UNIVERZITET „ DŽEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU

EKONOMSKI FAKULTET

BOKO HARAM

-seminarski rad-

Kandidat Mentor

Godrana Petrović

Broj indeksa: 074/17

Mostar, maj, 2019. god.

 SADRŽAJ

1.UVOD ........................................................................................................................................... 3

2.BOKO HARAM ............................................................................................................................ 4

2.1.Nigerija, Čad i Kamerun ........................................................................................................ 4

2.2.Niger ....................................................................................................................................... 5

2.3.Historijski osvrt širenja Boko Harama ................................................................................... 6

2.4.Eskalacija sukoba ................................................................................................................... 7

2.4.1.Sukobi 2010..................................................................................................................... 8

2.4.2.Sukobi 2011..................................................................................................................... 8

2.4.3.Sukobi 2012..................................................................................................................... 8

2.4.4.Sukobi 2013..................................................................................................................... 9

2.4.5.Sukobi 2014..................................................................................................................... 9

2.4.6.Sukobi 2015..................................................................................................................... 9

2.4.7.Sukobi 2016................................................................................................................... 10

2.4.8.Sukobi 2017................................................................................................................... 10

2.5.Sukobljene strane ................................................................................................................. 10

3.ZAKLJUČAK ............................................................................................................................. 12

4.LITERATURA ............................................................................................................................ 13

2
1.UVOD

Boko Haram je nigerijska islamistička skupina, koju je 2002. osnovao Muhammad Yusuf, a
od 2009. djeluje kao naoružana džihadistička skupina. Skupina se protivi onim što se naziva
"nemoral" Zapadnog svijeta, posebice u okvirima seksualnosti, i vidi rasprostranjenu
korupciju i kriminal u Nigeriji kao posljedicu utjecaja Zapadnog svijeta i ne-islamskog
obrazovanja.

Vijeće sigurnosti u posljednja je gotovo dva desetljeća prihvatilo brojne rezolucije ukojima
ponavlja da su čini međunarodnog terorizma prijetnja za međunarodni mir isigurnost, što ga,
pak, legitimira na prihvaćanje za sve države članice pravno obvezujućih odluka. Reagirajući
na konkretna kršenja međunarodnog prava od terorističkihorganizacija, odnosno na različite
čine koji ugrožavaju međunarodni mir i sigurnost,Vijeće sigurnosti svojim rezolucijama
određuje prisilne mjere čiji su izravni adresatiterorističke organizacije, i/ili njihovi vođe kao
pojedinci, skupine, poduzeća i drugientiteti povezani s terorističkim organizacijama poput Al-
Qaide i Osame bin Ladena, tzv. Islamske Države (ISIL-a), Al-Nusrah Fronta (ANF-a), Boko
Harama u Nigeriji,Al-Qaide na području Arapskog poluotoka (Al-Qaida in the Arabian
Peninsula – AQAP),Al-Shabaaba u Somaliji itd.

Ključne riječi: Boko Haram, terorizam, organizacije, skupina, Vijeće sigurnosti,

3
2.BOKO HARAM
2.1.Nigerija, Čad i Kamerun

Nigerija (Federal Republic of Nigeria), država u zapadnoj Africi, na obali Gvinejskoga

zaljeva, između Nigera (duljina granice 1497 km) na sjeveru, Čada (87 km) na sjeveroistoku,
Kameruna (1690 m) na istoku, Atlantskog oceana na jugu i Benina (773 km) na zapadu;
obuhvaća 923 769 km².

Duž niske, naplavne i mangrovama obrasle obale (duga 853 km) s deltom Nigera pruža se do
250 km široka primorska močvarna ravnica pokrivena tropskom kišnom šumom.Prema
sjeveru primorska ravnica prelazi u ravnjake, koji obuhvaćaju najveći dio nigerijskoga
teritorija (prosječna visina od 400 do 600 m). Najviša su područja središnji masiv (Kagoro,
2100 m) i zapadni ogranci Kamerunskoga gorja (2040 m). Unutrašnji ravnjaci prekriveni su
savanom, koja na sjeveru (Sahara, zavala jezera Čad) prelazi u stepu. Klima je ekvatorska, s
prosječnom godišnjom temperaturom od 26 °C; u unutrašnjosti je nešto viša.Godišnja je
količina oborina u primorju 1500 do 4000 mm, u unutrašnjosti 500 do 1500 mm.Nigerijom
protječe rijeka Niger (4200 km) s pritokom Benue (1800 km). Nigerija je među etnički
najšarolikijim zemljama svijeta s oko 250 naroda. Najveće skupine su: na sjeveru Hausa i
Fulani (29%), uglavnom muslimani, na jugozapadu Yoruba (21%) većinom kršćani uz nešto
muslimana i animista, te na jugoistoku Igbo (Ibo, 18%), kršćani.Najbrojnija vjerska zajednica
u zemlji su kršćani (49%); a od toga 12% katolika, 26% Protestanti, 9% Afrički kršćani i 2%
Kopti, muslimani (45%) i ostatak su pripadnici domaćih vjera. U posljednjih nekoliko godina

4
vjerske su razlike izbile u prvi plan,osobito na sjeveru gdje je u nekimfederalnim jedinicama
uveden ucijelosti ili djelomično islamski šerijatski zakon.1

Čad (arapski Jumhuriyat Tshad, francuski République du Tchad), država u srednjoj Africi,
omeđena Libijom (1055 km) na sjeveru, Sudanom (1360 km) na istoku, Srednjoafričkom
Republikom (1197 km) na jugu te Kamerunom (1094 km), Nigerijom (87 km) i Nigerom
(1175 km) na zapadu; obuhvaća 1 284 000 km². Najviši je sjeverni dio Čada, u kojem se u
granitnom gorju Tibesti izdižu vulkanski vrhunci do 3415 m visine (Emi Koussi). U istočnom
dijelu nalaze se ravnjak Ennedi, ogranci gorja Darfur i kristalični ravnjak Ouaddaï (Wadai),
koji se izdižu do 600 m visine. Najveći je dio Čada nepregledna nizina prekrivena dinama i
živim pijeskom, s depresijom Bodélé i zavalom Čadom s istoimenim jezerom u zapadnom
dijelu. Riječna je mreža razvijena samo na jugozapadu zemlje, gdje glavna rijeka Chari s
pritokom Logone utječe u jezero Čad.

Kamerun (francuski République du Cameroun, engleski Republic of Cameroon), država u

ekvatorskoj Africi na obali Gvinejskoga zaljeva (Atlantski ocean), između Nigerije na zapadu
i sjeverozapadu (duljina granice 1690 km), Čada na sjeveroistoku (1094 km), Srednjoafričke
Republike na istoku (797 km), Republike Kongo na jugoistoku (523 km) te Ekvatorske
Gvineje (189 km) i Gabona (298 km) na jugu; obuhvaća 475 650 km².Obalni je dio Kameruna
uz Gvinejski zaljev pretežno močvarna ravnica; duljina obale 420 km.Središnji dio zemlje
visoki je ravnjak koji se prema jugu spušta u zavalu Konga, a na sjeveru prelazi u zavalu
jezera Čad.U središnjem dijelu Kameruna nalazi se ravnjak Adamaoua, a jugozapadno od
njega iz obalne nizine uzdiže se vulkansko gorje Kamerun (Mt. Cameroun, najviši vrh zemlje;
4095 m).Oko Čadskoga jezera razvijena je suha stepa, na visokom ravnjaku savana, a u
primorju i južnim dijelovima zemlje tropska kišna šuma.

2.2.Niger

Niger (République du Niger), država u zapadnoj Africi, između Alžira (duljina granice 956
km) i Libije (354 km) na sjeveru, Čada (1175 km) na istoku, Nigerije (1497 km) i Benina
(266 km) na jugu te Burkine Faso (628 km) i Malija (821 km) na zapadu; obuhvaća 1 267 00
km².Oko 50% teritorija Nigera čini pustinja (južni dio središnje Sahare). Na jugu, između

1
Savić V. I., 2015., „Dokud treba sezati pogled Europske unije?”, „Razmatranje o Nigeriji”, Europske studije.
1.str.243-246.
5
središnjega toka Nigera i jezera Čada, pretežno je ravan kraj (prosječna visina od 200 do 500
m). U središnjem dijelu izdiže se uranijem bogat planinski masiv Aïr (Mont Bagzane, 2022
m) raščlanjen mnogobrojnim vadijima i okružen stepeničastim ravnjacima. Istočno od Aïra,
prema zavalijezera Čada, prostiru se pješčanepustinje Ténéré i Bilma. Na sjeveroistoku
Nigera nizje prostranih ravnjaka do 1000 mvisine (Djado, Manguéni, Tchigaï),ogranaka gorja
Ahaggar i Tibesti.

2.3.Historijski osvrt širenja Boko Harama

Prije kolonizacije i naknadnog pripajanja u Britansko carstvo 1900. godine kao kolonijalna
Nigerija, Bornu carstvo vladalo je teritorijem na kojem je Boko Haram trenutno aktivan.Bio je
suveren sultanat koji se razvijao prema načelima Ustava Medine, s većinskim stanovništvom
Kanuri muslimana. Godine 1903., Borno, Emirato i Sokoto kalifat dolaze pod kontrolu
Britanaca.2 Kršćanski misionari u ovo vrijeme širili su kršćansku poruku u regiji i imali
mnogo obraćenika.Britanska okupacija završila je nigerijskom neovisnošću 1960. Osim
kratkog perioda civilne vladavine između 1979. i 1983. godine, Nigerija je vladala nizom
vojnih diktatura od 1966. do pojave demokracije 1999. godine.Vjersko nasilje dostiglo je
novu visinu 1980. godine u Kano , najvećem gradu na sjeveru zemlje, gdje je muslimanska
fundamentalistička sekta Yan Tatsine ("sljedbenici Maitatsina") potaknula pobune koje su
rezultirale četiri ili pet tisuća smrtnih slučajeva. Socijalna nejednakost i siromaštvo pridonijeli

2
United Nations, 2015., „Promotion and protection of the rights of children”, Children and armed conflict,
Securty council.No.22
6
su i pobuni Maitatsina i Boko Harama. U desetljećima od kraja britanske okupacije, političari
i akademici iz uglavnom islamskog Sjevera izrazili su temeljnu oporbu zapadnjačkom
obrazovanju. Političke etno-religijske interesne skupine, čiji članovi uključuju utjecajne
političke, vojne i vjerske vođe, napredovali su u Nigeriji, premda su ih uglavnom potisnuli
pod vojnom vladavinom.

Mohammed Yusuf utemeljio je sekciju koja je 2002. godine postala poznata kao Boko Haram
u Maiduguri, glavnom gradu sjeveroistočne države Borno.Utemeljio je vjerski kompleks i
školu koja je privukla siromašne muslimanske obitelji iz Nigerije i susjednih zemalja.Centar
je imao politički cilj stvaranja islamske države , i postao je regrutno polje za
džihadije.Denuziranjem policije i državne korupcije, Yusuf je privukao sljedbenike
nezaposlenih mladih.Izgleda da je razlog za kojeg je Yusuf utemeljio Boko Haram da je vidio
priliku da iskoristi javno bijes na korupciju vlade povezujući ga s utjecajem zapada u
upravljanju.Boko Haram je tijekom prvih sedam godina svog postojanja bio više ili manje
mirno obavljao svoje operacije, povlačenjem iz društva u dalekim sjeveroistočnim
područjima.3 Vlada je više puta ignorirala upozorenja o sve militantnijem karakteru
organizacije.Uhićenje Yusufa podigao ga je u status heroja.Bornoov zamjenik guvernera
Alhaji Dibal navodno je tvrdio da je al-Qaeda imala veze s Boko Haramom, ali ih je prekinuo
kad su odlučili da je Yusuf nepouzdan.

2.4.Eskalacija sukoba

26 jula 2009. dolazi do izbijanja nasilja jer Boko Haramu nije odobrena dozvola za
demonstracije u oblasti Bauchi, a policija je uhitila nekoliko članova skupine za koje se
sumnjalo da pripremaju atentat.Dan poslije pripadnici Boko Harama pale nekoliko crkava,
jednu policijsku postaju, carinski ured i zatvor u Bornu.Armija odgovara velikom ofenzivom
u Maiduguri. Oko 700 osoba je ubijeno u petodnevnim borbama u gradu, a 100 tijela je
pronađeno nedaleko od jedne džamije u koju su upale snage sigurnosti.Yusuf je pokušao
pobjeći ali biva uhićen i ustrijeljen je u pritvoru samo nekoliko sati poslije uhićenja.Yousufov
najbliži suradnik Abubakar Shekau bio je povrijeđen i vjerovalo se da je umro, međutim
preživio je ranjavanje i preuzeo je upravljanje organizacijom.

3
Ahokegh A .F., „Boko Haram; a 21st Century challenge in Nigeria”, European scientific journal, Rujan
vol.8.No.21
7
2.4.1.Sukobi 2010.

2010.godine oslobođen je 721 zarobljenik među kojima je bilo i oko 50 članova Boko
Harama. U decembru 2010. dolazi do ponovne eskalacije nasilja u Maiduguri.Nekoliko
eksplozivnih naprava eksplodiralo je također u gradu Jos, a Boko Haram preuzeo je
odgovornost za taj čin. Nekoliko lokalnih imama je uputilo javnu kritiku vladi jer nisu prije
djelovali iako su od njih dobili upozoravajuće signale o Boko Haramu.

2.4.2.Sukobi 2011.

29. maja 2011., nekoliko sati nakon što je Goodluck Jonathan prisegnuo kao predsjednik,
nekoliko bombaških napada Boko Haram ubio je 15 i ozlijeđeno 55.Boko Haram je 16. juna
tvrdio da je provela bombardiranje bombe Abuja u policiji, prvi poznati napad samoubojice u
Nigeriji. Dva mjeseca kasnije zastava Ujedinjenih naroda u Abujiji bila je bombardirana, što
znači da je prvi put da je Boko Haram napao međunarodnu organizaciju. U decembru je
izvršio napade u Damaturu koji je ubio više od stotinu ljudi, a potom se sukobio s
sigurnosnim snagama u decembru , što je rezultiralo s najmanje 68 smrti. Dva dana kasnije na
Božić, Boko Haram napao je nekoliko kršćanskih crkava s eksplozijama bombe i
pucnjavama.4

2.4.3.Sukobi 2012.

U januaru 2012. Abubakar Shekau , bivši zamjenik Yusufa, pojavio se u videu objavljenom
na YouTubeu. Prema Reutersu , Shekau je preuzela kontrolu nad skupinom nakon Yusufove
smrti 2009. Tijekom 2012. godine 792 je osoba poginulo kao rezultat pobune Boko
Harama.20. januar - januar 2012.dešavaju se Nigerijski napadi. 183 osobe, od kojih su
najmanje 150 civila i 32 policajaca, ubijeni su u Kano Stateu Batom Harama. 25. decembra 27
kršćana ubijeno je u Maiduguri i Potiskumu sumnjivim militantima Boko Harama.

4
Solomon H., 2012., „Counter-Terrorism in Nigeria”, The RUSI Journal, 157:4.No6-11
8
2.4.4.Sukobi 2013.

Islamski pobunjenici u Nigeriji 2013. ubili su najmanje 1.000-1.007 ljudi.

18. marta 2013. Kano bombaškmi autobusom, između 58 i 65

osoba, ubijeno je u bombardiranjem
automobila.
16. 2013. Baga masakr, 187 osoba poginulo je u
Bagi u državi Borno.
6. jula Yobe državna škola (više od 42 je ubijeno od
strane Boko Harama)
29. oktobar Boko Haram napada Damaturu. Najmanje
128 ljudi ubijeno je (95 militanata, 23
vojnika, 8 policajaca i 2 civila).

2.4.5.Sukobi 2014.

Krajem januara 2014. ubijene su 45 osobe u napadu Boko Harama u sjevernoistočnoj Nigeriji.

12. februara ubijeno je najmanje 39 osoba a djevojčice su uzete za taokinje kada je grad
Kondunga napadnut i zapaljen.
16. februara ubijeno je oko 100 osoba u gradu Izghe.14. travnja napadnuta je jedina gimnazija
za djevojčice, Chibok, u regiji Borno. Najmanje 16 osoba je ubijeno, a 273. učenice su otete,
od kojih je najmanje 53 uspjelo pobjeći

2.4.6.Sukobi 2015.

7. marta - pet eksplozija samoubilačkih bombi ostavilo je 54 mrtvih i 143 ranjeno u

Maiduguri. Nakon eksplozija, Boko Haram službeno izjavljuje odanost islamskoj državi.
Tijekom proljeća 2015. Nigerijska vojska započela je ofanzivu protiv Boko Harama u šumi
Sambis, ali je usporena zbog miniranosti. Unatoč tomu, 28. aprila 2015. godine četiri boko
Haram kampa u šumi Sambisa pronašla je nigerijska vojska te je oslobodila gotovo 300
djevojaka i žena koji nisu, međutim, bili nestale Chibokove djevojke. Dana 30. aprila 2015.
godine uništeno je još 13 logora Boko Haram, a navodno su u blizini Kawurija i Konduge
nalazilo više od 234 žena i djece.5

5
Fabijanić Gagro S., Poropat L., 2015., Uloga i aktivnosti tijela Ujedinjenih naroda ... Zbornik Pravnog
fakulteta Sveučilišta Rijeka, vol. 36, br. 2.str.759
9
2.4.7.Sukobi 2016.

U martu 2016. navodno je Boko Haram iskoristio otoke na jezeru Chad kao baze. Generalni
generator Lucky Irabor 31. augusta 2016. godine izjavio je da su militanti sada kontrolirali
samo nekoliko sela i gradova u blizini jezera Čad i šume Sambisa. Dalje je izjavio da je
vojska očekivala da ponovno zatraže konačna uporišta skupine za nekoliko tjedana.

2.4.8.Sukobi 2017.

Između 25. i 26. marta 2017. godine, DSS je izjavio da su uhitili 5 osumnjičenih članova
Boko Harama.2. aprila 2017. Al Jazeera je izvijestio kako je nigerijska vojska započela ono
što je reklo "konačna ofenziva" kako bi ponovno zadobila posljednja uporišta Boko Harama.
Dana 17. maja 2017. godine, nigerijska vojska izvijestila je da je uhitila oko 126 osumnjičenih
terorista Boko Harama na logoru za interno raseljene osobe (IDPs) u Damboi, Borno State.

2.5.Sukobljene strane

Vlada Nigerije – društvena nepravda, politička korupcija, neravnomjerni ekonomski razvoj

sjevera, korumpirana neefikasna vlada, nesposobna da veliko naftno bogatstvo iskoristi za
opći napredak. Vojnici se žale na nedostatak oružja i čak su odbijali da se suprostave bolje
naoružanim ektremistima. Novi predsjednik zalaže se za uklanjanje neučinkovite i
korumpirane vojske, vraćanje teritorija i oslobađanje talaca. Boko Haram pokret zagovara
odvojenost polova u procesu obrazovanja, ali ih podjednako poučava svim naučnim
disciplinama. Pripadnici pokreta ne prihvaćaju parlamentarizam već kao ultimativni izvor
zakonodavstva priznaju slovo Kur’ana. Konačni cilj ove grupe je stvaranje islamske države na
sjeveru Nigerije.6 Dana 17. maja 2014. godine, predsjednici Benin, Čad, Kamerun, Nigerija i
Nigeru sastali na summitu u Parizu i dogovorili borbu protiv Boko Harama na koordiniranoj
osnovi, dijeleći posebno nadzor i prikupljane podatake. Snage Čada proglasile su totalni rat na
Boko Haram. Zapadne zemlje, uključujući Britaniju, Francusku, Izrael i Sjedinjene Države
također su obećale potporu, uključujući tehničke ekspertize i usavršavanja. New York Times
izvijestio je u martu 2015. da je na stotine privatnih vojnih izvođača iz Južne Afrike i drugih
zemalja igraju odlučujuću ulogu u nigerijskoj vojnoj kampanji, koje djeluju u napadima
helikoptera i oklopnih transportera i pomoći u planiranju operacija. Boko Haram dobiva

6
Walker A., 2012., „Special report- What is Boko Haram?”, United states institute of peace.No.22
10
sredstva iz pljački banaka i otkupnina od otmica. Kao primjer, početkom 2013. godine,
naoružani napadači iz Boko Haram oteli su obitelj od sedam francuskih turista na odmoru u
Kamerunu. Dva mjeseca kasnije, otmičari su pustili taoce, zajedno s 16 drugih u zamjenu za
otkupninu od 3.150.000 $. U novije vrijeme, Boko Haram je proširio svoje financiranje na
strane donatore, i druge pothvate poput lažnih humanitarnih organizacija. Boko Haram svoje
izvore financiranja kroz korištenje visoko decentralizirane distribucijske mreže. Grupa
zapošljava islamski model prijenosa novca pod nazivom hawala, koji se temelji na časti
sustava i globalnu mrežu agenata koju čini financiranje teško pratiti.7

7
Boko Haram povremeno je spojen u medijskim izvještajima sa krijumčarenje kokaina.
11
3.ZAKLJUČAK

Boko Haram je nigerijska islamistička skupina, koju je 2002. osnovao Muhammad Yusuf, a
od 2009. djeluje kao naoružana džihadistička skupina. Skupina se protivi onim što se naziva
"nemoral" Zapadnog svijeta, posebice u okvirima seksualnosti, i vidi rasprostranjenu
korupciju i kriminal u Nigeriji kao posljedicu utjecaja Zapadnog svijeta i ne-islamskog
obrazovanja.Članovi skupine zahtjevaju da se muslimansko šerijatsko pravo i islamske škole
uvedu diljem Nigerije, a kao cilj imaju svrgavanje državne sekularne vlade. Izvodili su napade
na policiju i vladine službenike, na crkve, škole i kršćnske četvrti, ali i na muslimanske vođe
koji su kritizirali skupinu ili koji pomažu rad vlade. Skupina je ubila veliki broj učenika i otela
učenice s ciljem njihove prodaje u roblje, a i zato da bi se udale a ne išle u školu. Napadi su
uglavnom izvođeni u sjevernoj Nigeriji gdje muslimani čine većinsku religiju.Skupinu Boko
Haram ne dobiva veliku podršku iz redova lokalnog stanovništva. Kada je skupina osnovana
2002., nije zvana Boko Haram, već nigerijski talibani, a skupinu su odlučno kritizirale
muslimanske vođe. Ipak, jedan dobar dio muslimanskog stanovništva želi uvesti šerijatsko
pravo da bi se na taj način borili protiv kriminala. Državno tajništvo SAD-a tretira Boko
Haram kao terorističku organizaciju.

Vijeće sigurnosti UNneprestano upozorava na ugrožavanje međunarodnog mirai sigurnosti

koje čini teroristička organizacija Boko Haram (Jama’atu Ahlis Sunna Lidda’awati Wal-
Jihad) na području zapadne i središnje Afrike. Tako je tijekom 2015. godine Vijeće sigurnosti
u nekoliko navrata najstrože osudilo terorističke napade BokoHarama na nigerijske gradove
Maiduguri i Potiskum 10. i 11. marta u kojima su iskorištena djeca kao bombaši samoubojice;
potom na grad Bagu od 3. do 7. marta, kojisu rezultirali masovnim stradavanjima civilnog
stanovništva i njihovih domova; tebrojne napade na područje Lake Chad Basin uz nigerijsku
granicu s Kamerunom i Čadom. Vijeće sigurnosti osuđuje nasilje počinjeno protiv civilnog
stanovništva, osobito protiv žena i djece, otmice ljudi, ubojstva, pljačke, silovanja,
podvrgavanje civilaseksualnom ropstvu i drugim oblicima spolnog nasilja, novačenje djece i
uništavanjecivilne imovine te poziva Boko Haram na prestanak neprijateljstava bez
odgađanja,na razoružanje i demobilizaciju te oslobađanje svih osoba koje drže u zatočeništvu.
I u idućem razdoblju Vijeće sigurnosti izražava duboku zabrinutost zbog činjenicešto
aktivnosti Boko Harama i dalje ugrožavaju mir i sigurnost u Africi, ali i zbog povezanosti te
skupine s tzv. Islamskom Državom.

12
4.LITERATURA

1. Ahokegh A .F., „Boko Haram; a 21st Century challenge in Nigeria”, European

scientific journal, Rujan vol.8,no.21
2. Fabijanić Gagro S., Poropat L., 2015., Uloga i aktivnosti tijela Ujedinjenih naroda ...
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka, vol. 36, br. 2, 759-786
3. Savić V. I., 2015., „Dokud treba sezati pogled Europske unije?”, „Razmatranje o
Nigeriji”, Europske studije. 1., 243-246.
4. Solomon H., 2012., „Counter-Terrorism in Nigeria”, The RUSI Journal, 157:4, 6-11
5. United Nations, 2015., „Promotion and protection of the rights of children”, Children
and armed conflict, Securty council
6. Walker A., 2012., „Special report- What is Boko Haram?”, United states institute of
peace

13