MIROSLAV KRLEŽA

Usamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.

I mjesečina može biti pogled na svijet.

Ljubav ljudi loču, nažalost, a ljubav nije pivo, ljubav je nadahnuće.

Ljudi su više glupi i nesretni nego što su krivi.

Postoje dva stabla ljudske spoznaje: čulnost i razum.

Prvim od njih stvari primamo, a drugim zamišljamo.

Ljudi čitaju kako hoće da čitaju, a ne kako je napisano.

Bog je čudesna i strašna riječ, nastala od straha pred smrću.

Može se kad se hoće, ako se hoće tako da pucaju kosti onima koji tako neće.

Ljubav nije vještina. To je pitanje dara kao i poezija.

"Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno…"

“Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti
vrlo često dublje od najmračnijega ponora.”
“Može se, kad se hoće, ako se hoće tako, da pucaju kosti onima koji tako neće.”

“Ljudska glupost je neizmjerna.”

“Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno
pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni
drugima kažu golu istinu.”

“I mjesečina može biti pogled na svijet.”

“Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno…”

“Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku.”

"I mjesečina može biti pogled na svijet."

"Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno
pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni
drugima kažu golu istinu. "

"Ljudska glupost je neizmjerna."

"Može se, kad se hoće, ako se hoće tako, da pucaju kosti onima koji tako neće."

"Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku."

"Riječi... spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti
vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
"Zakoni stoje slijeva i zdesna ko granitne stijene visoko do neba. (...) I tako čekam da se sve
raspline:te granitne stijene, ta smrt na logu, da kažem zbogom svijetu, čovjeku i bogu." (Čovjek
osuđen na smrt)

"Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao
olovo i kada je teža teška kao grob." (Monolog gnjila čovjeka - lirski motivi u prozi)

"Europa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi."

"Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje." (Mržnja)

"Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj, (...) Danas paseš ko krava nad grobom glupe
Evrope, ne umijući drugo nego mahati repom."

Gdje naivni su oni glupi dani kada smo, davno tome, sanjali o leopardski, zmijski otrovnoj, o zlatnoj,
čudnoj, tajanstvenoj Evropi? (...) Evropa leži mrtva."

"-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca, naivna, glupa, lirska, slijepa djeca; mi danas znamo
jedno, a to je to što znamo: i logika da ima giljotinu."

"-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca, mi danas znamo jedno, a to je to što imamo: poezija da
nije zlatna ribica u kristalnome lancu tihe lirske sobe, ni tamjan slatkih riječi u gubici krvnika." (Evropa
godine tisuću devet stotina četrdeset i druge)

"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi
nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude
bilo da bi biti bilo."

"Za sretnu pjesničku formulu, koja se kao inspiracija podudara s osnovnim motivom što ga je čovjek
naumio izraziti, potrebno je veoma često da se „x“ dojmova slije u neznatnu, na prvi pogled nevažnu,
sitnu školjčicu jedne jedine rečenice, a često i samo jedne jedine riječi. U takvoj riječi čuva se
nepregledna množina pamćenja, kao što i u vinskoj kaplji blista ogromna količina svemira, neba,
sunca, čokota, zemlje, vinograda, pjesama pod zvijezdama, ljudskog znoja i patnje, a sve je samo
jedna blistava prozirna vinska kapljica koju sigurno nitko nije izmislio napamet."

"U ime deklasiranog i proletizitanog hrvatskog naroda nije osim Silvija Kranjčevića progovorio ni
jedan pjesnik, a i danas (1926.) kada bi se netko primio da postane advokatom nepismene raje, pribili
bi ga na sramotan stup, žigosali kao odroda i proglasili odmetnikom od Hrvatstva, samo zato jer se
čovjek odlučio da progovori u ime pravih i nemaskiranih hrvatskih narodnih interesa."

"Jedno je kozmopolitska literatura zapadnih velegradova, a drugo politička stvarnost porobljenog

naroda kojem pripadaš. Nije isto pisati liriku kao kolonijalno fijakersko kljuse koje sa svojim narodom
tegli tuđe fijakere: „La marquise sorti a cinq heueres“ ili se vozikati u kočiji kao prava autentična
markiza."

"U sredini dakle gdje se Quiquerezove vinjete o Kralju Tomislavu na dvostrukosladnom pivu
Zagrebačke dioničke pivovare smatraju nacionalnom manifestacijom, ja sam pišući o našim narodnim
motivima kraljevskog sajma, rata, kasarne i ratovanja, proglašen narodnorazornim, anacionalnim
elementom."

"Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo."

"Vrijeme je da se zamislite što znači kad jedan živ čovjek smatra prirodnim da ga njegovi suvremenici
dignu do polubožanstva, i što znači kad se je netko pretvorio u tajanstven pojam iza zavjese, a pred
zavjesom kleči puk i moli litanije. Milosnici vaši, korisnici vaši, udvornice i laskavci, dvorjanici,
dostojanstveni pripuzi, dvorske budale, plaćenici, podmićena pera, akademici, kardinali, sav onaj
šareni narod papiga i opica, svi oni kleče pred vašim spomenikom, a ja vam kažem da u ovoj
nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaša glava ne nađe na konopcu ili na
krvničkom panju."

"Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i
defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je razmetni sin koji se vraća svom
očinskom ognjištu samo da bi mogao od njega ponovno otići. Negacija je njegov familijarni oblik
prihvaćanja svijeta."

“Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj, (…) Danas paseš ko krava nad grobom glupe
Evrope, ne umijući drugo nego mahati repom.”
“Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje.”

“Evropa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi.”

“Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao
olovo i kada je teža teška kao grob.”

“Ljudi koji jedan jezik govore i čitaju iste novine zovu se danas “nacije” i hoće da su zajedničkog
porijekla, a to ipak ni uz najgore krivotvorenje nije uspjelo.”

“Vrijednost nekog čovjeka treba dokazivati kakva prava on sebi smije uzeti: “izjednačavanje” se zbiva
iz neuvažavanja viših priroda i zločin je nad njima.”

“Svako preziranje spolnog zivota, svako onečišćenje istog pojmom “nečist” jest čak zločin spram
života – jest onaj na vlastiti grijeh protiv svetog duha života.”

“Ja sam previše radoznao, previše obijesan, da bih sebi mogao dopustiti jedan grubi odgovor. Bog je
jedan grubi odgovor, jedna nedelikatesa spram nas mislilaca – u osnovi čak naprosto jedna gruba
zabrana za nas: imate ne misliti!”

“Ljubav prema Jednome ostavlja dovoljno prostora za mržnju prema mnogim drugima.”

“Majka u sinu obično ljubi više samu sebe, nego sina.”

“Pravi muškarac želi dvoje: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.”

“Nema ničeg komičnijeg od oženjenog filozofa.”

“Mi poštujemo i štitimo sva nagomilavanja moći, jer se nadamo jednom ih naslijediti. I zločin je nad
njima.”