Urtikarija (koprivnjača)

Piše: mr. sc. Jadranka Sokol, dr. med., spec. dermatovenerolog, Poliklinika
Sokol, Zagreb
Urtikarija je vrlo česta kožna bolest koja je svoj naziv dobila zbog promjena na
koži koje izgledaju poput otekline, a nastaje pri dodiru kože s koprivom (lat.
Urtica dioica – kopriva). Dakle, bolest karakterizira pojava crvenih ili blijedih
uzdignutih promjena – urtika različite veličine i oblika koje brzo nastaju i
nestaju te se sele na različite dijelove tijela. Bolest je praćena jakim svrbežom,
a ponekad i angioedemom (otokom kapaka, usana, jezika, ždrijela, grkljana,
genitalija i zglobova). Pojedinačne urtike traju do 24sata, zatim nestaju i ne
ostavljaju nikakav trag. Često bolesnik dolazi liječniku uznemiren zbog toga
što u trenutku pregleda nema promjena na koži, a već za pola sata po odlasku
iz ordinacije one ponovno nastanu, što djeluje zbunjujuće. Smatra se da 20 do
30% ljudi barem jedanput u životu ima urtikariju.
Prema trajanju urtikarije dijelimo na akutne i kronične. Akutna urtikarija traje do
6 tjedana, iako najčešće prolazi za 1 do 2 tjedna, a kronična traje dulje od 6
tjedana i pritom može biti stalna, tj. pojavljuje se svaki dan, ili recidivirajuća,
što znači da se pojavljuje nakon različito dugog razdoblja bez urtika.
Prema etiopatogenezi urtikarije mogu biti:
 alergijske (imunološke)
 neimunološke (nastaju izravnim oslobađenjem histamina iz bazofila u
krvi i mastocita u tkivima)
 idiopatske (ne može se ustanoviti uzrok).
Akutna urtikarija češće se pojavljuje u dječjoj i mlađoj odrasloj dobi,
prevalencija iznosi 15 do 23%. Nastaje iznenada tako da bolesnik u većini
slučajeva može povezati nastanak kožnih promjena s uzimanjem hrane,
uzimanjem lijekova ili ubodom kukaca.
Brojni su uzroci akutne urtikarije: lijekovi – penicilini, cefalosporini, sulfonamidi,
acetilsalicilna kiselina, nesteroidni antireumatici; hormoni – inzulin; svježa krv i
krvna plazma, sedativi, hipnotici, analgetici, cjepiva, ekstrakti alergena koji se
primjenjuju pri desenzibilizaciji; vitamini – tiamin, riboflavin; inhalacijski
alergeni – kućna prašina, pelud, parfemi; različite vrste hrane – ribe, rakovi,
sirevi (osobito plemeniti), jaja, jagode, orašasti plodovi, kikiriki, citrusi, kivi,
grah, grašak, krumpir, celer, kakao, čokolada; pića koja sadržavaju kinin (tonic
water), vino, različiti začini; alergeni insekata; infekcije – virusne, bakterijske,
parazitarne i neoplazme.
Kronična urtikarija znatno je rjeđa, prevalencija se procjenjuje na 0,1%, a
uzroci mogu biti jednaki onima koji se navode u akutne urtikarije, ali i drugi.
Posebna se pozornost posvećuje bolestima gastrointestinalnog trakta koje su
po nekim autorima uzrok 60% slučajeva kronične urtikarije – kronični gastritis
(pozitivan nalazHelicobacter pylori), poremećaj pasaže crijeva, poremećaji
crijevne flore, pozitivan nalaz kandide u stolici, pozitivan nalaz crijevnih
parazita, kolitis, bolesti žuči i jetre. Uzroci kronične urtikarije mogu biti
endokrinološke bolesti: pojačan rad štitnjače (hipertireoidizam), šećerna bolest
– osobito reakcija na inzulin. Urtike često nastaju u trudnoći, klimakteriju;
hematološkim bolestima – Hodgkinova bolest, multiplom mijelomu;
reumatološkim bolestima; malignim bolestima i autoimunim bolestima. Unatoč
svemu spomenutom u 60 do 70% bolesnika se ne može utvrditi uzrok. Tada
govorimo o idiopatskoj kroničnoj urtikariji.
Posebna skupina urtikarija su tzv. fizikalne urtikarije koje nastaju nakon
izlaganja hladnoći, toplini, suncu i UV svjetlu (solarna) te pritisku. Neke
fizikalne urtikarije nastaju nakon povišenja temperature tijela zbog toplih kupki,
nakon tuširanja, vježbanja, znojenja, tzv. kolinergičke urtikarije.
Osim tih postoje i kontaktne urtikarije koje mogu biti posljedica imunološke i
neimunološke reakcije na dodir otrova biljke, kukca, morskih životinja,
kozmetičkih i prehrambenih proizvoda, te lateksa.
Pažljivom analizom podataka koje daje pacijent u većini se slučajeva lako
pronalazi uzrok nastanka urtikarije. Uklanjanje utvrđenog antigena dovodi do
izlječenja. Kada nam anamnestički podaci ne nude sigurne razloge nastanka
urtikarije, provodimo testove in vivo-prick test (test ubodom), scratch test,
patch test, testove in vitro (RAST, RIST, CAST – ELISA), te laboratorijsku
obradu koja nam može pomoći pri utvrđivanju mogućeg uzroka urtikarije.
Bolesniku s akutnom urtikarijom uvodimo strogu kratkotrajnu dijetu
(blagi ruski čaj i dvopek prva dva dana, a zatim rižu kuhanu na vodi, prežganu
juhu, griz na vodi, svježi kravlji sir te kuhanu hranu bez konzervansa i aditiva) i
dajemo blaga laksativna sredstva. Možemo primijeniti antihistaminke –
blokatore H1 receptora, zatim tvari s antieksudativnim djelovanjem – tablete
kalcija, a pri opsežnim urtikarijama mogu se primijeniti i sistemni
kortikosteroidi. Zbog prijeteće anafilaktičke reakcije primjenjuje se adrenalin, a
pri astmatičnom napadaju daje se aminofilin.
U kronične urtikarije također dulje vrijeme provodimo eliminacijsku i
hipoalergenu dijetu, savjetujemo bolesniku da izbjegava acetilsalicilnu kiselinu,
nesteroidne antireumatike, ACE inhibitore, konzervanse, aditive, kofein i
alkohol. Liječenje provodimo primjenom antihistaminka H1 i H2 antagonista,
kortikosteroida i lokalnih losiona za hlađenje kože. Ako se ustanovi poremećaj
funkcije probavnog sustava, provodi se liječenje antibioticima i antimikoticima
prema shemi.
Pri fizikalnim urtikarijama savjetujemo izbjegavati aktivnosti koje dovode do
nastanka urtikarije uz primjenu sistemnih antihistaminika.
Liječenje različitih urtikarija zahtijeva dobru suradnju liječnika i bolesnika, a
nerijetko i iznimno strpljenje.