C −3
u−1 e 2 u−1 du (2)
u−1
Z
1 u 2
= C − 3 (u − 1) du (3)
(u − 1)2 u−1
3
u2 C − 2u 3 + 3u 2

1 u
= C − 3 − = (4)
(u − 1)2 3 2 2(u − 1)2
2
Rješenje. Opšte tješenje početne jednačine je
3
+3u 2
(
x = C −2u 2(u−1)2
3 2
y = u 2 C −2u +3u 3
2(u−1)2 + u , u 6= 0, u 6= 1
Ispitajmo još funkcije u = 1 i u = 0. Uvrštavanjem u (1) zaključujemo da su

obje funkcije rješenja date jednačine.
Funkcija u = 0 je singularno rješenje jer se ne može dobiti ni za jednu vrijednost
konstante C uvrštavanjem u (4).Ovom singularnom rješenju odgovara rješenje
y = 0.
Rješenje u = 1, tj. y = x + 1 dobijamo iz opšteg rješenja za vrijednost C = −1
pa ovo rješenje nije singularno. 2

Clairautova diferencijalne jednačina
I Clairautova diferencijalna jednačina je jednačina oblika
y = xy 0 + ψ(y 0 ).
I Ako je ψ ∈ C 2 (u1 , u2 ) i ψ 00 (u) 6= 0 za svako u ∈ (u1 , u2 ) uvodimo
parametar y 0 = u i koristeći činjenicu da je dy = y 0 dx = udx dobijamo
jednačinu
udx = udx + xdu + ψ 0 (u)du ⇒ [x + ψ 0 (u)]du = 0.
I Za du = 0, tj. u = C ∈ R, opće rješenje Clairautove jednačine je
jednoparametarska familija pravih
y = Cx + ψ(C ).
0
I Za x + ψ (u) = 0, rješenje jednačine dato sa
x = −ψ 0 (u)

y = −uψ 0 (u) + ψ(u), u ∈ (u1 , u2 )

I Posljednje rješenje je singularno i svakom tačkom njegove integralne krive
prolazi neka prava iz familije y = Cx + ψ(C ) koja je njena tangenta u toj
tački, tj. integralna kriva je obvojnica famlije pravih y = Cx + ψ(C ).
Clairautova diferencijalne jednačina
I Singularno rješenje Clairautove jednačine možemo dobiti iz sistema

jednačina
y = Cx + ψ(C )
0 = x + ψ 0 (C )
koji dobijamo iz F (x, y , y 0 ) = 0, Fy0 0 (x, y , y 0 ) = 0

Primjer
Opće rješenje Clairautove diferencijalne jednačine
1
y = y 0 x − y 02
4
je dato sa
1
y = Cx − C 2 .
4
Singularno rješenje dobijamo rješavajući sistem
y = Cx − 14 C 2

0 = x − 21 C
odakle uvrštavanjem druge jednačine u prvu dobijamo

y = 12 C 2 − 14 C 2 = 14 C 2 = x 2 .

Diferencijalne jednačine višeg reda
2019/2020.
Diferencijalne jednačine višeg reda 1/16


I Diferencijalna jednačina n-tog reda nepoznate funkcije y i nezavisne

varijable x je data sa
F (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0, (1)
gdje je F funkcija definisana u oblasti D ⊂ Rn+2 .
I Normalni oblik diferencijalne jednačine višeg reda je dat sa
y (n) = f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ), (2)
gdje je f funkcija definisana u oblasti O ⊂ Rn+1 .

Rješenje diferencijalne jednačine višeg reda u normalnom
obliku
Definicija
Za funkciju y = ϕ(x) definisanu u intervalu (a, b) kažemo da je rješenje
jednačine y (n) = f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ) ako za svako x ∈ (a, b) vrijedi
1. Postoji ϕ(n) (x)
2. (x, ϕ(x), ϕ0 (x), . . . , ϕ(n−1) (x)) ∈ O
3. ϕ(n) (x) = f (x, ϕ(x), ϕ0 (x), . . . , ϕ(n−1) (x))
I Iz definicije slijedi da ukoliko f ∈ C (O), onda ϕ ∈ C n (a, b)

I Rješenje može biti definisano i na intervalima oblika
(−∞, b), [a, b), [a, b], (a, b], (a, +∞).

Cauchyev problem (Problem početnih uslova)
I Za datu tačku
(x0 , ϕ(x0 ), ϕ0 (x0 ), . . . , ϕ(n−1) (x0 )) ∈ O
odrediti ono rješenje y = y (x) jednačine
y (n) = f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ) (3)
definisano u nekoj okolini tačke x0 koje zadovoljava uslove
y (x0 ) = y0
y 0 (x0 ) = y10
(4)
...
y (n−1) (x0 ) = yn−1
0
I Rješenje početnog problema (4) postoji ako postoji interval (a, b) kome
pripada tačka x0 i ako postoji funkcija y = y (x), definisana na tom
intervalu, koja je rješenje jednačine (3) i zadovoljava uslov (4).

Cauchyev problem diferencijalne jednačine drugog reda
I Cauchyev problem diferencijalne jednačine drugog reda
y 00 = f (x, y , y 0 )
se sastoji u pronalasku onog rješenja y = y(x) koje zadovoljava početne

uslove
y (x0 ) = y0 , y 0 (x0 ) = y10 .
I Geometrijski gledano, treba naći takvu integralnu krivu koja prolazi tačkom
(x0 , y0 ) i ima u toj tački zadani koeficijent pravca tangente.

Jedinstvenost rješenja Cauchyevog problema jednačine
višeg reda
I Jedinstvenost rješenja Cauchyevog problema jednačine višeg reda ne znači
da zadanom tačkom (x0 , y0 ) prolazi samo jedna integralna kriva, kao što je
to bilo sa diferencijalnom jednačinom prvog reda koje su se mogle riješiti po
prvom izvodu.
I Za diferencijalnu jednačinu drugog reda jedinstvenost rješenja Cauchyevog
problema
y 00 = f (x, y , y 0 )
y (x0 ) = y0 , y 0 (x0 ) = y10
znači da tačkom (x0 , y0 ) prolazi jedinstvena integralna kriva, čija tangenta
u tački (x0 , y0 ) zaklapa sa pozitivnim dijelom x-ose ugao α0 čiji tangens je
jednak zadanom početnom uslovu y1 .

Primjer
Cauchyev problem y 00 − 4y = 12x, y (0) = 4, y 0 (0) = 1 ima jedinstveno rješenje
y = 3e 2x + e −2x − 3x. No ovo nije jedinstvena integralna kriva koja prolazi
tačkom (0,4). Ovom tačkom naime prolazi još beskonačno mnogo krivih
y = Ce 2x + (4 − C )e −2x − 3x, C 6= 3
koje zadovoljavaju datu jednačinu. Jedinstvenost rješenja slijedi iz činjenice da

samo kriva y = 3e 2x + e −2x − 3x u tački (0,4) ima tangentu čiji je koeficijent
pravca jednak 1.

Oblast egzistencije i jedinstvenosti rješenja diferencijalne
jednačine višeg reda
I Oblast u čijoj svakoj tački Cauchyev problem ima jedinstveno rješenje ćemo
označiti sa E i zvati oblast egzistencije i jedinstvenosti rješenja
diferencijalne jednačine višeg reda.

Opće rješenje diferencijalne jednačine višeg reda
Definicija
Neka je E oblast egzistencije i jedinstvenosti rješenja diferencijalne jednačine
y (n) = f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ). Funkcija y = ϕ(x, C1 , C2 , . . . , Cn ) definisana u
nekoj oblasti K varijabli x, C1 , C2 , . . . , Cn je opće rješenje date diferencijalne
jednačine ako vrijedi
1. ϕ(x, C1 , C2 , . . . , Cn ) je n puta neprekidno diferencijabilna po x u oblasti K.
2. sistem
y = ϕ(x, C1 , C2 , . . . , Cn )
y0 = ϕ0 (x, C1 , C2 , . . . , Cn )
(5)
...
(n−1)
y = ϕ(n−1) (x, C1 , C2 , . . . , Cn )
je rješiv po C1 , C2 , . . . , Cn u oblasti E, tj.
Ci = ψi (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ),i = 1, . . . , n za svako (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ) ∈ E.
3. Funkcija y = ϕ(x, C1 , C2 , . . . , Cn ) je rješenje početne jednačine za bilo koje
vrijednosti C1 , C2 , . . . , Cn pri čemu je
Ci = ψi (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ),i = 1, . . . , n za svako (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ) ∈ E.

Opće i partikularno rješenje jednačine višeg reda
I Familiju rješenja koja zavise od proizvoljnih konstanti C1 , C2 , . . . , Cn

nazivamo općim rješenjem jednačine
y = ϕ(x, C1 , C2 , . . . , Cn )
I Geometrijski opće rješenje diferencijalne jednačine višeg reda predstavlja

familiju integralnih krivih u ravni xy koja zavisi od n parametara
C1 , C2 , . . . , Cn pri čemu je jednačina te familije riješena po y.
I Opće rješenje sadrži sva rješenja Cauchyevog problema u čijim tačkama nije
narušena jedinstvenost.
Primjer
Opće rješenje diferencijalne jednačine y 00 − 4y = 12x je dvoparametarska familija
y = C1 e 2x + C2 e −2x − 3x

Partikularno i singularno rješenje diferencijalne jednačine
višeg reda
I Za jednačinu
Φ(x, y , C1 , ..., Cn ) = 0
kažemo da je opći integral diferencijalne jednačine višeg reda ako je njome
implicitno definisano opće rješenje.
I Sistemom
x = ϕ(t, C1 , . . . , Cn )
y = ψ(t, C1 , . . . , Cn )
je zadato rješenje diferencijalne jednačine višeg reda ako eliminacijom
parametra t iz sistema dobijemo opće rješenje jednačine.
I Rješenje koje možemo dobiti iz općeg rješenja za odred̄ene vrijednosti
konstanti C1 , C2 , . . . , Cn nazivamo partikularnim rješenjenjem.
I Rješenje u čijoj je svakoj tački narušena jedinstvenost Cauchyevog problema
nazivamo singularnim rješenjenjem. Odgovarajuća integralna kriva se naziva
singularnom.

Dovoljni uslovi egzistencije i jedinstvenosti Cauchyevog
problema
Teorem (Peanov teorem)

Neka je u oblasti O ⊂ Rn+1 definisana i neprekidna funkcija
f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ). Tada za svako (x0 , y0 , y1 , . . . , yn−1 ) ∈ O Cauchyev
problem
y (n) = f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) )
y (x0 ) = y0
y 0 (x0 ) = y10 (6)
...
y (n−1) (x0 ) = 0
yn−1
ima bar jedno rješenje koje je definisano bar na jednom segmentu |x − x0 | ≤ h.

Dovoljni uslovi egzistencije i jedinstvenosti Cauchyevog
problema
Teorem (Cauchy-Picardov teorem)

Pretpostavimo da je funkcija f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ) definisana na nekoj
zatvorenoj i ograničenoj oblasti
0 (n−1) n+1 0 0 (n−1) 0
R = {(x, y , y , . . . , y )∈R ||x−x0 | ≤ a, |y −y0 | ≤ b, |y −y1 | ≤ b, . . . , |y −yn−1 | ≤ b, a > 0, b >
i da zadovoljava sljedeće uslove

1. funkcija f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ) je neprekidna po svim svojim argumentima
(time i ograničena)
2. funkcija f (x, y , y 0 , . . . , y (n−1) ) ima ograničene parcijalne izvode po
argumentima y , y 0 , . . . , y (n−1)
Tada postoji pozitivan broj h ≤ a takav da Cauchyev problem (4) ima jedno i
samo jedno rješenje koje je definisano na intervalu |x − x0 | ≤ h.

Rješenje jednačine F (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0
Definicija
Funkcija ϕ(x), definisana na intervalu (a, b) je rješenje jednačine
F (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0
ako za svako x ∈ (a, b) vrijedi

1. Postoji ϕ(n) (x)
2. (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) ∈ D, gdje je D ⊂ Rn+2 oblast definisanosti funkcije F ,
3. F (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0

Jedinstvenost Cauchyevog problema jednačine
F (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0
Teorem
Ako su
1. Funkcija F , ∂F ∂F ∂F
∂y , ∂y 0 , . . . , ∂y (n) definisane i neprekidne u nekoj okolini tačke
(x0 , y0 , y1 , . . . , yn ) ∈ D, gdje je D ⊂ Rn+2 oblast definisanosti funkcije F ,
0 0
2. F (x0 , y0 , y10 , . . . , yn0 ) = 0

∂F
3. (x , y , y 0 , . . . , yn0 )
∂y (n) 0 0 1
6= 0
onda diferencijalna jednačina ima jedinstveno rješenje ϕ(x) definisano i n-puta
neprekidno diferencijabilnou nekoj okolini tačke x0 koje zadovoljava početne
uslove ϕ(x0 ) = y0 , ϕ0 (x0 ) = y10 , . . . , ϕ(n−1) (x0 ) = yn−1
0
i uslov ϕ(n) (x0 ) = yn0
I Jedinstvenost Cauchyevog problema nije narušena ako ϕ1 (x) i ϕ2 (x)
(n) (n)
zadovoljavaju iste početne uslove i vrijedi ϕ1 (x0 ) 6= ϕ2 (x0 )
I Singularna rješenja zadovoljavaju uslove
∂F
F (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0, (x, y , y 0 , . . . , y (n) ) = 0.
∂y (n)

Pedavanja IM2 1parc PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pedavanja IM2 1parc PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Funkcije više varijabli

Funkcije više varijabli 1/29

Područje definicije funkcije više varijabli

Grafičko predstavljanje funkcija više varijabli

Funkcije više varijabli 2/29

1. Do sada smo posmatrali funkcije

2. Funkcija više varijabli je

Funkcije više varijabli 3/29

I U matematici i u primjeni često se pojavljuju veličine koje zavise od više

Funkcije više varijabli 4/29

gdje je X ⊂ Rn . Pri tome za proizvoljno x = (x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ X pišemo

f (x1 , x2 , . . . , xn ) = y ili f (x) = y , y ∈ R.

I Realne brojeve x1 , x2 , . . . , xn nazivamo nezavisnim varijablama,

I Funkcija koja svakoj tački trodimenzionalnog prostora dodjeljuje dužinu

Područje definicije funkcije više varijabli

Grafičko predstavljanje funkcija više varijabli

Funkcije više varijabli 7/29

Funkcije više varijabli 8/29

I Uvjeti za odred̄ivanje područja definicije skalarne funkcije f (x1 , x2 , . . . , xn )

Funkcijom je definisana gornja polusfera x 2 + y 2 + z 2 = 1.

Funkcije više varijabli 9/29

Funkcije više varijabli 10/29

Funkcije više varijabli 10/29

Funkcije više varijabli 10/29

Funkcije više varijabli 11/29

Df = {(x, y ) ∈ R2 |y > −x}

Funkcije više varijabli 11/29

Df = {(x, y ) ∈ R2 |y > −x}

Funkcije više varijabli 11/29

Funkcije više varijabli 12/29

Funkcije više varijabli 12/29

Funkcije više varijabli 13/29

Funkcije više varijabli 13/29

Područje definicije funkcije više varijabli

Grafičko predstavljanje funkcija više varijabli

Funkcije više varijabli 14/29

I Grafički predstaviti je moguće samo funkcije jedne i dvije varijable

Funkcije više varijabli 15/29

G = {(x1 , x2 , . . . , xn , xn+1 ) ∈ Rn+1 |f (x1 , x2 , . . . , xn ) = xn+1 ∈ R}.

G = {(x, y , z) ∈ R3 |f (x, y ) = z ∈ R}.

I Svaka tačka A(x0 , y0 , z0 ) ∈ R3 za koju tačka M(x0 , y0 ) pripada domenu

pripada grafiku funkcije.

Funkcije više varijabli 17/29

Funkcije više varijabli 18/29

Funkcije više varijabli 19/29

L = {(x, y ) ∈ R2 |f (x, y ) = c}.

I Nivo linije spajaju mjesta iste vrijednosti c funkcije f

I Vršimo presijecanje površi f (x, y ) sa ravni z = c.

Funkcije više varijabli 20/29

Funkcije više varijabli 21/29

Funkcije više varijabli 22/29

Funkcije više varijabli 23/29

Funkcije više varijabli 24/29

I Primjer primjene nivo linija imamo u kartografiji: prikaz punom linijom

Funkcije više varijabli 25/29

Funkcije više varijabli 26/29

L = {(x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ Rn |f (x1 , x2 , . . . , xn ) = c}.

I Za n = 3 skup L nazivamo nivo površ funkcije f.

Funkcije više varijabli 27/29

Funkcije više varijabli 28/29

Funkcije više varijabli 29/29

Limes funkcija više varijabli 1/41

Granična vrijednost (limes) funkcije više varijabli