Slavko Kolar,

Breza
Tema: Istraživanje unutarnjeg svijeta i univerzalnih ljudskih težnji kroz
sukob između ruralnog i urbanog života.
Mjesto radnje: Labudan brdo
Vrijeme radnje: prva polovica 20 stoljeća
Kratki sadržaj:
Mlada Janica udala se za postarijeg momka Marka Labudana, sina
Kate Labudanke i Mike Labudana. Živi po seoskim običajima u
njegovoj kući zajedno s njegovim roditeljima. Dolazi iz vrlo siromašne
obitelji. Janica je rodila djevojčicu. Nekoliko dana je ležala u krevetu i
onda su je potjerali na pašu. Vrijeme je bilo jesensko, prohladno i
kišno, Janica je sva dolazila mokra prozebla i razboljela se. Dolazile su
mnoge seoske babe, liječile je svim i svačim, ali nije bilo pomoći.
Doktora nisu htjeli zvati jer bi ga skupo platili. Janici je bilo sve gore i
počela je buncati. Zatim joj je umrlo dijete. Marko nije volio ženske
bolesti, pomoći joj ionako nije mogao pa mu se nikako nije dalo ući u
sobu k Janici. Gotovo više od ženine bolesti Marka muči što će kod
Žugečića uskoro biti svatovi gdje je on pozvan da bude barjaktar.
Žugečići inače ne zovu bilo koga, oni su ipak bogataši, ali Marko je bio
u svim svatovima glavni barjaktar i želi predvoditi te svatove. Janica je
umrla i tek tada je Marko ušao u sobu i ugledao ju. Sutradan je Janica
bila pokopana. Osam dana nakon sprovoda, bili su Žugečićevi svatovi.
Marka muči treba li ići budući da mu je nedavno umrla žena. Ipak je
otišao, napio se, plesao s tuđim curama i na kraju potukao s
momcima sa Žugečić-brda. U želji za osvetom, krenuo je kući po
pušku. Na putu kući ugledao je Janicu. Stajala je sva u bijelom, visoka
i vitka. Sav se ukočio sve dok nije svanulo. Tada je shvatio da to nije
bila Janica već stablo breze. Sutradan je Marko uzeo sjekiru, stao pod
brezu, a onda su mu ruke zadrhtale. Nije imao snage posjeći tako
visoku, vitku i nježnu brezu.

Karatkerizacija likova:
Janica se izgledom i hodom razlikuje od ostalih ali je inače tipična
seoska cura. Citat: «Pa dok druge cure i snaše teško koračaju kao
medvjedi, u njezinom hodu ima nešto ritma, možda čak i
elegancije…». Janica je i veoma lijepa: Citat: «Oči su joj plave, plavlje
od jasnog neba, a za kosu rekoše neki da je crvenkasta, a neki da je
zlatna ili pozlaćena. Svakako je izvrsno pristajala onim nasmijanim,
malim usnicama.». Janica je svjesna odnosa u novoj obitelji (a i ona
sama dolazi iz još siromašnije obitelji) i poslova koji je tamo čekaju i
sve strpljivo podnosi zbog ljubavi prema Marku. Ponekad Janica i
odbrusi svekrvi Kati: Citat: «A kaj tu zijate kakti da ste v šumi!? Nis ja
bormeš gluha!». Janica neizmjerno voli Marka i ponosi se njime, no
on joj ljubav baš i ne uzvraća, jer u njihovoj je sredini normalno da
muškarci osjećaje ne iskazuju riječima. Ipak, Janica drži da je Marko
dobar prema njoj jer ju ne tuče kao što to rade ostali muževi i to je za
nju znak ljubavi. Janicu je ubila grubost života, a da ju ona nije
osjećala jer joj je ljubav davala snagu.

Marko ima oko 30 godina. On je lugar, a i cijenjen je. Citat: «Inače

bijaše on svjetski čovjek…bio je i u Americi, pa prošetao po cijelome
svijetu, za svjetskog rata bio godinu dana žandar, pa šumski radnik,
pa sobar, živio neko vrijeme u gradu, bivao mnogo s gospodom…»
Zgodan je muškarac. Citat: «Mnogoj curi, mnogoj udovici a i udatoj
ženi zapelo oko za one njegove uvijek propisno zavrnute brkove i za
oštre sokolove oči.». Marko je ustvari odabrao Janicu za ženu zato što
je nadšumar rekao da je ona bolja od drugih. A «gospodin nadšumar»
je za Marka bio bog.
Citat: «Neki šumar tj. sam gospodin nadšumar, Markov šef i bog
bogova, kad je vidio Janicu još kao djevojku sav se oduševio: «To je
cura… Vidiš li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza. Uprav kao
breza. Otmjena pojava… Što je breza među grabarima i bukvama to je
ta djevojka među tim vašim glomaznim curetinama!» Marko ne
pokazuje izljeve nježnosti kako ne bi ispao mekušac, ne miješa se u
kućne poslove, ne tuče Janicu (samo ju je jednom ošamario a i tada je
sama priznala da je ona kriva). Od Janičinih poziva mu je važnije
pravljenje klopke za tvora kako bi zadivio nadšumara. Imao je svoja
razmišljanja. Citat: «Ne može se reći da Marko nije volio svoju ženu i
da mu nije bilo žao što će umrijeti, ali opet, može li joj on pomoći? Pa
da plače dan i noć, njojzi od toga nikakve koristi.» Muči ga i to što će
ga njezina smrt spriječiti da bude «barjaktar» – zastavonoša i
predvodnik svatova, jer je po tome bio nadaleko poznat. Ipak je u
svatove otišao tek osam dana nakon Janičine smrti. Nakon tučnjave,
dok je zbog osvete trčao kući, na rubu šume mu se bijesnom,
pijanom, umornom i pretučenom ukazala Janica. Prikaza je ustvari
njegova probuđena savjest. Bezuspješan pokušaj da posječe brezu
dokazuje njegov osjećaj krivnje i prekasno probuđenu svijest te je
spoznao da nije dovoljno učinio za svoju Janicu koja mu je bila
beskrajno odana.

Mika Labudan je Markov otac. Njegovo sjećanje na pijančevanje uz

lijes Jakoba Dugijana primjer je crnog humora. Kada Janica umre,
Mika razmišlja o njoj i silno se rastuži: Citat: «Na cesti ispod groblja
stajao je stari Mika kraj svojih volova. Rastužio se i on: «Itak mi je
dobra bila. Vredna je bila, Bog joj da dušici lehko. Kuliko je puti mesto
mene blago naranila i očistila…» Tvrd je inače i mrk bio Labudan ali
sad se je raznježio. Možda i zato što je bočica bila već prazna. Osjetio
on potrebu da pođe na grob, da svojoj snahi baci grudicu zemlje, da
joj grobić blagoslovi.» Kada je došao do groba, Mika opet pokazuje
osjećaje. Citat: «Ej Janica draga moja snejo, mirno tu počivaj i naj mi
nikaj za zlo zeti! Znaš, čovek je star i siromak pa je i koji put zločest!»
Pisac kroz Miku opet pokazuje crni humor: Citat: «Nagnuo se stari, ali
malo previše. Skliska je i mokra bila ona teška ilovača, a njemu čudno
pred očima. I omaknu se stari Mika. Tek jeknu preplašeno: «Ajoj!» i
već pade naglavce u jamu. Zastade svima dah. Da nije to prst božji?
No nije bilo ništa. Jer stari je Mika doduše bolno i prestrašeno
povikao: «Ajoj, vlečete me van! Neću ostati v grobu – još ne, još ne!»
A kad su ga izvukli blatna, musava i prestravljena: Citat: «Ajd, fala
Bogu nisam ostal… a, Bože moj!… Itak je lepše na ovome svetu…»

Kata Labudanka je Markova majka, siromašna i ukorjenjena u

tradicionalni način života, po tradiciji je tjerala Janicu da najviše radi
jer je najmlađa žena u kući. Napravila je paniku kada je Janica naglo
umrla jer nisu na vrijeme zapalili svijeću, pa strahuje od božje kazne.
Mišljenje o dijelu:
Djelo je veoma zanimljivo.
Književna vrsta: roman
Biografija pisca:
Slavko Kolar (Palešnik pokraj Garešnice, 1. prosinca 1891. – Zagreb,
15. rujna 1963.) bio je hrvatski književnik i filmski scenarist.
Najpoznatija djela su mu: Breza (koju je i sam režirao, uz pomoć
redatelja Ante Babaje) i Svoga tela gospodar.