Petar Kočić: Mrguda (kratak sadržaj)

Mrguda pokupila več i krenula na perilo. Stid je ići, boji se da će kogd što rđavo reći. I
majka Mrgudina tako je znala otići u selo i zaboravi se, pa omrkne. Došla Mrguda tamo ka
dčuje razgovor 2 žena. Misli kako o njoj pričaju, kako ima manje od 17 god, a već joj sise
nabrekle i kako je kopile. Mrguda ode da pere veš. Lijepa je i jedra, lice smeđe, oči crne, usne
mesnate crvene. Mrguda je slatke krvi (kao što Sofka ima „ono njeno“). Mrguda misli da je
samo Miki draga, a za ostale boli je briga. Pere veš i poče pjevati „Moj se dragi na vojsku
sprema“. U tom dođe Mika. Ona ga poče tjerati da drugi ne bi svašta pričali. Mika dođe do nje.
Ona ga pita šta hoće od nje, voli ga, dala bi mu i dušu. Pa uze njegov nož i malo se posiječe po
ruci te mu svoje krvi dade na maramici (ta krv kao predstavlja dušu). Onda joj Mika priđe i
poče je grliti i ljubiti. Ona se otima, kao ne valja se prije vjenčanja. On joj zavuče ruke u grudi.
Ona tad zaneseno naže glavu na njega, a onda joj rumenilo na licu smijeni bljedilo. Otada se
nije sama sastajala sa Mikom, a voljela ga je. U jesen on ode u vojsku. Veče prije poslaka
Mikonog u vojsku, Mrguda se spremala za spavanje. Pomisli na Miku. Obrazi se zažariše, obli
je znoj, snaga nabreknu, sva gori (naložila se xD). Zapita se hoće li doći, a onda poče osjećati
kako je to grijeh što je pomislila. Mjesečina. Vjetar lomi grane i nosi suvo lišće. Tako će se i
ona osušiti čekajući ga da dođe iz vojske. Ali, obeća sebi da će ga čekati, pa makar je i carev
sin prosio. „Gorjela je, drhtala je, pa je onda tiho u suzama kao malo sisanče zaspala…“
Škripnuće vrata. Mjesec zašao, vjetar utolio, šumi samo rijeka. Ledena, jesenska noć.
Dijalog pripovjedača i još nekog. Lani ubila krlja, pa grad ove godine – 3. put vrijeme
sve ubija od okupacije. „Kako nas neće vrijeme biti kad se kopilad rađaju, a svijet se brez božje
volje vješa!“ Pa reče kako se objesila Mrguda Maletina i prokle je kao da je grad zbog nje pao.
Drugi reče: „Ne kuni, dijete! - viknu stari Čočorika. Grad je božja volja. Mrguda je pogriješila,
krv je zanijela, ama i grijeh svoj okajala. Djeco, ne kun’te je, već recite: bog da joj dušu prosti!“